OLIMP 17

OLIMP-prelom 17/2005

12/14/05

21:09

Page 34

Milan NeraliÊ PRVI HRVATSKI OLIMPIJAC RO–EN JE PRIJE 130 GODINA

Ponos naπih maËevalaca Kao dugogodiπnji glavni uËitelj maËevanja u TeËaju u BeËkom Novom Mjestu, Milan NeraliÊ je uæivao velik ugled u vojsci i graanstvu. U ono vrijeme kada je maËevanje bilo sastavni dio dobrog odgoja, NeraliÊ je sluæio kao primjer odgojiteljima i odgajanima. Kao borac i pedagog stavljen je u red najveÊih maËevalaca svijeta

ilan, iz milja zvan MiÊa, potjeËe iz seljaËke obitelji.

Roen je u Slunju 26. veljaËe 1875., a umro je u BeËkom Novom Mjestu 17. veljaËe 1918. godine. Pretke mu znamo unatrag viπe od 160 godina. Sve nam poznate generacije NeraliÊa odlikovale su se bistrinom duha i odliËnim fiziËkim kvalitetama. Otac Mijat, roen 1851. godine, imao je tri sina i tri kÊeri. Najstarije dijete bio je Milan. Milanov bratiÊ (brat od strica) Fran (1885. - 1963.) bio je bankarski Ëinovnik i operni solist. Fran i Ljubica roena PotoËki, roditelji su naπeg slavnog opernog pjevaËa Tomislava NeraliÊa.

M

NeraliÊevo πkolovanje Osam razreda "Graanske uËionice" zavrπio je u Slunju 1882./1890. Dva razreda "Kraljevske muæke πkole" (uËiteljske πkole) svrπio je u Petrinji (1890./1992.). Upisao se u treÊi, a zavrπni teËaj nije mu bio dopuπten ni u Petrinji, niti u Zagrebu.

Razlog tome bili su razni aËki nestaπluci, te po jednoj verziji neposluπnost prema profesoru i uËitelju Mili BabiÊu, a prema drugoj sukob s profesorom Antunom Pechanom, koji mu je predavao Hrvatski ili srbski jezik i stenografiju. Prema toj drugoj verziji prilikom "nogometanja" razbijen je profesorov prozor. Nakon toga profesor je u πkoli postavio Milanu pitanje: "Reci ti meni jednu pogodbenu reËenicu". Milan je ustao i odgovorio: "Uh da mi doeπ πaka, smrvio bih te". Uvidjevπi da ne moæe nastaviti πkolovanje u UËiteljskoj πkoli, dobrovoljno se prijavio u vojsku u Karlovcu (1893.). Tu je prvi put vidio maËevanje na maËevalaËkoj akademiji Ëasnika i podËasnika. Pravi razlog NeraliÊeva udaljenja iz πkole valja traæiti u njegovom mladenaËkom, gotovo neobuzdanom temperamentu. No kasnije, u BeËkom Novom Mjestu, vidimo ga u sasma drugom svjetlu.

Svestrani sportaπ Bio je srednjeg rasta, πirokih ramena, Ëvrstih kostiju, velikog obujma prsnog koπa i kapaciteta pluÊa. VeÊ u najranijoj mladosti iskazivao je odlike svestranog sportaπa. Bio je Trening Milana izvrstan vjeæbaË na ruËa- NeraliÊa i grofa ma, preËi i krugovima. Schaffenberga u Isto tako bio je odliËan pli- Berlinu 1911. vaË. Rado je vjeæbao diza- godine nje utega. Planinarenje mu je bilo velika strast. Gledaoci su se divili njegovim smjelim skokovima u Koranu kada je izvodio dvostruki salto. Skijao se u Alpama. Bio je u stanju na leima ponijeti biljarski stol. U rodnom kraju Ëesto se nadmetao u bacanju kamena s ramena i u skokovima na mjeπinu.

Nikada nje mirovao, a kako je sam govorio ,"nikada nije imao vremana". U

6

Milivoj RadoviÊ (Objavljujemo ovaj izvanredan Ëlanak istaknutog hrvatskog povjesniËara πporta koji je tiskan u prvom broju Ëasopisa Povijest sporta 1970. godine)

svemu je traæio uzroke i zahtijevao donoπenje otvorenih odluka. U radu nije priznavao poteπkoÊe, a neustraπivost je izvirala iz Ëitava njegova biÊa. Bio je dobronamjeran, altruist, svi su ga voljeli i poπtovali. Iako je najveÊi dio æivota proveo u BeËkom Novom Mjestu, BeËu i Berlinu, srcem i duπom ostao je Kordunaπ, govorio je njemaËki, a "mislio hrvatski". Veliki dio zarade dijelio je s naπim studentima u inozemstvu.

»esti posjeti rodnom kraju Milan se oæenio Wilchelminom roenom Preis u Berlinu 1911. godine. »esto je sa suprugom sudjelovao na zabavama koje je prireivalo slunjsko pjevaËko druπtvo Lovor, u Slunju, Generalskom Stolu, Plitvicama i LeπiÊu. Da i sam izravno doprinese uspjehu zabave, sa svojom suprugom u Slunju je, u sklopu zabave, priredio maËevalaËku akademiju. »esto je dobivao pozive istaknutih liËnosti ondaπnje Austrije i NjemaËke da sudjeluje u lovu. "Draæa mi je slunjska bujad - odgovorio je, ËitajuÊi ta pisma u Slunju - nego njihovi dvorci i staklenici s palmama". Imao je jedan dvoboj.

Nije se mogao pomiriti s Ëinjenicom da mora raniti protivnika.

Smiπljeno, uËinjeno. Navalio je i protivniku nanio laku ranu. LijeËnik je zaustavio borbu, a sekundanti oglasili "Zadovoljπtina je data u potpunosti". Nikada nisam, govorio je Richard Verderber, komandant teËaja, vidio NeraliÊa tako sretna kao taj put. Po svojoj plemenitoj naravi ni u dvoboju nije mogao nekome neπto naæao uËiniti.

TeËaj za uËitelje maËevanja U teËaju za vojne uËitelje maËevanja i tjelovjeæbe u BeËkom Novom Mjestu 1895./1998., iskazala se njegova upornost, pronicljivost i nepokolebljiva volja za svladavanjem zadataka. Svaku akciju morao je u potpunosti ovladati. U TeËaj je uπao kao mladiÊ s ocjenom: zbijen, zdepast, trom i neelastiËna hoda. Prema toj ocjeni vjerovalo se da u TeËaju ne Êe uspjeti i da Êe biti vraÊen u pukovniju. No od loπeg uËenika postao je odliËan uËitelj i borac, a od zdepasta Kordunaπa elegantan Ëovjek. U TeËaj su primani samo najperspektivniji maËevaoci i vjeæbaËi iz svih pukovnija AustroUgarske. Nakon tri mjeseca vjeæbanja u TeËaju je obavljana rigorozna selekcija.

Na prvom kontrolnom ispitu NeraliÊ je dobio negativnu ocjenu, ali je uËinio ono πto nitko nije oËekivao.

Zamolio je zapovjednika da mu da rok za popravak.

Iskrena molba i odluËnost imponirala je zapovjedniku. Molba je pozitivno rijeπena. NeraliÊeva æeljezna volja doπla je do punog izraæaja. Rad nogu vjeæbao je u spavaonici, a kada mu