MEDICINSKO PRAVO

Piše: IVICA VUČAK

Dr. Niko Skrivaneli

U petak 28. listopada 2022. u Jelsi na Hvaru otkrivena je spomen-ploča na obiteljskoj kući velikana hrvatske medicine prof. dr. Nike Skrivanelija obilježavajući šest desetljeća proteklih od njegove nenadane i prerane smrti. Obitelj i škOlOvanje Po ocu potječe iz obitelji Scrivanelli (Pisačić) čija se renesansna kuća s plemićkim grbom i natpisom iz 1561. godine nalazi u sjeveroistočnom kutu Trga sv. Ivana u Jelsi. Preci po majci Petronili Farolfi, rođenoj u Visu, potječu od židovske obitelji koja je doselila iz Venecije i pokrstila se 24. lipnja 1727. Istoga su dana roditelji vjenčani u viškoj crkvi (kumovi su im bili članovi uglednih viških plemićkih obitelji Jakša, Hectoreo i Lupis). Bavili su se uspješno trgovinom. Otac Nikolin Petar Scrivanelli bio je učitelj pučke škole u više mjesta u Dalmaciji pa je tako tijekom službovanja u Zaostrogu rođen 18. lipnja 1900. sin kojem su nadjenuli ime Nikola, Niko. U dokumentima do 1930. njegovo je prezime Scrivanelli, a poslije Skrivanelli i Skrivaneli. Gimnaziju je završio u Splitu u ratnoj godini 1917./1918. i početkom srpnja 1918. položio ispit zrelosti. Upisao je studij medicine na Medicinskom fakultetu (MEF-u) sveučilišta u Zagrebu u drugoj godini njegova rada. Promoviran je 19. prosinca 1925., a sva tri profesora koji su toga dana na Rektoratu vodili promociju bili su s medicine (rektor Drago Perović, dekan Fran Smetanka i promotor Dragutin Mašek). Vojni rok je odslužio u Savskoj bolničarskoj četi u Zagrebu od 16. svibnja 1926. do 16. studenoga 1927. i položio ispit za rezervnog sanitetskog poručnika. Propisan jednogodišnji staž odradio je u Zagrebu na odjelima Bolnice milosrdnih sestara, u Bolnici za zarazne bolesti, Bakteriološkoj stanici i u Vojnoj bolnici. Pravo obavljanja privatne prakse odobreno mu je 14. prosinca 1927. Skrivaneli je bio općinski liječnik u Pokupskom (kotar Pisarovina) od 16. srpnja 1928. do 31. siječnja 1930. Vodio je i priručnu ljekarnu. Imao je i ugovor s Okružnim uredom za osiguranje radnika u Zagrebu za liječenje njegovih članova. U Pokupskom je bio među aktivnim članovima “Jadranske straže”, društva utemeljenoga s ciljem propagiranja jadranske orijentacije čitave države. Biran je za zamjenika člana Nadzornog odbora mjesne organizacije. Odlikovan je 25. kolovoza 1929. Ordenom sv. Save IV stupnja. Potkraj 1929. postao je član Liječničke komore te pristupio Zboru liječnika Hrvatske (ZLH). Specijalizacija iz pedijatrije Nakon 18 mjeseci rada u Pokupskom dao je ostavku i, zainteresiran za specijalizaciju pedijatrije, vratio se u Zagreb. Po preporuci šefa Klinike za dječje bolesti MEF-a u Zagrebu prof. Ernsta Mayerhofera (1877. – 1957.) otputovao je u Beč. Od 10. veljače 1930. do 22. prosinca 1931. radio je kao neplaćeni liječnik na raznim odjelima i u mliječnoj kuhinji na Sveučilišnoj dječjoj klinici. Prof. Franz Hamburger (1874. – 1954.) napisao je 7. siječnja 1932. da je Skrivaneli obavljao ne samo praktične zadatke nego sudjelovao i u znanstvenom radu klinike marljivo koristeći svaku priliku za proširenje i produbljenje svoga znanja u raznim područjima pedijatrije. U crkvi sv. Marka u Zagrebu vjenčani su 22. kolovoza 1930. dr. Niko Skrivanelli i Vera Sauerbrunn (1906. – 1990.), kći Elze rođ. Kutscher (1880. - 1942.) i Mavra Sauerbrunna (1862. - Zagreb, 1942.). Vjenčao ih je don Kerubin Šegvić (1867. – 1945.), umirovljeni profesor i književnik, a kumovi su bili mladenkin ujak Leopold Kutscher (1882. – 1942.), industrijalac, i dr. Juraj Pećarević, odvjetnik (zastupao dr. Matu Drinkovića (1868. – 1931.), rodom Jelšanina, liječnika u Zagrebu i ministra u nekoliko vlada, u tome razdoblju bez lisnice). Mladenkin otac, suosnivač Zagrebačke tekstilne tvornice, bio je istaknuti tekstilni stručnjak, autor brojnih stručnih članaka, predsjednik Udruženja tekstilaca, dopisni član Trgovačke i Industrijske komore. Verin djed po ocu Hermann Sauerbrunn (1834. – 1911.) i mlađi očev brat Edmund Sauerbrunn (1865. – 1942.) bili su liječnici, a stariji brat Julius Sauerbrunn (1861. – 1934.) bio je generalni direktor Nacionalne austrijske tekstilne industrije u Beču. Skrivaneli je od 27. prosinca 1931. do 18. veljače 1933. bio neplaćeni asistent na Dječjoj klinici u Zagrebu. Njegovo se ime pojavljuje među sudionicima sastanka pedijatričke sekcije ZLH-a u predavaonici pedijatričke klinike na Šalati 29. siječnja 1932. godine, uz naznaku “gost”. Dječja

Prof. dr. Ernst Mayerhofer sa suradnicima (dr. Niko Skrivaneli sjedi prvi sdesna)

klinika odredila ga je za obavljanje pedijatrijske službe u Klinici za ginekologiju i porodiljstvo, a predstojnik prof. Franjo Durst mu je, pokusno, povjerio predavanje iz pedijatrije. “Dr. Scrivanelli je pokazao mnogo volje i sposobnosti u nastavničkom radu” pa je, na temelju prijedloga Primaljskog učilišta u Zagrebu od 18. studenoga 1932., postavljen 28. prosinca 1932. za honorarnog nastavnika u godini 1932./1933. (najmanje 80 sati predavanja “O njezi zdravog i bolesnog novorođenčeta i dojenčeta” i “O socijalnoj zaštiti matera i djece”). Taj je ugovor obnavljan i sljedećih godina. Od 9. svibnja 1933. radio je na Dječjoj klinici kao asistent–činovnički pripravnik do 31. kolovoza 1937., tj. do unaprjeđenja za asistenta-činovnika u 8. položajnoj skupini. U međuvremenu mu je, rješenjem Banske uprave Savske banovine u Zagrebu od 10. srpnja 1933., odobren naslov specijalista za dječje bolesti, a 26. i 27. lipnja 1936. položio je na Univerzitetu u Beogradu Državni asistentski ispit. Redovito je, kao punopravni član, sudjelovao na sastancima Pedijatrijske sekcije i referirao o različitim problemima iz prakse, a predavao je i na plenarnim skupštinama HLZ-a te na sastanku Hrvatskoga dermatovenerološkog društva HLZ-a. Od 15 njegovih članaka objavljenih do 1941. dva su bila na njemačkom, a jedan na bugarskom. Prvi njegovi članci (najprije zajednički s prof. Mayerhoferom, a potom i samostalni) objavljeni su 1935. godine u “Archivu für Kinderheilkunde” i u “Liječničkom vjesniku” (dalje: LV). Tekst predavanja “Najvažnije biološke manifestacije i bolesti kod novorođenčadi”, održanog u nizu predavanja za praktične liječnike uz glavnu godišnju skupštinu ZLH-a 29. siječnja 1937., objavljen u LV-u, uvršten je u “Odabrana poglavlja iz pedijatrije” tiskana 1937. godine kao svezak “Zbirke separata LV-a ” koji je bio ubrzo rasprodan. Zajednički članak s dr. Stanom Leban-Klemenc, kolegicom s Klinike na Šalati, o primjeni željeza u liječenju sekundarnih anemija u dječjoj dobi objavljen je u listopadu 1938. u “Wiener medizinische Wochenschriftu”.

SarajevO Proglašenje NDH zateklo je dr. Skrivanelija u odori, mobiliziran je i od 10. travnja 1941. do 16. svibnja 1941. bio je predstojnik Zaraznog odjela Stalne vojne bolnice na Kuniščaku u Zagrebu. Prisegu novim vlastima položio je 17. travnja 1941. godine. Odredbom Ministra zdravstva NDH otpušten je 22. travnja 1941. iz službe kod Privatno-društvene bolesničke blagajne “Merkur”. Na Dječjoj klinici nastupile su promjene prisilnim preuranjenim umirovljenjem prof. Dragišića 2. srpnja 1941. I Skrivaneli se dopao ustaškog zatvora. Odlukom ministra zdravstva NDH od 16. rujna 1941. preuzet je dr. Skrivaneli, asistent u VIII položajnoj skupini kod MEF-a Hrvatskog Sveučilišta u Zagrebu, i imenovan primarnim liječnikom i v.d. predstojnikom Dječjeg odjela u Državnoj bolnici u Sarajevu, u VI položajnoj skupini. Putni i selidbeni troškovi određeni su na račun državnog proračuna. Na novo radno mjesto nastupio je 31. listopada 1941. Odlaskom u Sarajevo sklonio se, zajedno sa suprugom, od progona. Slično je prošao i docent na Kirurškoj klinici u Zagrebu dr. Hugo Gjanković (1893. – 1981.) koji je, također rješenjem ministra zdravstva NDH u srpnju 1941., premješten za predstojnika oba kirurška odjela u Državnoj bolnici u Sarajevu i tamo je, sa suprugom Židovkom, proveo ratne godine. Skrivanelijeva punica gđa Elsa Sauerbrunn rođ. Kutscher (1880. - 1942.) ostala je, unatoč opasnosti, u Skrivanelijevu stanu u Zagrebu. U cilju njezine zaštite u stan je uselio Ivanko Farolfi (1892. – 1945.), Skrivanelijev prvi rođak, tajnik ratnog vodstva HSS-a u Zagrebu. On je, po završenom studiju prava u Zagrebu, bio javni bilježnik u Visu te viški gradonačelnik 1936. - 1941., a poslije predaje Visa fašističkoj Italiji preselio se u Zagreb. U jednoj od posljednjih racija na preostale zagrebačke Židove uhićena je 1942. godine gđa Elsa Sauerbrunn i odvedena u Auschwitz. I Farolfi je bio uhićen u aferi Vokić-Lorković, zatvoren u Lepoglavi te likvidiran 30. travnja 1945. Premda su i docent Gjanković i asistent Skrivaneli razvili u Zagrebu uspješne akademske karijere, nisu u ratnim godinama objavljivali u LV-u niti su se njihova imena spominjala u postupku osnivanja drugog medicinskog fakulteta Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu, onoga u Sarajevu realiziranoga 1944. godine. pOnOvO u zagrebu Po završetku rata dr. Skrivaneli se sa suprugom i sinom Pjerom (rođenim 9. veljače 1945. u Sarajevu) vratio u Zagreb na Kliniku za dječje bolesti na Šalati koju je od svibnja 1945. vodio iz mirovine reaktivirani prof. Mayerhofer. U Pedija-