RUAH HADA[A
KOLUMNA
Na obalama rijeka babilonskih
Zlatni zid Dolores Bettini Dolores Bettini
Ljeto. Dani se od rana jutra lijeno vuku kroz `egu. Rje|e zvoni telefon, manje mailova sti`e. Ni{ta se ne mora danas. Mo`e i sutra. Ili drugi tjedan, .... ma, mo`e i sljede}i mjesec. Hura za ljeto, vru}inu, sparinu, debelu hladovinu, za iznenadne pljuskove s grmljavinom, ohla|ene kri{ke lubenice, knedle s marelicama, ... hura za zrele smokve, miris ru`marina i lavande, za cvr~ke... Hura za ...hm ... taj pokli~ – hura, to mi nekako zvu~i kao da sam u izvi|a~ima pa sjedimo oko logorske vatre i u jedan glas kli~emo hura! svemu i sva~emu. A opet, ako ka`em: `ivjelo nam ljeto, vru}ina... nije ba{ zgodno... tako se vi{e ne govori. Neka ostane hura! jer moglo bi mi se, Bo`e sa~uvaj, omaknuti: @ivio 1. maj – praznik rada! ili @ivjela radni~ka klasa! ili Da nam `ivi, `ivi rad! i sli~ne nepodop{tine. Dakle, hura za knjige koje ~ekaju da ih pro~itam, hura i za prva poglavlja knjiga {to ih nakladnici stavljaju na net i njima mâme meni sli~ne. Lijepo ih isprintam (po tri, ~etiri, nekad i vi{e tih prvih poglavlja), zaklamam da se ne izmije{aju i slo`im na hrpu. Ponekad je dovoljno pro~itati i to, jedno poglavlje, a desi se i da jurnem u knji`aru i kupim ~itavu knjigu jer me “prvo poglavlje” zamantra. Evo, ba{ nedavno, skinem s neta prvo poglavlje knjige Otkrivanje nebesa Harryja Mulischa i pred spavanje krenem ~itati. I {to se desi?! [~epa me Mulisch i povu~e tako sna`no u to svoje Otkrivanje, pa ja no} provedem negdje izme|u nebesa i zemlje u ~udnom polusnu i odgonetanju {to bi moglo biti dalje. Prva misao ujutro: moram je cijelu pro~itati. 888 stranica knjige – broj koji i sam zvu~i obe}avaju}e. I – evo me u knji`ari! Ne mogu oglu{iti, ali ipak mi ove sitne ljetne u`itke ne uspijevaju pokvariti ni aktualne politi~ko-ekonomsko-recesijske dubioze (mo`e li se tako re}i?) na trabakuli koju je Njegovo Kapetanstvo – Premijer upravo naprasno napustio. Svi stoje bez daha uz klimavu ogradu i zure dok on izvodi svoj, sad ve} ~uveni, dance rebalance na nepoznatu bijelu la|u, pa s nje dovikuje: “Baj-baj! Odoh ja. Ne}u se vi{e igrati!” U Otkrivanju nebesa nailazim na sjajan odlomak u kojem jedan od glavnih likova neko vrijeme vr{i va`nu funkciju u politi~kom
`ivotu Nizozemske i dolazi do zaklju~ka da narod i dr`avnu strukturu razdvaja Zlatni zid “ispred kojega vlada improvizirani kaos, ... a to {to se sve ne raspadne ima se zahvaliti svijetu iza Zlatnoga zida” koji je pouzdan i mo}an, ka`e Mulisch i nastavlja: “Barem je to slika koju nemo}ni ispred Zlatnoga zida imaju o njemu. Nju potvr|uju tamna odijela, be{umne limuzine, osiguranje, protokol, savr{ena organizacija, bar{unasti mir u pala~ama i ministarstvima. ... Ali onaj tko je doista jednom bio iza Zlatnoga zida, taj zna da je sve to privid i da tamo u dono{enju odluka vlada isti takav improvizirani kaos kao i ispred Zida. ... Onaj tko uspije otkriti kako se pravi politika, ostatak }e `ivota morati provesti uz temeljni osje}aj nesigurnosti.” Tako, dakle, stvari stoje. I mi, ovdje, imamo nekakav Zlatni zid. Imamo i one “ispred” i one “iza”. Oni “iza” u daleko su ve}em kaosu od onih u Mulischevoj Nizozemskoj, a oni “ispred” tek trljaju krmeljave o~i i ne mogu odlu~iti treba li se zaista probuditi iz omamljenosti tisu}ljetnim snom. Dotle im oni “iza” kroz rupe u zidu sve dublje zavla~e ruke u izlizane d`epove. Jedan dio onih “ispred” ska~e iz sna i vi~e onima “iza” da su lopovi i neka uzmu sebi, a ne njima, a drugi, onako le`e}ki, zapoma`u: “Jao nama, mi smo mali, nemo}ni ljudi! Mi ni{ta ne mo`emo!” Onda ti mali ljudi br`e-bolje okre}u svoje male nemo}ne glave da im pogled slu~ajno ne zaluta s onu stranu Zida kroz neku od velikih rupa. Premali su, ka`u oni, da shvate svu slo`enost igre koja se odvija “iza”. Vika, strka, kuknjava, jurnjava; vladarica i vlada “vladaju”, sabor klju~a, optu`be pr{te, dio naroda se pjeni... Trese se s obje strane Zida. Opasno se trese.... i? I – ni{ta. Tresla se brda – rodio se mi{. Valjda je prevru}e.... mo`da kad zahladi? A do tada: @ivjelo nam ljeto, zreli paradajzi, `ivjela radni~ka klasa, ventilatori i sve ostalo! [to je sad?! Pitate kakve sve to veze jedno s drugim ima? Nikakve, naravno! Ima li i{ta s i~ime ikakve veze? Nema. Tako stvari stoje.
Vijesti
Predstavnici anticionisti~ke ultraortodoksne sekte Naturei Karta sredinom srpnja sastali su se u Gazi s Ismailom Haniyehom, Hamasovim predsjednikom vlade. ^etvorica ameri~kih predstavnika sekte u Gazu su u{la iz Egipta (jer im Izrael ne bi dopustio ulazak u Gazu). “Va{a patnja je na{a patnja, va{e suze su na{e suze”, rekao je na susretu u Gazi rabin Yisroel Weiss i nastavio: “To je va{a 14
zemlja. Nezakonito i nepravedno su je okupirali i ukrali oni isti ljudi koji su oteli judaizam i na{ identitet.” Haniyeh je uzvratio da nema ni{ta protiv @idova, nego protiv Dr`ave Izrael. Sektu Naturei Karta (“^uvari Grada”, aramejski) u Jeruzalemu su osnovali prije 70-ak godina @idovi koji su se protivili uspostavlanju Izraela kao dr`ave, vjeruju}i da to mo`e u~initi samo Mesija.