Sveta povijest i duhovno viteštvo u Bosni i Hercegovini čuvaju ih od napadaja. Čim se Ferhad beg vratio u Travnik, odmah se oni obrate na Farenberga, da mu izruče Ostrožac i ostale gradove. Ugovor je potpisan u Beču i Gracu, ali im Ferhadbeg pomrsi snove. Od osvojenih gradova bude osnivan novi sandžak sa sjedištem u Ostrošcu. Iza 1588. premješten je u Budim, gdje ga iz potaje probode jedan njegov rob. Feridun je pjesničko ime Sir Alije, rodom iz Sarajeva. Nauke je slušao u zavičaju i Carigradu, gdje je i ostao. Kod vakufske uprave služio je kao viši činovnik sve do smrti, koja ga je zatekla 1069. (1658.). Pjesme su mu nadahnute sofizmima i dosta su slobodoumne. Feriz-beg je naš zemljak, koji je za carevanja Bajezida II u dvoru bio u rasnim častima.Iz dvora je imenovan begom na Bosni 911. (1505.), kojom je upravljao sve do 918. (1512.). Kroz to vrijeme sagradi u Sarajevu muško i žensko kupalište, od kojih se podorine vide i sada u Saračima. Osim toga u Hubjaraginoj mahali sagradi medresu, po kojoj je cijela okolina prozvana Medrese. Oko kupališta sagradio je više magaza i dućana, i to sve uvakufi za izdržavanje medrese. Vodu pred Jahjapašinu džamiju i u kupališta dovede sa Sedernika. Fevzi je pjesničko ime Mehmed-ef. Sarajlije. U ranoj mladosti otišao je u Carigrad i nastanio se u Usćudaru. S prva je služio u dvorskoj kancelariji, a kasnije bio tajnik (divanefendi) kod vezira. Pod konac života stupio je u derviški red halveti i pridvorio se šehu Ali-ef. Selami od koga je uzeo inabet. Udaljen od svijeta živio je skromno sve do 1084. (1673.). Savremenici ga hvale kao vrsna pjesnika. Fevzi II, rodom Blagajac, Po zvanju je bio šejh. Živio je u Mostaru i cijeli život predavao Mesneviju. Napisao je u perzijskom jeziku Bulbulistan i podijelio ga u šest perivoja. Sudjelovao je u boju pod Banjalukom i tom prilikom izrekao dva kronograma o pobjedi. Umro je oko 1160. (1747.). Habiba. Među ono malo turskih pjesnikinja imamo odličnu zastupnicu u Habibi, kćeri Ali-paše Rizvanbegovića. Po njezinu pismu, koje nam bilježi Mehmed Zihni rodila se 16. redžeba 1262. (10. srpnja 1845.), dakle u vrijeme Alipašine moći i slave, kad je vladao kao vazalni knez Hercegovinom. Iza pogibije Alipašine otišla je u progonstvo u Malu Aziju, gdje je počela i svršila nauke. Kao djevojka pjevala je lijepe pjesme, a nije prestala pjevati ni kad se udala za visokog činovnika u Babu-Alijji. Ahmed Muhtar tvrdi, da joj je pošlo za rukom ispjevati cijeli divan i tako među miljenicama turskih muza zauzeti odlično mjesto. Umrla je 1308. (1890.) u Carigradu. Habib-Dede je rodom iz Bosne. Po svršetku nauka stupio je u derviški red mevlevi. Cijeli život proboravio je u Beogradu predavajući glasovito mistično djelo Mesnevija. Sam je bio čudnovat pjesnik. Pjesme mu vrve nečuvenim izrazima. Mala Mesnevija (Kučuk-Mesnevi) njegov je umotvor. Umro je 1053. (1643.). Hajdar-paša (Hadim) rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je dotjerao do kapu-age. Zatim je postao vezir u Visokoj Porti, a 960. (1552.) bi umirovljen. Kao mirovinu dobio je hercegovački sandžak. Umro je 971. (1563.) 16. džumada I. Vele, da je bio visoko obrazovan. U Carigradu je sagradio džamiju, medresu i kupalište, a u Mostaru podi-
64
gao je poznatu ćupriju, koju su Švabe nazvale Pemerbrucke, pa je danas svukud poznata pod imenom rimski most. Sami je Mostarci zovu stara ćuprija. Nije nikada bio u Hercegovini, nego je u njegovo ime vladao Karadozbeg, koji je podigao u Mostaru džamiju u isto doba,kad je i most dovršen 961. (1557.) muharema mjeseca 1. dan. Hajdar-pašinim imenom je prozvat jedan cijeli kotar u Carigradu. Haki Mehmed-paša sin je Ćamil Ahmed-paše Sopasalana, S početka je bio hadžedan, a Visokoj Porti 1196. (1781.), a kasnije prošao kroza sve više činovničke službe kao carski defterdar, nišandžija, reisulkutab itd., dok nije 1210. (1795.) postao vezir. Na Bosnu je imenovan 1215. (1800.), ali je brzo pozvan za beglerbega od Rumelije. Triput je padao u nemilost i triput mu je vraćana vezirska čast. Umro je u progonstvu 11. šabana 1226. (1811.). Hvale ga kao dobra konceptualnog činovnika i promišljena, ali stroga upravnika. Njegova bujruldija, s kojom imenuje Ibrahim-pašu Hadži Mehmedpašića svojim zamjenikom, dok dođe u Bosnu, lijep je primjer njegove državničke sposobnosti i patriotskog osjećaja. Pri koncu piše: Moj otac i moj djed članovi su po zakonu i zdravom razumu pohvaljenog i odobranog bosanskog naroda. Hadis veli: ‘El irku nizauhu’, ‘Porijeklo je njegovo poticanje.’ (Porijeklo ga sokoli). Osim što smisao toga hadisa ispunja moju dušu,san je u tom svetom mjestu molitve.” Sin mu je Izet Ahmed-paša, a unuk Haki-paša, koji je pred okupaciju bio mutesarrif u Bihaću. Halil-beg Alajbegović zadnji krčki sandžak, koga su Mlečani zasužnjili i opremili u Mletke 1057. (1647.). Ali da ne dođe duždu praznih šaka. dali su mu u Zadru jedan sanduk, da ponese kao dar. Kad je u svečanoj audijenciji predao dar, dužd je naredio, da se sanduk otvori. Imalo se šta vidjeti. U njemu je bila odsječena glava starog Halilbegova oca. Tome prizoru vele da se cijelo vijeće grohotom smijalo. Halil-paša rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je brzo napredujući dotjerao do silahdara. 999. (1590.) postao je jenjičaraga. a 1000. (1591.) beglerbeg i valija u Konji. Zatim je bio beglerbeg od Anadola, a 1003. (1594.) imenovan je kapetan-pašom. Tri je godine bio u toj časti i za zasluge promaknut na čast vezira. Druge godine zemljak mu Ibrahim-paša ostavio ga za svog zamjenika u Carigradu. I kad je Ibrahim-paša išao na Kanižu, zastupao ga je Halil-paša. Umro je kao II vezir 1012. (1603.) 19 redžepa. Sahranjen je pred vratima Atik Alipašine džamije u blizini Diklitaša. Za njega je bila udata Fatima sultan, kći Murata III. Hamza-dede rodom je iz Bosne. Po svoj prilici je iz Orlovića kod Vlasenice, jer je tamo imao dosta pristaša. Došavši u Carigrad pridvorio se kod Hrvata Pertev-paše, kome je bio dispenzator. Pripadao je derviškom redu Bajrami.Kao halifa Husamuddina Ankarevije optužen je radi krivovjerstva i pogubljen u Hipodromu (Tahtel-kal’a) 1575. Prvi bosanski munla Bali-ef. s glasovitim Ćafijom vodio je istragu protiv njegovih pristaša u Posavini. Nekoliko su ih pogubili, a ostali su se razbjegli po svijetu. Hasan-beg Skenderpašić dovršio je od oca mu započete građevine u Sarajevu 875. (1470.). Pripovijeda se da je umro u Sarajevu i da je zakopan kod Skenderije. Hasan-ef., sin glasovitog šeha Abdullah-efendije Bošnjaka, po svršetku nauka imenovan je na medresu Ummu’l-veled
BEHAR 95