Legende: Ivica Jelić
Veliki igrač, veliki trener
B
ilo je posve jasno gdje ćemo ga pronaći. Uz odbojkaški teren. Premda se bliži njegov 60. rođendan i premda je više od 40 godina u ovom športu, Ivica Jelić i dalje ne posustaje. Ovaj proslavljeni hrvatski odbojkaš, trener, odbojkaški instruktor, športski dužnosnik, ali i otac jedne od najboljih hrvatskih odbojkašica svih vremena Barbare Jelić, udane Ružić, još uvijek ima mnogo posla. U Zadru je s kćeri osnovao klub Zara, a trenutačno vodi i odbojkašice Splita. Slobodnog vremena gotovo da i nema. Pitamo ga gdje pronalazi nove motive, nije li se već umorio od odbojke? - Odbojka je moj život i posao kojim se bavim više od dva desetljeća, a nadam se kako ću izdržati barem do svoje 65 godine. Zaru je osnovao sa svojom Barbarom, tri puta najboljom europskom odbojkašicom (1998., 1999. i 2000.) koja je preuzela predsjedničku funkciju. Nakon niza godina u kojima je tata bio šef, uloge su se okrenule.
Kakva je Barbara šefica? "Osvećuje" li vam se zbog napornih treninga koje ste joj nametali dok je bila mlađa? - Mi imamo jedan izvanredan odnos. Nije bilo problema ni kada sam ja bio trener, a ona igračica, a pogotovo ne sada. Jelić je bio vrstan odbojkaš koji je za reprezentaciju bivše države odigrao više od 200 utakmica. Na Europskom prvenstvu 1975. godine u Beogradu je osvojio broncu, a iste godine i zlato na Mediteranskim igrama u Alžiru. Nastupio je i na OI u Moskvi 1980., a zadnji put je za reprezentaciju zaigrao na europskom prvenstvu u Berlinu 1985. godine. Karijeru je započeo i završio u zagrebačkoj Mladosti, a u 19 igračkih sezona osvojio je deset naslova državnog prvaka i sedam naslova u Kupu. Nakon završetka igračke karijere počeo je raditi
Olimp 20
Tekst: DENIS LUGARIĆ Fotografije: HRVATSKI ŠPORTSKI MUzEj
Nakon sjajnih rezultata u igračkim danima, Ivica Jelić na jednak je način nastavio na trenerskoj klupi. Iza njega je mnoštvo odličja, a ni dandanas ne posustaje. Žao mu je tek što je naša odbojka daleko od blistavih dana...
s juniorima Mladosti, a nakon godinu dana prebacio se na žensku odbojku. Dolaskom Nikolaja Karpolja postao je njegov asistent, a zatim je krenuo u samostalne vode. Uspješno je vodio i Mladost i reprezentaciju, a uz njegove ime vežu se najveći uspjesi ženske odbojke. Djevojke su pod vašim vodstvom osvojile tri druga mjesta na europskim prvenstvima, zlato na Mediteranskim igrama, šesto mjesto na SP-u. Odbojkašice su bile prva i do sada jedina hrvatska ženska ekipa na OI. No, kvalitetnih rezultata je sve manje. Odbojka se, mora se priznati, od trofejnog sporta pretvorila u "šport-slučaj"...
- Teško mi je komentirati stanje u hrvatskoj odbojci. No, istina je, odbojka je postala "šport-slučaj". Na našu žalost i žalost brojnih ljudi koji rade u ovom športu. To se već godinama ponavlja i sve ovo ne vodi ničemu dobrome. Pitanje je kada će se naša ženska odbojka vratiti tamo gdje je bila... Nije uspjela ni Irina Kirilova? - S Irinom sam radio dugi niz godina i u reprezentaciji i u klubu. Međutim, nisam uopće iznenađen raspletom koji se dogodio s njom. Jelić je hrvatsku reprezentaciju vodio od prvog dana do 2001. Ekipu je ponovo preuzeo 2004. zbog EP-a u Zagrebu, radi kojeg se odbojci vratila i njegova kći. Potkraj prvenstva Barbara se ozlijedila, a reprezentacija je završila osma. U to se vrijeme nagađalo da bi Jelić mogao postati predsjednik saveza ili barem savjetnik. No, ništa se od toga nije dogodilo. Došao je novi predsjednik i novi ljudi. Vaše znanje i iskustvo sasvim sigurno nisu dovoljno iskorišteni. Smeta li vam to što su vas pomalo zaboravili ? - Ponosan sam na sve rezultate koje smo ostvarili. Bile su to prelijepe godine. Zašto sam ja otišao, to je već druga priča. Došlo je do neslaganja s ljudima koji su tada vodili odbojku, a gdje nas je to dovelo svima je poznato - naglašava Jelić koji posebno ističe dva rezultata: srebrnu medalju na EP-u 1999. i plasman na OI u Sydney. - Tijekom trenerske karijere ostvario sam mnogo velikih rezultata i teško mi se odlučiti za najdraži. Možda ipak je to srebrna medalja na europskom prvenstvu 1999. i plasman na OI u Sydneyu, jer su odbojkašice jedina hrvatska ekipa koja se plasirala na olimpijske igre. Odbojkaške kvalifikacije su možda i najteže od svih športova i već je sam plasman na OI veliki uspjeh. U odbojci