KU LT U R A
Jugoslavenskog paviljona na velesajmu u Beču 1956., Bernardijev prototip stolca i Milan Vulpe za vizualni identitet tvornice Chromos. Sljedeće desetljeće obilježava snažan kreativan i teorijski razvoj obilježen organiziranim naporima na različitim oblicima povezivanja dizajnera, industrije i trgovine. U Zagrebu kao dio Sekcije za industrijsko oblikovanje ULUPUH-a započinje s radom Studio za industrijsko oblikovanje (SIO) koji će 1957. na Milanskom trinnalu dobiti srebrnu medalju za cjelokupni nastup. U Ljubljani su 1964. pokrenuti časopis Sinteza i periodička izložba Bijenale industrijskog oblikovanja (BIO). Iste godine u Zagrebu je pokrenut i CIO - Centar za industrijsko oblikovanje s ambicioznim ciljem da “konstituira oblikovanje industrijskih proizvoda kao integralni dio moderne proizvodnje u društvenim razmjerima”. Već sljedeće, 1965. godine, u Beogradu je otvoren MSU, prvi muzej suvremene umjetnosti u nekoj socijalističkoj zemlji, dok se Zagrebački triennale transformira u Zagrebački salon. Ta promjena naziva jedan je od simboličkih trenutaka, koji označava početak druge faze (1965-75) prve sekvence razvoja domaćeg dizajna (1955-75). Promjena imena Zagrebačkog Triennala u Salon nije tek nevažni kozmetički zahvat u naziv jedne likovne manifestacije, već označava i bitne koncepcijske promjene, pomake ideologije s kojom i u ime koje te izložbe nastupaju. Sredinom 70-ih, nastaje drugi veliki lom, institucionalni rascjep unutar dizajnerske scene i očit prekid kontinuiteta, a simbolički trenutak toga prekida definiraju uspostavljanje Međunarodne izložbe grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf, i
razdvajanje Zagrebačkog salona u godišnje tematske izložbe arhitekture, likovnih umjetnosti te primijenjene umjetnosti i dizajna što simbolizira konačno odustajanje od ideje sinteze. Mada su stariji autori, poput Alfreda Pala, Picelja i Arsovskog inicijatori i nositelji organizacije Zgrafa, on će poslužiti kao poligon afrmacije nove generacije autora. Izložbu, uz bogato ilustrirani katalog i deplijan, prate javne tribine, razgovori, predavanja.
Osnovni podaci o trajanju i organizaciji izložbe: Izložba se održava u Muzeju suvremene umjetnost od 2. prosinca 2011. do 5. veljače 2012. Organizirana je u suradnji Muzeja suvremene umjetnosti i Instituta za povijest umjetnosti, te uz financijsku potporu Gradskoga ureda za kulturu, obrazovanje i šport i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Izložbu je pripremio autorski i kustoski tim: dr. sc. Dean Duda, dr. sc. Tvrtko Jakovina, dr. sc. Sandra Križić Roban, doc. Dejan Kršić, prema koncepciji dr. sc. Ljiljane Kolešnik. Organizacija projekta u MSU-u: Vladimir Čajkovac, kustos i Petra Srbljinović, kustosica-pripravnica. Arhitektonsko oblikovanje postava: Studio Dva plus (Ana Dana Beroš, Judita Ljutić i Damir Ljutić) Dizajn vizualnog identiteta izložbe: Rafaela Dražić Voditeljica edukativnih programa uz izložbu: Nada Beroš, viša kustosica
23