RIJEČ GLAVNE UREDNICE

“Grozno to mora biti kad čovjeku ništa nije sveto, ništa ga ne entuzijazmira, ništa mu ne imponira, nema ničega što bi štovao, živio samo za to. Grozno mora “praktičnim” ljudom biti.” Ivana Brlić Mažuranić (iz U potrazi za Ivanom, Sanje Lovrenčić)

Savršeno smo usmjereni praktičnim ciljevima, materijalno mjerljivima, a papirnate novine se nikako ne uklapaju u tu praktičnu pamet. Sentimentalna ugoda od novina u rukama, uz kojekakve rituale, teško opravdavaju ekološku štetu. Časopise koje smo listali i čitali dok su bili tiskani i dospijevali nam poštom danas više ne listamo, a niti ih čitamo, uglavnom. Tek ako se pojave u rezultatima pretrage pomoću ključnih riječi fokusiranih na interesno područje. A kakva će šteta nastati kada nestane svih čarolija koje nas čine samo sretnima, bez mjere, i ostanemo usred održivog razvoja kao bezlična funkcionalna karika koja čita samo upute za uporabu, na ekranima. Jer duh, um i srce nerijetko trebaju drukčiju hranu, katkad neodredivu popularnim pojmovima praktičnog i održivog, a osobito papirnatu riječ. Srcem vatrenim osvaja se sreća i svijet. Ovo ne moram posebno elaborirati.

Iza nas je uskoro još jedna dramatična godina, s novim velikim ratištem u srcu srca našega svijeta, Europe, u koju ćemo bezgranično putovati, od Nove godine još više, i vraćati se (nadam se), s kojom ćemo dijeliti istu monetu i promijeniti koješta što tek trebamo doživjeti. Prilagođavamo se, sve više, privatno, socijalno i profesionalno, a dostupnost informacija stvara neurozu beskraja. Naše se obveze sve više granaju, a nismo ni savršeni ni svemoćni. U ovom broju donosimo novi Međunarodni kodeks medicinske etike Svjetskoga liječničkog udruženja (WMA, World Medical Association) koji je prilagođen suvremenim izazovima – od telemedicine i okoliša do brige za vlastito zdravlje liječnika. Univerzalnost etičkih načela nije isto što i intrinsičan osjećaj za dobro (koji „šara“) i stoga je nužno čitati i poznavati ovakve propise. Ljudskost

Donosimo razgovor s impresivnom znanstvenicom iz područja biomedicine, dobitnici državne nagrade za znanost. Znanost je imenica ženskog roda, pa… pročitajte sami. U temi ovoga broja pišemo o SOP-ovima, standardnim operativnim postupnicima koji za sada premalo olakšavaju klinički i ini liječnički posao.

Delegacija Hrvatske liječničke komore posjetila je Mostar i potpisala sporazum o suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru, a podrška Hrvatske jedinom medicinskom fakultetu izvan Hrvatske na hrvatskom jeziku izazvala je oduševljenje u glavnom gradu Hercegovine. Nesretnu politiku za Hrvate u susjednoj nam državi dijele i liječnici i budući liječnici i nadamo se da ovakva suradnja osnažuje njihov razvoj i opstanak. LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina

Vukovar je pod kišobranima primio desetke tisuća onih koji su došli pokloniti se gradu heroju, među njima je bilo i vodstvo Komore. Uz branitelje vojnike i nesretne civile te su 1991. upravo liječnici bili simbol i obrane i žrtve i hrabrosti i stradanja. Rat je bio i drugdje u Hrvatskoj pa ni Škabrnja nije zaboravljena. U ovom broju donosimo riječi Ivane Brlić Mažuranić o osmijehu na našim licima, o ljubaznosti. U vezi s takvim raspoloženjem koje prkosi nedaćama ovih dana, za kraj ove godine, završit ću riječima velikoga Tina: „A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“

Želim sretan Božić i vedru, ljubaznu i nasmiješenu 2023. godinu. Iskreno, Lada Zibar