OLIMP-prelom 19/2006
6/8/06
12:46
Page 6
INTERVIEW Nada SenËar, Ëlanica VijeÊa Hrvatskog olimpijskog odbora i predsjednica Hrvatskog saveza sinkroniziranog plivanja
Dræava mora osmisliti strategiju razvoja hrvatskog sporta ada SenËar je u rad VijeÊa Hrvatskog olimpijskog odbora ukljuËena 2002. godine, nakon dolaska Zlatka Mateπe na predsjedniËku funkciju. U krovnu udrugu hrvatskog sporta doπla je kao predsjednica Hrvatskog saveza sinkroniziranog plivanja, a za poËetak je htjela razjasniti neke zablude vezane upravo uz sport koji predstavlja. - Neki sinkronizirano plivanje nazivaju baletom na vodi, a plivaËicama dodjeljuju imena poput ''sirena'', no istinski poznavatelji sinkroniziranog plivanja te nazive nimalo ne vole. Sinkro-plivaËice nisu nikakve vodene balerine, nego vrhunske sportaπice, kao i sve druge. Nastupi izgledaju idiliËno, bajkovito, no malo tko razumije taj fiziËki napor pod vodom, ronjenje i do dvije minute. To je jak, æestok sport. Gdje je danas hrvatsko sinkronizirano plivanje? Moæe li se uskoro oËekivati uspon prema europskom ili svjetskom vrhu? - Sinkronizirano plivanje u Hrvatskoj joπ nije na mjestu na kojem bi trebalo biti. Do 1996. djelovalo je u sklopu Hrvatskog plivaËkog saveza, a onda je uslijedila samostalna putanja prema gore. Istina, ne dovoljno visoko, ali bez medijske popraÊenosti, bez sponzora i novËane potpore, u danaπnjem svijetu sporta malo tko bi dosegao vrh. Naπe je sinkronizirano plivanje u srednjem dijelu europskog sinkroniziranog plivanja. ©to se tiËe svjetskog prvenstva, zadovoljstvo mi je istaknuti
N
6
Piπe Vedran BoæiÊeviÊ
Bez medijske popraÊenosti, bez sponzora i novËane potpore, u danaπnjem svijetu sporta malo tko bi dosegao vrh
da je naπa plivaËica Margareta Jakovac nastupala u solu i zauzela sasvim neoËekivano 20. mjesto. Rezultati su u stalnoj uzlaznoj liniji. Kako danas uopÊe ''preæivljavaju'' sportovi poput sinkroniziranog plivanja, kad u veÊini medija prostor dobivaju samo ''komercijalno isplativi'' sportovi? - Kod novih sportova, koji nemaju veliku tradiciju, proboj je mukotrpan, upravo kao i rad ljudi koji s nevienim entuzijazmom krËe put da dou do komercijalnog sporta. Naπa sportska javnost priznaje samo medalje s velikih sportskih dogaaja. Put je teæak i mi se borimo za opstanak i razvoj. Ovaj savez je prije 10 godina krenuo od nule. Hrvatski olimpijski odbor je imao ''dobro oko''. Prije pet godina krenuli smo sa 31.000 kuna. Naravno, to je mala svota za posao koji smo trebali napraviti, ali nismo posustajali. Kvalitetnim projektima, upornoπÊu sportaπica, njihovih roditelja, trenera, volontera doπli smo do danaπnje situacije. Sada imamo klubove s velikom perspektivom, imamo tri reprezentativna uzrasta. Toga ne bi bilo bez pomoÊi HOO-a. Zbog problema financiranja i nedostatka sponzora Hrvatska je umalo ostala bez Duje Draganje. Moæe li se sprijeËiti ponavljanje takvih sluËajeva i eventualni stvarni odlazak nekog vrhunskog sportaπa pod tuu zastavu? - Velik je to problem, no identiËno je i s naπim struËnjacima, znanstvenicima.