Bošnjački glas 29

Page 1

BOŠNJAČKI GLAS ISSN: 1846-3215 • INFORMATIVNO GLASILO BNZH LIPANJ/PROSINAC 2014. GODINE • BROJ 29

Uspješna nova godina 2015.!

BNZH Proslavljen Dan državnosti BiH

Festival bošnjačke kulture u Istri Amateri sevdalije u Sisku Obilježili smo Kurban Bajram Isa-beg Ishaković – Izetbegoviću Knjiga o arhitekti S. Selmanagiću


SADRŽAJ Uvodnik ...................................................................................................3 Riječ, dvije prologa............................................................................. 4 Pismo redakciji: Stvarajmo Europu dobra!..............................5 Iz BNZ Zagreb Sjednica Glavnog odbora BNZH................................................. 6 Dan državnosti BiH...........................................................................7 Bajramski susret.............................................................................. 8 Koncert za Dan državnosti BiH..................................................12 “Bosana” na Božićnom sajmu...................................................14 Najavljujemo simpozij BNZH......................................................15 Iz županijskih BNZH Festival bošnjačke kulture: Pula, Rovinj, Poreč.................. 16 Dan državnosti na Kvarneru...................................................... 18 Proslavljen Dan državnosti u Puli............................................ 18 Humanitarni koncert za poplavljene...................................... 19 Sanacija poplavljenih Maglaj, nakon poplave.................................................................20 Nadmetanje amatera sevdalija Natjecanje pjevača amatera u pjevanju sevdalinke u Sisku..........................................................................21 Godišnja smotra manjina Zagreba Dan nacionalnih manjina na Zrinjevcu...................................23 Pravna zaštita Razgovor s Alenkom Vlahinić, odvjetnicom: Kako se štite manjinska prava..................................................25 Suradnici nam javljaju Sarajevo nagradilo posthumno A. Izetbegovića...............29 Simpozij stomatologa privatnika.............................................31 Tiskan Vodič kroz BiH....................................................................31 Čiji je kralj Tomislav?.....................................................................32 Razgovaramo O bošnjaštvu s dr. sc. Mirsadom Čaušević..........................34 Osuda prijedorskog genocida Prijedorski genocid osudila i Kanadska vlada...................38 Kultura J. Imamović i M. Muratović na Ja BiH, Dani b-h filma, F. Novalić, A. Kovačec, S. Mehmedinović, Dž. Begović, S. Sabri, N. Vučelj, S. Selmanagić …....................................... 40 Poetski kutak Dvoje pjesnika – o ljubavi pjevaju! ........................................ 58

BG

BOŠNJAČKI GLAS

BG

BOŠNJAČKI GLAS

BOŠNJAČKI GLAS Informativno glasilo Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske ISSN: 1846-3215 Izdavač: Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske Za izdavača: Prof. dr. sc. Sead Berberović Glavna i odgovorna urednica: Prof. Edina Smajlagić E-mail: dinka.smajlagic@gmail.com Mob. 095/855-40-47 Redakcija: Mirela Čaušević Šefket Terzić Sead Berberović Alija Avdić Emir Fetibegović Suradnici: Prof. dr. sc. Zlatan Bajraktarević prof. Zvonimir Obradović prof. Tomislav Turkalj Amel Suljović Sanela Halilović Fotografije: Ognjen Karabegović Edina Smajlagić Mirela Čaušević Dizajn i prijelom: Dario Molnar Tisak: Top grafika, Velika Gorica Napomena: Autori zastupaju svoja stajališta! Naklada: 1000 komada Naslovnica: BZK “Preporod” ˝iz Brčkog Zadnja stranica: S naših manifestacija

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Uvodnik Prof. dr. sc. Sead Berberović Poštovani/e čitatelji/ce Bošnjačkog glasa, Listopadski izbori u Bosni i Hercegovini za koje ste, vjerujem, svi bili zainteresirani i pratili ih, uveli su nas u godinu izbora pred nama, građanima Republike Hrvatske. Osnovna karakteristika bosanskohercegovačkih izbora je bila prilično očekivana distribucija glasova na vodeće stranke u Bosni i Hercegovini. Očekivano, za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine ispred bošnjačkog i hrvatskog naroda izabrani su Bakir Izetbegović i Dragan Čović. Izborom Čovića konačno su zadovoljeni zahtjevi Hrvata da im Bošnjaci ne biraju člana Predsjedništva, kako je to bilo u protekla dva mandata s kandidaturom, pa kasnije i izborom, Željka Komšića – kandidata SDP-a. Vrlo ozbiljan protukandidat Draganu Čoviću pokazao se Martin Raguž, što ukazuje da hrvatski glasački korpus u BiH nije monolitan. Značajan uspjeh stranke Demokratske fronte koju je, nakon razlaza sa Zlatkom Lagumdžijom, osnovao Željko Komšić, svakako je nastao na razočaranju lijevih birača u rezultate obnašanja vlasti SDP-a, posebno njegovog predsjednika Zlatka Lagumdžije, ali govori i o popularnosti Željka Komšića u bošnjačkom biračkom tijelu, jer sve analize pokazuju da Bošnjaci čine najveći dio glasača DF-a. Ujedno, to potvrđuje da nisu Bošnjaci u prethodnim izborima glasali za Željka Komšića za člana Predsjedništva prema razrađenom i organiziranom planu, usmjerenom protiv hrvatskog naroda, već se to dogodilo spontano, iz jednostavnog razloga što je dijelu bošnjačkih glasača Komšić bio prihvatljiviji od bošnjačkih kandidata. Glasove za Parlament BiH, Parlament Federacije BiH, te kantonalne skupštine očekivano su uglavnom podijelili SDA, SBB, DF i dva HDZ-a. Srpsko glasačko tijelo načinilo je u izborima odmak od SNSD-a i njihovog vođe Milorada Dodika, pa je tako za člana Predsjedništva izabran Mladen Ivanić iz PDP-a, s malom prednošću pred kandidatkinjom Dodikova SNSD-a Željkom Cvijanović. Osim toga SNSD i Dodik, kao kandidat za predsjednika RS, pobijedili su vrlo tijesno koaliciju predvođenu SDS-om. Najveći gubitnik izbora je SDP pa je, pod pritiskom članstva, održan izvanredni kongres na kojem je za novog predsjednika izabran Nermin Nikšić, dosadašnji premijer Federacije i bliski Lagumdžijin suradnik, pobijedivši “za prsa” Selima Bešlagića, rijetkog SDP-ovca iz garniture “starih” istaknutih članova koje je Zlatko Lagumdžija vremenom počistio. Što se tiče SDP-a, teško je vjerovati da će, s Nikšićem na čelu, doživjeti potrebnu katarzu. Nove vlasti u BiH očekuje težak i mučan posao oko usuglašavanja stavova i činjenju pomaka ka euroatlantskim integracijama, uz očekivanu maksimalnu angažiranost EU i britansko-njemačke inicijative. Osim ako se Europljani opet ne umore od nas i ponovo dignu ruke. Nadajmo se da se to u novoj konfrontaciji Zapad (Nato) i Rusija neće dogoditi.

PROSINAC 2014.

Vratimo se u Hrvatsku. Pred nama je godina izbora. Nedavno su održani izbori u Islamskoj zajednici za predsjednike i članove izvršnih odbora Medžlisa, za članove Sabora Islamske zajednice u Hrvatskoj i predstavnike u Saboru Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Uveden je značajan iskorak u demokratizaciji izbornog procesa; izbori su provedeni tajnim glasanjem članova Islamske zajednice, a kandidatske liste su obilovale kvalitetnim kandidatima. Na redu nam je uskoro izbor Predsjednika Republike. Ako ne bude drugog kruga izbora, bit će poznat kad ovo čitate. U kasno proljeće (svibanj/lipanj) slijede nam izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u lokalnoj (općine i gradovi) i regionalnoj (županije) samoupravi. Krajem naredne godine na redu su parlamentarni izbori, u kojima pripadnici nacionalnih manjina mogu, ako žele, glasati za svoga zastupnika u posebnoj izbornoj jedinici. Izbori su vrhunac demokracije u višestranačkim društvima. Čini mi se da ih većina u Hrvatskoj ne doživljava na taj način: apstinencija je prevelika, a birači se lako zavaraju lažnim obećanjima i stoga često glasaju emocionalno i prema “umjetničkom” dojmu. Nadalje, na mnogim izborima, počevši od prvih, u demokratskoj Hrvatskoj se glasalo “protiv” a ne “za”. Stoga apeliram na sve Bošnjake da iziđu na izbore – to je i građanska dužnost, i da odgovorno, promišljeno i racionalno glasaju kako na općim tako i na “manjinskim” izborima. Time utječu na svoju budućnost, najmanje za naredne 4 godine, a nekad rezultati obnašanja vlasti daju znatno dugoročnije efekte – pozitivne ili češće negativne. Nema “popravnog” dok ne prođu sljedeće 4 godine (jer se u pravilu ne dogode prijevremeni izbori). Inicijativa “U ime obitelji” referendumom o ustavnoj definiciji braka otvorila je prije godinu dana Pandorinu referendumsku kutiju. Uvjeti za referendum, omekšani zbog bojazni da neće proći referendum o pristupanju Hrvatske EU, očito se neće skoro sustavno urediti. Uvijek će opozicija, bez obzira koja bila, biti protiv i braniti “pravo naroda na neposrednu demokraciju” kojim se, relativno lako, može zagorčati život vladajućima. Tako su se, nakon svjetonazorskog referenduma – o braku, prikupljali potpisi za referendum o promjeni izbornog zakona – političke naravi, pa za čisto ekonomske referendume – protiv tzv. “outsourcinga” u javnim i državnim službama i protiv “monetizacije auto cesta” (koje jesu “naše” samo nismo još za njih otplatili dugove i ne znamo kako bi). Na ova dva posljednja referendumska zahtjeva mogao bi biti jako ponosan “otac samoupravnog socijalizma”, Edvard Kardelj. Pred nama je nova kalendarska godina. Obično očekujemo da će biti bolja, uspješnija, sretnija, bezbrižnija. Pridružujem se tim očekivanjima pa vam u ime BNZH i svoje osobno želim puno zdravlja, uspjeha i osobne sreće u nastupajućoj 2015. godini. u

3


BOŠNJAČKI GLAS

Riječ, dvije prologa Piše: Edina SMAJLAGIĆ Složit ćemo ovaj patchwork - uvodnik od dobronamjernih priloga naših suradnika koji nas bodre, šalju nam poruke nade i dobrote. Zahvaliti odmah i našim vrijednim suradnicima iz Istre, Rijeke i Siska. Uspjeli smo oblikovati i ovaj broj “Bošnjačkog glasa” zahvaljujući njihovom volonterskom radu i zanosu. Zahvaljujemo i našim zagrebačkim suradnicima, posebnice našem brižnom i poticajnom predsjedniku BNZH, dr. sc. Seadu Berberoviću koji nam organizira posjete obližnjim županijama, šalje pozive, piše za nas, ukratko duša je naše redakcije. Također naš ugledni suradnik, dr. Zlatan Bajraktarević, prof. na Prirodoslovno- matematičkom fakultetu u Zagrebu poslao nam je ovih dana “glavu” kalendara koji će njegov Fakultet uskoro izdati za nastupajuću godinu, 2015. Na naslovnici je jedan od izložaka-fosila iz paleontološke zbirke koja pripada tzv. Gorjanovićevoj zbirci. (Ime je dobila po Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru, hrvatskom geologu, paleozoologu i paleoantropologu koji je dokazao ˝da je tu, kod Krapine, na području Hušnjakova, živio u pleistocenu - neandertalac.) Sve ovo kao podsjećanje da nas vrijeme počesto - prestiže... Europu dobra, koju priželjkujemo, a spominje je i dr. Slobodan Lang u poruci koju nam je poslao, zapravo bismo mogli, ovako, pred očima (ili nosom?) propustiti izgraditi I “izgubiti” u mraku neumitnosti povijesti... Paleontolozi su se zgodno ‘poigrali’ porukom one fosilne “glave”. Jer nju, povijest, tada, ako budemo imali sreće (neandertalac je nije imao!) tumačimo kojekako (govore i pišu o tome i gradonačelnik Tuzle, g. J. Imamović, a i naš suradnik, prof. Z. Obradović, povjesničar). Pravo nam je zadovoljstvo u ovom broju predstaviti pametne žene koje će, sigurni smo, isprovocirati, onim što su nama kazale za kratkih kontakata, i vas na razmišljanje, na angažman. “Pozabavile” su se mogućim konzervativizmom u današnjem tumačenju ženske uloge u islamu - novinarka Sara Sabri; uključile se u europske poticajne programe financiranja mladih znanstvenika i vode istraživačke projekte - simpatična, skromna Bišćanka, dr. sc. Mirsada Čaušević. Ili, strpljivo i odvažno, kao odvjetnica gđa Alenka Vlahinić, specijalizirale se za borbu za prava nacionalnih manjina, pa i našu, bošnjačku. Nas su najviše razveselile malene “glave”, glavice djece plesača i pjevača na nastupima koje je organizirala Bošnjačka nacionalna zajednica, a i druge bošnjačke asocijacije, na brojnim pozornicama u prigodama proslavâ Kurban Bajrama, Dana državnosti Bosne i Hercegovine, tradicionalnih manifestacija i obilježja. U Sisku je tako,

4

na natjecanju amatera pjevača pjesme sevdalinke na sceni Kristalne kocke vedrine Doma kulture premoćnom odlukom žirija i publike pobjedu zavrijedila jedna desetogodišnja djevojčica. Ovdje, u Zagrebu, nismo se mogli nadiviti entuzijazmu i upornosti najmlađih Brčaka koji su nam bili gosti. Niti nakon duga puta, a onda i šestosatnog razgleda gradske zagrebačke jezgre, dječica su naprosto prštala od dinamike i veselja i nastupila u složenim folklornim aranžmanima, pa još i iz sveg glasa zadovoljno pjevala! Ona, ta mlada generacija, naša su, kako je to i Tin Ujević napisao o kreativnosti u “Svakidašnjoj jadikovki” - “glavnja, naša zublja kojom želimo gorjeti”. Djeca su naš “krijes na brdima”, malene vidjelice u budućnost, naša svjetlost koju moramo slijediti, održavati njen intenzitet. Otud i apel s korica “Bošnjačkog glasa” Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske: Pomognite svojim novčanim prilozima školovanju mladih, talentiranih! Tako će nam i nadalje svojom energijom i veseljem otklanjati ružne misli i brige. Egzistencijalne nevolje, zbog tamo nekih glavonja i nemoralnih, pohlepnih glavurdi o kojima je i uvaženi prof. dr. Fahrudin Novalić napisao još jednu složenu, zahtjevnu, studioznu knjigu “Demokracija i globalna kriza”. Virnite i Vi svojom glavom malo u dio našeg časopisa koji javlja o brojnim promocijama vrijednih knjiga, izložbi fotografija, premijerama filmova (koje smo posjetili za Vas) i doznajte, primjerice, o dosad nepoznatom nam iznimnom čovjeku, arhitekti bauhausovcu Selmanu Selmanagiću, rodom Srebreničaninu, o kojemu je monografiju napisala sarajevska historičarka umjetnosti, gđa dr. Aida Abadžić Hodžić. Hladne glave! Rječnici kažu da to nije onaj spomenuti fosilni organizam, nego: “1. dio tijela koji sadrži mozak (čovjeka i viših životinja) i 2. dio tijela koji je sjedište uma, razuma, pameti. Stoji tamo da ‘glava’ znači i biti prvi, glavni u čemu; vođa; biti osoba, pojedinac. Budimo vrelo tekućice, vrelo dobrote! Možemo postati i glavom čega za svoju zajednicu, obitelj, za svoje susjede! Ukratko, ne glavinjajmo poput onih glavonja koje pospremamo u Remetinec. Neka nas Bog sa/čuva u 2015. godini takvih bossova, tj. gazda i nasilnika, jer od njih, znate to dobro, imamo samo puno glavobolje! Ma, bit će dobro. Pogledajte, barem nakratko, u dječja lica, u dječje oči! Tamo je nada, dobrota i smiješi se za sve nas bolja budućnost. u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Pismo redakciji: Stvarajmo Europu dobra!

Udruživanje u Europu dobra – presudno! Piše: Dr. Slobodan LANG Dr. Slobodan Lang ljetos je i našoj redakciju poslao pismo iz kojega izdvajamo neke naglaske. Poruke su to iz Govora održanog za prvi istup u parlamentu Europske Unije. Odmah počnimo zajedničko stvaranje Europe Dobra! …Predlažem da se raspiše natječaj za podizanje spomenika tako sitnom, a toliko ogromnom Gandhiju! Vjerujem da je malo ljudi među prvim i uglednim ljudima Europe koji redovno pozivaju u svoje domove i odlaze u domove siromašnih, bolesnih, starih, nesretnih…Prvi ljudi Europe ne znaju plakati. Najveći dugo Europe su suze. … Na summitu u Copenhagenu u ožujku 1995. godine molio sam sve šefove država da zaštite “najtragičnije Europljane”, da spriječe Srebrenicu. Nisu razumjeli o čemu govorim. Zločinci za genocid su osuđeni. Osuđena je Srbija što nije spriječila genocid.

Ali nitko nije postavio pitanje odgovornosti Ujedinjenih naroda i međunarodne zajednice. Mladi ljudi današnje Europe pogotovo ne žele posjedovati kolonije, ne žele iskorištavati druge, ne žele mrziti, optuživati, bogatiti se,…Umorni su od zla, žele biti generacija dobra, žele stvarati novi život, djecu, obitelj, sela, gradove, države, cijelu Europu. *** Ponovimo s dr. S. Langom: NAJVEĆI DUG EUROPE SU SUZE, suze koje teku stoljećima, suze onih najslabijih među nama, onih koje moramo naučiti razumjeti i pomoći im!! Tko to među nama ne želi sreću, mir, dobro? u

Sretna nam svima europska nova, 2015. godina! I neka nam se ostvari san o Europi dobra!

PROSINAC 2014.

5


BOŠNJAČKI GLAS

Iz BNZ Zagreb Sjednica Glavnog odbora BNZH

Od Savjeta zatražiti sufinanciranje dva programa Piše: Sead BERBEROVIĆ U Zagrebu je, u Ilici 54, 13. prosinca 2014. godine održana druga ovogodišnja sjednica Glavnog odbora Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske (GO BNZH). Sjednici je prisustvovalo 11 od 14 članova GO: Alija Avdić i Asim Kulenović – Bošnjačka nacionalna zajednica Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije (BNZ SMŽ), Senad Pršić – Nacionalna zajednica Bošnjaka Istre (NZBI), Samir Galijašević i Mehmed Sijamhodžić – Bošnjačka nacionalna zajednica Primorsko-goranske županije (BNZ PGŽ), Džemail Spahić i Hase Salihović – Bošnjačka nacionalna zajednica Zadarske županije (BNZ ZŽ), Rusmir Akšamija – Bošnjačka nacionalna zajednica Karlovačke županije (BNZ KŽ) te Sead Berberović, Dževad Jogunčić i Senahid Dubravić – Bošnjačka nacionalna zajednica Grada Zagreba i Zagrebačke županije (BNZ ZG i ZGŽ). Na dnevnom redu je bilo nekoliko aktualnih tema, prvenstveno organizacijska i programska pitanja. Podnesen je izvještaj o radu i realizaciji samo jednog programa koji je financiran od Savjeta za nacionalne manjine u ovoj godini – časopisa “Bošnjački glas”, te financijski izvještaj.

Nužna pomoć Fondu za stipendiranje Glavnom odboru je također podnesen izvještaj o radu Fonda za stipendiranje. Na natječaj za 2014./15. ak. godinu prijavilo se šest kandidata. Dvije studentice, koje su ispunjavale uvjete natječaja i Pravilnika o radu Fonda dobile su stipendiju Fonda i s njima su potpisani ugovori o stipendiranju u ak. godini 2014./15. To su Šejla Botonjić, studentica III. godine Fakulteta ekonomije i turizma – marketinško upravljanje, iz Pule, s prosjekom ocjena 3,69. I Amida Nesimi, studentica Integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog učiteljskog studija “J. Dobrila” u Puli, s prosjekom ocjena 3,62. U raspravi je ponovo naglašena potreba da se članovi Upravnog odbora Fonda angažiraju na širenju misije Fonda u svojim županijama i animiranju novih članova – donatora Fonda, budući da se većina sredstava za Fond prikuplja u Zagrebu. Zaključeno je da se BNZH obrati svim vijećima i predstavnicima Bošnjačke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, upozna ih s radom Fonda i zamoli da svojim financijskim učešćem potpomognu rad Fonda. Također je dogovoreno da Odbor Fonda prikupi podatke o dosadašnjim stipendistima i podsjeti na ugovorene obveze da po završetku studija i zapošljavanju postanu donatori Fonda, čime bi se sredstva Fonda

6

Glavni odbor BNZH GZ kontinuirano obnavljala. Sadašnje i bivše stipendiste treba također animirati da se angažiraju u radu Bošnjačke nacionalne zajednice i drugih bošnjačkih asocijacija te time daju svoj doprinos očuvanju bošnjačkog nacionalnog kolektiviteta u RH. Za predsjednika Odbora Fonda izabran je mr. sc. Emir Kazaferović iz Zagreba. Glavni odbor se prije ove sjednice elektronskim glasanjem suglasio da se Savjetu za nacionalne manjine za sufinanciranje u 2015. godini prijave sljedeći programi: časopis “Bošnjački glas” (3 broja) i simpozij “Odnos religijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti balkanskih naroda”, koji bi se održao u Zagrebu 6. i 7. marta/ožujka 2015. godine u suradnji s Medžlisom Islamske zajednice Zagreb i Naučno-istraživačkim institutom “Ibn Sina” iz Sarajeva. Nositelj organizacije bi bila BNZ ZG i ZGŽ. Glavni odbor je upoznat i s planovima rada i programima koje su Savjetu za nacionalne manjine predložile županijske organizacija u 2015. godini. Zaključeno je da se pojača međusobna suradnja kroz razmjenu programa i aktivnosti pojedinih županijskih organizacija, te njihovu ispomoć u realizaciji programa.

Dokumentacija, po pravilima Glavni odbor je informiran da je na temelju Metodologije praćenja ostvarivanja programa nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina 21.10.2014. godine proveden terenski izvid BNZH koji su proveli djelatnici Stručne službe Savjeta za nacionalne manjine. Terenski izvid se provodi radi redovite kontrole rada i utvrđivanja ostvarivanja programa i namjenskog utroška dodijeljenih sredstava Državnog proračuna. Zapisnik s terenskog izvida poslan je 1.12.2014. i u njemu je zaključeno “da se svi programi sufinancirani iz Državnog proračuna putem Savjeta za nacionalne manjine odvijaju po planu, a financijska dokumentacija se vodi po pravilima poslovno-financijske struke, uredno i ažurno”. Dogovoreno je da će se sljedeća sjednica Glavnog odbora održati nakon donošenja odluke o raspodjeli sredstava Savjeta za nacionalne manjine, kako bi se onda mogao donijeti realan plan rada BNZH za 2015. godinu, a Izvještajna skupština održat će se u kasno proljeće 2015. godine. Na izvještajnoj skupštini će se uskladiti Statut s novim Zakonom o udrugama, a prijedlog izmjena Glavni odbor će prethodno usuglasiti elektronskom poštom. u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Dan državnosti BiH, 25. novembar

Još ima onih koji je osporavaju! Čestitajući Dan državnosti Bosne i Hercegovine, 29. novembra, svim građankama i građanima Bosne i Hercegovine, u zemlji i širom svijeta, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske, g. prof. dr. Sead Berberović je podsjetio na povijesno njeno utemeljenje, na brojne prepreke koje su njeni žitelji prevladali, ali i na one koje ih još očekuju. Dan državnosti je najveći državni praznik, a 25. novembar je izabran za Dan državnosti Bosne i Hercegovine jer je na taj dan, 1943. godine, u Mrkonjić Gradu održano Prvo zasjedanje Zemaljskog (dakle državnog) antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH-a). ZAVNOBIH je u ratnim okolnostima bio “ratni parlament Bosne i Hercegovine”, odnosno tijelo koje je imalo snagu najvišeg političkog predstavnika, kasnije i zakonodavnog i izvršnog tijela Bosne i Hercegovine. Upravo zato, tada donesene odluke imaju poseban značaj u potvrđivanju punog državnopravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine u prošlom stoljeću. Taj dan u današnjoj Daytonskoj Bosni i Hercegovini nema status državnog praznika kakav zaslužuje, već se obilježava i slavi samo u dijelovima Bosne i Hercegovine u kojima vlast obnašaju političke stranke bošnjačke, odnosno bosanske državotvorne orijentacije. Osporavaju ga zagovaratelji imperijalističkih politika. Između ostalog i neutemeljenim tvrdnjama da su odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a komunistička podvala kojom su se, priznavanjem bosanske državnosti, oduzela njihova prava na povijesni/istorijski prostor u Bosni i Hercegovini koji im tobože pripada. Nažalost, takva tumačenja kako treba prebrisati prošlost i negirati sve njene pozitivne tekovine, jer su proizvod njima neprihvatljivog društvenog uređenja, prihvaćaju čak i neki osvjedočeni bosanski patrioti ne shvaćajući da time potpomažu rušenje temelja njene državotvornosti. Stoga je nužno uporno isticati sve presudne povijesne odluke koje su određivale sudbinu Bosne i Hercegovine, a u takvo je svakako i Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a. Tada je donesena Rezolucija u kojoj je istaknuto “...da narodi Bosne i Hercegovine žele živjeti u slobodnoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost svih naroda...”. Konstituirana je tada i pravno u svojim historijskim granicama kao država ravnopravnih građana Srba, Muslimana i Hrvata, čiji su predstavnici odlučili da Bosna i Hercegovina, kao federalna jedinica, uđe u sastav Demokratske Federalne Jugoslavije, ravnopravno s ostalih pet federalnih jedinica, tj. republika. Te odluke su potvrđene na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) u Jajcu 29.11.1943. kada su postavljeni temelji državnog i društvenog uređenja buduće zajednice južnoslavenskih naroda. Time su i

PROSINAC 2014.

granice Bosne i Hercegovine potvrđene i priznate kao rezultat višestoljetnog političkog, kulturnog i demografskog kontinuiteta i razvitka. Bosna i Hercegovina, njen teritorij i njene granice, imaju dugu historijsku tradiciju. Kontinuitet bosanske države seže od srednjovjekovne Bosne, preko zasebne administrativno-teritorijalne jedinice unutar Otomanskog Carstva – Bosanskog ejaleta ili pašaluka, zatim za vrijeme austro-ugarske uprave koja je trajala od Berlinskog kongresa 1878., kada su definirane granice današnje Bosne i Hercegovine pa do kraja Prvog svjetskog rata, te u prvoj Jugoslaviji u kojoj je Senžermenskim ugovorom potvrđena teritorijalna njena cjelovitost. Između dva svjetska rata u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca administrativnim podjelama na oblasti i banovine nastojao se razbiti teritorijalni integritet i državotvorna pozicija Bosne i Hercegovine. Pokušaji svojatanja Bosne i Hercegovine nastavili su se i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Neposredno prije Drugog zasjedanja AVNOJ-a, u samom vrhu Narodnooslobodilačkog pokreta i Komunističke partije, bilo je neslaganja oko budućeg statusa Bosne i Hercegovine – od njene podjele između susjednih republika do autonomne pokrajine pod ingerencijom savezne vlade. Zato su odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a tim značajnije. Bez njih, nestala bi državotvornost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Da se ne radi o špekulacijama, već zaista o sudbonosnim odlukama s dalekosežnim refleksijama, najbolje potvrđuje činjenica da je za vrijeme rata funkcioniralo i Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka, ali na Drugom zasjedanju AVNOJ-a nije uspjelo izboriti za Sandžak zasebnu federalnu jedinicu unutar Nove Jugoslavije. Ukinuto je 1945. godine, a teritorij Sandžaka je podijeljen između Srbije i Crne Gore. Posezanja za teritorijem i namjere uništenja Bosne i Hercegovine kao države ponovili su se u 90-im godinama, kada je Bosna i Hercegovina izložena brutalnom ratu, stjecala i branila svoju nezavisnost i cjelovitost,. Unatoč svemu očuvala je svoju neovisnost i cjelovitost, u svojim historijskim granicama starim više od tri stoljeća, najstarijim među svim bivšim jugoslavenskim republikama, današnjim državama. Odlukama ZAVNOBIH-a obnovljene su državotvornost i teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine, kasnije učvršćene u Ustavu SFRJ iz 1974. godine. Time je ostvarena neupitna osnova državnopravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, koju je ustanovila Badminterova komisija pravnih eksperata početkom 90-ih i potvrdila pravne pretpostavke za njeno osamostaljenje. u

7


BOŠNJAČKI GLAS

Sevdalinkom proslavili Kurban Bajram Piše: Edina SMAJLAGIĆ Bošnjačka je nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju u povodu velikog islamskog praznika Kurban Bajrama u nedjelju, 12. listopada o. g. bila organizator “Bajramskog susreta”. Koncert je upriličen u dvorani Kazališta lutaka u Zagrebu, a uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. U programu su sudjelovali članovi Zbora Islamske gimnazije “Dr. Ahmed Smajlović”, Mješoviti zbor “Bosana”, te folklorni ansambl “Bosana” kao i orkestar Ansambla “Bosana”. Uz Mješoviti zbor nastupili su i solo pjevači: Edo Pavišić, Galya Hammad, Donat Orlić, Ivan Jelić, Zdenka Ahmetspahić, Sabina Softić, Mehmed Goražda. Sudionicima i posjetiteljima programa “Bajramskog koncerta” na početku se obratio predsjednik BNZH prof. dr. Sead Berberović zaželjevši svima koji slave Bajram: Bajram Šerif Mubarek Olsun, a dragim prijateljima koji su te večeri došli uveličati to slavlje, ugodnu večer. Prof. dr. Sead Berberović se odmah na početku večeri posebno zahvalio i udovici rahm. prof. Fuadu Ahmetspahiću gđi Zdenki Ahmetspahić podsjetivši na njegove višegodišnje projekte i manifestacije ispred BNZH GZ i ZŽ.

Međusobne zahvale “Naš je večerašnji program zanimljiv i nadamo se da ćete uživati”, obratio se gostima i sudionicima “Bajramskog susreta” s nekoliko riječi dobrodošlice predsjednik BNZH, prof. dr. Sead Berberović. Zahvalio se i na velikom odazivu na to lijepo slavlje. “Ovaj koncert održavamo uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine i potporu Grada Zagreba i gradonačelnika, g. Milana Bandića. Ima jedna bosanska poslovica koju mnogi od vas znaju, a ona kaže: Top puče, Bajram prođe! Istina, top je pukao, ali Bajram još nije prošao i dobro je da je to tako. Poslovica se može raznoliko tumačiti, ima razna značenja. Jedno od njih je da je sve, pa i naši životi, kratko i prolazno! Tako nas to podsjeća da je nešto više od godinu dana ovo bajramsko druženje i naš Ansambl “Bosana”, a koji će ispuniti dobar dio večerašnjeg programa, napustio prof. Fuad Ahmetspahić. On je, kao što je poznato, vodio i orkestar i zbor, a bio je i aranžer, skladatelj, ukratko: alfa i omega naših kulturnih manifestacija”, podsjetio je dr. Berberović. “Dodatni razlog da ga se prisjetimo, a trebamo se prisjećati svih zaslužnih ljudi, jest i taj da je upravo prof. Ahmetspahić bio inicijator organiziranja i održavanja ovakvih bajramskih koncerata i ovo je treća godina kako mi Kurban Bajrama slavimo i koncertom. Prof. Ahmetspahić bio je poštovan diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sudjelovao je s našim ansamblom “Bosana” na mnogim kulturnim manifestacijama. Bilo da se radilo o Bajramu, bilo o drugim manifestacijama, poput smotri folklora, zborova, itd. Sa Zborom i solistima njegovao je jedan skladan odnos pri izvođenju bosanskih sevdalinki. Svima nam je poznata pjesma “Zemlja Tvrtka i Kulina-bana”. I večeras ćemo je čuti! Za nju je prof. Ahmetspahić napisao i muziku i aranžman. Puno puta je ta pjesma izvođena širom Hrvatske i postala je, mogli bismo reći i brend BNZH GZ i ZŽ. Prihvaćena je odmah i u Bosni i Hercegovini. Profesoru Fuadu možemo reći veliko hvala za sve što je učinio za BNZH i svoj Ansambl “Bosana”. U ime svih nas, i BNZH, a i u svoje osobno ime i ime svih izvođača večeras, želim nam ugodno ovo bajramsko druženje”, poručio je dr. Berberović. Kroz “Bajramski koncert” vodila je spretno i šarmantno, nadalje, gđica Alica Goražda.

8

Publiku je pozdravio i čestitao joj Kurban Bajram dr. Berberović “Zajedno s Muhidinom Alićehajićem i Avdom Imširovićem, 1994. godine, prof. Fuad Ahmetspahić je osnovao folklornu skupinu BNZH u Zagrebu. Kada je izašao prvi album njegove supruge Zdenke Ahmetspahić, Avdo Bećirević je stavio njezine pjesme na stranice You Tube-a; te se pjesme i danas vrlo dobro slušaju. Tajnik, Samir Avdagić često spominje prof. Fuada Ahmetspahića. On, vrijedni g. Samir, je bio desna ruka prof. Fuadu i svesrdno je s prof. Fuadom pripremao koncerte i putovanja zbora i orkestra. Danas surađuje s njegovom suprugom Zden-

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Puna dvorana Kazališta lutaka u Zagrebu za bajramskog slavlja BNZH Zagreb kom Ahmetspahić. Edina Džaferagić, vođa orkestra i harmonikaš, pomagao je obitelji Ahmetspahić pri kulturno-umjetničkom radu u BNZH. Ponekad Edin i prof. Fuad nisu bili na istim valnim dužinama, ali bi ih povezali interesi njihove “Bosana-e” tako da je, s vremenom, Mješoviti zbor, a i orkestar koji ga prati, postali jedan od najjačih orkestara narodne bošnjačke pjesme u

Solist Zbora “Bosana” Edo Pavišić

PROSINAC 2014.

Hrvatskoj. Za uspješan rad i suradnju s prof. Ahmetspahićem valja pohvaliti i sve pjevače Mješovitog zbora “Bosana”. Posljednjih su godina napredovali i postali respektabilan zbor. Danas ih vodi mlada, agilna i predana dirigentica, gđica Katarina Stojanović”, prenijela je riječi zahvale za odanost i podršku prof. Fuadu Ahmetspahiću njegove udovice, u konferansi, gđica A. Goražda.

Galya Hammad, siguran i dojmljiv nastup

Impresivan glas, stas i nastup – Ivan Jelić

9


BOŠNJAČKI GLAS Bajramsko je slavlje započelo spomenutim BNZH Zagreba i Zagrebačke županije brendom - pjesmom prof. Fuada Ahmetspahića: “Zemlja Tvrtka i Kulina bana”. Tekst i muziku napisali su dr. Izudin Fazlagić i Fuad Ahmetspahić. U tekstu pjesme, koju je solo izvedbom uzvisio Edo Pavišić, spominje se grad Zenica, rodni kraj prof. Ahmetspahića. Kulin-ban je, 8. travnja 1203. godine, na Bilinom polju kod Zenice, održao svoj čuveni sabor na kojemu je potvrdio samosvojnost bosanske, bogumilske crkve. Pjesmu su skladno otpjevali uz pratnju orkestra “Bosana”, već spomenusmo, solist g. Edo Pavišić i članovi Mješovitog zbora “Bosana”; dirigirala je Katarina Stojanović. Raspjevani Edo Pavišić je u nastavku programa izveo i “Gonđo ružo”, staru ‘mirisnu’ pjesmu koja kazuje o uzaludnu čekanju na dragu. Publici se dopao i snažni, melodiozni glas Ghalije Hammad pa su s njom pjevušili stare, sjetne sevdalinke: “Sinoć ja i moja kona na kapiji stajasmo” i “Anadolko”. Iako je rođeni Zagrepčanin, Donat Orlić obožava sevdah, otpjevao je prvo sam pjesmu “Sjećaš li se kad si lani”, a potom je u duetu sa Sabinom Softić otpjevao pjesmu “Bulbul pjeva okolo Mostara”. Raspjevana, krhka Sabina, sočno je nastavila pjevati sama pjesmu “Ja zagrizoh šareniku jabuku” i s puno nježnosti otpjevala o sudbinskom kušanju ukusne, slatke jabuke koje je uznemirilo osjećaje mladiću jer se zaljubio u djevojku koja mu je dade, djevojku lijepu kao džennetska hurija. Slijedili su domaćini, Zbor “Bosana” sa sevdalinkama, vedrom, “Mila majko”, koja baš i ne završi onako kako djevojka u tekstu pjesme priželjkuje jer je “dragi vara” i starom i rjeđe izvođenom “U dergjahu”. Svojim moćnim glasom mladi, nedavno završeni solo-pjevač Glazbene akademije u Zagrebu, g. Ivan Jelić, a koji se na ovaj koncert u BNZH odazvao s radošću, kako je ispričao, jer ga je pozvala njegova profesorica gđa Zdenka, ostavio je dubok dojam na publiku svojim glasovnim sposobnostima otpjevavši “Moj dilbere” i “Snijeg pade na behar, na voće”; pratio ga je orkestar “Bosana”.

“Kolo okolo” folklorašica “Bosana-e” razigralo i publiku

Uslijedio je dinamični plesni nastup točke “Kolo naokolo” dobro koreografski uvježbane Folklorne skupine “Bosana”. I njih je pratio orkestar “Bosana”. Bilo je lijepo na svečanosti proslave Kurban Bajrama čuti illahije u izvođenju skladnih glasova polaznika Islamske gimnazije “Dr Ahmed Smajlović” iz Zagreba. Mladići i djevojke otpjevali su “Kraj Kjabe” i “Priroda te voli” stvorivši nadnaravni ugođaj, a za klavirom ih je pratila Katarina Stojanović. Uvijek spreman na pjesmu g. Mehmed Goražda pridružio se slavlju Bajrama dvjema sevdalinkama: “Čudna jada od Mostara grada” i “Tamburalo momče u tamburu”. Nastup Zbora “Bosana”, domaćina, s dvjema pjesmama sa sarajevskog područja, “Jahorina planina” i splet nazvan “Karašik” pri čemu im se pridružio i orkestar “Bosana”. Tu večer posebno sretna da je nastavila tradiciju svoga rahm. suputnika, Fuada, bajramskoj je radosti od srca pridonijela i pjevanje sevdalinke “Mene majka jednu ima” i gđa Zdenka Ahmetspahić.

10

Gimnazijalci Islamske gimnazije nastupili s illahijama

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Iskusni g. Mehmed Goražda siguran i u izboru sevdalinki

Sjetna, dojmljiva, veličanstvena gđa Zdenka Ahmetspahić

Svečanost je bila prigoda i da se predsjednik BNZH, dr. Berberović uruči zahvalnice i cvijeće zaslužnima za predani rad u stvaranju orkestra, zbora i folklora “Bosana-e”, njegove koreografije tijekom godina gospođama: Zdenki Ahmetspahić, Katarini Stojanović, Saneli Kurjaković i posebice gđi Ajši Ruždija. Na kraju ovogodišnje bajramske svečanosti posjetitelji su s užitkom mogli čuti još dvije pjesme koje se može nazvati illahi-

Donat Orlić i Sabina Softić izvrsni i bez prethodne vježbe

jama. Te pjesme koje slave Bajram i bajramske lijepe običaje, publici je od srca poklonila i zato što jedna od njih “Selam, selam” bila posebno draga prof. Ahmetspahiću i drugu, punu umilnosti “Majka sina budila”, gđa Zdenke Ahmetspahić. Opet, s velikim zadovoljstvom, pratili su je Zbor i orkestar “Bosana”. Bilo je i to sjetno prisjećanje na njihova osnivača jer je aranžman napisao rahm. prof. Fuad Ahmetspahić. Dirigirala je Katarina Stojanović. u

Predstavili se i domaćini – Zbor “Bosana”

PROSINAC 2014.

11


BOŠNJAČKI GLAS

Koncert za Dan državnosti BiH

Dobro nam došli, prijatelji! Svečarski i dostojanstveno, kako i priliči Domovinskom danu, u nedjelju, 23. studenog, proslavili smo tradicionalno praznik državnosti Bosne nam i Hercegovine koncertom a u ozračju poruke stiha I. G. Kovačića: „Nitko da ne dođe do prijatelj drag”. Bogati program, kroz koji je profesionalno i seriozno vodio Drago Celizić, privukao je brojne naše prijatelje i Bošnjake/inje u dvoranu Zagrebačkog kazališta lutaka, a na obilježje i slavlje na Dan državnosti BiH stigli su, na veliko naše veselje i dragi gosti iz Brčkog, iz Istre i seniori SKUD "I. G. Kovačić".

Pozdrav i čestitka predsjednika

Neka ne zazvuči kao stereotip, ali bio je to uistinu koncert za pamćenje, onaj od rijetkih kojega je teško nadmašiti zbog posebnih energija i okolnosti koje se naprosto dogode. Je li tu bilo i nadnaravnog, jer je u pitanju bilo sedmo takvo okupljanje Bošnjaka/inja, ne znamo, ali i sudionici i posjetitelji su najiskrenije maksimalno uživali i u druženju i u pjesmi, u svirci i plesu.

I prof. dr. Berberović je pozdravio goste te svečarske večeri, skupinu: folklorni ansambl, zbor i soliste Bošnjačke zajednice kulture Preporod Brčko district BiH, soliste iz Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre. I naše višegodišnje sudionike ovakvih druženja i obilježja, uvijek dobro došle: plesače i pjevače, te tamburaški orkestar folklorne skupine veterane SKUD “Ivan Goran Kovačić".

Bošnjačka nacionalna zajednica Grada Zagreba i Zagrebačke županije ovu svečanost u povodu obilježja Dana državnosti svoje Bosne i Hercegovine Savjetu za nacionalne manjine Republike Hrvatske, a time i svim svojim sugrađanima, jer se možemo opustiti i u miru proslaviti taj važan nam datum za našu opstojnost. Hrvatska nam time svjedoči svake godine ne samo da tolerira i podupire ono ozakonjeno, nego iskreno poštuje našu bošnjačku, nacionalnu manjinu, želi očuvanje identitete svojih manjinskih naroda. Trudi se unapređivati bliske odnose i stvarnim sudjelovanjem u našem životu, njegovati međusobna prijateljstva, učvršćivati ih, širiti toleranciju i stvarati, graditi povjerenje u sredinu u kojoj manjinski narodi žive.

Publici su se prvo, kao dobri domaćini, predstavili Folklorna skupina, solisti i zbor te orkestar "Bosana", Bošnjačke nacionalne zajednice Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Publika je saznala u najavi kako ova skupina, koja je osnovana 2002. godine, s puno žara njeguje tradiciju i običaje pjevajući i plešući bošnjačke pjesme. Po uzoru na muzejske nošnje izrađuju se pažljivo i vjerno, vlastite."Bosana" je društvo otvoreno svima, pa su njeni članovi svih konfesija i nacionalnosti. Tako su postali i pravim zagovornicima svake vrsti snošljivosti i prijateljstva među narodima. "Bosana" se i podmlađuje pa u njoj djeluju folklorne skupine djece i odraslih. Dobrodošli su i solisti, a i zboristi, a i glazbenici, amateri.

To prijateljstvo, spomenuto više puta tijekom konferanse na svečanosti obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine, sastavnica je ljudske sreće, a nju su naši preci znali nalaziti upravo u lijepim oblicima zajedničkog druženja, bilo da je nazivano sijelom, dernekom ili je u pitanju bilo neko prelo gdje se i zajednički radilo. Da su domaćini ti koji moraju inicirati dobru atmosferu, odmah su dokazali i zvaničnim pozdravnim govorima i pjesmom.

Za Dan državnosti Bosne i Hercegovine odabrali su nekoliko sarajevskih dječjih igara i brojalica, pa je gledatelje na početku programa raznježio žar i radost malenih "Bosaninih" plesača za koje je, vrlo efektno, bio posebno prostrt bosanski ćilim i postavljene rezbarene skemlijice. Njihovu razdraganu vrtnju pratio je orkestar domaćina koje predvodi Edin Džaferagić na harmonici. Nastupom Mješovitog zbora kojim je dirigirala Katarina Stojanović, uz pratnju "Bosaninog" orkestra, pjevači su čestitarski otpjevali

Dinamični Brčaci

Folklor Bosane

12

Zborove, orkestre, soliste i članove folklornih skupina, dragu publiku, pozdravio je predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske, prof. dr. sc. Sead Berberović srdačno čestitavši svima praznik. I podsjetio, kratkim naglascima na ključne datume, na kronologiju očuvanja bosanskohercegovačke državne opstojnosti. (Taj govor ožete, cjelovit, pročitati na stranicama našeg lista.)

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Markantni gosti

Prvi domaćini, zbor Bosana

pjesme: "Mila majko" i "Škripi đeram". Uslijedio je usklađeni nastup zbora, orkestra i raspoloženih folkloraša, za čiji je ples "Kolo, okolo" koreografsko rješenje imao Muhidin Aličehajić, a realizirala ga Sanela Kurjaković.Tako je i zagrebačka publika mogla vidjeti i uživati u "Bosaninu" programu kojim se predstavlja na brojnim manifestacijama kulturnog stvaralaštva nacionalnih manjina u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini ili predstavlja na Smotrama folklornih amatera Grada Zagreba. Put ih je na nastupe odveo i u inozemstvo, u Sanli Urfu, Turska i Luksemburg.

tila ih folklornom koreografijom gđe Ruždija i uz pratnju orkestra, glazbu je obradio g. Mikačića.

Markantni Istrijani Drugi su za večeri "Nitko da ne dođe do prijatelj drag" nastupili gosti iz Istre. Pjevačica Jasmina Makota, osebujnog koloraturnog i lijepog glasa, otpjevala je "Zajdi, zajdi" i "Omer beže". Na harmonici, gotovo orkestralnog zvuka, pratio je njen stalni suradnik, Andrej Pezić.Dojmljiv i sigurno zapamćen nastup budući da se Jasmina školovala u solo pjevanju u SAD gdje je živjela. Andrej, Banjalučanin, svira harmoniku od desete godine i polaznik je završne godine studija harmonike u Rijeci. Okitio se već brojnim nagradama koje su mu dodijelili stručnjaci, a duo se "zarazio" sevdahom u obiteljima u kojima su odrastali. Dobrodošlicom - pjesmom "Dobra večer, dobri ljudi" seniorski je zbor SKUD "Ivan Goran Kovačić" uzvratio pozdrave Bošnjacima/injama. Goranovci su, najavio ih je konferansje Celizić, folklorna skupina veterana tog Društva i već tradicionalno sudjeluju na manifestaciji obilježavanja Dana državnosti BiH. Sa članstvom "Bosane" ih povezuju zajednički koreografi i aranžeri, gđa Ajša Ruždija i g. Karlo Mikačić.Veterani tog proslavljenog KUD-a su osnovani 2003. godine i okupljaju bivše članove KUD "I.G. Kovačić": plesače i svirače.Iako rekreativno, njihovo je djelovanje redovito na svim smotrama i revijama narodnih nošnji, a stalno surađuju i u programima svojih prijatelja, poput "Bosane". Redoviti su i na smotrama nacionalnih manjina; u Zagrebačkoj županiji. nastupaju i na regionalnim smotrama, a i na susretima diljem Hrvatske. Tekuća im je godina jubilarna, deseta, u djelovanju. Predstavili su se, prvo, već rečenom, pjesmom "Dobra večer, dobri ljudi" i nastavili s muzičkim intermezzom "Ej Bunjevci". Sve u glazbenoj i orkestralnoj obradi i pod vodstvom g. Karla Mikačića. Otpjevali su profesionalno, s puno snage, splet bunjevačkih glazbenih motiva, naslovljenih "Mene nana učila pivati" i popra-

PROSINAC 2014.

U Zagrebu je, prije ovog nastupa na manifestaciji "Nitko da ne dođe do prijatelj drag" provela još jedan dan velika grupa članova Bošnjačke zajednice kulture Preporod Brčko distrikt BiH. Folkloraši, zbor i solisti Publika je mogla čuti i njihove dvije recitatorice, Medinu Zahirović i Džanu Krasnić Matanović. Besprijekorna dikcija, duboka emotivnost, sugestivne kretnje, dramatika, novi su doživljaj pjesama Muse Ćazima Ćatića "Teubei nesuh" i "Uspavanke" Maka Dizdara.

Zavidna aktivnost Brčaka Brčanska je Bošnjačka zajednica kulture Preporod jedan od 60 ogranaka Preporoda koliko ih danas broji u BiH i u svijetu. Okuplja u Brčkom oko 250 članova koji se potvrđuju u različitim kulturnim oblicima: pjesmom, plesom, recitiranjem, a i učenjem stranih jezika. Otud i tako veliki interes i broj mladih u njihovu članstvu.Priređuju i književne večeri i izložbe. Pravi praznični dar svima za Dan državnosti BiH bila je njihova "Svatovska igra", splet pjesama i igara, a za koju je koreografiju priredio g. Jusuf Saletović.(Našim smo gostima i mi zahvalili i čestitali, stavivši ih na naslovnicu "Bošnjačkog glasa").. Po prvi puta van BiH nastupio je novoformirani zbor Preporoda distrikta Brčko sa svojim solistom Fatmirom Sulejmanijem kojega je u izvedbi sevdalinki "Okreni se niz đul bašču", "Ne klepeći nanulama" i "Jablani se povijaju" pratio na harmonici Fikret Piskavica, a na gitari Elvis Sivčević. Orkestar ovog Društva priredio je za čestitku Dana državnosti BiH obrade niza sevdalinki svojih članova Jasmina Haskića, Milana Prebande i Fikreta Piskavice: "Razbolje se šimšir list", "Kad ja pođoh na Bentbašu" i "Svi dilberi". Slavljeničku su večer zaključili Ansambl pjesama i igara iz brčanskog Društva Preporod s "Igrama i pjesmama iz okolice Sarajeva". Kao među pravim prijateljima za svečanosti praznika, uslijedila je razmjena poklona i cvijeća zaslužnim članovima "Bosane" i dragim gostima. Vrhunski organiziran i izveden program s tolikim brojem sudionika, a tako profesionalno i besprijekorno, zaslužuje posebne pohvale. Dođite nam i dogodine, prijatelji! (e.s.) u

13


BOŠNJAČKI GLAS

21. Božićni sajam Međunarodnog kluba žena

Uključili se i članovi naše “Bosane” Piše: Edina SMAJLAGIĆ Međunarodni je klub žena Zagreb i ove godine, po 21 puta, organizirao Božićni humanitarni sajam na Zagrebačkom velesajmu, 7. prosinca o. g.. Pozvao je po prvi puta, među ostalim, i našu Bošnjačku nacionalnu zajednicu Hrvatske da se pridruži njihovom plemenitom cilju. Članice tog Kluba, većinom supruge veleposlanika i strankinje koje su naše sugrađanke u Zagrebu, upriličile su ovo sajamsko prodajno druženje kako bi se prikupljenim novčanim sredstvima mogla kupiti nužna medicinska oprema za Odjel neonatologije Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu. Prodajom specijaliteta, suvenira i rukotvorina, prodajom knjiga, odjeće, nakita i drugih specifičnih proizvoda karakterističnih za pojedine od zemalja, po simboličnim cijenama, privukle su na Božićni humanitarni sajam veliki broj naših sugrađana u paviljon br. sedam Velesajma. Mi, iz BNZ Grada Zagreba i Zagrebačke županije, pridružili smo se nastupom Mješovitog zbora i orkestra “Bosana”. Bio je ovogodišnji Božićni sajam i najbrojniji po odazivu i gospođa koje su ga organizirale, čak 42, znači da je prostor paviljona sedam već postao premalenim za toliko zemalja sudionica. Gospođe je ove godine predvodila supruga predsjednika Josipovića, gđa Tatjana Josipović. Ona je i otvorila Božićni sajam. Najmasovniji je ovogodišnji Božićni sajam bio i po sudjelovanju predstavnika pjevačkih, plesnih skupina, glazbenika nacionalnih manjina, koje su, poput članica i članova naše “Bosane” doprinijeli toj vrijednoj akciji i šarolikosti nošnji, specifične pjesme. Kao i do sada Međunarodni klub žena, donacije koje prikuplja dobiva nakon prodaje proizvoda koje uređuju i nude proizvođači i uslužni djelatnici koji podržavaju njihove ciljeve. Božićni su sajam ove neprofitne međunarodne udruge žena podržale i ove godine brojne domaće i strane tvrtke, veleposlanstva i lokalna zajednica. Spremnost da i mi, po prvi puta ove godine, sudjelujemo u programu prezentacije nošnji, plesova i pjesama i dademo svoj doprinos, neupitno je potvrdio svojim, izvanredno primljenim nastupom u prepunoj sajamskoj dvorani 7 Zagrebačkog velesajma, i zbor i orkestar BNZH ZG. Hvala organizatorima, ali i našim entuzijastima što njihov nastup nije niti jednog trenutka dolazio u pitanje iako je nedjelja dan kada većina članica i članova i zbora i orkestra provodi rijetke slobodne trenutke u privatnosti svojih domova. (s) u

14

Ulaz Božićnog sajma bio je otvoren od 11 sati, ali kava, i to turska, bila je svima dobro došla!

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Bajramsko slavlje u “Lisinskom” Akustična velika Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski” bila je 5. listopada o. g. mjestom slavlja Kurban Bajrama. Pod ravnateljskom palicom sarajevskog dirigenta Emira Nuhanovića upriličen je koncert za pamćenje. U spoju klasične i islamske duhovne glazbe predstavili su se, spektakularno, prvo kurra hafiz Aziz ef. Allili, a potom i sopranistice Vedrana Šimić i Ivana Kladarin Lazar. Pjevane su i illahije i kaside, a solistice su, uz pratnju prvo, Ženskog pjevačkih zbora Zagrebačke džamije “Arabeske”, a potom i riječkog zbora “Selsebil”, novopazarskog “Đulistan” i

mostarskog “Mostarske kiše” bile: Amela Kršić, Selma Ibrulj, Alma Srebreniković. Prihod od ulaznica doniran je Odjelu ginekologije i poroditeljstva Kliničke bolnice “Sv. Duh” Zagreb. Ideja da se glazbom širi dijalog dviju civilizacija, osnažuje dobrosusjedstvo, prema odazivu i velikom užitku i posjetitelja i sudionika, po istinskom slavlju i radosti, koju je taj koncert isprovocirao, pokazala se izvrsnom i valjat će poraditi na sličnom okupljanju i sljedeće godine.

“Preporodovo” sijelo za Bajram KDBH Preporod u Zagrebu organizirao je 7. listopada o. g. svoje tradicionalno “Bajramsko sijelo” u Ulici grada Vukovara, 235. Nastupio je zbor KDBH Preporod “Bulbuli”, a slavlje su uveličali i književnici i prevoditelji: germanist Sead Muhamedagić, Rusmir Agačević i Sead Begović, te Enes Kišević. Proslavu Bajrama su uveličali svojim pjesmama i prozom, a i ulomcima son-

gova iz dramske predstave za djecu “Ajvaz Dedo” (autora Rusmira Agačevića): Ismet Kurtović, Salkin Modronja i Safi Alimovski. Bijaše to uzvišeno druženje, u miru i ljepoti pjesme i birane riječi; do novih i skorih susreta.

Najavljujemo simpozij BNZ Zagreb

Odnos religijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti balkanskih naroda Prijave znanstvenika do kraja ove godine! Naša je Bošnjačka nacionalna zajednica u Zagrebu za početak ožujka/marta u novoj, 2015. godini planirala, uz pomoć Islamske zajednice i Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina iz Sarajeva i financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH, organizirati simpozij. Znanstveni savjet, kojim predsjedava uvaženi prof. dr. sc. Esad Ćimić, naslovila je taj simpozij dugim, ali intrigantnim naslovom: Odnos religijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti balkanskih naroda. Mjesto rasprave na zadanu temu planirano je u Kongresnoj dvorani Islamskog centra. Vaše sudjelovanje na simpoziju možete prijaviti i elektronski na adresu: bnzh@zg.htnet.hr ili na tel/fax: 48 48 201 u uredovno vrijeme sve do kraja tekuće, 2014. godine. Religije i religijske ustanove imale su nedvojbeno važnu, a u nekim slučajevima, i odlučujuću ulogu u razvoju i profiliranju suvremenih nacija. To je posebno svojstveno području Balkana gdje su vjerski identiteti i tijesna naslonjenost na matične religijske strukture i hijerarhije presudno pomogli oblikovanju i afirmaciji naroda koji su stupali na historijsku pozornicu na razvalinama Osmanskog ili Habsburškog carstva. Vjerski identiteti su, dijelom i uslijed prirode državnih tvorevina u kojima su stoljećima živjeli balkanski narodi, predstavljali značajan, premda ne i jedini element izgradnje nacionalnih iden-

PROSINAC 2014.

titeta na balkanskom prostoru, ali su u turbulentnim tokovima zbilje 20. stoljeća potvrdili i svoju dezintegracijsku, a u ekstremnim historijskim okvirima, i destruktivnu ulogu te podložnost manipulacijama od strane nacionalno-političkih i intelektualnih elita. Upravo je 20. stoljeće bilo historijskim poprištem zanimljivih oblika međusobnog prožimanja, sinteze i harmonizacije, no jednako tako i napetosti, sukoba i raščlambe religijskog i nacionalnog faktora u ukupnosti kolektivnih identiteta na jugoistoku Europe suvremenog doba. Kakva i kolika je uloga vjere u nacionalnom identitetu, samosvijesti, te općenito životu i stvarnosti balkanskih naroda? Je li nastupom suvremenog doba i modernosti prisutnost vjere u nacionalnoj samobitnosti naroda Balkana smanjena ili povećana? Kako su se svjetski i religiozni ratovi odrazili na položaj i status naroda Balkana i njihovih religijskih institucija? Ili, kakve je posljedice na pristup i prakticiranje vjere i položaj vjerskih zajednica ostavila socijalistička era? Niz je sličnih poticajnih pitanja na zadanu temu Odnos religijskog i nacionalnog u identitetu i stvarnosti balkanskih naroda, a na koja ćete, vjerujemo, željeti odgovoriti ili poslušati diskusiju o njima. Radujemo se i Vašem sudjelovanju u radu našeg simpozija! u

15


BOŠNJAČKI GLAS

Iz županijskih BNZ Festival bošnjačke kulture u Istri Mirela Čaušević, tekstom i slikom iz: Pule, Poreča i Rovinja PULA: ČAROBNA VEČER NA PULSKOM FORUMU Na glavnom gradskom trgu Pule, na pulskom Forumu u petak, 05. rujna o. g. nastavili smo s održavanjem našeg sada već Devetog festivala bošnjačke kulture u Istri. Kao što vam je poznato, uslijed katastrofalnih poplava koje su pogodile regiju, odgodili smo bili održavanje Festivala, a sve naše aktivnosti usmjerili smo na pomoć unesrećenima. Našim smo se sugrađanima na Devetom festivalu bošnjačke kulture predstavili plesom i pjesmom, a osim naše folklorne sekcije “Merak” iz Raše, koja je i dobitnica priznanja Općine Raša za doprinos u očuvanju naše kulturne baštine i promidžbe Općine Raša, nastupio je i relativno mladi KUD “Đulistan” iz Labina. Izvedbe koreografija oduševile su prisutne, a osobito turiste koji su sa velikim zanimanjem i pratili nastupe mladih folkloraša.

Folklor

Večer je dodatno začinila i iznimno talentirana Jasmina Makota otpjevavši neke od najljepših sevdalinki dok ju je na harmonici pratio virtuoz Andrej Pezić. Bila je to zaista čarobna večer na Forumu. Zahvaljujemo se našim pokroviteljima: Gradu Puli, Turističkoj zajednici Grada Pule i Općini Medulin, te brojnim pojedincima koji su svojim nesebičnim radom doprinijeli da se večer dogodi. Posebnu zahvalu na podršci upućujemo gospođi Giuseppini Rajko, zamjenici Župana, koja je svojim dolaskom još jednom pokazala da je naša istinska prijateljica. Zahvaljujemo se i medijskim partnerima Radio Puli, Glasu Istre i TV Nova. u

Jasmina Makota i Andrej Pezić

POREČ: ČARI BOSANSKOHERCEGOVAČKE KULTURE Na Trgu slobode u Poreču, u četvrtak, 18. rujna o. g. u večernjim satima oduševljeni posjetitelji mogli su uživati u djeliću bosanskohercegovačke kulture iz Programa Festivala b-h kulture. Vodila ga je gđa Jasmina Huskić Brenelli, a čast otvorenja Festivala pripala je folklornoj skupini “Merak” iz Raše koja je kroz tradicionalni ples pokazala i raskoš i ljepotu narodnih nošnji. Da je Istra multikulturalna, dokazao je i nastup dua mladih Albanaca koji su otpjevali albanske narodne pjesme. Naši gosti - KUD “Posavina”- pokazali su raskoš nošnji Bosanske Posavine i svojim igrama i plesom oduševili sve prisutne.

16

Fenomenalnom izvedbom sevdalinki u drugom glazbenom dijelu programa počastila nas je izvanredna Jasmina Makota koju je na harmonici pratio talentirani Andrej Pezić. Na sveopće oduševljenje prisutnih iznenađenje večeri bila je trbušna plesačica Dina Dehni Sow koja je svojim plesom očarala mnogobrojnu publiku. Ovom prilikom zahvaljujemo se pokrovitelju Gradu Poreču te brojnim pojedincima koji su svojim radom omogućili da se održi još jedna posebna večer bošnjačke kulture. u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS VEČER SEVDAHA U SRCU ROVINJA Bogat cjelovečernji program Devetog festivala bošnjačke kulture u Istri održali smo 13. rujna o. g. pred mnogobrojnim okupljenim kako našim sugrađanima tako i pred znatiželjnim turistima. Kroz još jednu posebnu večer našeg Festivala vodila je šarmantna Jasmina Huskić Brenelli, a svojim nastupom Folklorna sekcija Merak iz Raše privukla je znatiželjne poglede koreografijama. Iako relativno mlada, ta skupina iza sebe ima brojne nastupe po Istri i Bosni i Hercegovini, a dobitnici su i priznanja Općine Raša za doprinos u očuvanje bogate kulturne baštine te promidžbe Općine Raša. Osebujnom izvedbom a capella sevdalinki “Emina” i “Ah, što ćemo ljubav kriti” Jasmina Makota očarala je svojim neizmjernim talentom, potvrđujući da je sevdalinka zaista alkemija duše, pretvaranje neplemenitog u plemenito. Nositelji programa KUD Preporod iz Zagreba, ženski zbor Bulbuli pod vodstvom Ismeta Kurtovića njeguje sevdalinku, tradicionalnu urbanu pjesmu Bosne i Hercegovine. Bulbuli su multietnički zbor. Uvijek s više od dvadeset članica, štovateljica sevdaha potječu iz gotovo svih zemalja bivše Jugoslavije. Bulbuli strpljivo i uporno, već godinama, oblikuju svoj specifičan glazbeni izraz. Voditeljska kvaliteta Ismeta Kurtovića posebno se očituje u sposobnosti da kreira aranžmane kojima tradicionalno vokalno-solistički žanr uspješno prevodi u zborsko pjevanje uz isticanje posebnosti i ljupkosti melodije sevdaha. Oslobođeni izvorne vokalno solističke zahtjevnosti i ornamentiranosti, takvi aranžmani doimlju se suvremenim, te izuzetno bliskim i ovdašnjem, istarskom, uhu. Zborsko je pjevanje, dakako svečanije, uzvišenije, te malo kruće od uobičajenog sevdaha. Uz maestra

Kurtovića i Bulbule sevdah koji smo čuli ima urbano ruho tako da ga rado sluša vrlo raznolika publika, mnogo šira od bošnjačke i bosanske dijaspore, te funkcionira kao suvereni dio i suvremene glazbene baštine svijeta. Kako je Festival i mjesto okupljanja i upoznavanja s našim sugrađanima, bila je izuzetna čast ugostiti i KUD Plesarin iz Rovinja koji se bavi očuvanjem istarskog folklora. Vokalna skupina Nacionalne zajednice Bošnjaka Bujštine iz Umaga također nas je počastila sevdalinkama. Festival je imao i humanitarni karakter; u suradnji s predstavnikom Bošnjačke nacionalne manjine iz Rovinja prikupljana su i novčana sredstva za teško oboljelog Mirsada Šabića iz Rovinja. Zahvaljujemo se svima koji su svojim nesebičnim radom doprinijeli da se održi Festival, a posebnu zahvalu upućujemo našim članicama koje su pripremile tradicionalna bosanska jela i slastice za degustaciju. Hvala i Gradu Rovinju što nas je uvrstio u program obilježavanja Dana grada Rovinja i obilježavanje blagdana sv. Eufemije. u

SEVDAH U SRCU PULE U Domu hrvatskih branitelja u Puli u prepunoj i svečarski ukrašenoj dvorani, u subotu, 20. rujna o. g. održana je i završna svečanost bošnjačke kulture u Istri, a u sklopu Devetog festivala bošnjačke kulture. U bogato osmišljenom programu nizale su se sevdalinke u izvedbi različitih vokala. Od Jasmine Makote, baršunastog glasa koja je s notom modernizma izvodila najljepše ikada napisane sevdalinke, preko Zanina Berbića, koji je samo za ovu prigodu doputovao iz Sarajeva i na tradicionalnom instrumentu sazu odsvirao sevdalinke, oduševivši prisutne, sve do jedinstvenog i jednog Ibrice Jusića. Sevdalinke u njegovoj izvedbi posjetitelje su vratile u djetinjstvo pa je gotovo sva publika jednoglasno pjevušila prateći njegov fenomenalni glas. Ljepotu narodnih nošnji u suvremenoj koreografiji prikazale su folklorna skupina Merak iz Raše i KUD Vodnjan iz Vodnjana. Bogat program svojom nazočnošću uveličale su ambasadorica Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj , Nj. E. gđa. Azra Kalajdžisalihović, zamjenica župana gđa. Giuseppina Rajko i predstavnica Grada Pule Vesna Sajić, te predstavnici nacionalnih manjina. Veliki doprinos dale su i vrijedne članice NZBI-a koje su pripremile bosanska tradicionalna jela. U Istri koja je zaista multikulturalna sredina, kroz programske sadržaje Festivala bošnjačke kulture, čuvamo našu kulturu od zaborava, a isto tako Festival je mali doprinos naširoko poznatoj mul-

PROSINAC 2014.

FS Merak tikulturalnosti Istre. Principi tolerancije i suživota neki su od temeljnih postulata naše udruge pa je i to razloga zašto nastupamo godinama na trgovima diljem Istre, upoznajući naše sugrađane s našom kulturom. Tako, što se bolje poznajemo, bolje se i razumijemo. Na Festivalu bošnjačke kulture u Rovinju, a koji se održao tjedan prije, nastupilo je i KUD Plesarin iz Rovinja plešući istarske narodne plesove. Grad Rovinj naš Festival uvrstio je u program obilježavanja Dana grada Rovinja, što je značajno priznanje za naš rad, ali i obveza da budući programi budu još kvalitetniji. Ostvarili smo dobru suradnju i sa drugima nacionalnim manjinama u Istri. Tako su u Poreču, na Trgu slobode, duo mladih Albanaca izveli tradicionalnu albansku pjesmu, a nastupilo je i KUD Posavina iz Poreča predstavljajući kulturu i tradiciju bosanskih Hrvata. Ovakvom suradnjom naš Festival širimo i na druge narode iz Bosne i Hercegovine. Osim očuvanja bošnjačke tradicije, običaja i kulture kroz naše programe promičemo i turističku ponudu Istre i Hrvatske. u

17


BOŠNJAČKI GLAS

I u Puli obilježen Dan državnosti BiH U petak, 28. studenog, u hotelu Park Plaza Histria u Puli, organizirali smo svečanu akademiju kako bismo obilježili rođenje naše otadžbine. Rođenje Bosne i Hercegovine datira iz davne 1130. godine, a bitno je spomenuti posebno značajan podatak za povijest Bošnjaka, njihovog identiteta i jezika, čuvenu Povelju Kulina-bana. Objavljena 1189. godine Povelja je napisana pismom bosančicom; na bosanskom jeziku; država je imenovana imenom Bosna, a stanovnici države Bosne nazvani Bošnjani! Kulin-ban je osnovao religijski tolerantnu i čak, prvu i jedinu oficijelno multireligijsku državu na tlu Europe! Kroz tu posebnu slavljeničku večer vodila je Jasmina Huskić Brenelli. Na slavlju su Puljani bili s prijateljima, predstavnicima albanske, makedonske i srpske nacionalne manjine u Istri kako i priliči rođenju jedne države sa bogatom povijesti i kulturnom baštinom. Dan državnosti BiH tako je obilježen kako i priliči našoj domovini na multietničan, dostojanstven način. Prisutne je pozdravila zamjenica župana, gđa Giuseppina Rajko i pročelnica Upravnog odjela za kulturu Grada Pule gđa Jasmina Nina Kamber. Dopredsjednik NZBI, prof. dr. sc. Jusuf Šehanović prisutnima je pročitao prigodan tekst Miljenka Jergovića koji slikovito opisuje ljudske osobine i duh dobrih Bošnjana (srednjovjekovni naziv za Bosance i Hercegovce). U drugom dijelu programa promovirana je knjiga Zlatka i Igora Šehanovića “Profesorovih 70., život i djelo prof. dr. sc.

Giuseppina Rajko, Senad Pršić i predstavnici nacionalnih manjina Jusufa Šehanovića”. Kako sami rekoše: “Jednostavno, morali smo napisati ovu knjigu. Naš tata to zaslužuje. Kao i njegovi prijatelji i mnogobrojni đaci i studenti. Da ga još bolje upoznaju. Kao što smo i mi. Uvijek je radio, a radi i poslije sedamdesete...” (Profesor Jusuf Šehanović poznati je humanist, član je Hrvatskog helsinškog odbora, bivši guverner Lionsa. O njegovu životu i djelu govorila je i prof. Aida Muradbegović). U kulturno – umjetničkom dijelu programa nastupili su Jasmina Makota i Amir Rešidović, pjevači sevdalinki, hor Islamske zajednice Kalb, izvodeći ilahije i kaside, te Enisa Buljubašić, a koja je recitacijom “Sa strancem o Bosni” autora Azera Zahića ostavila sve bez daha. u

Bošnjački dani kulture u Rijeci Piše: Šefko Terzić Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježen je ovdje, na Kvarneru, sa više prigodnih manifestacija pod zajedničkim nazivom “Bošnjački dani kulture – 2014.” Protagonisti i suorganizatori, ovoga puta dosta dobro koordinirani, bili su BNZ PGŽ, Vijeće BNM Županije primorsko-goranske, Kulturno društvo Bošnjaka i prijatelja “Ljiljan” Viškovo, te predstavnici BNM Grada Kastva i Općine Viškovo. Najprije, koncert na Kastvu i to 21. studenog, s početkom u 19 sati, a pod nazivom “Večer sevdaha”. U novoj sportskoj dvorani na Kastvu, pred punim gledalištem i uz profesionalnu rasvjetu i ozvučenje, nastupili su ansambl “Šadrvan” KD “Ljiljan”, hor “Selsebil”, Islamske zajednice Rijeka i Mješoviti pjevački zbor “Sevdalije” BNZ PGŽ. Dobra atmosfera zadržana je i poslije koncerta, na neformalnom druženju sudionika i gostiju.

18

Pokrovitelj te manifestacije bio je, većim dijelom, Grad Kastav čiji su nosioci društvenog života po prvi puta imali priliku sada, na takav način upoznati djelatnosti svojih sugrađana Bošnjaka, svojih prijatelja. Istakli su tu poveznicu u uvodnim govorima. Dana 22. studenog o. g. u prostorijama Bošnjačkog doma u Rijeci, Vodovodna 15 b s početkom u 17 sati održana je politička tribina pod naslovom “Bosna i Hercegovina – ekonomsko i političko stanje i perspektive”. Pred punim gledalištem sudjelovali su gospoda: dipl. oec. Zemir Delić, prof. Zlatan Bakalović, te specijalni gost, g. Sejfudin Tokić, osebujni bosansko-hercegovački političar iz Banjaluke. Moderator i voditelj te tribine bio je prof. Ibrahim Ružnić.

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS U nedjelju, 23. studenog o. g. u prostorijama Bošnjačkog doma u Rijeci održano je Bošnjačko sijelo i izložba radova sekcije BNZ “Kreativna žena” i “Sehara” KD “Ljiljan” Viškovo. Atmosfera je bila izuzetno pozitivna i emotivna. Za dobar ugođaj pobrinuli su se članovi ansambla “Šedrvan”, hora “Selsebil”, te Zbora “Sevdalije”, kao i brojni solisti. Na kraju, nastupio je užareni Balcan dance, mladi glazbenici na suvremenim instrumentima i još modernijim zvukom. Za one koji ne vole takvu bučniju glazbu bio je priređen bogati banket s brojnim bosansko-hercegovačkim delicijama. Sve je tako proteklo, i za starije i mlade, u izuzetno ugodnom ozračju. Pa, ako Bog da, valja to ponoviti i dogodine!

U Rijeci je održana i tribina “Bošnjaci u Hrvatskoj u Domu branitelja Viškovo dana 28. studenog o. g., a govorio je saborski zastupnik, g. Nedžad Hodžić. Otvorena je i izložba slika i skulptura kvarnerskog slikara, g. Murisa Čorbića tri dana ranije, tj. 25. studenog i to u prostoru Državnog arhiva u Rijeci. I pored poteškoća koje donosi svakodnevica, kroničnog nedostatka sredstava i posebice lošeg (vjerujemo zasad) rada s mladima, ostvarili smo određene zacrtane ciljeve planirane u ovoj godini. u

Djeci iz poplavljenih područja Tekst i foto: Mirela Čaušević, dipl.iur. Članovi Nacionalne zajednica Bošnjaka Istre od prvog dana od strahovite prirodne katastrofe koja je pogodila južnoeuropsku regiju uključili su se u pomaganje unesrećenima. Tako su naši članovi iz Rovinja osobno odvezli humanitarnu pomoć općini Zavidovići, a mi smo nastavili i dalje pomagati. Osim financijske pomoći, otišli smo korak dalje; osmislili smo projekt prema kojem smo ugostili djecu iz poplavljenih područja, a sa ciljem kako bismo im na ovaj način barem malo ublažili strahote kroz koje su prošli. Nakon što se voda povukla uslijedila je najgora faza, a to je faza čišćenja i dezinfekcije te smo iz tog razloga smatrali da djeca ne bi trebala uopće boraviti na takvom području, barem neko vrijeme.

se djeca osjećaju dobrodošla, volonterima Crvenog križa koji su kroz brojne radionice relaksirali i zabavljali djecu, a i brojnim drugima pojedincima velikog srca i želje da pomognu onima kojima je to najpotrebnije. Zahvaljujemo Istarskoj županiji i Gradu Puli na pruženoj podršci u ovome zaista humanom projektu te svima koji su se uključili i pomogli da se ova ideja ostvari. u

Uz financijsku podršku Istarske županije i Grada Pule, unesrećena djeca smještena su u Učenički dom u Puli. U projekt su se, osim djelatnika Učeničkog doma iz Pule, uključili i Crveni križ iz Pule i brojni volonteri. U prvoj grupi ugostili smo osnovnoškolce iz Sanskog Mosta. Crveni križ je pozvao i djecu iz Gunje. Uz predočenu iskaznicu, djeca su mogla besplatno koristiti i javni prijevoz kako bi uz pomoć pratitelja i volontera mogla realizirati predviđeni bogati program: posjet NP Brijuni, Amfiteatru, Povijesnom i Pomorskom muzeju Istre i aktivnostima na morskoj plaži. Prva grupa djece boravila je u Puli od 16. do 21. lipnja, dok je druga grupa iz Prijedora bila kod nas od 23. do 28. lipnja. Napominjemo da su djeca iz Prijedora bila iz svih sredina: bošnjačke, hrvatske i srpske što nas posebno veseli jer je Bosna i Hercegovina i bošnjačka, i hrvatska, i srpska, a i drugih naroda.

Djeca pred pulskom Arenom

U projekt su se uključili: Jasmina Makota, fenomenalna izvođačica sevdaha i virtuoz na harmonici Andrej Pezić, te su svojim nastupom priredili djeci, a i odraslima, nezaboravnu večer sevdaha. Neka djeca su se i sama odvažila i zapjevala, dok su neki zaplesali kolo. U projekt se uključio i psiholog, poznat po bogatu iskustvu, osobito u radu s djecom, prof. Dževdet Hadžiselimović, a svojom prezentacijom o klimatskim promjenama i razgovorom pomogao je djeci da shvate uzroke katastrofalnih poplava. Još jednom želimo se zahvaliti djelatnicima Učeničkog doma koji su žrtvovali slobodno vrijeme neumorno radeći na tome da

PROSINAC 2014.

Djeca na Brijunima

19


BOŠNJAČKI GLAS

Sanacija poplavljenih Dobre vijesti iz Maglaja Katastrofalne poplave koje su nas “pohodile” početkom ljeta, a i tijekom srpnja i kolovoza ove godine, na cijelom području juga Europe, javili smo u prošlom broju, snašle su i Maglaj, bosanskohercegovački gradić, nekoć jake industrije papira. Prvo je rat, pa nakon toga i tajkunizacija i rasprodaja zajedničke imovine, obezglavila stanovnike. A onda je u roku nekoliko sati dotekla i mutna voda, nezapamćen vodostaj rijeke Bosne, poplavila i dokrajčila godinama stjecano, čuvano... Kako u svakoj nevolji čovjek koji izvuče deblji kraj može nešto i naučiti, Maglajlije su naučile puno. Sada se raduju, ponosni su i na toliko dobrote koja se naprosto slila u njihove domove. Prvo, nevjerica, hoće li obećano biti i realizirano, a onda je pomoć počela pristizati. Zapravo, bila im je tu od prvih dana: bageri pri raščišćavanju uništene infrastrukture, domova, nužnim im ustanova: škola, domova zdravlja, obiteljskih kuća, bogomolja svih konfesija. u

Obnovljena gimnazija

Kada su nakon poplave sanitarne ekipe ušle u grad, morale su nositi maske i zbog nepodnošljivog smrada

Donirani automobil za Dom zdravlja

O poplavama, iz Rijeke S Kvarnera javlja Šefko Terzić Poplave su u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji donijele goleme gubitke, materijalne, ali i ljudske. Poslije nepravdi proisteklih iz nedavnog rata, Bošnjaci su doživjeli još jednu, pomalo neočekivanu: nebo se otvorilo sipajući gorčinu, posvud. Bošnjaci u Rijeci i na Kvarneru su posredstvom svojih asocijacija, prvenstveno Merhameta i Islamske zajednice, prikupili značajnu pomoć u hrani, odjeći i novcu i ostalome što je potrebno unesrećenom stanovništvu, prosljeđujući istu vlastitim prijevozom na odredišta poput Doboja, Maglaja, Dubice i drugih mjesta. Uključila se i BNZ PGŽ osobnim radom članova i ustupajući prostorije za privremenu pohranu viškova roba, zamrzavajući redovne aktivnosti do daljnjeg.

20

Dana 26. lipnja 2014. održan je u prostorijama Češkog doma u Hostovom bregu humanitarni koncert gdje su, putem donacija-ulaznica, građani mogli uplatiti novčanu pomoć za postradala područja od poplava, a također i kupnjom umjetničkih radova likovne grupe “Kreativna žena BNZ”. Nastupili su vokalni solisti s našeg područja: Edvin Kujović, Miroslav Mamuza i Muhidin Muharemović Muki. Organizatori su bili BNZ za PGŽ, Vijeće Bošnjačke nacionalne zajednice za PGŽ, MDD Merhamet i KD “Ljiljan” Viškovo. Odaziv nije bio kakav se planiralo, medijska prezentacija je bila slaba, ali nas to nije pokolebalo i uništilo volju za daljnji rad i učenje na pogreškama. u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Nadmetanje amatera sevdalija Četvrti festival amaterskih izvođača sevdalinke

Pobijedila najmlađa! U sisačkom Domu kulture Kristalna kocka vedrine tog vjetrovitog, prohladnog dana, 17. studenog o. g., održan je tradicionalni Četvrti festival pjevača amatera koji izvode pjesmu sevdalinku. Organizatori, iz Bošnjačke nacionalne zajednice Siska i Sisačko-moslavačke županije, predvođena agilnim i srdačnim svojim predsjednikom Alijom Avdićem, u prepunoj dvorani pred kojom su ostali mnogi, mogli su pozdraviti uz posjetitelje i uzvanike, i predsjednika Bošnjačke nacionalne manjine Hrvatske prof. dr. sc. Seada Berberovića, zamjenicu župana Anitu Sinjeri-Ibrišević, potpredsjednicu Županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije, gđu Sabinu Fenerpašić, dogradonačelnika Grada Siska, g. Marka Kličku, potpredsjednika Gradskog vijeća Grada Siska Ibru Perajlića, gradonačelnika Grada Petrinje, g. Darinka Dumbovića, predsjednicu Opštine Cazin, gđu Asimu Sadiković i svoje bliske suradnike: g. Enisa Dugonjića, predsjednika Nacionalnog vijeća Sisačko-moslavačke županije i predsjednika Gradskog vijeća, g. Asima Kulenovića. Kao i brojne druge drage goste, među ostalim i brojne novinare, predstavnike svojih medijskih kuća, stalne pokrovitelje ove manifestacije. Posebna zahvala ispred organizatora upućena je Savjetu za nacionalne manjine Hrvatske koji financira program amaterskog njegovanja “lagano, mekano, tiho i istodobno moćno, ispunjujuće pjevanje sevdalinki”. Brojne poštovatelje te gradske, sjetne pjesme, koja 'priča' o čulnosti ljubavne patnje, ljubavi što spaja dušu i srce, na početku Festivala amaterizma u pjevanju sevdalinke ganuo je poziv g. Avdića na minutu šutnje za branitelje Vukovara i sve hrvatske branitelje. “Ovu priredbu podržavaju”, pohvalio se g. Avdić, “i Grad Sisak, i Gradsko vijeće za nacionalne manjine, a i Gradsko vijeće za nacionalne manjine Grada Petrinje. Bez naših sponzora”, koje je g. Avdić nabrojao, “ne bi bilo niti ovogodišnjeg Festivala amaterskog pjevanja sevdalinke. Veliki trud uložili su članovi Organizacijskog odbora, pohvale i njima!”.

Pozdrav sudionicima KUD-a Sevde Opuštenijom, raspjevanijom su ovu sisačku lijepu manifestaciju učinile odmah na početku svojim nastupom članice Zbo-

PROSINAC 2014.

Program otvorile KUD Sevde ra “Sevde” ojačane pjesmom i harmonikom prije pet godina pobjednikom ovog Festivala sevdalinke, Pavlom Anićem.I to svevremenom sevdalinkom - “Eminom”. Prvi je dio priredbe bio rezerviran za nastup, nadmetanje sedamnaestoro amatera, pjevača sevdalinke iz: Siska, Petrinje, Kutine, Novske, Slavonske Požege i Zagreba kao i za bosanskohercegovačke amatere pjevače iz Velike Kladuše i Puračića. Drugi dio Festivala je bio smotra, svečani nastup, dosadašnjih pobjednika sisačkog natjecanja amatera pjevača pjesme sevdalinke: Pavla Anića, Petrinjca, Martine Mešnjak, Siščanke i Meše Hamdića iz Cazina iz BiH. Bila je to i prigoda da Siščani, Siščanke i njihovi gosti čuju i ovogodišnju gošću Festivala, nenadmašnu doajenu sevdalinke, Sarajku, gđu Hanku Paldum. Gđa Paldum je ove godine bila 'zadužena' i kao članica žirija za izbor najboljeg/najbolje izvođača/ice sevdalinki. Žirijem je predsjedavala gđa Asima Keranović, a član žirija je bio i g. Hazim Osmanović iz Puračića, mjesta pored Tuzle. Predsjednik Organizacijskog odbora, g. Enis Dugonjić, posebno se zahvalio ansamblu iz Bihaća, Orkestru Zrnačić koji je profesionalno pratio sve natjecatelje i goste pjevače. Pozdrave je uputio i dragim prijateljima iz Pule, Labina, Cetingrada.

21


BOŠNJAČKI GLAS

Pobjednica Inga Kosić Pontar

Hanka Paldum i Inga Kosić Pontar

Ugodna i informativna konferansa, kvalitetna i profesionalna glazbena pratnja, garantirali su i dobre uvjete za nadmetanje 17 pjevača amatera, pjevača pjesme sevdalinke.

ovogodišnjem nadmetanju pjevača/ica amatera pjevača pjesme sevdalinke i svoju prošlogodišnju prijateljicu, ali ona nije došla, pa je kao poziv za sljedeću godinu i za nju je otpjevala “Tamburalo momče uz tamburu”.

Predsjednica stručnog žirija, gđa Asima Keranović, podsjetila je sve još jednom na kriterije i pravila kojih se sudionici tog nadmetanja pjesmom sevdalinkom trebaju pridržavati. “Sretna sam što smo ovo naše četvrto nadmetanje pjevača sevdalinke – amatera popunili s tolikim brojem sudionika. A vjerujem da su mnogi ovdje i zbog naše posebne gošće, gđe Hanke Paldum. Nama, žiriju, to neće ipak olakšati zadatak”, kazala je gđa Keranović. Podsjetit ćemo i mi, radi naših čitatelja i budućih kandidata za sisačko festivalsko odmjeravanje u pjevanju sevdalinke, na ta pravila. Izvođači pjesmu sevdalinku interpretiraju – pojedinačno. Prije nastupa održava se proba s orkestrom koji ih prati. Izvođači, po vlastitu izboru, nastupaju s jednom pjesmom. I dužni su se pridržavati programa Festivala. A stručni se žiri, pak, rukovodi pri izboru najboljih: tehničkim dojmom pri pjevanju sevdalinke, ponašanjem izvođača/ačice na pozornici, umjetničkim dojmom koji pri izvedbi ostavi i na žiri i na publiku, a i reakcijom publike.

Poticajna trema Led je u natjecanju ove godine probio upravo zagrebački natjecatelj, predstavnik naše BNZH, g. Ferid Bešić otpjevavši sevdalinku “Negdje u daljini”. Time je i sve prisutne riječima “svoje” sevdalinke podsjetio da “mladost brzo prolazi.” Još brže “kada su draga/dragi daleko od nas”. Tekst se sljedeće natjecateljice, Petrinjanke Josipe Škrljan, gotovo nastavio na Feridov i kaže tugaljivo “Sejdefu majka buđaše”.Slijedio je Cazinjanin Hakija Hadžipašić ali ga voditeljica nije, prema njihovu dogovoru prije nastupa, nije smjela ništa pitala, Hakiju je 'tresla' vidljiva trema. Nešto govorljivija bila je od njega Ivana Jelić iz Požege koja je, reče, sretna da nastupa na tom prestižnom natjecanju. Predstavila se otpjevavši onu lijepu sevdalinku što priča o djevojci “koja hita na izvor, a tamo je njen dragi ne čeka, nego – vara”!Sisačkom predstavniku Fadilu Ibrahimpašiću, (priznade javno da mu je više od 60 godina!) se pri nastupu pridružio i harmonikaš Pavao Anić u izvedbi sevdalinke “Ja zagrizoh šareniku jabuku”. Natjecateljica iz Kladuše, Snježana Maričić, očekivala je vidjeti na

22

Na cesti do Volodera često zastanu putnici namjernici i osluhnu pjevanje jednog sevdalije. Manifestaciju Voloderska jesen također organizira Sisačko-moslavačka županija. Poslušaju, rodom Banjalučanina, g. Josipa Miškovića. Evo njega i u Sisku. I iz Cazina je u Sisak došla odmjeriti svoj pjevački talent među sebi ravnima i Emina Malić; uvježbala je sevdalinku “Na teferič pozvala me nana”; bio joj je to prvi javni nastup. Smail Kekić, Kladušanin, zapjevao je o “svom jadnom srcu na kojem je uvela ruža” i odmah demantirao 'provokaciju' voditeljice programa da ima bilo kakve bračne probleme, nego da je – sretno oženjen 42 godine, a njegova ga je supruga ispratila porukama ohrabrenja za ovaj nastup. Snage su u nastavku priredbe odmjerili i predstavnici amateri iz Novske, Dubravko Kljajić, pa jedna Slavonka iz Broda koja je od svoje majke čula pjevanje sevdalinke i zavoljela je, također Ismet Konjević iz Ključa koji je i naslovom pjesme koju je otpjevao “Kad sretneš Hanku” pokušao naći ključ pobjede i pridobiti strogi, pravedni žiri. Nastupili su i predstavnici Prijedora, Kutine. Pretežak je bio zadatak stručnog žirija, a morao se opredijeliti za tri kandidata.Pobjedu je premoćno, prema sudu i stručnog žirija, a i publike, osvojila djevojčica Inga Kosić-Pontar iz Kutine koja je prošle godine, kako reče voditeljica programa gđa Karmen Valenta, zbog treme i zaplakala. Ove godine, suvereno je mogla pokazati da može pjevati i sa glazbenicom velikog renomea kakva je Hanka Paldum. Kvalitetom izvedbe prema kriterijima i žirija i publike ispunili su i amateri pjevači iz Siska – Fadil Ibrahimpašić, koji je osvojio drugo mjesto, Dubravka Kljajić iz Novske zauzela je, po ocjeni žirija i publike, treće mjesto, a četvrti je Ismet Konjević iz Ključa. Prelijepo odmjeravanje kvalitete sevdisanja u Sisku. Organizatori su u gradskom hotelu svoje sudionike i goste počastili ukusnom večerom. Sve pohvale i podrška, a s naše strane i želja da nastave i dalje organizirati ova nadmetanja u amaterskom pjevanju sevdalinke. (e.s.) u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Godišnja smotra manjina Zagreba Dan nacionalnih manjina grada Zagreba: 14. rujna

Kiša smočila plesače, pjevače Piše: Edina SMAJLAGIĆ U nedjelju su, 14. rujna o. g. pred paviljonom na Zrinjevcu i voditeljica programa Henrika Vilović, a i predsjednik organizatora Koordinacije vijeća nacionalnih manjina grada Zagreba, g. Zoltan Balaž Piri morali neumorno, poput kiše koja je neumoljivo padala cijeloga dana, ponavljati da se nadaju da će se petosatni program obilježavanja Dana nacionalnih manjina grada Zagreba unatoč tom lošem vremenu održati do kraja! Najupornije gledatelje smotre stvaralaštva 18 zagrebačkih nacionalnih manjina, a kojih je i zbog hladnoće bilo sve manje, trebalo je ohrabriti u nekom primjerenijem, zatvorenom prostoru. Dan e spominjemo marljive zagrebačke entuzijaste raznih udruga i asocijacija Grada a kojima se dade godišnje tu jednu prigodu da pokažu svim Zagrepčanima i Zagrepčankama svoj veliki trud i ljepotu nošnji, običaja, plesa, pjesme, delicija i izdavaštva. Ti čuvari nošnji, plesa i pjesme naših starih, njihove osebujnosti u kulinarskim vještinama zavrijedili su od organizatora makar alternativnu dvoranu... Privrženošću nekoj

PROSINAC 2014.

tradiciji i preživjeloj kulturi oblikovanoj kroz stoljeća manjinske skupine potvrđuju i različitošću i šarolikošću prebogatog miraza na koji zaboravljamo ovako uniformirani u industrijsku odjeću i veletrgovačku ponudu svjetske glazbe i plesova. Pozdravljajući sugrađane u Zagrebu g. Zoltan Balaž Piri se zahvalio djelatnicima veleposlanstava, Njihovim Ekscelencijama i veleposlanicima koji su došli poduprijeti i čestitati sudionicima njihov Dan nacionalnih manjina Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Zahvalio je i svim predstavnicima vijećā nacionalnih manjina, predstavnicima brojnih udruga, kao i Odboru za nacionalne manjine Grada Zagreba, Uredu za nacionalne manjine Grada Zagreba, Savjetu za nacionalne manjine. Poželio je i dobrodošlicu gostima, predstavnicima nacionalnih manjina iz Osijeka kao i Turističkoj zajednici Grada i limenoj glazbi Zagrebačkog električnog tramvaja.

23


BOŠNJAČKI GLAS Sudionike Dana nacionalnih manjina grada Zagreba I Zagrebačke županije pozdravila je i dogradonačelnica gđa Vesna Kusin. Otvarajući manifestaciju, rekla je: “Dan nacionalnih manjina grada Zagreba iznimno je važan događaj jer svjedoči o djelovanju 18 nacionalnih manjina u našem glavnom gradu; time i o blagu Zagreba jer nas te manjine obogaćuju svojom kulturom. Kada se Europska Unija počela širiti i zastupati ideje zajedništva, iskazivala je i potvrđivala upravo bogatstvo različitosti nacija koje joj se pridružuju, bogatstvo njihove raznolikosti. Naš se Zagreb već tada dičio I s vama, pokazivao to svoje bogatstvo zahvaljujući upravo vašem djelovanju. Svojom tradicijom i kulturom, a koju su nekada nazivali pasatizmom, svjedočite o svojem identitetu i doprinosite da ovaj grad, i šire - vaša domovina Hrvatska, neprekidno, vani, biva očitana kao država koja potiče i razvija različite kulture. U tom ćemo vas smislu podržavati i nadalje u vašem radu.”

Nepokolebljivi mališani Veselje djece, plesača i pjevača češke folklorne skupine Zagrebačkog sunčeka i Djeteline, nadjačalo je žamor publike pod kišobranima i pljusak. U zrinjevačkom je paviljonu zatim, za klavirom, nastupio slovenski pijanist Marko Žerovnik. Slijedili su plesači u raskošnim nošnjama bugarske folklorne skupine Mizija. Goste iz Bilja i Osijeka, uz glazbeni sastav Kranz također je smočila kiša, a i pjevače mađarskog KUD-a Ady Endre. Tako i crnogorske, albanske, ukrajinske, makedonske i rusinske (Montenegrov pjevački zbor, vokalno-instrumentalni albanski KD Shkendija, plesno-folklornu skupinu Ukrajinaca/ki KPD Andrij Pelih, makedonsko KD Ohridski biser, te njihovu maestralnu vokalnu grupu Momi biseri i vješte plesače Folklorne skupine Kitka. Tako i rusinsko KUD Joakim Govlja iz Mikluševaca i njihovu Dječju folklornu skupinu.) Bošnjačkom kulturno-umjetničkom društvu Sevdah i ženskom zboru Bulbuli, KDBH Preporod-a, koje je publika toplo pozdravila i čak tražila da nastave pjevati i plesati, odjeća je bila skroz mokra! Zborovođa, g. Ismet Kurtović, iznerviran, i u ime poniženih pokislih pjevačica i plesača koji su na skliskom podu paviljona znali i pasti, protestirao je; zatražio javnu ispriku organizatora i odgovarajući dostojanstveniji prostor za nastupe manjinskih skupina sljedeće godine! Naravno, sevdalinke, poput “Esme đuzel-djevojke” nisu zbog toga ni malo lošije zazvučale. Bošnjačke predstavnike slijedili su hrabro i uporno i Plesna židovska skupina Or Hašemeš, pa Pjevački zbor iz Babića kraj Umaga iz Talijanske unije iz Istre, kao i vatrena Folklorna skupina Udruge Romski san. Slijedili su u šumadijsku bogatu nošnju odjeveni plesači i plesačice srpskog KUD Prosvjeta, pa poljska Kulturna udruga Kopernik i njihova Vokalna grupa Visla. Ženska vokalna grupa Rjabinuška, u raskošnim lijepim nošnjama Nacionalne zajednice Rusa snašla se i ispod svilenkastih nošnji obukla – traperice! Nisu se dali niti recitatori: Helena Jakovina i Bernard Beneš, studenti studija slovačkog jezika i književnosti. Druženje i pjesma sudionika Dana nacionalnih manjina Grada Zagreba i Zagrebačke županije i njihovih gostiju je nastavljeno uz zajednički ručak u gradu. u

24

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Pravna zaštita Alenka Vlahinić, odvjetnica

Pre/česte su promjene propisa Razgovarala: Edina SMAJLAGIĆ Ljude se ne može različito tretirati pred zakonom! Bio je sparan dan, popodne, kada smo gđu, dipl jur. Alenku Vlahinić potražili u njenom uredu u Ilici 166, na Trgu Francuske Republike, na Črnomercu u Zagrebu, tel.: 4818-940. Gđa Alenka Vlahinić: U Centru za kulturu u Križanićevoj ulici bila je usmjerena u novinarski smjer, pisala u studentskom "Poletu". Nakon Pravnog fakulteta u Zagrebu radila je u Policijskoj upravi zagrebačkoj, kraće vrijeme u Ministarstvu financija RH, a potom otvorila advokatski ured 1998. godine. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine za GZ angažiralo je od prije godinu dana za rješavanje statusnih manjinskih pitanja Bošnjaka/inja u RH. • Kako ste i kada počeli surađivati s našim Vijećem nacionalnih manjina? - Angažirao me predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba prošloga ljeta. Na žalost, ljudi se ne javljaju niti udrugama! Moje kolegice i kolege se, koliko znam, više bave obiteljskim pravom, bračnim problemima, zlostavljanjima. Radim sa strancima duže vrijeme. Naime, bila sam prije samostalne advokature, prije gotovo 20 godina, zaposlena u Policijskoj upravi zagrebačkoj i obavljala službeničke poslove sa strancima; ticalo se to statusnih pitanja, državljanstava i sl. Poznam problematiku, pratim kontinuirano zakone, desetljećima. Zapravo me ta tematika zanima od početka rada. I kada sam otišla u advokaturu, nastavili su mi u ured dolaziti stranci; znali su za moje opredjeljenje i sklonosti, za poznavanje problematike. Dosta se toga zakonski mijenjalo, posebno zadnjih 10 godina, tako da sam se specijalizirala, upravo sam u toj oblasti "doma".U praksi je često drugačije nego kada se čita zakon. Ljudi imaju različite sudbine, različite probleme, nekako svaki puta "bude" sve drugačije. Sve se zakonski ne može regulirati, sve životne situacije predvidjeti. Stalno učim, snalazim se... • Pretpostavljam da dobro surađujete s udrugama? - S mnogima kroz sve te godine. Recimo, s Hrvatskim pravnim centrom sam dosta radila na nekim projektima koji su se ticali Roma, nije bilo puno toga s Bošnjacima. Zvali su me kao stručnjakinju za područje statusa.Surađivala sam i s Centrom za mirovne studije.Ali, koliko vidim, puno je manje novaca kojima raspolažu udruge, pa je manje i suradnje, manje projekata.

PROSINAC 2014.

Alenka Vlahinić, pravnica • Zanima nas problematika Bošnjaka/inja? - Bošnjaci/inje koji su se meni javljali ponajviše su bili oni koji su dugo godina proveli u Hrvatskoj kao izbjeglice, a nisu riješili gotovo niti jedan statusni problem. Nitko im nije objasnio njihova prava! Moglo bi se reći da nepoznavanje zakona njih ne opravdava, ali niti ne možete očekivati da se svi mi zanimamo za pravne probleme, za propise. Pogotovu ne ljudi koji su došli u drugu zemlju, pa koji nisu niti bogzna kakvog visokog obrazovanja! Uz to, kod nas se propisi mijenjaju svaki čas. Često i brzo, tako da ih i mi stručnjaci jedva uspijevamo pratiti. Tako se mnogim ljudima dogodilo da su ostali bez izbjegličkog statusa, pa nisu znali što bi dalje; kada su došli, bili su mladi. U međuvremenu su dobili djecu.

Dvije lokacije Ureda • Koja institucija prati u razdoblju dva poslijeratna desetljeća što je s tim ljudima? - Ured za prognanike i izbjeglice RH je ta institucija.Danas se ta institucija zove Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjava-

25


BOŠNJAČKI GLAS

nje, a sjedište ima u Radničkoj cesti 22 i u Vlaškoj ulici 108 u Zagrebu. Ne pričam ovo iz prve ruke, ali koliko čujem od ljudi koji su imali taj status, imali su i obvezu tamo se stalno javljati. Najčešće je tim ljudima status izbjeglice naprasno - ukinut! I nitko im dalje ništa nije objasnio što trebaju učiniti, odnosno što bi mogli napraviti da zadrže svoj status izbjeglice, kakva su uopće daljnja njihova prava, imaju li kakve mogućnosti nešto riješiti? To se nije dogodilo...Zamislite, djeca tih ljudi imaju 14 i više godina i u Bosni i Hercegovini nikada nisu bila! Rođena su ovdje, idu u hrvatske škole, cijeli su život zapravo ovdje! Pa i stariji, ne samo djeca, ako računamo od 1992. godine. U Hrvatskoj su izgradili novi život, našli nekakve poslove, smještaje. Nerado se vraćaju, ili se i nemaju kamo vratiti. Mnogi od njih nemaju više ni rodbinu u BiH, a niti imovinu! I tada, zbog straha, nakon što su obišli sva vrata i nisu dobili odgovore i nikakvu pomoć, ostaju negdje u zrakopraznom prostoru, nikamo ne idu. Nemaju nikakve isprave. Bez riješenog su statusa. Tako prođu godine, a nitko to ne primjećuje, niti im pomaže! Ne znaju što bi napravili. To stanje, naravno, ne može trajati vječno! Jer, nemaju niti zdravstveno osiguranje, nemaju niti prava na zapošljavanje, a od nečega se živjeti mora. Ako i rade, rade na crno, jer drugačije ne mogu...Ne teče im nikakav staž. Najgore, ako se razbole.Ni njihova djeca nemaju zdravstveno osiguranje. • Kako se školuju takva djeca, bez papira? - Koliko znam, u osnovnim se školama ne postavljaju ta pitanja. Jer, kada se iz dokumenata vidi da su djeca rođena u R. Hrvatskoj, dalje nema zapreka. Pretpostavljam da je to iz razloga obveze osnovnog školovanja. Međutim, kod srednjih škola

26

nije tako, imala sam takvih slučajeva. Tako, imamo mlade ljude od 15 godina pa naviše, a koji bi se rado školovali, no, ne mogu jer nemaju riješen status. A roditelji se još boje bilo kamo krenuti jer im vlasti mogu "provjeravati" status i ta se neriješena pat-pozicija produžava. • Koliko je takvih koji Vam se javljaju? - Nemam generalne podatke, ali ovi koji su kod mene zatražili pomoć, a došli su k meni preko Vijeća bošnjačke nacionalne manjine RH, većina je takvih! U postotku je takvih čak 50 posto od onih koji su mi se javljali. • Ne čini se dobrim! - Istina, nisu to velike brojke, ali ipak. Na žalost, ljudi ne znaju kako si pomoći! Priznajem da sam se iznenadila koliko ljudi ne zna za svoja prava ili o načinima njihova rješavanja. Baš kada sam radila s Pravnim centrom bilo je ljudi koji su u Hrvatskoj živjeli bez ikakvog pravnog statusa! Roditelji imaju izbjeglički status, a djetetu se ne daje takav status... Ono je, tada, nit' na nebu nit' na zemlji! Takvo se što ne bi smjelo događati! Ne evidentirati dijete!? Prijašnjim Zakonom o strancima RH i nije bilo ništa predviđeno za situacije kada se ljudima ukida izbjeglički status. Pa, ako su ti ljudi htjeli ostati ovdje, mogli su se jedino snaći na način da zatraže privremeni boravak zbog posla. Kako više ni nema radnih dozvola, jer je kvota za zapošljavanje srezana, budući da je i u Hrvatskoj dosta nezaposlenih, onda se to moglo riješiti jedino tako da se otvori nekakva svoja firma. A to nije ni malo lako.

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS • Bilo je poticaja prijašnjih godina za otvaranje firmi... - Za takvo što treba imati početni kapital, treba se zahuktati s poslom da bi se opstalo na tržištu rada, da bi posao krenuo... pa i da se može početi zarađivati. Uvjeti su dosta rigorozni. Firme bi propadale pa bi ti ljudi ostali dužni porez državi. A kada steknu uvjete za hrvatsko državljanstvo, nisu ga mogli dobiti jer se ono ne daje lako. Takav je stav zauzet, ako je netko dužan državi porez... Onda dobijete drugi problem, a toliko se toga nagomila...pa više niti ne dobijete državljanstvo, itd. Zato, ako se u praksi ne promijene stavovi, ako se ne promijene propisi, ti ljudi neće nikada ostvariti to svoje pravo. Zakinuti su. • A dugo su u Hrvatskoj! - Iznenađena sam bila u kolikoj je to mjeri još uvijek prisutno. Većina je tu od 1992., 1993. ili 1994. godine. Ne možete vjerovati da netko može živjeti u jednoj zemlji toliko vremena, a da nije riješio status! Tako nema ni mirovinsko, a niti zdravstveno osiguranje. Nema nikakve dokumente. Bilo je lakše s državljanima Bosne i Hercegovine dok Hrvatska nije ušla u Europsku Uniju što se dokumenata tiče. Bosanski su državljani mogli otići tamo pa si pribaviti putovnicu, ako je istekla i dr. Oni koji su došli s Kosova nisu imali niti tu mogućnost. Potrebna im je viza, pa je bilo još kompliciranije. Sada se postavio isti problem i s državljanima Bosne i Hercegovine. Više se ne može lako preko granice, mora se imati putovnica. Stavlja se žig da se vidi kada je tko prešao granicu, itd. • Kako ti ljudi žive? - Rade na crno, a i uvijek ima dobrih ljudi koji žele pomoći. • Tko vodi evidencije tih ljudi? Imaju li je vijećâ nacionalnih manjina? - Koliko vidim niti oni nemaju potpune evidencije! Nužno je upozoriti na te probleme. Zakonom o strancima RH nije bio predviđen nikakav način da se to riješi. Izmjenama Zakona o strancima, iz 2009. godine, stavljen je članak - da oni koji su proveli više od 10 godina i izbjeglice, mogu ostvariti pravo na privremeni boravak u Hrvatskoj iz - humanitarnih razloga. Znači, samo oni koji su ovdje proveli više od 10 godina. S tim je taj problem djelomično riješen. Ali, kada je to uneseno u Zakon, zatečeni u tom statusu opet nemaju načina da ga dobiju! • Kome se mogu javljati? - Volim raditi s udrugama, interesantno mi je to. Ali imam sve manje takvog posla jer je sve manje takvih projekata.Jer i udruge dobivaju sve manje novaca. Tako su ljudi, na žalost, prepušteni sami sebi. Zapravo je suradnja s vijećima nacionalnih manjina i jedino što sada radim s manjinama, a u kontaktu sam i nekima od udrugâ. • Radite li terenski? - Radila sam i terenski kada je bilo nužno! Kada sam radila na tim projektima, pokrivali su cijelu Hrvatsku, prije svega što se tiče romske zajednice. Bilo je to od Rijeke, Slavonije, do Međimurja...Svuda gdje su njihove veće zajednice.

PROSINAC 2014.

• Jesu li Vam se javljali ljudi koji imaju statusnih problema, a zaposleni su? Ima li suptilnijih problema? Nostrificiranje? - Nisu. Imala sam jedino problem sa priznavanjem stručne spreme. Kod stranke koja je završila škole u BiH, a ovdje naišla na problem. Ako hoćemo u brojkama, bilo je nekih do desetak ljudi koji su zatražili moju pomoć. Toliko slučajeva, istina, bile su to cijele obitelji. Ali nisu mi se javljali ljudi koji imaju neki posao i koliko-toliko riješen status, koje netko nešto na nacionalnoj osnovi zakida... Treba to tek vidjeti. Voljela bih vjerovati da nema takvih problema. No, poznavajući ljude, niti to nije isključeno!

Neinformiranost • Stvari se mijenjaju na bolje, ali je još dosta statusnih problema! - Samo, prepolako! Naravno da me to nervira, pokušavam ponešto ubrzati i rješavati probleme, pomoći ljudima! A stalno se vraćaju ti notorni! Valja reći da je Zakonom o strancima (odnosno njegovim izmjenama i dopunama) iz 2009. godine propisana mogućnost dobivanja privremenog boravka RH, iz humanitarnih razloga. I to za osobe koje su prije toga koje su najmanje 10 godina provele u statusu izbjeglica u Hrvatskoj. Oni koji su udovoljavali uvjetima tih propisa u velikom broju slučajeva nisu iskoristili tu mogućnost. Nije to išlo automatski, valjalo je podnijeti zahtjev. Većina za postojanje navedenog Zakona nije niti znala... - Statusna pitanja, uvjerena sam, morali bismo rješavati svi zajedno! Strašno je da ljudi žive ovdje godinama, a nemaju osnovno.Te se ljude trebalo obavijestiti o promjeni njihova statusa i mogućnostima rješavanja. Prije 5 godina, kada je Zakonom omogućeno rješavanje statusa izbjeglice u RH, ili, još ranije, prije deset godina čim su se počeli ukidati statusi izbjeglice, znalo se da masa ljudi živi ovdje godinama i da ih većina nema i ne može, ili neće htjeti, otići iz Hrvatske. Nisam imala osobnih kontakata niti s prijašnjim Uredom za prognanike i izbjeglice, a niti sa današnjim Uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje, sve što znam je iz iskustva sa strankama. Čekala sam informacije o stranci iz Ureda mjesec i više, ne znam zašto? Još sam slala požurnice, a i stranke su same telefonski nazivale, više puta. Jednostavno se nitko ne javlja.To je državno tijelo, a ne možete dobiti informaciju! Koliko vremenski može trajati pogledati koliko dugo netko jest proveo u Hrvatskoj i poslati potvrdu!? Niti ja ne mogu brzo riješiti postupak, ako ne doznam dužinu trajanja boravka stranke. Zaustavi Vas nemar i to državne institucije! Do prošle godine je, vidjela sam, i jedna stranka još uvijek imala status izbjeglice, a bila sam uvjerena da je svima - ukinut! • Nemar Ureda? - Nije, jer se stranka morala javljati, trebala je žigove. Nisam upoznata s propisima i koji su razlozi ukidanja statusa nekima, a drugima - ne. Stvarno ne znam kakvi su to kriteriji u Uredu!? Hoće li se tu nešto mijenjati ili će se nastojati sve to odmah riješiti, da ne prođe nikakav period između, to tek trebamo vidjeti. To još nije pravomoćno. Ako se to počne drugačije rješavati...Ne odobri li se to, mnogi će se ljudi naći u još većim problemima.

27


BOŠNJAČKI GLAS • Kako se snalaze novopridošli Bošnjaci/inje? - Policija to rješava temeljem Zakona o strancima. Točno su navedene svrhe za koje se boravak može dobiti. Primjerice, može to biti - spajanje obitelji, ali to ljudi najčešće rade preko posla. Ako dobijete radnu dozvolu pa se zaposlite kod nekoga, negdje... To je bilo jedno vrijeme za građevinske radnike, bila je dosta velika ta kvota, moglo se dobiti građevinsku dozvolu. Ali je to bilo u vrijeme zamaha građevinskih radova u Hrvatskoj... 2007. i 2008. pa do 2009. , dok sve to nije - stalo. Tada je ukinuta i kvota i Vlada RH je propisala koliko se radnih dozvola smije izdati svake godine i za koja zanimanja. Sada smo na nuli! Ima nešto malo umjetničkih zanimanja, ali građevinski radnici su na nuli i dalje. Trenutno, status možete riješiti na način da otvorite neku firmu ili obrt i na taj način to možete riješiti! Ali, s tim da su uvjeti dosta rigorozni. Prije dvije, tri godine, bile su izmjene i sve je dosta postroženo. I jako je teško tome udovoljiti. Ako se otvara firma većinski vlasnik mora imati temeljni kapital viši od sto, odnosno 200 tisuća kuna. Odnosno, ovisno o obrtu. I mora zaposliti najmanje dva hrvatska državljanina, a mora i isplaćivati plaću osam tisuća i više, brutto. Znači, plaća te doprinose na iznose itd. U današnje je vrijeme tome preteško udovoljiti. Još mora poslovati pozitivno, ne smije biti u gubitku, itd. To, istina, jest usklađeno sa zahtjevima EU, ali niti oni nemaju sve isto. Čula sam različitih rješenja; negdje traže da se ima zaposlenog jednog njihovog državljana, drugdje dva, itd. Razlike postoje. Naši su to dosta rigorozno napravili, s ob-

zirom na krizu. Teško je tome udovoljiti. Ljudi su bili prisiljeni zatvarati obrte, neki i otići. Mlađi ljudi mogu riješiti status eventualno putem školovanja, svi sada plaćaju školarinu, visina je prepuštena fakultetima. Život je preskup, a strancima je još teže. Teško preživljavaju i snalaze se svakako. Oni koji su ostali, oni uglavnom posluju dobro. • Razlikuju li se problemi kod stranaca/ inja? - Kod Albanaca mi se čine još većim nego kod Roma. Kod Bošnjaka ih nisam primijetila. Makar ne kod onih s kojima sam imala kontakte. Možda su to bili ljudi koji su došli iz gradskih sredina, pa zbog toga. Mlađe žene ne dopuštaju sebi neupućenost, trude se. • Moral se urušio, vjerojatno će Vam dolaziti i drugačiji ljudi, nezadovoljni i s kompleksnijim problemima. - Kad se politika miješa u pravo tada se dogodi da se ne daju statusi niti nekim iseljenicima koji se požele vratiti u Hrvatsku. Ne može se ljude različito tretirati pred zakonom. To je meni strašno. Iz Libanona ne može natrag u Hrvatsku, a iz Kanade ili SAD - može. Govorim o Hrvatima. Netko donosi o tome političke odluke. Vidim da i Sud (Ustavni) istu stvar sankcionira i tretira različito! Sigurna sam da su političari više-manje u tome krivci. Tada je to plodno tlo za ucjenjivanje, traženje kojekakvih usluga. u

Prijedlog stranke ORaH: Samo 4 saborska mjesta za manjince Nije zgoreg, baš nakon ovog interviewa ponoviti neke (radikalnije) prijedloge stranke ORaH, objavljene u nedjelju, 21. prosinca o. g. “Jutarnjeg lista” o- redukciji manjinskih mjesta u Hrvatskom saboru!! Nacrt, naime, manjinske politike te stranke zagovara pola od sadašnjeg broja (osam) zajamčenih saborskih mjesta za manjinske predstavnike kao i da se oni biraju na običnim izbornim listama. A sve u svrhu otvaranja građanskim opcijama moderne hrvatske nacije. ORaH se zalaže za uvođenje integracijskog modela, primjerice, školske nastave, za ukidanje obvezujućeg referendumskog odlučivanja o pravima manjina na nacionalnoj razini, pa i za preustroj Savjeta za nacionalne manjine RH. Želi se time izbjeći, tvrde, sukob interesa i postići bolja kontrola raspodjele financijskih sredstava... Predsjednica te reklo bi se mlade, ali dobrokotirajuće stranke, gđa Mirela Holy ogradila se od takvog prijedloga (a već je oštro kritiziran od nekih od manjinskih zastupnika/ rekavši da “ Hrvatska možda još nije stigla do stupnja na kojem se manjine potpuno mogu integrirati...” Ustvrdila je i da u toj sferi društva “najviše koristi sada imaju određene klike...” jer se “najmanje razgovara o ljudskim pravima” itd.

28

Crveno je nebo ovih dana, gđo Holy, i iznad Sabora. Zaboraviste što je slijedilo nakon Vaše intervencije pri zapošljavanju?! Usuglasite se, jasno, demokratski u vlastitoj stranci, jer ovako će opet novinari “biti krivi” za puštanje duhova nacionalizma, netolerancije, nepoštivanja drugačijeg i drugog...” Bilo bi uistinu lijepo da jesmo, kao što izjaviste, svi na nekom višem stupnju zrelosti. Znate li da, npr. sadašnji ravnatelji (u nekim od zagrebačkih škola) stvarajući upravo “klike” zapošljavaju mimo zakona “svoje kumove, prijateljice...”! Nacionalne manjine u takvoj “konstelaciji” nemaju ama baš nikakve šanse dobiti zaposlenje! A Vi biste već integrirali i manjinsku djecu u nastavu! Bošnjaci/inje još nisu dobili niti pravo na svoj jezik/program, a kamo li da ih se uvažava kao sebi ravne! Hvala, ipak, da ste se ogradili; valja ići putem koji zagovara ORaH, samo ne još. (e.s.) u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Suradnici nam javljaju Deseta dodjela nagrade Isa-beg Ishaković u Sarajevu Iz Sarajeva od našeg dopisnika: prof. Amela Suljovića LAUREAT – PREDSJEDNIK ALIJA IZETBEGOVIĆ Svečanošću u Narodnom pozorištu u Sarajevu neovisna i nevladina građanska udruga Društvo Klepsidra, koja okuplja sarajevske ugledne intelektualce, zaokružila je desetogodišnji ciklus dodjele nagrade Isa-beg Ishaković, nazvane po osnivaču grada Sarajeva, neimaru i dobrotvoru. Predsjedavajući Komiteta za dodjelu te nagrade u 2014. godini, prof. mr. David Kamhi, istaknuo je kako je u povijesti svih ozbiljnih i dugovječnih priznanja prva decenija uvijek pripadala dobu utemeljenja. Grad Sarajevo je, na sreću, kazao je g. Kamhi 19. listopada o. g. pri uručenju nagrade Isa-beg Ishaković posthumno Aliji Izetbegoviću obitelji prvog predsjednika Bosne i Hercegovine, bio i ostao to i nakon nedavnog rata; kulturno i civilizacijsko svjedočanstvo o životu različitih i drugačijih. “Samo na ovom dijelu Europe, na prostoru omanjeg pariškog trga, žive muslimani, židovi, kršćani. I to već šest stoljeća! Nije ih rastavilo niti jedno iskušenje, a naša ih je povijest puna. Našem je gradu bilo potrebno takvo priznanje koje će biti metafora spomenutih odnosa”, istaknuo je predsjednik Društva Klepsidra, prof. Amel Suljović.”Savjest Europe u Sarajevu nije čista! To je činjenica. Ali savjest Sarajeva i njegovih građana jest. Proizilazi to i od tuda jer smo stara kultura koja nije utemeljena samo u vjeri ili naciji, čak niti u vrijeme kada je svugdje u Europi kao polazište vrijedio princip: Čijeg zemlja, onog i vjera! Stoga je zadatak ovoga priznanja u protekloj deceniji i bio da tom činjenicom – podsjeća i opominje”, zaključio je g. Suljević. Dosad su članovi Društva Klepsidra Nagradu osnivača grada Sarajeva dodjeljivali u nizu kategorija: u nauci, umjetnosti, kulturnoj baštini, domoljublju, sevdahu, sportu, a na zasebnim svečanostima dodjeljivane su i Međunarodne nagrade Isa-beg Ishaković za doprinos razvoju kulture i očuvanja kulturne baštine. Odlukom Društva Klepsidra od 4. kolovoza o. g. svedene su na jednu. Komitet za dodjelu objedinjene Nagrade Isa-beg Ishaković za 2014. godinu radio je u sljedećem sastavu: prof. mr. David Kamhi, akademik Ljubomir Berberović, akademik Abdulah Šarčević, akademik Slobodan Logo, gđa Valerija Gavrić, prof. dr. Enver Imamović, prof. dr. Franjo Topić, prof. dr. Borislav Petrović, prof. dr. Ćazim Hadžimejlić, prof. dr. Enes Elidija, prof. dr. Mehmed Glibajčević, prim. dr. Dubravko Horvat, prof. dr. Meliha Povlakić, dr. Nedim Ademović,

PROSINAC 2014.

Članovi Komiteta za dodjelu nagrade grada Sarajeva prof. dr. Vjekoslav Gerc, prof. dr. fra Luka Markešić (preminuo), prof. dr. Kemal Dizdarević, prof. Fadila Memišević, prof. fra Petar Jeleč, prof. dr. Salih Fočo, prof. dr. Slavenka Vobornik, prim dr. Savo Vlaški, prof. dr. Mustafa Hiroš i prof. dr. Fahrudin Kulenović. Odluka koju je donio glasi: Nagrada osnivača Sarajeva posthumno je ove godine dodijeljena – Aliji Izetbegoviću! Alija Izetbegović je historijski čovjek i državnik, prvi predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a nagradu zavrjeđuje i zbog značaja svojih postignuća u očuvanju multietničnosti i multikulturalnosti zajednice Bosne i Hercegovine.

Obrazloženje Odluke Na pozornici sarajevskog Narodnog pozorišta dodjelu Nagrade obrazložili su, redom, akademik Slobodan Lang, akademik Vjekoslav Gerc, akademik Ljubomir Berberović i predsjednik Društva Klepsidra, prof. Amel Suljović. Upozorivši da je u izbor za Nagradu Isa-beg Ishaković bilo nominirano 22 osobe, jednako vrijedne i humane. Među njima, u najuži izbor ušli su: uz predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, posthumno, akademik, prof. dr. Aleksandar Mikulin, posthumno; akademik, prof. dr. Ejup Ganić, posthumno, provincijal Bosne Srebrne, fra Petar Anđelović, posthumno, akademik Ivan Štraus, prof. dr. Mirko Pejanović i prof. dr. Tatjana Grujić-Mijatović. Zadaća im je bila, rekoše, ukazati na jedinstvenu, filigransku, kulturološku povezanost naših ljudi i ovoga podneblja. Stoga bi i

29


BOŠNJAČKI GLAS bilo pogrešno idealizirati tu svečanost dodjele i reći da je i u Bosni i Hercegovini, a tako i izvan nje, izbor dočekan s potpunim odobravanjem. Na sreću, i to u velikoj mjeri, i ovogodišnji je laureat priznanja osnivača grada Sarajeva i Bosne i nadalje potvrda kulturnih vrijednosti i civilizacijsko svjedočanstvo o suživotu različitih i drugačijih! Podižući mostove između Istoka i Zapada mi, kao društvo, opet, a tako je to već stoljećima, svjedočimo ideju europskog jedinstva i multikulturalnosti. Jer, braniti pravo drugog i drugačijeg i jest deviza ovogodišnjeg laureata. Zahvaljujući i njegovim naporima u Bosni i Hercegovini svjedočimo da u Sarajevu, a koje jest u teškoćama, živi europsko društvo kakvo nije viđeno od kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo nikada nije progonilo ljude zato što su bili drugačiji. Prvi predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović ostaje zabilježen u memoriji tog naroda jer je ustao u obranu drugoga i drugačijega kao jedinog puta u očuvanju države, ali i europskog društva u cjelini! Ovo priznaje čuva, naglasili su u poruci članovi Komiteta za dodjelu Nagrade Isa-beg Ishaković, dignitet historije i kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Odluka je donesena transparentno i jednoglasno! U pitanju je, valja to ponoviti, čovjek i državnik koji je upravo u tom svojstvu zauzeo istaknuto mjesto u historiji.

Zahvala obitelji Na Nagradi se u ime obitelji prvog bosanskohercegovačkog predsjednika, Alije Izetbegovića, zahvalila njegova kćerka, gđa prof. Sabina Berberović. “Vaše Ekselencije, uvaženi članovi Komiteta za dodjelu Nagrade Isa-beg Ishaković, dragi prijatelji, dame i gospodo! U obrazloženju vaše odluke prepoznajem suštinu osobnog i profesionalnog opredjeljenja moga oca Alije Izetbegovića. A to je očuvanje multietničke, multikulturalne Bosne i Hercegovine kao zajedničkog dobra svih njenih građana. Ipak, zna se dogoditi, kako to kaže britanski povjesničar Thomas Carlayle, da vremenom činjenice gube svoju oštrinu. No, ovdje to zasigurno nije tako.Vrijeme proteklo od odlaska moga oca samo je izoštrilo tu činjenicu – da je budućnost ove zemlje u našem zajedništvu i suživotu. Da je njeno kulturološko šarenilo rijetka i neprocjenjiva baština. Da bez osobnosti jednog od naših naroda ne bi bilo osobnosti onih drugih i drugačijih. Kao dio obitelji Alije Izetbegovića posvjedočiti ću da je to suština svih njegovih nastojanja i konačno odredište svih njegovih želja! U tom duhu je odgajao i svoju djecu i svoje unuke. Hvala dobrim ljudima koji su prepoznali dobrotu mogao oca Alije Izetbegovića. I hvala mom ocu što je bio dobar čovjek!” U završnici svečanosti dodjele Nagrade osnivača grada Sarajeva Isa-beg Ishaković, uz odobravanje prisutnih gostiju u Sarajevskom narodnom pozorištu 19. listopada o. g., i predsjednik Društva Klepsidra, prof. Amel Suljević je konstatirao: “Osjećam večerašnji hommage predsjedniku Aliji Izetbegoviću kao veliko olakšanje, osobno i ukupno. Predsjednik Izetbegović u našoj zajednici nije puno nagrađivan. Proizašlo je to iz odnosa koji je predsjednik Izetbegović imao prema sebi, svojem radu, a i našoj zajednici. Prešutnim odbijanjem da se uopće govori o njegovim zaslugama i mogućim odlikama želio je ukazati kako njegovi napori nisu učinjeni da bi ga se zbog toga nagrađivalo. Već da je

30

U ime obitelji na nagradi se zahvalila Izetbegovićeva kčerka Sabina Berberović funkcionalna, multietnička Bosna i Hercegovina nagrada sama po sebi! Pripadao je onoj kategoriji ljudi čiju progresivnost ne može umanjiti ili uvećati mjera naših javnih priznanja. Jedino ono što ostaje u konačnici i prema čemu mjerimo i određujemo stanje i putokaze. Ako bi i pristajao na lovorike i blještavilo koje sa sobom donose odličja, predsjednik Izetbegović ih je primao u velikim zajednicama, diljem svijeta. Ali tada daleko manje radi sebe i vlastita samoljublja, već radi koristi koja bi donosili Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu taj ljermontovski odnos, a koji je predsjednik Alija Izetbegović njegovao prema kolektivnom laudatiu, prema našim riječima kojima mu odajemo počast, zadovoljan sam da je Komitet zadržao izvjesnu odmjerenost donoseći baš takvu odluku. L. N. Tolstoj u dubokoj starosti kazao je kako čovjek za života i ne bi trebao primati počasti. Nego treba pustiti ljudima i vremenu, dati prvenstvo povijesti, da kažu svoj sud o nama. Mirne savjesti, po nabrojanom do sada, možemo reći da je prvi predsjednik moderne i multietničke Bosne i Hercegovine bio s razlogom tako odmjeren prema počastima. Ima li pouzdanijeg svjedoka od same povijesti i vremena koje niti u jednome paragrafu nije promijenilo svoj sud o naporima tog čovjeka!! Predsjednik Alija Izetbegović je rodonačelnik moderne Bosne i Hercegovine, posvetivši cijeli svoj život procesu očuvanja njene multietničnosti kao najvećeg postulata njene državnosti i naše zajednice uopće. U svekolikom povijesnom katalogu tako stoji ime Alije Izetbegovića, našeg prvog predsjednika, kao korisno podsjećanje na čovjeka koji je na postulatima multietničnosti i multikulturalnosti državi Bosni i Hercegovini osigurao temelje – njenu neovisnost. I uveo je kao takvu u novo stoljeće. Na koncu, tamo u povijesti, svi smo 'zavedeni' pod svojim kataloškim brojem, sa svojim činjenjem. Stoga je jako važno, s vremena na vrijeme, zaviriti u taj povijesni katalog, prije svega zbog generacija koje pristižu i koje to u cijelosti ne znaju.”, zaključio je obrazloženje prof. Suljević. Ceremonijal su uveličali solisti Opere Narodnog pozorišta Sarajevo na čelu sa primadonom Amilom Bakšić uz pratnju Orkestra sarajevske Filharmonije. U dramskom dijelu programa nastupio je prvak bosanskohercegovačkog glumišta, dramski prvak Narodnog pozorišta u Tuzli, g. Muharem Osmić. Ovogodišnji program dodjele Nagrade Isa-beg Ishaković potpisuje g. Gordan Simić, a svečanu je ceremoniju već tradicionalno vodio g. Hazim Begagić. u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Porazno stanje zdravlja zubi Bosanaca Tomislav Turkalj iz Bihaća Grad Zagreb je godine 1866. zaposlio jednog zubara za potrebe svojih stanovnika, posebice one najsiromašnije.”Posve jasno” pišu u staroj gradskoj kronici “dosadašnje liječenje: vađenje zuba i kirurgija, nisu odgovarali pravom načinu modernog zubnog liječenja., koje se primjenjuje u ostalim velikim i naprednim gradovima”. Spominjemo ovu crticu zbog Drugog po redu kongresa privatnih doktora – stomatologa Bosne i Hercegovine koji se 19. i 20. rujna o. g. u bihaćkom hotelu “Park” održao pod nazivom: Stomatologija danas u BiH a pod motom: “I mi smo odgovorni za oralno zdravlje stanovnika Bosne i Hercegovine!”. Odlučni da ujedinjeni strukom naprave pritisak i na državu, te da postanu dio državnog zdravstvenog sustava osiguranja bosanskohercegovački su stomatolozi s privatnom praksom odlučili takvim svojim uvezivanjem učine pozitivan korak.

Kvalitetni, priznati i poznati predavači dva su dana razgovarali o unapređenju svoje struke utemeljene još davne 1900. godine. Mogao se tom prigodom čuti i jedan porazan podatak o zdravlju u toj državi da je gotovo 25 posto populacije Bosne i Hercegovine i to od 35 do 74 godine života – bezzubo! Stomatolozi su upozorili da je ishrana temeljni razlog, u više od 50 posto slučajeva, u pojavi karijesa zubi. A upravo od karijesa i jest oboljelo više od 90 posto pacijenata koji se njima u privatne klinike i javljaju na liječenje. Od 5 do 15 posto pacijenata obolijeva i od parodontitisa. Kongres je otvorio jedan od utemeljitelja tog skupa, nekadašnji dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. sc. Halid Sulejmanagić. On je kao pokretač tog okupljanja bio posebno ponosan da i domaćin u rodnom Bihaću. Svojim su referatima i predavanjima doprinijeli unapređenju rada i razvoja stomatološke struke i rada i: prof. dr. sc. Jasenka Živko Babić, dr. Saša Dapić, predsjednik Udruženja svi redom cijenjeni i priznati stomatolozi. u

Prenosimo (skraćeno i prerađeno) iz sarajevskog “Oslobođenja”

Adis Tanović: “Vodič kroz BiH” Sredinom studenoga u Sarajevu je promovirana knjiga “Vodič kroz BiH” (“Guide the Bosnia and Herzegovina”) autora Adisa Tanovića inače ekonomiste po struci. “Vodič” je namijenjen prije svega strancima koji žele temeljitije upoznati Bosnu i Hercegovinu. Prije dvije godine taj je mladi je autor pokrenuo jedan zanimljiv projekt: “Kako putovati Europom”, a i spomenuti je vodič dio njegove realizacije budući da je pisao o Turskoj, posebno o Istanbulu.

“Vodič kroz BiH” obiluje i lijepim fotografijama i to uglavnom obnovljenih, sređenih, spomenika, onih najreprezentativnijih, tipično bosanskih, a kakvima se ne mogu pohvaliti susjedi BiH. Svoju je knjigu-vodič autor je već promovirao u brojnim zemljama Europe (Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj), a uspjelo mu je i da je prihvati lanac knjižara u Danskoj. u

Prema autoru, “Vodič kroz BiH” će dobro poslužiti i domaćim putnicima jer knjiga obuhvaća niz informacija vezanih za povijest, znamenitosti, a nudi i informacije o poznatim ljudima s pojedinih lokaliteta. Tri su rute kojima Tanović vodi svoje putnike Bosnom i Hercegovinom. Prva kreće iz Sarajeva do Konjica, nastavlja do Mostara, pa zatim u Neum, Trebinje, Stolac i Počitelj. Druga ruta kreće iz Fojnice pa radoznale, znanja željne, putnike odvodi u Travnik, Jajce, Banja Luku onda u Ključ i Bihać. A treći put je i najduži i najveći: kreće iz Kraljeve Sutjeske prema Zenici, do Maglaja i Tešnja, pa u Gradačac, onda do Tuzle, a zatim, istočnije, Drinom, do Goražda i Višegrada. Detaljno su opisani smjerovi dolaska do pojedinih znamenitosti svakog od izabranih gradova; autor je stavio u svoju knjigu-vodič i mape gradskog prijevoza. Naravno, ponajviše prostora posvećeno je glavnom gradu BiH Sarajevu i njegovim znamenitostima, graditeljima, kulturi i tradiciji.

PROSINAC 2014.

Sarajevo

31


BOŠNJAČKI GLAS

Tomislav – hrvatski kralj? U hrvatskoj historiografiji često se raspravlja o pitanju Tomislavove krunidbe. Dio povjesničara čak i odbacuje tezu da je uopće okrunjen za kralja. No... Poznato je da je Bizant vladao dalmatinskim gradovima (Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor) i otocima (Krk, Cres, Rab, Lošinj), te sudjelovao u tristogodišnjem procesu pokrštavanja Hrvata (Franci su pokrstili Posavsku Hrvatsku, a Bizant – Primorsku). Također je poznato da, iako nema službene podjele na katolike i pravoslavce (sve do crkvenog sabora 1054.), ipak postoje razlike u jeziku, obredima i običajima između zapadne i istočne crkve. Znamo i da je knez Trpimir osnovao Ninsku biskupiju kako bi odvojio Primorsku Hrvatsku od crkvene vlasti (pravoslavnog) splitskog nadbiskupa i približio Rimu, te je papa Ivan VIII. biskupu Teodoziju jamčio podložnost samo Rimu. Početkom 10. st. Primorska Hrvatska se nalazi pod pritiskom Mađara i Bugara, čiji vladar Simeon napada Bizant. Knez Tomislav pobjeđuje Mađare, oslobađa Posavsku Hrvatsku i ujedinjuje ju sa Primorskom, čime počinje okupljati hrvatske zemlje.

glagoljica toliko uvriježila na hrvatskom tlu da je vrlo malo svećenika znalo i upotrebljavalo latinski jezik. Zahvaljujući tome jedino su Hrvati još od 10. st. upotrebljavali narodni jezik u bogoslužju, dok su ostali katolički narodi to pravo dobili tek odlukom II. Vatikanskog sabora 1964. godine.

Bizant je imao običaj tražiti pomoć susjeda, kada se osjećao ugroženim, te se ovom prilikom obratio Tomislavu. On pobjeđuje Bugare i za nagradu dobiva upravu nad Dalmacijom. Time se potvrdio kao moćan vladar, te je poželio i krunu. Pri tome je imao u svojim rukama i važno “oružje” kojim je mogao “trgovati” sa papom – Dalmaciju! Papa Ivan X. je želio proširiti svoju vlast nad dalmatinskim biskupijama, dotad pravoslavnima, te je obećao Tomislavu krunu ukoliko postigne da dalmatinski gradovi i otoci prihvate njegovu crkvenu vlast. Da bi to ostvario, Tomislav je obećao dalmatinskim biskupima povećanje teritorija njihovih biskupija, što je - na žalost - mogao ostvariti samo žrtvovanjem svoga, hrvatskoga, ninskog biskupa čiji je teritorij obuhvaćao prostor čitave Primorske Hrvatske! O tome nam svjedoče i dva crkvena sabora održana u Splitu. Na prvom 925. kritizirano je dalmatinsko svećenstvo zbog širenja bogoslužja na slavenskom jeziku, podložnosti carigradskom patrijarhu, te je odlučeno da svi biskupi moraju priznati vlast splitskog nadbiskupa. Također, zabranjuje se zaređivanje svećenika koji ne znaju latinski jezik, osim ako nema dovoljno latinskih svećenika (u Dalmaciji ih nije moglo ni biti budući da je bila u crkvenom pogledu pod vlašću pravoslavnog, grčkog, carigradskog patrijarha, te je papa prešutno priznao upotrebu glagoljice i slavenskog jezika u bogoslužju). Ninski biskup, pozivajući se na pismo pape Ivana VIII., ulaže žalbu. Zato je održan novi sabor 928. na kojemu je potvrđena odluka iz 925. godine, ukinuta je ninska biskupija i njen teritorij je podijeljen između dalmatinskih biskupa! Time je Tomislav ispunio obećanje da će Dalmaciju u crkvenom pogledu staviti pod vlast pape. Zauzvrat papa ga kruni za kralja (najvjerojatnije 928.). Pitanje bogoslužja na slavenskom jeziku konačno je riješeno na splitskom crkvenom saboru 1060. kada je papa Nikola II. zabranio ulazak u crkvu oženjenim i bradatim svećenicima (pravoslavcima) i zaređivanje svećenika koji ne znaju latinski jezik. Njegova odluka nije poštivana jer se slavensko bogoslužje i

32

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS Povijesni izvori o Tomislavu: a) zabilješka ispred teksta zaključaka crkvenog sabora u Splitu 925. stoji:”...consulatu peragente in prouintia Croatorum et Dalmatiarum finibus Tamisclao rege...” “...vladao je u provinciji Hrvata i granicama Dalmacija kralj Tomislav” Na drugom mjestu, doduše ne imenom, ali titulom "kralja Hrvata" (iz 12. kanona): “Quod si rex et proceres Croatorum...” “Ako bi kralj Hrvata i hrvatski velikaši...” b) u pismu pape Ivana X navodi se “Tamisclao, regi Crouatorum” Evo dijela tog papinog pisma kralju Tomislavu, u prijevodu Ivana Mužića: “Ivan biskup, sluga slugu Božjih, ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata i Mihajlu, preodličnom knezu Humljana, te zaista (prečasnom?) i presvetom našem subratu Ivanu, nadbiskupu svete salonitanske Crkve, i svim biskupima našim sufraganima, ali i županima i svim svećenicima i svemu narodu, koji borave u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima. Po božanskoj uredbi svemogućega Boga ovo je određeno: neka se vjeruje da je briga za sve Crkve nama povjerena, i to radi toga, da bismo mogli duhovnim zauzimanjem u korijenu iščupati tamu raspuštenosti iz svake kršćanske zajednice, osobito iz onih za koje je provjereno da su najosobitiji sinovi Rimske Crkve. Ta, tko sumnja da su kraljevstva Slavena spomenuta u počecima apostolske i opće Crkve, kada su od kolijevke primila hranu propovijedanja apostolske Crkve s majčinim mlijekom, kao (što su) Sasi u novo vrijeme od našega prethodnika blažene uspomene pape Grgura

nauk kao i naobrazbu na onom, dakako, jeziku na kojem je njihova majka apostolska Crkva bila okrunjena. Zbog toga vas potičemo, predragi sinovi, neka Božja ljubav odsijeva u vašim srcima žarom (prema) ispravnosti, da biste se, istjeravši svaku mlitavost duše, mogli svidjeti svemogućemu Bogu...” c) 13. poglavlje djela Historia Salonitana Tome Arhiđakona navodi: “godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava.” d) Ljetopis popa Dukljanina ili Regnum Sclavorum piše: "Umjesto njega, vladao je njegov brat Tomislav... Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre." e) djelo De administrando imperio ( O upravljanju Carstvom) Konstantina VII Porfirogeneta, nigdje poimence ne spominje Tomislava, ali govori o ratovima Hrvata i Bugara gdje su Bugari "poubijani svi od Hrvata". Također, spominje snagu hrvatske vojske "Hrvatska je mogla dići 60 000 konjanika i 100 000 pješaka, imala je 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakome 10-20 mornara-ratnika." Dakle, o Tomislavu i njegovu krunjenju u historiografiji imamo vrlo malo podataka, tako da se tumačenja povjesničara temelje na teorijama i hipotezama, pa neka ovaj prilog bude poticaj u daljnjim raspravama oko ovog “kamena temeljca” hrvatske državotvornosti. u

Drugi biznis forum bh dijaspore Početkom kolovoza u Sarajevu je organiziran i Drugi skup mogućih investitora u Bosnu i Hercegovinu, prije svega članova Zajednice dijaspore B i H. Bila je to prilika da se okupljeni sudionici potaknu na suradnju sa domaćim kompanijama. Organizator i partneri ovog 2. biznis foruma bh dijaspore bili su: Asocijacija “Naša perspektiva” (osnivač BhdiaFor), Svjetski savez dijaspore B i H i Vanjskotrgovinska komora B i H. Troškove skupa podnijela je Ambasada Kraljevine Norveške u B i H. Skup su podržali i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice B i H, a i brojne druge vladine, nevladine kao i međunarodne organizacije. u

Drugi susret mladih bh dijaspore Od 14. do 17. kolovoza o. g. u tri grada: Sarajevu, Visokom i Mostaru, u organizaciji Centra za društveno obrazovanje mladih (CDOM) održan je Drugi susret mladih bh dijaspore. Dio radionica tog susreta mladih bio je posvećen diskusiji o organiziranju pomoći u bržoj obnovi poplavom uništenih bh prostora. Sudionici su posjetili općinu Maglaj, a i renoviranu zgradu sarajevske Vijećnice (knjižnice) koja je bila izgorila u ratu. * Mladi dijaspore su se mogli tijekom ljeta i zabavljati tjedan dana u kampusu Gorčinovo-Blagaj. Sudjelovali su i u sportskim igrama, ali su ponaviše učili svoj bosanski jezik, utvrđivali znanja iz historije i vjere. Išli su i na izlete u Blagaj, Stolac, Mostar, Pećinu Vjetrenicu, Počitelj i Mogorjelo. u

PROSINAC 2014.

33


BOŠNJAČKI GLAS

Razgovaramo Mirsada Čaušević, znanstvenica

U potrazi za bošnjaštvom Razgovarala: Edina SMAJLAGIĆ

Prvi gen povezan s tumorom jetre i s ubrzanim starenjem – mogli smo o tome pročitati krajem rujna o. g. – otkrila je nakon sedam godina predanog istraživanja grupa hrvatskih znanstvenika koje predvodi dr. Ivan Đikić. Razumijevanjem osnova bioloških procesa može se doći do spoznaje o nekoj bolesti. Sve nas je, vjerujem, fasciniralo i prizemljenje malene letjelice Philea koja je, nakon desetogodišnjeg leta svemirom i prijeđenih 6,4 milijarde kilometara, uspješno prizemljena na komet 67P. Veliki uspjeh Europske svemirske agencije! Kako pametno ulagati u hrvatsku znanost govorio je nedavno u HTV emisiji “Glas za čovjeka” i ravnatelj Zvjezdarnice u Višnjanu, g. Korado Korlević. A, što se dešava u oblasti istraživanja mozga? Intrigantno pitanje za znanstvenicu Mirsadu Čaušević! U timu je - javio je to sredinom studenog o. g. hrvatski tisak - istraživača s Instituta Ruđera Boškovića iz Zagreba. Nama, poticaj za razgovor s dr. molekularne i stanične biologije, gđicom Mirsadom Čaušević, podrijetlom Bišćankom.

Novi znanstveni projekt • Zašto je zagrebački "Večernji list" pisao o Vama? - Nije vezano osobno za mene, ali Institut Ruđera Boškovića postupno najavljuje svoja nova istraživanja i jedan od njih je i projekt voditeljice laboratorija u kojem radim, dr. sc. Silve Katusić Hećimović, koji će se provoditi zajedno sa kolegama u Švicarskoj i Srbiji. Osobno radim na projektu koji je započeo 1.listopada o. g., a kojeg financira Europska komisija u sklopu programa osobnih Marie Curie stipendija. U sklopu Marie Curie projekta istražujem molekularne mehanizme koji se odvijaju u malom mozgu ili cerebelumu. Mali mozak je najviše zaštićeni dio ljudskog mozga u tijeku razvoja i napredovanja Alzheimerove bolesti. Inače se bolest širi iz hipokampusa na druge dijelove mozga. Na prednji, čeoni dio, pa na temporalni dio mozga. Interesantno, mali mozak je - zaštićen. Pokušavamo razumjeti zašto? I možemo li baš iz tog malog mozga naučiti o tome kako zaštititi druge dijelove mozga? Na razumijevanju Alzheimerove bolesti se radi više od 100 godina, ali ta bolest je vrlo teška i kompleksna. Nema nikakvog lijeka pa se osobi koja je oboljela, na žalost, još uvijek ne može pomoći. Osobe koje imaju Alzheimera ne mogu se izliječiti. A ničim se ne može niti usporiti napredovanje bolesti. Za sada se Alzheimera ne može niti prevenirati. • Moguće u svemu s Ruđerom ima politike, ali su to značajna istraživanja! - Voditeljica laboratorija u kojem radim, dr. sc. Silva Katušić Hećimović je dobila financijska sredstva za projekt od Švicarske zaklade za znanost (SCOPES). Te visokorazvijene zemlje, i u znanstvenom smislu, žele potaknuti suradnju i pomoći razvoju

34

Mirsada Čaušević

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS znanosti u ovim našim malim državama... Dr. sc. Hećimović je tražila znanstvenog partnera u Švicarskoj, trebao joj je, jer su takva pravila zaklade. Bio je potreban još i suradnik iz jedne od zemalja u okruženju. Nađen je: u Beogradu. Tamošnji institut ranga našeg Instituta Ruđera Boškovića je Institut Siniša Stanković. Ruđer je otvoren 1950. godine, a taj beogradski institut (nazvan po ekologu Stankoviću) 1947. godine. Želi se potaknuti suradnja između naših bivših republika; to mi se čini izvrsnim! Za mene kao znanstvenicu je vrlo važno da radim u okruženju u kojem znanstvenici aktivno rade i surađuju na izučavanju različitih aspekata određene oblasti - u ovom slučaju je to Alzheimerova bolest. Upravo takvo okruženje sam našla na Institutu Ruđera Boškovića ovdje u Zagrebu! Voditeljica laboratorija u kojem radim, dr. sc. Silva Katusić Hećimović, već niz godina istražuje Niemann-Pick bolest tipa C, bolest čiji se simptomi pojavljuju u djetinjstvu (i u vrlo ranom djetinjstvu), a koja je po patologiji mozga vrlo slična Alzheimerovoj bolesti. To je rijetka, genetska bolest kod koje dolazi do ogromnog nakupljanja kolesterola u svim stanicama, uključujući i stanice mozga. U tijeku ovog Marie Curie projekta ćemo izučavati molekularne mehanizme koji se odvijaju u ljudskom malom mozgu, tj. cerebelumu, koji štite ljudski mozak od propadanja/izumiranja koje uzrokuje Alzheimerova bolest, i to na uzorcima ljudskog mozga koje ćemo dobiti iz Velike Britanije. Također ćemo izučavati molekularne mehanizme koji se dešavaju u tijeku bolesti kod koje je mali mozak najviše oštećen - a to je upravo Niemann-Pick bolest tipa C (izučavat ćemo ga na staničnom i mišjem modelu). Na taj način ćemo uspoređivati dvije kontrastne situacije i, nadamo se, doći korak bliže do spoznaje kako zaštititi ljudski mozak od razarajuće Alzheimerove bolesti! - Ovaj projekt kojeg financira Europska komisija u visini nešto nižoj od 200 tisuća eura je započeo 1. listopada o. g. i trajat će do 1. listopada 2016. godine, ispričala nam je dr. Čaušević.

Odlazak iz Bihaća - Počela sam 1990. godine studirati u Zagrebu. Kada su naznake da će rat buknuti i u B i H postajale sve jasnije, iz Bihaća sam sa sestrom već u siječnju 1992. godine krenula u izbjeglištvo, s masom ljudi koji su prelazili most na Savi koji je, ne sjećam se tog vremena baš najbolje, bio miniran. Preko njega su prelazile kolone i kolone ljudi...Već u kolovozu put me odvodi u London. Dramatični rastanak od roditelja, tada i od sestre Majde. - U Londonu sam bila prije tog odlaska tri godine ranije, 1989. godine, radila u jednoj obitelji kao au-pair, tj. kao ispomoć u kući, čuvanje djece. Imala sam tada 18 godina, htjela naučiti jezik. U to se vrijeme tamo odlazilo bez viza. Provela sam za svoga izbjeglištva 12 godina u Velikoj Britaniji, ali sada trebam vizu! Danas mi se sve to čini "sretnom" okolnošću. Putem Fondacije Georgea Sorosa zatražila sam za boravka u Londonu pomoć za studiranje. Bila sam presretna kada sam je dobila tisuću funti. Preko vikenda sam u Škotskoj, kamo sam otišla studirati, radila u dućanu cipela i odjeće, pa i praznicima i tijekom tjedna, ako mi se pružala prilika. - Završila sam studij farmakologije i doktorat iz molekularne i stanične biologije na Sveučilištu u Dundee-u (University of Dundee) u Škotskoj. Svoj sam visokoobrazovni put u Velikoj Bri-

PROSINAC 2014.

taniji započela u Londonu, na Sveučilištu u Istočnom Londonu (University of East London), a nakon spomenute stipendije Otvorenog društva za studente iz bivše Jugoslavije, studirala sam u Dundee-u. Zapravo je moj status na Sveučilištu u Dundee-u bio status samofinancirajućeg domaćeg studenta (self-financing, home student). Sve sam te godine imala tzv. izvanrednu dozvolu boravka i obnavljala je svake godine. • Je li odabir studija bio mogućnost ili Vaša želja? - Uvijek je to neki splet okolnosti. Za početak moje znanstvene karijere ključan trenutak bila je stipendija koju sam nakon treće godine studija na Sveučilištu u Dundee-u dobila od fondacije Wellcome Trust za znanstveni projekt koji sam odradila na Sveučilišnom koledžu u Londonu (University College London) gdje sam se po prvi put susrela sa aktivnim radom u laboratoriju i prvi put započela rad na uzorcima ljudskog mozga. Bila je to neka moja prekretnica. • Jeste li uspostavili vezu sa Sarajevom i tamošnjima fakultetima? - Dvije i pol godine sam bila u Bihaću i za to vrijeme nisam dobila niti jedan pozitivan odgovor sa Sveučilišta u Sarajevu! Prema tome, mogu samo zaključiti da je Sveučilište u Sarajevu zatvoreno za svakoga tko dolazi “sa strane”! • Bilo je nekih afera i navodnih zlouporaba s mozgovima psihijatrijskih bolesnika, istina tijekom rata i u poraću! Kako se znanost štiti od nehumanosti takvih 'eksperimenata'? - Naravno, osobno to ne bih nikada učinila! U zapadnom svijetu je sada na snazi određeni kodeks, pa ako se nedolično ponašate kao znanstvenik, vaš matični fakultet oduzet će takvima doktorat. Bilo je sličnih afera u svijetu. Pogotovo je to neetično ako se eksperimentira s uzorcima organa djece. Možda lakše javnost "primi" vijest o uzorcima preminulih starih ljudi oboljelih od Alzheimera. Ali dječji uzorci mozga!! - Dakle, ne bih mogla započeti ovaj projekt da od Europske komisije nisam dobila odobrenje. Morala sam ispuniti sva etička načela, dobiti potrebna odobrenja. Moram se pridržavati određenih normi, standarda. Ne može se niti započeti projekt ako ima bilo kakvih sumnji, prigovora na etičnost! Zahtijevaju se i određene humane garancije u provedbi projekta. Bez pristanka obitelji ili određene osobe čije uzorke namjeravate izučavati. Ne smije se više, recimo, raditi detaljna analiza gena bez da objasnite kakve posljedice će takve informacije imati za pacijenta čiji se uzorak izučava, kao i za članove njegove ili njene cijele obitelji. •'Profitiraju' li na taj način i oni? - Pa ne baš! Znači, ako kažem obitelji da je osoba umrla od Alzheimera, da sam uzela uzorak mozga npr. njihove majke i to ima određena svojstva u specifičnom genu koja povećavaju rizik Alzheimera, još ako imaju 50 ili više godina, najmanje 15 godina vremena razmišljati će o tome kako nose u sebi vrlo veliku vjerojatnost za razvoj surove i neizlječive bolesti. To se više ne smatra etičnim! Osobno ne bih pristala na genotipizaciju uzor-

35


BOŠNJAČKI GLAS ka uzetog od moje mame, u slučaju da moja mama boluje od Alzheimerove bolesti... Što, naime, s tom informacijom, ako nema lijeka? U prošlosti su se mogli uzimati uzorci mozga oboljelih od Alzheimera. A i krvi i likvora. I tada se mogla raditi genetička analiza i izučavati taj specifični gen koji se zove ApoE gen čija određena svojstva povećavaju rizik za razvoj Alzheimera. Tako sada ne smijete raditi, a da niste objasnili obitelji i osobi što činite. • Je li demencija prva faza Alzheimera? - Ne mora se razviti u Alzheimera... • Bolest se "zaustavi" u toj fazi!? - Može ostati u toj fazi - blage demencije. Alzheimerova bolest je ipak neurodegenerativna bolest, potpuno razarajuća za mozak. Pri tome se mora biti jako pažljiv kako i što reći ljudima u fazi kad osobe osjećaju da imaju blagu demenciju. To ne znači da će oboljeti od Alzheimerove bolesti!

Bila sam asimilirana • Otkud interes za Bošnjačku udrugu, nakon toliko vremena provedenog vani? Je li to nostalgija? - Nisam o tome duboko razmišljala, ali to želim. Odlazila sam u Sarajevo prvenstveno po vize. Ispričat ću jednu crticu i objasniti taj interes. Nakon pola sata se na putu Sarajevo-Bihać jedan od vozača digao provjeriti nam karte i konstatirao da je neki stariji čovjek krenuo u potpuno pogrešnom smjeru. Vozač se potrudio putnika "smjestiti" u bus istog poduzeća koji se vraćao u Sarajevo. Pomogao je tom čovjeku prenijeti i stvari. Bila sam kojegdje, ali imam osjećaj da toga nema drugdje, te topline običnih ljudi. - Živjela sam skoro dvije godine u Philadelphiji i dosta sam često znala putovati autobusom do New Yorka. Tamošnja vozačica je bila ljuta na putnike koji joj nisu bili otvorili karte za pregled pri ulazu u autobus... Na kraju krajeva, imam b-h putovnicu, 43 mi je godine, pola svoga života živjela sam vani. U vrijeme kada sam otišla, nitko nam nije objašnjavao tko smo i što smo. Pogledala sam na Internetu bošnjačku stranicu i svidjelo mi se ono što piše o Bošnjacima: Kulturom, vjerom i tradicijom protiv asimilacije! A bila sam totalno asimilirana. Ne mislim da u tome ima nešto ružno, ali mislim, to je kliše... • Dugujete i roditeljima, sredini iz koje potječete, pradjedovima! - Oni su dio mene. I ne želim ih se odreći. Suština je to okupljanja, razmjene informacija, očuvanja kulturne tradicije... • Pjesma kraja iz kojega potječu ljudi raznih nacionalnosti, vjera! Svi želimo da se B i H izvuče iz neorganiziranosti, iz siromaštva. - Želim se vratiti dolje... Ali, gledajući na stanje u B i H, skoro mislim da se nikada neću moći vratiti, a isto tako mislim da nije lako niti pomoći B i H.

36

Alzheimerova bolest Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježava se 21. rujna. U Hrvatskoj je danas 8o tisuća oboljelih, a oko 15 tisuća na zagrebačkom području! Prema predsjednika Udruge HUB-a (Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest) prof. dr. sc. Ninoslava Mimice, ne nađe li se lijek do 2050. godine, biti će čak 100 milijuna ljudi na zemlji koji će imati simptome Alzheimera. Signali su: poremećaj pamćenja, poteškoće u izvršavanju svakodnevnih poslova, poteškoće govora, gubitak prostorne i vremenske orijentacije, pogrešne procjene, učestalo gubljenje stvari, promjene raspoloženja i nezainteresiranost, promjene osobnosti i gubitak koncentracije i interesa za socijalne aktivnosti. Znanstvene studije dokazuju da neki ljudi imaju ekstra snage u moždanim živcima. Jesu li tome razlog nakupine amiloida, naslage proteina koje se smatraju znakom Alzheimerove bolesti? • Pa mi im i ne pomažemo puno! - Ne znam koliko će godina proći... Željela sam nedavno glasovati, ali sam u to vrijeme morala na službeni put u Chicago na mjesec dana. Bošnjaštvo je u meni, moguće, pritajeno, ali više ne želim biti tiha, već sam dovoljno odrasla da bih se krila! • Drugi 'znaju' (makar po imenu) da jeste Bošnjakinja! - Živjela sam u zemljama u kojima me nitko nije pitao tko sam i što sam. Tamo sam mogla biti "ja". • Određuje nas i negativna strana nacionalizma. Želite li se sačuvati samopoštovanje, mora se braniti svoju kulturu, afirmirati je, njegovati. - Već su me pitali zar ne govorim hrvatski jezik? Odgovorih: Ne baš, ali govorim bosanski. Nitko me to vani nije nikada pitao za engleski jezik! • Puno civilnih udruga je radilo na pomirbi i osvješćivanju. Možete pripomoći svojim kozmopolitskim stavovima. Vi ste znanstvenica, žena koja je vidjela svijet i komparira, zna prave vrijednosti. - Ne sramim se kada mi "spominju" ćevapčiće, baklavu, sevdalinku.... Pa to su predivne pjesme! Živjela sam, spletom okolnosti, s mamom u Bihaću. Nestao je moj otac u travnju 2011. godine; tada je već bio u mirovini, 1938. je godište. Bio je zdrav. • Sve je prijavljeno policiji? - Da, ali i mi (njegova obitelj) ga moramo tražiti, jer je on prvenstveno dio nas...Provela sam jedno vrijeme s mamom. Ne želim da to što nazivam svojim bošnjaštvom ode s mojom mamom...Ona je moja veza s korijenima, s tradicijom. Moram nastaviti tražiti i saznavati o bošnjaštvu, to je ono što nosim u sebi, ne želim da nestane. Mama me i danas uči stare riječi, objašnjava mi običaje, tumači riječi pjesama, odnose. Ljudi osjećaju nekadašnji sklad, sjećaju se dobrosusjedskih odnosa, pjesma ih

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS povezuje. Saznala sam, kroz projekt na kojemu radim, o suradnji dviju država bivše Jugoslavije sa Švicarskom, da je na Institutu S. Stanković u Beogradu osoba koja mi je blizak rod. Gđa se zove Sabera Ruždijić. Prezime moje bake (majke) s mamine strane je Ruždijić i nema baš puno Ruždijića. Njena – gđe Sabere - ju je kolegica opisala kao utemeljivačicu molekularne neurobiologije na tom Institutu u Beogradu. Bila sam jako ponosna kad sam to čula! Dr. Ruždijić sada ima 72 godine. Stekla je doktorat, otišla u Ameriku, vratila u Beograd u najgore vrijeme, pred rat. Ne znam njene političke stavove...

Ne želim da me pobijede! • Povezujete li se sa sarajevskim sustručnjacima? - Kada sam došla na Ruđer čula sam za privatni fakultet koju vodi obitelj dr. sc. Ejupa Ganića tj. Sarajevsku školu za znanost i tehnologiju (Sarajevo School of Science and Technology ili SSST); oni su nedavno pokrenuli na Medicinskom fakultetu na-

stavu na engleskom jeziku. Javila sam im se i odgovorili su mi da će imati kolokvij iz neuroznanosti sljedeće godine, a koji bih ja mogla voditi. Međutim, ne znam da li će mi uspjeti uključiti se u njihov rad, jer ću sljedeće godine još uvijek biti angažirana na Ruđeru. Teško se probiti u tako malim sredinama. Slično je i u Bosni i Hercegovini, i u Hrvatskoj. Ako se ne vinete van... Ne znam je li to splet okolnosti što sam danas uspješna znanstvenica. Imala sam milijun 'opravdanja' da ništa ne završim, kao i svi koji su odlazili u svijet u ratnim okolnostima. Bili smo odvojeni od obitelji i nismo znali što će biti s roditeljima, s ostatkom obitelji koja je ostala; nazivala sam u rana jutra u prosincu 1994. godine iz Dundee-a mamu i tatu pitajući se hoće li to biti posljednji put sto ih čujem. Milijun je razloga bilo i da odustanem. Znala sam ako dopustim da se to dogodi - pobijedit će tada i mene. S jedne strane se čini marginalnim za kompletan identitet, a s druge, kada vidite što se događa tom narodu, znate da je bošnjaštvo bitno osvijestiti, ljudi ne znaju što su, ne razmišljaju o tome. Ne znam niti ja! Ali ne želim ostati na tom nekom nivou da i dalje kažem da ne znam. • Bošnjaci su dokazali veliku sposobnost modificiranja i prilagodbe u cijelom svijetu. I Vi ste. - Jako volim slušati o starim običajima i o memorabiliji koja je ostala iz davnih vremena. Drago mi je čuti da mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine potvrđuju svoje fenomenalne talente: za pjevanje, za sviranje nekih instrumenata, nogomet i znanost, naravno. Kada sam nedavno živjela u Bihaću, radila sam na popisu stanovništva 2013. godine i bilo mi je to jako interesantno iskustvo. Fenomenom mi se čini (a to sam iskusila za nedavnog putovanja iz Bihaća nakon Dana mrtvih) da pri prelasku granice jedina ja iz punog autobusa pokazujem - putovnicu. Kada ljudi pokažu osobnu kartu, to se čini važnijim od putovnice. • Sve su to 'repovi' rata! - Presretna sam što sam u Zagrebu, što stvarno radim ono što volim, a i u blizini sam svoje mame, svojih korijena, sada je to za mene nekakav savršeni spoj. Srce i um, sve što sam dosad željela spojiti. Prošla je godina dana od kada sam zaprimila vijest da sam dobitnica Marie Curie stipendije, ali trebali smo čekati različite dozvole za projekt još nekoliko mjeseci nakon toga. Kako je moja šefica, dr. sc. Hećimović, u međuvremenu bila dobila financije za jedan drugi projekt, odmah me zaposlila. Tako da smo mogle zajedno planirati početak mojeg projekta! Srećom, Europska komisija dozvoljava godinu dana od službenog potpisivanja ugovora za Marie Curie stipendiju, pa smo imale dovoljno vremena da obavimo sve pripreme. Po prvi put spajam: ono što sam u jednom dijelu ja kao znanstvenica, a u drugom dijelu kao kćerka, nečije dijete, sestra. Dugo nisam imala tu ulogu koja je također - moja. Pa i ulogu prijateljice. Ne mogu se odreći Bosne jer bih se time, između ostalog, odrekla i moje prijateljice iz ranog djetinjstva - Tijane. Obrazovana, čestita, plemenita osoba koja se nekako pokušava održati u Bosni i Hercegovini. Nadam se da sam malo i za sestru Majdu tu. Bila sam dosta usamljena svih ovih godina i treba mi ta kompenzacija. u

PROSINAC 2014.

37


BOŠNJAČKI GLAS

Osuda prijedorskog genocida Pobjeda dobra Po samom zaključenju prošlog broja na adresu naše redakcije i Bošnjačke nacionalne zajednice u Zagrebu stiglo je Saopćenje Instituta za istraživanje genocida Kanada. Poslao nam ga je g. Mirsad Dubravić, a nosi potpis prof. Emira Ramića, bošnjačkog predstavnika u tom Institutu. Prenosimo naglaske iz tog Saopćenja koji potvrđuju da je Kanadska vlada podržala “Internacionalni dan bijelih traka”.

SAOPĆENJE INSTITUTA ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA, KANADA “ …jedna dobra vijest stiže iz Ministarstva vanjskih poslova Kanade u kome se kaže da Kanadska vlada podržava Internacionalni dan bijelih traka. Poslije priznavanja bosanskog jezika kao World heritage language, priznavanja nacionalnog imena Bošnjak u kanadskim statističkim dokumentima, usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini u Kanadskom parlamentu, stalne izložbene postavke o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini u Kanadskom muzeju za ljudska prava i slobode, to je dobra vijest kojom Kanadska vlada potvrđuje strašne zločine u Prijedoru.

38

U pismu Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK), poslanom Vladi Kanade, među ostalim, kaže se: “U ime kanadskih Bošnjaka od kojih su mnogi žrtve genocida u Prijedoru, Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK), kao glas žrtava i svjedoka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, genocida nad njenim građanima i pravde za žrtve tih zločina traži vašu podršku za kampanju “Dan bijelih traka u Kanadi”. Kampanja “Dan bijelih traka”, čiji je cilj borba za prava civilnih žrtava na sjećanje, komemoracije i memorijale tamo gdje im se to zabranjuje i podsjećanje na stradanje Bošnjaka i bosanskih Hrvata iz Prijedora, odvija se u cijelom svijetu 31. maja svake godine kao simbol početka genocida koga su izvršile vlasti bosanskih Srba i njihovi pomagači nad Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru….”

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

U odgovoru ministra vanjskih poslova Kanade Johna Bairda, a koji je odgovorio Institutu za istraživanje genocida Kanada, stoji, između ostalog:

ćanjem na “Svjetski dan bijelih traka” cijela globalna zajednica potvrđuje svoju posvećenost istini, pravdi i poštovanju žrtava i njihovih obitelji.”

…”Užasne strahote su počinjene za vrijeme raspada Jugoslavije. Kanada najoštrije osuđuje sve oblike ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida. Kanada podržava vaše napore da se putem “Dana bijelih traka u Kanadi” podiže svijest o počinjenim zločinima u Prijedoru, u nadi da će počinitelji tih strašnih zločina biti privedeni pravdi, kako bi proces pomirenja mogao početi za sve one pogođene tim užasnim zločinima. Kao članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, Kanada je snažan pobornik vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Kanada također ima veliki interes vidjeti razvoj Bosne i Hercegovine kao stabilne, sigurne, multietničke demokracije u potpunosti integrirane u euro-atlantske strukture”.

U ime preživjelih žrtava i svjedoka prijedorskog genocida koji trenutno žive u Sjevernoj Americi i u ime mnogobrojnih Amerikanaca i Kanađana te njihovi organizacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, Institut za genocid Kanade podržava zahtjev predsjednika Udruženja logoraša “Prijedor 92”, g. Mirsada Duratovića, gradonačelniku Grada Prijedora, g. Marku Paviću u kojemu se traži proglašenje 20. jula 2014. godine “Danom žalosti” na području Prijedora. Tog dana bit će dženaza i sahrana kao posljednji ispraćaj oko 300 identificiranih civilnih žrtava rata. Najveći broj žrtava ekshumiran je iz Tomašice koja je postala najvećom grobnicom i mjestom masovnog ubojstva nevinih žrtava pobijenih u razdoblju između 20. i 23. jula 1992. godine. Zločini su počinjeni i na području: Bišćana, Rizvanovića, Rakovčana, Hambarine, Čarakova i Zecova. Stoga je krajnje vrijeme da se sadašnja prijedorska vlast solidarizira sa preživjelim žrtvama i svjedocima genocida u Prijedoru; da prizna zločine i pokaje se zbog njih. U ime budućnosti suživota Prijedora.

I u izjavi Briana Masse, člana Kanadskog parlamenta, sponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini kaže se: “S poštovanjem podržavam “Svjetski dan bijelih traka” kao globalnu kampanju koja ima za cilj zaustavljanje poricanje zločina genocida. Vlasti u Prijedoru su 31. maja 1992. godine u tom gradu u sjeverozapadnoj B i H naredile svima koji nisu Srbi da označe svoje kuće bijelim zastavama i da nose bijele trake prilikom napuštanja svojih kuća. Sjećamo se brutalnosti te mržnje i ljudske okrutnosti. Dužnost nam je osigurati da zločin genocida bude trajno iskorijenjen, a da se žrtve takvih zločina pamte te da se počinitelji tih zločina izvedu pred lice pravde. Sje-

PROSINAC 2014.

Institut iz Kanade podržao je i gradnju spomen-obilježja s imenima 102 djeteta ubijena za genocida u Prijedoru.. Neka to bude opomena svim ljudima svijeta da se moraju i ubuduće organizirano suprotstavljati pomračenim umovima koji ubijaju nedužnu mladost i budućnost. u

39


BOŠNJAČKI GLAS

Kultura Gostovanje umjetnika iz B i H na manifestaciji “Ja B i H” u Zagrebu (od 5. do 9. rujna)

Večer Jasmina Imamovića Edina SMAJLAGIĆ

Petodnevni program kojim su se Sarajlije predstavljale Zagrepčanima, nazvan simbolično Ja B i H festival, održao se ove godine od 5. do 9. rujna u centru Zagreba. Prvoga dana, u petak 5. rujna, upriličen je Sarajevski piknik u Galeriji Velvet, čime je festival i otvoren, a krajem dana se, uz bosanskohercegovačke specijalitete, vodio i razgovor (koordiniran od novinarke Vlaste Kolarović i kustosice Paole Orlić) o kulturnim vezama dvaju glavnih gradova. Druženje prve večeri okrunio je nastup poznate glazbenice Maye Sar koju je pratio Mahir Sarihodžić. Ispred kina Tuškanac, drugog je dana tog festivala, u subotu, 6. rujna, demonstrirana Radionica kreativnosti i mašte, a vodili su je glumica Zana Marjanović i redatelj Emir Kapetanović. Tog su dana u istom kinu održane i zagrebačke premijere: dječjeg dokumentarno-igranog filma Mit o Bosni i Hercegovini (a predstavljen je i rad Malog Magacin Kabarea) i filma Devet položaja samoće, te projekcija filma Kvintet. U auli je bila postavljena i izložba fotografija Harisa Memije Zmajevi i fanovi. (Na fotografijama su nogometni reprezentativci B i H i njihovi navijači snimljeni ljetos, prije odlaska na Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazil). U ponedjeljak, 8. rujna, u istom su kinu prikazani i filmovi: Aide Begić Snijeg, film Sarajevo-grad filma i film Angeline Jolie U zemlji krvi i meda. U Vintage Industrial baru upriličen je koncert sarajevske grupe Zoster, a i promovirano stvaralaštvo književnika Jasmina Imamovića. Na kazališnoj sceni Kerempuha odigrane su predstave Magazin Kabarea, Kći Mone Muratović i Zločin i kafana Aldina Tucića.

Od pet dana u kojima su se sarajevski i drugi bosanskohercegovački umjetnici predstavili Zagrebu, od 5. do 9 rujna o. g. u Galeriji Velvet u Dežmanovoj ulici, u centru Zagreba, u ponedjeljak, 8. rujna, rekapitulirano je stvaralaštvo književnika i gradonačelnika Tuzle, g. Jasmina Imamovića. Bila je to večer koja se pamti i po lijepoj književnoj riječi, sjetnoj pjesmi, druženju, objavi novih projekata. U večer Jasmina Imamovića uveli su posjetitelje književni kritičari Milana Vlaović i Jasmin Duraković. Predstavio se i sam autor. Zanimljivim glazbenim programom u kojemu je bilo talijanskih serenada i sevdalinki ugođaj je učinio još opuštenijim tenor Ivan Jelić. Doprinos glazbenom dijelu dao je i glumac Armin Omerović, poznat iz filma Armin pa je uz ulomke Imamovićevih tekstova Armin Omerović otpjevao i pjesme iz filma. Jasmin Imamović, književnik, pravnik i gradonačelnik Tuzle od 2001. godine. Objavio je priče i romane: "Ubijanje smrti", "Besmrtni jeleni", "Obožavatelj trena", "Molim te, zapiši". Djela su mu prevedena na više stranih jezika, a napisao je i tri knjige iz oblasti prava. Zbog djelotvornosti, posebice u kulturi i programima za mlade i školovane ljude, iznimno je popularan političar u Bosni i Hercegovini.

40

Prije predstavljanja književnog opusa g. Imamović s prijateljima u “Velvetu”

Dok prska šedrvan Večer predstavljanja bosanskohercegovačkog književnika Jasmina Imamovića započela je sevdalinkom u kojoj se spominje “tiha voda šedrvana” njeno “prskanje”, i uznemireni mladac dok čeka svoju dragu koja ne dolazi...

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS “Prije nego što sam počela čitati Jasminov roman Molim te, zapiši pročitala sam i njegov raniji roman Obožavatelj tame. Uživala sam u lucidnim opisima odrastanja i vremena u koje je autor smjestio svoje likove. Također u psihološkom ocrtavanju ženskih likova budući su rijetki pisci koji uspijevaju tako dobro dočarati atmosferu i pripovijedati kao da gotovo potpuno poznaju žensku prirodu. Molim te, zapiši zadnje je djelo koje je g. Imamović tiskao. Taj roman žanrovski možemo uvrstiti u povijesni roman. Radnja se zbiva u 14. stoljeću za vladavine bana Stjepana Kotromanića. Najbolji strijelac u to vrijeme, mladić Gorčin, prema Imamovićevoj priči, stiže na dvor. (“Na jesenjem turniru 1332. bio sam najprecizniji. Imao sam 19 godina… poveli su ga na Srebrenik, veličanstveni kameni grad. Strma stijena…Kao da je letio na nebo…Viseći, sablasni most nad ambisom”) Roman je protkan povijesnim činjenicama i iz teksta se može vidjeti da je pisanju prethodilo veliko dubinsko istraživanje povijesnih činjenica. Uz Gorčina još je jedan mladi lik njegova prijatelja Pribil, a i niz epizodnih uvjerljivih likova, poput kraljice Elizabete, samog bana Stjepana Kotromanića. Gotovo da su ti povijesni likovi kod Jasmina manje uvjerljivi. Ono što izranja iz stranica romana jest – aktualnost. Priča je strukturirana oko obrane banove utvrde Bobovca jer na bana nasrće moćni, u tom dobu, srpski car Dušan Silni. Situacija podsjeća na onu nedavnu: Srbi napadaju na Bosance, stiže im i pomoć Turske… Nije to samo 14. stoljeće. Kod Jasmina je to 20. stoljeće, a mogla bi biti i 1941., ili neka slična godina stradanja bosanskih građana. Zapravo, stalno na ovim prostorima pričamo istu priču, zato je i treba pričati! Konstelacija radnje opravdava pisanje o zaštiti bilo koje nacionalnosti. Ono što je mene osvojilo je da je J. Imamović napisao taj roman kao da je uistinu bio u tom davnom vremenu. Obrada teme zaslužuje poštovanje. Jer, pisac se može upustiti u pisanje povijesnog romana samo ako vlada činjenicama iz tog vremena. Jasmin je iscrpan u prikazu oružja, hrane i običaja. Još je u sve to uspješno uklopio zapise sa stećaka koji funkcionalno služe kao dijelovi priče, upotpunjuju je. Naravno da se čitatelji zapitaju zašto netko tako predano i temeljito istražuje opisati baš određeno povijesno vrijeme. Zašto Jasmina zanima 14. stoljeće? Vrlo vjerojatno što je uočio kontinuitet događanja i u svom vremenu. I drugi dobri pisci pišu o temama za koje su duboko vezani. Jasmin Imamović je povezan s temom jer piše o najvažnijim vrijednostima svoje Bosne jer one su i danas dio njena identiteta, prisutne možda najzornije upravo u Tuzli. Dakle, kontinuitet je to ideja koja su očuvale Bosnu i Hercegovinu, pa ih on, pisac, svesrdno promiče kroz svoju priču i likove. Često se pisca pita koliko jesu u svojim likovima, koliko je u njima autorove osobnosti. Odgovorila bih na to da je pisac, po meni, u svakom od svojih likova! Ipak ću ustvrditi i da je Imamović sebe našao ponajviše u Gorčinu i Pribilu. A i oni su se, onda, pronašli u Jasminu. Priča romana započinje kronološki, u mladim godinama glavnog lika. I završava kao ljubavni roman prošaran povijesnim. Gđa Milana Vlaović je s publikom podijelila jedan, po njenom sudu najboljih tekstova, koji je, reče, u zadnje vrijeme pročitala, a odnosi se na Jasminovu varijantu poruke sa stećka koji Gorčin pronalazi neposredno prije svoga ranjavanja.

Svjedok vremena Jasmin Duraković se osvrnuo na Imamovićevu autobiografsku prozu. Prva knjiga njegova Ubijanje smrti(1994.) bilježi osobno piščevo iskustvo, njegovo odrastanje u B i H. Preteže esejistički pristup. Ta knjiga je moglo bi se reći najkonkretnija i

PROSINAC 2014.

odnosi se na zbivanja u Tuzli za agresije na B i H. Spominje se S. Milošević; kontekst razaranja zajednice iako se radnja dotiče lokalnog. Kazuje kako rat utiče na živote ljudi pa je konstanta knjige – realno događanje. Zapravo su sve Imamovićeve knjige knjige o gradu. Kritičari su o tome pisali…U drugoj Imamovićevoj knjizi Besmrtni jeleni (1996.) stvarnost je nadvladalo poetsko. U njoj upoznajemo Jasmina koji je u stanju izmisliti vrlo uvjerljivu povijesnu priču o boli i svim događajima i atmosferi u B i H Sve svoje literarne vizije Jasmin Imamović je nastojao, kao političar, oživotvoriti u praksi. Potaknuo je gradnju slanih jezera pored Tuzle, osnivač je Međunarodnih književnih susreta Cum grano salis, inicijator je regionalne Književne nagrade Meša Selimović. Time njegovo dosljedno lokalno političko djelovanje dokazuje da on može biti poželjan široj zajednici. J. Duraković je poželio g. Imamoviću i da svojim čitateljima podari još dosta dobrih knjiga pa da sebe kao autora i nadalje uspješno afirmira. Kao i da cijela B i H, prema primjeru Jasmina Imamovića, i književnika i političara, od svega ima koristi. Kontinuum ideja koje su očuvale Bosnu i Hercegovinu, a koje g. Imamović svesrdno promiče kroz svoje priče i likove potkrepljujemo i mi citatom iz njegovog povijesnog romana Molim te, zapiši u kojemu ban Kotromanić upozorava dida bosanske (bogumilske) Crkve na posljedice, bude li i on, u bosanskoj multikonfesionalnoj zajednici, počeo dijeliti ljude po vjeri. “Ja, ban bosanski, zabranjujem svakome, pa i tebi (obraća se didu bogumilske Crkve!) da bilo koju vjeru stavljaš iznad drugih. Od svih koji nisu vjernici očekujem da poštuju sve vjernike i svaku vjeru. Od svih koji su vjernici očekujem da poštuju one koji nisu vjernici. Ko bude pretjerano isticao samo svoje, uvrijediće drugoga, izazvati sukob i unutarbosanski rat. I raspašće se Bosna i bez Dušanovog truda! Budete li vi, dide, vaši gosti, starci i svi ustrojnici previše isticali Crkvu bosansku, budete li još postali agresivni, car Dušan će uspjeti naše saveznike pretvoriti u svoje tako što će ih ubijediti da (on) protiv nas ne vodi osvajački, nego krstaški rat. I biti će to kraj i zemlji Bosni i Crkvi bosanskoj. Budete li ugrožavali slobodu izbora svakome, pa i običnim mrsnim ljudima, onda će i naši dobri ljudi biti protiv nas, pa je naša propast još izvjesnija."

Imamović o sebi “A zatekoh se u Bosni, zemlji nemogućeg življenja…” govori lik iz priče Kaleidoskop iz knjige Besmrtni jelen, romana. I sam je Imamović zagovarao tu večer svoje stvaralaštvo i ideje, književne i političke. Zahvalio se na odazivu, organizatorima “Ja BiH” manifestacije i svojim promotorima, glumcima i pjevačima koji su oplemenili tu večer. Ubijanje smrti je pomalo drugačiji tekst od ostala tri romana koja sam napisao. Dok sam ga pisao, pisao sam zbirku priča s tim naslovom. Neki su rekli da je to roman. Pisao sam ga kronološki. “Svađa” kritičarska oko toga što jest oblikom taj tekst, roman ili ne, nebitno je. Nisam nikada niti tvrdio da je roman, ali ostalu tekstovi to jesu. I htio sam da to budu. Ubijanje smrti je zbirka priča, a naslovljena je tako što je među njima i priča “Rađam se da ubijem smrt”. Na Tuzlu je 20. septembra 1993. godine palo više granata nego i jednog drugog dana rata. Granatiran je i Klinički centar koji ima dosta staklenih ploha. Nije ubijen niti jedan čovjek, a rodilo nam se 18 dje-

41


BOŠNJAČKI GLAS ce. U tom pobjedničkom, slavnom timu bila je i moja kćerka Dina. Kada sam je iznosio iz bolnice, bili su sa mnom i moji rođaka i rođak, pa me upozoriše da ne izlazim. Kako “presuditi”, krenuti ili ne?! U tom momentu djevojčica je otvorila oči, a prestale su padati i granate. Kao da ih je zaustavila pogledom. Uz Klinički centar je i jedna šumica pa, kada prestadoše padati granate, začu se i pjev ptica iz te šume. Dina je, činilo mi se, ubila – smrt svojim pogledom. Priča je to iz 1992. godine, godine u kojoj se ona rodila. Podigoh joj rukicu i izustih: Dina Imamović, B i H.” Kao da je pobijedila na nekom natjecanju i pobijedila je za svoju B i H! Kasnije je ta djevojčica u 16. godini, ispričao je Imamović, i pobijedila na međunarodnom natjecanju afro-američkih plesova. Za nju se podigla zastava B i H…Tko tu ne bi zaplakao?! Kod romana Besmrtni jelen dvojio sam oko naslova između Kaleidoskop i sadašnjeg. Tada sam dosta čitao o sufizmu i taoizmu. Kaleidoskopska vizija svijeta primjer je jednog neprekidnog mijenjanja i boja, i oblika, a i međusobnog prožimanja. I kada imate kaleidoskop kao viziju harmonije među razlikama, onda je dobro. Pukne li nešto, dolazi do disharmonije i tada nikome nije dobro. U Tuzli smo taj kaleidoskop zvali – kino. U pitanju je jedna bogumilska misterija. Rad jednog Francuza, eksperta za bogumilsku simboliku na stećcima, tiskan još 1968. godine, govori o tome da su bogumili jedino jelene klesali hiper realistično; u scenama lova nigdje nisu probodeni jeleni, nego druge životinje. Tek na jednom stećku, a koji danas stoji ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje je jelen proboden. Taj ga je ekspert smatrao (Jean Schalle) smatrao falsifikatom. Jelen, naime, u bogumilskoj simbolici nosi ljudsku dušu, dušu pokojnika u raj. Nije li onaj probodeni jelen nosio i neku zlokobnu simboliku ili je uistinu falsifikat? Počeo sam se tako zanimati za bogumilsku mistiku…

imamo, ono ratno. Iskustvo straha i odluke da se braniš, usprkos strahu i jačemu. Također i iskustvo poratnih razočaranja. Radeći na ranijim romanima stekao sam i znanje kakav se roman najradije čita. Školski je primjer Tolstojeva Ana Karenjina: u veliku historijsku dramu smjesti se ljubavna drama. Nisam smio promašiti, zato u Molim te, zapiši (2009.) unio sam dvije ljubavne drame, za svaki slučaj (našalio se Imamović). Dva prijatelja koji jesu različiti kao Selimovićevi Ahmed Nurudin i Hasan u Dervišu i smrti. (Sličnu paralelu u likovima ima i u romanu Tvrđava.) Gradio sam i povijesni i ljubavni roman jer se jedno bez drugoga i ne da čitati, a želio sam da se knjiga čita u jednom dahu. To je uvijek bio i moj prvi zahtjev pa ću u to ime odmah i zašutjeti, zaključio je svoj govor Imamović.

Snimat ću Jasmina Na pitanje o filmskom uprizorenju svojih romana Imamović je odgovorio: “Ovdje, u publici, je i jedan moj dragi prijatelj, veliki čovjek, g. Branko Lustig, slavni filmski snimatelj.

Inspirativni sufizam Roman Obožavatelj trena (2003.) nosi sufijsku poruku; sufizam ima sektu koja se i zove “obožavateljima trenutka”. Oni su vjerovali da ovaj naš svijet nije nastao pa tako ne može niti nestati. Nastaje i nestaje u svakom trenutku! I zato vječno traje. Kako pisati o obožavatelju trena/trenutka , o Lao Ceu, o Ibn Arabiju…, a da pri tome čitatelju ne budete dosadni?! Poslužio sam se pričom o odrastanju. Iz kuta djeteta doznajemo kakav je taj, dok ono odrasta, trenutak nastanka svijeta. Kako ono doživljava veličanstveni trenutak ljepote nastanka… Mnogi sude da je taj roman, roman o odrastanju, a želio sam da odrastanje – u bilo čemu – bude uvođenje u filozofiju, u ljepotu trenutka nastanka kako ga tumače sufije. Divna je poruka Japanca Toshiko Yamaguchija o filozofskom svijetu taoista gdje on tvrdi da se sufizam i taoizam prepliću u nevjerojatnoj mjeri. Da promijenite ime filozofa, ne bismo znali je li u pitanju taoizam ili sufizam. Knjiga koju je tiskao zagrebački izdavač V.B.Z. Intimna povijest čovječanstva Theodorea Zeldina u kojoj se navodi i prvi filozof ljubavi, ili jedan od prvih u historiji. Divna je ona njegova pjesma O ljubavi u kojoj se kaže da je opasno ako netko nosi puno ljubavi. Čovjeka koji govori puno o ljubavi odmah – ubiju! To su oni koji ne vjeruju da ljubav – bog, nego da je to – novac. Te su knjige gradile moju četvrtu knjigu, roman Molim te, zapiši. Obuhvatio sam tu 14. stoljeće. Pobjedu nad carem Dušanom Silnim, carem koji napadne Bosnu i namjerava “pomesti” bana Kotromanića. Kao da bih ja o tome vremenu pisao da mali i slabiji nije pobijedio! Da Bosna nije pobijedila! On u rujnu 1350. godine izvrši invaziju na Bosnu, a ban Stjepan Kotromanić u studenom iste godine odbije taj napad. Pri pisanju mi je pomoglo iskustvo koje, na žalost, svi

42

Branko Lustig najavio da će snimati g. J. Imamovića “Imamovića nisam poznavao sve dok jednog dana nisam bio pozvan u Tuzlu u kojoj nikada do tada nisam bio. I krenuo sam na proslavu njene 77. godišnjice oslobođenja. Jasmin je pokazao grad, zavolio sam ga. I zavolio sam Jasmina. Tada uopće nisam znao da piše, nisam bio pročitao njegove knjige. Mislio sam da je još jedan gradonačelnik kojega vole. U velikoj dvorani gdje je događaj proslavljen svi su bili tu da odaju počast i Jasminu. Drugo jutro su me odveli na groblje na Brdovac. Odan sam toleranciji, a tamo zatekoh nadgrobne ploče mladim ljudima a koji su umrli u jednom napadu granatom na tuzlanski trg dok su sjedili i družili se u kafiću… Shvatio sam da se takav narod ne može uništiti, tamo na Brdovcu su mladi ljudi svih vjera, zajedno. Pročitao sam i Jasminove knjige. Podsjetio me na mladost i na E. Köstnera. Povijesna knjiga Molim te, zapiši koja govori o banu S. Kotromaniću svidjela mi se. Ne razumijem se u književnu kritiku, ali kao scenaristi učinila mi se izuzetnom. Posebno me se dojmila scena kada zaljubljeni mladić, a kojemu je umrla draga, jašući, juri za jelenima ne bi li sustigao njenu dušu.. U jednom trenutku shvati da ni on više nije na konju nego da jaše na jelenu…Ide u vječnost. Za svojom dragom. Kraj je to koji zavređuje da bude krajem jednog dobrog filma. I svi koji gledaju filmove i bave se filmom reći će: “Dobar kraj!” Gorčin odlazi na bolje mjesto gdje će opet nešto doživjeti… Od kada sam upoznao Jasmina i Tuzla mi je postala dražom i veselim se da ću ponovno ići tamo jer se tamo mogu doživjeti samo lijepe stvari, upoznati tolerantni ljudi, ljudi koji se vole i zavole vas. u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Tko je ubio gospodina? Na Noćnoj sceni kazališta Vidra, 9. rujna o. g., mono-dramsku je predstavu Kći odigrala glumica Mona Muratović, članica sarajevskog Magacin Kabarea. Redatelj Emir Kapetanović, glazbenik Dino Šukalo, koreografkinja Amy Danielson i kostimograf Gasha Miladinov upotpunili su tu uspjelu suvremenu antiratnu priču, satirično-komično-tragičnog naboja. U centru nekog od naših gradova, Sarajeva grada (?) ubijen je izvjesni – gospodin! Tko sve može biti ubojica? Po čestotnom obrascu, tekst nam predstave odgovara: To je muškarac, srednjih godina, Sandžaklija, romskih korijena. Pa taj slijed vjerojatnoća završava sa sklon vehabizmu. Ti “nametnuti nam” odgovori, ipak klize u duhovitost, u drugačije. A zašto ubojica ne bi mogla biti – žena?, pita glumica. S ovih naših prostora, nakon klanja prije više od dvadeset godina osumnjičeni su, po kreatorima predstave, svih četiri milijuna Bosanaca i Hercegovaca! Za glumicu M. Muratović, koja nije posustajala u dinamici svog glumačkog zadatka do kraja monodrame Kći, pravi je izazov bio karakteriziranje, moduliranje i gesta nacionalno obojenih, "njenih" prijateljica kao i niza drugih osumnjičenih likova, tako i svjedoka koji su vidjeli ubojstvo fiktivnog “gospodina”. Je li u pitanju “navika na ubijanje” stjecana odgojem, pa osnažena epskim pripovjedanjima o povijesnim “junacima i junakinjama”? Bili oni iz epskih pjesama ili iz 2. svjetskog rata! Što god da jest odgovor, autori teksta, a sugestivnom izvedbom mlada glumica, otvaraju brojne dileme koje rastaču obrasce na koje smo naviknuti “ispiranjem mozgova”, pojačanim TV informativnim, reklamnim i “soap” programima. Samoironičnim smijehom postaje prepoznatljiv, problematizira se, lažni moral političkog govora. Agresija, naviknutost na oružje kao produžetak osobnosti,

pa netrpeljivost i introvertirani, nemušti jezik, jezik kojim više ne znamo komunicirati. Otud blokade nedijaloga, šablonizirani, prazni obrasci netrpeljivosti prema drugačijem…”I žene vole oružje”, kaže u predstavi glumica, u ime dosad često (osim kroz umjetnički diskurs kazivanja) ne spominjanog ženskog dijela populacije. Predstava započinje pjesmom: “Mlada partizanka pušku nosila…bombe bacala”. Tragikomična je poruka, s kraja predGlumica Mona Muratović, iz stave i frustracija djevojke koja sarajevskog Magacin Kabarea više ne može “gledati smrknuta lica oko sebe”: “Treba ih sve smaknuti!”, poručuje. Predstava nas zato i pita: nastavimo li s tomu sličnim “kratkim rezovima i s oružjem, nedijalogom, netrpeljivostima i netolerancijom rješavati stvari, treba li slično učiniti i s nama, ako pristajemo na neaktivnost, neuključenost i angažman na provođenju moralnih, humanih vrijednosti? Treba li to i nas smaknuti” Monin lik - glas savjesti - kazuje: “Vidjela sam mrtve vojnike, mrtvu mačku, mrtvu braću, mrtvu majku, mrtvog konja…” Predstava “traži” od gledatelja da “ubiju svijet onih koji ga gledaju: “Bolje mi njih, nego oni nas.” Kroz dobru smo performativnu zabavu ponijeli s ove monodrame i sol mudrosti i gorak okus. u

Tjedan svjetske književnosti

Pisac i crtač Od 30. kolovoza do 12. rujna o. g. zagrebački su čitatelji i njihovi gosti i domaćini - pisci uživali tjedan dana u druženju i razgovorima o književnosti. Mjesta susreta bili su im prostori Knjižnice Bogdana Ogrizovića na Preradovićevu trgu i Kinematograf Europa. Organizatoru te akcije, uredniku u izdavačkoj kući V.B.Z. iz Zagreba, g. Seidu Serdareviću, kao i njegovim kolegama urednicima programa Pisac i njegov čitatelj, cilj je bio potaknuti i zbližiti autore s publikom, razjasniti književno-stvaralačke fenomene, a i pridobiti novu čitalačku publiku. Predstavljeni su brojni strani, a i domaći mlađi spisatelji/ice. Među njima i, podrijetlom Sarajlija, američki pisac Semezdin Mehmedinović. Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. godine u Kiseljaku kod Tuzle. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.Pjesnik i esejist, radio je kao urednik u novinama, u tjednicima, te na radiju i televiziji. Uređivao je više časopisa za kulturu i bavio se filmom. Objavio je, među ostalim, knjige: “Sarajevo Blues", "Devet Alexandrija", "Ruski kompjutor", "Autoportret s torbom", te nedavno i "Knjigu prozora". Zadnje dvije knjige je i oslikao, tj. opremio crtežima nastalim u vožnji njujorškim metroom na iPodu.U SAD živi s obitelji od 1996. godine.

PROSINAC 2014.

“Dugo sam se spremao na nešto novo, čitao druge pisce. Još sam u potrazi za autorom za kojega bih se vezao, prihvatio ga kao čitatelj.” Uvodno je na večeri, 11. rujna o. g. izjavio danas američki književnik Semezdin Mehmedinović. “U tekstovima Autoportreta s torbom spominjem Jamesa Yoicea i Ezru Pounda.”, nastavio je g. Mehmedinović, inače Sarajlija, do rata. “Ti su mi pisci bili vrlo bitni u vremenu pjesničkog formiranja, 80.tih godina. Dragocjeno mi je to sjećanje. U pjesničkom smislu oni su mi danas daleka prošlost. Yoica, da budem iskren, tada nisam

43


BOŠNJAČKI GLAS raju. Iz straha da bi ta fotografija mogla biti zloupotrijebljena. Započeo sam kradomice - crtati. Paradoks je da crtež, da kroki, kada je uspješan, ima u sebi više sadržaja i na neki je način istinitiji od fotografije. Bio sam zadovoljan što sam napravio tu -zamjenu.”, zaključio je Semezdin Mehmedinović. “ Knjigu prozora tretirao sam kao dokument. I zapravo su mi najdragocjenije bile pogreške u perspektivi, fizičke pogreške. Ta specijalna perspektiva je čin iskrenosti. Ne mistificiram crtež. Osjećam veliko poštovanje prema fotografiji. Ipak, osoba progovara kroz ruku crtača.”

Svjetski dan susreta pisaca i čitatelja: Semezdin Mehmedinović niti pročitao do kraja, iz Uliksa tek zadnjih 80 stranica. Sa stvarnim zadovoljstvom.” “Kada mi je u V.B.Z. Semezdin, nakon Ruskog kompjutora i nakon što je imao zdravstvenih problema, poslao rukopis Autoportret s torbom, istinski sam se iznenadio, zapanjio,” kazao je na tribini g. Seid Serdarević. “U kvalitetu teksta nisam uopće sumnjao. On piše malo, možemo to tako reći, ali piše na način da urednik minimalno intervenira, što je lijepo. Oduševio me tekst, ali s nekim sam razinama crteža bio malo skeptičan... Ali, bila je to ruka vrsnog crtača -majstora. Krokija ima Semezdin i u novoj Knjizi prozora. Skice su gotovo u jednom potezu. Za to treba umijeća. Većina tih crteža nacrtana je u programu koji se koristi za iPod.” “Vrijeme kojim raspolažem tijekom dana je limitirano.”, objasnio je pisac. “Shvatio sam da se igram ozbiljnom disciplinom, ali i da se i u nemogućim uvjetima može zapisati jako puno. Crtao sam s takvim oduševljenjem, s punom sviješću da ta opsesivnost jest književno plodna. Književnik i jest oko i način na koji promatra svijet jest presudan za ono što mislimo. Slika je zapravo prvo sredstvo svijesti. Inzistiram na tome zbog toga jer je književnost, jer je jezik - slika. I u direktnoj je suprotnosti s jezikom politike. Formuliranje slika traži preciznost, nema obmane. U političkom jeziku sve je u dvosmislenostima, počiva na obmani. Zato je – oko - važno pri problematiziranju stvarnosti. Živim u SAD, radim naporan posao. Ono što mi ovdje zovemo kulturom slobodnog vremena i što je bitno, tamo ne postoji. Zbog toga živim usamljeničkim životom. Način da predstavim svoju samoću učinio mi se efektnim kada sam tekstu dodao i crteže. Standard sličnih knjiga u svijetu postoji. I to je uvijek kolaboracija između pisca i autora crteža. Dijalog. To je moja igra šaha sa samim sobom. Ta samoća koja je na transparentan način u mojim knjigama integrirana, ona je - ja! I ona je pažljivom čitaču vrlo vidljiva.” Na pitanje promotorice tribine Pisac i njegov čitatelj gđe Maje Peterlić o nastanku crteža za svoju najnoviju knjigu, Knjigu prozora, pisac Mehmedinović odgovara: “Za svoj sam blog namjeravao raditi – fotografije, no suočio sam se s ozbiljnim problemom, problemom privatnosti. Ljudi u Americi imaju zazor od onih koji fotografi-

44

“Moja knjiga - Knjiga prozora je priča o 20. stoljeću i neka je vrst sjećanja o tom stoljeću. Ljudsko se iščezavanje u njemu događalo s nevjerojatnom lakoćom. Problematizirao sam i nasilje 20. stoljeća. Ovo, 21. stoljeće, je stoljeće u kojemu ga se sjećam. Puno sam se selio, često mijenjao prozore s kojih sam gledao vanjski svijet. Svaki novi prozor je bio takav da sam povjerovao da sam mogao biti onaj u kojem bih mogao ostati i do kraja. Postoji cijela mala povijest tih slika s tih mojih prozora o onome što sam gledao. Knjiga je selekcija tih pogleda”, objasnio je Semezdin Mehmedinović. Da je poezija i danas tekst kojemu se rado vraćamo, koji daje novu sliku svijeta, začuđuje, potvrdio je interes publike te večeri u Knjižnici Bogdana Ogrizovića jer su među Mehmedinovićevim prijateljima (Miljenko Jergović, Predrag Matvejević) s velikom pozornošću i oduševljenjem i brojni posjetitelji s pozornošću slušali interpretacije pjesnikovih tekstova. A Semezdin Mehmedinović je prije svega osjetljivi, misaoni - pjesnik. Dvadeseto stoljeće Dvadeseto stoljeće. Telefon zvoni u gradu kojem više ne pamtiš ime. Zvoni dugo u pustom podnevu I niko ne diže slušalicu. Novinar Novinar postavlja pitanja Ja odgovaram i on sve zapisuje. U malecki notes. Kad spazi da gledam u njegove zabilješke Dlanom brzo pokrije stranicu, Kao da smo u istoj klupi i Ja od njega prepisujem. u

Crteži kojima Mehmedinović ilustrira svoje knjige

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Izložba Nedžiba Vučelja:

Foto-ples makova, rose i odraza Kišna večer, 11. rujna o. g., u Zagrebu nije spriječila brojne prijatelje novinara, fotografa i dragog nam suradnika BNZH Zagreb g. Nedžiba Vučelja, Bišćanina, da u Galeriji Vladimira Horvata, na Trgu žrtava fašizma 14, dođu na otvorenje izložbe njegovih fotografija punih upravo kišnih i rosnih motiva: Ples makova, rose i odraza. Foto klub Zagi time je odužio dug ovom umjetniku budući da je na prošlogodišnjem natjecanju upravo on osvojio Grand Prix za fotografiju na osmom Memorijalnom natjecanju Jozo Vranić. Izložbu su postavili g. Mladen Bišćan i gđa Matija Stošić. A otvorio ju je predsjednik Foto-kluba Zagreb, g. M. Bišćan. “Posebno mi je drago da sezonu otvaramo autorom, fotografom, g. Nedžibom Vučeljom, koji je u fotografiji vrhunski majstor. Ove dvije selekcije, to što je napravio: cikluse koje je naslovio Refleksije i Biserja, fotografije su koje se rijetko viđaju. Čovjek koji se ne razumije u fotografiju olako bi tvrdio da je to učinjeno usput. Znalci fotografije snimaju takve fotografije trenutka dugo, mukotrpno, to je zahtjevan posao. Time se i međunarodna suradnja između Bihaća i Zagreba, ovog Foto kluba i Udruge fotografa iz Bosne i Hercegovine, produžava i traje, kroz smotru Susreti na Uni i natjecanje za fotografiju u Bihaću i ovu, kod nas u Klubu. Veseli me da počinjemo suradnju u 2014. godini s ovakvim vrhunskim fotografijama .”, kazao je g. M. Bišćan. Komentirajući kvalitetu fotografija g. Nedžada Vučelja g. Antun Krešić, prethodni pobjednik Foto-kluba Zagi se osvrnuo i na osam dosadašnjih saziva Memorijalnog natjecanja u fotografiji Jozo Vranić. “Bio sam onaj koji je izvukao Nedžiba, budući da sam raniji dobitnik, za 2012. godinu. Tako sam, po pravilima, bio izbornik za 2013. godinu. Bila mi je čast, ugodna dužnost i teška obveza procijeniti Nedžiba između 50 autora i između 100 natjecateljskih fotografija! Sada isto čeka Nedžiba… Niti jedan od odabranih fotografa u osam izbora nije bio pogrešan izbor. I svi su bili dužni napraviti, poslije izbora, samostalnu izložbu. Na natjecanje se mogu javiti i amateri i ne moraju biti dugogodišnji fotografi ili članovi nekih foto-udruga. Ali, pitanje je da li je takav/va početnik/ica u stanju napraviti i ovakvu vrhunsku izložbu nakon pobjede. Kod Nedžiba se vidi dugogodišnje iskustvo u fotografiranju. Tako, niti

ovoga puta nismo falili. I ova je, osma izložba, ne samo vrhunska, nego i dobro osmišljena. Hvala Nedžibu što mu ovako lijepi, čudesni detalji zapadaju za oko. Pobjednička Vučeljeva fotografija bila je: Boca i rakija. Sva čar je u tim detaljima!” Marija Stošić, predsjednica Zagrebačke zajednice foto-kulture i Foto-kino saveza Grada Zagreba najavila je veliku Nedžibovu izložbu u Chicagu, u SAD, a na koju on neće putovati, putuju njegove slike! “Svima vam hvala što ste došli na ovu moju kaznenu izložbu. Uvijek pobjeđuje entuzijazam i poduzetnost. Moja izložba nosi naziv Ples makova, rose i odraza. Gdje je tu ples?”, kazao je g. Vučelj.”U prirodi koju fotografiram, vidim - ples! Dio izložbe čini ciklus fotografija O makovima. Po ciklusu Kapljica sam prepoznatljiv, pa je I on dio fotografija izloženih ovdje, u Zagrebu. A ciklus Odraza i refleksije izlažem po prvi puta . Prošle sam godine u Slunju dobio nagradu za svoje Refleksije. Shvatio sam da nekada trebam “poslušati” i sam sebe, mimo zadanog. Moje fotografije Odraza nastale su većinom na rijeci Slunjčici. Makovi su snimljeni na području od Zagreba do Karlovca, pa oko Bužima, sve do Sandžaka. Nastali su na mojim putovanjima, usput. Zanimljivo mi je da uvijek rastu u paru. Tako je s mnogim stvarima koje vidim u prirodi, a to ne zamjećujemo. Ciklus Rosa i kapljice napravljen je u blizini moje kuće.Ustajem ujutro u pet sati, gledam kroz prozor i ako je magla, nije problem, ima kapljica. Ove godine, međutim, kapljica nije bilo. Nema ih često. Nema na pretek.” “Na jednom su mi natjecanju rekli da na mojim fotografijama ima foto-shopa, do te mjere je bio nevjerojatno vjeran odraz. Ja, međutim, ne znam raditi foto-shop... ništa lažno.” G. Nedžib Vučelj je najavio i da priprema fotografije Une i fotografije autora sa Foto-susreta na Uni, koje organizira sedmu godinu i to za foto-monografiju koja treba biti uskoro tiskana. “Bit će i to reklama za posjet Uni i Krajini”. Zahvalio se i svojim recenzentima koji su nadahnuto prokomentirali njegovo stvaralaštvo: gđi Elifi Kriještorac i g. Mugdimu Galijaševiću, književnicima, te gospođama Fatmi Nur Džennet i Suzani Čabraja. Posebno svojim prijateljima i domaćinima koje je počastio bužimskim specijalitetima. u

Nedžib Vučelj

Izložba u Zagrebu, rujan 2014.

PROSINAC 2014.

45


BOŠNJAČKI GLAS

Nove knjige: dr. sc. Fahrudin Novalić:

“Demokracija i globalna kriza” Knjiga "Demokracija i globalna kriza (Unutrašnji i vanjski uzroci krize iz 2008. godine)" prof. dr. sc. Fahrudina Novalića, promovirana 9. listopada 2014. godine u Islamskom centru u Zagrebu, izdavača Sveučilišne knjižare, dočekana je s velikim odobravanjem od stručne publike kao zahtjevniji popularno-znanstveni diskurs. Hvaljena je, prije svega, od sustručnjaka dr. F. Novalića, od sociologa, političara, ekonomista, filozofa, pa evo i od novinara. Recenzenti knjige: dr. sc. Josip Kregar, dr.Guste Santini, prof. dr. Lino Veljak i urednik Sveučilišne knjižare iz Zagreba, Damir Mikuličić, kao i gosti iz publike među kojima i prof. dr. Slavko Kulić, izrekli su o knjizi “Demokracija i globalna kriza” najlaskavije pohvale kazavši, među ostalim: “da je Novalićeva knjiga prevladala uskostručne granice obuhvativši opsežnu literaturu", a koju je dr. Novalić "ozbiljno i zrelo obradio", napisavši još jedno "znanstveno djelo razumljivo i nestručnjacima". U slijedu problematike za koju se dr. sc. Fahrudin Novalić zanima ta je knjiga - "Demokracija i globalna kriza" - treća u trolistu, nakon knjiga: Moć i rat (2006.) i Imperija pohlepnog politeizma (2009.). Objašnjava suvremene političke, ekonomske, filozofske uzroke Prve istinske globalne krize koja je 2007. godine započela u Sjedinjenim Američkim Državama. U promoviranoj knjizi “Demokracija i globalna kriza” autor u predgovoru zapisuje: "Stabilna kriza društvenog sustava ili njegovih strukturalnih sastavnica je posljedica povremenog ili trajnog entropijskog međusobno prožimajućeg - formalnoga ili neformalnog implicitnog institucionaliziranja i upravljanja društvom. Nositelji i subjekti-akteri takva institucionaliziranja su individualnim i grupnim interesima ostrašćeni homo duplexi, prije svega iz razdoblja tranzicije i privatizacije, a koji beskrupulozno koriste moć vlastitoga - povlaštenoga društvenog položaja. Njihova su obilježja cinizam, nesposobnost, prospektivna neodgovornost". Dr. Fahrudin Novalić dijeli u sljedeća poglavlja svoju knjigu o krizom uzrokovanom stanju: uvodno poglavlje naslovio je Labirint sinergije unutrašnjih i vanjskih uzroka globalne krize i u njemu naglašava da “demokraciju razmatra kao prijepornu društvenu pojavu, ne samo kao puki ekonomski problem, već kao prvorazredni problem sociokulturnog stanja i nacionalne sigurnosti svake zemlje zahvaćene krizom”. Zanima ga posebice kriza u tzv. tranzicijskim zemljama, s naglaskom na Republiku Hrvatsku, a i njeno okruženje. Apostrofira “nemoralnost, manjak moralnih subjekata i objekata, rasipanje i prirodnih i društvenih potencijala. Upozorava na cinizam, neodgovornost i nesposobnost! “Izbrisano je sve, pa i ono dobro. Povrijeđeno je”, ustvrđuje dr. Novalić za poratno stanje kod nas “načelo jedinstva kontinuiteta.” I zaključuje: “Nismo imali tranziciju nego transfer vlasništva!” Dr. Novalić u prvom poglavlju: Imperijalna demokracija i globalna kriza eksplicira potanko sadržaj krizâ, napose sadašnje,

46

Dr. Fahrudin Novalić, svestrani znanstvenik koja je uzrokovana “politikom niskih kamatnih stopa Federalne banke SAD, nazvane subprime. Krediti nuđeni uz niske kamate, a koji su bili rizični i nisu se mogli vraćati, prouzročili su krizu bažičnog hipotekarnog tržišta. Sljedećim poglavljem: Politika kao manipulacija autor pojašnjava vanjske uzročnike svjetske krize, a među njima ističe makro i mikroekonomske pogreške političara, nestručnu fiskalnu i monetarnu politiku. O načinima prevladavanja ove dubinske krize dr. F. Novalić piše u trećem i četvrtom poglavlju: Unutrašnji uzroci i Vanjski uzroci globalne krize. “Jednakosti među nejednako moćnima – nema!”, zapisao je, a i na tribini ponovio, autor. U knjizi dr. Novalić nabraja uzroke krize: tajno vladanje i oskudno razumijevanje onoga što živimo i osjećamo. Dodaje im i - profesionalnu nesposobnost. “Sveopći nemoral subjekata i objekata vodi”, drži dr. Novalić, “ rasipanju i prirodnih i društvenih potencijala.” Slijedom toga je naslovio i svoje završno, peto, poglavlje: Prevladavanje rasipanja ljudskog kapitala. U sažetku knjige “Demokracija i globalna kriza” (Unutrašnji i vanjski uzroci krize iz 2008. godine) dr. sc. Fahrudin Novalić suprotstavlja ključne riječi: demokracija, društvo znanja, ekonomija znanja, etika, holistička ekološka kultura, kritički spoznajni

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS optimizam, prospektivna odgovornost... onome što su prevlađujući razlozi sadašnje krize u svijetu: korupcija, kultura rasipanja ljudskoga kapitala, nesrazmjerna moć, “vampirska država”, oligarhija, pohlepa... Knjiga je dopunjena i Prijevodom na engleski jezik sumaruma, a navedena je i opsežna recentna literatura koju je autor konzultirao, te popis njegovih radova objavljenih u časopisima i izlaganja sadržaja na simpozijima, a koji su bliski temi knjige. S, u diskusiji izrečenom konstatacijom dr. sc. Slavka Kulića, da “kriza jest poželjno stanje budući da nas upozorava na razinu sociologije pojedinca i društva, a i usmjerava na rješenja” nisu se složili svi promotori knjige “Demokracija i globalna kriza”, a niti autor. U kasnijim kontaktima nam je i potanko eksplicirao da sveopća bijeda, nemoral, pa i tržišni nikako ne mogu biti – poticajni! “Dr. Novalića treba čitati i uzimati ozbiljno i, premda to nije lako štivo, on navuče čitatelja promišljenim uvidom u moguće budućnosti”, ukazao je na kvalitetu knjige njen urednik, g. Damir Mikuličić. “Knjiga piše o znakovima vremena za koje mislimo da su nepovezani, a zapravo nam autor govori o ciklusu. Znakovi pokazuju da ljudi žive stalno uokvireni u manipulaciju, u svijetu koji im je nametnut, a koji bi trebali vidjeti. Ne vide taj stvarni svijet! Kapitalizam, potvrđuje nam Novalić, sasvim je različit u Bangladešu od onoga u SAD-u ili kod nas... Također, ako se samo držimo

ekonomije, nećemo vidjeti da je u pitanju moć, rat, novac. Da su to nametnuti interesi...Valja uložiti intelektualnog napora i strpljenja pri čitanju dr. Novalićeve knjige. Tu lijepo napisanu knjigu ipak može čitati i manje upućen čitatelj jer vodi, nakon svakog poglavlja, k zaključcima”, primijetio je, uz puno hvale autoru za dobro koncipiranu i elaboriranu knjigu njegov recenzent prof. dr. sc. Josip Kregar. Za recenzenta dr. sc. Linu Veljaka značajka Novalićeve knjige je i u tome što gotovo da nema, na svjetskoj razini, autorâ koji tako sustavno obrađuju temu globalne krize. Dr. Novalić navodi osam smjerova mogućeg nadmašivanja sadašnjeg beznadnog stanja. To su, po dr. Novaliću: demokratizacija politike i društva, prevladavanje neoliberalne doktrine, prevladavanje ekonomicističkog redukcionizma, a i cjelovite reforme uprave, do poticanja investiranja i istraživanja inflacije. Nužna je i puna zaposlenost i uspostava principa jednakosti moći.” I dr. sc. Guste Santini je podsjetio da gotovo 200 godina stručnjaci kontinuirano razmišljaju o brutalnosti kapital-odnosa, ne mire se s njim. “A dr. Novalić je problem otvorio cjelovito... Kamo, doista, mi to idemo? Jer današnji kapital-odnos je brutalniji nego su ga liberali mogli i naslutiti! On destruira čovjeka kao biće, obeščovječuje ga. G. Novalić se pridružio nezadovoljnicima stanja u kojemu jesmo i potražio rješenja.” Složit ćemo se s dr. Santinijem da dr. F. Novalićeva knjiga “Demokracija i globalna kriza” uz razmišljanje o tom sveprisutnom problemu, traži od nas i – određenje i iskorak! u

Promocija nove dr. Novalićeve studije “Demokracija i globalna kriza”

PROSINAC 2014.

47


BOŠNJAČKI GLAS

Hrvatski klub književnika: večer pjesnika Nusreta Omerike

Sakupljač narodnog blaga Nevelikom broju književnih zaljubljenika u Društvu hrvatskih književnika, na Trgu bana Jelačića 7/1 predstavljeno je 15. listopada o. g. stvaralaštvo i rad bosanskohercegovačkog, mostarskog pjesnika Nusreta Omerika. Pjesnik je, uz promotoricu Aldijanu Bešić, govorio o svom obimnom radu na sakupljanju narodnog blaga Bosne i Hercegovine kojim se godinama bavi, ponajviše bošnjačkih lirskih pjesama, također i o vlastitu književnom radu. Na tribini je prof. N. Omerika najavio i skoro tiskanje pozamašne knjige od 450 stranica u kojoj je istražio i svoj rodni Mostar kao motiv u pjesništvu raznih autora. Bilo je najavljeno da će pjesnika Omeriku tu večer podržati i o njemu govoriti gospoda: Raško Ivanov, predstavnik Koordinacije vijećâ nacionalnih manjina Grada Zagreba – organizator Omerikina gostovanja u Zagrebu, Božidar Petrač, predsjednik Društva hrvatskih književnika, a i pjesnik i književni kritičar Sead Begović. Gospodin Omerika se izvrsno i sam snašao, okružen brojnim izdanjima svojih knjiga. Podršku je dobio od publike i svojih prijatelja/ica, poput uvažene prof. dr. Remzije Hadžiefendić- Parić. “Kao i svi mladi pjesnici u prvoj sam se knjizi pjesama Okajana galija (1985. god.) i ja tražio. Kao student Filozofskog fakulteta u Sarajevu i ja sam, poput mojih kolega, pokušavao otvoriti što više pjesničkih puteva”, uvodno je rekao Nusret Omerika. “Govor tišina je druga po redu moja zbirka pjesama; u njoj sam sazrijevao kao pjesnik. Tiskalo ju je, kao i prvu zbirku, Udruženje književnika iz Mostara.Treću zbirku pjesama naslovio sam Svileni gajtan. U toj trećoj zbirci sam sazrio kao pjesnik. Poezija koju sada pišem moj je razgovor sa prošlošću, sa tradicijom, djetinjstvom. Sa onim čega više nema, a što je ostalo iza nas ili je uništeno. Pjevam naratorski i modernistički, istovremeno.”

živjeli su u Mostaru i Bosni i Hercegovini.Često je i sam pisao slične pjesme-zapise, poput one o smrti livanjske ljepotice Šahe Firduz. Prof. Nusret Omerika je u poratnom vremenu na Mostarskom fakultetu humanističkih znanosti predavao književnosti susjednih naroda. O tome je ispričao:”I kao studenta su me zanimale sve južnoslavenske književnosti. Obogaćivalo je to i moju dušu, proširivalo mi znanje. Kultura, umjetnost je jedinstvena. Stihovi koje tiskamo nisu više samo naši, postaju oni bogatstvom čitatelja”, objasnio je g. Omerika. Uz osobne zbirke pjesama g. Nusret Omerika je objavio i tri antologijske zbirke pjesama: Cvijeće mi polje pokrilo, Od zlata jabuka i Kad izvoru se vratiš. “Jedan dio tema tih zbirki vezan za Osmansko Carstvo, za povijesne priče o gradovima, pa tako i o Mostaru koji se spominje 452. godine u dokumentu što je danas u Dubrovačkom arhivu. Od 1469. god. taj grad započinje svoj veliki povijesni razvoj. U 17. stoljeću je brojao 24 mahale. Osmanlije bi. prvo izgradili džamiju, pa oko nje mahalu. Jedina žena vakif u Mostaru, a kojoj je i g. Omerika posvetio svoje stihove (inače opjevana u epskim i lirskim narodnim pjesmama) bila je Fatima Šarić ili Šarića-kaduna. Ona je sagradila džamiju koja je srušena 1947. godine, sada se tu nalazi parkiralište. Medžlis nastoji da se džamija podigne ponovno pod imenom kadune Šarić, na istom mjestu. G. Omerike je počastio svojom interpretacijom publiku tribine u HDK jednom od varijanti narodne pjesme o toj darežljivoj kaduni.

“U Bosni se život i smrt dodiruju i isprepliću”, reče g. Omerika, pa je radeći na svojim antologijama posebno istraživao. Zanimljivi su mu bili i motivi cvijeća, djevojaka i žena Mostara, islamski motivi koje je nalazio kod pjesnika koji su pisali orijentalnim jezicima, a

Pročitao je i svoju pjesmu-zapis o Ibrahimu Ruznamedžiji, poznatom po gradnji prvog vodovoda u Mostaru, 1620. god. “Prilikom gradnji mahala” postojao je, ispričao je g. Omerika, “neumoljiv zakon u Osmanskom Carstvu: nigdje se nije smio sagraditi niti jedan sakralni objekt dok mu se ne bi dovela – voda! Ibrahim je vodu doveo iz obližnjeg sela...” Tu večer je autor čitao i svoje ljubavne pjesme, a i pjesme posvećene, kako reče, lijepim gradovima. u

Nusret Omerika - tribina u Društvu hrvatskih književnika

N. Omerika s promotoricom A. Bešić

48

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Na tribini Islamskog centra: doc. dr. Zlatko Karač, arhitekt

Tursko-islamska arhitektura i urbanizam u Hrvatskoj Pod akademskim, stručnim naslovom: O tursko-islamskoj arhitekturi i urbanizmu u Hrvatskoj doc. dr. Zlatko Karač, sveučilišni nastavnik na Arhitektonskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta održao je informativno i laicima razumljivo, izuzetno zanimljivo predavanje 16. listopada o. g. na tribini Islamskog centra u Zagrebu. Dr. Karača, respektabilne sveučilišne karijere, arhitekta,urbaniste i konzervatora, predstavio je povjesničar dr. sc. Zlatko Hasanbegović. “Ta je arhitektura nastajala od prve polovice 16. stoljeća, nakon osmanske provale u Podunavlje, sve do Budima, pa trajala do kraja 18. stoljeća, kada je završila habsburško-mletačkom rekonkvistom koja ga je nastojala potpuno poništiti”, kazao je uvodno dr. sc. Z. Hasanbegović.”Uzme li se, za ilustraciju, kao orijentir Mohačka bitka, 1526. godine, koja znači i početak osmanske pobjede pa i početak gradnje takve arhitekture, sve do Požarevačkog mira iz 1712. godine, čime je označen njen kraj u Podunavlju, može se konstatirati da je gotovo dva stoljeća pola današnje Hrvatske države bilo obuhvaćeno takvom urbanizacijom. Zanimljivo je”, kazao je nadalje dr. sc. Hasanbegović, “da je današnja muslimanska zajednica i u Zagrebu i u Hrvatskoj rezultat novijih migracija nakon 1878. i austro-ugarskog zaposjedanja Bosne i Hercegovine pa je, kao takva, izraz demografskog i povijesnog diskontinuiteta s osmanskim razdobljem. Ipak, među predcima mnogih bošnjačkih, muslimanskih obitelji u Hrvatskoj i oni su muslimani koji su nekada obitavali u osmanskoj Slavoniji, Lici, Dalmaciji. Posebice to vrijedi za Krajišnike... G. Karač je svojim istraživanjima, od doktorske disertacije o arhitektonsko-urbanističkom nasljeđu, npr. osmanskog Vukovara, pa do monografije koju očekujemo i koju priprema s kolegom Alenom Žunićem, značajno doprinio da osmansko-islamska baština u hrvatskim krajevima ne bude zaboravljena i bude vrednovana kao nezaobilazna sastavnica hrvatske kulture”, zaključio je dr. sc. Hasanbegović. Najviše pozornosti predavanja dr. Z. Karača (koji je rodom Vukovarac) izazvao je dio o urbanom razvoju i arhitekturi Vukovara u razdoblju turske vladavine. Bio je to i prvi doktorat koji se pozabavio upravo turskim slojem nekog od hrvatskih gradova. Put ga je, e da bi to ustvrdio, vodio do izdašnijih nalazišta artefakata te arhitekture, u druge hrvatske prostore. Urbanu strukturu Vukovara u vremenu kada je bio turska kasaba činilo je 6 ili 7 džamija i Sulejmanov most na rijeci Vuki. Most se protezao u dužini od 550 metara uz današnji centar Vukovara, a bio je, kako se cijeni, sagrađen u nezamislivo kratkom vremenu, za tri dana; sultan se Sulejman žurio prema Mohaču. Dr. Karač je pobrojao sve najvažnije, sačuvane i ciljano rušene građevine islamske baštine. “Danas postoje tri džamije: u Klisu, u Drnišu i Đakovu zahvaljujući tome što su, po odlasku Osmanlija, bile prenamijenjene u katoličke crkve, pa su to i da-

PROSINAC 2014.

Doc. dr. Zlatko Karač o islamskoj arhitekturi u Hrvatskoj nas”, kazao je dr. Karač. “Na žalost, najveći broj islamske osmanske ostavštine, posebno džamija, rušen je već u prvim naletima zapadne vojske koja je potiskivala Turke. Kroz vrijeme, ostavši bez namjene, ti su ostaci uglavnom propadali.” Osmanlije su gradile mali broj novih utvrda. Zauzimali su zatečene srednjovjekovne kaštele hrvatskog, ugarskog ili mletačkog plemstva. Dr. Karač je kao novosagrađenu i očuvanu istaknuo tvrđavu Perušić u Dalmatinskoj Zagori, kao i petrinjski novi grad (Yeni Hissar =Nova utvrda). “Hasan-paša Predojević”, podsjetio je dr. Karač, “je sagradio taj grad za samo tri tjedna , 1592. godine, jer mu je trebao kao odskočna daska za osvajanje Zagreba. Predavanje je bilo popraćeno dr. sc. Karačevim slajdovima pa je veliko zanimanje pobudio objašnjenjem turske velebnosti i umijeće gradnje mostova. Onih na rijeci Kupi, podno Velebita (nema ostataka), kao i osječkim mostom koji je bio i najveća građevina te vrsti u Osmanskom Carstvu. “Most se i danas može vidjeti za niskog vodostaja Drave. Zadnjih se godina taj most temeljito istražuje u Institutu za povijest i umjetnost. Bio je to drveni, pontonski most, a dijelom ugrađen u tlo. Činio ga je niz međusobno povezanih čamaca i splavi, teško ga je rekonstruirati”, naglasio je dr. Karač. “Ali, on je i u današnje vrijeme nezamislivo složena inženjerska građevina. Bio je dugačak osam kilometara! I jedan drugi most, onaj koji premošćuje korito rijeke Vuke u Vukovaru, dugačak je 550 metara. Potrajao je više od 261 godinu, dok nije istrunuo i zamijenjen novim.” Doc. dr. Z. Karač iznio je i puno drugih zanimljivosti iz tzv. turske Slavonije. Prema istraživanju Nenada Maočana u tom dijelu Hrvatske djelovalo je 20 derviških tekija (zavija). Najpoznatija je bila vukovarska Hindi-babina tekija na koju se često hodočastilo. Sve do 1736. godine ona je bila i prva rezidencija grofovije, uprava vlastelinstva. Srušena je i na njenom mjestu nikao je dvorac Eltz, ali je sve do baroknog vremena imala funkciju. I grad Požega ima lokalitet koji se nazivao Tekijom (narod ga i danas tako zove); na njemu je još uščuvana turska česma. u

49


BOŠNJAČKI GLAS

Putopisni doprinos književnika Ibrahima Kajana

“Grad velike svjetlosti/mostarske vedute” Osvijetlivši riječi iskrenim i dubokim emocijama progovorio je g. Ibrahim Kajan u svojoj novoj knjizi putopisa o rodnom Mostaru. Knjiga nosi naslov Grad velike svjetlosti //Mostarske vedute, a tiskali su je Muzej Hercegovine i IC Štamparija iz Mostara. Treća je to knjiga u kojoj ovaj poznati i hrvatski i bosanskohercegovački književnik piše putopise. Prvom je zbirkom putopisnih eseja išao Tragom Božjih poslanika, a drugom Tragom bosanskih kraljeva. Prof. Kajanov novi putopis posvećen je historičaru rahm. Hivziji Hasanefendiću, a odvodi nas u današnji Mostar i kroz svakodnevnu piščevu šetnju gradom upoznajemo njegove povijesne znamenitosti, mentalitet i tradiciju grada.

kvalitetnom vođenju mi nastavljamo danas ono što je utemeljio. Po odlasku/povratku u Mostar, g. Ibrahim Kajan je upotpunio svoju bibliografiju i biografiju i brojnim žanrovski različitim knjigama i dužnostima. Tako je u B i H obavljao dužnost pomoćnika u Ministarstvu kulture, bio prof. na mostarskom

“Večeras uz već poznate Kajanove pjesme i romane javnosti predstavljamo knjigu njegovih neobičnih iskustava oblikovanih u postmodernoj maniri. Glavni je lik te nove knjige kompleksnog žanra Kajanov Mostar, njegova tradicija, kultura, povijest”, kazao je uvodno prof. Sead Begović.”U knjigu je vješto upletena lirska kontemplacija; Kajan je vješt pripovjedač i pjesnik. Važno je reći”, nastavio je g. Begović “da je g. Kajan uređivao bošnjački časopis za kulturu Behar (od 1992. do 2002.), a zahvaljujući njegovom

Fakultetu humanističkih znanosti, a bio i dekan na tom fakultetu. Kao defektologu po vokaciji g. Kajanu je bila bliska dječja poezija; tiskana mu je antologijska čitanka dječjeg pjesništva Pod beharom moje janje spava, a značajan je i njegov doprinos književnoj kritici, romanistici posebno.(Roman Katarina Kosača, bosanska kraljica). Već sam naslov otkriva ljepotu jednoga grada, lirski je, a pisan faktografski i provjereno, progovara o biografijama i kulturno-povijesnim činjenicama Mostara. Nakana je autorova jasna – prepoznati mentalitet sredine koja se neskriveno voli. A to i dokazuje čitavim spektrom predivnih temata koji su nam poznati, ali su ipak na pragu zaborava. Kajan i reinkarnira svojim spisateljskim postupkom. Tu su: kuće, tekije, mezari, meslidži, musafirhane, česme, mlinice, avlije, medrese, mihrabi, minareti, stare kule, , haremi, hamami, kaburi, mejtaši. Potom i: konaci, saraji, kršćanske i hrišćanske crkve, džamije. Gradske vedute. I svjetlost! Svjetlost onakva kako se tumači na Istoku, kao Božanska, duhovna. Sinteza sunca i mjeseca. Fascinira kako Kajan vješto pretače privatno u javno. Knjiga afirmira i zaboravljene geografizme, pa i biografizme, poznate mostarske obitelji poput: Šarića, Komadina, Rizvanbegovića. A i znane nam pjesnike: Aleksu Šantića, fra Ivana Jukića… Ibrahim Kajan je izniman publicist. Knjigu “otvara” tekst o podrijetlu imena grada Mostara, a završava s “Bamaklukom, ranim (Kajanovim) djetinjstvom”. Pisac vješto zaobilazi ideološke argumente ne želeći narušiti ljepotu svoga

Na promociji Kajanove nove knjige u Islamskom centru u Zagrebu

Ibrahim Kajan promovirao novu knjigu-putopis o Mostaru

Na zagrebačkoj promociji knjige Mostar grad svjetlosti u Islamskom centru, 13. studenog o. g., a u okviru tradicionalne manifestacije 19. bošnjačkih riječi u Hrvatskoj na kojoj se g. Ibrahim Kajan nakratko vratio u sredinu u kojoj je kao predsjednik BKUD Preporod (od 2001. do 2011.) i zaposlenik Knjižnice Bogdana Ogrizovića proveo više od polovice života, došli su ga podržati uz promotore gđu Ajku Tiro Srebreniković, književnika g. Seada Begovića, g. Gorana Beusa Richembergha, saborskog zastupnika i brojni drugi njegovi prijatelji i štovatelji.

50

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Književnik-putopisac o svjetlu svoga Mostara - Ibrahim Kajan egzotičnog grada, ostavljajući nam bilješku o nečemu što gledamo, a ne uočavamo ili nam promiče…” “Ovu je Kajanovu knjigu i lako i teško čitati”, kazao je piščev dugogodišnji prijatelj i suradnik u časopisu Behar. “Lako, zato što je Ibrahim majstor jezika, osoba koja progovara riječima bošnjačkim. Teško, jer Kajan iza onoga naslova Grad velike svjetlosti ne skriva i činjenicu da je Mostar i grad velikih rana. Slika tog grada je za većinu nas “figurativna”. Taj grad poznajemo preko fotografija i slika, njegova mosta, građevina na obje obale Neretve. Sve su to izrazito svijetle slike! Ne samo zbog bjeline Veleža, nego i zbog bijelih, kamenih kuća. I noćne su slike – svijetle. Ali, Kajan nam kaže da grad ne čine samo građevine, već prije svega – ljudi. I ne samo današnji, već i generacije koje su mu nataložile sjećanje kroz povijest. Malo tko zna tako vješto otvoriti upravo takvu priču. kao Kajan. On svoju ljubav prema Mostaru iskazuje pričom o vječnosti njegovoj, izvlačeći Mostarce/ke iz povijesnog zaborava ostavljajući snažne tragove na njegovu kamenu. Malo ljudi u Mostaru uopće danas i zna nešto o osobama o kojima Kajan piše u ovom putopisu, on oživljava ostavštinu, ljude koji su ga darivali. I eto naputka kako putovati po vlastitu gradu! Kajan je tu formu doveo do savršenstva. Dok se čita knjigu kao da vidite Kajana kako se šeta s nekog brijega prema Neretvi, veliki je to užitak! Ljudi koje spominje Kajan isijavaju svjetlost svome gradu. Zna se da je grad prije 21 godinu bio gotovo smrtno ranjen. Presječena mu je arterija, očito s namjerom, srušen je njegov znameniti most! Do rata, bila je ponad mosta jedna kafanica u koju sam, kao srednjoškolac, iz Splita maksuz putovao da, sjedeći na njenoj sećiji, popijem kahvu. Zahvalan sam g. Ibrahimu Kajanu što je ovom knjigom otvorio nove prozore kroz koje danas gledam Mostar”, u dahu je ispričao prijatelj Bošnjaka g. Goran Beus Richembergh. "O ovoj se knjizi može govoriti kao o tekstu koji u sebe apsorbira nekoliko žanrova. Pored putopisa i ljetopisa tamo će-

PROSINAC 2014.

mo naći, u okviru kulturalne, humane, te humanističke geografije i socijalnu teoriju u uvjetima globalizacije", konstatirala je mr. Ajka Srebreniković. Kao da želi restaurirati povijesne građevine i starodrevne mostarske objekte, a ljude otrgnuti od zaborava g. Kajan im udahnjuje novi smisao, vlastitim djelom. Trag literarnosti" interpretirala je gđa Srebreniković: Kajanova nastojanja "u ovoj se knjizi ogleda u stoljetnim naslagama duhovnog, povijesnog i kulturnog blaga na prostoru B i H, upakiranog u diskurse legendi, sevdalinke, realnih činjenica. Na matrici kolopleta prošlosti, sadašnjosti i budućnosti autor vodi čitatelja mostarskim kaldrmama, njegovim mostovima, zastajući na mezarlucima poznatih Mostarca kojima Neretva, dok bjehu u bešici, ispriča najljepše stihove koje poniješe na svoje daleke putove. Nije to samo knjiga-putopis, već i autobiografski zapis i dokument čovjekova utjelovljivanja materijalne kulture.Trag povijesti proviruje danas i iz ruševina mostarskih.Sve je potkrijepljeno temeljitim istraživanjem arhiva. Knjiga obiluje i s dosta lirskih ispovijesti", zaključila je gđa mr. Tiro-Srebreniković. Recimo, na kraju, da nova g. Kajanova knjiga obiluje i nizom uspješnih fotografija koji su povijesni dokumenti, ali i onih koje je autor sam snimio da bi i na taj način sačuvao mostarske vrednote od zaborava, restaurirao, sačuvao.I sam autor reče da mu knjiga želi kazati "i o onom što se vidi i o onome što se sluti, ili su, kao Stari most - obnovljene. Most više nije izvoran, on je most iz vremena čuda, sugerira ju danas. Potvrda je da je i Mostar doživio sudbinu Vukovara. Na žalost nije odigrao ulogu za koju se svijet nadao da će je odigrati - da će opet spojiti dvije obale, dvije nacije koje i nadalje žive svaka na svojoj strani...G. Ibrahim Kajan je s posjetiteljima promocije njegovih "Mostarskih veduta" slajdovima još jednom prošetao svojim sjajnim gradom. i pasusima svojeg putopisnog blistavog novog literarnog i mirnodopskog doprinosa bosanskohercegovačkoj književnosti. u

51


BOŠNJAČKI GLAS

Promocija “Sandžačkog rječnika”

Veliko leksičko blago “Cijenim to što ste sat vremena sačekali na početak ove tribine i promocije Sandžačkog rječnika”, kazao je u četvrtak, 30. listopada o. g. u knjižnici Islamskog centra g. Džavid Begović, autor. Najuporniji posjetitelji Tribine četvrtkom dr. Sulejmana Mašovića tog su dana podržali i organizatore te tribine, predstavnike Udruženja građana podrijetlom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini, a i promotore Sandžačkog rječnika tiskanog još 2012. godine u Sarajevu. O leksičkom blagu bosanskog jezika Sandžačkom rječniku brata i sestre Džavida Begovića i Šefke Begović Ličina govorili su gđa mr. Ajka Tiro Srebreniković i književnik, g. Sead Begović. Deset tisuća sandžačkih leksema zapisanih u Sandžačkom rječniku, a koji se rijetko koriste u slavenskim jezicima, kao i tri tisuće fraza i jedanaest i pol tisuća riječi korištenih u svakodnevnu govoru, također i u književnim djelima sandžačkih pisaca bogati su izvor, znanstveni i stručni, za jezikoslovlje bosanskog jezika. Prema jezičnim stručnjacima autori brat i sestra Begović time su odredili čvrste konture sandžačkog dijalekta bosanskog jezika. Zapisavši ga, omogućili su uvid i stručnjacima i govornicima u njegovu specifičnost, a i u uplive koje je kroz povijest usvojio i preradio, posvojio. Bosanskohercegovačka se akademska javnost veoma pohvalno izjasnila o Sandžačkom rječniku kazavši, među ostalim da je on vrijednost koja nam ostavlja i otvara naučne nade da smo napokon uspjeli u nekim strategijskim naučnim pitanjima objašnjavanja i samog bosanskog jezika (akademik Dževad Jahić), te da omogućava da se svijetu pokaže na Sandžak i njegovi žitelji nisu amorfna masa bez nacionalnog identiteta, kako se taj odavno kvalificira (akademik Hasnija Muratagić), kao da je on najvažnije djelo općeg sandžačkog identiteta, ne samo jezičnog već i historijskog (akademik Ibrahim Pašić). A i da je značaj Sandžačkog rječnika i u tome što će zaustaviti brisanje pamćenja. Zaustavit će bježanje od svojih korijena i njegova ulaženja u jezične stranputice (prof. dr. Sait Kačapor). Promotorica u Zagrebu, mr. Tiro Srebreniković je istakla, citirajući rečenicu Alije Isakovića, da je naš jezik i naš moral!”Govoriti o bilo kojoj kulturi znači i uvažiti dugu tradiciju njenog postojanja, a koja ne nastaje sama po sebi, nego je tu koloplet društveno-političkih okolnosti i čini jednu koherentnu cjelinu, živu materiju oslonjenu na nasljeđu pisanih spomenika kulture, a i onih nepisanih budući da su poput kodova ugrađeni u narod. Bosanski je jezik”, podsjetila je gđa Srebreniković, “dijelio sudbinu drugih jugoslavenskih jezika, međusobnih dodira, migracija, pa je društveno-kulturološka klima koja ga je oblikovala, oplemenjivala ne samo bosanski duhovni prostor, nego i druge južnoslavenske prostore, o čemu se dugi niz godina nije razgovaralo. Jezik, koji postoji od Kulina-bana, nije se niti imenovao. Nije se, međutim, moglo ignorirati ono što je samo sebe već odavna imenovalo. I to bez ičijeg udjela. Naziv bosanski jezik u historijskim dokumentima kontinuirano je potvrđivan od sred-

52

Autor Sandžačkog rječnika, g. Džavid Begović njovjekovnih vremena, baš kao i nacionalno ime Bošnjak/inja potječe od najstarijih vremena. Iza tih naziva stoji narod sa svojim jezikom, historijom.” “Višegodišnji trud autora u prikupljanju građe rezultirao je time da Sandžački rječnik upućuje na činjenicu da je sandžački govor, kao bosanski dijalekt, originalan i poseban”, kazala je mr. Srebreniković. Cilj Sandžačkog rječnika jest, potvrđuju u uvodniku i njegovi autori: sačuvati izvorni sandžački govor specifičan po toplini i bogatstvu riječi, a koji je u znanstvenim krugovima kroz povijest bivao ignoriran pa su ga vodile njegove arhaičnosti. Nemoguće je kroz desetljeća prekrojiti ono što je bit naroda, njegov jezik, jer je jezik njegov odraz - kulturni, nacionalni i vjerski identitet. Sandžački rječnik nastavlja dugu tradiciju standardizacije bosanskog jezika počev od Muhameda Hevai Uskufija Bosansko-turskog rječnika, prvog bosanskog rječnika dovršenog 1631. godine, preko gramatike bosanskog jezika nepotpisanog autora (Frane Vuletić) , Prve gramatike za interkonfesionalno školstvo koji je Zemaljska vlada tiskala 1868. godine itd. do Gramatike Dževada Jahića i njegova Rječnika u 10 tomova, a u koji je uvrstio i jezični korpus iz Sandžačkog rječnika. Uz specifičnosti sandžačkog narječja veliki je doprinos tog jezičnog priručnika i što proučava historiju jezika, zaključila je mr. Srebreniković. Svoj zagovor za Sandžački rječnik g. Sead Begović, književnik i književni kritičar, započeo je iz neobične vizure.”Pogovor autorov naglašava da je to doprinos očuvanju izvornog sandžačkog govora! Ocrtava život, osobine i osjećaje sandžačkog čovjeka. Obično se tvrdi da je sandžački govor regionalni dijalekt bosanskog jezika, ali ne bih se složio s tom konstatacijom. Suvremeni jezikoslovci govore o potrebi da se ne govori o dijalektima, nego treba govore, poput sandžačkog, nazivati – jezicima. Radi usporedbe, hrvatski je jezik standardiziran krajem 19. sto-

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS ljeća, ali nikada nije došla u pitanje njegova monolitnost i kompaktnost. Tako niti Sandžački rječnik neće nikoga ‘uvrijediti’ i ne dovodi u pitanje monolitnost bosanskog jezika, a koji završava svoju standardizaciju.U Sandžakom rječniku je dojmljiva količina frazema, dosta fonoloških, morfoloških, sintaktičkih osebujnosti, predikata, a koji su govor naših predaka. Rječnik nam potvrđuje očuvanost sandžačkog govora i ustrajnosti usmene narodne književnosti, opstanak jednog naroda. Na ovoj je knjizi radila velika ekipa ljudi. Rječnik ima dosta pučkih elemenata, što je pohvalno. Naravno”, nastavio je g. Sead Begović, “Sandžački rječnik poslužit će i u literarne svrhe, on je sada fiksirani nepresušni izvor i stručnjacima i piscima i govornicima”. “U mladim godinama nisam osjećao neku posebnu želju zadržati svoj govor. Nije bilo niti potrebe. Ali, s godinama, čovjek shvati da taj govor, moj govor, jest majčin govor, da on polako nestaje. Živi u svima nama koji smo iz Sandžaka!Ali ga sve rjeđe upotrebljavamo. Nije problem još s našom generacijom, ali s novom nastaje” kazao je uvodno o svom radu g. Džavid Begović, autor Sandžačkog rječnika. Rječnik sadrži mnoge riječi koje nisu turcizmi, nego su ilirskog, keltskog, gotskog, itd. podrijetla. Brisanjem bi se zatrla uz jezik i naša specifična kultura, samim tim i nacija. Oprobana je to receptura. Naravno, nisam se mogao s

Promotori “Sandžačkog rječnika” mr. Ajka Tiro Srebreniković i književnik Sead Begović tim pomiriti. A niti mnogi od onih koji su dali doprinos u njegovu stvaranju, koji su skupljali riječi”, zadovoljno je zaključio Džavid Begović. u

Večer Kur'ana i džemata – tribina

Kako to tumačimo ulogu žene?! Točno 25 dana ranije nego “pada” Dan zaštite ženskih prava, u Islamskom centru u Zagrebu, održala je 1. studenog o. g. tribinu na Večeri Kur'ana i džemata, jedna odvažna mlada žena, gošće iz Sandžaka, gđa Sanele Begović ili pseudonimom Sara Sabri. Govorila je o temi: Žena u braku i porodici – sukob stvarnosti i izvornog islama. Gđa Sara Sabri, rođena 1984. godine u Novom Pazaru, svestrana je i nesvakidašnja osobnost. Gđa Begović je, a nakon osnovne škole upisuje se u rodnom gradu u Gazi Isa-begovu medresu. Na Internacionalnom univerzitetu paralelno je studirala bosanski i srpski jezik i književnost, a i diplomatiju i međunarodne odnose. Svestrana je i na spisateljskom planu, objavila je dosad četiri knjige: “Šapućem ti kao žena ženi” (2012.), “Šapućem ti kao žena mužu” (2013.), “Šapat ženske suze” (2013.), “Šapućem ti kao terorista” (2014.). Također i dvije slikovnice: “Pjesmarica i bojanka za mog dječaka” (2014.) i “Bojankice šljokice za moje djevojčice” (2014.). Saneline knjige govore o poboljšanju bračnog života i bile su najprodavanije knjige Izdavačke kuće “El-Kelimeh” u 2013. godini. U toj izdavačkoj kući u Novom Pazaru gđa Sanela Begović je zaposlena kao lektorica dok na TV Sandžak vodi emisiju “Žena i njen svijet”. Seriju je emitiralo i desetak bosanskohercegovačkih televizija. Na studentskom radiju “Universa” gđa Sanela Begović je radila kao novinarka dvije godine u informativnoj službi Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Nekoliko godina je i pisala za magazin “Sofra”, “Glas islama”, “Zehra”, “Bošnjaci.net”, za “Reviju Sandžak”, te za “Pan Bošnjak”.

PROSINAC 2014.

Gđa Sara Sabri, novinarka, lingvistica, borkinja za ženska prava u islamu

53


BOŠNJAČKI GLAS Osnivačica je Ženskog edukativnog centra “Rahma” u Novom Pazaru i Edukativnog centra za žene i djecu “Sara ABRI” u Sarajevu. Radila je u vrtiću “Revda” kao odgajateljica. Služi se: arapskim, turskim, engleskim i španjolskim jezikom. Udata je i majka troje djece. Živi u Sarajevu. Predstavljajući punoj dvorani Islamskog centra ovu provokativnu u argumentaciji zaštite ženskih prava svestrano naobraženu i elokventnu ženu, gđa Azra Omanović, predsjednica Udruge žena IC poželjela je svima u dvorani punog Islamskog centra u Zagrebu dobrodošlicu i najavila Saru Sabri kao mladu spisateljicu i autoricu četiriju knjiga iz domene islamskih bračnih odnosa. Ona je osoba koja u sebi ima puno kompleksnog i usklađenog jer je bila u stanju sve to posložiti. I, bez daljnjeg, nije žena, a to slijedi i iz njezinih knjiga, koja se drži pravila da govori samo kad ju se pita. Sara Sabri govori kada treba nešto važno reći. Vrlina nije trpljenje, a ona sama će o sebi ponajviše reći.

Borim se za neizrečeno “Dovoljno mi je bilo čuti da sam 'kontraverzna', u suštini, borim se za sve ono što privlači pažnju, a što nije izrečeno, što iskače iz mase. Pogotovo ako je to iskakanje u posebnom smislu. Majka sam troje djece, a nosim četvrto. Smatram da biti reproduktivna jest najveći uspjeh od svih koje sam ostvarila. Temu koju sam ja odabrala za večeras i o kojoj bih voljela da se više govori, je Žena u islamu, žena u porodici i braku. Govoriti o odnosu prema ženi i onome što joj je islam, omogućio", započela je gđa Sanela Begović svoje zagovaranje promjena današnjeg statusa žene. Dobila sam vjersko znanje i vjeru Muhamedovu a. s. I voljela bih je staviti u realnost, u kontekst 21. stoljeća. Bitno je to za današnje vrijeme. Za vizionare” Govoreći kao žena koja radi u medijima već 12 godina, ali ne želeći da svoje mišljenje i stavove o kojima govori i piše ne nameće drugima, tu se večer gđa Sara Sabri izjasnila da joj je cilj da sve pa i publiku u Islamskom centru tu večer potakne na razmišljanje dokle smo, kuda smo, što smo stigli u svojim obiteljima u odnosu na ženu i je li smjer kojim idemo uistinu pravi smjer, a to naše današnje poimanje i tumačenje islama ono koje treba voditi ljude?!

O kritici – razmisliti! “Nije mi cilj kritizirati bilo koga, ja kritiziram situaciju, djelo, pa ako se netko osjeti prozvanim, povrijeđenim, to je do njega. Meni bi to bio signal da trebam razmisliti o sebi!”, nastavila je gđa Sabri. “Kada govorim o ženi u islamu pomaže mi institucija "El-Kelimeh", tiskarska kuća koja je moje radno mjesto; tamo čitam, lektoriram... O pravima žena - pišu i pisali su muškarci. Teško da ih možemo primijeniti. Zato sam se upitala zašto niti jedna žena nije uspjela ući dublje u tu problematiku islama pa da ona o njoj piše i o njoj govori? Možda je to jedan od okidača...kod mene. Kažem često da je islam svevremena vjera i najbolje je kada se o islamu govori primjenjujući ga u svakom stoljeću (Sic: nastao je u 7. stoljeću!). Zato i mi danas kaskamo za islamom, a ne kaska islam za nama. Tek danas se mnogi vjerski znaci potvrđuju i znanstveno. Možemo naći za to potvrdu na različitim internet portalima, u različitim knjigama, jer islam je vjera koja ide ukorak s čovjeka, on je vjera čovjeka. A mi smo dovoljno ljudi, dovoljno muslimani, toliko koliko ga se držimo. Koliko ga se držimo, toliko smo dobri! Koliko su naša djela usklađena sa islamom, toliko smo muslimani. Zato, kada govorimo o pravima žena u islamu, često kažem da je žena

54

Gđa Sabina Begović (Sara Sabri) u razgovoru sa ženama nakon tribine u IC iz 7. stoljeća uzorita i tako svjetovna žena da je emancipiranija žena, od nas današnjih u 21. stoljeću. Naime, današnja žena koju mi znamo, koja radi i misli da je suvremena žena, ima hiperaktivno radno vrijeme, koja je okretna, takva žena nije toj ženi iz 7. stoljeća, što kažu, niti za opanke okrenuti. I smeta me da današnja žena tu ženu iz 7. stoljeća promatra kao neku seljančicu, kao neku beduinku i zaostalu. Zašto? Zato što bismo trebale čitati i vidjeti kakva je to žena. ...Postali smo danas do te mjere licemjerno društvo da je lakše, da je 'ljepše' odšutiti kada netko govori, potvrđivati govor glavom. A kada izađemo, komentirati!” Najljepši su primjeri iz živog islama, smatra gđa Sabri. Allah je ženi dao pravo na život. Kada su zakopavali živu djevojčicu, Muhamed je to islamu to zabranio.Nije samo to, nego je usvojio jednu ili više sestara...Govorio je o toj ženskoj djeci tako da ih se samo može poželjeti...Njegov odnos prema kćerkama bio je nježan, brižan, fantastičan odnos. Zašto se mi smatramo boljim od tih ljudi? Radimo li mi i to danas, ne želimo da nam se rode ženska djeca?! Koliko naših majki izvrši abortus u toku života jer nosi žensku djecu? Pa i to naše odlaganje žena da postanu majke; više nas je briga što će reći narod, nego što kaže naša žena! Postimo, klanjamo, ...a tako se odnosimo prema kćerkama. Koliko vas uopće pita svoju udatu kćerku kako joj? Podnosite li se? Treba li ti nešto, neka pomoć? Slušate li se međusobno? Kako se muž odnosi prema tebi? Kako se ti odnosiš prema njemu? Islam ti kaže da ga poštuješ i budeš dobra prema njemu! Nas niti rođena majka ne pita kako nam je? Trpi, sama si ga izabrala! Poslanik je volio svoje kćeri; legao bi se odmoriti, a one su mu bile u krilu, na leđima dok je klanjao, tako i unuke. Kako se to mi odnosimo prema svojoj djeci? Poznam gospođu koju je muž namlatio; ona je 1976. godište. A toga nije bilo u 7. stoljeću?! Druga moja prijateljica mi je ispričala da nikada nije upoznala svoga oca. Što je bilo? Otjerao je moju mamu u drugi grad, tamo se preudala, jer je rodila mene - žensko! Eto ti naših muslimana i naših majki! Ona je "kriva" što je rodila djevojčicu, a znamo tko je "kriv", znanost je to dokazala u novije vrijeme.Zar je netko kriv jer žena rađa dijete? Suprug, kao 'Poslanik'?! Uzimamo li to iz islama samo ono što nam odgovara i tumačimo onako kako nama odgovara!? Istodobno konzervativni i krajnje emancipatorski stavovi gđe Sabri zadržali su publiku dobrih sat i pol u uzavreloj atmosferi kolektivnog preispitivanja odnosa prema suvremenoj ženi. u

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

7. po redu Dani bosanskohercegovačkog filma u Zagrebu

Šest filmskih premijera U organizaciji Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u ponedjeljak, 24. studenog, otvoreni su, po sedmi puta u glavnom hrvatskom gradu Dani bosanskohercegovačkog filma u Kinu Europa. Time je obilježen i Dan državnosti Bosne i Hercegovine 25. studeni. Filmskim poslasticama, po izboru uglednog novinara i urednika Filmskog i dokumentarnog programa HTV, g. Đele Hadžiselimovića, zagrebačka je publika do 29. 11. o. g. mogla pogledati od deset odabranih filmova čak šest premijera. Pri otvorenju tog tradicionalnog filmskog obilježja Dana državnosti Bosne i Hercegovine o opravdanosti i društvenom značaju tog projekta govorio je, ispred organizatora te manifestacije, predsjednik VBNM za Grad Zagreb mr. Kemal Bukvić, naglasivši da ta mala kinematografija već ima zlatnu povijest, ali i sadašnjost i budućnost o čemu svjedoče i ovogodišnji Dani filma koji pripremaju nastupe i pred venecijanskom, berlinskom i dr. europskom i svjetskom publikom. Prijateljima dobrog filma g. K. Bukvić je poručio: “Čini mi posebno zadovoljstvo da nastavljamo ovu filmsku tradiciju jer su Dani bosanskohercegovačkog filma u Zagrebu neupitna i korisna činjenica na koju možemo i moramo biti ponosni.” “Dan državnosti Bosne i Hercegovine smo morali potvrđivati više puta”, nastavio je g. Bukvić. Na zasjedanju ZAVNO BiH-a godine 1943. , ali i 1992. i 1993. godine kada su istinski Bosanci/ ke i Hercegovci/ke obranili i sačuvali samostalnu zemlju. Naša je matična domovina kroz to vrijeme sačuvala svoj duh i multietničnost zasnovan na suživotu njezinih naroda. 25. novembar je jedan od najznačajnijih datuma u tisućugodišnjoj njenoj povijesti.” G. Bukvić je iskazao zadovoljstvo dolaskom visokih gostiju među kojima su bili: saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine, g. Nedžad Hodžić, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba gđa Sandra Švaljek, predstavnikâ diplomatskog kora, saborskih zastupnika, predstavnika političkih stranaka, predsjednikâ vijeća i predstavnika nacionalnih manjina grada Zagreba i Zagrebačke županije, svih prijatelja Bošnjaka/inja u Republici Hrvatskoj. Ova manifestacija zapravo je potvrda prijateljstva i dobrosusjedskih odnosa između dvaju naroda i dva biser-grada, Sarajeva i Zagreba. VBNM GZ uspjelo je postaviti stupove u izgradnji mosta prijateljstva i upoznati i hrvatsku javnost, a putem nje i Europu, sa svojim patnjama i žrtvom. Žrtve iz prošlosti zalogom su budućnosti. To je bogatstvo koje ne pripada niti jednoj stranci, nego je daleko vrijednije i nadilazi i učvršćuje temelje obiju nacija. Prave demokracije nema bez istinske ljubavi prema vlastitoj domovini. Mi, manjinski narodi, imamo dvije domovine, dvije ljubavi. Iskreno me veseli što su odnosi između naših država i naroda i u vjerskom povjerenju uzor mnogima u svijetu”, poručio je g. Kemal Bukvić. Prisutne filmofile pozdravio je i saborski zastupnik g. Nedžad Hodžić: “ Diljem Hrvatske su već započele manifestacije i obilježavanja praznika Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Čestitam svim državljanima Bosne i Hercegovine, u zemlji i di-

PROSINAC 2014.

Organizator Dana b-h filma u Zagrebu, g. Kemal Bukvić, predsjednik VBNM GZ ljem svijeta, svim prijateljima B i H, od srca, taj Dan. Neka nam naša matična zemlja poživi vječno!”. “B-h film fenomen je koji je eksplodirao zadnjih dvije decenije. Prepoznao je to, priča se, jedan veliki b-h režiser i malo se toga uplašio pa otišao, s tom spoznajom, u Beograd, “na službeni put”! I od tamo se više nije vratio.”, kazao je N. Hodžić. Ispred Grada Zagreba, stalnog partnera Dana bosanskohercegovačkog filma u Zagrebu prisutne je pozdravila dogradonačelnica, gđa Sandra Švaljek: “Dragi prijatelji filmske umjetnosti! Zahvaljujući i svesrdnoj potpori sarajevskih i zagrebačkih kulturnih krugova, donatora i sponzora, sedmu godinu zagrebačka publika ima privilegij gledati i uživati u ponajboljim dokumentarnim i dugometražnim filmovima produkcije susjedne Bosne i Hercegovine. Ta je manifestacija ne samo pridonijela boljoj filmskoj su-

55


BOŠNJAČKI GLAS radnji dvaju glavnih i prijateljskih gradova, nego i značajno unapređuje kulturnu suradnju i prijateljstvo naših dviju država. Štoviše, imamo razloga ponositi se činjenicom da se na mnogim filmskim špicama, u koprodukcijskim projektima, nalaze imena vodećih režisera, glumaca, scenarista i snimatelja s obje strane rijeke Save. Pa i na taj način uspostavljamo mostove suradnje i prijateljstva. Posebno čestitam glumcima i glumicama, filmskih autorima i producentima iz B i H koji su posljednjih godina dobili ugledna domaća i međunarodna filmska priznanja. Svima vam čestitam Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a sada se prepustimo filmskim pričama. Ugodan boravak u Zagrebu!”, poručila je gđa Švaljek, otvorivši Dane b-h filma u Zagrebu!

Program Dana Posljednjih šest godina zagrebačkoj je publici prikazano 60 filmova, 25 dokumentaraca, a i upriličeno šest predivnih glazbenih večeri. Oko 15.000 gledatelja vidjelo je najbolja ostvarenja b-h kinematografije. Od ove godine te se brojke značajno uvećavaju! Nedim Ahmetašević, inače voditelj projekta filmskih Dana poručio je Zagrepčanima:” Dok je svijeta, mjerit će se vrijeme... Ono je jedini svjedok naših djela, strpljenja i istine, a mi ćemo vam i ove godine džabe prikazati filmska ostvarenja jedne od najmanjih kinematografija u svijetu, a najveće po idejama i uspjesima. Krećemo s premijerom glazbenog-jazz dokumentarca A propos de Sarajevo, filma Harisa Pašovića snimljenog 2005. godine.” Sljedećeg dana prikazani su zagrebačkoj publici filmovi: “Sa mamom”, kandidat B i H za američku prestižnu nagradu Oskar Filmske akademije, a u kategoriji stranog filma, a čiji je redatelj Faruk Lončarević. Također i film “Reket”, autora Admira Buljugića. U srijedu, 26. studenog, prikazani su filmovi redatelja Jasmina Durakovića “Ja sam iz Krajine, zemlje kestena” i ekranizirani roman “Čejfurji reus” pisca-režisera Gorana Vejnovića. Slijedili su, 27. studenog, “Duhovi Sarajeva” Dejana Radonića i “Obrana i zaštita” Bobe Jelčića. Petak, 28. bio je dan za 103. minutni film redatelja Michaela Winterbottoma i film “Mostovi Sarajeva”, filmski omnibus niza autora, iste dužine trajanja. Na dan zatvaranja ovogodišnjih Dana bosanskohercegovačkog filma u Zagrebu, 29. studenog, projiciran je film Ines Tanović “Geto 59”, a održan je i glazbeni program u kome je nastupio uz ACUSTIC bend mladi pjevač sevdalinki i dr. pjesama Amir Kazić Leo. u

Dogradonačelnica Grada Zagreba, gđa Sandra Švaljek otvorila je Dane b-h filma u Zagrebu

Bošnjački saborski zastupnik, g. Nedžad Hodžić

Monografija dr. Aide Abadžić Hodžić

Sjajni Srebreničanin Selman Selmanagić Arhitekt, urbanist i dizajner Selman Selmanagić među malim je brojem ljudi koji su potvrđivali svoju stručnu kreativnost predavačkim visokoškolskim radom u najcjenjenijoj školi arhitekture i dizajna u svijetu – njemačkom Bauhausu. Završivši Odsjek za arhitekturu u Dessauu ( godine 1932.) bio je Selmanagić i jedini iz Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću koji se izravno veže za europsku umjetničku avangardu. Umro je u Berlinu

56

1986. godine. Na sreću, članovi njegove obitelji, supruga i dvije kćerke, bile su voljne surađivati s povjesničarkom umjetnosti sa sarajevskog Filozofskog fakulteta, dr. Aidom Abadžić Hodžić, kada je istraživala podatke o tom fascinantnom velikanu arhitekture i urbanizma. Do pojave njene knjige-monografije o tom se izuzetnom čovjeku nije znalo gotovo ništa u b-h, a niti u hrvatskoj javnosti.

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS Nakon sarajevskog simpozija o Selmanu Selmanagiću, iniciranom i od dr. Abadžić i njenih sustručnjakinja iz Njemačke, održanog 23. listopada o. g., u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, 6. prosinca o. g.. promovirana je monografija o tom samozatajnom Srebreničaninu. Prof. dr. Aida Abadžić Hodžić, uz materijalnu podršku Fondacije Adila Zulfikarpašića, nakon osmogodišnjeg istraživanja, dočekala je od stručne europske i domaće javnosti, najlaskavije pohvale za svoju knjigu-monografiju o Selmanu Selmanagiću. Na zagrebačku su joj promociju podršku došli dati, uz domaćice: direktoricu Muzeja suvremene umjetnosti mr. sc. Snježanu Pintarić i njenu suradnicu Vesnu Meštrić (moderatoricu zagrebačke prezentacije) i prof. dr. Karin Šerman, s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, a i filozof i profesor s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, dr. Hilmo Neimarlija. Prezentaciju je popratila i dojmljiva interpretacija dijelova monografije koji se odnose na Selmanagićev život u Srebrenici (točnije na imanju u Potočarima)dramske prvakinje HNK, gđe Alme Prica.

Prenosimo nekoliko pohvala promotora: Izdavač monografije o arhitekti Selmanagiću i Bauhausu, gđa Amira Rizvanbegović Ruvić iz Fondacije Adila Zulfikarpašića: “Knjiga dr. Abadžić o Selmanagiću uvrštena je u program obilježavanja 60. obljetnice ovog Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, zahvaljujemo domaćinima. S ovom smo knjigom na/došli u Fundaciji i na ideju da pokrenemo program sličnih istraživanja nepoznatih nam zaslužnih Bosanaca i Hercegovaca. Zahvaljujem autorici na suradnji s Bošnjačkim institutom i vjerujemo da je njena knjiga jedna u nizu istraživačkom koja će uslijediti…”

Prof. dr. Karin Šerman, Arhitektonski fakultet u Zagrebu: “Ta je knjiga jedna od rijetkih cjelokupnih, zaokruženih i završenih monografskih prikaza nekoga iz Bauhausove škole koji potječe iz Kraljevine Jugoslavije. Već sâma činjenica da progovara o dosad nepoznatim segmentima tog intrigantnog europskog učilišta, koje je promijenilo i zadužilo čitav umjetnički arhitektonski i dizajnerski svijet, čini je dostatno atraktivnom i relevantnom. Mala grupa odvažnih, mladih ljudi koji su se upuštali u eksperiment svojih života, godinama ne prestaje privlačiti istraživački interes, a s vremenom je zadobila i mitski status…U toj je grupi Selman Selmanagić još i posebno značajan i zbog toga jer je i jedini završio studij Bauhausa, pa mogao i prakticirati ovlašteno svoju disciplinu. Naime, od oko 1300 studenata Bauhausa iz cijelog svijeta, odnosno dizajna tekstila, Selmanagić je među 132 studenta koji je diplomirao, a to, onda, znači da je za boravka u toj školi, u kojoj je i predavao, upio njegove lekcije i formacije…S time njegova pozicija postaje automatski značajnija i provocira pojačani interes. Knjiga dr. Abadžić sustavno i krajnje minuciozno prati arhitektov život, od njegovih najranijih godina, preko školovanja do stručno-formativnih godina i brojnih Selmanagićevih studijskih putovanja svijetom, te profesionalnih angažmana. Sve te etape Selmanagićeva života pomno su kontekstualizirane. I to je dodatna, posebna vrijednost te monografije. Precizno ocrtava različite okolnosti u kojima se razvija Selmanagićeva izrazito plodna karijera. Istinski mi je veselje čestitati i autorici, a i uredniku knjige o Selmanagiću, dr Fahrudinu Hasanbegoviću, te svim drugim djelatnicima na toj besprijekorno priređenoj knjizi!”

Gđa Vesna Meštrić iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu: “Selman Selmanagić našao se u samom središtu europske umjetničke revolucije, u laboratoriju modernosti. Imajući u vidu okolnosti iz kojih je on tamo stigao, kao i njegova ranija znanja i stupanj školovanja u tadašnjoj B i H, bio je to doista pravi test Selmanagićevih kreativnih sposobnosti i snage njegova karaktera…”

Dr. Hilmo Neimarlija, Fakultet islamskih znanosti u Sarajevu: “Ova je knjiga izvanredna tematizacija izuzetne teme. Otklanjamo dileme čemu pri čitanju te monografije dati prednost: životu i osobnosti Selmana Selmanagića, njegovom bauhausovskom obrazovanju i djelatnosti ili prikazu autoričina arhitektova puta, njegovom dizajnerskom i sveučilišnom radu. Profesor iz Bosne i Hercegovine u istočnom Berlinu! Ljevičarskog svjetonazora! Selmanagić je, još dok je studirao, predstavljan kao netko koga treba slijediti. Stekao je i brojna stručna i državna priznanja i odličja. U poznim godinama dolazio je u svoju Srebrenicu, ali se o njemu u to vrijeme malo znalo kod nas…” u

Pormotori i autorica knjige o arhitekti S. Selmanagiću

Autorica prof. dr. sc. Aida Abadžić Hodžić

PROSINAC 2014.

57


BOŠNJAČKI GLAS

Poetski kutak Dvoje pjesnika – o ljubavi pjevaju!

Iz Rijeke nam se javio pjesnik, g. Pero ŠKOBO, prof. DVIJE LJUBAVI U ALADŽI Mladi mjesec po Aladži bosančicu sitnu veze a ja kunem zoru ranu što po nebu gasi zvijezde. Lipa cvjeta, ptica pjeva, u vrbaku mreška rijeka, sabah imam najavljuje a šapuću merdžan usta. Ti si sjajna mjesečina ti si moja zvijezda plava, ti si Džennet i zakletva i molitva i mahala. Kad polete prve laste: Selam rijeko! Čuvaj tajne! Uzdišemo preko mosta zagrljeni bez džunahe. ***

58

U njedrima njišem dvije ljubavi: što je imadoh, i što je nije. Jedna se obnoć privuče sladom, a druga obdan u duši bdije. U suzi mi se ponekad sretnu, i miluju mi bore na licu: Što je imadoh mi uzdah izmami, a što je nije, pjesmu sjetnu. ***

LJEPŠA JE MOJA DRAGA Ljepša je moja no što Vi ste draga ljepša joj kosa ljepše usne što me zovu, njena su njedra; ah njena su bedra bjelja od snjegova što mi tugu liju, i zameću pute... Ljepše su oči no zvijezde daleke njen korak tiši je od leptirova leta, naša je ljubav; ah naša je ljubav bila kratka vijeka, al’ još i danas dva duha za ruke se vode kad se lampe pale niz kaldrmu pustu, ljepša je moja no što Vi ste draga...

BROJ 29


BOŠNJAČKI GLAS

Poetski kutak Dvoje pjesnika – o ljubavi pjevaju!

Zagrebačkoj pjesnikinji Hildi Resulbegović česta je tema - ljubav. SAVRŠEN DAN Ušetah i danas u park kao u taj neponovljivi dan: Igra vjetra na površini jezera Razlivene desetine nestašnih boja U hodu ih neutaživo upijam… *** Radost mog dvokoraka dok Te sustižem. Nježni dodiri Tvojih dlanova po busenju šaši u potrazi za plavetnim vilinskim konjicima; u svježini vode okupano jato patki. Radost je Tvoj trk uz/niz brijeg. Tvoja obećanja, planovi, slutnje. Zlatasto tkanje sunca u krošnjama, tanana igra svjetla u Tvojoj kosi.

Opet sama u parku! Svjetlucavim zvjezdanim prahom posuto: kamenje stazâ, trave, poljsko cvijeće. U granju, u zrcalnim iskrama smaragdne vode odraz Tvog smijeha. Park je poprimio Tvoje obrise. Ne želim izaći. ***

U BOŽJOJ GREDICI Datule smo slatke Ti i ja s glavom u jari zraka, a stopalima u vodi lednoj. Grčevito prepletenih ruku hranimo se lutanjima pustinjom danâ.

Milujem Ti ruku u svojoj ruci. U snene mi oči spokojno pretačeš prošlost. Radost čeznutljivih osmjeha dok dijelimo klupu, ushit kad' dotičemo umiljatog psa…

Plodovi svjetla nježnosti iz džennetske oaze beduinski štedljivo kaplju nam radosti koje pijemo.

Ni od Boga se ne može tražiti više!

Allahu Akbar, zahvaljujem Mu predano na svakom trenutku dok zajedno, Ti i ja, tečemo Njegovom gredicom života.

Tu si. Dan je savršen. Darovan. Ne želim izaći iz njega. Park diše Tobom. Zaigrane sjene rišu bezbroj maštovitih priča, upliću se u korake, u riječi, u sjećanja. Sve treperi, drhti, pleše. Šušte rijetki žuti listovi dok se polako, iz ljetne vreline bacaju u svježinu korijenja. Zagrljeni, oblaci pjevaju s pticama. Tu si i dan je savršen. ***

PROSINAC 2014.

*** Plava si svjetlost u mraku špiljâ Lepet krila probuđenih netopira, Trag svilenkasti puža i skakavca let. Suzne jutarnje kapi na poljima. Iglice borova mirisne što opčinjavaju brda. U danu jednom tisuće si plahih ptica. Ljubav si moja što pršti vodenim prahom kaskade. Ni kapi bistre Ni mirise opojne Nit’ tragove srebra puža Ni božansko svjetlo dana Ništa ne želiš od mene.

59


Postanite članom fonda za stipendiranje učenika i studenata Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske uključenjem u akciju “Odričem se jedne kave u korist najboljih učenika i studenata”! Uplatom minimalnog iznosa postići ćemo svi maksimalnu korist! Uplate možete izvršiti jednokratno ili trajnim nalogom u Zagrebačkoj banci na žiro-račun BNZH, broj: 2360000 – 1101413989.


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.