3-05 - Divrej Tora - Mecora 5784

Naziv ove parše je "Mecora", što se odnosi na vrstu duhovne kožne bolesti. Komentator Sfas Emes objašnjava da je riječ "Mecora" zapravo skraćenica od dvije riječi - "Moci Ra" - što znači "uklanjanje lošeg".

Ideja je da kad osoba dobije osip ili groznicu, iako stvari izgledaju loše, to je zapravo znak da tijelo eliminira toksine i prolazi kroz proces čišćenja.

Ovu ideju možemo primijeniti na vlastite živote. Ponekad se čini da smo opterećeni poteškoćama i zbunjenošću. Ali kabalisti kažu da je to u određenom smislu pozitivan znak - svi toksini izbijaju na površinu, kao nešto što prethodi očišćenju.

Naš se svijet nalazi u burnim vremenima. Molimo se da prevladamo naše izazove i započnemo proces pročišćenja, koji nas vodi do našeg osobnog i nacionalnog izbavljenja ... neka bi ono došlo brzo u naše dane.■

tvama. Prije nego li kohen dijagnosticira da neka kuća ima caraat, iznašaju se sve stvari iz kuće kako bi se spriječilo da i one budu proglašene obredno nečistima. Caraat se uklanja razbijajući pa ponovo

istjecanje muškarčeva sjemena ili nečeg sličnog, te menstruacija ili slično krvarenje kod žena. Za očišćenje potrebno je uranjanje u mikve ■

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen - prva alija - 12 p'sukim(14,1-12)

Prema bolestima kojima se bavi Tazria, odmah se postupa prema postupcima opisanim u M'cora.

Glavna tema paraše M'cora je "obredno čišćenje" onoga koga je zadesio cora'at. Ovi postupci čine pozitivnu micvu. Potrebno je uzeti dvije ptice, s njima se izvrši obred, jedna se ptica prinese kao žrtva, dok se drugu pusti na slobodu. Osoba se uranja u mikve, pere svoje haljine i brije sve dlake sa svoga tijela. Pravila obrednog uranjanja općenito dolaze iz ovog konteksta.

S gledišta micvi Dvanaesto i posljednje poglavlje Hulina bavi se micvom Šilu'ah HaKen (tjeranjem majke ptice). Posljednja se mišna bavi situacijom kada bi ta micva mogla doći u konflikt s očišćenjem m'core. Što ako je m'cori jedina dostupna ptica za njezinu žrtvu pomirenja majka golubica koja leprša nad svojim gnijezdom? Tvrdimo li da pozitivna micva Taharat HaM'cora nadjačava zabranu uzimanja ptice majke? To bi odgovaralo općem pravilu da pozitivna zapovijed nadjačava zabranu. Ali to ovdje nije slučaj. Čak i za micvu, pa čak i kad će ptica biti puštena živa, kao što je to slučaj kod druge m'corine ptice, micva Šilu'ah HaKen ne smije se prekršiti.

Postoje tehnički razlozi za navedeno pravilo, bazirani na formulaciji riječi

u ovim recima. Ipak, možda postoji još jedan koncept. Šilu'ah HaKen je "demonstracijska" micva. Ona je jedna od rijetkih micvot za koje je navedena nagrada - arihat jamim. Micva se protivi zajedničkoj logici i rasuđivanju. Ona sadrži zagonetne kvalitete hoka - božanske zapovijedi, koju nije lako objasniti. A nagrada koja dolazi za njeno vršenje daje se i za mnoge druge micvot koje se prosuđuje prema metodi kal vahomer - ako se ova micva ovako nagrađuje, onda zasigurno teže micvot moraju sobom nositi veću nagradu. Kako god bilo, možda možemo naučiti da bavljenje osobnim usavršavanjem ne smije biti na račun drugih, bili oni ljudi ili životinje. [Napomena: ovo je samo tema za razmišljanje i ne bi je trebalo generalizirati; generalizacija bi mogla dovesti do kontradiktornih ideja, budite na oprezu!]

Levi – druga alija - 8 p'sukim(14,13-20)

Postupak očišćenja je završen nakon prinošenja različitih korbanot, i on slijedi nakon sedmodnevnog perioda te drugih postupaka, kako je prethodno spomenuto.

Obratite pažnju na to kako je m'cora izoliran od drugih tijekom vremena svoje obredne nečistoće. To mu daje vremena da propita sebe, svoja djela, svoje misli. No, kao dio procesa pročišćavanja, kao dio procesa dobivanja druge šanse na svijetu,

njemu na usluzi stoji kohen koji mu postaje primarna osoba za kontakt u njegovom procesu obnavljanja.

Š'iši – treća alija - 12 p'sukim –(14,21-32)

Osoba koja si ne može priuštiti životinje za žrtvovanje, treba za prinos donijeti dvije ptice. Tora opisuje obrede koje obuhvaća ovo prinošenje žrtava. Nije važno koliko je žrtva vrijedna u novcu (šekelima i agorot), već njena relativna vrijednost u odnosu na sredstva onoga koji dolazi po pomirenje.

R’vi’i – četvrta alija – 21 p'sukim(14,33-53)

Tora nadalje razmatra cora'at koji može zadesiti kuću neke osobe. Do toga može doći samo u zemlji Izraela, u kući izrađenoj od određenih materijala i pod određenim uvjetima. Još jednom, kohen je taj koji određuje postoji li cora'at, ili treba zvati malera. U slučaju "zadešene kuće", postoje postupci koje treba provesti, te proces očišćenja, koji uključuje i prinošenje korbanot.

Ne samo da tijelo osobe sadrži elemente duhovnosti, već ih sadrži čak i njezin dom - posebno u Erec Jisraelu. Iako čitavu ovu temu u dana-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

šnje vrijeme ne provodimo u praksi, ne možemo zanemariti pouke spone i povezanosti između fizičkog i duhovnog svijeta. Osoba čiji je dom mjesto susreta učenjaka Tore, lansirna rampa za djela milosrdne ljubavi i dobrote, poligon za osposobljavanje nove generacije senzibilnih, osjećajnih, ushićenih Židova, takav dom ne može biti zaražen duhovnom pošasti. Dom lišen duhovnosti je glavni cilj nig'ei habajit. U ovom slučaju, ono što čini razliku među domovima nije koriste li antikorozivnu zaštitu i boju protiv plijesni. Razliku čine vrijednosti po kojima Židov živi i njihov utjecaj na sljedeću generaciju.

Hamiši – peta alija – 19 p'sukim(14,54-15,15)

Dalje Tora govori o statusu čovjeka s "neuobičajenim iscjedkom" (vjero-

jatno nekom vrstom spolne bolesti). U takvim slučajevima, Tora sagledava stvari kao kombinaciju fizičkih simptoma i duhovnih uzroka - u slučaju "zava" i "zave", koji se najvjerojatnije može pripisati seksualnom nemoralu. (Tako postoji bliski odnos između različitih tema ove sedre. Zanimljivo je, zar ne, da danas postoje liječnici i klinike specijalizirane za kožne i spolne bolesti.) Onaj koga to zadesi sam je "tame", ali i čini da drugi ljudi i predmeti postanu "obredno nečisti" putem izravnog i neizravnog kontakta s njime. Onaj koji je time pogođen mora prinijeti korbanot nakon procesa očišćenja.

Šliši – šesta alija - 13 p'sukim –(15,16-28)

Postoji također i "obredna nečistoća" (niže razine), kada dođe do

normalnog istjecanja sjemena. Žene su za vrijeme menstruacije "obredno nečiste". To se računa kao pozitivna micva; njezin negativni dvojnik nalazi se u sljedećoj sedri. Za ženu s neuobičajenim izljevom vrijedi određen skup pravila. U slučaju zave postoje razlike u njezinu statusu, ovisno o tome koliko se krvi pojavljuje, i koliko često. Ova pravila i postupci čine micvu.

Š’vi’i – sedma alija – 5 p’sukim –(15,29-33)

Na kraju razdoblja nečistoće potrebno je prinijeti korbanot. Narod Izraela ima veliki potencijal za postizanje duhovnih visina. Oni imaju i podjednako velik potencijal da se spuste do dubina duhovne nečistoće.

Posljednja tri p'sukim sedre služe kao sažetak tema o obrednoj čistoći i nečistoći, te pred Židovski narod stavljaju izazov da se uzdigne iznad svjetovnog fizičkog postojanja potpunim izbjegavanjem "nečistoće".

Većina će ljudi reći (ili misliti) da je velik dio paraše M'cora složen, zbunjujuć, neprimjenjiv, zbog čega li ju je uopće potrebno proučavati, dosadna je... no međusobna interakcija fizičkog i duhovnog, funkcioniranje Židovskog društva u okviru tematika iz ove sedre, te drugih tema, bezvremenske su i razmatranje o njima daje obilje hrane našim mislima, a moguće čak i razgovoru oko šabatnog stola. Ništa što je u Tori nije dosadno.■

Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613 zapovijedi

173. Očisti svoje djelo: Obaveza da se slijedi postupak očišćenja mecore

Ovo će biti zakon o mecori na dan kada je očišćen... (Lev 14,2)

174. Brijanje, jasno k'o dan!: Obaveza da se mecora obrije po drugi put

Sedmoga dana, obrijat će svu svoju kosu... (Lev. zakonik 14,9)

175. Zagnjuri: Obaveza obredno nečiste osobe da uroni u mikve

... on će okupati svoje tijelo u vodi i biti očišćen. (Lev 14,9)

176. Imaš nešto na uhu: Obaveza mecore da prinese žrtvu

Osmoga dana on treba uzeti dvije ovce bez mane... (Lev 14,10)

177. Razvali je: Obaveza provođenja zakona o cara'asu u kućama

Čovjek čija kuća ima zarazu cara'as doći će i... (Lev 14,35)

178. Za ovo nema zgodnog naslova: Obaveza da se drži zakona o izljevu kod muškaraca

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi

Ovo će biti njegova nečistoća putem izljeva ... (Lev 15,3)

179. Treći udarac: Obaveza za zava da prinese žrtvu

Osmoga dana uzet će dva goluba ili dvije grlice ... (Lev 15,14)

180. A sada jedan normalan: Obaveza da se drži zakona o istjecanju sjemena

Čovjek koji ima izljev sjemena ... (Levitski zakonik 15,16)

181. Nije jedini: Obaveza da se drži zakona o menstrualnoj nečistoći

Žena kod koje dođe do krvarenja ... (Levitski zakonik 15,19)

182. Isto toliko vremena: Obaveza da se pridržava zakona o ženskom ne-menstrualnom krvarenju

Ako kod žene dođe do krvarenja izvan okvira njene menstruacije ... (Levitski zakonik 15,25)

183. Ovo je sasvim drugačije: Obaveza za zavu da prinese žrtvu

Osmoga dana ona će uzeti dva goluba ili grlice... (Lev 15,29)■

koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

107. Negativna je zapovijed ne sijati dvije vrste sjemena na njivi

kao što Pismo kaže, nećeš sijati svoje njive s dvije vrste sjemena (Va-jikra 19,19). U drugim zemljama, osim Izraela, Židovu je dopušteno da na početku, od začetka, sadi dvije vrste sjemena zajedno. Što se tiče miješanih vrsta voćaka, što podrazumijeva kalemljenje stabla etroga (citrusa) na voćku jabuke, ili nešto slično, to je zabranjeno i u drugim zemljama. Tako je zabranjeno i kalemiti drvo

na povrtnicu ili povrtnicu na voćku, čak i u drugim zemljama. Međutim, kod miješanih vrsta sjemenja i miješanih voćaka, čak i ako je time prekršen zakon, njihov je plod svejedno dopušten za jelo, čak i onome koji je počinio taj zabranjeni čin. Što se tiče miješanja u vinogradu, što znači saditi žitarice u vinogradu, zabranjeno ih je žeti, jesti njihov urod, ili od toga imati bilo kakve koristi – u drugim zemljama, po zakonima učenjaka; a u Zemlji Izraelovoj, prema zakonu Tore. ■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld: Šulhan Aruh

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 24 – Životinje, djeca i bolesni na šabat

Za novorođenče se mora učiniti sve što je neophodno, ako postoji i najmanja mogućnost da će preživjeti; vidi 330,5.7-11. U vezi mlijeka vidi 328,33-35 i 331,8. Dječak za kojeg je jasno da će preživjeti i koji je normalno rođen, obrezuje se na šabat ako je to definitivno osmi dan od njegova rođenja (vidi 331,3-5), ali obrezivanje treba obaviti isključivo iskusna osoba (331,10 ). Sve što je potrebno za obrezanje Židovi mogu učiniti, ako se to nije moglo učiniti prije šabata, a ono što je zabranjeno od strane rabina mogu obaviti nežidovi; vidi 331,1-2.6. U vezi njege nakon obrezivanja vidi 331,7-9. Djetetu se ne smije dopustiti da se navikne na kršenje vjerskih zakona; njegov ga otac mora spriječiti u kršenju biblijskih zakona, i mora ga podučiti da se drži svih zakona kada bude dovoljno star (vidi 343,1).

Sve što je potrebno mora se učiniti ako postoji mogućnost da će to spasiti ili produljiti nečiji život; vidi 329, 1-5. U vezi samoobrane vidi 329,6-7; u vezi spašavanja vidi 306,14; 328,10; 329,8-9; u vezi bolesti i ozljeda koje uključuju moguću opasnost po život vidi 278,1; 328,2-11. U takvim slučajevima, ona kršenja šabata koja

su neophodna može učiniti bilo tko (vidi 328,12.15.); ona se ne smiju činiti na nekonvencionalan način, ili da ih čini ne-Židov, ili u najmanjoj mogućoj mjeri, osim ako to ne uključuje odugovlačenje (328, 12.14.16.) i dopušteno je imati koristi od njihovog vršenja (vidi 328,13). U vezi bolesti koje ne uključuju opasnost po život, ali koje utječu na cijelo tijelo ili zahtijevaju ležanje u krevetu, ili u vezi brige o maloj djeci, stvari koje uključuju kršenje šabata može činiti ne-Židov, a stvari koje uključuju is-

ključivo rabinske zabrane može činiti i Židov; vidi 328,17-19. Liječenje lakših bolesti, čak i od strane ne-Židova, zabranjeno je jer bi moglo dovesti do pripreme lijekova na šabat (328,1); stoga su zabranjene mnoge stvari koje se obično jedu, piju ili stavljaju na tijelo u medicinske svrhe (vidi 321,17-18; 327,1-3; 328,20.32.36-38.44.46). Međutim, medicinski postupci koji su započeti tijekom tjedna mogu se nastaviti subotom; vidi 321,18 i 328,21. U vezi liječenje rana i apscesa vidi 308,24 i 328,22-29. 48.; u vezi iščašenja i razdvajanja vidi 328,30-31.43. 47.; u vezi probavnih problema vidi 328,39 -41.43.49.; u vezi vježbi vidi 328,42; u vezi govorenja magičnih riječi vidi 307,18 ■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Cara'at: Prirodna bolest ili B-žja kazna?

Među mnogim misterioznim stvarima u Tanahu, cara'at se nalazi visoko na popisu nepoznanica. Kakva je to bolest? Zašto se čovjek njome zarazi? Da li je ona prirodna bolest kojom se svatko može zaraziti ili je ona poslana od B-ga, nadnaravni fenomen, zamišljen kao kazna za grijeh? Usporedite gledišta hazala i Ralbaga na temu cara'ata, i raspravite oba gledišta za vašim šabatnim stolom.

• Ispitajte sve slučajeve u Tanahu u kojima je nekoga zadesila cara'at. Možete li naći zajednički prijestup kojeg su počinili svi oni koji je ona zadesila? Ako je bolest doista kazna, koji je njen zlo-

čin?

• Zašto cara'at uzrokuje nečistoću? Usporedite različite slučajeve nečistoće u Tori. Postoji li neki zajednički nazivnik koji bi mogao objasniti zašto konkretno ove prilike onečišćuju osobu?

Pitanja za raspravu

1) Zašto se majka nakon porođaja nalazi u stanju čišćenja? Zašto je vrijeme čišćenja od ovog stanja dulje za majku koja je rodila djevojčicu, od majke koja je rodila dječaka?

2) Zašto bi B-g bio toliko zabrinut zbog gube?

3) Što mislite kako su se osjećali

ljudi koji su imali bolest gube kada su bili prognani da žive izvan tabora?

4) Kada se razbolite, osjećate li se nečisto? Kada ste bolesni, što osjećate u odnosu na B-ga?

5) Što mislite zašto postoji točno određeni svećenički obred za očišćenje gubavca koji više nije bolestan? Imate li vi ritual očišćenja kada se oporavite nakon bolesti? Kakav je to ritual?

6) U ovoj paraši B-g kaže da B-g prouzrokuje gubu. Vjerujete li vi da B-g uzrokuje gubu? Vjerujete li da B-g izaziva bolesti? Zašto da ili zašto ne?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt: Vjera u bolju budućnost

Ovotjedni odlomak nastavlja s mističnom bolesti caraas, konkretno s procesom očišćenja za osobu koja je njome pogođena. Ona također govori o caraasu u kućama te njihovom očišćenju. To su dugi i složeni postupci, a rabini povlače paralelu. Budući da caraas obično pogađa osobu koja je loše govorila o drugima, proces očišćenja vrlo je složen, što je usporedivo sa samom pogreškom. Poništavanje štete koju nanosimo drugima kada loše govorimo o njima uspoređeno je s pokušajem sakupljanja svih pera iz jastuka punjenog perjem - nakon što ih je raspršio vjetar!

Govorit ću na temu slobode, prije Pesaha. Naziv za Egipat na hebrejskom je Micrajim. Slova u korijenu te riječi znače 'granice' i to je upravo ono što ropstvo jest. Ono je granice, koje uvijek sami odabiremo. Iako postoji ropstvo koje je nametnuto od drugih, ono je uvijek površinsko. Na koncu, borba za slobodu je unutarnja borba. To je borba da vidimo preko naših samonametnutih 'stvarnosti' u pravcu 'potencijala' koji je ispunjen nadom i mogućnošću.

Na diplomskoj svečanosti mojih rabina ovog tjedna, govorio sam o optimizmu. Jer pesimizam je oblik ropstva. On je loše skretanje pogleda s potencijala i mogućnosti, na strah i ograničenja; ta 'ograničenja' su Egipat. Pesimisti, što i ja ponekad budem, robovi su svojih uvjerenja, čak izvjesnosti, o neizbježnoj nadolazećoj promjeni na gore. To koči, pa čak i sprečava, rast i razvoj.

S druge strane, optimizam je duhovna kvaliteta. I, mada ćete čuti (od samih pesimista) da su pesimisti realisti, ja vjerujem da je istina

suprotna. Optimisti su realisti - iz dva razloga.

Prvo, ako pogledate povijesnu putanju ljudskog roda tijekom posljednjih nekoliko tisuća godina, ona je išla nezaustavljivo uzlazno. Da, bilo je zastoja na tom putu, trenutaka kada bi pesimisti mogli podići zastavu 'jesam vam rekao'. Ali uvijek, baš uvijek, ljudska bi rasa u konačnici prevladala svoje izazove i krenula dalje... i uzlazno. To je očito istina u materijalnom smislu. Ali istina je i u duhovnom smislu, i u moralnom smislu. Prije stotinu godina, naš je život bio toliko bolji nego stotinu godina ranije. A danas, stotinu godina kasnije, naš je život opet toliko bolji. Isto će biti istina za sto godina, unatoč tome što će sigurno biti olujnog mora na tom putu.

Drugi razlog zašto je optimizam ukorijenjen u stvarnosti je to što smo mi, na kraju krajeva, duhovna bića. Mi nismo životinje bez vizije ili potencijala, koje žive samo iz dana u dan, bez šanse da stvore bolju budućnost. Naša nas duhovna priroda

čini čistim potencijalom. Mi u sebi imamo volju i mudrost, stoga i moć da poboljšamo svoje živote, živote onih oko nas i živote budućih generacija. I, na čast nam je, što uvijek to i učinimo. U konačnici. Kao cjelina. Čak i ako ima pojedinaca koji ne čine tako.

Kao što me moja žena naučila, a to je bila moja poruka novodiplomiranim rabinima, optimizam je osobina pravog vodstva. Volodymyr Zelensky je sjajan primjer. On zrači osjećajem nade i mogućnosti. I takav osjećaj ima magnetsku silu. Jer on odjekuje. Diktatori vode silom. Pravi vođe, a oni su rijetki, vode svojom opipljivom vizijom bolje budućnosti. Churchill, King, Mandela. I da se usudim dodati Thatcher ili Rabin bez da mi otfikare glavu?

Nada nas vodi prema boljoj budućnosti. Pesimizam nas zarobljava u onome što imamo upravo sada. On napredak čini nemogućim i ljudi nikada neće slijediti pesimista osim ako nisu prisiljeni na to. Na određeni način Hitler je bio optimist - zao i promašeni optimist, ali optimist. Njegova vizija 'Ein Volk, Ein Reich, Ein Fuhrer' bila je razumljivo privlačna njemačkom društvu. I tako, njima nisu bli potrebni likovi izrezani od kartona na njegovim nuremberškim skupovima.

Pesah je vrijeme za slobodu. Osobno, ono od čega ću potražiti veću slobodu ovog Pesaha, bit će sloboda od mog pesimizma. Jer on se nalazi u korijenu toliko toga što nas koči kao pojedince, kao društva, kao narode i kao ljudsku rasu.

Šabat šalom.■

Rabbi Yissocher Frand:

Pouka od B-ga kroz kaznu

Pasuk [redak] u našoj paraši kaže, "Kada dođeš u zemlju Kanaan koju ti dajem u baštinu, i Ja ću staviti mrlju caraasa na kuću u zemlji tvoje baštine..." [Vajikra 14,34]. Neki put se čovjeku caraas pojavi na njegovoj kući!

Ima vrlo poznati Rašijev komentar na taj pasuk, u kojem Raši tvrdi – u ime Medraša da Tora Židovskom narodu donosi dobru vijest. Kako glasi ta dobra vijest? Emorejci su sakrili velike količine zlata, čitavo blago zlata, u zidove svojih kuća. Na kući će se pojaviti mrlja, to će zahtijevati od Židova da sruše zidove, i kao posljedica toga, pronaći će blago. Obogatit će se na lagani način.

Ima jedna vrlo čudna strana ovoga Medraša: Caraas je kazna za govorenje lašon hora [ogovaranje]. Kako može caraas, koje je kazna, kao rezultat donijeti 'nagradu'? To nema smisla!

Rav Bergman, u svom djelu Shaa-

rei Orah, tumači ovaj Medraš i pruža nam jedan vrlo bitan uvid. Ramba"m piše na kraju Hilchos Tzaraas [16,10] "znak i čudesna zbivanja dogodila su se u Izraelu kako bi ga upozorila na lašon hora, jer su ono-

Kada je osoba svjesna da je svrha kazne da nešto nauči – tada to zapravo

nije kazna

me koji govori lašon hora zidovi u kući promijenili izgled; ... ako nastavi... kožne potrepštine u njegovoj kući postanu drugačije... ako nastavi i dalje odjeća mu postane drugačija... ako i dalje nastavi s time njegova vlastita koža postane druga-

čija..."

Vidimo da kod caraas postoji redoslijed pojavljivanja: prvo dolazi vrsta koja pogađa kuću, što je prvi znak upozorenja, (žuto svjetlo). Ako se čovjek ne zaustavi, ona dođe malo bliže – zadesi odjeću koju on nosi na svom tijelu (crveno svjetlo). Ako ni tada nije prestao govoriti lašon hora, tada se uključuje alarmno svjetlo ona djeluje na njegovo vlastito tijelo, i primorava da se pokrene cijeli proces slanja izvan logora, "ekskomuniciranja", itd., itd.

Rav Bergman uspoređuje tohaha, ukor Židovskom narodu, u paraši Behukosai (u Vajikra, Levitski zakonik) koja završava utjehom s tohaha u paraši Ki Savo (u Devarim, Ponovljeni zakon), koja, mada duža i slikovitija , završava bez riječi utjehe. Rav Bergman objašnjava da tohahi u paraši Ki Savo nije potrebna utjeha; dok je tohahi u paraši Behukosai potrebna.

Zbog čega se one razlikuju? Razlikuju se zato što u paraši Ki Savo, B-g govori u prvom licu ("Ja ću te kazniti..."). Jasno je da kazna dolazi izravno od B-žje ruke. Međutim, najistaknutija tema o tohaha u paraši Behukosai je izostanak B-žje providnosti ("I ti si hodio samnom kao 'keri'; stoga ću i Ja postupiti s tobom u gnjevu 'kerija'" [Vajikra 26,27-28]), što znači da je kazna bila to da im je B-g rekao "Prepušteni ste sami sebi".

Da vam dam jedan primjer: ima jedna stvar koja je gora od toga da vas vaš otac kazni, a to je da nemate oca kojemu je dovoljno stalo do dje-

Divrej Tora

teta da ga kazni. Kada netko ima oca koji se brine za sina toliko da ga kazni kada je zločest – to je samo po sebi utješno. U kazni je sadržan i ogroman blagoslov – netko je uz mene!

Ne daj B-že, kada netko nema oca – ili još strašnije – kada ocu nije toliko stalo da bi ga kaznio, već kaže djetetu "sada si prepušten sebi – čini štogod želiš – nije me briga!" To je gore.

U tome je razlika, kaže Rav Bergman, između paraše Behukosai i paraše Ki Savo. U prvom slučaju, B-g kažnjava Izrael što sve pripisuje sreći, i kaže "Ja ću vam pokazati kako je to biti bez B-ga koji se brine." To je toliko strašna kazna da tohaha mora završiti bez utjehe.

Ali ukor u Ki Savo, koji je izrečen riječima "B-g će vas udariti...", koliko god da je to loše – barem jasno pokazuje da je On taj koji osobno dijeli kaznu. To je utjeha koji je u njemu sadržan.

Ono što proizlazi je slijedeće: kada je osoba svjesna da je svrha kazne da nešto nauči – tada to zapravo nije kazna. Ako shvatim, ako sam svjestan da radim nešto loše i B-g mi kaže "Stani", i kaže to tako što me kazni – tada to zapravo više nije kazna. To nam daje ohrabrenje. Ja znam da imam Oca kojem je stalo do mene.

Kada netko govori lašon hora i to zadesi zidove njegove kuće, to nije toliko kazna koliko poruka o brizi. Zato ako osoba reagira na tu poruku od B-ga, sve je onako kako treba biti. Ovdje nije došlo do prave ka-

zne. Zapravo, uzvraćeno je na pravi način.

Svatko s vremena na vrijeme pogriješi. Svatko ima povremene propuste. Ako B-g pošalje prvu poruku i to bude dovoljno da osoba ispravi svoje propuste, onda je to upravo ono do čega je trebalo doći. Ne samo to, osoba zaslužuje i nagradu što je poslušala B-ga.

Ovime Rav Bergman objašnjava Gemaru u Sota [9b] "Samson je išao kuda su ga oči vodile, zato su mu Filisteji iskopali oči". Učenjaci su zabilježili da se Samson molio B-gu "U zamjenu za jedno moje oko, želim imati snage da srušim zgradu na Filistejce, a u zamjenu za moje drugo oko, želim dobiti Olam HaBa, Svijet-koji-će-doći".

Možemo postaviti isto pitanje koje smo postavili u vezi caraasa: Samson je sagriješio svojim očima, i zbog toga je bio kažnjen. Pa zašto on sada traži nagradu, na osnovu toga što je ostao bez očiju?

I odgovor je ponovo da postoji vrsta kazne, koja se, ako se prihvati i navede osobu da djeluje i od B-ga

nauči pouku, smatra pozitivnom. Reagirajući onako kako se od njega očekivalo, Samson je uspio pretvoriti kaznu u sredstvo kroz koje će dobiti nagradu.

Do problema dolazi kada se ljudima događaju stvari, a oni ne reagiraju.

Sada možemo razumjeti Medraš u našoj paraši. Kada netko govori lašon hora, prvi je znak od B-ga "Pogledaj u zid". Ako osoba u tom trenutku reagira, i shvati da je govorila lašon hora, te se odluči pokajati i poduzeti što je potrebno da bi to popravila, ako u tom trenutku ode ka kohenu, pokaže mu zidove svoje kuće, i slijedi propisani ritual, ona tada zaslužuje nagradu – blago u svojoj kući. Reagirati u početnoj fazi patnje je micva koju valja nagraditi.

Ali što se događa ako osoba ne reagira i ne doživi patnju kao poučan ukor od B-ga? Onda se stvari sve više pogoršavaju. Ona se pojavljuje na odjeći te osobe. I ako ona još uvijek ne reagira, ona pogađa njezino tijelo. Ali tada je to samo kazna.

Ako pobliže pogledamo, to se da zaključiti iz jezika koji koristi Tora. U vezi mrlje koja zadesi kuću, riječi koje koristi Tora su "On [vlasnik kuće] će doći i objaviti kohenu" dobrovoljno [Vajikra 14,35]; no u vezi mrlje na koži, riječi glase ovako "i bude doveden kohenu" – protiv svoje volje [13,9; 14,1].

Blago osobi koja zna pogledati unaprijed i u sebe, koja zna zapaziti i ima karaktera, da reagira na ispravan način kada se nešto takvoga dogodi.■

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Pouka od B-ga kroz kaznu

Rabbi Ephraim Buchwald:

U ovotjednoj parši, Mecora, učimo o detaljima rituala očišćenja za mecoru (osobu koja je pogođena tom bolešću, koja se općenito povezuje sa grijehom zlog govora (lašon hara).

Naše je društvo ovisno o lašon hara. Ako netko ugledan napiše ili kaže nešto indiskretno, to gotovo automatski postaje skandal. Sve novine, svi društveni mediji i svi naslovi neko se vrijeme fokusiraju na ovaj novi skandal, sve dok nekom novijom, još nečuvenijom izjavom drugi slavni glumac, političar ili medij ne zaokupi pažnju.

Saznanja koje možemo steći od mecore, osobe koju zahvati bolest caraat ■

Rahav-Meir tvrdi da Tora ima potpuno drugačiji pristup. Onome koji ogovara ili kleveće ne treba dati pozornicu, a svakako ni svjetla reflektora, pa čak ni petnaest minuta slave. Najveća kazna za onoga koji ogovara je izolacija. I zato je u drevnom Izraelu osoba kojoj je svećenik dijagnosticirao bolest cara’at poslana izvan tabora. Na kraju krajeva, nemoguće je govoriti lašon hara s ovcama koje se obično tamo nalaze.

Rabi dr. Hajim Angel, u svom djelu Synagogue Companion, ističe nekoliko važnih univerzalnih lekcija koje možemo naučiti iz bolesti caraat i ritualnog očišćenja za osobu koja od nje želi ozdraviti.

Jedan od ključnih biblijskih tekstova koji potvrđuju da caraat nije jednostavna guba, već duhovna bolest, je saga o Miriam koja je zahvaćena caraatom jer je govorila protiv Mojsija. Tora kaže u Brojevima 12,11-12, da je Aron, vidjevši da je Miriam zahvaćena caraatom, molio Mojsija, "O gospodaru, nemoj nam uračunati grijeh koji smo počinili u svojoj ludosti. Neka Miriam ne bude poput mrtvog djeteta kojemu je koža već napola izjedena kad izađe iz krila majčina."

Tora upućuje na to da je osoba zahvaćena caraatom poput mrtvorođenog djeteta. Druge paralele sa iskustvom smrti uključuju i to što se mecora proglašava nečistim, raspara svoju odjeću, pušta svoju kosu i pokriva svoje usne, simbolično se od-

Onaj koji je drugoga javno osramotio, jednak je onome tko je prolio krv. Kazna za taj prije-

kontakt sa mrtvim tijelom. U ovom slučaju, mecora se smatra simbolično mrtvim.

vajajući od ostatka svijeta, poput osobe koja žaluje za umrlim.

Rabi Angel ističe da ritual očišćenja od ove bolesti jako nalikuje na neke druge ključne ritualne u Tori. Na primjer, jednom kada simptomi caraata prođu, bivši ogovarač mora se pojaviti u Šatoru sastanka i žrtvovati dvije ptice. Jedna ptica određuje se za žrtvu B-gu, a drugu se oslobađa, što podsjeća na ritual sa dva jarca koja se prinose za očišćenje na Jom Kipur (Levitski zakonik 16).

Tijekom rituala očišćenja, svećenik prska krv žrtve pomiješanu sa cedrom, izopom i grimiznom vunom, što izuzetno nalikuje ritualu crvene junice (para aduma – Brojevi 19), koji služi očišćenju osobe koja je došla u

Posljednji dio procesa očišćenja uključuje prskanje krvi na određene dijelove tijela mecore – na njegove uši, prste i nožne palce (Levitski zakonik 14,14-17). Taj nas ritual podsjeća na ceremoniju posvećenja svećenika za hramsku službu (Levitski zakonik 9). Rabi Angel sugerira da su ta tri rituala trebala postići tri svrhe ozdravljenja mecore.

Onaj koji je ogovarao ne samo da treba postići tešuvu sa dvije ptice, što je slično pokajanju koje Izrael postiže kroz ritual sa dva jarca, već treba biti i očišćen kroz ritual sličan onome sa crvenom junicom. No, rabi Angel ističe da niti očišćenje nije dovoljno. Mecora mora težiti tome da postigne kedušu – svetost. Špricanjem krvi na određene dijelove tijela, grešnik koji je sada očišćen, uzdiže se na znatno višu razinu, sličnu onoj koju su imali posvećeni svećenici koji su obavljali službu u Hramu.

Mecora se ponaša kao onaj koji, kroz introspekciju, žali nad samim sobom. Na taj način, on ne samo da se čisti, već i aktivno sudjeluje u procesu koji ga vodi prema mjestu koje je bolje od onog na kojem je bio prije no što je kročio u grijeh, prema mjestu uzvišene svetosti.

Vidimo da se cijeli koncept caraata na prvi pogled čini primitivnim. Međutim, caraat, poput mnogih drugih koncepata koji se pojavljuju u Tori, daje duboke uvide i nosi poruku koja je od bezvremenske važnosti za cijelo čovječanstvo.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

Čovjek kao dio šireg društva

Čitanje Tore od ovog tjedna bavi se tajanstvenom duhovnom bolešću koja je uzrokovala fizičke manifestacije na koži ljudskog bića, na kamenju kuće ili na tkanini za odjeću. Rabini su povezali pojavu ove bolesti s riječima mržnje i klevete. Kasnije generacije pogrešno su opisale ovu bolest kao gubu, no danas znamo da to nije ispravna definicija ili opis sindroma koje Tora opisuje.

Ono što je jasno jest da duhovno stanje osobe, baš kao i emocionalno i mentalno stanje ljudskog bića, ima fizičke manifestacije i snažno utječe na ponašanje, izgled i opći pogled na život. Tora propisuje proces čišćenja i liječenja koji će omogućiti žrtvi ove bolesti da ponovno ozdravi i vrati normalnom društvu rehabilitirana.

Tora nam naglašava važnost pripadnosti društvu, a ne da, kao pojedinci, ostanemo izolirani od svih ostalih, zaokupljeni svojim vlastitim problemima i razočaranjima. To je vrlo važna životna lekcija, posebno

u društvu poput našega koje je, u velikoj mjeri, okrenuto ka sebi i potiče ljude da misle samo na sebe i svoje osobno blagostanje i želje.

U judaizmu, biti izvan tabora ne smatra se pitanjem ponosa ili postignuća. Umjesto toga, na to se gleda samo kao na privremeni izvanredni postupak kako bi se pomoglo očistiti vlastiti duh i tijelo da bi se ponovno moglo postati dijelom općeg društva i pridonijeti dobrobiti tog društva.

Imamo brojne reference u Talmudu i židovskoj tradiciji o važnosti povezanosti s društvom. Rabini u Avot upozoravaju nas da se ne odvajamo od zajednice. Veliki sveti čovjek Choni HaMa’agol moli nebo da mu omogući društvenu interakciju ili da ga pusti da prijeđe na drugi svijet. Naravno, vrsta društva o kojem su rabini govorili je ono koje teži pravdi i moralu i zadržava u sebi jezgru židovskih vrijednosti i vrijednosti Tore.

Društvo koje je nemoralno i bez moralnog kompasa, društvo koje ističe devijantno ponašanje i opravdava čak i čedomorstvo, nije društvo kojem bismo trebali težiti pripadati ili biti dio njega. Takvom društvu treba se suprotstaviti, a ako se suprotstavljanje njemu guši, kao što je nažalost slučaj u naše vrijeme, tada je odvajanje i izolacija od tog društva ne samo opravdano, već i nužno.

To je ono što je Maimonides mislio kada je rekao da bi trebalo otići u pustinju i živjeti sam, umjesto da se podlegne vrijednostima i ponašanju zlog društva. Dermatološka bolest opisana u Tori možda više nije među nama, međutim uzroci i učinci koje ima na društvo općenito, svakako su prisutni u naše vrijeme. Moramo se angažirati u postupcima vlastitog očišćenja i, ako je potrebno, izolacije kako bismo rehabilitirali sebe i društvo općenito.

Šabat šalom■

Rabbi Berel Wein:

Dobronamjerni prema svima

Nigdje drugdje u Tori ne nalazimo tako detaljan opis drugih bolesti. Čitamo i o procesu izolacije i karantene u kojoj mora boraviti osoba zahvaćena caraatom: "Neka sjedi sam, izvan tabora." Na kraju, tu je i proces očišćenja i povratka u zajednicu, koji uključuje razne žrtve.

Svećenici su glavni u cijelom procesu, od trenutka dijagnoze, kada se simptomi pojavljuju po prvi puta, sve do trenutka u kojem se čovjek zahvaćen caraatom očisti i vraća kući. Očigledno, to je razlog i tome što se ova poglavlja pojavljuju ovdje u Torat Hakohanim – što slobodno prevodimo kao "upute za svećenike." Riječ 'svećenik' pojavljuje se preko stotinu puta u ovoj parši –dvostruko više nego u paršama Vajikra i Cav, koje se bave osnovnim zadacima koje svećenici imaju vezano uz žrtve.

Razumijemo da su svećenici odabrani da služe B-gu u Hramu, gdje se prinose žrtve, ali kakvu su vrstu posebne obuke oni prošli koja bi ih kvalificirala za prepoznavanje raznih vrsta caraata? Čemu taj stalni

naglasak na činjenicu da su svećenici glavni u tom procesu?

Možemo zaključiti da, s obzirom na to da su svećenici odabrani za taj zadatak, caraat nije obična bolest. Inače bi se njome bavili liječnici, a

Cara’at bi nas trebao upozoriti na različite aspekte moralnog propadanja pojedinca, uključujući oholost i aroganciju, zavist, ogovaranje i klevetanje drugih

ne svećenici. Međutim, to ne objašnjava na koji način su svećenici bili kvalificirani za taj zadatak, i zašto se to toliko puta ponavlja.

Naši talmudski mudraci kažu nam da postoji nekoliko ozbiljnih razloga za pojavu caraata, od kojih je

najveći lašon hara, odnosno ponižavajući govor, kao u slučaju Miriam, koja je bila zahvaćena caraatom nakon što je loše govorila o svom bratu Mojsiju, koji je također bio zahvaćen caraatom kada je govorio protiv naroda Izraela, i tako dalje.

Ipak, drugi rabini spominju oholost kao okidač za caraat. Oni to demonstriraju kroz priču o kralju Uziji, kojemu nije bila dovoljna kraljevska vlast pa je ušao u Svetinju nad svetinjama da služi kao veliki svećenik. Zašto bi, ipak, to rezultiralo caraatom?

Ponižavajući govor i ponos imaju nešto zajedničko. U oba slučaja, ljudima nije dovoljno da se bave svojim poslom. U slučaju zlog govora, ljudi se miješaju u tuđa posla, a u slučaju ponosa, ljudi osuđuju druge ljude i tradicije, budući da nisu zadovoljni onim što imaju i traže razne visoke pozicije. Takvi ljudi također naginju tome da se ponašaju uobraženo u odnosu na druge, a takvo okruženje postaje plodno tlo za caraat.

Kada ljudi ne mogu zadovoljiti svoje potrebe u svom okruženju, oni se osjećaju frustrirano i pokušavaju naći izlaz iz toga. Budući da ne uspijevaju na unutarnjem polju, oni se okreću prema van. Zato ta karakterna crta rezultira bolešću koja se pojavljuje izvana, najviše kroz razne kožne bolesti.

Od svih posebnih halahot koji se tiču cara’ata, želio bih usmjeriti našu pažnju na jedan konkretni zakon. Glavni simptom cara’ata kod ljudi je bijeli osip koji se pojavi na koži osobe. Jednom kad netko otkrije osip, dolazi svećeniku koji bi trebao utvrditi je li bijeli osip dovoljan da osobu klasificira kao pogođenu

Rabbi David Stav:

(nastavak s 12. stranice) Rabbi David Stav: Dobronamjerni prema svima

cara’atom:

"A ako se cara’at proširio po koži, tako da cara’at pokriva čitavu površinu kožu [osobe s] promjenama, od glave do stopala, gdje god svećenikove oči mogu vidjeti, onda će svećenik to pogledati. I, gle! cara’at je prekrio čitavo njegovo tijelo, proglasit će [osobu s] promjenama čistom. Potpuno je pobijelio; čist je". [Lev 13,13]

Drugim riječima, da su promjene na koži bile veličine samo dva pedlja, osoba bi se smatrala nečistom, dok bi, ako bi joj promjene na koži pokrivale cijelo tijelo, bila čista.

Kako može biti da promjene na koži koje se pojave na samo jednom dijelu tijela čovjeka učine nečistim i ukazuju na postojanje nekog oblika bolesti, dok promjene na koži ili bolest koja se proširila po čitavom tijelu pojedinca dovode do suprotnog zaključka - da je osoba čista?! Ako cara’at nastojimo shvatiti kao običnu bolest, ovi nam se stihovi čine zagonetnima.

Ispada da Tora želi naglasiti duhovni i etički aspekt cara’ata koji se očituje u ovoj halahi, ali i na drugim mjestima. Cara’at bi nas trebao upozoriti na različite aspekte moralnog propadanja pojedinca, uključujući oholost i aroganciju, zavist, ogovaranje i klevetanje drugih, itd.

Upozorenja i upute treba davati u primjerenom obimu. U određenom trenutku, osoba nije u stanju ili ne želi primiti poruku jer je iznesena tako oštro ili zato što je tako intenzivna, pa sama poruka gubi velik dio svog učinka. Rabbi Samson Raphael Hirsch najbolje je to izrazio:

Karantena i odijeljenost (tj. izolacija koju je gubavac prisiljen podnijeti) udaljavaju osobu od Hrama i društva oko njega. Svrha [ovih mje-

ra] je dovesti do pokajanja i ispravljanja karakternih osobina. Međutim, nema nade da će do toga doći, osim ako je moralna dobrota još uvijek prisutna u svijesti osobe i u stanju je ratovati protiv zla. Stoga, ako se iznenada pojavilo apsolutno zlo, tj. "pojavilo se posvuda", ili čak i ako je cijelo tijelo zadesio cara’atdok je osoba bila u izolaciji za vrijeme karantene, misli se na ovo: dani izolacije iz njegova su srca uklonili svaki temelj morala, tako da ta izolacija ne vodi pojedinca prema ispravljanja njegovih karakternih osobina. Zbog toga se objava o nečistoći poništava. Prijekor ima smisla sve dok se osoba još uvijek nada da je u stanju ispraviti svoje negativne osobine i poboljšati svoju situaciju. Međutim, ako osoba osjeti da se nalazi u bezizlaznoj situaciji, nema smisla određivati joj kaznu i bilo bi bolje jednostavno izjaviti da je ta osoba čista."

Međutim, jedno pitanje ostaje neodgovoreno. Zašto su svećenici ti koji se bave ljudima zahvaćenima caraatom? Kakvu obuku su oni prošli za tu svrhu? Prvi puta kada srećemo Arona u Tori, je kada B-g kaže Mojsiju da se ne stidi voditi ljude iz poštovanja prema svom starijem bratu, Aronu. "A on te vidio i bio je sretan u svom srcu" – on će uživati u tvojoj ulozi, kaže B-g Mojsiju.

Kasnije je Aronovim sinovima zapovjeđeno da s ljubavlju blagoslivljaju cijeli narod Izrael. Rabini nam kažu da se Aron, kada je posvećen Hram, sramio prinositi žrtve, bojeći se da će izgledati oholo u odnosu na druge, no Mojsije mu je rekao da je upravo to zadatak za koji je odabran.

Baal Šem Tov komentira da je upravo to što se Aron sramio obavljati određene zadatke, razlog zbog

kojeg je odabran da ih obavlja. Aron, i svećenici općenito, bili su izabrani za svoje zadatke, ne zato što su mislili da su oni najbolji ljudi za taj posao – upravo suprotno. Oni su se osjećali neadekvatnima, i upravo je to ono što ih je kvalificiralo da se bave caraatom kojim su bili zahvaćeni njihovi sunarodnjaci, te da im pomognu da izađu iz te teške situacije.

Čovjek koji živi u svijetu punom ponižavajućeg govora i samopravednosti, nikad neće željeti biti izliječen od strane onoga tko uživa u svom jadu, ili onoga tko je ohol. Nitko ne može biti izliječen pod takvim okolnostima. Oni koji su zahvaćeni caraatom moraju sresti one koji blagoslivljaju svoj narod s ljubavlju i radošću – onima koji su dobronamjerni prema svima i koji se ne pokušavaju uzdignuti iznad drugih.

Svi smo sretni zbog naše predivne zemlje, ali vrijeme je da pogledamo prema unutra, u sebe kao društvo, i shvatimo da ponekad društveni dijalog može postati grub, bilo da sugovornici imaju različita mišljenja, dolaze iz različitih društvenih skupina ili su uključeni u dijalog sa ožalošćenim obiteljima.

Više nego ikad prije, potrebno nam je vodstvo Arona, velikog svećenika, koji je mogao vidjeti caraat i izraziti kritiku, ali to je uvijek činio s ljubavlju i brigom prema svom bližnjem. Upravo stoga što su naše rasprave o načinu života, društvenim i političkim pitanjima toliko važne, mi moramo naučiti kako da taj dijalog vodimo u ljubavi i poštovanju. Mi ne smijemo samo primjećivati mane u drugima – moramo ih željeti i izliječiti.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Priznavanje B-gu...

"Priznavanje B-gu, sebi i drugom ljudskom biću točne prirode svojih pogrešaka".

Tora kaže da ako kod osobe dođe do promjene na koži koja može biti coraas, ona je mora pokazati kohenu

Rebe Stolin je rekao: "Koliko su različiti današnji hasidim od onih iz prethodne generacije. Današnji hasidim pokušavaju Rebeu prikazati kako su bogobojazni i pobožni. Kad sam ja išao kod svog Rebea, prikazivao bih mu sve svoje nedostatke, u nadi da će mi pomoći da ih se oslobodim.

Kada odnesemo odjeću na čišćenje, možda ćemo osobi u čistionici skrenuti pažnju na one mrlje za koje mislimo da su otpornije, napominjujući joj da osobito pazi da budu uklonjene. Kako bi bilo glupo te mrlje skrivati od očiju zaposlenika čistionice!

Ne smijemo se zavaravati da smo postigli savršenstvo. Budući da imamo nesavršenosti, tko će nam drugi, ako ne naš duhovni vođa, moći pomoći da ih poboljšamo? Ali da bi on to učinio, mi mu moramo dopustiti da ih vidi.

Važno našeg stava

"Kad dođete u zemlju Kanaansku koju vam Ja dajem u posjed, staviti ću bolest caraas na kuću u zemlji koju posjedujete. Onaj kome pripada kuća doći će i objaviti kohenu: "U kući mi se pojavilo nešto kao bolest" (14,34-35)

Talmud kaže da bolest u kući može biti kazna zbog zavisti prema drugima (Arahin 16b). Hebrejska se riječ za caraas može razdijeliti, te pročitati kao car ajin, okrutno oko, što se odnosi na odbijanje da se svoje stvari podijeli s drugima. "Netko je možda zatražio od susjeda da mu

"Siromašnima kod tebe" znači da se dio koji pripada siromašnima nalazi kod bogatih, koji bi trebali znati da im je bogatstvo dano samo na čuvanje i da od njega moraju davati siromašnima, jer oni na to imaju pravo.

nešto posudi, no susjed je tvrdio da on ne posjeduje tako nešto. Bolest u kući zahtijeva od vlasnika da iznese sve iz kuće (Levitski zakonik 14,34), i u tom trenutku će se njegova tvrdnja da ne posjeduje traženu stvar javno pokazati kao neistinita" (Vajikra Raba 17,3).

Moguće je biti car ajin čak i ako se ne posuđuje nekome svoje stvari ili daje cedaka. To se može učiniti ponižavajućim držanjem koje kod primatelja izaziva osjećaj poniženja. Nije neuobičajeno da ljudi gledaju na one koji primaju cedaka kao na šnorere, pa čak i ako netko daje cedaka, on to može učiniti na snishodljiv način.

Ljudi kojima je potrebna pomoć često su slomljena duha zbog svoje ovisnosti o drugima. Velika je micva pružiti im ohrabrenje i oraspoložiti ih. Trebamo imati na umu da kada dajemo cedaka, mi primamo mnogo više nego što dajemo (Vajikra Raba 34,10). Ako je naš pristup u odnosu na cedaka takav da dajemo nevoljko, bol koju nanosimo onima koji je primaju može premašiti dobro koje im činimo.

Tora kaže: "Kad posuđujete novac Mojemu narodu, siromasima kod tebe" (Izl 22,24) Komentari ističu da sve na svijetu pripada B-gu. U svojoj beskrajnoj mudrosti on je jednima dao više, a drugima manje. Bogati bi trebali znati da im je bogatstvo dano samo na čuvanje, i da od njega moraju davati siromašnima. "Siromašnima kod tebe" znači da se dio koji pripada siromašnima nalazi kod bogatih, koji bi trebali znati da im je bogatstvo dano samo na čuvanje i da od njega moraju davati siromašnima, jer oni na to imaju pravo. Zato Tora naglašava "zemlju Kanaansku koju vam Ja dajem u posjed". Sjetite se da je to Moja zemlja i da vam je dana s razumijevanjem da ćete svoj dio dijeliti s potrebitima. R. Jišmael navodi stih, "onaj kome pripada kuća" će dobiti bolest u kući, tj. onaj koji misli da je kuća isključivo njegovo, a ne dar od B-ga koji bi trebao podijeliti s manje sretnima (Arahin 16b).

Ako je čovjek svjestan da je cedaka koju daje samo ono što s pravom pripada siromašnima, on neće nevoljko davati.■

Biseri hasidske mudrosti

Rugala se vrana vrani

Hasid koji se stalno žalio na raznovrsne nepravde konačno odluči potražiti odgovor kod svoga učitelja:

M

udrac Hilel kaže: "Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi. To je cijela Tora, a ostatak je komentar."

Mudrost B-ga je usmjerena prema jednom cilju: da nas nauči kako voljeti, da prerastemo naše materijalne granice i dođemo do duhovnijeg okruženja. Takvo je putovanje moguće jedino uz pomoć duše, a ljubav je jezik koji moramo naučiti na tom putu. Ljubav je način na koji razgovaramo s B-gom. Kad pogledate u nečije oči i volite tu osobu, vi transcendirate fizički svijet i povezujete se s B-gom.

Ljubav je mnogo više od samilosti prema drugoj osobi. Ona nadilazi razmjenu srdačnosti. Ona je mnogo više od postupanja prema drugima onako kako biste postupali prema samome sebi. Ljubav je Božje djelo, jedinstveni način da nahranite dušu druge osobe, hraneći istovremeno i svoju.

Najdublja ljubav nije samo ljudska. Ona je ljubav prožeta božanskim, čime je poljubac smrtnika pretvoren u besmrtnost. Prava ljubav je kad jedna duša prepozna drugu.■

~ R Menachem Mendel Schneerson

"Rebe, zašto je tako malo pravde na ovom svijetu?"

Učitelj povede učenika u špilju prepunu uljanica koje su isijavale neizrecivo lijepom svjetlošću:

"Pogledaj, plamen svake uljanice je jedan život; kada su sve one združene, daju ovo jedinstveno svjetlo," objasni rebe.

Upravo se u tom trenutku jedna uljanica ugasila.

"Ovaj se život upravo ugasio?"

"Da."

"Gori li i moja uljanica negdje među ovima?" nastavi hasid.

Rebe klimnu glavom i pokaza na uljanicu u kojoj je ulja dostajalo za svega nekoliko dana. Posavjetova on hasida da dobro razmisli i okrene se, kao da želi izaći. U tom trenutku hasid posegnu za jednom prepunom uljanicom, kako bi pretočio malo ulja u svoju.

U taj se tren rebe naglo okrenu i zgrabi hasida za zapešće:

"I ti si, dragi moj, u potrazi za pravdom?"■

B-g se obraća svakom čovjeku sukladno njegovoj prirodi.

Nekima jedva čujno šapuće, dok drugima viče.

Sve ovisi o udaljenosti samog čovjeka od Izvora.■

~ R Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Dan po dan

"Arhitekti u svijetu nikada ne čine iste stvari dvaput. Svaki dan je potpuno novo stvorenje" - Reb Noson iz Breslova

Ljudi vole reći, "Danas je novi dan." U toj se izreci krije nevjerojatna mudrost. To je stoga što imamo tendenciju vrijeme promatrati kao jednu cjelinu i onda postanemo zarobljeni prošlošću. Ako je jučer bio "loš" dan, to znači da danas nema puno šanse. No, istina je da je svaki dan novo stvorenje i nova prilika. Na to se misli kada u našim molitvama kažemo, "On koji svakoga dana obnavlja Djelo Stvaranja."

Tora propisuje čekanje koje se zasniva na danu, ovisno o težini nečistoće s kojom osoba dođe u kontakt. Na primjer, onaj koji ima manji izljev, poput ejakulacije sjemena, samo mora pričekati dok ne zađe sunce i započne sljedeći dan. Osoba s ozbiljnom nečistoćom, poput one od dodira mrtvaca, zahtijeva sedmodnevno čekanje dok se ne očisti. To je zato što je svaki dan drugačiji i jedinstven; svaki dan ima svoju moć

čišćenja i dodavanja dodatne svetosti.

Čak i nakon što osoba koja je došla u kontakt s ozbiljnom nečistoćom pričeka sedam dana i uroni se u svete vode mikve, Tora kaže: "I kad sunce zađe, bit će čist; i nakon toga može jesti svete stvari" (Levitski zakonik 22,7). Zašto mora čekati? Već je pričekao potrebni broj dana i uronio - zar to ne bi trebalo biti dovoljno? Ne, jer čekanjem samo malo dulje, da sunce zađe, zaslužuje primiti svetost još jednog dana - potpuno novog stvaranja.

Ovo je učenje uistinu primjenjivo na naše vlastite živote. Ako se osjećamo "nečistima" i obeshrabreni izgledima da ćemo iskreno proučavati Toru, moliti se ili se posvetiti nekoj drugoj duhovnoj predanosti, trebali bismo shvatiti da je svaki dan nova prilika. Ono što nismo iskoristili jučer više nije relevantno, jer B-g nikada ne stvara isti dan dvaput. Moramo si reći: "Danas imam mogućnost primiti nešto potpuno novo što više nikada neće postojati!

Moram danas gledati kao priliku koja se pruža jednom u životu!"

Ali što ako pokažem inicijativu, ali se ne osjećam očišćeno? Ne smijem biti obeshrabren. Ovisno o stupnju mojih nečistoća, sada moram biti strpljiv i brojati svaki dan, ali na kraju, i ja ću "jesti od svetih stvari."

Tijekom Pesaha težimo postati slobodan narod. Ropstvo kojeg smo oslobođeni vjerojatno nije fizička vrsta ropstva. Nije riječ o bijegu od gospodara s bičem ili agresivnog šefa. Sloboda koju doživljavamo u ovo doba je prepoznavanje da imamo Stvoritelja i da je sve, čak i one pojave koje izgledaju rutinske i prirodne, pod Njegovim izravnim nadzorom. Kada prihvatimo da On vlada, i da bez obzira kroz kakve teškoće i ludilo prolazili, sve ide prema planu, postajemo slobodan narod. To je posebno važno zapamtiti dok se pripremamo za sam Pesah, kada se možemo osjećati zatrpanima ogromnom količinom posla potrebnog da se ovaj Jom Tov započne na ispravan način.

Sada je savršena prilika da počnemo živjeti u trenutku. Nemojte da vas obuzmu brige zbog onog jučer ili da budete pod stresom zbog sutrašnjice. Imamo moć da živimo svaki dan onako kako dolazi ako smo svjesni da je B-g taj koji upravlja. On je taj koji nas je oslobodio od ropstva u Egiptu kako bi nas doveo u Zemlju Izraela, i On je taj koji čeka da nas oslobodi od naših stresova i briga kako bi nas doveo do osobne slobode i radosti, Amen!

Na temelju Likutey Halakhot, Hilkhot Birkhot HaShachar 5,41

A gutn Shabbos!■

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Mecora, govori o srcu i sili onoga što izlazi iz usta čovjeka.

Ova se paraša fokusira na razumijevanje prave prirode slobodne volje.

U paraši Zohar postavlja pitanje o tome na koji način se određuje nečija sudbina – da li se o sudbini odlučuje odozgo ili smo mi sami možda odgovorni za nju? I što je poveznica između naše sudbine i "... žene koja zatrudni i rodi ..."? I još više, kakva je veza između "nečistoće i čistoće", čime se bavi naša paraša, i naše sudbine?

Zohar objašnjava da u svijetu postoje dva sistema energije koji su izvan dometa osjetila - nečistoća i čistoća.

"Čisto" znači čisto, bez mane, a prema kabali, kada je nešto čisto, to znači da Stvoriteljevo svjetlo može lako proći kroz to, za razliku od onoga što je "nečisto" (אמט na hebrejskom, što su ujedno i slova riječi םוּטא - zapečaćeno) kroz koje će svjetlo proći tek djelomično ili neće uopće proći.

Zohar podučava da je u početku sve bilo stvoreno čisto. Početak svega je svrha Stvaranja - podijeliti blaženstvo i ispunjenje sa svim stvorenjima. Međutim, nakon što je svjetlo dano neograničeno, u nama se također probudila i želja da budemo kreatori. Tada je stvoreno ograničenje, tamno mjesto koje nam je omogućilo da se osjećamo kao kreatori time što smo uspjeli sami stvoriti

■ svjetlo. Stvoren je novi sistemNečisti sistem - sistem kroz koji svjetlost ne prolazi.

Dva su se sistema međusobno pomiješala u našem svijetu, tako da nam je namijenjeno da biramo između njih. Kako? Rav Ashlag objašnjava da se sve temelji na našoj "želji za primanjem" koja nas motivira da poduzmemo nešto. Međutim, postoje dvije vrste "želja": jedna koja potječe iz nečistog sistema i jedna iz čistog sistema. Prva je povezana s ograničenjima i kaosom, dok je druga povezana s beskonačnošću. Kada želimo nešto isključivo za sebe mi postajemo "kraj", crna rupa koja privlači sve u sebe - to je onda kad smo povezani s nečistim sistemom. Čisti sustav je suprotnost. On je veza sa Stvoriteljem, s beskonačnošću. To je želja za primanjem u svrhu dijeljenja. Ova vrsta želje stvara kontinuitet, protok i vezu sa Svjetlom Stvoritelja koje se širi beskonačno.

Kvaliteta misli ovisi o volji. Kada je naša volja čista onda će i naše misli biti čiste, i tada će naša djela biti

čista i spojena sa Stvoriteljevom svjetlošću, i obrnuto. Stoga, "... žena koja zatrudni i rodi sina ..." podrazumijeva da već u trenutku kada se ideja začne možemo znati kako će ona završiti – hoće li biti "muško" ili "žensko" (postoje dvije sile u našem svijetu: muška i ženska. "Muška" je dijeljenje i davanje energije, a "ženska" je primanje energije). Ako su misli roditelja ispunjene ljubavlju i čiste onda će ona roditi sina, a to će se pokazati u njegovim djelima.

To je razlog zašto čistoća i nečistoća nisu religijsko pitanje već stvar svijesti. Prema tome kakve su naše misli i postupci tako Stvoritelj postavlja našu životnu priču. Mi imamo slobodnu volju da odlučimo kojim putem želimo ići, kakvu vrstu misli želimo imati - čistu ili nečistu, i koji god put koji izaberemo on ima svoju vlastitu "priču". Na kraju ćemo doći do istog odredišta, no razlika je u tome koji put biramo.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Menachem Leibtag:

Mecora: Unutarnja struktura zakona o tuma i tahara

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Svatko tko razumije početni pasuk Parše Aharei Mot odmah shvaća da ta cijela parša pripada u Paršu Šemini! Zašto onda Paršije Tazria i Mecora 'prekidaju' ovaj logički slijed?

Ako zvuči malo komplicirano, ne brinite, ovotjedni šiur započet ćemo time da prvo objasnimo ovo pitanje. Zatim ćemo odgovor na to pitanje iskoristiti kako bismo došli do sveobuhvatnijeg razumijevanja strukture i teme Sefer Vajikra.

Uvod

Sjetimo se da je prva polovica Parše Šemini uključivala priču o tragičnoj smrti dvojice Aharonovih sinova - Nadava i Avihua (vidi 10,1-9). Sjetimo se također da Paršat AHAREI MOT (nekoliko poglavlja kasnije) započinje B-žjom zapovijedi Mošeu i Aharonu u vezi posljedica tog događaja:

"I B-g reče Mošeu i Aharonu NAKON SMRTI dvaju sinova Aharonovih..." (16,1)

Stoga bi za Toru bilo logičnije da ovu zapovijed uključi u Paršat Šemini - odmah nakon priče o njihovoj smrti. [Drugim riječima, Vajikra poglavlje 16 bi trebalo slijediti odmah nakon poglavlja 10!]

Međutim, umjesto toga, nalazimo da poglavlja 11. do 15., koja detaljno opisuju brojne zakone o raznim vrstama "tuma" [duhovne nečistoće], tvore 'prekid' ovog logičkog tijeka.

Da bismo objasnili zašto, prvi dio našeg šiura istražit će tematski odnos između ovih zakona o "tuma" i priče o smrti Nadava i Avihua. U drugom dijelu, sačinit ćemo pregled koji će sažeti ove zakone o "tuma" i pomoći nam da shvatimo njihove detalje.

Prvi dio - Što su Nadav i Avihu pogrešno učinili?

Kao što vjerojatno znate, postoje brojna mišljenja o tome što su Nadav i Avihu pogrešno učinili. Razlog za ova različita mišljenja je jednostavan: Tora nam jedino kaže ŠTO su učinili, ali ne objašnjava ZAŠTO su kažnjeni. Stoga svaki komentator traži tragove u tom pasuku (vidi

10,1) ili u 'susjednim' psukim pokušavajući naći razlog.

[Na primjer, izraz "eš zara" u 10,1 implicira da su Nadav i Avihu možda sagriješili prinoseći pogrešnu vrstu vatre. Kao druga mogućnost, 'paršija' koja slijedi raspravlja o zakonima koji zabranjuju kohenima da se opijaju (vidi 10,8-11), sugerirajući tako da su možda bili pijani. (Vidi Raši, Ramban, Rašbam, Ibn Ezra, Hizkuni, itd.) Zapravo, svaki komentar na ovaj pasuk toliko je uvjerljiv da je zaista teško izabrati između njih.]

Međutim, za razliku od te rasprave o tome što su točno Nadav i Avihu pogrešno učinili (i zašto), naš šiur će se usredotočiti na općenitiju povezanost između ovog događaja i opće strukture (i teme) Sefera Vajikra.

Praćenje uputa

Iako nam Tora ne kaže konkretno ZAŠTO su Nadav i Avihu bili kažnjeni, pasuk koji opisuje njihov grijeh pruža nam vrlo općenito objašnjenje:

"va'jikrvu eš zara - AŠER LO CIVA otam" - i oni su prinijeli 'tuđu vatru' KOJU IM B-G NIJE ZAPOVIJEDIO (vidi 10,1)

Međutim, ne bi nas trebalo iznenaditi što nalazimo ovu frazu "ašer lo civa otam". U vezi izgradnje Miškana, mnogo smo puta naišli na ponavljanje ove fraze u našem proučavanju Paršiot Vajakhel i Pekudei.

[Da osvježimo sjećanje, samo primijetite kako s "ka'ašer civa Hašem et Moše" [Kako je B-g zapovijedio Mošeu] završava gotovo svaka "paršija" u Paršat Pekudei. Nemojte pogledati samo 35,29; 36,1; & 36,5, već i 39,1.5.7.21.26.29.31.32.42.43. & 40,16.19.21.23.25.27.29.32!]

Osim toga, ova se fraza prvi put pojavila na samom početku cjeline o Miškanu koja je započela u Paršat Vajakhel:

"I reče Moše čitavoj zajednici Izraela [EIDA] ZE HA'DAVAR - AŠER CIVA HAŠEM - Ovo je ono što JE B-G ZAPOVIJEDIO govoreći..." (vidi 35,1.4. vidi također 35,1)

Konačno, do sada smo u Sefer Vajikra već pronašli istu frazu kada Tora opisuje priču o posvećenju Miškana.

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Mecora: Unutarnja struktura zakona o tuma i tahara

Prvo od svega, u sedmodnevnoj svečanosti "miluim":

"I reče Moše cijeloj EIDA [okupljenoj kod Ohel Moeda/8,3] - ZE HA'DAVAR - Ovo je ono što JE B-G

ZAPOVIJEDIO da činite..." (Vajikra 8,4-5, vidi također 8,9.13.17.21.36.)

I u početnom objašnjenju Mošea Rabeinu o posebnim korbanot koje će se prinositi na Jom ha'Šmini:

"I reče Moše: ZE HADAVAR - OVO je ono što JE B-G ZAPOVIJEDIO da činite da [bi] se Njegova

KAVOD [Slava] mogla [ponovno] pokazati na vama..." (9,6, vidi također 9,1-5)

Pažljivo primijetite kako Moše izriče ovu izjavu pred cijelom "eida" [zajednicom] koja se okupila da promatra ovu svečanost. [Vidi 9,5! Primijetite i u 9,3-4 kako Moše objašnjava narodu da će te korbanot 'vratiti' "šehinu".]

Zapravo, dok pregledavate 9. poglavlje, primijetite kako Tora svaku fazu ove posebne svečanosti završava istom ovom frazom. [Vidi 9,5.6,7.10.21.]

Stoga, kada Tora koristi vrlo sličnu frazu za opis grijeha Nadava i Avihua tog dana - "va'jikrvu eš zara - AŠER LO CIVA otam" (vidi 10,1), trebali bismo očekivati da ćemo pronaći tematsku povezanost između tog grijeha i ove fraze.

Da bismo pronašli tu povezanost, moramo razmotriti razlog zašto Tora tako često koristi ovu frazu u svojim pojedinostima o izgradnji Miškana.

Naglašavanje kritične točke

Sjetimo se da se grijeh Nadava i Avihua dogodio na 'osmi dan'. Ranije toga dana (kada je svečanost trebala početi), Moše je okupio cijeli narod kako bi objasnio TOČNE detalje o tome kako će se korbanot prinositi tog dana.

[Ponovno primijetite ključnu frazu: "ze ha'davar ašer CIVA Hašem..."/ vidi 9,4-6.] Zapravo, Moše je dvaput dao vrlo slične izjave pred cijelim narodom prije nego što je Miškan prvotno izgrađen (Šmot 35,1,4), i prije sedmodnevne svečanosti MILUIM (vidi Vajikra 8,1).

Zašto Moše, prije nego što prinese ove posebne korbanot, prvo mora objasniti detalje tih procedura cijeloj zajednici koja se okupila da promatra?

Čini se da Tora šalje vrlo snažnu poruku u vezi s Miškanom. B-g zahtijeva da čovjek s preciznošću postupa prema Njegovoj zapovijedi - ne mijenjajući nijedan detalj. Kazna Nadava i Avihua

Sada kad poznajemo ovaj kontekst, bolje možemo razumjeti zašto su Nadav i Avihu kažnjeni. Na dan njihovog javnog posvećenja - na Jom haŠmini – oni (sami) odlučuju prinijeti KETORET. Primijetite opis njihovog grijeha u Tori:

"A Nadav i Avihu, svaki od njih je uzeo svoju kadionicu, stavio u nju vatre i dodao KETORET, te su donijeli tuđu vatru pred B-ga, KOJU IM ON NIJE ZAPOVIJEDIO ['ašer lo civa']"

Njihova se vatra smatrala za "eš zara" [tuđom], jednostavno zato što im B-g 'nije zapovijedio' da je prinesu. [Primijetite poseban naglasak na riječ "lo" prema "taamei mikra" (kantilaciji). Pogledajte i komentare Hizkunija na 10,1.

Nadav i Avihu mogli su imati najčišće namjere, ali napravili su jednu ključnu pogrešku - nisu postupili prema preciznom protokolu koji je B-g propisao za taj dan. S obzirom na to da je čitava EIDA koja se okupila kod Ohel Moeda prepoznala da su Nadav i Avihu odstupili od protokola, oni moraju biti kažnjeni; jer je pouka tog dana bila upravo to - da u Miškanu čovjek mora pomno slijediti svaki detalj B-žje zapovijedi.

[Napomena, ovo tumačenje ne opovrgava nijedno drugo mišljenje koje sugerira da su Nadav i Avihu učinili nešto drugo pogrešno [kao što je pijanstvo ili nepoštivanje Mošea, itd.]. Ono jednostavno omogućuje da razumijemo težinu njihove kazne ČAK i ako uopće nisu učinili ništa 'pogrešno' (osim što su učinili nešto što B-g nije zapovijedio). Pogledajte također

(nastavak s 19. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Mecora: Unutarnja struktura zakona o tuma i tahara

komentar Rašbama na 10,1 u tom smislu.]

S tematske perspektive, njihova kazna u ovim okolnostima prilično je razumljiva. Sjetimo se teološke dileme koju je stvorio Miškan - fizička reprezentacija (ili simbol) transcendentnog B-ga. Jednom kad se fizički objekt upotrijebi da predstavlja B-ga, postoji opasnost da čovjek taj objekt [a zatim možda i drugi objekt] počne tretirati kao samog boga. S druge strane, bez ikakve fizičke reprezentacije, čovjeku postaje teško razviti bilo kakav odnos s B-gom. Stoga B-g dopušta Miškan - simbol Njegove Prisutnosti - ali istovremeno On mora naglasiti da Ga se može štovati samo na točno određen način "kako je B-g zapovijedio Mošeu".

[Vidi također Ponovljeni Zakon 4,9-24 za raspravu Tore o sličnom strahu da bi čovjek mogao odabrati neki svoj vlastiti predmet da predstavlja B-ga ["tavnit..." / usporedi Šemot 25,8-9 "v'akmal".]

Problem 'dobrih namjera'

Upravo ovaj konkretan problem da se 'slijedi B-žju zapovijed' u vezi s Miškanom, na Jom HaŠmini dobiva dodatno značenje.

Sjetimo se našeg objašnjenja Aharonovih iskrenih namjera pri incidentu "het ha'egel", tj. on je želio Bnei Jisrael pružiti fizički simbol B-ga, kojeg bi mogli štovati. [Pogledajte šiur na Ki-Tisa.] Unatoč Aharonovim dobrim namjerama, njegovi postupci doveli su do katastrofe. Grijeh "het ha'egel" uzrokovao je da KAVOD HAŠEM [B-žja Slava (="šehina"]), koja se pojavila Bnei Jisrael na Har Sinaju, bude oduzeta (vidi Šemot 33,1-7).

Zahvaljujući Mošeovu posredovanju, B-g je na kraju dopustio da se Njegova ŠEHINA vrati u MIŠKAN koji su Bnei Jisrael podigli. Ali kada Nadav i Avihu naprave pogrešku (sličnu Aharonovom grijehu s het ha'egel) na sam dan posvećenja Miškana, oni moraju biti odmah kažnjeni.

[Ne samo da ovo može objasniti zašto su tako strogo kažnjeni, to nam može pomoći i razumjeti reakciju njihovog oca: "va'JIDOM Aharon" [i Aharon ostade šutke] (vidi 10,3).]

Na kraju, ovo tumačenje nam može pomoći razumjeti Mošeovu izjavu Aharonu: "To je ono što je B-g rekaoB'KROVEI E'KADEŠ..." (vidi 10,3). Sjetimo se paralele

koju smo razmatrali mnogo puta između Har Sinaja i Miškana. Na Har Sinaju, Bnei Jisrael i koheni bili su unaprijed upozoreni:

"I reče B-g Mošeu: Siđi i UPOZORI narod da ne smiju probiti [prepreku koja opasuje] Har Sinaj, da ne bi pogledali prema Hašemu i poginuli. I KOHANIM također, koji PRISTUPAJU U BLIZINU HAŠEMA, moraju se posvetiti ("jitkadašu" - usporedi s "b'krovei akadeš"/10,3), da ih B-g ne kazni." (Izlazak 19,21)

Kako je ova inauguracijska svečanost paralela događaja na Har Sinaju, B-žje izvorno upozorenje o približavanju Har Sinaju, čak i za KOHENE, sada se odnosi i na Miškan. Stoga, je potreban dodatni oprez, bez obzira koliko dobre namjere bile.

[Vidi slično objašnjenje kod Hizkunija na 10,3!]

Povratak u Sefer Vajikra

Sada se možemo vratiti na naše prvobitno pitanje. U Sefer Vajikra, priča o grijehu Nadava & Avihua (poglavlje 10) uvodi cijeli niz zakona koji govore o neprimjerenom ulasku u Miškan (poglavlja 11->15). Zatim, odmah nakon ovog tragičnog događaja, Sefer raspravlja o različitim zakonima "tuma v'tahara", koji reguliraju tko smije, a tko ne smije ući u Miškan. Tek nakon završetka ovog odjeljka koji raspravlja tko može ući u Miškan, Sefer Vajikra se vraća (u 16. poglavlju) na B-žju zapovijed Aharonu o tome kako on sam može na ispravan način ući u najsvetiji svetište Mikdaša (na Jom Kipur).

U Drugom dijelu raspravljamo o sadržaju ove posebne cjeline micvot od poglavlja 11->15.

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Mecora: Unutarnja struktura zakona o tuma i tahara

DIO II: Tko može ući u Miškan/Tuma i Tahara

Uvod

Često se nađemo izgubljeni u labirintu kompliciranih zakona koji se tiču "tuma" i "tahara" koje Tora detaljno opisuje u paršiot TAZRIA & MECORA. Iako nije lako razumjeti obrazloženje ovih zakona, unutarnju strukturu ovih paršiot prilično je lako pratiti.

U drugom dijelu opisujemo tijek paršiot od Paršat Šmini do Mecora i pokušavamo objasniti zašto su smješteni baš u ovom dijelu Sefer Vajikra.

Cjelina

Kao što sljedeća tablica pokazuje, svako od ovih pet poglavlja bavi se temom povezanom na neki način ili u nekoj formi s "tuma" (duhovnom nečistoćom).

Poglavlje "Tuma" PROUZROČENA:

11 jedenjem ili dodirivanjem mrtvih životinja

12 rođenjem djeteta

13 "caraatom" na nečijoj koži ili odjeći

14 "caraatom" u kući

15 različitim izljevima iz ljudskog tijela

Ne samo da ove paršiot raspravljaju o tome kako se netko zarazi ovim različitim vrstama TUMA, one također objašnjavaju kako se netko može očistiti od ovih TUMOT, tj. kako postaje TAHOR. Za najjednostavniju vrstu TUMA potrebno je samo oprati svoju odjeću i pričekati do zalaska sunca (vidi 11,27-28.32.40). Za teže vrste TUMA, da bi se postalo TAHOR, prvo se mora pričekati sedam dana, a zatim treba prinijeti niz posebnih korbanot.

Čitava ova cjelina razvija se na vrlo logičan način. Počinje s najlakšim tipom TUMA, poznatim kao "tuma erev" - jednodnevnom TUMA (bukvalno do večeri), a zatim se nastavlja s težim tipom TUMA, poznatom kao "tuma šiva", sedmodnevnom TUMA. Unutar svake kategorije, Tora prvo objašnjava kako se dobiva svaka vrsta TUM, a zatim objašnjava kako se iz toga postaje TAHOR.

Sljedeća SHEMA sažima ovu strukturu. Obratite pažnju na to kako svaki odjeljak ove sheme završava pasukom koji počinje sa "zot torat...":

Vajikra poglavlja 11-15

I. Jednodnevna Tuma: 11,1-47 / "v'tamei ad ha'erev" [poznata kao "tumat erev" (ili "tuma kala")] Osoba je TAMEI do mraka/ vidi 11,24.25. 27.31.32.39.] jer je jela, dodirivala ili nosila lešinu od:

A: (11,1-28) zabranjene životinje i peradi

B: (29-38) jednog od osam "šeracim" (stvorenja koja se roje)

C: (39-40) dopuštenih životinja koje su uginule bez "šehite"

D: (41 -43) drugih stvorenja koja gmižu ili se roje.

TAHARA za gore navedeno je - pranje odjeće/ 11,28.32.40.]

ZAKLJUČAK psukim (11,44-47)

...ZOT TORAT HA'BEHEIMA itd.

II. SEDAM DANA TUMA – 12,1-15,33 ("tuma hamura")

A) TUMAT JOLEDET - majka koja je rodila (12,1-8)

1. za dječaka : 7+33=40

2. za djevojčicu : 14+66=80

TAHARA - korban hatat & ola

...ZOT TORAT HA'JOLEDET itd.

B) CARAAT HA'ADAM TUMA / na temelju pregleda od strane kohena

1. na tijelu osobe / 13,1-46

2. na "begedu" (odjeći) osobe /13,47-59

TAHARA / 14,1-32

1. posebno škropljenje, potom odbrojati 7 dana

2. poseban korban na osmi dan

...ZOT TORAT AŠER BO NEGA CARAAT itd.

C) CARAAT HA'BAJIT / 14,33-53 TUMA / na temelju kohenovog pregleda

1. kamenovi same kuće (14,33-45)

2. sekundarna "tuma" (14,46-47) za onoga koji:

1. uđe u kuću

2. spava u kući

3. jede u kući

TAHARA - posebno škropljenje kuće (14,48-53) sažetak pesukim za sve vrste CARAAT (14,54-57)

...ZOT HA'TORA L'HOL NEGA HACARA'AT

... ZOT TORAT HACARA'AT.

D) TJELESNE IZLUČEVINE (poglavlje 15)

1. MUŠKARCI - TUMAT ZAV - neuobičajeno izlučivanje "zera"

1. on sam (15,1-4) - 7 dana

2. sekundarna "tuma" / 1 dan (15,5-12) za onoga koji dotakne ono na čemu sjedi ZAV, ili sjedne na predmet na kojem sjedi ZAV, i različiti drugi slučajevi.

TAHARA (15,13-15) čekanje 7 dana, zatim pranje s "majim hajim" na 8. dan poseban korban.

2. MUŠKARAC - TUMAT KERI - uobičajeno izlučivanje (15,16-18) jedan dan "tuma" (do večeri) zahtijeva pranje odjeće.

3. ŽENA - TUMAT NIDA - uobičajeno istjecanje (15,19-24)

1. ona sama – sedam dana

2. sekundarna "tuma" - jedan dan za osobu ili predmete koje ona dotakne

4. ŽENA - TUMAT ZAVA - neuobičajeno istjecanje (15,25-30)

1. ona sama i ono na čemu sjedi - 7 dana

2. sekundarna "tuma" za onoga tko dotakne nju ili ono na čemu ona sjedi.

TAHARA - čeka se sedam dana... na 8. dan poseban korban

O PREGLEDU

ZAKLJUČAK i sažetak pesukim (15,31-33) ...ZOT TORAT HA'ZAV etc. (nastavak s 21. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Mecora: Unutarnja struktura zakona o tuma i tahara

Preporučujem da razmotrite ovaj pregled dok proučavate Paršu. Imajte na umu da iako su detalji vrlo komplicirani, cjelokupna je struktura zapravo vrlo jednostavna.

Obratite pažnju i na to kako Tora sažima svaki dio frazom koja počinje sa ZOT TORAT... - ovo je postupak (ili ritual) za... [Pogledajte šiur na Paršat Cav/Para u kojem smo raspravljali o značenju riječi TORA u Sefer Vajikra.] Ponavljanje ključnih izraza poput ovih često pomaže u identificiranju unutarnje strukture paršiot u Humašu.

Naša podjela pregleda u DVA dijela, JEDNODNEVNU tuma i SEDMODNEVNU tuma može se na prvi pogled činiti pomalo neispravnom jer u drugom odjeljku također nalazimo i na brojne slučajeve jednodnevne tuma. Međutim, slučajevi jednodnevne TUMA u drugom odjeljku su posve drugačiji jer ih je PROUZROČILA osoba koja je sama postala TAME na sedam dana. Stoga smo ih definirali kao 'sekundarne' TUMA u tom dijelu.

[TUMAT KERI (15,16-18) može biti još jedna iznimka budući da je neovisna jednodnevna TUMA, no može se smatrati potkategorijom unutar cjelokupnog okvira TUMAT ZAV.]

[Dubljim razmatranjem doći ćete do rasprave zašto odjeljak o jednodnevnoj TUMA uključuje zakone KAŠRUTA.]

Zbog čega prekid?

Sada kada smo ustanovili da poglavlja 11->15 čine zasebnu cjelinu, koja raspravlja o zakonima TUMA & TAHARA; možemo se vratiti našem prvotnom pitanju - Zašto ova cjelina prekida prirodni tijek Paršat Šmini (poglavlje 10) do Paršat Aharei Mot (poglavlje 16)?

Završni pesukim ove cjeline mogu nam pružiti moguće objašnjenje.

Kao što smo primijetili u našoj skici, čitava ova cjelina sadrži važan ZAVRŠNI pasuk:

"V'HIZARTEM ET BNEI JISRAEL

M'TUMATAM... I ti ćeš zadužiti Bnei Jisrael da paze protiv njihove TUMA, DA NE UMRU kroz

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Mecora: Unutarnja struktura zakona o tuma i tahara

svoju TUMA oskvrnjujući Moj MIŠKAN koji je među njima." (vidi 15,31)

Ovaj pasuk povezuje zakone TUMA & TAHARA sa zakonima Miškana. Bnei Jisrael moraju voditi računa da, ako postanu TAME, ne smiju UĆI u Miškan. Zapravo, primarna posljedica za onoga tko je postao TAME je zabrana da ne može ući u kompleks MIKDAŠA. Ne postoji zabrana da se postane TAME, nego samo zabrana ulaska u Miškan ako je on TAME.

Stoga je cijeli proces TAHARA također neophodan samo za onoga tko želi ući u Miškan. Ako nema Miškana, čovjek može ostati TAME čitavog života bez ikakvih drugih posljedica.

S ovakvim kontekstom možemo predložiti zajedničku temu za prvih 16 poglavlja Sefer Vajikra - mogućnost Bnei Jisrael da uđu u Miškan, da se približe B-gu.

Objasnimo:

Prvi dio Sefer Vajikra, poglavlja 1->7, objašnjava KAKO i KADA pojedinac može prinijeti korban i KAKO ih kohen prinosi. U sljedećem odjeljku, poglavlja 8->10, zapisan je poseban obred posvećenja Miškana, koji priprema Bnei Jisrael i Kohanim za korištenje i rad u Miškanu. Kako je ovaj obred završio smrću Nadava i Avihua zbog neprimjerenog ulaska u Miškan (kada su prinijeli "ketoret zara"), Sefer Vajikra nastavlja s cijelim skupom zapovijedi koje se tiču TUMA i TAHARA, poglavlja 11->15, koje reguliraju tko može i tko ne može UĆI U MIŠKAN. Ova cjelina završava zakonima o Jom Kipuru, koji opisuju proceduru kako "kohen gadol" (veliki svećenik) mo-

že ući u najsvetije područje Miškana - Kodeš HaKodašim.

Mada su ovi zakoni TUMA i TAHARA možda dani

Mošeu prije ili kasnije, još jednom nalazimo da Sefer Vajikra preferira tematski kontinuitet nad kronološkim redom (vidi šiur na Paršat Cav). Prvo, Sefer raspravlja o tome tko ne može ući u Miškan. Zatim objašnjava tko može ući u njegovo najsvetije područje.

Zehirut - Biti oprezan

Do ove točke, govorili smo o tehničkim aspektima strukture ove cjeline u Paršiot Šmini, Tazria & Mecora. Imaju li ovi zakoni TUMA & TAHARA ikakvog značaja i danas?

Najjednostavnije objašnjenje temelji se na našoj paraleli između Miškana i Har Sinaja. Baš kao što je susret Bnei Jisrael s B-gom na Har Sinaju zahtijevao posebnu pripremu, tako je i s čovjekovim susretom s B-gom u Miškanu. Ne bi bilo prikladno da čovjek samo 'skoči' kad god mu dođe da ode u Miškan. Umjesto toga, svaki put kada pojedinac planira prinijeti korban ili stupiti u Miškan iz bilo kojeg drugog razloga, on se mora pripremiti pazeći da ne dođe u doticaj s nečim što bi ga učinilo TAME. Ako iz bilo kojeg razloga postane TAME, on mora oprati svoju odjeću i pričekati do sljedećeg dana. Ako on sam dobije glavnu vrstu TUMA kao što je CARAAT ili ZAV, tada mora pričekati najmanje sedam dana i podvrgnuti se posebnom ritualu koji će ga učiniti TAHOR.

Svi ovi komplicirani zakoni čine da čovjek koji želi posjetiti Miškan bude vrlo oprezan i stalno svjestan svega što dodiruje, ili nosi itd. tijekom cijelog tjedna prije posjete, čime se povećava njegova duhovna spremnost za ulazak u Miškan.

Danas, čak i bez Miškana, čovjek mora uložiti sve napore da pronađe B-žju Prisutnost, iako je ona skrivena. Dakle, čovjekovo stanje stalne svjesnosti i opreza u pogledu svega što govori i čini ostaje primarno sredstvo kojim se čovjek može približiti B-gu, iako Beit HaMikdaša više nema.

Ovo je važna misao koju trebamo imati na umu dok se tijekom sedam tjedana Sefirat HaOmer pripremamo za obilježavanje Ma'amad Har Sinai na Šavuot.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara

Darežljivost

NEDIVUT (nastavak)

Zaustavljeno srce

Ljudsko je srce po svojoj prirodi sklono davanju. Brižnost s lakoćom ulazi u taj organ, no ono je u stanju djelovati prema toj sklonosti samo onda kada je otvoreno. To nije stanje u kojem se srce uvijek nalazi. Kada su naša srca zatvorena ili ograđena, mi patimo od duhovne bolesti koju učitelji musara nazivaju timtum ha'lev, što znači blokirano ili zabarikadirano srce – doslovno, zaustavljeno srce. Umjesto da budemo otvoreni, pokretni i velikodušni, u svojoj smo srži tromi, zatvoreni i nevoljki.

Zašto nam se to događa? Ako je srce pripremljeno da bude velikodušno i po svojoj je prirodi pristupačno, kako njegov tok može biti toliko zapriječen da živimo, a da nismo darežljivi? I što možemo učiniti u vezi toga?

Ponekad patimo od onemogućenog srca jer sami svojevoljno blokiramo svoja srca. Nekim stvarima koje radimo podižemo prepreke kako bismo se odvojili od drugih. U Indiji čujete puno omalovažavajućih priča o prosjacima da su to profesionalci koji zarađuju bogatstvo ili da majke osakaćuju svoju djecu kako bi bila uspješnija u prosjačenju i slično. Te su priče vrlo vjerojatno neistinite. U populaciji od milijardu ljudi, od kojih je velik dio siromašan i nema pristup dobroj medicinskoj skrbi, jednostavno nije potrebno stvarati tjelesne tegobe da bi se lju-

de učinilo prosjacima. Pa zašto kruže ovakve priče? Jer su korisne za izgradnju zida oko srca ljudi koji su zbunjeni zahtjevima koji se pred njih postavljaju. Srce je toliko osjetljivo da se bojimo da ne bi moglo podnijeti da se otvori punoj navali monumentalne patnje svih indijskih prosjaka. Privučeni srcem da se odazovemo, a opet pod prijetnjom bojazni da to nećemo moći izdržati, utješno je imati obrazloženje za isključivanje centra za osjećaje, dajući sebi razlog da okrenete leđa toj silnoj boli.

Možda se oko vašeg vlastitog srca nalaze zidovi. Ključno je dati se u potragu za racionalizacijama koje vas odvajaju od darežljivosti. Nastojeći zaštiti svoje srce, reći ćete si sve uvjerljive argumente zbog kojih morate to odbiti. Tada postajete manje darežljivi, a žrtvom postajete podjednako vi sami kao i drugi.

Međutim, nismo sve to učinili mi; ponekad to bude učinjeno i nama Životno iskustvo može odigrati

svoju ulogu u isključivanju srca. Srce želi biti dostupno, ali ponekad jednostavno nije u stanju držati svoje prozorske kapke otvorenima pred brutalnim nasiljem kojem je bilo izloženo. Osoba koja je pretrpjela teško zlostavljanje ili oskudicu (bilo koje vrste) može nositi tolike ožiljke da bi očekivati od nje darežljivosti moglo biti samo još jedan oblik okrutnosti. U ovom slučaju možemo suosjećati s njihovom potrebom da zatvore svoja srca.

Pa ipak, ako ste vi bili žrtva toga i ako prihvatite da će vam život zauvijek biti određen time što ste proživjeli, tada srcu činite drugačiju vrstu štete. Kad su nam srca zatvorena, mi smo među prvima koji pate zbog tog zatvaranja. Možda postoje dobri razlozi zašto netko smatra da je previše rizično otvoriti se, ali ako toleriramo to stanje u sebi, mi time prihvaćamo blokadu nametnutu našim duhovnim srcima. Sa srcem ograđenim zidovima, naši će životi biti toliko manji nego što bi mogli biti, a nanesena šteta sve se više produžava.

U tom slučaju, prepreke darežljivosti vjerojatno neće biti sačinjene od racionalizacije već od straha. Kad pustite mašti na volju da bude spontano velikodušna, da li prepoznajete da se kod vas javlja kakav strah zbog kojeg se suzdržavate? Možete li uvidjeti kako su ti strahovi zidovi i vrata koja vaše srce drže zaključanim i zatvorenim? Možete li u tim strahovima otkriti neke tragove svojih vlastitih prijašnjih iskustava? Možete li vidjeti kako pri-

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

hvaćanje ovih ožiljaka kao nepromjenjive stvarnosti produljava trajanje i produbljuje štetu nanesenu prvobitnim djelom?

Češća od grubog zlostavljanja, koje ostavlja ožiljke, je sklonost žrtvovanja puteva srca zbog potreba svog ega. Ego je sklon na život gledati u smislu nedostataka i posjedovanja, a na svijet kao na igru dobitka i gubitka: ako želim pobijediti, netko drugi mora izgubiti. Ego vidi bogatstva svijeta kao kolač definirane veličine i radi na tome da dobije najveću krišku, vjerujući da će nekome ostati mrvice. Sve to djeluje protiv težnje srca ka spontanoj velikodušnosti.

Svaki od ovih scenarija može se i ne mora odnositi na vas. Predstavljam ih kao materijal o kojem možete razmisliti dok usmjeravate pogled na svoje srce i moguća područja njegova zagušenja. Ovo se u vašem životu može pokazati kao nesklonost da se bude darežljiv. Otkrijte što je od toga istina kod vas. Biti svjesniji vlastite unutarnje realnosti prva je faza rada musara, faza senzibiliteta.

Jednostavno pitanje koje si trebate postaviti je: Dajem li spontano od srca?

Oslobađajuća darežljivost Ako postanete svjesni da blokade zatvaraju vaše srce, tada je jedan od pristupa musara da pokušate identificirati osobine duše koje su izvor straha i stiska, i raditi na tim konkretnim osobinama, umjesto da radite izravno na samoj darežljivosti.

Drugi se pristup primjenjuje više na ljude čija su srca robovi ega, gdje unutarnji glas govori, kako mogu dati kad nemam dovoljno ni za sebe? Ovdje možete razviti osjećaj da je ono što činite za druge zapravo velik dar samome sebi. Nitko nije na gubitku.

Rabin Simcha Zissel Ziv, osnivač kelmske škole musara, svoju je knjigu Chochmah u'Mussar [Mudrost i musar] napisao samo zato da objasni kako je nošenje tereta drugih duboka duhovna praksa. "Mnogo smo puta govorili o ovom nošenju tereta drugih", piše on, "Ovo je najsveobuhvatnija odlika." Kao primjer on donosi priču o Mojsiju, koji je svoje duhovno putovanje prema to-

me da postane najveći od proroka započeo reagirajući na patnju koju je vidio oko sebe, od koje je bio izoliran živeći u faraonovoj palači. "On je vidio njihovu patnju", kaže nam Tora, a ono što je osjetio utjecalo je na oblikovanje njegove duše.

Velikodušno nošenje tereta drugih također ima središnje mjesto u priči za koju se kaže da ju je ispričao Ba'al Shem Tov, osnivač hasidizma. On je rekao da u paklu ljudi sjede oko velikog gozbenog stola prepunog hrane. Svakome je dana vilica dužine dva metra, previše dugačka da bi je mogli staviti sebi u usta. Oni gladuju. S druge strane, na nebu ljudi sjede oko potpuno istog gozbenog stola. No na nebu svatko hrani osobu koja sjedi nasuprot nje, s druge stola. I pritom su svi siti.

Ističući praksu "nošenja tereta drugog," Rabbi Simcha Zissel razrađivao je detalje duhovne metode na koju mu je ukazao njegov vlastiti učitelj, Rabbi Yisrael Salanter. U jednoj od svojih najupečatljivijih izjava, Rabbi Salanter komentira kako je "duhovno više od fizičkog, no tjelesne potrebe drugoga obaveza su mog duhovnog života." Kako bih išao duhovnim putem, moram obratiti pažnju na potrebe drugih. Darežljivost bi bila jedan od najpristupačnijih načina za to.

Prema jednom drugačijem pristupu, darežljivost nije samo pitanje dijagnoze; ona može biti i lijek. Hasidski učitelj Rebbe Nachman iz Breslova uči da onaj tko ne prakticira darežljivost ima "kameno srce". A da bi ublažio to stanje, on ne propisuje ništa drugo do osobnog vršenja djela milosrđa.■

Ubijeni iranski general planirao je i izveo Hamasov masakr

TheJerusalemPost,14.4.2024.

Iranska organizacija, povezana s Vrhovnim vođom, slavi pokojnog generala za njegovu ulogu u masovnom ubojstvu 1.200 osoba u Izraelu.

Savezno vijeće Islamskih revolucionarnih snaga - organizacija s bliskim vezama sa Vrhovnim vođom Irana - u srijedu je pohvalilo pokojnog iranskog generala Mohammada Rezu Zahedija za njegovu ključnu ulogu u masovnom ubojstvu 1.200 osoba na jugu Izraela.

Iran International izvijestio je da je Savezno vijeće Islamskih revolucionarnih snaga (poznato i po svom perzijskom akronimu SHANA) odalo počast Zahedijevoj "strateškoj ulozi u formiranju i jačanju fronta otpora,

kao i u planiranju i izvođenju AlAqsa Storm (Oluja Al-Aq-se)."

Hamas je svoje masovno silovanje Izraelaca i pokolj 1.200 osoba nazvao "Operacijom Al-Aqsa Storm".

Prema iranskoj disidenatskoj organizaciji, izjava SHANE "najjasniji je priznanje iranskog sudjelovanja u zločinima u kojima je ubijeno 1.200 uglavnom civila i više od 250 otetih kao taoca, otkako je teroristička skupina Hamas napala Izrael 7. listopada."

Prema izvješćima stranih medija, Izrael je 1. travnja ubio Zahedija i još šest drugih iranskih dužnosnika u zračnom napadu na iranski konzulat u Damasku.

Institut za istraživanje medija na Bliskom istoku (MEMRI) sa sjedištem u SAD-u ponovio je analizu Iran Internationala, navodeći: "Ovo je suštinsko službeno priznanje od strane visokog iranskog režimskog

dužnosnika da je Iran doista imao ulogu u planiranju i izvođenju napada 7. listopada." MEMRI napominje: "Savezno vijeće Islamskih revolucionarnih snaga vodi Gholam-Ali Haddad-Adel, savjetnik iranskog Vrhovnog vođe Ali Khameneija, kao i tast Khameneijevog sina Mojtabe Hosseinija Khameneija. On je također član Vijeća za primjerenost i bivši predsjednik Majlisa. Objava od 3. travnja jasno ukazuje da je general Zahedi bio uključen u planiranje i izvođenje napada 7. listopada."

Iako je Vrhovni vođa Islamske Republike, Ali Khamenei, 10. listopada negirao da je Iran izričito sudjelovao u masakru, nova otkrića o Zahediju mogla bi dodatno potaknuti izraelske planere rata, stručnjake za protuterorizam i donositelje

politika na mogući odgovor na ulogu Irana u masakru i njegove zračne napade na Izrael. Izvješće tvrdi da Iran ima napredno znanje o invaziji 7. listopada.

Wall Street Journal izvijestio je da Iran ima napredno znanje o invaziji 7. listopada. Vjerski režim djelovao je kao navijač za masovno ubojstvo nakon 7. listopada. Režim je organizirao ulične proslave i polijepio plakate koje veličaju invaziju na sam dan masakra.

Saeed Laylaz, bivši savjetnik predsjednika Mohammada Khatamija, prema Iran Internationalu, rekao je u nedjelju da "Ako Izrael ili SAD odgovore na napade Islamske Republike, Islamska Republika će testirati svoju prvu nuklearnu bombu".

Iran je udario silovito, kopirao pakleni ruski recept iz Ukrajine, ali nisu uspjeli: Evo koje su sve zemlje pomogle Izraelu

Jutarnjilist,14.4.2024. U sveobuhvatni napad protiv Izraela bile su uključene sve pripadnice tzv. Osovine otpora.

Iranska revolucionarna garda pokrenula je tri vala napada na Izrael koji su trajali oko pet sati, s lokacija na zapadu Irana. U smjeru Izraela, prema u nedjelju dostupnim podacima, poletjelo je 331 raketa i dronova.

Obrana Izraela, u kojoj su morali sudjelovati i saveznici zbog jačine iranskog udara, srušila je sve dronove i krstareće projektile, ali ne i najopasnije balističke rakete.

Objavljeno je da je srušeno 185 dronova kamikaza, koliko ih je lansirano. Protuzračna obrana srušila je i svih 36 krstarećih raketa. Od 110 lansiranih balističkih raketa presreteno ih je 103, u velikoj akciji u kojoj su sudjelovali Jordan, SAD i Ujedinjena Kraljevina, a prema izraelskim izvorima, i Francuska.

Sedam raketa dosegnulo je izraelski teritorij, no srećom, šteta je bila materijalna ili nikakva za one rakete koje su završile u nenaseljenim područjima. Jedina žrtva napada bila je beduinska djevojčica na jugu Izraela, koja je, srećom, samo ranjena.

Izraelski mediji objavili su da

su dronovi i projektili stigli iz Kermanšaha, Dokuha i provincije Hormozgan, što su lokacije na zapadu Irana. Među oružjem koje je upotrebljeno sigurno je dron Šahid-136.

Prema pisanju Instituta za proučavanje rata, čini se da su u napad protiv Izraela bile uključene sve pripadnice tzv. Osovine otpora. Libanonski Hezbolah ustvrdio je da je ispalio desetke kaćuša na Izrael, na područje Golanske visoravni.

Izraelske obrambene snage (IDF) evakuirale su nekoliko baza, rasporedile zrakoplove i podigle pripravnost protuzračne obrane, piše ISW.

Iran je upozorio izraelske partnere, posebice Sjedinjene Države i Jordan, da ne interveniraju u iranskom napadu na Izrael uoči napada. Teheran je zaprijetio da je rasporedio rakete koje mogu doseći američke ciljeve u regiji. Međutim, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo presrele su preko 100 dronova izvan izraelskog zračnog prostora.

Jordan je sudjelovao u obrani Izraela, iako su mediji povezani s Iranskom revolucionarnom gardom upozorili i Jordan da će biti "sljedeća meta" ako to učini. Izraelski mediji izvijestili su da su jordanski zrakoplovi oborili iranske bespilotne letjelice koje su išle prema Izraelu iznad sjevernog i središnjeg Jordana i da nije samo riječ o to-

me da su jordanske vlasti dopustile Amerikancima da koriste njihove teritorij da pomognu Izraelu.

Institut za proučavanje rata (ISW) objavio je u svojoj analizi da je kompozicija iranskog napada na Izrael bila slična onoj ruskih napada na Ukrajinu. Ruski udari pokušali su odrediti koja je optimalna kombinacija za probijanje zapadne zračne i raketne obrane. Rusija je eksperimentirala s kombinacijama balističkih i krstarećih projektila, uz iranske bespilotne letjelice u Ukrajini.

Iransko korištenje bespilotnih letjelica i projektila pokazuje da Iran uči od Rusa kako razviti sve opasnije i učinkovitije kombinacije udara protiv Izraela, piše ISW. Iran je također iskoristio napade hutista u Crvenom moru, kako bi poboljšao taktiku iranskih bespilotnih letjelica, testirajući protuzračnu obranu američke mornarice.

Iranski napadi Iranu pružaju priliku da procijeni učinkovitost različitih kombinacija udara, da bi razumio kako mogu učinkovitije izbjeći i nadvladati američku zračnu i pomorsku obranu, smatraju u institutu.CNN je u međuvremenu javio da je američka mornarica oborila najmanje tri balističke rakete koristeći obrambeni sustav protiv projektila Aegis na dva razarača s navođenim projektilima u istočnom Sredozemlju.

Američki ratni zrakoplovi također su sudjelovali u obaranju iranskih raketa, izvijestio je CNN pozivajući se na izvore iz Pentagona. Iako nije otkriveno odakle su djelovali ti američki mlažnjaci, u dometu regije nalaze se nosači zrakoplova američke mornarice i kopneni zrakoplovi.

Američki predsjednik Joe Biden je rekao da su SAD dobro pripremljene za pomoć u obrani Izraela od iranskog napada.

"Kako bi podržala obranu Izraela, američka vojska premjestila je zrakoplove i obrambene razarače tijekom prošlog tjedna", rekao je američki predsjednik u izjavi.

"Zahvaljujući ovim promjenama i izvanrednoj vještini naših ljudi, pomogli smo Izraelu da obori gotovo sve nadolazeće bespilotne letjelice i projektile", rekao je Biden.

Britanija je također rekla da je spremna intervenirati koristeći zrakoplove Kraljevskog ratnog zrakoplovstva koje ima u regiji. "Britanski zrakoplovi presrest će sve zračne napade u dometu naših postojećih misija, kako bude potrebno", navodi se u priopćenju Ministarstva obrane, koje je prenio CNN.

Glasnogovornik izraelske vojske rekao je da je Francuska bila uključena u blokiranje iranskih napada.... ■