Žene i šport
Univerzalno je lokalno bez zidova Piše: RATKO CVETNIĆ
MOO ne smije pokazivati isključivost prema kulturama čija su ishodišta drugačija, jer bi ga to moglo pretvoriti u oruđe globalizacije. Ovaj problem osobito je prisutan u današnjoj Europi u kojoj je islam sve prisutniji...
U
dijelu svijeta, barem onom postkomunističkom - u kojem je potreba za novom sekularnom religijom, čini se, osobito jaka – česta je pretpostavka da liberalizam kao svjetonazorska opcija predstavlja najbolju zaštitu onoga što se naziva ljudskim pravima. Pod ljudskim se pravima najčešće podrazumijevaju prava pojedinca, uključujući i ona koja pojedinac nosi
Olimp 46
kao atribute svoga pripadništva određenoj zajednici ili opredjeljenju – spol, rasa, nacionalnost, vjera, itd. – a jedno od tih prava jest i bavljenje športom. Stoga se može razumjeti želja MOO-a da u svoje okrilje uključi i zemlje tradicionalno nesklone sudjelovanju žena u javnome životu, pri čemu se prilaz islamu, osobito njegovim strožim formama doživljava kao velik izazov. Ali, postoji jedan skriveni paradoks u takvom „sekularizmu“. Dobar primjer jest parola često spominjana u nedavnim prijeporima vezanim uz naš referendum o braku, koja glasi otprilike ovako: ostavimo se svjetonazorskih pitanja i okrenimo se gospodarskim. Razumljiv je takav stav, pogotovo u situaciji u kojoj se nalaze Hrvatska i njeni žitelji, iscrpljeni jalovim politikama, ali treba podsjetiti na sljedeće - stav po kojem su gospodarska pitanja važnija od svjetonazorskih, sam u sebi je duboko svjetonazorski. Čak bismo ga, oslonivši se na Fromma, mogli preformulirati ovako: važnije je imati nego biti.
Ili još kraće – najvažniji je profit. To je već brutalni neoliberalizam. Olimpijska povelja također je jedan duboko svjetonazorski dokument, koji svoju prirodu ne skriva već od prve rečenice: „Olimpizam je životna filozofija kojom se slave i sjedinjuju u uravnoteženu cjelinu kvalitete tijela, volje i uma“, ujedno filozofija koja se temelji na „poštivanju univerzalnih temeljnih etičkih načela“. Hrvatska Wikipedija opisuje Povelju kao „opći kodeks ponašanja i etičkog ponašanja“ te „najvažniji temelj kojeg članovi MOO-a moraju slijediti.“ Temelj se vidi i iz sljedeće odredbe Povelje: „Diskriminacija u bilo kojem obliku s obzirom na zemlju ili osobu na osnovi rase, vjere, politike, spola ili drukčije nespojiva je s pripadnošću olimpijskom pokretu.“ Tu perspektivu, pozivanje na univerzalnu etiku, mogli bismo nazvati Zapadnom ili, uzimajući u obzir njene ishodišne točke, judeokršćanskom, jer se druge kulture temom jednostavno ne bave, svakako ne s idejom stvaranja zajedničkoga kulturnog