Društvo i šport
Tekst: GORAN VOJKOVIĆ
Model koji je Hrvatska primijenila nije ni u kom slučaju novost ili neobičnost na svjetskoj razini - on je za nas nov, ali se u zapadnim državama već uvelike primjenjuje. Natko Zrnčić Dim
K
rajem prošle godine kratko priopćenje MORH-a uzrokovalo je priličan broj komentara na internetskim portalima i forumima. Iz Ministarstva obrane Republike Hrvatske priopćeno je kako je MORH, na prijedlog Hrvatskoga olimpijskoga odbora, potpisao ugovor o prijemu 20 vrhunskih športaša u djelatnu vojnu službu oružanih snaga. Većina njih već je poslana na osnovnu obuku, nakon koje će, negdje u doba kada ovaj broj Olimpa bude izlazio iz tiska, biti primljeni u djelatnu vojnu službu. Svi primljeni športaši su iz liste „športova od posebnog interesa za MORH“, a gdje spadaju, primjerice, veslanje, jedrenje, taekwondo, boks, hrvanje, karate, skijanje, streljaštvo, padobranstvo i gimnastika. Jasno je - u pitanju su športovi koji su blisko vezani uz obuku profesionalnih vojnika kao što je streljaštvo, padobranstvo ili skijanje, potom su tu borilačke vještine, ali i športovi kojim se podiže opća kondicija vojnika. Olimp 50
Filip Hrgović Veslanje i jedrenje se, istina, danas više ne koriste u profesionalnom vojnom djelovanju, ali stara je istina da nema pravog pomorca ukoliko ne “osjeti” jedra i vesla; dakle i ta znanja su iznimno zanimljiva vojsci u smislu obuke novih kadrova. Sigurno je da će Hrvatska vojska za vrhunske športaše naći posla. Možemo pretpostaviti da će sa svojim vrhunskim znanjima biti vezani uz obuku drugih vojnika u specijaliziranim vještinama i stjecanju potrebne psihofizičke pripremljenosti. Model koji je Hrvatska primijenila nije ni u kom slučaju novost ili neobičnost na svjetskoj razini - on je za nas nov, ali se u zapadnim državama već uvelike primjenjuje. Vojske su u sve većoj mjeri profesionalne, stoga je potrebno manji broj vojnika - bitno intenzivnije i na većoj profesionalnoj razini nego nekada - podučavati različitim vještinama. Tu iznimno upućeni vrhunski športaši mogu uvelike pomoći. Dodatno, to ne treba izbjegavati
reći, vrhunski športaš predstavlja i dobru reklamu za oružane snage svoje zemlje – sada, kada vojska nije obvezna, ona se na tržištu rada natječe za kadrove i naravno želi, kao i svaki drugi poslodavac, dobiti najbolje moguće. Športaš je tu kao svojevrstan celebrity, što jest prilično jednostavna promidžbena igra, no vrijeme je takvo - pravila promidžbe u vremenu interneta i Facebooka jednaka su za sve. Razvoj športske karijere kroz aktivnu vojnu službu, pozitivan je za mladog športaša i iz egzistencijalnih razloga. Športova koji se uglavnom pokazuju medijima i u kojima se vrte milijuni zapravo je malo, a ni tamo svatko ne dođe do milijunskog ugovora i vrhunskih uvjeta za pripremu. Biti aktivan vojnik znači imati redovitu plaću te uvjete za trening i nastupe, a što je mnogim športašima danas problem. Nema svugdje jakih sponzora, a raditi u klasičnom korporativnom okruženju i ozbiljno se baviti športom skoro je nemoguće. Radno vrijeme je punih 8 sati, ako ne i više,