KULTURA I UMJETNOST
RUAH HADA[A
bista. ^ak nam je poslala i fotografiju Nade Korski koja u ruci dr`i bijelu bistu. Nisam znao odgovor na pitanje kako i za{to je bista “pocrnjela”, pretpostavljao sam, a to sam i napomenuo kiparevoj k}eri, da je kolekcionar, kroz ~ije ruke je bista pro{la, obojio bistu radi za{tite. Pro{le godine je kiparova k}i posjetila Osijek i @idovsku op}inu. Pogledav{i bistu opet mi je napomenula da je u Opatiji kod Nade Korski vidjela tu bistu u bijeloj boji. Tako|er nam je napomenula kako je gospo|a Korski, iako ve} vrlo stara, duhom svje`a i zanimljiv je sugovornik. Zanimalo nas je, da li bismo je mogli posjetiti i s njom porazgovarati. Dobili smo odgovor da bi se gospo|a Korski tome sigurno veselila. Kako se `idovska kulturna scena Bejahad od pro{le godine odr`ava u Opatiji, smatrali smo da }e to ujedno biti i zgodna prilika za posjetu gospo|i Korski. To, dodu{e, nismo uspjeli obaviti prethodne, 2007. godine, pa sam to poku{ao nadoknaditi ove godine. U me|uvremenu iz krugova bliskih osje~kim kulturnim radnicima saznao sam neke pojedinosti o na~inu kako je bista iz Opatije stigla u Osijek. U Opatiji je donedavno `ivjela jo{ jedna Osje~anka, vr{njakinja Nade Korski pa su njih dvije, razmi{ljaju}i o bisti koja je rad Osje~anina Oskara Nemona, do{le do zaklju~ka da bi za to djelo slavnog kipara bilo najbolje da kona~no zavr{i u Osijeku. Nada Korski je odlu~ila pokloniti svoju bistu Osijeku, tra`ila se samo osoba koja bi je prenijela. Kad je za tu mogu}nost saznao osje~ki kolekcionar gospodin @eljko ^agalj, oti{ao je u Opatiju te preuzeo bistu. Zajedno s bistom, on je u Osijek donio razne dokumente i pisma koja potje~u od slavnog kipara i koje je Nada Korski sakupila tokom svog dugog `ivota. ^ini mi se vjerodostojna i pretpostavka koja obja{njava promjenu boje biste s bijele u crnu. Vrlo je vjerojatno da je kolekcionar dao napraviti jednu ili vi{e kopija te vrijedne skulpture koje su nakon izrade obojene crnom bojom. Jedna od njih zavr{ila je u prostorijama Op}ine. Tek ovdje mogu po~eti pri~u iz naslova: kako sam posjetio gospo|u Korski. Kada sam telefonom dogovorio posjet, nisam staru gospo|u htio uznemiravati pitanjem kako }u najlak{e prona}i njezinu ku}u. Rekla mi je samo: “K meni se ulazi sa strane, kod palme”. Na planu grada Opatije lako sam na{ao ulicu koja se zove Nova cesta. To je ulica koja ide paralelno s glavnom opatijskom ulicom, po du`ini cijelog mjesta, od ulaza u Opatiju sa sjeverne strane kod Voloskog do izlaza na ju`noj strani u smjeru Lovrana. Svoje ime ulica je dobila, vjerojatno, zato {to je najprije postojala sada{nja glavna ulica, a zatim je, mo`da, jo{ po~etkom 20. stolje}a probijena i nova cesta, na brdu povi{e mjesta i tada posljednjih ku}a. Ta ulica je duga nekoliko kilometara pa sam se najprije raspitao kod mje{tana gdje je po prilici ku}a s brojem 127. Nitko mi to nije znao re}i. U Hotelu “Adriatic”, gdje se odr`avao Bejahad upitao sam i portira. On mi je napomenuo da do Nove ceste mogu pro}i uzbrdo po stepenicama odmah do hotela, ali mi isto nije mogao re}i gdje je tra`eni broj. Popeo sam se puteljkom uz hotel, pro{ao kroz vrt s palmama neke pomalo zapu{tene vile i stigao na gornju cestu, do Nove ceste. Tu, na ovoj strani ulice na koju sam upravo stigao, nisam vidio ku}ne brojeve, ali sam na suprotnoj vidio ku}ni broj i nalazio sam se preko puta ku}e s brojem 260. Zaklju~io sam da moram krenuti
Gospo|a Nada Korski (97 godina).
pravcu u kojem se brojevi smanjuju, dakle, na sjever prema Voloskom. Po tome, dosta vru}em poslijepodnevu, propje{a~io sam oko jedan kilometar, ali kao za zlo, na mojoj strani ulice nigdje nije bilo ku}e s vidljivim ku}nim brojem. Na suprotnoj strani ve} se pokazivao broj 150. Mo`da sam blizu, pomislio sam, no tada sam kona~no ugledao ku}ni broj i na svojoj strani. Bio je broj 85! Uzalud sam, dakle, po vru}ini i suncu toliko hodao. Proma{io sam tra`eni broj i sada sam se morao vra}ati istim putem. Pa`ljivije sam gledao u ku}e, no ku}ne brojeve nisam vidio. Ve} sam stigao do mjesta odakle sam krenuo u potragu po Novoj cesti. Bio sam ispred one pomalo zapu{tene vile koja upravo iznad Hotela “Adriatic”. Pa`ljivije sam pogledao ku}u i na njoj opazio broj. Bio je to broj 127. Tako|er se vidio i natpis Vila “Pia”. Uvidio sam da sam kroz dvori{te te zgrade ve} pro{ao ~im sam krenuo od hotela. Bilo mi je potrebno jo{ malo “pretra`ivanja” po zgradi jer je ulaz u stan gospo|e Korski iz dvori{ta. Pokraj njenih sam vrata, dakle, pro{ao kad sam se od hotela penjao na Novu cestu. Ne gledaju}i pa`ljivo brojeve, ja sam umjesto pet, pje{a~io 50 minuta! Gospo|u Korski zatekao sam u dobrom raspolo`enju. Zbog duboke starosti ona svoje dane uglavnom provodi le`e}i, no duhom je vrlo svje`a, spremna na razgovore i {ale. Dobro se sje}a svojih mladena~kih osje~kih dana. Razgovarali smo kratko, uglavnom o Osijeku, o tome kako je tu nekada bilo. Pri odlasku sam za`elio da i idu}e godine u Opatiji mogu oti}i “U posjetu kod gospo|e Korski.” 39