Olimpijske legende Piše: Jurica Gizdić
Zoran Mustur, istinska legenda hrvatskog vaterpola, ostavio je veliki trag i u svjetskim bazenima. Najveći igrački uspjeh mu je olimpijska medalja u Moskvi 1980. godine, a kao trener s Bresciom je osvojio talijansko prvenstvo Zoran Mustur kao trener doista ima mladim igračima što pokazati
Bombarder iz Boke
K
ada netko spomene ovog proslavljenog športaša, odmah se poznavateljima vaterpola javlja asocijacija: zamah, udarac, gol... Dovoljno je reći Zoran Mustur, istinska legenda hrvatskog vaterpola koja je ostavila veliki, ogroman trag i u svjetskom vaterpolu. A da je tome tako, svjedoči između ostalog i to, da je kao vaterpolist riječkog „Primorja“, na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi, osvojio srebrnu medalju. Mustur je rođen 12. srpnja 1953. godine u Herceg Novom. Proplivao je vrlo rano, s nepune četiri godine i to u bazenu u Đenovićima u kojemu su trenirali vaterpolisti kluba „Rivijera“, što je bilo „prapočetak“ onoga što će nešto kasnije biti početak Zoranova službenog ulaska u taj klub i svijet vaterpola.
• Pamtite li svoje vaterpolske početke? - Na pitanje kako sam se opredijelio za vaterpolo, obično odgovaram da mi je to odredila sudbina, jer kad je neko kao ja, rođen “na pjenu od mora”, kako se to kaže u Boki, svi putevi vodili su prema moru, pa tako i moj. Proplivao sam s nepune četiri godine i moja najdraža igra bila je igranje u moru loptom i šutiranje prema mulu ispred kuće, koji mi je služilo kao gol. Moj „službeni“ ulazak u svijet va-
Olimp 20
terpola zbio se 1960. godine, na moj sedmi rođendan, kada sam od oca dobio na dar vaterpolo loptu “bergericu” i člansku kartu VK “Rivijera” Đenovići (mjesto u Boki Kotorskoj). Istog dana, pojavio sam se na bazenu “Rivijere” i jasno rekao tadašnjem treneru, Emilu Plesniku: “Hoću postati vaterpolist“. I od tada vaterpolo je sastavni dio mog života...
• Prvi vas je, kao potencijalno velikog igrača, prepoznao Miro Ćirković?
- Ipak, moja najveća sreća, kada govorim o mom početku igranja vaterpola, svakako je dolazak za trenera “Rivijere”, 1963. godine, Mira Ćirkovića, jednog od najboljih trenera u to vrijeme, koji je u meni, tada desetogodišnjem dječaku, otkrio urođeni talenat za vaterpolo, trudeći se da ga izbrusi što bolje. Samim tim, što me je godinu dana nakon početka treniranja pod njegovom komandom priključio prvoj momčadi, značilo je da su kvalitete koje sam pokazivao u baze-
Reprezentacija Jugoslavije osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi. Stoje slijeva: izbornik Trifun Miro Ćirković, Zoran Mustur, Zoran Roje, Slobodan Trifunović, Predrag Manojlović, Ratko Rudić i Damir Polić. Čuče slijeva: Luko Vezilić, Milivoj Bebić, Boško Lozica, Milorad Krivokapić, Zoran Gopčević i trener Milivoj Petković.