Ivan Ćosić-Bukvin Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima Austro-Ugarske monarhije

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Vrbanja ivabukvic@inet.hr UDK: 355.1(436)(091) Izlaganje sa znanstvenog skupa Prihvaćeno: 15.7.2020.

Pisati ili govoriti o Švabama kako se kaže u našem domaćem izričaju tj. Nijemcima u njihove dvije matične države zaista nije jednostavno i traži puno znanja i razumijevanja njihove uzajamne državotvorne i nacionalne problematike. Ta politička problematika, a često puta i vojna se mnogo puta ogledala i na prvom mjestu događala između carske kuće Habsburg i Pruske tj. njenih vladara. Često su u tim međudinastičkim sukobima i ratovima sudjelovale i vojne postrojbe iz Slavonije i Srijema. Tako je bilo i u ratnom sukobu 1866. nazvanome „Bruderkrieg“ kojemu je obični puk u dvije države bio protivan. U tom ratnom „sedmonedjeljnom“ sukobu sudjelovala i 78. Šokčevićeva pukovnija iz Osijeka. Ista je pukovnija godine 1878. sudjelovala također u zauzeću Bosne i Hercegovine (zajedno sa 70. Petrovaradinskom pukovnijom) te samim tim dala doprinos u proširenju carstva tj. direktne vlasti Austrije, te vraćanju poljuljane moći i ugleda sada već Austro-Ugarske monarhije kojoj je ugled smanjen velikim porazom od Prusa navedene 1866. godine. Tako su obje pukovnije pridonijele velike žrtve, a posebice 78. Šokčevićeva pukovnija. Spomenuta pukovnija zajedno sa ostale dvije slavonsko –srijemske (70. Petrovaradinska i 28. Osječka) sudjeluje također u ratu 1914.-1918. godine 449

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Do godine 1860., Austrijska carska vojska imala je u svom sastavu 62 pješačke pukovnije da bi nakon toga porasla na 80 pukovnija. Jedna od novoustrojenih pukovnija te godine bila je i 78. (Šokčevićeva) sa sjedištem/zapovjednim mjestom i mjestom popunitbenog okružja u Osijeku. Pukovnija je ustrojena 1. veljače 1860. godine od dijelova 17., 47. i 53. pukovnije. Vlasnik iste bio je Šokčević, Josip Barun v. FML. Prvi zapovjednik Augustin, Michael Barun v. nosilac nekoliko visokih odličja, potpukovnik je Ilešić Ivan (Johan) s odličjem MVK. (Militär Verdienst Kreuz).1 U godini osnivanja pukovnije Vojnički list „Neue Militärische Zeitschrift“ donosi na nekoliko svojih stranica premještaje i nove rasporede časnika u novoustrojene pukovnije pa tako i jedan broj istih predodređen za 78. pješačku pukovniju.2

Nedugo nakon ustrojstva pukovnija godine 1866. sudjeluje u Austrijsko-Pruskom ratu koji se vodio tijekom mjeseca lipnja i srpnja koji je zvan i „Sedmonedeljni/ Sedmotjedni rat“ ili „Bruderkrieg“ u kojemu je Austrija bila poražena, dok je Pruska ostvarila teritorijalno proširenje te opće društvenu i političku prevlast u njemačkim zemljama istisnuvši tako Austrijsko carstvo. (Rat je izbio zbog spora Austrije i Pruske oko upravljanja vojvodstvom Schleswig-Holstein, početkom mjeseca veljače.) Navedena pukovnija nalazila se tijekom rata u sastavu III. Korpusa „Nord – Armee“. Korpus se sastojao od 4 brigade od kojih je druga bila von Benedeka u čijem su se sastavu nalazili „Ungarn, Kroaten u. Bohemen“ dok su u četvrtoj brigadi Prohaska uz ostale postrojbe bile i pukovnije iz vojne granice/graničari, svi pod zapovjedništvom FML vojvode Ernesta. Jedna od četiri brigade u X. korpusu bila je Brigada Grivičić (Đuro, Pukovnik, godine 1867., premješten u Generalštab u Beču) u čijem su sastavu bile postrojbe „ Siebenbürger, Serben u. Mehren“. Austrijske snage bile su raspoređene u osam armijskih korpusa, potom šest konjičkih diviziona, topnički korpus te povozne/ train i ostale prateće postrojbe. Ukupno sa savezničkim postrojbama kraljevine Saske 250.000 ljudi. Sjevernom Armijom (Nord – Armee) je zapovijedao Ludwig von Benedek, gen.topništva. 3 Već tijekom mjeseca svibnja 1866. vojni listovi od kojih poglavito „Militär – Zeitung“ donose povremene tekstove u kojima opisuju političko i vojno stanje kod protivničkih vojski i država (Italije i Pruske) te donose također čisto domoljubne i patriotske tekstove naslovom, kao „Österreich über Alles“. Od početka mjeseca lipnja spomenuti list (i mnogi drugi) u monarhiji počinju sve češće donositi vijesti i ozbiljne članke o novonastalom političkom stanju između Austrije, njenih

1 Militär –Schematismus des Osterreichischen Kaiserthumes für 1861.-1862., str. 286 i 287. 2 Neue Militärische Zeitschrift. Heft 3.1860., str. 60.-70. 3 Die Schlacht von Königgratz zum zehnjahrungen Gedenthtage des sieges: Auf Max Jahnus. Leipzig, 1876., str. 15.-18.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

saveznika te protivničke Pruske, potom o vojnim pripremama i vojskovođama. Uz puno obavijesti o premještajima časnika u nove postrojbe, list često donosi i reagiranja pojedinih europskih država i državnika na novonastalu političku situaciju koja je počela prerastati u neizbježan ratni sukob. Kako se približavala sredina mjeseca, novinska izvješća tj. tekstovi o mogućem ratu i vojnim postrojbama postajali su sve veći i češći, kao „Das drite italienische Armekorps“ zatim „Alpenjeger –Korps“ te „Am Vorabende Kriegs“ (uoči rata) s opisom vojno-političkog stanja u susjednim zemljama. Sredinom mjeseca, tijekom nekoliko dana zavladalo je svojevrsno zatišje u izvještavanju o navedenim Dio opisa Ugarsko-hrvatsko-slavonske pješačke temama. (Moramo znati da su pukovnije br. 70. A. Graf Thürheim. Gedenkttbläter aus vijesti objavljivane s dva do tri dana zakašnjenja zbog izlaženja der Krigsgeschichte der K. K. Oesterreichischen Aemee, Wien und Teschen, 1880. lista) Takovo je stanje u medijima bilo sve do 20. lipnja kada „Militär –Zeitung“ donosi proglas cara Franje Josipa, na dvije stranice naslovljen s „An meine Völker“ (Mom Narodu) kao službenu objava rata. Od tada počinje i objavljivanje prvih vijesti s bojišnice, koje izvještavaju o događajima od 16.-19. lipnja 1866. (događanja oko grada Hannovera). Prateći i nadalje pisanje lista „Militär- Zeitung“ koji od 20. lipnja 1866. sve učestalije donosi izvješća s bojnog polja prije svega iz Italije, a potom iz Češke uz prateće obavijesti o kretanju tj, grupiranju vojnih postrojbi isti tek 27. lipnja izvještava pod naslovom „Die Schlacht bei Custozza“ o velikoj pobjedi Austrijske vojske nad Talijanskim trupama kod Kustoze, koja se zbila 24. lipnja 1866. (o kojoj će biti kasnije riječ) te donosi ratnu kroniku od 17. do 24. lipnja 1866. Idući broj lista od 30. lipnja donosi izvješća s bojnog polja i popise mrtvih iz bitke kod Kustoze. U ratnoj kronici nema još zabilježene (jedine) pobjede austrijske vojske nad Prusima kod Trautena (češkog grada poznatog po pivu) dana 27. lipnja 1866. (o čemu list izvještava mnogo kasnije). Tek 1. srpnja stižu izvješća o toj pobjedi nad Prusima gdje se istaknula brigada pukovnika Grivičića. Dana 4. srpnja (dan nakon katastrofalnog poraza kod Königgratz-a/Kraljičinog Gradca) list tek piše o protekloj bitci pod

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Domobranska konačna otpusnica vodnika Marka Blaževića, 1880. godine.

naslovom „Konzentrirung bei Königgrätz“. Tek u broju od 7 . srpnja list na prvoj stranici donosi neveliko izvješće o bitci protiv Prusa i porazu domaće vojske „Schlacht bei Königgrätz“, zatim i izvješća s ostalih ratišta te na idućim stranicama počinje objavljivati popise gubitaka Sjeverne Armije (časnika) i ratnu kroniku iz proteklih dana. Idući brojevi sve do 1. kolovoza uz poneku analizu o bitkama, stanju u vojsci „An die Arme“ i izvješća s bojnog polja tj. ratišta uz sve veće popise poginulih i nestalih časnika po pukovnijama ne donose ništa izvan spomenutoga. Izuzetak je broj od 28. srpnja u kojemu list donosi tekst na prvoj stranici naslovljen s „Krieg oder Frieden?“ („Rat ili mir?“, vjerojatno tekst potaknut potpisivanjem primirja 22. srpnja. ) Dana 1. kolovoza uz ostale tekstove i analize bitaka počinje se objavljivati i popisi odlikovanih za pobjedonosnu bitku kod Kustoze u Italiji. 4 (Daljnja pisanja ovog lista kao niti ostalih nisu više bitna niti zanimljiva za ovaj rad izuzev direktnih izvješća o 78. pukovniji.)

Izvješća o sudjelovanju 78. Šokčevićeve pukovnije u Sjevernoj (Češka) te i Južnoj Armiji (Italija) popraćena su od strane raznih onodobnih listova iz raznih zemalja carstva. Tako godine 1866., u vremenu od mjeseca lipnja do kraja godine u tiskovinama se objavljuju kraći pregledi sudjelovanja pukovnije u bitkama, potom popisi poginulih

4 Militär – Zeitung,Wien. Mittwoch den 2. Mai 1866., Nr. 35.- Mittwoch den 1. August 1866. Nr. 61.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

i nestalih i novi rasporedi časnika. Listovi u većini slučajeva donose popise poginulih i nestalih (Bukovina, Černovice, Linzer=Abendbotte Linc, Ost- Deusches Post, Beč, Tages Post, Linz, Neue –Zeit, Olmuc). Pojedini listovi donose obavijesti o nestalim i poginulim uz njihov kratak životopis ( Der Kammerad, vojni list iz Beča, WienerZeit, Beč, Linzer-Abendbotte, Linc) . Dok „Militär –Zeitung“ od srijede 1. kolovoza 1866. donosi tekst o bitci kod Visa i popise poginulih iz 78. Šokčevićeve pukovnije. List „Grazer-Zeitung“ od 19. listopada 1866. donose i popise odlikovanih, te se u ovome listu nalaze “Hauptman, Anton Sauter, ad honores, Unterlieutenant, Ladislav Hegeduschevic“ iz 78. pukovnije .5

U vojnoj literaturi koja se odnosi na Austrijsko –Pruski sukob 1866., u Hrvatskoj se gotovo ništa ozbiljno ne može pronaći, niti se tko tom temom bavio, izuzev nekoliko manjih radova koji će biti ovdje spomenuti. Literatura koja obrađuje taj rat je uglavnom strana, i to austrijska, češka, njemačka i engleska. Autor je, tražeći podatke o 78. Šokčevićevoj pukovniji, uglavnom ih našao u austrijskim i njemačkim djelima koja opisuju taj rat. Od njemačkih, što se tiče općih spoznaja o ratu to je djelo „Die Schlacht von Königgrätz zenjähringen Gedenkttage des Sieges“ autor je Max Jähns, tiskano u Leipzigu 1867. godine. Potom slijedi austrijsko viđenje na taj rat gdje se nalaze i podatci o 78. pukovniji naslovom „Österreichs Kämpfe im Jahre 1866. , Erster Band. Wien 1867.“ zatim i u „Driter Band“ tiskan 1868. godine. Čitav komplet od pet knjiga tiskan je od strane Generalkomande K. u. k. vojske. U prvom djelu gdje se nalazi dodatak (Beilage) br. 2 dio 10 (Abschnitt X.) govori se o vojnim postrojbama Austrijske carske vojske te tako stoji sljedeće: III. Korpusu vojvode Ernesta, Brigadi pukovnika Benedeka pripada i „Inf.-Rgt. Baron Šokčević Nr. 78. , 1. 2. 3. Bat.“ (IV bataljon/bojna nalazila se u tvrđavi Rovigo u Italiji) u jakosti od 3079 vojnika sa 104 konja, za borbu spremnih (Stand) 2721 vojnik.6 Treći dio (od pet) ili „Drite Band“ obrađuje samu bitku kod Königgrätz-a i posljedice iste. Iz jednog od pregleda stanja poslije katastrofalne i odlučujuće bitke kod Königgrätz-a stoji da je 78. pukovnija imala:

Mrtvih: časnika 11, vojnika 152, konja 3; Nestalih: vojnika 101, konja 5; Ranjenih: časnika 5, konja, 2; Zarobljenih: časnika 11, vojnika 407; Lakše ranjenih: 88; Ukupno gubitaka: časnika 27, vojnika 748, konja 10.

5 Vidi navedene tiskovine iz 1866. godine. 6 Österrechs Kämpfe im Jahre 1866., Erster Band. Wien 1867. Bailage Nr. 2., VI. Abschnit X., str. 78. i 79.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Avers i revers odličja „Tapferkeit“ Adama Ćosića, okupacija Bosne i Hercegovine, 1878. godine.

Pukovnija je nakon bitke po gubitcima bila na trećem mjestu iza pukovnije Br. 46. s gubitkom od 2061 vojnika i pukovnije Br. 52 s 1008 mrtvih dok je topnička pukovnija Br. 8 izgubila 280 konja i ulanska pukovnija Br. 9 izgubila je 244 konja.

Tako je III. Korpus nakon bitke imao gubitak od: časnika 191, vojnika 6571, konja 560. Ukupni gubitci Sjeverne Armije iznosili su u ljudstvu nešto manje od 42.000 ljudi. Pukovniji je poginulo 11 časnika te ih se poimenično navodi: Satnik Pindter v. Pintershofen Teodor, Herepian Nikolaus, Beniško v. Dobroslaw Franc Ritter; Nadporučnik, Sauter Anton, Hercog Franc, Čačković v. Verhovina Koloman, Domladiš Franc; Poručnik, Dölzer Gustav, Kasalovsky Edmund, Pavelić Ivan (Johan) Heikelman Karl. Ukupni gubitci pokazuju da je kod Königgrätz-a izgubljeno 41.499 ljudi. Daleko ispod po broju žrtava bile su dvije bitke svaka s izgubljenih oko 5.500 (11.000) vojnika. Rekapitulacija gubitaka Austrijske carske vojske i savezničkih snaga po svim bitkama od 22. lipnja do 3. srpnja (tj. 32 bitke) iznosili su 70.587 vojnika. 7

Bitka se odvijala tijekom Trećeg talijanskog rata za nezavisnost.

Austrijska carska vojska porazila je talijansku vojsku, unatoč velikoj talijanskoj brojčanoj premoći (120.000 talijanskih naspram 80.000 austrijskih vojnika). Odlučujući doprinos austrijskoj pobjedi dalo je konjaništvo koje je u presudnom trenutku odlučnim udarom razbilo talijanske redove. Iako je austrijska vojska odnijela pobjedu kod Custoza i nešto kasnije u pomorskoj bitci kod Visa, Austrija je ostala bez Venecije koju je preuzela Italija, Talijanski gubici u bitci: 8.000 ubijenih, ranjenih i nestalih vojnika, Austrijski gubici sveukupno oko 5.000 vojnika.

7 Österrechs Kämpfe im Jahre 1866., Dritter Band. Wien 1868. Bailage Nr. 3., str. 30.-44.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Austrijska južna vojska u Italiji 24.6. l866. (bitka kod Custoza )

U Mantovi: FML barun Sztankovicz

brigada generalmajora Vérera: l/,2/,3/Brooder Grenz Regiment 7 (3,009) l/,2/,3/Peterswardiner Grenz Regiment 9 (2,783) 4/53rd Infantry Regiment ( Zagreb) (l,030) 5/llth Hussar Regiment (Wurttemberg) (l49) Det/Pioneers (7) Fortress Artillery Companies 2/,3/,4/V (562) Dets, Fortress Artillery Companies 3/,5/VI (l92) Fortress Artillery Company 2/,3/,5/VIII (604) 3rd Bn Staff & l0th Co., 2nd Engineering Regiment (l98) Det. 92nd War Transport Squadorn (98)8

Sljedeće ratne operacije u kojima je učestvovala 78. pukovnija bile se pri okupaciji Bosne i Hercegovine 1878., od strane Austrije. Pukovnija se nalazila u sastavu „III Armeecorps, I Inf.-Division, 71 Inf.-Brig., Reserve-Reg.. 16 Inf.-Reg., und 78 Inf.Reg. (FZM. Baron Šokčević)“ 9 O operacijama Austrijske carske vojske u okolici Doboja Mihovil Mandić piše „Udarac za udarcem pratio je XX. diviziju, dok joj nije stiglo pojačanje. Najžešća je bila navala ustaška 23. aug. kod Doboja. ….Ali ih u tome naumu spriječi ustrajna borba 78. pričuvne pješač. Pukovnije i bajunete dviju satnija 70. pješ. Pukovn.10 Onodobni list pod imenom „Bosansko- Hercegovačke Novine“ donio je popis mnogih odlikovanih iz raznih postrojbi (izuzev časnika), tako stoji: od rezervne pukovnije FZM. barona Šokčevića br. 78. za borbu kod Doboja 16. kolovoza Vodnik Nikola Cvetković. 11 U bitkama je izgubila 74 čovjeka.

Jedan od dokumenata koji je vezan za 78. pukovniju i okupaciju BiH je „Domobranska konačna odpusnica“ Adama Ćosića (obiteljski nadimak Jerkov, autorov predak) iz vremena (1881/2.). Iz teksta na otpusnici se vidi da je Adam bio razvodnik u 78. Šokčevićevoj pukovniji, potom u 2. i 5. odjeljenju zdravstva, što čini ukupno 10 godina i 3 mjeseca, potom u 82 dom. bataljunu 2 godine, ukupno 12

8 http://usacac.army.mil/cac2/CGSC/CARL/nafziger/866FBH.pdf 9 Die occupation BOSNIENS und der HERZEGOVINA nach verlasslichen quellengeschilderet von

VINZENZ HAARDT .. WIEN. VERLAG VON EDUARD HOLZEL. 1878..str. 135. 10 Mihovil Mandić, Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878. Zagreb, 1910. str. 71. 11 Bosansko= Hercegovačke Novine. Sarajevo. 24. 10. 1878.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

godina i 3 mjeseca „učestvovao kod posjednuća Bosne i Hercegovine godine 1878.“ te je kao takav ovlašten nositi kolajnu. (Vjerojatno onu koju autor posjeduje tj. „Der Tapferkeit“) Potpisi na lijevoj i desnoj strani odpustnice su identični prethodnim izuzev razlike u godini otpusta koja je ovdje nečitka tj. vjerojatno 1881./2.12

Nekoliko stihova iz jedne veće pjesme posvećeno je vojni na Bosnu. Filipović generala, Usred Bosne poglavara. Ti nam priđe vodu Savu, Da u Bosnoj daješ pravu.

Kod Doboja boj se bije, Kod Doboja krv se lije. Od Doboja pak do Tuzle, S topovima Tuzlu uze.

Te Šokčević pukovnija, Sva vesela Austrija. Svaki napred od miline, Štoj poznato od starine.13

Vjerojatno prvi opis pukovnije napravljen je godine 1880. u nešto kraćoj verziji nego opis napravljen skoro dvadeset godina kasnije (1898.). Isti se nalazi u knjizi „Gedenkttbläter aus der Krigsgeschichte der K. K. Oesterreichischen Aemee“ von A. Graf Thürheim. (Autor iz ovog opisa neće donositi mnoge poznate činjenice iz spomenutog kasnijeg opisa kojega će prenijeti u potpunosti već samo zanimljive podatke koji se ne nalaze u već spomenutom opisu iz kasnijeg vremena.) Tako grof Thürheim navodi: Godine 1866. pukovnija je u sastavu Sjeverne Armije bila dio III korpusa, učestvovala je 3. srpnja u bitci kod Königgrätz-a gdje je izgubila 27 časnika i 748 vojnika, od toga je 11 časnika i 152 čovjeka poginulo. Četvrti bataljon/bojna se nalazio u Legnanu. Godine 1878. dijelovi pukovnije u kampanji koja je uslijedila s Otomanskom Portom a zaključena je na konvenciji u Beču 23. svibnja 1878. da sa dva bataljuna pukovnije pod vitezom pukovnikom Bogovićem od Grombothela, pored pripadajućeg topništva i pionirskih postrojbi zauzmu otok Nova –Oršova (Ada Kaleh) . Jedan Bataljon pukovnije pod podpukovnikom von Alemanom ostao je s dvije baterije na neutralnom terenu pograničnih mjesta Oršova i Vercirowa. Navedene 1878. pukovnija je kao rezervna dana 16., te 23.-26. kolovoza učestvovala u bitci kod Doboja te 21. rujna „bai Senkowič“(Senković). U bitkama je izgubila 74 čovjeka. Među njima i Majora/Bojnika Filipa Sarlay de Hatne, u bitci kod Doboja

12 Autorova zbirka 13 Isto

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

16. kolovoza.14 (Vidljivo je da je pukovnija u prvoj polovini 1878. godine sudjelovala u mirovnoj ? misiji između Rumunjske i Osmanskog carstva na spornim područjima na Dunavu i tvrđavi –otoku Ada Kaleh te oko Oršove te je bila tako iz Temišvara prebačena u Bosni za ratne operacije,o čemu izvještavaju mnoge tiskovine tijekom nekoliko mjeseci, kao; Bečki Militär-Zeitung i Die Presse te Tages Post iz Linca itd.)

Austrijski vojni povjesničar Alfons Wrede opisao je u svome I. tomu (Band) tiskanome 1898. između ostalih pješačkih pukovnija na dvije stranice i 78. pj. puk. zajedničke vojske (Kaiserlich und königliche Gemeinsame Armee/ K. u k.) Ovakav i ovaj opis Wredea 78. pukovnije je i jedini pronađeni izvor o istoj pisan na takav način . Opis kao i kod ostalih pukovnija počinje s imenom pukovnije te slijede ostali podatci iz ustroja, povijesti vojnih pohoda, zapovjednicima, odličjima dodijeljenima pojedincima koji su se istakli u bitkama i odorama. Tako u neformalnom prijevodu osnovnih podataka s njemačkog jezika, o pukovniji stoji:

(1860) Popuna pukovnije s područja i zapovjedništvo: Osijek (1897) Gradl, Wilhem, Vitez von, G. d. c. Pukovnija je ustrojena godine 1860. 1. veljače od 3 bojne linijskih pukovnija Br. 17, Br.47 i Br. 53. „in Bassano aufgeštelt“ 1873. Pukovnija je reorganizirana s graničnom pukovnijom Br. 7 i Br.8. 1883. Jedna Bojna je podignuta (pridodana) pješačkoj pukovniji br. 96. Pukovnija se nalazi Osjeku u Slavoniji (Ugarska) i popunjavala se s područja njenog zapovjednog mjesta. Od 1. listopada 1873. popunjava se 78 pukovnija s ljudstvom s područja bivše 7. i 8. graničarske pukovnije i „Syrmier Comitats“ odakle se popunjava i 70. pukovnija. Garnizon pukovnije nalazio se: 1860 u Basano, Vićenca, 1861 Venecija-Istok, 1862 Badia, Venecija, 1865 Trevizo,dann Pola 1866 Arad, 1869 Osjek, 1878 Temišvar, 1879 Prijedor denn Banjaluka, od 1882 u Osjeku. Vlasnici pukovnije : 1860 – 1896.Šokčević, Josip, Barun von. FML,-FZM. 1897 Gradl, Wilhem, Vitez von, G. d. c. Zapovjednici Pukovnije :

14 A. Graf Thürheim .Gedenkttbläter aus der Krigsgeschichte der K. K. Oesterreichischen Aemee.Wien und

Teschen 1880. str. 456.- 457.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

1860 Augustin, Mihael Barun von, 1879 Sertić, Edler von Brinjograd Karl. Oberst. Oberst. 1862 Udvarnoky de Kiš-Joka, Eduard, 1884 Monari von Neufeld Adolf, Oberst. Oberst. 1869 Salamon von Freidberg,Emanuel, 1886 Weissman, Karl, Oberst Obrst. 1872 Druženovićvon von Posertve, 1891 Bogdanović, Simon, Oberst Albert, Oberst. 1874 Moric Edler von Mottony, Oberst 1893 Somain, Ferdinand de, Oberst 1876 Bogović von Grombothal Jozef 1895 Auffenberg, Moric, Riter von Ritter, Oberst Oberst Zapovjednici na zamjeni (Reserve) 1869 Csikos, Peter,Oberstlietenant – 1879 Budisavljević, Aleksandar, von Oberst Oberstlietenant 1871 Osvadić, Anton, Oberstlietenant- 1876 Rakasović, Edler von Savadol, Obrst Maksimilijan, Oberstlietenant - Oberst 1881 Perpić, Johan, Oberst Odlazak u rat/Feldzüge : Šokčevićeva pukovnja je 1866., bila u sastavu 3 Korpusa „Nord-Arme“ i učestvovala u bitci kod Königgräca, dok je 4 Bataljun „Besatzung in Legnano“. Dekoracije/ Odličja zaslužili su: MVK. Satnik, Anton Sauter, Podporučnik, Ladislav Hegedušević. 1878. Pukovnija je u Maju „bai der Besitznahme von Ada-Kaleh“. Kao rezervna bila je u sastavu XX Divizije pod zapovjedništvom Szapary-a u kampanji/bitkama kod Doboja (16 bis 26 kolovoz). Kasnije pridodana 1 Diviziji pri operacijama „bai Senkovič mitgemacht“. Dekoracije/Odličja: MVK. Bojnik, Franc Strak i Johan van der Sloot; Satnik-poručnik Stjepan Pekeč, Karl Topitš; Nadporučnik Zdenko Skraup:Poručnik Franjo Sokačić, Pavo Ivankov,Bojnik Filip von Sarly. FJO. Pukovnijski lječnik, Dr. Feliks Grittner. 1881/1882 pukovnija se nalazila u Banjaluci „Ocupations –Gehiet“. Tapferkeit -Medalje 1866. Zlatna 0 / Srebrna I. klase 2/ II. 12 1878. Zlatna 0 / Srebrna I. klase 1/ II. klase 24.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Odora pukovnije: 1860. „ weisser Waffenrock, rotbraune, Egalisierung, Armlitzen, weisse Knöpfe; 1868. „dunkelblauer Waffenrock, rotbraune Egalisierung, Armlitzen, weisse Knöpfe.15

Od godine 1895. do u ratnu godinu 1914. zapovjednici 78 pukovnije bili su: 1895.-1890. Auffenberg, Moric, Riter von, EKO-R3./ K. M. D3. Oberst 1901.-1904. Heiler Karl, MVK. (KD) K. M. D3. –II- 1905.-1909. Gusek Ričard Edl von MVK./ K. D3./ EKO-R3 -II- 1910.-1913. Matasić Karl von Blagaj, MVK./ K. D3./ EKO-R3. –II1914. Plivelić Antun, FJO-R/MVK. – II- 16

O 78. pukovniji na hrvatskom jeziku i hrvatskom prostoru te gradu Osijeku nije puno pisano. Povremeno je to bilo oko postavljanja i daljnje sudbine spomenika “umirućem vojniku/ nepoznatom vojniku/palom domobranu“ podignutog 1898. godine (koji je izradio kipar Frangeš) u čast poginulim pripadnicima pukovnije u ratu 1866. i osječkim novinama. Pukovnija je podrobnije obrađena u djelu/knjizi naslovom „Geschichte des Kaisl. und Königl. Infanterie- Regiments Nr. 78. Werfost im Auftrage des Regiments-Commadanten Oberst Karl Weissman. Esseg 1890.“ (Zapovjednik pukovnije 1886.-1891.) Ista je ujedno i poslužila kao glavni izvor i materijal dr. Stjepanu Sršanu za njegov rad naslovom „78. Šokčevićeva pukovnija i Osijek“ Rad je objavio Zbornik radova „ Hrvatski Ban Josip Šokčević“ ZagrebVinkovci, 2000.Također postoji knjižica s pjesmama posvećenim pukovniji „Auszug Aus Der Geschichte des Infanterie-Regiments Nr. 78.“ tiskana 1890., u Osijeku- Gornji grad. Pisac povijesti pukovnije u svom osvrtu navodi da je stanovništvo iz kojeg se popunjavala pukovnija bilo zdravo, no zapušteno zbog dugotrajne turske vladavine, ali čvrsto i pošteno. Stoga je trud časnika kao njihovih odgajatelja nailazio na plodno tlo, tako da su oni postali dobri, vjerni i hrabri vojnici. Navedeni rad dr. Sršana pozivajući se na knjižicu Pukovnika Weissmana (i nešto malo ostale literature i izvora) podijeljen je u šest kratkih poglavlja te će autor iz svakog od njih donijeti po neki dio do sada nepoznat ili manje spominjan.

Tako stoji da je pukovnija u prvom sastavu imala tri bojne, svaka sa šest satnija. U pukovniju su ušle satnije iz bivših 17, 47 i 53 pukovnije, čije se popunitbeno područje protezalo od Slavonije do Kranjske. Iz pukovnije Nr. 17 nastala je I. bojna (s popunidbenog područja Kranjske) sa satnijama 1.-6., od pukovnije Nr. 53 ustrojena je II. bojna sa satnijama 7.-12.,(popunidbeno područje Hrvatska-Slavonija) od pukovnije Nr. 47., ustrojena je III. bojna sa satnijama 13.-18.(s popunitbenog područje Donje

15 Wrede Alfons Frajher von, Gesichichte der k. und k. Wehrmacht. Wien. 1898., str. 583. i 584. 16 Schematismus Kaiserliche und Königliche Heer. Kaiserliche und Königliche Kriegs – Marine. Wien. 1895.1914.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Štajerske). Nakon ustroja pukovnija je raspoređena tako da je I. i II. bojna otišla u Bassanu kod Venecije a III. bojna sa 4 satnije u blizinu Verone, dok je posljednji divizion tj. 15. i 16. satnija ostala u Osijeku. Štab pukovnije imao je 65 ljudi, dok je satnija imala bez časnika 150 ljudi, što je činilo ukupno 2765 ljudi. Svaka od bojni imala je svoju zastavu ali je zastava I. bojne bila glavna. Pukovnija je imala svoje dušebrižništvo i vojni sud. Odjeću je činila bijela dobedrenica (kaput) s dva reda metalnih dugmeta, plave platnene hlače, opasane ispod koljena crno-žutim povezom, čvrste cipele, crni pusteni visoki šešir za Spomenik palim junacima 78. pješačke pukovnije parade i jedna obična, lagana (Šokčevićeve) danas u Osijeku. plava kapa za redovne prilike a zimi još sivi platneni mantil. Kao poseban znak pukovnija je nosila na kaputu i mantilu crveno-sivi obrub i bijelu metalnu dugmad. Od opreme i naoružanja su posjedovali krutu torbu za streljivo i pušku nabojnjaču s bodežom. Dana 1. listopada 1861. ustrojena je i 4. bojna s 19. i 20. satnijom, popunom iz Slavonije i Srema, te je tako pričuvni divizion raspušten. Cijela pukovnija je dobila novu zastavu odlukom Ministarstva rata, čija je posveta obavljena u Veneciji 23. ožujka 1863. godine. Kuma zastave bila je druga kći cara Franje Josipa, nadvojvotkinja Gizela. Među natpisima kod posvete se isticao „Za Boga i Domovinu hrabro se boriti i Truditi se do pobjede da postigneš slavu“. Pošto je pukovnija bila u Italiji u čestim ratnim sukobima tako je jedna satnija u ratu imala: 1 satnika, 3 podčasnika, 2 ranarnika, 4 vozača, 8 narednika, 16 desetara (kaplara) 160 vojnika s puškama, 2 bubnjara 1 trubača, 2 sobara, 1 postolara, 4 sluge časnika, sve ukupno 204 čovjeka. Početkom rata 1866., tri bojne pukovnije su iz Pule krenule za Trst potom željeznicom preko Ljubljane i Maribora do Dravograda. Četvrta je bojna iz Osijeka otišla brodom do Pešte i odatle željeznicom za Legnano (Italija).

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Pukovnija je krajem 1866. preustrojena te je imala tri bojne, svaka po četiri satnije, četvrta bojna je ostala na popunidbenom području. Kao takova prebačena je u Arad (Rumunjska) te je uključena u Brigadu Petra von Preradovića. Austro-Ugarskom nagodbom 1867., i novim vojnim ustrojem vojna je dužnost svedena na tri godine pod zastavom, te sedam u pričuvi i dvije u obrani. Pukovnija je ponovno dobila četiri bojne i jedan pričuvni divizion te 5. i 6. bojnu iz pričuve. Svaka je satnija imala 4 časnika i 224 vojnika, te kod pukovnijskog štaba 6 časnika, 93 vojnika i 74 konja. Svaka od bojni imala je 20 časnika i 908 ljudi. U miru brojno stanje pukovnije iznosilo je 4180 vojnika i 78 konja, dok je borbeno stanje pukovnije iznosilo 118 časnika i 5738 vojnika i 80 konja. Po preustroju vojske godine 1867. pukovnija je uvrštena u XX. trupnu diviziju, čiji je zapovjednik bio Đuro Pavelić u Budimpešti. Početkom godine 1868. u upotrebu su umjesto dotadašnjih nabojnjača ušle puške tzv. ostraguše, iste je godine ustrojena 5 bojna s Osječkog područja. Krajem 1868. dolazi do novog preustroja na tri mobilne bojne, s 1-12 satnija zatim 4. i 5. rezervnu bojnu s 13-20 satnija i jednu pričuvnu bojnu. Rezervna i pričuvna bojna bile su u vrijeme mira na popunitbenom području. Završetkom ustroja pukovnija je premještena iz Arada u Osijek 10. svibnja 1869., gdje je uklopljena u XXI granični trupni divizion. Po dolasku u Osijek 29. svibnja pukovniju je dočekalo mnoštvo građana koji su istu i počastili dok je u gradskome vrtu priređena za časnike svečana dobrodošlica. Novim rasporedom premještene su prve dvije bojne te dvije satnije treće bojne u Slavonski Brod, zatim dvije satnije treće bojne u Staru Gradišku. Krajem godine 1873. svaki drugi vojnik je dobio lopatu povećan je broj streljiva za vježbu, zatim su pod jesen 1874. zamijenjene puške ostraguše s novima na zatvarač i iglom, kalibra 11 mm. , s ciljem na 1 400 koraka što je 1877. povećano na 2 100 koraka. Godine 1875. premještena je 1. i 3. bojna iz Osijeka u Temišvar a 2 bojna u Arad. Autor je već dosta toga naveo o zauzeću BiH 1878., te će ovdje prikazati ono do sada nepoznato a vezano za 78 pukovniju. U svibnju 1878. 1., 2. i 3 bojna pukovnije krenule su iz Temišvara krenule su u Oršovu te zauzele od turaka važan otok na Dunavu, Adu Kale i tamo ostale cijelo vrijeme zauzimanja BiH. Zbog toga su pričuvne 4. i 5. bojna „dignute na noge“ te 4. i 5. pričuvna satnija 6. kolovoza . U Slavonskome Brodu su im se priključile 13. i 14. satnija pa i sve ostale do 20. satnije . Pukovnijom je tada zapovijedao Pukovnik Maksimilijan von Rakasović, četvrtom bojnom Bojnik Filip von Sorlay, 5 bojnom Bojnik Johan Van der Slot. Nakon bitke kod sela Stanić borbom prsa u prsa na stijenama, iste su poslije toga nazvali Šokčević-stijene. Prve tri bojne ostale su na Adu Kale kod Oršove do proljeća 1879. kada su išle spašavati stanovništvo Segedina od poplave. Nakon završetka operacija u BiH pukovnija je redovito obilježavala okršaj kod Senkoviž, Bandin-Odžaka koji se dogodio 21. rujna 1878., s daleko većim snagama u jakosti od 9 000 ljudi. Cjelokupni gubitak pukovnije u Bosni iznosio je ; 3 časnika i 84 poginula vojnika, 10 časnika i 365 ranjenih i 15 nestalih vojnika . Obilježavanje 25. obljetnice bitke bilo je 1907. zadušnicom u Tvrđi i polaganjem vijenaca pred spomenikom Hrvatskome Domobranu. Godine 1882. pukovnija je povučena u Osijek i stavljena u mirnodopsko stanje. U vremenu od 1882

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

do 1890., vezano za 78. pukovniju zbilo se nekoliko stvari koje je vrijedno spomenuti. Godine 1883. iz pete bojne 16., 53., 70. i 78. pukovnije ustrojena je nova 96. pješačka pukovnija. Prva bojna pukovnije bila je smještena u Višegradu, te je tamo gradila cestu Sarajevo-Foča i željezničku prugu Rogatica-Goražde i Donje Bare-Ranjena Kula u dužini od 36 km., nakon toga je u listopadu povučena u Osijek. U vremenu 1883.1886. učestvovala je u vojnim vježbama koje su se održavale u Srijemu (nekoliko mjesta). Godine 1889. pukovnija je dobila nove puške tzv. repetirke kalibra 8 mm. Pukovnija je aktivno učestvovala u sportskom i kulturnom životu u Osijeku. Sama je imala u svome okviru mnoge kulturne i sportske sadržaje. Prilikom obilježavanja 30. godišnjice pukovnije objavljena je njena povijest od strane pukovnika Weissmann-a. Tada je niknula i ideja za podizanje spomenika poginulim kod Kraljičinog Gradca. Tako je spomenik „Umirući vojnik“ otkriven na dan 17. srpnja 1896. ispred ulaza u Pukovnijski vrt.17

Godine 1911., u mjesecu svibnju u časničkom kasinu u zgradi Generalata tadašnji zapovjednik Karlo (Dragutin) Matasić, Blagajski dao je postaviti spomen ploču u čast svim onim poginulim u bitkama gdje je učestvovala pukovnija (1866. i 1878. godine). Ploča je godine 1918. skinuta i pohranjena u muzej. Na poticaj pojedinih bivših članova pukovnije 1941. godine ploča je trebala biti ugrađena u tvrđavsku crkvu. Danas se nalazi uzidana u zapadni zid Franjevačke crkve sv. Križa. Tekst na ploči je ispisan hrvatskim i njemačkim jezikom. Na vrhu ploče stoji „1866.-1878.“ Te s lijeve strane tekst na njemačkom, a s desne strane tekst na hrvatskom jeziku, koji glasi „Posvećeno pod pukovnijskim zapovjednikom pukovnikom Dragutinom Matasićem Blagajskim od časničkog zbora cr. i kr. pukovnije GERBA br. 78. u vjernoj uspomeni na one časnike i momčad pukovnije koji su pali u ratu protiv PRUSA u bitci kod KRALJEVA –GRADCA 3. SRPNJA 1866. zatim za vrijeme okupacije u bojevima kod STANIĆA 10/8. DOBOJA 19/8. GRABSKE 23/26/8. i SENKOVIĆBANDINA ODŽAKA 21/9 1878. u BOSNI u junačkoj i požrtvovanoj borbi za prijestolje i domovinu. Ispod toga stoje imena palih 11. časnika kod KRALJEVA –GRADCA, te navedeno da je palo 152 dočasnika i vojnika. Ispod toga su upisani ranjeni časnici te spomen na 612 dočasnika i momaka (zarobljenih) Daljnji tekst se odnosi na poginule časnike u Bosni, njih 3, dočasnika 9 palih, ranjen 1 časnik te 60 dočasnika i pješaka palih u bojevima.18

Godine 1914. K. und k. monarhija je imala 102 pj. puk. Iste godine pregled pukovnija naslovljen s „ Liste der Kampftruppen im Jul 1914.“ donosi o svakoj od 102 puk. naj osnovnije podatke. Tako pored ostalih pukovnija za 78 pj. puk. stoji upisano u pregledu/listi:

17 Stjepan Sršan, 78. Šokčevićeva pukovnija i Osijek. U; Zbornik radova „ Hrvatski Ban Josip Šokčević“ Zagreb-

Vinkovci, 2000., str.433.-447. 18 Andrea Šimičić, Serija portreta naslovnih vlasnika i zapovjednika 78. pješačke pukovnije u Osijeku. U ; Tvrđa u Osijeku, Izložba, prosinac 2017.- ožujak 2019., str. 58. i 59.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Ustrojena: 1860. XIII. Armijskikorpus, 7 pješačka trupna divizija (ID) Nacionalni sastav, 84 % Hrvata i Srba, 14 % ostali. Jezik, hrvatsko-srbski/srpsko-hrvatski Zapovjedništvo pukovnije i zapovjedništvo popunidbenog okružja, Osjek. Garnizon, II. i III. bojna Osjek, I. bojna Brod a. d. , IV. bojna Petrinja. Zapovjednik, Antun Plivelić, Pukovnik Pukovnici u štabu, Boleslav Wolf, Oskar Baukovac Podpukovnik, Fridolin Mildner Bojnik, Rudolf Frolih, Franc Bauman, Emil Babić. Odora „Egalisierungsfarbe, rotbraun. Knöpfe, weis.“19

Katalog tiskan povodom postavljene izložbe o Osječkoj tvrđi (prosinac 2017.- ožujak 2019.) čiji je nakladnik Muzej Slavonije s naslovom „ Tvrđa u Osijeku“ donosi jedno od poglavlja posvećeno i 78. Šokčevičevoj pukovniji. Poglavlje nosi naslov „Serija portreta naslovnih vlasnika i zapovjednika 78. pješačke pukovnije u Osijeku“ čiji je autor Andreja Šimičić. Svi prikazani i opisani portreti su iz fundusa Muzeja Slavonije, kojih ima 19 ukupno. Opisani portreti/slike su od trojice vlasnika 78. pukovnije i to: prvog vlasnika pukovnije bana baruna Josipa Šokčevića (1860.1896.) zatim, generala viteza Wilhema von Gradla (1897.-1909.) i posljednjeg vlasnika generala Raimunda Gerbu (1910., zapovjednik XIII. korpusa i Hrvatskog Kraljevskog Domobranstva). Dvanaest portreta prikazuju zapovjednike i časnike pukovnije. Neki portreti nedostaju dok su njihovi okviri sačuvani, neke se portrete ne može dovesti u vezu s pukovnijom, ali su naslikani u odori pukovnije. Od zapovjednika pukovnije nedostaju portreti prve dvojice zapovjednika i zadnjeg zapovjednika pukovnije Antona Plivelića (zapovjednik od 1914. godine). Autorica teksta navodi da su pojedini portreti bili namijenjeni časničkoj blagovaonici tj. menaži (autor teksta je mišljenja da su vjerojatno svi portreti ili većina njih tj. portreti od visokih časnika). 20 Iz gore spomenutog kataloga saznajemo da je pukovnija imala i svoju glazbu o kojoj pišu i službene Narodne Novine početkom 1880-tih godina. Dopis se odnosi na glazbeni život Osijeka u kojemu se autor osvrće i na „Društvo pjevačko Sklad“ i uz to na vojničku glazbu domaće pukovnije na čelu s maestrom Melusinom. Autor teksta odaje počast pukovniku Sertiću koji je imao u planu uvesti „vrtne koncerte“ u donjem gradu. Glazba je svirala sve do odlaska pukovnije u Bosnu tzv. „Platzmusik“. Pošto se pukovnija vratila misli se da će Šokčevićeva glazba opet zabavljati pučanstvo.21

19 Liste der Kampftruppen im Jul 1914. 20 Andrea Šimičić, Serija portreta naslovnih vlasnika i zapovjednika 78. pješačke pukovnije u Osijeku. U ; Tvrđa u Osijeku, Izložba, prosinac 2017.- ožujak 2019., str. 54. 21 Narodne Novine, U Zagrebu, u utorak 12. lipnja 1883, Prilog br. 133.

DG Jahrbuch, Vol. 27, 2020. str. 449-464 Ivan Ćosić-Bukvin: Sudjelovanje 78. pješačke pukovnije u političko-ratnim zapletima...

Promatrajući učešće 78. Šokčevićeve pukovnije u ratnim te i mirnodopskim zbivanjima u drugoj polovici XIX. st. možemo biti ponosni na njezinu ulogu u gore spomenutim događanjima. Poglavito i stoga što su u opisanim događanjima sudjelovali i naši preci koji su u istoj službovali tijekom njenog postojanja. Vidljivo je da pukovnija u ratu s Prusima godine 1866. trpi ogromne gubitke te je po tome i treća u Austrijskoj carskoj vojsci. Stoga i sam poraz austrijske vojske od strane Pruskih trupa s kojim je ujedno došao i određeni kraj vojne premoći je razlog više za proučavanje tih događaja. Djelomični oporavak carstva kako vojni, a tako i političko-društveni uslijedio je po okupaciji Bosne i Hercegovine, ali i opet ne bez žrtava Slavonaca i Srijemaca koji su „narukovali“ u 70. i 78. pukovniji. Uloga pukovnije u mirovnom procesu na Dunavu tj. otoku „Ada Kaleh“ je zanimljiva te i povijesno slabo poznata. Nešto više saznanja o pukovniji imamo iz vremena njenog „stacioniranja“ u Osijeku, ali i to je nedovoljno zbog pomanjkanja arhivskog originalnog gradiva o životu pukovnije do I. sv. rata. S toga sam bio prisiljen služiti se uglavnom izvorima i saznanjima iz Austrijskih i ostalih izvora. Stoga je ovaj rad mali doprinos ka spoznaji povijesti pukovnije te njenog izravnog doprinosa na vojnom, društvenom i kulturnom polju kod Slavonaca i Sremaca u čijem je okružju i postojala.

Die Anteilnahme des 78. Šokčević-Regimentes an den Kriegs-, aber auch Friedensvorkommen in der zweiten Hälfte des XIX. Jahrhunderts beobachtend, können wir Stolz sein auf ihre Rolle in den oben erwähnten Ereignissen. Überwiegend auch deshalb, weil an den beschriebenen Ereignissen auch unsere Vorfahren teilnahmen, die während seines Bestehens darin ihren Dienst leisteten. Sichtbar ist, dass das Regiment in dem Krieg mit den Preußen 1866 riesige Verluste erleidet, darin ist es das dritte in der Österreichischen kaiserlichen Armee. Daher ist auch die Niederlage der österreichischen Armee von den preußischen Truppen, mit dem es auch zu einem bestimmten Ende der militärischen Überhand kam, ein Grund mehr zur Erforschung dieser Ereignisse. Eine teilweise Erholung des Kaiserreiches, so militärische wie auch politisch-gesellschaftliche, erfolgte nach der Besatzung von Bosnien und Herzegowina, aber wieder nicht ohne Opfern der Slawoniern und Syrmier, die in dem 70. und 78. Regiment dienten. Die Rolle des Regimentes im Friedensprozess an der Donau dh. auf der Insel „Ada Kaleh“ ist interessant und historisch wenig bekannt. Etwas mehr Kenntnisse über das Regiment haben wir aus der Zeit seiner „Stationierung“ in Osijek, aber auch das ist ungenügend, wegen Mangel an Archivstoff über das Leben des Regimentes bis zum Ersten Weltkrieg. Daher war ich gezwungen, mich meistens der Quellen und Erfahrungen aus österreichischen und anderen Quellen zu bedienen. Deshalb ist meine Arbeit ein kleiner Beitrag zur Wahrnehmung der Geschichte des Regimentes sowie seines direkten Beitrages auf militärischen, gesellschaftlichen und kulturellen Gebieten bei den Slawonern und Syrmiern in deren Umgebung es auch bestand. 464