20
Mlijeko i Ja
MLJEKARSKA REVIJA
Važno je biti poseban i drugačiji! Besprijekoran sklad izvorne pasmine, autohtonoga mediteranskog i ekološki sačuvanog podneblja te stare profitom neopterećene tehnologije, rezultira dobivanjem proizvoda vrhunske kvalitete
P
prof. dr. sc. Boro Mioč
elješac je mnogima, pa i izvan granica Republike Hrvatske, poznat po vrhunskim vinima (plavcu malom, pošipu, dingaču i dr.), osebujnom reljefu, raznolikoj vegetaciji, očuvanom okolišu te brojnim plažama i besprijekorno čistom moru. U prošlosti je na ovim prostorima, osobito na nepristupačnim, vinogradarstvu i povrtlarstvu manje pogodnim terenima pasla stoka, a trudbenički život bez pomoći magarca bio je nezamisliv te je gotovo svako kućanstvo uzgajalo magarce. Postoje znanstveni dokazi (arheološki nalazi) da su se prvi stanovnici poluotoka (Iliri) uglavnom bavili stočarstvom. S vremenom je broj stoke bivao sve manji, a njihova važnost u životu lokalnog stanovništva sve slabija. Tako je danas, unatoč povoljnim uvjetima, dugoj stočarskoj tradiciji i mogućnosti plasmana proizvoda tijekom turističke sezone, stočarska proizvodnja gotovo zanemariva. Međutim, unatoč vrlo skromnom broju domaćih životinja koje obitavaju na području poluotoka Pelješca, ta je stočarska proizvodnja po mnogočemu jedinstvena, drugačija i preporučljiva kao gospo-
darski isplativ model proizvodnje mlije- darstvo pridonosi očuvanju kulturološka i mesa prvenstveno na našim otoci- ke i gastronomske baštine te starih nema i priobalju. lažiranih tehnologija uzgoja stoke i proizvodnje hrane. Općenito, najvažnije odJedinstveni po mnogočemu like izvornih pasmina su otpornost, priObiteljsko poljoprivredno gospodarstvo lagodljivost, skromnost i dugovječnost. Antunović, vlasnika Josipa Antunovi- Međutim, zbog manje proizvodne učinća, bavi se uzgojem magaraca, ovaca i kovitosti, izvorne i lokalne pasmine dekoza u Kuni na Pelješcu. Po čemu je to setljećima su potiskivane, prepuštajući gospodarstvo Antunović drukčije, jedin- mjesto uvezenim, usko selekcioniranim i stveno, prepoznatljivo? Filozofski je od- proizvodno isplativijim pasminama. Tako govor na ovo pitanje - svaki uzgajivač je su u svijetu, pa i u Hrvatskoj, brojne pajedinstven, osobit i samo je jedan takav. smine nestale a i danas su neke od njih Međutim, uistinu samo je jedan uzgaji- u skupini ugroženih. Stoga je svaki uzvač magaraca, ovaca i koza u Kuni na gajivač izvornih pasmina od osobite važotoku Pelješcu, u tipičnom vinogradar- nosti, jer ne samo da pridonosi očuvaskom, vinarskom i maslinarskom kraju. nju genotipa, nego se neposredno brine Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i o očuvanju određenog krajolika te bioAntunović jedinstveno je i po tome što raznolikosti. U Hrvatskoj je važnost ausvoju stočarsku proizvodnju temelji na tohtonih pasmina još istaknutija, jer one izvornim pasminama dubrovačkoj ovci uz sebe vežu uzgajivače zadržavajući ih - rudi, hrvatskoj šarenoj i hrvatskoj bije- najčešće na za život neatraktivnim poloj kozi te magarcima. U ovo recesijsko dručjima te na taj način one neizravno i napose za poljoprivredu teško vrijeme igraju i demografsku ulogu. Gospodargospodarstvo je uspjelo pronaći gospo- stvo obitelji Antunović trenutačno uzgadarski isplativ sustav uzgoja izvornih pa- ja oko 200 rasplodnih grla dubrovačke smina, koji je u suvremenoj tržišnoj po- ovce - rude, 70 rasplodnih koza te 50 ljoprivredi jedino dugoročno jamstvo op- magaraca. Ovce i koze koriste za proistanka i očuvanja izvorne pasmine, oso- zvodnju mesa, uglavnom janjećih i jarebito dubrovačke ovce - rude koja je na ćih trupova vrhunske kvalitete te mlijeka rubu opstojnosti. Na taj način gospo- koje prerađuju u sir i skutu, dok se ma-