RAZMIŠLJANJA

Austrijska liječnička Komora - o pravu i etici

Priziv savjesti, eutanazija, (ne)javnost disciplinskih postupaka protiv liječnika

S Predstavnicima Austrijske liječničke komore razgovarala Lada Zibar

Kakvo je stanje s prigovorom savjesti u Austriji? Pružate li dovoljan pristup legalnom pobačaju u lokalnim zajednicama?

U Austriji svaki liječnik može slobodno odbiti pacijenta i odbiti ga liječiti. Sloboda savjesti bitan je dio liječničke autonomije. Zauzeto je stajalište da se ne smije dirati u liječničku slobodu savjesti i rezerviranost liječnika prema izboru postupaka. Etičke i moralne odluke pojedinca trebaju se i moraju poštovati. Liječnička sloboda savjesti i zabrana diskriminacije u vezi sa slobodom liječnikove savjesti zaštićeni su s nekoliko odredaba.

Prigovor savjesti u vezi s prekidom trudnoće reguliran je u § 97, pododjeljak 2 i 3 austrijskoga Kaznenog zakona (Österreichisches Strafgesetzbuch). Odredba

utvrđuje prvenstvo liječničke odluke vezane za priziv savjesti kod prekida trudnoće pa niti jedan liječnik ne smije biti primoran da sudjeluje u pobačaju. Za odbijanje nije potrebno navoditi

razloge. Međutim, pravo na odbijanje je ograničeno u slučaju neposredne opasnosti za život trudnice koja se ne može otkloniti na drugi način te u ovom slučaju dužnost liječenja ograničava liječnikovu autonomiju. Dužnost spašavanja života ima prednost pred liječničkom odlukom temeljenom na prizivu savjesti, koja se inače poštuje. Također je predviđeno da nitko ne smije biti diskriminiran zbog odbijanja da izvrši ili pomogne pri pobačaju. Ova odredba protiv diskriminacije ne odnosi se samo na liječnike, već i na ostalo medicinsko osoblje. Prigovor savjesti u vezi s reproduktivnim medicinskim mjerama reguliran je u § 6 pododjeljcima 1 i 2 Zakona o reproduktivnoj medicini (Fortpflanzungsmedizingesetz). Nijedan liječnik nije dužan provoditi ili pomagati u medicinski potpomognutoj oplodnji ili prijeimplantacijskoj genetičkoj dijagnostici. Nitko ne smije biti ni na koji način diskriminiran zbog provođenja medicinski potpomognute oplodnje ili prijeimplantacijske genetičke dijagnostike, sudjelovanja u njoj ili zbog odbijanja provođenja ili sudjelovanja u takvim postupcima. Prigovor savjesti u pogledu potpomognutog samoubojstva reguliran je u § 2 pododjeljcima 1 i 2 Sterbeverfügungsgesetz ( „Zakon o raspolaganju umirućeg”). Ugovorno obećanje izvršenja usmjereno u tu svrhu ne može se izvršiti na sudu. Niti jedna fizička ili pravna osoba ne smije biti diskriminirana zbog odbijanja pružanja pomoći, davanja zdravstvenih podataka ili suradnje u izradi oporuke o smrti. Zabrana diskriminacije primjenjuje se na isti način ako osoba pruža takvu pomoć ili medicinske podatke ili surađuje u izradi raspolaganja umirućega. Pristup opcijama legalnog pobačaja općenito je lako dostupan diljem zemlje u Austriji. Od srpnja 2020. godine ginekolozi u privatnoj praksi mogu obavljati medicinski pobačaj uz prepisivanje lijeka Mifegyne, čime je dostupnost javnosti dodatno olakšana. No, u ljeto 2022. pojavile su se medijske objave da jedini liječnik koji obavlja pobačaje u Vorarlbergu planira otići u mirovinu. Ovakvo stanje još uvijek traje i posebno je vrijedno spomena, jer javne bolnice u Vorarlbergu i susjednom Tirolu ne rade pobačaje.

Odobravaju li austrijski liječnici zakonske promjene vezane uz eutanaziju?

Promjene na razini pravnih propisa Odlukom od 11. prosinca 2020. Ustavni sud (VfGH) donio je odluku o neustavnosti dosadašnje kaznene odgovornosti za potpomognuto samoubojstvo. Od 1. siječnja 2022. na snagu je stupio Sterbeverfügungsgesetz ("Zakon o raspolaganju umirućega") koji regulira zakonske uvjete za potpomognuto samoubojstvo. U ovom zakonu raspolaganje umirućega (Sterbeverfügung) definirana je kao izjava volje kojom osoba koja želi umrijeti bilježi svoju trajnu, slobodnu i autonomnu odluku da okonča vlastiti život. Raspolaganja umirućega temelji se na prokušanom instrumentu raspolaganja pacijenta (Patientenverfügung), u kojoj pacijenti mogu odrediti koje se medicinske mjere trebaju ili ne trebaju poduzeti, u slučaju da ne mogu više sami donositi odluke zbog bolesti ili nesposobnosti. Budući da je raspolaganja pacijenta vrlo osobna odluka, možete je sastaviti samo sami (zastupanje drugih ljudi nije moguće). Svaka osoba koja boluje od ozbiljne, trajne ili neizlječive bolesti, koja je punoljetna i sposobna da donosi odluke (tj. koja razumije značenje i posljedice svoje odluke i može djelovati s time u skladu) može načiniti smrtnu oporuku (raspolaganja umirućega), ako ispunjava uvjet da doživljava patnju koje se ne može osloboditi ni na koji drugi način. Maloljetnici ne mogu sastaviti smrtnu oporuku. Kako bi se osigurala trajna, slobodna i autonomna odluka oporuke, zakon predviđa jasan postupak koji uključuje potrebne zaštitne mehanizme s jedne strane i da nema neopravdanih prepreka s druge strane. Fokus je na medicinskom obrazovanju jer se slobodna i samoodređena voljna odluka može donijeti samo uz

odgovarajuće informacije o posljedicama i alternativama. To je osigurano sljedećim pravnim postupkom: • Konzultacije s dvojicom liječnika: jedan od njih može biti npr. obiteljski liječnik, a drugi liječnik mora imati kvalifikaciju za palijativnu skrb. • Potvrda o bolesti i sposobnost odlučivanja: jedan liječnik potvrđuje prisutnost bolesti, a oba neovisno potvrđuju sposobnost odlučivanja osobe koja je spremna umrijeti. • Ako liječnik sumnja u sposobnost donošenja odluka, potrebna je konzultacija s psihijatrom ili psihologom. • Trajnost odluke. Kako bi se osigurala trajnost odluke, mora se poštovati razdoblje od 12 tjedana prije nego što se može sastaviti smrtna oporuka. U istraživanju samoubojstava ovo se razdoblje smatra nužnim za prevladavanje kriznog razdoblja. • Kratak rok u terminalnoj fazi. Za ljude u terminalnoj fazi, koji će stoga biti živi samo još vrlo kratko vrijeme (npr. nekoliko tjedana), primjenjuje se znatno skraćen rok od dva tjedna. To im također daje mogućnost potpomognutog samoubojstva. • Sastavljanje oporuke o smrti (raspolaganja umirućega). Nakon isteka roka, oporuka o smrti može se sastaviti kod javnog bilježnika ili pacijentovog odvjetnika. Oporuka se upisuje u posebno izrađen upisnik. Osobe s važećom oporukom o smrti tada mogu podići smrtonosni pripravak u ljekarni i uzeti ga u okruženju po vlastitom izboru. Ako je osoba vezana za krevet ili iz drugih razloga ne može sama nabaviti smrtonosni pripravak, pripravak umjesto nje može preuzeti ovlaštena osoba. Ova osoba mora biti imenovana u oporuci. Moguća je i dostava putem ljekarne.

Klauzula priziva savjesti osigurava da nitko nije dužan ponuditi ili pružiti pomoć ili sudjelovati u sastavljanju oporuke. S druge strane, nitko tko sudjeluje ne može biti u nepovoljnom položaju.

Osim toga, postoji zabrana oglašavanja i zabrana ekonomske koristi. Na primjer,

nije dopušteno reklamirati potpomognuto samoubojstvo ili stjecati ekonomsku

korist. Prema odjeljku 78 austrijskog Kaznenog zakona pod naslovom "Sudjelovanje u samoubojstvu" postoje četiri iznimke za

koje je pružanje pomoći samoubojstvu

još uvijek kažnjivo: • u slučaju maloljetnika • iz razloga za osudu (npr. pohlepa) • u osoba koje ne boluju od teške, dugotrajne bolesti • ako nisu dani medicinski podaci (zaštita slobodne i autonomne volje). Ocjena Austrijske liječničke komore (ÖÄK) U vezi s odlukom Ustavnog suda, a u vezi s potpomognutim samoubojstvom, Austrijska liječnička komora uvijek je naglašavala nekoliko točaka koje smatra ključnima; najvažnije je da se ni na jednu od strana uključenih u odluku o podvrgavanju ili izvršenju potpomognutog samoubojstva ne smije vršiti pritisak ili diskriminacija. Teški bolesnici ne bi smjeli biti dovedeni u položaj da moraju opravdavati svoju volju za životom i svoje pravo na postojanje. Pri tome ne smije biti pritiska ni na liječnike – ni ako odbiju sudjelovati u potpomognutom samoubojstvu, ni ako se odluče uključiti, uz poštivanje svih zakonskih postupaka. Individualna odluka mora biti najvažnija. Liječničkoj komori također je važno da eutanazija ne postane poslovni model, kao što se trenutačno događa u nekim europskim i susjednim zemljama. To je uzeto u obzir s odgovarajućom zabranom oglašavanja potpomognutog samoubojstva. Općenito, sa stajališta Austrijske liječničke komore zakon je o ovom osjetljivom pitanju uravnotežen i zadovoljavajući. Osim toga, planira se i proširenje palijativne medicine, što već dulje vrijeme zahtijeva i Austrijska liječnička komora. Palijativna medicina može pružiti vrlo dobre mogućnosti kako bi ljudi dobili najbolju moguću podršku i njegu na kraju života. Ovo već vrlo dobro funkcionira, ali ovdje je potrebno bolje financiranje i proširenje dostupnih usluga. Vezano uz spomenutu oporuku, pojavila su se pitanja je li dovoljno liječnika spremno informirati pacijente o ovoj temi. Austrijska liječnička komora uvijek je izražavala uvjerenje da to neće biti problem.

Jesu li osobni podaci liječnika kojima je izrečena stegovna mjera javno objavljeni?

Austrijski disciplinski zakon za liječnike predviđa nejavne stegovne postupke. Zabranjeno je priopćavati javnost o takvom stegovnom postupku. Međutim, liječnik na kojega se stegovni postupak odnosi može izvijestiti o ishodu stegovnog postupka u mjeri u kojoj se time ne krši njegova profesionalna dužnost čuvanja tajne podataka. U okviru stegovne odluke, međutim, postoji mogućnost izricanja da se disciplinska presuda objavi u Austrijskom liječničkom časopisu (Austrian Medical Journal) ili u priopćenju nadležne državne liječničke komore - pod uvjetom da je to u interesu očuvanja ugleda austrijske liječničke profesije i poštivanja profesionalnih dužnosti.

Imate li podatke o hrvatskim liječnicima koji rade u Austriji?

Austrijska liječnička komora svake godine objavljuje statistiku o liječnicima koji rade u Austriji. Godine 2021. u Austriji su kao liječnici radile 46 962 osobe. Njih 175 bili su hrvatski državljani u trenutku registracije u Austrijskoj liječničkoj komori, a Medicinski fakultet na fakultetu u Hrvatskoj završile su 173 od njih. U 2020. godini u Austriji je liječničku praksu obavljao 121 liječnik s hrvatskim državljanstvom, u 2019. njih 145, a 121 u 2018.

Kako ocjenjujete znanje austrijskih liječnika o tzv. medicinskom pravu?

Dobivaju li neko strukturirano obrazovanje o tome?

Teško je procijeniti znanje austrijskih liječnika na području medicinskog prava. U tijeku medicinskog obrazovanja polaznicima se na različitim mjestima prenosi znanje o medicinskom pravu. Sadržaj medicinskog prava već se poučava u raznim kolegijima tijekom medicinskog fakulteta. Cilj je pružiti osnovna znanja iz medicinskog prava. Dodatno obrazovanje iz područja medicinskog prava provodi se na poslijedoktorskom studiju. Obrazovni sadržaji za osposobljavanje liječnika opće medicine i specijalista obuhvaćaju učenje relevantnih zakonskih propisa. Ovdje se posebna pažnja posvećuje relevantnim pravnim problemima specifičnim za specijalnost.