3-07 - Divrej Tora - Kedošim 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 31

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

Paršat Kedošim počinje sa zapovijedi "Budite sveti". Kako postižemo svetost? Nahmanides objašnjava da je svetost rezultat suzdržanosti u područjima koja su vam dopuštena.

Na primjer, recimo da osoba drži košer. Možda joj ne predstavlja veliki izazov suzdržati se da ne pojede sendvič sa šunkom. Ali pitanje je, kada sjedne jesti košer hranu, na koji način razmišlja: izriče li blagoslov koncentrirano i cijeni B-žji dar obilja? Jede li polako i dostojanstveno?

Usredotočuje li se na to da je konačna svrha hrane hraniti tijelo – kako bi imali snage činiti dobra djela?

Ponekad će dijete učiniti nešto što pokazuje posebnu samodisciplinu, a roditelj će reći: "Ti si anđeo!" Ali u stvarnosti, dijete je veće od anđela. Anđeo je čisto duhovno biće, bez osjećaja "slobodne volje" da odabere duhovnost umjesto svjetovnog. Ali mi ljudi - svaki put kada napravimo takav izbor - oplemenjujemo svoju dušu i postižemo višu i svetiju razinu čak i od one anđela.■

Broj 31 Zagreb, 11. svibnja 2024. - 3. ijara 5784.

divrejtora@gmail.com

Paraša Kedošim

(Vajikra 19,1 20,27)

Paraša Kedošim počinje izjavom: "Bit ćete sveti jer sam Ja, G-spod B-g vaš, svet", koja slijedi iza desetak micvot kojima se Židov posvećuje i povezuje sa svetošću B-žjom. To uključuje: zabranu idolopoklonstva, micvu davanja milodara, načelo

jednakosti pred zakonom, šabat, seksualni moral, poštenje u poslovanju, poštivanje roditelja, svetost života.

U paraši Kedošim se nalazi i nalog koji je veliki rabin Akiva nazvao glavnim načelom Tore i za koji je Hilel rekao, "To je čitava Tora, a ostalo je komentar" – Voli bližnjeg svoga kao sebe sama.■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po alija

Kohen - prva alija - 14 p'sukim (19,1-14)

Ne smijemo se oskvrnuti radeći bilo što od prethodno navedenog u paraši Aharej Mot. Ti odvratni postupci onečišćuju Zemlju i uzrok su protjeravanja s nje. Takve postupke moramo strogo izbjegavati.

Levi - druga alija - 8 p'sukim(19,15-22)

Ne izopačujte pravde, niti iskazujte čast istaknutoj osobi tijekom suđenja. Moramo uvijek provoditi stvarnu pravdu. Još jednom, imajte na umu da imamo pozitivnu micvu koja je, u biti, "druga strana" nekolicine zabrana, čija kršenja dovode do iskrivljavanja i zaobilaženja pravde.

Nadalje, tehnički uzevši, ova pozitivna zapovijed namijenjena je sucima i sudovima. Međutim, Židov, kao pojedinac, iz ovih micvot mora spoznati važnost poštenja i primijeniti neka od tih pravila na neformalnoj osnovi, u svakodnevnom životu. Svatko je s vremena na vrijeme sudac - roditelj, brat, dijete, prijatelj – a i zakoni sudaca često se mogu primijeniti na obične svakodnevne situacije.

Š'liši - treća alija – 10 p'sukim(19,22-32) i

Ne tračajte i ne klevećite (bez obzira je li ono što se ispriča istina ili laž, to je i dalje zabranjeno); nemojte stajati po strani dok je vaš bližnji u životnoj opasnosti, ili je u opasnosti njegovo tijelo ili imovina. Nemojte u svom srcu mrziti svoga bližnjeg Židova; ukorite svog bližnjeg, svog

sugrađanina vodeći računa o njegovim osjećajima, pazite da ga ne osramotite.

S gledišta micvi

Promotrimo pažljivije ...

Osramotiti svog bližnjeg ili ga dovesti u neugodnu situaciju izuzetno je ozbiljan grijeh. Izvor se nalazi u kontekstu ovog ukora. Recimo, na primjer, da neki Židov kori svog bližnjeg zbog kršenja šabata. Ako to ne radi razborito i nanese pretjeranu bol onome koji krši šabat, onda je ovaj koji kori kriv što je doveo svog bližnjeg u neugodnu situaciju. Ako onaj koji ispunjava važnu micvu hohahe mora imati senzibilitet za osjećaje prekršitelja, koliko više mi moramo biti na oprezu da nikada ne posramimo druge.

Nemoj se osvećivati, niti gajiti ljutnju, "Ljubi svog bližnjega ..."

Iz riznice R. Yaakova Auerbacha, z"l

Poznato je da se micvot mogu kategorizirati na one između Židova i B-ga, Bein Adam LaMakom i između ljudi, Bein Adam Lahavero

Pasuk v'ahavta l're'a'ha kamoha Ani Hašem na dobar način predstavlja međuljudsku kategoriju micvot. Njegova brojčana vrijednost iznosi:

6 + 1 + 5 + 2 + 400 (414) + 30 + 200 +

70 + 20 (320) 20 + 40 + 6 + 20 (86) + 1 + 50 + 10 (61) + 26 = 907

Micva potom predstavlja micvot između čovjeka i B-ga. "I ljubit ćeš B-ga ..." v'ahavta et Hašem Elokeha = (414) + 1 + 400 (401) + 26 + 1 + 30 + 5 + 10 + 20 (66) = 907.

Prekrasan numerički podsjetnik na jednaki status ovih dviju kategorija.

Zapazite stalno podsjećanje: "Ja sam B-g", ili riječi u tom smislu. Biti ljubazni jedni prema drugima nije samo ljubaznost; to je dio B-žje Tore i ispunjenje micve.

Razmislite o ovome ...

Postoje mnoge micvot koje bi ljubazna osoba učinila čak i da nisu zapovjeđene. Ona bi ih činila jer su to stvari koje ljubazni ljudi čine. Pa što te micvot pridodaju ovoj osobi? S jedne strane, mi smo prvenstveno sluge B-žje. Naše ljubazno ponašanje dio je B-žjih zapovijedi za nas. Stoga je naša prvenstvena motivacija kod izvršenja dobrih djela naša želja da ispunimo B-žju Riječ.

Iz drugog kuta ...

Od nas se traži da vršimo micvot, čak i ako nam se to ne sviđa. Čak i ako smatramo da onaj kome su namijenjena naša djela dobročinstva nije vrijedan toga. Ima još.

Zabranjeno je međusobno križati životinje različitih vrsta, sijati miješano sjeme i nositi šaatnez, odjeću od mješavine vune i lana. Imajte na umu da je u ovom pasuku zabranjeno miješanje životinja, miješanje biljaka, i mješavina biljaka i životinja. Ovo nije "razlog" za zabranu šaat-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah

neza, ali je jedan od načina da ovu zagonetnu micvu stavimo u pravu perspektivu.

Potom imamo složeno pitanje pomirenja za neprilične odnose sa sluškinjom koja je djelomično oslobođena, a djelomično je još rob.

Plodovi prve tri godine života svake voćke su zabranjeni - orla. Ljetina četvrte godine je sveta i mora je se jesti isključivo u Jeruzalemu, ili prodati pa novac upotrijebiti za hranu i piće u Jerušalajimu. Od pete godine nadalje, plodovi su dopušteni svima.

Zabranjeno je proždrljivo jesti.

Ne smije se konzultirati i oslanjati se na znakove, proricanje, prizivanja ili neke aspekte astrologije, itd.

R'vi'i – četvrta alija - 5 p'sukim(19,33-37)

Ne smije se iskorištavati pridošlicu u zemlji (obraćenika i/ili stranca).

Preobraćenika se tretira s ljubavlju; moramo učiti iz našeg egipatskog iskustva.

Zabranjeno je varati bilo kojim lavuna + lan

Tidbits: Alija po alija

žnim mjerama; čovjek mora biti pošten s utezima i mjerilima (evo, ponovo to vidimo, dvije strane istog micva novčića).

Držite sve B-žje uredbe i zakone. Hamiši - peta alija - 7 p'sukim(20,1-7)

Kazna za Moleha (izopačenu idolopokloničku praksu koja uključuje žrtvovanje djece) je smrt kamenovanjem. B-g će odrezati onoga koji služi Molehu. Ako društvo ne kazni prekršitelja, B-g će ga kazniti. Tako je i za prakticiranje ova i jid'oni. Posvetite se i budite sveti.

Šiši - šesta alija - 15 p'sukim - (20,822)

Čuvajte ove zakone i vršite ih, jer nas B-g posvećuje zbog naših djela.

Proklinjanje roditelja, čak i nakon njihove smrti, zabranjeno je. (Ovo je primjer brojnih situacija, gdje je Tora prethodno postavila zabranu, a sada navodi kaznu za kršenje zabrane. Prvo navođenje se smatra upozorenjem da se ne čini grijeh. To se uklapa u talmudski princip: Ne kažnjavamo sve dok prethodno ne izdamo upozorenje.)

Tora sada ponavlja zabranjene veze koje su bile iznesene na kraju Paršat Aharei. Za sve njih slijedi smrtna kazna. Konkretne smrtne kazne su različite, ali u sklopu ovoga Rambam uči naredbu Sanhedrinu da izvrši kaznu "unutarnjeg spaljivanja" kad se to od njega traži. Rambam smatra da se svaka od četiri smrtne kazne pojedinačno broji među 613 micvot.

Tora nam još jednom zapovijeda da

čuvamo sve micvot, čime se sprečava da nas Zemlja izbaci iz nje.

Š'vi'i - sedma alija - 5 p'sukim(20,23-27)

Zabranjeno nam je slijediti običaje i prakse naroda među kojima se nađemo. Ova se zabrana odnosi na idolopoklonstvo, nemoralno postupanje i one stvari za koje nema očiglednog razloga. Drugim riječima, obično nema zabrane oponašanja ne-židovske prakse koja je razumna i konstruktivna.

Kako bismo naslijedili zemlju Izraelovu, ne smijemo se vladati na gnusne načina naroda koji su prethodno ovdje živjeli. Moramo praviti razliku između košer i ne-košer životinja (i načina života); moramo biti sveti i različiti od drugih. Mi se ne razlikujemo automatski od bilo koga drugog. Tora nas čini različitima. Tora nam daje naš jedinstveni identitet.

Primijetite dvostruku ulogu koju svaki Židov mora odigrati. Svi smo mi pojedinci, a dio smo i Klal Jisraela. Potiče nas se da čuvamo Toru kao pojedinci, ali nam je također "savjetovano" da budemo vjerni B-gu, kako se izraelskom narodu u cjelini ne bi dogodile tragedije.

Ov i jid'oni se kažnavaju kamenovanjem.

Posljednja 3 p'sukim ponovo se čitaju za Maftir.■

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

212. Nemaš se čega bojati: Obveza poštivanja svojih roditelja

Osoba mora poštivati svoju majku i svog oca ... (Levitski zakonik 19,3)

213. Zabranjeno osvrtanje: Zabrana promatranja idola (idolopoklonstva)

Ne obraćajte se idolima ... (Levitski zakonik 19,4)

214. Terah: Zabrana pravljenja idola, čak i za druge Nećeš načiniti livenog idola ... (Levitski zakonik 19,4)

215. Nosar? Ne sad! Zabrana jedenja onoga što je preostalo od žrtava

Tko god jede od nje, nosit će svoj grijeh ... (Levitski zakonik 19,8)

216. Pea I: Obaveza da se potrebitima ostavi ugao polja

…ostavit ćete ih za siromaha i stranca. (Levitski zakonik 19,10)

217. Pea II: Zabrana da se požanje ugao polja

... nemoj do kraja požeti ugao svog polja ... (Levitski zakonik 19,9)

218. Nismo li to već rekli?: Obaveza da se pabirci ostave na polju

…ostavit ćete ih za siromaha i stranca. (Levitski zakonik 19,10)

219. Luko Paljetak: Zabrana sakupljanja pabiraka

... pabirke svoje žetve ne smijete uzeti (Levitski zakonik 19,9)

220. Plod loze: Obaveza da se dio vinograda ostavi za siromašne

…ostavit ćete ih za siromaha i stranca. (Levitski zakonik 19,10)

221. Digni, digni, digni ...: Zabrana da se vinograd počisti

…u vinogradu ne pabirčite... (Levitski zakonik 19,10)

222. Ops!: Obaveza da se palo grožđe ostavi potrebitima

…u vinogradu ne pabirčite... (Levitski zakonik 19,10)

223. Spusti grožđe: Zabrana da se pokupi palo grožđe ... otpalih zrna vinograda nećete sakupljati ... (Levitski zakonik 19,10)

224. Vješt k'o mačak: Zabrana potajne krađe Nećete krasti ... (Levitski zakonik 19,11)

225. Tko, ja?: Zabrana da se zaniječe vlasništvo drugoj osobi

... ne varajte ... (Levitski zakonik 19,11)

226. Nisam ja!: Zabrana lažnog zaklinjanja da se porekne dug

... ne poričite ... (Levitski zakonik 19,11)

227. To je moja priča i držim je se: Zabrana lažnog zaklinjanja

Nemojte se lažno zaklinjati Mojim Imenom ... (Levitski zakonik 19,12)

228. Varalice nikada ne uspijevaju: Zabrana zadržavanja novca kojeg ste dužni drugoj osobi

Nemojte varati svog bližnjeg ... (Levitski zakonik 19,13)

229. "Ruke u vis": Zabrana pljačkanja silom

... nećete pljačkati ... (Levitski zakonik 19,13)

230. Ugovor sa sindikatom: Zabrana odgađanja isplate plaća

Ne usteži plaću radnika ... (Levitski zakonik 19,13)

231. Riječi mogu povrijediti: Zabrana proklinjanja drugog Židova

Nemoj proklinjati gluhoga ... (Levitski zakonik 19,14)

232. Ha Ha!: Zabrana davanja savjeta kojim se nekoga dovodi u zabludu na njegovu štetu

Ne stavljaj zapreku pred slijepca (Levitski zakonik 19,14)

233. Smijurija od suđenja.: Zabrana izopačavanja pravde

Nemoj iskrivljavati pravdu ... (Levitski zakonik 19,15)

234. On nije sve to: Zabrana favoriziranja moćnih ljudi na sudu

... nemoj iskazati čast uvaženom ... (Levitski zakonik 19,15)

235. Stani ravno: Obaveza da se pravedno sudi ... po pravdi ćeš suditi svom narodu. (Levitski zakonik 19,15)

236. Rehilus: Zabrana ogovaranja

Nemoj ići okolo kao klevetnik... (Levitski zakonik 19,16)

(nastavak s 4. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag

237. Zakon o "dobrom Samarjaninu": Zabrana da se ne učini ništa kada je netko u opasnosti

... ne ostaj po strani pored krvi svoga bližnjega ... (Levitski zakonik 19,16)

238. Smrdiš!: Zabrana da se mrzi drugog Židova

Ne mrzite svog brata u svom srcu ... (Levitski zakonik 19,17)

239. Sram te bilo!: Obaveza da se opomene

Ukorit ćeš svog brata ... (Levitski zakonik 19,17)

240. Pocrvenio je: Zabrana da se drugoga dovede u neugodnu situaciju

... i nećeš nositi grijeh zbog njega (Levitski zakonik 19,17)

241. "Htjeli biste posuditi nešto?": Zabrana osvete

Ne osvećuj se... (Levitski zakonik 19,18)

242. "U redu, ali ...": Zabrana da se ljuti na drugoga

... i nemoj biti kivan ... (Levitski zakonik 19,18)

243. Kao sebe: Obaveza da se voli druge Židove

Ljubi svog bližnjega kao sebe samog (Levitski zakonik 19,18)

244. Neprirodno: Zabrana križanja životinja

Svoju životinju nećeš pariti s drugim vrstama ... (Levitski zakonik 19,19)

245. Zaraženo: Zabrana da se različite vrsta sjemena siju zajedno

... svoje polje nećeš saditi miješanim vrstama ... (Levitski zakonik 19,19)

246. Jedan, dva, tri ...: Zabrana da se voće s voćke jede tijekom prve tri godine

Tri godine bit će vam zabranjeno; neće ga se jesti. (Levitski zakonik 19,23)

247. ... Četvrta: Obaveza da se plod četvrte godine posveti

Četvrte godine, njezini će plodovi biti posvećeni kao hvala

B-gu (Levitski zakonik 19,24)

248. Malo si se prenaglio: Zabrana proždrljivosti

Nemojte jesti "na krvi ..." (Levitski zakonik 19,26)

249. Predskazanje: Zabrana da se oslanja na praznovjerje

Nemojte prakticirati proricanje ... (Levitski zakonik 19,26)

- 613 zapovijedi

250. Hokus-pokus!: Zabrana "prizivanja"

... i ne čarajte. (Levitski zakonik 19,26)

251. Pejesi: Zabrana zaokruživanja na postraničnom dijelu glave

Ne zaokružujte uglove glave ... (Levitski zakonik 19,27)

252. Bradati: Zabrana uklanjanja uglova svoje brade

... i ne uništavajte uglove brade (Levitski zakonik 19,27)

253. Tinta: Zabrana tetoviranja

... ne stavljajte na sebe nikakve tetovaže... (Lev. zakonik 19,28)

254. Daj, kako se to ponašaš: Obaveza da se iskaže poštovanje Hramu

... Moje Svetište ćete štovati ... (Levitski zakonik 19,30)

255. A što je s elektroničkim medijima?: Zabrana da se djeluje kao medij

Nemoj se obraćati medijima ... (Levitski zakonik 19,31)

256. Voldemort zli čarobnjak: Zabrana da se djeluje kao onaj koji priziva duhove

... ili vračevima ... (Levitski zakonik 19,31)

257. Kao da im je 70: Obaveza da se poštuje učenjake Tore

... pred starijim ćeš ustati ... (Levitski zakonik 19,32)

258. Nepravedno: Zabrana da se druge prevari pomoću utega i mjera

Nećeš činiti nepravde koristeći se utezima, mjerama ili zapreminom (Levitski zakonik 19,35)

259. Pazi na kile: Obaveza da se pobrine da su utezi i mjere točni

Imat ćete ispravne vage, ispravne utege, ispravne mjere za količinu suhe robe i ispravne mjere za količinu tekuće robe... (Levitski zakonik 19,36)

260. Nezahvalnost: Zabrana proklinjanja vlastitih roditelja

Tko god prokune svoga oca ili svoju majku, bit će pogubljen... (Levitski zakonik 20,9)

261. Smrtna kazna (3. od 4): Obaveza da je se izvrši spaljivanjem kada je to potrebno

... u plamenu će biti spaljen ... (Levitski zakonik 20,14)

262. Nisam rekao "Što da radi ovaj fant!": Zabrana preslikavanja načina ponašanja drugih naroda

Ne postupajte po običajima (drugih) naroda ... (Levitski zakonik 20,23) ■

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Zabranjuje li Biblija mješani brak?

U Vajikra 18 i 20, Tora zapovijeda da se ne daje od svog sjemena Moleku. Što kršenja ove zabrane ima za posljedicu? Neki komentatori pretpostavljaju da se stih odnosi na idolopoklonički obred, poput žrtvovanja djece ili posvećivanja djece, dok ga drugi povezuju sa seksualnim prijestupima, kao što je stupanje u odnos ili brak s ne Židovom.

• Kako iz ovog teksta možete poduprijeti svako od tih mišljenja ?

• Iako Tora zabranjuje mješani brak sa pripadnicima sedam kananskih naroda, ona nigdje nije, osim možda ovdje, eksplicitno donijela zakon protiv braka s drugim tuđincima. Kako se može shvatiti ovaj propust i kako on može utjecati na egzegetsko čitanje ovog odlomka?

Zakoni o hibridima

Zakoni o hibridima (םיאלכ) često se navode kao klasičan primjer zakona čija svrha nije samorazumljiva i po svojoj prirodi logična. Komentatori, unatoč tome, pokušavaju objasniti razloge koji stoje iza različitih zapovijedi.

• Rašbam smatra da zakoni služe očuvanju prirodnog poretka kojeg je uspostavio Hašem, u kojem je svaka biljka i životinja stvorena prema svojoj vlastitoj vrsti. Zašto je, međutim, proble-

matično ako se ovaj poredak poremeti? Nije li čovjeku dopušteno otići dalje od stvaranja i pokušati poboljšati svijet? Što bi Rašbam mogao reći o genetičkom inženjeringu?

• Filon i Josip Flavije, nasuprot tome, sugeriraju da su zakoni namijenjeni zaštiti i zemlje i životinja. Oranje zemlje životinjama različite snage nije pošteno prema slabijoj životinji, a sadnja raznolikih biljnih vrsta iscrpljuje zemlju. Kako bi ovo objašnjenje moglo razumjeti zabranu nošenja vune i lana zajedno?

O samokontroli

Prema R. Hirschu, cilj micve o orla, zabrane jedenja sa voćke u prve tri godine, je naučiti čovjeka samoobuzdavanju. On to povezuje s uputom " ויהת םישודק " objašnjavajući

da se svetost može postići jedino putem samokontrole.

• R. Hirsch objašnjava da korijen "שדק" znači odvojiti. Kako to funkcionira s njegovim shvaćanjem da je svetost zamršeno povezana sa samodisciplinom? Zašto je samoobuzdavanje tako ključno za postizanje svetosti?

• Akeidat Yitzchak ide korak dalje i sugerira da svi zakoni čiji je razlog nejasan (kao što je zabrana nošenja lana i vune zajedno) ne moraju imati nikakvu drugu svrhu osim činjenice da ograničavaju čovjeka. Je li moguće da je cilj određenih zabrana jednostavno imati zabrane?

• Je li apstinencija uvijek za pohvalu? Je li prepuštanje uvijek negativno? Što je zdrava ravnoteža između to dvoje?■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Božansko u nama

Paraša Kedošim nastavlja sa duhovnim uputama o tome kako postići svetost. Ona je mješavina naizgled različitih zapovijedi. Nema narativa, ali je svejedno puna zanimljivih ideja.

U ovoj se parši nalazi jedan od najpoznatijih redaka Tore: Voli svog bližnjeg kao samog sebe; Ja sam G-spod, tvoj B-g.

U komentarima na poznati stih iz ovotjednog odjeljka, 'Voli bližnjeg svog kao samog sebe', rabini kažu, 'to je duboko i temeljno načelo judaizma'. Međutim, oni nastavljaju i kažu da postoji još jedan temeljniji princip u stihu 'ljudska bića stvorena su na B-žju sliku'. Mislim da je to nešto što moramo shvatiti.

Da, za čovječanstvo je jako važno da cijenimo načelo da trebamo voljeti jedni druge; da se trebamo odnositi ispravno jedni prema drugima, brinuti jedni o drugima i biti senzibilni za tuđe potrebe. Sve je to sadržano u ideji 'ljubavi prema bližnjem'. Bez toga, živjeli bismo u barbarskom društvu.

Ali jedna je stvar znati to, a sasvim druga živjeti to. Nije jednostavno osjećati ljubav prema drugima, osobito kada nam idu na živce ili nas povrijede. Nije jednostavno dati drugima nešto od onoga što je naše, ostavljajući manje za sebe. Nije jednostavno brinuti o ljudima koje ne poznajemo tako dobro. Gledajući svijet oko nas, 'ljubav prema bližnjemu' nalazimo u prilično malim količinama – i razumljivo je što je

tako. Osobni interes je nešto što čovjeka privlači mnogo više od ljubavi prema strancima.

Tako, to je mjesto na kojem se pojavljuje druga, 'temeljnija' ideja.

Više no što to trebamo učiti ljude da vole druge, mi im to trebamo pokazivati

Ljudska bića stvorena su na B-žju sliku. Ako na ljude gledamo kao na životinje, premda napredne i visoko sofisticirane, ali još uvijek životinje, možemo osjećati toplinu i suosjećanje, no vrlo je teško osjećati istinsku ljubav. Osjeća li itko pravu lju-

bav za majmune u zoološkom vrtu, ili za krave na polju? Možda za svog vlastitog psa, ali ne za bilo koju životinju.

No, ljudska bića se doista mogu voljeti. Jer ljudi nisu samo napredne životinje. Oni su stvoreni na B-žju sliku. Svaki čovjek na ovom svijetu – bez iznimke – u sebi ima božansku iskru koja ne postoji ni u jednoj drugoj životinji. U ljudima postoji duboka dobrota, želja da čine ispravnu stvar i daju drugima, težnja za smislom i za mudrošću. Ponekad to može biti zakopano ispod nekih vrlo neprihvatljivih i uznemirujućih ponašanja, ali još uvijek je u velikoj mjeri prisutno tamo.

Kada to znamo i cijenimo, tada možemo vidjeti iza površinskog. U mjeri u kojoj se prisjećamo da su ljudska bića, na svojoj najosnovnijoj razini, duhovna i sveta bića, u toj mjeri naša ljubav za njih neće biti teorija, već nešto istinsko i stvarno.

Tako, 'voli bližnjeg svog kao samog sebe' je predivna ideja koju možemo učiti – ali sama po sebi ona neće učiniti ništa. Ako želimo da ljudi zaista žive na taj način, moramo ih naučiti da su ljudska bića stvorena na B-žju sliku. Više no što to trebamo učiti druge, mi to trebamo pokazati drugima tako da oni to mogu vidjeti kao istinu za sebe. Jedino taj 'temeljniji' princip ima potencijal da ljude usmjeri u pravcu istinske ljubavi prema drugima.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Berel Wein:

i

Zahtjevi koje Tora stavlja pred nas sa svojom dugom listom zapovijedi koje se pojavljuju u ovotjednom čitanju Tore, veliki su i zamorni. No ipak, imamo pravilo da Tora nikada ne zahtjeva ono što je ljudskom biću ili ljudskom ponašanju nemoguće. Tako na primjer – ja smatram da je pravi izazov sadržan u zapovijedi da se bude sveta i posvećena osoba, ideja koja se nalazi u početnim riječima ovotjednog čitanja Tore – u činjenici da je put koji nas vodi do tog svetog i posvećenog stanja po svojoj prirodi svjetovan.

Razumjeli bismo, te možda čak i uvažili da je ta zapovijed iziskivala izuzetnu dozu samoodricanja, asketizma ili prisilne izolacije od ljudskog društva. To je slika koju mnogi od nas gaje o svetim osobama, sliku nekog osamljenog navrh planine uronjenog u stalno stanje meditacije i pročišćenja.

Mi nismo navikli da o svetim osobama razmišljamo kao o ljudima s kojima svakodnevno dolazimo u doticaj u svom životu. Ulogu svetosti i posvećenja pridružili smo B-gu i velikim učenjacima Tore, te drugim duhovnim vođama. Mi ne

razmišljamo o skladištaru, vozaču autobusa ili bilo kome tko nam je na usluzi, kao onome koji ima obavezu da bude posebno svet.

No, čak i letimičan pogled na ovotjedno čitanje Tore pokazat će nam da se većina opisanih zapovijedi u

Kada se ideologija kombinira s religijom i tu se ideologiju uključi kao dio temeljnih vjerovanja te vjere, ideologija postaje dvostruko smrtonosna

svojoj naravi bavi svakodnevnim životom, te redovnim i uobičajenim stvarima. Na svetost se ne gleda kao na uzvišeno stanje postojanja koje se nalazi van dosega prosječnog Židova, već kao prirodan i neophodan nusprodukt življenja života poštivanja Tore.

Ima legenda u vezi velikog Magi-

da iz Dubna, Rabi Yaakova Kranza i njegovog odnosa s Rabi Elijahom, Gaonom iz Vilne. Rabi Elijah je pozvao glasovitog Magida da ga posjeti, te da mu ukaže kako može sebe još poboljšati u službi svom Stvoritelju. Rabi Elijah, koji je gotovo svaki svoj budni trenutak provodio u izučavanju Tore, činilo se, da ima tek malo prostora za poboljšanje u svom duhovnom životu.

Međutim, Magid je svom domaćinu rekao sljedeće: "Ti sjediš ovdje i učiš, okružen svojim knjigama, udubljen u znanje Tore i zbog toga si Gaon iz Vilne. Ali zašto ne izađeš i staneš među prodavače ribe na tržnici u Vilni, u stvarnom svijetu ljudske interakcije, kupnje i prodaje, iskušenja i poštenja, i onda nam pokažeš hoćeš li doista biti Gaon iz Vilne."

Legenda nam potom kaže da je veliki Rabi Elijah zaplakao kada je čuo ovu kušnju koju je pred njega stavio Magid. Svetost se ne treba nalaziti samo na mjestu na kome se uči, već ona mora postojati i u ribarnici. Od svih nas se traži da budemo sveti i da posvetimo sve aspekte svog ponašanja i života da budu

Divrej Tora

dostojni, u svako doba, službe B-gu na primjeren način.

Tora sebe opisuje kao Torat hajim –Tora života. Ova se fraza može protumačiti na mnogo načina. Ona se može odnositi na činjenicu da je Tora vječna, dinamična i da se neprestano obnavlja, ishodište i izvor života – da je Tora živa. No, po mom mišljenju, ovaj izraz ukazuje da je ona, ako ne i prije svega, Tora praktičnosti i realnosti.

Ona je formirana tako da pristaje svijetu kojemu je prethodila. Ona ne traži nemoguće, niti odstupa od normi ljudske i prirodne egzistencije. Ona nije samo živa Tora, već i realističan i praktičan vodič za ljudski život i ljudsko društvo. Budući da je Tora izgrađena na stijeni vjere, ona po svojoj prirodi nije ideološka. I mada se zauzima za monarhistički način vladavine, ona zapravo ne iznosi politički stav, niti kakav veliki ekonomski plan. Umjesto toga, ona je smjerna prilikom uvođenja zadanih modela i ideja ljudskom društvu.

U biblijska vremena, kada je bilo mnogo proroka koji su živjeli i usmjeravali Židovsko društvo, oni su gotovo jednoglasno govorili o moralnom ponašanju, osjećaju za pravednost kod vladara i društva i nužnost iskazivanja ljubaznosti i tolerancije jednih prema drugima. Naglašavali su praktične opasnosti s kojima se suočavalo Židovsko kraljevstvo i upozoravali protiv oholosti i provokacija.

Proroci Izraela nisu promovirali kapitalizam, socijalizam, komunizam, nacionalizam, univerzalizam ili druge ideološke doktrine i ograničenja. Sve ideologije, prije ili kasnije, povrijede prava pojedinaca i stvore tiranska društva koja propa-

giraju zlo u ime višeg dobra. Mi smo bolno svjesni do kuda su nas ideologije nekoliko prošlih stoljeća odvele. Ideolozi su uvijek u stanju opravdati nepravdu kako bi postigli svoj zamišljeni savršeni cilj.

Kada se ideologija kombinira s religijom i tu se ideologiju uključi kao dio temeljnih vjerovanja te vjere, ideologija postaje dvostruko smrtonosna. Vjerski ratovi kroz stoljeća u stvarnosti su bili ratovi ideologija, ratovi za teritorij, moć, financijsku dobit i dominaciju, a ne borbe vjere i uzvišenog vjerovanja.

Tora sadrži šest stotina trinaest zapovijedi. Čovjek bi pomislio da je to dovoljno. Ipak, u naše vrijeme one su presvučene proturječnim ideologijama koje su na sebe prihvatile auru postajanja načela vjere. Za anticioniste među nama, ocrnjivati i klevetati državu Izrael u njihovim je očima jednako poštivanju šabata i jedenju košer hrane.

Njihova ih je ideologija učinila mrziteljima i omrznutima. To ne može biti ono stanje koje je Tora konkretno imala na umu za Židove, a i općenito za ljude. Za mnoge cioniste, nastaniti se u zemlju Izraelovu glavna je ideologija koja određuje sve ostalo. Mora se priznati da je pri ekstremnoj primjeni ove ideologije, ona u suprotnosti sa svom današnjom stvarnosti. A Tora je, ako ništa drugo, utjelovljena stvarnost i primjenjiva u svim situacijama.

Ali, ljudi očito ne mogu živjeti bez ideologije kako bi podržali svoja politička uvjerenja i društvene programe. No, moramo paziti da nam ideologija ne bude u protuslovlju sa stvarnosti. Kada do toga dođe, iz toga ne nastaje ništa dobroga.

Iz proročkih knjiga vidimo da je stvarnost bila magnet koji ih je vodio. Prorok Samuel oklijeva, čak i kad mu je B-g zapovjedio da ode u Jišajevu kuću okruniti novog kralja Izraela. On kaže Vječnom: "Ali kralj Šaul čut će za ovo i dat će me ubiti jer sam mu bio nelojalan." Vječni očito uzima u obzir ovu stvarnost. On upućuje Samuela da sa sobom uzme životinje da ih javno prinese na žrtvu u Betlehemu, kao krinku kojom će zamaskirati pravi razlog svog pojavljivanja tamo.

Uzduž i poprijeko knjiga proroka Izraelovih ovaj snažan osjećaj stvarnosti ulazi u njihove riječi i dominira njihovim stavovima. U vrijeme Drugog hrama, većina značajnih rabina Izraela nije podržavala pobunu protiv Rima, smatrajući je uzaludnom i da će samo dovesti do uništenja Hrama. Stvarnost rimske sile nadvladala je ideologiju tada prisutnog židovskog mesijanizma. Šezdeset godina kasnije, većina rabina nije se slagala s ideologijom Bar Kohbe i Rabi Akive i protivila se nastavku pobune protiv rimske vlasti, opet osuđene na neuspjeh.

U našem današnjem svijetu u situaciji u kojoj smo se našli moramo biti oprezni da ne pobrkamo ideologiju koja nije nužno načelo naše vjere sa stvarnošću s kojom se suočavamo. Trebamo se moliti da nam Vječni B-g da mudrosti da bismo to mogli prepoznati i ovu povijesnu istinu primijeniti u naše vrijeme.■

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Berel Wein: Ideologija i zbilja

Rabbi Yissocher Frand:

sveti’ dana je na masovnom okupljanju

Paršas Kedošim počinje riječima "Hašem je govorio Mošeu rekavši: Govori cijeloj zajednici djece Izraelove (kol adas bnei Jisrael) i reci im: 'Kedošim Tihiju – Bit ćete sveti...'" [Vajikra 19,1 -2]. Raši ističe da nas neuobičajeno uključivanje izraza "cijeloj zajednici djece Izraelove" u standardnu formulu "Govori djeci Izraelovoj..." uči da je ova micva izričito bila dana u prisutnosti cijele skupštine Izraela. (b'hakhel).

Postoji poznato neslaganje među ranim komentarima o tome što točno znači micva "Bit ćeš svet". Raši tumači micvu kao micvu apstinencije - "Udaljit ćeš se od arajos [zabranjenog seksualnog sjedinjenja] i od grijeha." Riječ "Kadoš" doslovno znači: "odvojiti". Kada kažemo "Kadoš, Kadoš, Kadoš" za Hašema, naglašavamo njegovu zasebnost i jedinstvenost. Dakle, značenje "Biti ćete Kedošim" je "Bit ćete odvojeniod zabranjenih grijeha."

Ramban, u poznatoj raspravi s Ra-

šijem, kaže da "Bit ćete Kedošim" nema nikakve veze s nedopuštenim seksualnim radnjama. Umjesto toga, Kedošim Tihiju [Bit ćete sveti] se odnosi na savršeno dopuštene aktivnosti. Koncept je "posveti se povlačenjem od onoga što ti je dopušteno" (kadeš es acmeha b'mutar lah). Bez takvog samoograničenja, izjavljuje Ramban, osoba može biti 'naval b'ršus haTorah' [izjelica 's odobrenjem' Tore]. Razina svetosti koju zahtijeva ovaj pasuk [stih] je razina koja se postiže suzdržavanjem do neke mjere čak i od onih fizičkih užitaka koje Tora dopušta.

Chasam Sofer ističe da je, bez obzira prihvaćamo li Rašijevu interpretaciju ili Rambanov pristup, poruka ove micve apstinencija. Netko bi možda mogao pogrešno zaključiti da bi jedini način za postizanje ove razine svetosti bio zaključati sam sebe na vrh planine u samostanu. Moglo bi se pomisliti da bi idealno bilo da nemate ništa s ljudima; ne treba-

te se vjenčati niti uopće imati išta sa suprotnim spolom. Tora stoga jasno kaže da "svetost" redovnika nije poželjna. Ovaj je dio posebno iznesen "b'hakhel". Svi su bili prisutni - muškarci, žene i djeca.

Mora se biti Kadoš [sveta osoba], ali Kadoš se mora biti u kontekstu zajednice i društva. Mora se vjenčati i mora se odgajati djecu. Mora se igrati sa svojom djecom i provoditi vrijeme sa svojom obitelji te biti dio zajednice. Tora želi svetost potpunih ljudskih bića.

Kotzker Rebbe je običavao naglašavati "LJUDI svetosti ćete Mi biti" [Šemos 22,30]. "B-g ne traži još anđela." Tora nije dana anđelima [Brahos 25b]. Ona je dana ljudskim bićima koja imaju želje i potrebe, i društvena su bića. U tom kontekstu zapovjeđeno nam je da razvijamo svetost.

Stoga je posebno Kedošim Tihiju, od svih micvos, prenesena na masovnom javnom okupljanju kako bi se naglasilo da unatoč našoj obvezi postizanja svetosti kroz određeni stupanj apstinencije to mora biti u kontekstu zajednice, zajedno sa svojom ženom, svojom djecom, i svojim susjedima.

Tora nastoji adresirati naše ljudske sklonosti

Tora zapovijeda "Čovjek se treba bojati (tj. - poštovati) svoje majke i oca..." [Vajikra 19,3]. Raši napominje da u pogledu straha od roditelja majka dolazi ispred oca. Međutim, u Deset zapovijedi, gdje je micva poštivanje roditelja, otac dolazi ispred majke. Raši objašnjava: "Pred

Strana 10

Divrej Tora

Njim je otkriveno da se sin boji svog oca više nego svoje majke; stoga je pasuk trebao naglasiti strah od majke. S druge strane, što se tiče poštivanja, situacija je obrnuta. Prirodna je sklonost imati bliskiji osjećaj ljubavi i privrženosti prema majci, a time je i više poštovati nego oca. U oba slučaja Tora je smatrala potrebnim naglasiti ono što je protivno prirodnim sklonostima ljudskog bića.

Rav Jeruchem Levovitz ističe da u ovom poznatom učenju leži puno veća pouka. Poruka je da osoba mora razmisliti i zapitati se: "Kakva je zapravo moja priroda?" Budući da je ljudska priroda takva da se više bojimo svojih očeva nego svojih majki, upravo zato moramo raditi na tome da se svojih majki bojimo barem onoliko koliko i svojih očeva. Budući da je u ljudskoj prirodi više poštivati majku nego oca, upravo zato moramo raditi na tome da poštujemo svog oca više nego majku.

Poruka ovog učenja hazala je da budemo na oprezu zbog svojih prirodnih sklonosti. Moramo izvršiti introspekciju, razmotriti kako funkcionira ljudska psiha, biti na oprezu i kompenzirati sve prirodne tendencije koje bi mogle kompromitirati naše obveze prema Tori. Budemo li slijepo slijedili svoje prirodne instinkte, promašit ćemo poruku Tore.

Tora se prema ljudskim bićima odnosi s njihovim sklonostima i njihovim karakternim osobinama i željama, i usredotočuje se na njihove slabosti, pokušavajući ih ispraviti. Ova poruka se ne odnosi samo na

strah i poštovanje prema roditeljima. Poruka obuhvaća puni opseg zakona Tore. Poruka je da razmislite. Kamo idem? Koje su moje jače strane? Koje su moje slabosti? Kako ih Tora adresira?

Baal HaTurim komentira o sučeljenim micvos

Tora zapovijeda "Ne varaj svoga bližnjega i ne pljačkaj; plaća za rad najamnika neka ne ostane kod tebe preko noći do jutra" [Vajikra 19,13]. Sljedeći pasuk potom uči: "Ne proklinji gluhu osobu..." [Vajikra 19,14].

Baal HaTurim nudi zanimljiv komentar o sučeljavanju zakona protiv uskraćivanja plaće i zakona protiv proklinjanja osobe koja ne čuje. Baal HaTurim kaže: "Čak i ako vam poslodavac uskrati plaću, nemojte ga proklinjati. Radije podnesite tužbu protiv njega sudu."

Što učiniti ako nam šef uskrati plaću? Što ćemo ako ne dobijemo plaću na vrijeme? Baal HaTurim savjetuje

što bismo trebali učiniti u takvim okolnostima: Trebamo tužiti!

Postoji staro načelo: "Nemoj se ljutiti, uzmi ono što ti pripada." Ono što se NE smije učiniti je ljutiti se na njega, psovati ga, gađati njegovu sliku strelicama. Takvo ponašanje je neproduktivno. Šefa niti malo ne boli ako ga se psuje ili se njegovu sliku gađa strelicama. To šteti samo zaposleniku koji dopusti da ga obuzme ljutnja kao rezultat toga što se dogodilo. Zaposlenik će doći kući, šutnuti svog psa, vikati na svoju djecu i provesti besane noći mučeći se u ogorčenju.

U međuvremenu, šef sjedi na svojoj jahti i pije pivo. Što se psovki zaposlenika tiče, šef je "gluh": ne čuje ih. Gazda krstari. Zaposlenik se dinsta. Ovo, savjetuje Baal HaTurim, je potpuno neproduktivna situacija za zaposlenika. Neka ne psuje. Umjesto toga, neka podnese svoj valjani zahtjev Beis Dinu.■

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Y. Frand: Zapovijed

Rabbi David Stav:

Zdravo društvo

Na samom početku parše Tora jasno opisuje naš uzvišeni cilj: "Bit ćete sveti, jer sam ja, B-g, svet." Židovski je narod pozvan da s ponosom podigne zastavu svetosti, iz podjednako izazovnog razloga, "jer ja sam Hašem, vaš B-g, svet ...". Drugim riječima, to morate učiniti zbog sličnosti između naroda i B-ga. Na kraju parše, još jednom čitamo o zakonima o incestu i s njima povezanim kaznama.

Opet izlazimo iz svijeta uzvišenog i zavirujemo u dubine ljudske izopačenosti i kulturnog bankrota. Zar nema nijansi sive? Može li osoba ne težiti svetosti a da nije dotaknula dno? Čini se da Tora ocrtava dva ekstremna modela za redefiniranje naših koncepcija, posebno načina na koji razmišljamo o svetosti.

Očito postoje međufaze između kreposnog i odvratnog, ali pravo je pitanje u kojem smjeru osoba namjerava krenuti. Je li joj cilj da živi životom prožetim značenjem i sadržajem ili će nastaviti posrtati i padati? Zbog toga su predstavljena dva krajnja kraja spektra.

Štoviše, čini se da Tora pokušava svijet svetosti oblikovati na neočekivan način. Ako bismo djeci, ili možda čak i odraslima, pokazali deset slika različitih ljudi i od svojih ispitanika zatražili da pokažu koji su od pokazanih svete osobe, logično je pretpostaviti da bi oni odabrali one koji izgledaju poput asketa, ljudi koji su se odvojili od svjetovnih stvari.

Isto tako, ako bismo tražili od ispitanika da nacrtaju "svetog čovjeka", on bi najvjerojatnije izgledao kao redovnik zatvoren u sobi punoj knjiga ili jednostavno odvojen od ostatka svijeta. Kako bi nacrtali Avrahama Avinu? Vjerojatno bi bio prikazan kao starac, možda čak i malo pognut. Nitko ga ne bi nasli-

kao kao ratnika koji se usudio spasiti svog nećaka iz zarobljeništva, poput borca iz elitne vojne jedinice (što je i bio).

Ali upravo je u tome stvar! Tora opisuje svijet svetosti koji je vrlo daleko od ideje ljudi koji sebe odva-

Kada kažemo da smo 'etični' ljudi, mi primarno kažemo da razumijemo potrebu za ravnotežom među vrijednostima, osobito kad se one sudaraju

jaju od stvarnosti. Baš naprotiv, ova vrsta svetosti je savladavanje stvarnosti.

Zašto Tora dodaje riječi "Ja sam B-g"? Jedan od najvažnijih principa

u društvu je da moramo težiti balansu između temeljnih vrijednosti koje su sve ispravne kada se uzimaju zasebno, no ponekad mogu proturječiti jedna drugoj. Kada kažemo da smo 'etični' ljudi, mi primarno kažemo da razumijemo potrebu za ravnotežom među vrijednostima, osobito kad se one sudaraju.

Tora završava riječima "Ja sam B-g" kao da želi reći da je On Onaj koji jedini može ispitati naše unutarnje motive i može prosuditi je li naša odluka da šutimo, ili da otkrijemo informaciju, ukorijenjena u čistoj želji da stvari učinimo ispravno.

Jedan od glavnih izazova s kojim se stalno suočavamo u stvaranju društva jest da ono bude, s jedne strane brižno i uključeno, svjesno onoga što se događa unutar njega i željno dobrobiti svojih članova, a s druge strane, da ne bude nametljivo i puno ogovaranja. Taj tip društva je brižan i osjećajan, no također uključuje druge i omogućuje im djelovanje.■

Prevela Anja Grabar

Divrej Tora

Volim posjećivati domove za starije osobe. Kao prvo, to što sam u društvu zbilja starijih ljudi uvijek mi pomaže da se osjećam mlad u usporedbi s njima.

Nedavno sam jedan vikend bio gostujući predavač u takvom domu. Odustao sam od svojih pripremljenih predavanja i umjesto toga pokušao uključiti domare, od kojih niti jedan nije bio mlađi od devedeset godina, u grupnu raspravu. To se pokazalo kao vrlo mudar potez s moje strane, jer sam puno naučio o iskustvu starenja. Ili, kao što je jedan mudar čovjek inzistirao: "Ne postaješ 'star' - postaješ 'stariji'."

Pitanje koje sam postavio kako bih potaknuo raspravu bilo je sljedeće: "Što vas je prvi put natjeralo da shvatite da 'postajete stari'?"

Bio sam zatečen reakcijama grupe, jer su očito postojale dva vrlo različite vrste odgovora.

Jedan član grupe je odgovorio: "Znao sam da postajem star kada su me ljudi počeli ignorirati. Za njih nisam bio ništa više od komada namještaja. Što je još gore, više me uopće nisu primjećivali."

Otprilike polovica grupe izrazila je svoje slaganje s iskustvom ove osobe. Nastavili su opisivati različita iskustva koja su doživjeli kada su bili ignorirani. Neke od tih priča bile su prilično dirljive i snažne. Jedna je žena čak opisala kako je bila prisutna pri izbijanju požara u predvorju hotela, a spasioci me "jednostavno nisu vidjeli kako sjedim. Sve dok nisam počela vrištati!"

No onda su se javili i neki drugi iznoseći sasvim drugačija iskustva. Jedan gospodin je to izrazio u ime ostatka ove druge grupe: "Znao sam da starim kada su mi se putnici u podzemnoj željeznici ili autobusu počeli ustajati i ustupali mi svoje mjesto." Ta temeljna gesta poštovanja poručila je pripadnicima ove skupine starijih sugrađana da su doista došli u dob kada nisu ignorirani, već uživatelji geste poštovanja.

Rasprava je zatim ušla u drugu fazu, budući da su se obje skupine složile da, iako sigurno ne žele da ih se ignorira, također su ogorčene

zbog ovih gesta poštovanja. Skupina je jednoglasno podržala stajalište koje je artikulirala najstarija osoba tamo, koja je rekla: "Ne želimo geste poštovanja. Želimo istinsko poštovanje."

Čini se da je cijela grupa, iako cijeni one koji su im ustupili mjesta u podzemnoj željeznici, htjela nešto više. Željeli su da se njihovo mišljenje čuje, da se cijeni njihovo životno iskustvo i da se prizna njihova stečena mudrost. Simbolične geste bile su nedostatne, a ponekad su se doživljavale i kao ponižavajuće.

Ovotjedni odjeljak Tore, Paršat Kedošim (Lev. zakonik 19,1-20,27), sadrži osnovnu biblijsku zapovijed u vezi s postupanjem prema starijima: "Ustani pred starcima i pokaži poštovanje prema starima; boj se svoga B-ga: ja sam VJEČNI." (19,32)

Rašijevi komentari na ovaj stih pokazuju koliko je on bio osjetljiv na suptilne reakcije koje su izrazili članovi moje male grupe. Evo što on kaže, parafrazirajući talmudske mudrace: "Što je poštovanje? To je paziti da se ne sjedi na njegovom mjestu i ne prekidati ga dok govori. Dok bi netko mogao pomisliti da može jednostavno zatvoriti oči i praviti se da ne vidi stariju osobu, stih nas upozorava da se bojimo svog B-ga, jer na kraju krajeva, On zna što je u srcu čovjeka..."

Zanimljivo je da ne sjesti na njegovo mjesto znači puno više nego samo ustupiti mu mjesto u autobusu. To znači prepoznati da starija osoba ima svoje mjesto, svoje dobro zasluženo mjesto u društvu, koje se ti, mlađa osobo, nemaš pravo usuditi uzurpirati. To je više od same geste. To je priznanje vrijednosti koje stariji ima u društvu, mjesta koje je samo njegovo.

Slično tome, ne prekidati razgovor starije osobe puno je više od čina učtivosti. To je svijest da ova starija osoba ima nešto vrijedno za reći, poruku koju treba pažljivo slušati.

Kako dobro naša Tora poznaje lukavosti za koju smo svi sposobni. Lako se možemo pretvarati da ne primjećujemo stariju osobu. Ali Onaj koji čita naše misli i zna što je

u našim srcima bit će sudac o tome. Moramo ga se bojati i ne pribjegavati samoopravdanju i izgovorima. Moramo se odnositi prema starijoj osobi kao prema stvarnoj osobi, čiju prisutnost ne možemo zanemariti, već je moramo uzeti u obzir u našem razgovoru.

Rabin Naftali Zvi Yehuda Berlin, u svom komentaru na ovaj stih, upućuje nas na odlomak u Midraš Raba o paraši Beha'aloteha u Knjizi brojeva, koji izraz "bojat ćeš se svoga B-ga" shvaća kao posljedicu svog pokazivanja poštovanja prema starijima. Dakle, ako se dobro odnosite prema starijima, postići ćete duhovnu razinu bogobojazne osobe. Ali ako se klonite od pokazivanja poštovanja prema starijima, nikada se ne možete nadati tituli "bogobojazne osobe", bez obzira na to koliko pobožni bili u drugim aspektima. Postoji još jedna sasvim drugačija perspektiva našeg stiha koja pruža praktičan motiv za odavanje poštovanja starijima. Nalazi se u komentaru Abrahama ibn Ezre, koji objašnjava izraz "Bojati se svoga B-ga" na sljedeći način:

"Doći će vrijeme kada ćete biti stari, slabi i usamljeni. Čeznut ćete da se mladi prema vama primjereno ponašaju. Ali ako ste u mladosti pokazivali nepoštovanje prema starijima i niste se "bojali B-ga", B-g vas neće nagraditi tretmanom koji želite u vlastitoj starosti."

Kako svatko od nas nastoji pokazati istinsko poštovanje prema našim starijima, mi time pomažemo izgradnju društva u kojem starije osobe imaju svoje pravo mjesto. Nadamo se da će to društvo još uvijek postojati kad mi budemo stariji, i tada ćemo ubirati dobrobiti vlastitog ponašanja u mladosti.

Naš odjeljak Tore nosi naslov Kedošim, što znači "svet". Jedna od glavnih komponenti svetog društva je tretman koji ono pruža svakom svom članu, posebno onima koji su ranjivi. Ponašanje prema starijim osobama s istinskim poštovanjem, istinskim slušanjem njih i vrednovanje njihovih doprinosa, bitan je dio onoga što znači biti "sveti narod".■

Rabbi dr. Tzvi Hersh Weinreb:

Rabbi Ephraim Buchwald:

Suditi drugima s naklonošću

Parša Kedošim, sadrži 38 negativnih i 13 pozitivnih micvot, te je peta po broju zapovijedi sadržanih u jednoj parši Parša Kedošim također sadrži i mnoge uzvišene etičke i moralne zakone i principe Tore.

Opomena u paraši Kedošim, (Levitski zakonik 19,2), "Budite sveti," dolazi u pravo vrijeme. Ova izjava, onako kako je Ramban protumačio njeno značenje kao "odvojeni", posebno je relevantna. Mi se moramo odvojiti od onih stvari koje nam otimaju našu svetost.

Vjerojatno ništa nema veću težinu za nas u ova izazovna vremena od isticanja potrebe svih ljudskih bića, a posebno Izraelskog naroda i Svemogućeg B-ga, da potvrde svoju svetu odanost jedni drugima.

Nadalje, u Levitskom zakoniku 19,15 nalazi se jedan od najvećih moralnih zakona i posebno inspirativnih stihova koji kaže: "Ne počinjajte nepravde u presudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima - po pravdi sudi svom bližnjem!"

Prije više od 3300 godina, Tora je upozoravala na to da sudac ne smije biti pristran prema siromahu kada donosi presudu. Iako je prirodna sklonost da gajimo simpatiju prema siromašnima i bespomoćnima, pravda se ne smije kompromitirati kada je siromah u krivu.

Sifra čak kaže da sudac ne smije reći, "Ovaj je čovjek bogat i ugledan, kako bih mu mogao nanijeti sramotu osuđujući ga?"

Učimo da čovjek uvijek mora drugima pristupati s povjerenjem, ostavljajući njima na savjest njihovu iskrenost.

Kada donosi presudu, sudac ne smije biti pristran prema siromahu, niti se bojati toga da ne uvrijedi ve-

likaša. Sifra kaže da nije dozvoljeno da jedna strana iznosi svoj slučaj naširoko, a da se od druge zahtijeva da ga skrati. Ako je jednoj od dviju strana dozvoljeno da sjedne, druga ne smije ostati stajati.

Talmud (Sanhedrin 7a) kaže da se sudac tijekom suđenja mora osjećati kao da mu je cijelo vrijeme nad glavom stoji mač. To doslovno znači da mora pravedno suditi svom bližnjem. Presuda mora biti pravedna, bez ikakvog kompromisa. Raši citira u Talmudu (Šavuot 30a) da nas taj stih, osim svog doslovnog značenja, uči i da čovjek uvijek mora drugima pristupati s povjerenjem, ostavljajući njima na savjest njihovu iskrenost. To je kasnije zabilježeno i u Pirkei Avot (1,6), u ime Jošue, sina Perahijinog: "Uvijek sudi svima sa naklonošću, iskazujući im povjerenje." Taj me koncept podsjeća na staru indijsku poslovicu koja me uvijek nasmije, "Ne sudi bližnjeg Indijca prije no što prođeš milju u njegovim cipelama!"

Rabi Samson Rafael Hirsch ističe da pri suđenju, sudac može uzeti u obzir vanjske faktore, ali konačna presuda mora biti donesena isključivo na temelju čiste pravde. To je u velikom kontrastu s praksom u društvenoj sferi gdje se ljudi ohrabruju da sude svojim susjedima s naklonošću, iako ju, prema strogom slovu zakona, možda nisu zaslužili.

Rabi Levi Jichak iz Berdičeva, odbijao je prihvatiti klevetu, ili čuti bilo što negativno o bližnjem Židovu pod bilo kojim okolnostima. Postoji priča koja kaže kako je rabi Levi Jichak jednom na šabat išao Berdičevom i ugledao mladića koji je pu-

(nastavak

s 14. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Suditi

šio. Prišao mu je i rekao, "Mladiću, izgleda da si zaboravio da je šabat!"

Mladić mu je grubo odgovorio, "Rabi, naravno da znam da je šabat!"

Očajnički pokušavajući pronaći neko opravdanje za mladića, rabi je rekao, "Onda si možda zaboravio da je zabranjeno pušiti na šabat." Mladić je brzo uzvratio, "Rabi, naravno da znam da je zabranjeno pušiti na šabat." Još više očajan, rabi je rekao, "Možda si bolestan pa ti je doktor prepisao da moraš pušiti na šabat!?"

Mladić je odgovorio, "Gledaj rabi, ja znam da je šabat, i znam da je zabranjeno pušiti na šabat, i doktor mi nije prepisao da trebam pušiti na šabat!" Rabi Levi Jichak pogledao je prema nebu i tužno rekao, "O, kako je čudesan Tvoj narod Izrael, B-že, oni te mogu otvoreno odbacivati i pušiti na šabat, ali nikada neće laž prijeći preko njihovih usana!"

Iako je već prošao Jom Hašoa, dan sjećanja na Holokaust, ima jedna poznata priča o herojskom trudu rabina Eliezera Silvera, koji je, nakon oslobođenja iz logora, posjećivao zatvorenike sa namjerom da im pomogne, da ih utješi i da im organizira židovski život. Jedan od Židova koje je susreo odbijao je svaku rabijevu molbu da se priključi molitvi. "Ja ne želim biti Židov. Ne želim minjan, niti bilo kakvu molitvu!" On je bio ljut, ne samo na B-ga, već i na Židove općenito. U svom pokušaju da smiri gorčinu ovog preživjelog, rabi Silver ga je pitao, "Ali svi Židovi koji su preživjeli patili su jednako kao i ti. Zašto si ti ogorčeniji od svih njih?"

Taj mu je Židov ispričao da kada su ih zatvorili u logore, jedan je Židov uspio prokrijumčariti sidur, molitvenik. Dao je do znanja svim

drugima s naklonošću

zatvorenicima koji žele moliti iz njegovog sidura, da mogu moliti pola sata u zamjenu za pola dnevne porcije kruha. Molitva od sat vremena trebala se platiti cijelom porcijom kruha. Zbog tog posla, ispričao je ovaj preživjeli, "On je jeo toliko puno da se na kraju razbolio i umro."

Zatim je taj ljutiti Židov upitao, "Kako B-g može dopustiti takvom pokvarenom Židovu da prodaje molitve u zamjenu za kruh onih koji umiru od gladi? Ja ne želim biti dio tog naroda, ne želim imati ništa s njima!"

Rabi Silver mu je odgovorio, "Zašto gledaš samo na tog jednog iskvarenog i očajnog Židova, koji je molitve prodavao za hranu? Zašto se radije ne usredotočiš na sve one Židove koji su bili spremni žrtvovati svoju hranu u tim teškim okolnostima, samo kako bi imali priliku moliti iz tog molitvenika? Zašto gledaš samo negativno, a ne vidiš sve ono pozitivno?"

Nažalost, tužna je istina da svi mi prečesto gledamo negativno umje-

sto da se usredotočimo na pozitivno.

Moguće je da je Kotzker Rebe bio taj kojeg su jednom upitali zašto Židovi mole tako brzo da jedva stignu izgovoriti riječi. Rebe je istaknuo da postoje Židovi koji osjećaju da trebaju svaku riječ molitve reći sa posebnom svijesti i poštovanjem. Međutim, postoje i oni Židovi koji toliko vole B-ga da ne mogu dočekati da im riječi dođu na usne, pa zato mole toliko brzo. Bila to istina ili ne, ideja o tome da na svakog pojedinca gledamo sa naklonošću nije samo prikladna, već zapravo odražava židovsku tradiciju izražavanja suosjećanja, kad god je to moguće.

Naši mudraci često ističu da kada dođe vrijeme da nama bude suđeno u svijetu koji dolazi, mi se nadamo da će i nama Svemogući i Njegov sud suditi sa posebnom mjerom suosjećanja.

■

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

Misterija patnje

Kad koljete žrtvu zahvalnicu Bgu, zaklat ćete je da steknete naklonost za sebe (22,29)

Hebrejski tekst dopušta i ovaj pri-jevod: "Kad koljete žrtvu zahvalnicu B-gu, zaklat ćete je cjelokupnom svojom voljom" (Ksav Sofer).

Žrtvu zahvalnicu (toda) prinosila je osoba koja je preživjela opasnost. U Psalmu 107. kralj David spominje četiri uvjeta koji obvezuju čovjeka da izrazi svoju zahvalnost B-gu: izbavljenje od opasnosti koje more one koji putuju kroz pustinju; oslobađanje iz zatvora, od bolesti i opasnosti na moru.

Dok osoba koja je preživjela opasnost može uistinu biti zahvalna, njezina zahvalnost donekle može biti prigušena, jer može misliti da je B-g mogao spriječiti tu opasnost. Osoba koja se oporavi od bolesti je doista zahvalna, ali može misliti: "Više bih volio da me B-g sačuvao od ove patnje." To je zahvalnost koja se ne osjeća cijelim srcem.

Iako možda ne razumijemo zašto postoji patnja, i sigurno ne trebamo opravdavati B-ga, možda možemo uvidjeti kakvu korist možemo imati od patnje.

Patnja je nešto što poboljšava komunikaciju među ljudima, povezuje ih i dopušta da se pokažu neke od njihovih najboljih osobina. Većina ljudi ne dijeli s drugima veći dio svog života, osim možda s članovi-

ma uže obitelji. Ali kad se dogodi nesreća, ljudi koji nisu znali ili im nije bilo stalo do postojanja drugih iznenada pristupaju, i nude se da pomognu na svaki mogući način. Vidjeli smo te prizore nakon oluja ili poplava koje su ljudima uništile domove. Čini se da su se ljudi odjednom stvorili kako bi ponudili pomoć. Gdje su bili prije nesreće? Brinuli su se za svoja vlastita posla, a dok gledamo svoja posla, odvojeni smo jedni od drugih. Patnja nas tjera da shvatimo da u životu postoji nešto više od razmišljanja o vlastitim stvarima. Postajemo brižni, senzibilni ljudi.

Mnogi ljudi koji su iskusili patnju rekli su da se njihov način vrednovanja stvari radikalno promijenio

Patnja može biti poziv na buđenje za osobu koja je tako zauzeta mehaničkim proživljavanjem života da nikada ne zastane da promisli koji je smisao njenog života. O ovom sam problemu govorio u knjizi Light at the End of the Tunnel (Svjetlo na kraju tunela). Mnogi ljudi koji su iskusili patnju rekli su da se njihov način vrednovanja stvari radikalno promijenio. Stvari koje su im nekad bile važne izgubile su na važnosti, a stvari koje su zanemarivali postale

su im značajne.

Patnja može poboljšati i obogatiti molitvu čovjeka i približiti ga B-gu. Može čovjeka prodrmati i osloboditi ga uvjerenja da je on gospodar svog vlastitog života. Ona ga može suočiti s njegovom vlastitom smrtnošću. Patnja može otkriti snage za koje čovjek uopće nije znao da ih posjeduje.

Budući da je patnja toliko bolna, razumljivo je da možemo pokušati otupiti sebe na patnju. Međutim, ako to uspijemo, ne samo da smo blokirali sebe od osjećaja boli, već smo se blokirali i od ostalih osjećaja. Možemo anestezirati čitavo svoje ustrojstvo osjećaja, te više nismo u stanju osjećati ljubav, radost ili suosjećanje za druge.

Iako bismo radije da patnje nema, ne bismo smjeli previdjeti korist koju od nje možemo imati. Zato Talmud kaže da čovjek mora slaviti B-ga i za loše i za dobro. Korist koju stječemo iz patnje je dar, i mada bismo radije da dobijemo ljepše umotani dar, dar je dar i trebali bismo ga primiti.

To je ono na što je Ksav Sofer mislio u svojem tumačenju stiha: "Kad koljete žrtvu zahvalnicu B-gu, zaklat ćete je čitavom svojom voljom."

Kad budemo spašeni od opasnosti, patnja koju smo iskusili ne bi trebala umanjivati našu zahvalnost. Trebali bismo biti zahvalni za naše izbavljenje, a isto tako i za ono što smo dobili kroz patnju ■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

očni sa samim sobom

Od onoga dana kada je završila njihova svadbena svečanost, podnosio je reb Jichak iz Vorke svakodnevne prigovore svoje hirovite žene. Čvrsto je on odlučio da u tišini otrpi sve dok to bude potrebno. Ali kada je vidio da se ona na isti način odnosi i prema njegovim suradnicima, odlučio je potražiti savjet kod svoga učitelja, reba Davida iz Lelova.

Rebe ga sasluša, pa tiho doda: "Nisi trebao dolaziti do mene. Bolje ti bi ti bilo da upitaš samoga sebe!"

esebična se ljubav uzdiže iznad vlastitih potreba. Ona predstavlja nadilaženje samoga sebe, istinsko povezivanje s dušom druge osobe i, na taj način, s B-gom. Kad je ljubav transcendentna, dosežete do višeg plana; zajedno dosežete do B-ga. Ne postoje uvjeti za takvu nesebičnu ljubav; kada je transcendentnost u fokusu naše ljubavi, mi prestajemo sa stalnim promjenama naših želja i potreba.

Uvjetovana, sebična ljubav nestaje kad njezini uvjeti nisu zadovoljeni, dok je bezuvjetna, nesebična ljubav postojana i vječna. Uvjetovana ljubav nerijetko donosi zatiranje ili podređivanje jedne individue; umjesto da dvoje postanu jedno, ljubav dominantne osobe sagori onu drugu. S druge strane, bezuvjetna, transcendentna ljubav omogućava da stavite na stranu svoje sebične želje i volite drugu osobu na odgovarajući način.

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Reb Jichak je zapanjeno gledao u daljinu. Znao je on da ga rebe pokušava nečemu podučiti, ali nije razumio niti riječi. Tada se prisjeti riječi Baal Šem Tova: "Ako te suradnici ne poštuju, mora da se loše ophodiš s njima. Ako te djeca izluđuju, zaokupljen si pogrešnim mislima. Ako te žena kudi, to je zato što loše kontroliraš svoje riječi. Ako svoje misli, riječi i djela uskladiš, tada se sva muka pretvori u zadovoljstvo."

U trenutku je reb Jichak razumio svoga učitelja. Ako želi popraviti situaciju, mora početi od samoga sebe.

ospodaru svijeta!

Prvo mi daj snage da zgriješim na sve načine na koje sam morao zgriješiti. A potom mi daj još više snage da popravim sve što sam zgriješio i da se pokajem iz dubine svoga srca.

~ R. Arje Leib ben Sara

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

li izdržati svoje padove?

Prinos omera se sastoji od ječma, tipične hrane za životinje. Drugi dan Pesaha, jednim omerom (mjerom od približno 1,9 litre) ječma se mahalo u šest smjerova (gore, dolje i u četiri strane svijeta). Zašto mahati ječmom? Zašto ne mahati pšenicom, hranom za ljude? Evo odgovora. Ječam, zato što je životinjska hrana, predstavlja razmišljanje poput životinjskog. Za vašu prosječnu kravu, ništa ne može biti bolje od toga da ju se izvede na pašu ili da žvače svježe sijeno. To je njen smisao života – ugađanje tijelu. Životinje ne razmišljaju previše o svrsi života i rijetko provode vrijeme promišljajući o dobroti i veličini Stvoritelja.

Prošli tjedan smo naglasili i to da BEZNAĐE NE POSTOJI, da kao Židov, uvijek morate imati na umu da bez obzira koliko je nečist nečiji put, B-g je tu. I ja mogu i ja ću se vratiti.

Zbog toga imamo brojanje omera. Mi smo ljudska bića. Pogriješimo. Dopuštamo našem fizičkom dijelu

da nas navede na životinjsku glupost. Stoga je neophodno brojati, brojati i još brojati, da što je dublje moguće usadimo u svoj mozak i um da je apsolutna istina da je B-žja slava prisutna na svakom mjestu; da se svatko može vratiti B-gu bez obzira na to koju vrstu duhovne kontaminacije mora pobijediti. To morate imati u svojoj kishkes (svojim instinktima) ako želite držati Toru. Zašto?

Jer kada vidite Toru i proučavate ju, anđeoska strana u vama se uzbudi zbog njene ljepote, njene briljantnosti i njene tajanstvenosti. Ona želi istog časa progutati sve što Tora ima za ponuditi. Ali vi to ne možete učiniti. Nemoguće je – i nezdravo – odjuriti ravno na vrh planine. Tora savjetuje onima koji se žele pročistiti: idite polagano, čak i jako polagano. Treba vremena da se bivši rob pretvori u svetog Jida. Dok se to zbiva, puno toga će se odigravati u vašem životu, i nije baš sve ugodno. To pred vas stavlja dvije

vrste izazova.

Prvi je zadržati samokontrolu i ne potpasti pod iskušenje. Drugi je ne obeshrabriti se i odustati ako posrnete i padnete. To se osobito odnosi ako ste već pokušavali, pokušavali i pokušavali. Naša životinjska strana traži izgovor da se izmigolji od Tore. "Kakva korist?" i "Nikad neću uspjeti" se nalaze među njenim najomiljenijim izgovorima. Brojanjem omera, prisjećanjem da je B-g prisutan čak i u najanimalnijim dijelovima života, potkopava takve argumente i omogućuje nam da rastemo kao Židovi.

Zbog toga nam micva govori: "Brojite za sebe" (Levitski zakonik 23,15). Trebate doseći svoje Židovstvo. Ne dopustite da vas vaši neuspjesi obeshrabre. Ne dopustite da vas uspjesi drugih ljudi obeshrabre. Samo zato što su oni već postigli uspjeh ne znači da ga vi nikada nećete postići.

Na određenoj točki, nikakvo ohrabrenje izvana neće vam pomoći. U vašoj "karijeri" kao Židova, naći ćete se u situacijama u kojima vi i samo vi možete pružiti potrebno ohrabrenje da doprete do sebe i nastavite dalje u svom traganju da budete najsvetiji Jid koji možete biti - i to ćete biti. Amen.

* Što je grijeh? Činiti nešto što znate da ne biste trebali, ili ne činiti nešto za što znate da biste trebali.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

TJEDNI ZOHAR: KEDOŠIM

Kedošim je vrlo posebna paraša koja u sebi sadrži izreku "voli druge kao sebe samog", za koju je rabin Akiva rekao da je najveća odredba u Tori. A to znači, da je ona odredba iz koje proizlaze sve micvot. Ali naša paraša se čita u periodu sefirat haomera (brojenje omera) za vrijeme kojega je umrlo 24 tisuće studenata Rabi Akive, pošto nisu imali poštovanja jedan prema drugome.

Veliki mudraci objašnjavaju da se u sefirat haomer ne radi o smrti studenata rabina Akive. Oni tumače da na Pesah baš svatko od nas treba sebe vidjeti kao da prolazi kroz svoj vlastiti Izlazak, priliku da se oslobodimo svojih nevolja i boli. U suprotnom se može smatrati da smo robovi koji su izuzeti od svih micvot, jer u stanju u kojem se nalazi, rob je sebičan i koncentriran samo na svoje probleme, te nije u stanju vidjeti kompletnu sliku i ispuniti najveću micvu od svih - "Voli druge kao sebe samoga". Rob ne može vidjeti bol svog bližnjeg jer njegovo srce nije otvoreno. Sefirat haomer je bio osmišljen da nas nauči što su ljubav i jedinstvo, koji su glavni uvjet za primanje Tore na Šavuot.

Imati međusobno poštovanje znači ići određenim smjerom, a kad kažemo da se učenici Rabina Akive nisu međusobno odnosili s poštovanjem to znači da oni nisu cijelim srcem podijelili moć i znanje koje su

■ crpili iz svog učenja Tore sa svojim prijateljima. Stoga se paraša Kedošim uvijek čita u vrijeme sefirat haomera, kako bi nas podsjetila da je vrijeme da se usredotočimo na "voli druge kao sebe samoga". Na taj način, bezuvjetan način, mi se možemo priključiti na dotok moći Stvoritelja, moći beskonačnosti, u svom životu. Ta moć omogućuje pravi uspjeh i blagoslov u svemu što radimo. To je moć svetosti. Što znači, da je ljubav prema našem bližnjem neophodna kako bismo se povezali sa Stvori-

teljem i sa pravim uspjehom.

Paraša započinje riječima "... budite sveti". Naoko, ovo djeluje poput naredbe, ali Zohar objašnjava da je smisao riječi "budite" obećanje, ne zapovijed, tj. da ako se ponašamo tako da "volimo druge ..." mi ćemo biti sveti.

Zohar također objašnjava da nam se ne mora sviđati odnosno da ne moramo voljeti sve što naš bližnji radi, ali da bismo trebali moći pronaći unutarnju iskru u njemu, njegov božanski dio, i taj dio bismo trebali voljeti i povezati se s njime. Ovo je jedini način na koji možemo biti "sveti" – da se sjetimo da se, svaki puta kada osjećamo ljutnju, frustraciju, ljubomoru i sl. prema našem bližnjem, trebamo povezati s božanskom iskrom u njemu.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Rabbi Menachem Leibtag:

Paršat Kedošim i Deset zapovijedi

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Nije osobito teško pronaći Deset zapovijedi koje se 'skrivaju' unutar Paršat Kedošim, barem veći dio njih. [Vidi Ramban, Ibn Ezra i Chizkuni na 19,2.]

U sljedećem tekstu proučavamo prirodu ove paralele (i 'karike koje joj nedostaju') u nastojanju da otkrijemo njezino dublje značenje.

Uvod

U prva četiri pesukim Paršat Kedošim, paralele s nekim od 'dibrot' [Deset zapovijedi] su prilično očite [npr. poštovanje roditelja, svetkovanje šabata, idolopoklonstvo itd.]. Međutim, kako Parša nastavlja, paralele postaju manje očite, i kao što ćemo vidjeti, neke od paralela s dibrot postaju prilično 'rastegnute', a druge se čini da nedostaju!

Ipak, bilo bi logično pretpostaviti da za te paralele mora postojati neki dublji razlog, ali i za način na koji su predstavljene.

Naš šiur započinjemo tako što ćemo uzeti u obzir zanimljiv unutarnji uzorak u Paršat Kedošim, koji nam može pomoći da 'razbijemo šifru'.

Graničnici Ani Hašem

Dok razmatrate prvih 18 pesukim Paršat Kedošim, primijetite kako se 'refren' ANI HAŠEM ponavlja OSAM

PUTA (na kraju gotovo svakog drugog pasuka). Obratite pažnju i na to kako se ovaj refren pojavljuje u dva različita oblika:

ANI HAŠEM ELOKEIHEM - prva četiri (vidi 19,1-10);

ANI HAŠEM – naredna četiri puta (vidi 19,11-18).

Ovaj obrazac sugerira da se ove micvot dijele u DVIJE skupine. Razlika između njih također je prilično očita:

Sekcija ANI HAŠEM ELOKEIHEM prvenstveno sadrži micvot 'bein adam laMakom' (između čovjeka i B-ga) i stoga je paralela s prvih pet DIBROT; Sekcija ANI HAŠEM prvenstveno sadrži micvot koje su 'bein adam lehavero' (između čovjeka i njegovog bližnjeg), i stoga je paralela s posljednjih pet DIBROT.

Divrej Tora

s 20. stranice)

Da biste to potvrdili, primijetite kako grupa ANI HAŠEM ELOKEIHEM sadrži očite paralele s četiri od pet prvih DIBROT:

ANOHI (vidi 19,2); LO JIHIJE (vidi 19,4); LO TISA - [nema očigledne paralele] ŠABAT (vidi 19,3); i KIBUD AV (vidi 19,3).

Međutim, imajte na umu da imamo dva problema. Prije svega, nismo pronašli nikakvu očitu paralelu za treću zapovijed. Ali također nismo pronašli nikakvu paralelu za zakone o kojima se govori u 19,5-10 [tj. zakone o 'pigul' i 'pe'a' itd.]. Prije nego što se vratimo na ovo pitanje, pogledajmo drugu skupinu:

U skupini ANI HAŠEM (vidi 19,12.14.16.18.) nalazimo različite micvot bein adam le-haveiro, a najočiglednije paralele s posljednjih pet DIBROT su:

LO TIRCAH - 'lo ta'amod al dam re'eha' (19,15)

LO TIN'AF - zakoni 'šifha harufa' (19,20-22)

LO TIGNOV - 'lo tignovu...' (vidi 19,11)

LO TA'ANE be-re'aha ED ŠAKER - 'lo tišav'u bi-šmi laŠAKER..." (vidjeti 19,12).

LO TAHMOD - 'lo ta'ašok et re'aha ...' (19,18).

Iako su neke od ovih paralela čvršće od drugih, sve micvot u ovom odjeljku mogu se definitivno kategorizirati prema jednoj od posljednjih pet DIBROT.

Vratimo se sada na naše pitanje, dakle, nedostaje nam paralela za treći DIBUR - LO TISA ET ŠEM HAŠEM ELOKEIHA LA-ŠAV - u grupi ANI HAŠEM ELOKEIHEM.

Uznemiren ovim pitanjem, Chizkuni (na temelju Vajikra Raba 24,5) sugerira da LO TISA ima paralelu u 'lo tišav'u bi-šmi la-šaker' (vidi 19,12). Međutim, ta bi paralela 'narušila' obrazac koji smo prethodno uočili, jer paralelu treba naći unutar grupe ANI HAŠEM ELOKEIHEM, tj. u prvih deset pesukim.

Nadalje, na temelju konteksta 19,12 - Lo tišav'u bi-šmi la-ŠAKER - i zapažanjem upotrebe riječi 'šaker' - njezina paralela s 'lo taane be-re'aha ed ŠAKER' (9. zapovijed) čini se mnogo uvjerljivijom. [Ovo je također zadržava u grupi ANI HAŠEM.]

'Karika' koja nedostaje Vratimo se obrascu koji postavlja izraz "ANI HAŠEM ELOKEIHEM". Upotrebom 'procesa eliminacije', paralela s trećom zapovijedi [LO TISA] mora se nalaziti negdje unutar micvot o kojima se govori između 19,5 i 19,10. Međutim, ovi pesukim jednostavno raspravljaju prvenstveno o zakonima o 'pigul', zakonu koji ne sadrži očitu paralelu s 'neizgovaranjem B-žjeg imena uzalud'.

S druge strane, obrazac koji smo do sada vidjeli 'vapi' da potražimo vezu; pa pokušajmo. Da bismo to učinili, prvo moramo objasniti zakon o pigul.

Korban ŠELAMIM je dobrovoljni prinos kojeg vlasnik može pojesti; međutim, njegovo se meso mora konzumirati istog ili sljedećeg dana (vidi Vajikra 7,16-18). Paršat Kedošim još jednom predstavlja ovaj zakon (vidi 19,5-8), dodajući informaciju da je kazna za jedenje mesa izvan ovog vremenskog okvira 'karet' - biti 'odsječen' od naroda Izraela (vidi 19,8!) - jedna od najstrožih biblijskih kazni.

Zanimljivo je da hazal [naši učenjaci] tumače ovu zabranu na još stroži način. Oni tvrde da se primarna zabrana ne odnosi nužno jedenje korbana trećeg dana, nego na samo RAZMIŠLJANJE o jedenju KORBANA izvan njegovog vremenskog okvira! Drugim riječima, ako se u trenutku prinošenja ove žrtve samo pomisli na jedenje njezinog mesa izvan njenog vremenskog okvira - prinos postaje PIGUL - a onaj koji to učini bit će kažnjen KARETOM! [Čak i ako meso nikad ne bude pojedeno u krivo vrijeme.]

(nastavak

Rabbi Menachem Leibtag: Paršat Kedošim i Deset zapovijedi

s

Ovaj čudni zakon potiče dva pitanja. Prije svega, zašto bi netko uopće pomislio da to učini? Drugo, recimo da pomisli, zašto je kazna samo za 'razmišljanje o tome' tako stroga? I na kraju, što je tako strašno ako se od ovog korbana jede još jedan dan? Je li doista bolje da se pusti da meso 'propadne'?

'Razmišljanje' je gore od jela!

Da bismo razumjeli logiku iza zakona o PIGUL-u, moramo uzeti u obzir da je potpuno nemoguće da jedna osoba pojede meso cijele životinje u dan ili dva. Stoga, praktično gledano, zabrana Tore o jedenju mesa šelamima izvan njegovog vremenskog okvira tjera pojedinca da meso ovog korbana DIJELI s drugima!

[Prisjetite se također da se korban mora konzumirati i unutar zidina Jerušalajima. Stoga je mogućnost da se korban donese 'kući' da ga se podijeli sa svojom obitelji također isključena.]

Recimo da je naša pretpostavka točna te da vlasnik KORBANA nema drugog izbora nego podijeliti svoj korban ŠELAMIM s drugim posjetiteljima u Jerušalajimu. Dakle, sada imamo logičan razlog za čovjek da u vrijeme dok ga prinosi razmišlja o tome kada će jesti ovaj KORBAN. I sama MISAO o jedenju korbana van njegovog vremenskog okvira znači da vlasnik ne želi svoj korban PODIJELITI s drugima. Drugim riječima, ova osoba koja prinosi korban je sebična, jer želi sačuvati meso za sebe.

Jasno je da je sebičnost loša osobina. Ali je li toliko zla da zaslužuje kaznu KARET-a - da bude potpuno odsječen od naroda Izraela?

Nužna ravnoteža

Ovaj zakon o PIGUL-u može sadržavati izuzetno važan 'musar' (moralnu poruku) koja se tiče potrebne ravnoteže između našeg odnosa s B-gom i s našim bližnjima.

Podsjetimo se da je Korban ŠELAMIM dobrovoljni prinos kojim čovjek želi izraziti svoju bliskost s B-gom, ponovno potvrditi svoju predanost savezu s HAR SINAJA (vidi šiur na Paršat Vajikra). Ako na vrhuncu njegovog duhovnog iskustva, dok stoji pred B-gom prinoseći svoj KORBAN ŠELAMIM, sebična misao još uvijek može prodrijeti u njegov um – tj. on ne želi podijeliti svoj korban s

drugima – B-gu se ta osoba 'gadi' , a korban postaje PIGUL. Osoba koja tek treba u sebe usaditi osnovnu osobinu dijeljenja, nema pravo stajati ispred MIZBEAHA i prinositi dobrovoljni korban B-gu!

Da bismo poduprli ovo razumijevanje, zapazite kako sljedeći pasuk u Paršat Kedošim sadrži zakon koji potječe iz sličnog razloga. Obveza zemljoradnika da ostavi dio svoje njive za siromahe ['pea', 'šihika' i 'leket' / vidi 19,910] uči vlasnika da ne bude toliko sebičan da zadrži sav urod za sebe. Ovdje nalazimo još jednu micvu koja traži dijeljenje blagostanja, i time podupire naše tumačenje osnovnog razloga za zakon o pigulu.

Pigul i Lo Tisa

Ako je 'dijeljenje' doista osnovni razlog za PIGUL i PE'A, onda bi paralela između Paršat Kedošim i Deset zapovijedi, kao što smo gore razmatrali, sugerirala da bi ti zakoni trebali biti na neki način povezani s trećom zapovijedi LO TISA - da ne izgovaramo B-žje Ime uzalud. Da bismo otkrili tu vezu, moramo se vratiti na naše proučavanje o značenja B-žjeg Imena u Sefer Breišit, i njegovu povezanost sa zakonima o MIZBEAHU, a time i s korbanot općenito.

Šem HAŠEM i Mizbeah

Prisjetite se iz Paršat Leh Leha kako je Avraham Avinu, odmah po dolasku u Erec Kanaan, podigao MIZBEAH i 'zazvao u B-žje Ime' u BET ELU [dosl. KUĆI B-žjoj] (vidi Breišit 12,8 & 13,4). Kao što smo objasnili u našem šiuru o ovoj temi, Avrahamov MIZBEAH služio je kao instrument koji mu je omogućio da 'zazove u B-žje ime', ili kako je objasnio Ramban u 12,8, da pouči čovječanstvo o njihovoj potrebi da prepoznaju B-ga i ono što je stvorio.

Kasnije na Har Sinaju nalazimo sličnu vezu između mizbeaha i 'šem HAŠEM' [B-žjeg imena]. Odmah po završetku Deset zapovijedi, B-g zapovijeda Bnei Jisrael: "Zemljani MIZBEAH ćete Mi načinit... gdje god IZVIKNEM SVOJE IME, doći ću i blagoslovit ću te" (Šmot 20,21).

[Imajte na umu da se pesukim u Šemot 20,19-23 također mogu shvatiti kao paralela s prve tri DIBROT, dok su ostale DIBROT paralele s micvot koje se nastavljaju u Paršat Mišpatim (vrlo slično onome što se događa u Paršat Kedošim). Prema toj paraleli, zakon

Divrej Tora

(nastavak

21. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Paršat Kedošim i Deset zapovijedi

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Paršat Kedošim

o MIZBEAHU je jasna paralela s LO TISA! (Pažljivo pročitajte 20,22-23 da to potvrdite.)]

Kao što pokazuju gornji primjeri, koncept 'šem HAŠEM' izravno se odnosi na MIZBEAH. Zapravo, sam bet ha-mikdaš se dosljedno spominje u Sefer Devarim kao 'ha-Makom ašer jivhar HAŠEM lešaken ŠMO šam' - mjesto koje će B-g izabrati da omogući da Njegovo Ime prebiva (vidi na primjer Devarim 12,5- 12, 16,1-17 i 26,1-2).

Budući da je sama svrha bet ha-mikdaša i mizbeaha ispravno objavljivanje B-žjeg imena, bilo koji zakon koji se odnosi na ispravno prinošenje žrtve mogao bi se smatrati paralelom za LO TISA, a posebice zakoni o pigul.

Ako je tako, onda je naša paralela između DIBROT i uvodnih pesukim Paršat Kedošim potpuna, budući da pigul postaje paralela za Lo Tisa u odjeljku 'Ani HAŠEM ELOKEIHEM'!

Ova paralela također prati razliku između micvot bein adam la-Makom (prvih pet) i micvot bein adam lehaveiro (zadnjih pet). Sada nas ne bi trebalo iznenaditi ako otkrijemo da način na koji Tora predstavlja zakon o PIGUL uključuje izraz -'et kodeš HAŠEM hilel' - jer je on oskrnavio ono što je B-gu sveto (vidi 19,8).

S obzirom da je primarni koncept Treće zapovijedi ne

i Deset zapovijedi

oskvrnjivanje B-žjeg imena, onda bi njezina paralela mogla uključivati bilo koji zakon koji može izazvati okaljavanje B-žjeg imena (ili ugleda). Pojedinac koji dolazi u bet ha-mikdaš da iskaže svoju posebnu bliskost s B-gom – prinosom korban šelamim, a istovremeno na sebičan način razmišlja o sebi, čini da se B-žje Ime skrnavi. Šnei Luhot HaBrit

Moglo bi se sugerirati da bi ovo mogla biti osnovna poruka ova dva odjeljka Deset zapovijedi, [tj. dviju LUHOT BRIT SINAI]. Micvot bein adam la-Makom' iz prvih pet DIBROT dolaze 'u paketu' s micvot bein adam lehavero iz zadnjih pet DIBROT.

Zapravo, zakon o pigul čini smisleni prijelaz između ova dva odjeljka, jer to je zakon koji se odnosi i na čovjeka i B-ga, i na njegove bližnje. Ova nužna mješavina između njegovog štovanja B-ga i njegovog poštovanja i brige za svoje bližnje, tako tipična za druge zakone Paršat Kedošim, trebala bi biti najistaknutija odlika židovske nacije.

Kad Am Jisrael postupa na ovaj način, oni postaju pravi AM KADOŠ, sveti narod koji istinski svjedoči da je B-g KADOŠ i da je Njegovo ime KADOŠ. Postupajući tako, oni olakšavaju dovođenje B-žjeg imena 'šem HAŠEM' (a time i Njegovog ugleda) čovječanstvu.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Sile otpora

Ako si dopustite da dajete samo onda kad vas na to pokrene iskreni osjećaj darežljivosti, pretrpjet ćete gubitak. Biti darežljiv samo onda kada ste na to podstaknuti (ukoliko je nehotice) efikasno služi da biste sačuvali netaknutima sve unutarnje faktore koji koče vašu darežljivost. Strahovima i sklonostima koji vam vezuju srce i sprečavaju vaše ruke da se širom otvore ništa se ne suprotstavlja. Ishod toga je da ne činite ništa čime biste njegovali dobrohotnost koja je motor darežljivosti. Vaše srce, vaš život i naš svijet zbog toga su siromašniji.

Ali kad je davanje naloženo kao obavezan čin, a ono što u srcu osjećate ni na koji način ne utječe na vaše odluke o davanju, vi razoružavate svaku mogućnost racionalizacije i neizbježno se licem u lice suočavate sa svojim unutarnjim otporima. Ovakva struktura daje vam mogućnost i nadu da ćete se suočiti s tim ukorijenjenim otporima, kako biste olabavili njihov pritisak na srce i tako se približili tome da postanete osoba s više ljubavi i darežljivosti, za što imate potencijala.

Naša srca mogu doživjeti mnoge vrste otpora darežljivosti. Zapravo je svatko od nas podložan određenim vrstama inhibicija koje odražavaju situacije iz našeg života. Djetinjstvo u kojem nije bilo dovoljno brige, na primjer, može podvezati vaše darežljivo srce. Ili ako ste kao odrasli živjeli u siromaštvu, to bi moglo biti izvor blokada. Jedino vi

nego li njima. Ili …

Jecer ha'ra je vrlo pametan. Iz njega će navirati samo riječi i slike koje mogu kočiti vaše srce. Zašto? U konačnici, ne da vas spriječi u davanju, već da vas izazove da prerastete razinu darežljivosti na kojoj ste danas. Na taj način, jecer ha'ra može biti sila na dobro. Odvojite trenutak i razmislite koje to pažljivo sročene riječi koristi vaš vlastiti jecer ha'ra kojima vas sprečava da dosegnete razinu darežljivosti za koju ste sposobni.

možete otkriti i prepoznati obrasce koji su na djelu u vašem životu. No tradicija nas upozorava da obratimo pozornost na ove čimbenike i na to kako oni u nama djeluju.

Sile otpora mogu imati mnogo korijena, no u musarskoj tradiciji one imaju samo jedno ime jecer ha'ra, doslovno, sklonost zlu. Zacijelo vam je poznat taj doživljaj. Baš kad se vaše srce otvori davanju, vi začujete jedan uporan unutarnji glas kako vam govori da povučete natrag svoju otvorenu ruku. Taj glas je jecer ha'ra

Musarski tekst Dužnosti srca nudi živopisni prikaz kako se narcisoidni i sebični jecer ha'ra trudi obeshrabriti osobu da izdašno daje. Ova će te donacija dovesti u ozbiljnu financijsku opasnost, može reći. Ili ćete odjednom ugledati sliku sebe kako živite u krajnjem siromaštvu. Ili će vam taj glas reći da svaka donacija jednostavno premašuje vaše mogućnosti. Ili da ljudi kojima biste je mogli dati ne zaslužuju to. Ili da ste dali jučer. Ili da vama treba više

Stvaranje rutine redovnog davanja, sigurno će vas odvesti u smjeru suočavanja sa vašim jecer ha'ra. To neće biti ugodno iskustvo, ali ono je dragocjeno jer vam pruža stvarnu priliku da se suočite s onim unutarnjim obrascima koji uzrokuju stezanje vašeg vlastitog srca. Ovo je zasigurno ono što se krije iza komentara u Orchot Tzaddikim, klasiku musara iz šesnaestog stoljeća, da "osoba koja daje tisuću zlatnika dostojnoj osobi nije toliko velikodušna kao ona koja daje tisuću zlatnika u tisuću različitih prilika, svakog tamo gdje je potreban. Jer ako netko daje tisuću zlatnika odjednom, to je zato što ga je iznenada obuzeo snažan podstrek za davanjem, koji ga potom napusti." Čin otvaranja svoje ruke tisuću puta duhovno nas preobražava. O tome su naši učenjaci rekli (Pirkei Avot 3,15): 'Sve je prema obilju djela.' Nisu rekli 'prema veličini djela'."

Ova slika tisuću zlatnika koju susrećemo u Orchot Tzaddikim dolazi iz Maimonidesova komentara na

isti taj stih iz Pirkei Avot "sve je prema obilju djela". On piše da "čovjek ne stječe vrline karaktera kroz veličinu svojih djela, već prema njihovom broju. Vrline karaktera dolaze učestalim ponavljanjem ispravnih postupaka." Učitelj musara, Rabbi Shlomo Wolbe, komentira: "Ovo je čudesno. Ako osoba ima velike zamisli o darežljivosti i ima mnogo novih ideja o njoj, to razmišljanje je neće osposobiti da stekne osobinu darežljivosti. Ali ako dâ po jedan novčić tisuću siromašnih ljudi, kroz to će sigurno steći darežljivost."

Naše vanjsko djelovanje stvara unutarnju promjenu, što možemo razumjeti kroz znanost: naše nam ponašanje pruža iskustva koja u mozgu urezuju nove živčane putove. Ponekad sam studentima dao da svaki dan pronađu tri situacije u kojima će postupiti darežljivo - dajući donacije dobrotvornim organizacijama, ubacivanjem novčića u šalicu beskućnika, time da ponude nekome svoje mjesto u autobusu, ustupe svoje mjesto u redu u banci, pošalju nekome poklon, ponude nekome da ga nauče nečemu što znaju, posjete bolesnu osobu. Popis mogućnosti je beskrajan.

Jedna je studentica imala iskustvo u vezi davanja nečega što nije novac. Ona i njezine kolege na poslu imali su nesuglasice, a posebno se nije slagala s jednom od kolegica. "Naši načini postupanja, svjetonazori i prioriteti prilično su se razlikovali", napomenula je. Fokusirajući se na praksu darežljivosti, rekla si je, "Pa, možda mogu uspostaviti odnos darežljivim duhom - što za mene znači da ne moram uvijek ja biti u pravu i da uvidim da je ne moram promijeniti. Tražit ću od

sebe da budem dovoljno velikodušna da joj dam način na koji će moći funkcionirati u svijetu."

Prilika da tu odluku provede pružila joj se već sljedećeg jutra. "Prišla sam joj kako bih pokušala uskladiti naš odnos", rekla je "i učinila sam to imajući na umu duševnu osobinu velikodušnosti. Ta je namjera promijenila moj stav, i na to je moja kolegica također reagirala drugačije prema meni. Vjerujem da je to što sam u razgovor ušla s ovim duhom velikodušnosti dovelo do pozitivnog i korisnog ishoda".

Pokloni koji se daju izričito u svrhu odmrzavanja zaleđenog srca s vremenom će izazvati nestajanje straha i rast povjerenje. Svaki čin velikodušnosti djeluje na to da malo više otvori srce, poput oslobađanja zagrađenog potoka kamenčić po kamenčić. Tada se oslobađa protok spontanosti.

Može vam se činiti čudnim prakticirati darežljivost kako biste obavili posao na svom srcu. Može se činiti čak kao da to na neki način potkopava samu osobinu darežljivosti, jer namjera uključuje i nagradu davatelju. Tu leži nešto od čarolije velikodušnosti. Ona nagrađuje sve. Na hebrejskom je izraz "i oni će dati" - v'natnu - napisan vav-nun-tav -nun-vav. To je palindrom, riječ koja se isto čita bez obzira čitate li je slijeva nadesno ili zdesna nalijevo. Takav je tok darežljivosti.

Davanje svog srca

Sve ovo bi vas moglo dovesti do zaključka da je krajnji oblik darežljivosti davanje od srca koje voli. Rabbi Simcha Zissel kaže nam to i još mnogo više. On pažljivo prou-

čava frazeologiju dijela Tore koji se bavi s teruma (velikodušnim prinosima). Izjava doslovno glasi ovako: "Tko je voljnog srca, neka ga donese, prinos Svemogućeg." Pitanje koje

Rabbi Simcha Zissel postavlja glasi: "Na što se odnosi 'ga'?" Odgovara da taj stih znači da oni koji donose darove trebaju donijeti svoja srca zajedno sa svojim prinosima. Nije dovoljno samo dati novac ili neku stvar, pa makar to bilo i od srca; B-g želi da damo i samo svoje srce.

B-g želi tvoje srce. Prava darežljivost ne znači samo dati nešto praktično što će nekome biti od pomoći, to znači promijeniti i nešto u sebi. Zapakirane u našim srcima nalaze se unutarnje osobine koje mogu ukrasiti našu velikodušnost. Hoće li vaš dar biti tek neka stvar, ili će biti popraćen radošću, ili empatijom, ili predanošću, ili ljubavlju, ili bilo kojom drugom osobinom duše koju gajite u sebi? Kada se obavežete da ćete dati i svoje srce, promijenili ste dio sebe. Svaki takav čin darežljivosti pretvara vas u velikodušniju (ili radosniju, ili empatičniju, ili predaniju, ili puniju ljubavi, ili ...) osobu. A kad mijenjate sebe, vi mijenjate svijet.

Tradicija uči da prakticiranje darežljivosti otvara srce i da je krajnja nagrada za darežljivost da davatelj primi dar B-žje prisutnosti među nama. Ne mogu si zamisliti ništa po čemu se razlikuje otvoreno srce od HaŠemove prisutnosti.

Ako se želite obavezati da ćete voljeti svog prijatelja, dajte mu radi njega.

Derech Eretz Zuta 2 ■

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Kao što smo već naučili u prethodnim predavanjima o mjesecima zodijaka, karta neba s rasporedom zvijezda odražava nam duhovne sile koje se otkrivaju u našem svijetu, a u isto vrijeme i djelovanje koje zvijezde imaju na naše živote. U Zoharu, u paraši Jitro zapisano je da je karta zvijezda na nebu poput lica čovjeka koje odražava ono što on osjeća duboko u sebi. Također moramo zapamtiti da se svi ljudi istog znaka neće ponašati na sasvim isti način, jer sat rođenja (podznak, ascendent) i mnoge druge dodatne sile imaju utjecaj na narav osobe i na način na koji se ona ponaša. Od velikog značaja za razumijevanju sila koje zvijezda imaju na naše živote je da znamo točan trenutak rođenja osobe i položaj drugih zvijezda i planeta u njegovoj natalnoj karti. Međutim, uvijek moramo imati na umu da svatko od nas ima slobodnu volju i da, kada se slobodna volja i razumijevanje utjecaja karte zvijezda i nebesa na naše živote zajedno upotrebljavaju, možemo bolje razumjeti ono što nam se u životu događa i način na koji ćemo se ponašati.

Proljeće je godišnje doba koje je prožeto najmoćnijim duhovnim silama. Prema Knjizi stvaranja (koju je prije otprilike 4.000 godina napisao naš praotac Abraham), sila koja vlada u proljeće je element vatre.

Element vatre u astrologiji, a i prema kabali, predstavlja snagu, kreativnost, energiju, a također i ego. Vatreni znakovi iznad svega predstavljaju želju za primanjem; to je zato jer kad vatra prestane proždi-

rati ona prestane i postojati. To je razlog zašto ljudi rođeni u proljeće mogu biti vrlo sebični, ukoliko nisu duhovni. Njihova kreativnost i njihova beskrajna energija, najveći dio vremena će se uglavnom usredotočiti na njih same, njihove želje i njihove interese.

Tri proljetna mjeseca, Ovan, Bik i Blizanci, mogu se energetski podijeliti u tri različite kolone (to se odnosi na sve znakove zodijaka). Prema kabali te se energije zovu: Desna kolona (dijeljenje i darivanje), Lijeva kolona (osuđivanje i želja za primanjem) i Središnja kolona (milosrđe i ravnoteža).

Budući je znak Bika lijeva kolona, on zbog toga posjeduje najveću sposobnost da privuče Svjetlost, više od drugih proljetnih mjeseci. Vidimo potvrdu za to iskazanu u hebrejskim riječima/nazivima vezanima za mjesec Ijar (Bik).

Naziv mjeseca Ijar, dolazi od hebrejske riječi za "svjetlo".

U biblijskom hebrejskom, ime mjeseca Ijara je "Ziv", što na hebrejskom također znači "svjetlo".

Na hebrejskom ime planete koja vlada u mjesecu Bika je "Noga"Venera, riječ koja znači svjetlo.

Mjesec Bika ima jedan praznik koji nije biblijski praznik, no ima dugu i poštovanja vrijednu tradiciju da ga se slavi kao dan koji otkriva ogromnu količinu svjetla. Lag BaOmer je praznik u spomen na dovršenje Zohara (glavno djelo kabale), i odlazak Rabi Šimona s fizičkog svijeta. Riječ Zohar također znači svjetlo.

Prisutnost tolikog svjetla u ovom mjesecu djeluje na ljudi na mnogo načina. Prvo, ljudi rođeni u znaku Bika imaju ogromnu moć da ostvare sve što požele. Činjenica da je Bik zemljani znak pojačava tu moć. Bikovi su vrlo realni, učinkoviti i orijentirani na svoje ciljeve. Međutim, kombinacija Zemlje (elementa Bika) s vatrom (elementom proljeće) može stvoriti vrlo neugodnu energetsku kombinaciju za osobe rođene u ovom znaku. Ti ljudi mogu postati sebični, egoistični i fokusiran na sebe i svoje želje. Oni mogu steći reputaciju sebičnih i materijalističkih ljudi.

Simbol astrološkog znaka Bika je, naravno, bik. U priči o Merkava, u knjizi proroka Ezekiela, prvom poglavlju, lijeva kolona (želja za primanjem za samog sebe) simbolizirana je bikom. Ova slika lijeve kolone, koju simbolizira bik, može se

(nastavak s 26.

pronaći na mnogim mjestima u Bibliji i u mnogim drugim tekstovima kabale.

Mudrost kabale uči da se u proljeće generira svjetlo za čitavu godinu. Poveznica s Bikovima je da zbog njihove velike sposobnost da privuku svjetlo, mnogi od njih žive u iluziji kako je sve odlično. To omogućuje Biku da postigne visoku razinu duhovnog opažanja, mudrosti i energije. To im daje osjećaj kako je već sada sve jako dobro, a bit će još i bolje. To je razlog zašto su Bikovi optimistični, u dobrom raspoloženju i njihov pogled na život je jako dobar. Oni ne traže nevolje nego radije traže okruženja koja su udobna, sigurna i ugodna. Oni ne vole pokretati valove i uključivati se u probleme. Bikovi stvaraju svoj svijet, koji će odražavati njihovu želju za stabilnošću i dosljednošću i zbog toga su oni obično poznati kao odani, stabilni, strpljivi, tolerantni i prijateljski orijentirani. Oni ne vole iznositi kritike i obično izgledaju privlačno.

Venera, Planet Ljubavi - Bik vrijeme za ljubav

Astrološkim znakom Bika vlada planeta Venera. Odatle njihova sklonost da se posebno povode za tjelesnim užicima. Numerička je vrijednost hebrejskog imena za Veneru, a to je "noga", 58 što je ista numerička vrijednost kao i za riječ udobno"noa". Ovo je još jedan od razloga zašto Bik uvijek traži najugodnije i najudobnije mjesto za sjesti. Kad ih vidimo da se angažiraju u napornom radu, to je samo zato što su motivirani isključivo

savršenstvom i udobnosti, jer oni misle kako će to zadobiti svojim trudom.

Zbog ogromnog priliva svjetlosti koju Bikovi tijekom proljeća primaju, oni mogu biti puni svjetla i u stanju ljubavi i prosvjetljenja. To im jako olakšava da budu strpljivi i prihvate druge ljude. To je također razlog zašto Bikovi imaju vrlo ugodnu narav. To je isto tako i razlog zašto su miroljubivi i drže se podalje od ratova i sukoba. Međutim problem koji iz toga može proizaći je da oni mogu postati jako spokojni, a to je

Ovaj mjesec služi kao priprema za blagdan Šavuota, objavu svijesti, "voli svog bližnjega kao sebe samog"

vrlo opasno jer im time mogu propasti prilike da obogate svoje živote, i da postanu neosjetljivi za potencijalno moguće opasnosti.

Ljubav je svima nama jako važna, a posebno u mjesecu Bika. Numerologija ovog znaka Bika - (na hebrejski) šor ima numeričku vrijednost 506 što je također i numerička vrijednost bezuvjetne ljubavi –ahavat hinam (hebrejski).

Ovaj mjesec služi kao priprema za blagdan Šavuota, objavu svijesti, "voli svog bližnjega kao sebe samog". Tijekom ovog mjeseca mi i dalje brojimo omer, koji obuhvaća sedam

tjedana između blagdana Pesaha i Šavuota. Brojenje uključuje posljednja dva tjedna u mjesecu Ovna, prvi tjedan u mjesecu Blizanaca i cijeli mjesec Bika. Prema kabali, vrijeme brojanja je vrijeme suda; stoga, moramo biti posebno obazrivi i pažljivi u tom vremenu.

Tradicija kaže da je ovo vrijeme žalosti, u spomen na 24.000 učenika rabina Akive koji su umrli, jer nisu poštovali jedni druge, i to je nagovještaj onoga što nam se može dogoditi u ovom mjesecu koji je preplavljen tolikom svjetlošću, ako se ne usredotočimo na ljubav i toleranciju.

Dakle, s jedne strane, ova preplavljivanje svjetlošću može dovesti osobu do ozdravljenja i pročišćenja koje svoj vrhunac doseže na Šavuot. Nagovještaj ozdravljenja u ovom mjesecu može se naći u knjizi Izlaska, poglavlju 15, retku 26, gdje je napisano: "Ja sam B-g tvoj iscjelitelj", prva slova izvornog teksta na hebrejskom daju ime ovog mjeseca - Ijar. S druge strane, nedostatak poštovanja, strah i razdvajanja mogu donijeti katastrofe i bol, što je stroga presuda, pogotovo u ovom mjesecu.

Kralj Salomon ustanovio je Hram u Jeruzalemu u ovom mjesecu, jer je htio iskoristiti svjetlom ispunjenu energiju ovog mjeseca da privuče energije liječenja i uklanjanja boli.

To nas dovodi do shvaćanja da ne postoji dobar znak ili loš znak. Na posljetku, naša slobodna volja je ta koja uvijek određuje našu sudbinu.■

Prevela Tamar Buchwald

stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesec Ijar - Bik

Goldstein: Raste antisemitizam, policija u

Index,3.5.2024.

POVJESNIČAR Ivo Goldstein je za N1 komentirao paljenje Trnjanskih kresova po deseti jubilarni put koji se odvijaju na savskom nasipu u Zagrebu kod Mosta slobode. Događaj će organizirati Mreža antifašistica Zagreba, a skup će poslužiti i za propalestinski prosvjed.

Događaj se organizira u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, a podržava ga Grad Zagreb. Paljenjem kresova slavi se 79 godina od ulaska partizana u Zagreb.

"Podržavam tu plemenitu manifestaciju i želju organizatora

MANIPULACIJE

Zagrebu

čuva židovske institucije

da poduzmu nešto protiv fašizma i fašizacije. Sve bi to bilo u redu kad ne bi bilo rečeno da fašizam buja i da se kao jedini primjer iz svijeta utvrdilo Izrael. Nema spominjanja Rusije ili niza ratova u blizini Izraela, koji su odnijeli više od milijun života.

Odjedanput se spominje samo Izrael i pojam 'kolonizacija', što je sramotno. Time se delegitimira Izrael. Tako nešto je apsolutno neprihvatljivo i s tim tezama nastupaju okupatori kampova u SAD-u. Nezgodno je u cijeloj priči što su svi pokrovitelji ljudi zdravih načela", komentirao je Goldstein za N1.

"Predžidovskim institucijamau Zagrebustojipolicija"

Povjesničar se osvrnuo na antisemitizam.

"Pred Izrael se postavljaju zahtjevi koji se ne postavljaju ni pred jednu drugu državu. Još uvijek se ne zna što je s taocima i treba reći da zločinci koji su organizirali masakr 7. listopada nisu privedeni, niti se zna kad će biti. Njih treba ganjati Sve se to stavlja po strani i priča se o navodnom genocidu. Postoji niz dezinformacija koje se nekritički prihvaća.

Na Trnjanskim kresovima se to nije moglo dogoditi. To je moj praznik, ali se ne vidim tamo uz antisemitsku agendu kao ova. Ti ljevičari moraju znati da

U šumi u Ozlju polako nestaje zaboravljeno

su društva za koja se zalažu, su mračna društva. Ne pitaju se kakve ciljeve propovijedaju. Glavno zlo u čitavoj toj regiji je Iran, protiv kojeg su se digle i arapske zemlje.

Time raste antisemitizam i neka se ljudi zapitaju zašto pred židovskim institucijama u Zagrebu stoji policija. Postoji li opasnost? Ponavljam, manipulacija kakva se dogodila na Trnjanskim kresovima, nije se smjela dogoditi. Kontekst je potrebno znati. Mi pripadamo Europskoj uniji i tom sustavu vrijednosti", kazao je Goldstein gostujući na N1.■

židovsko groblje

Index,5.5.2024.

NEKOLIKO metara od prometne ceste u šumi u Ozlju već desetljećima polako nestaje zaboravljeno židovsko groblje, koje je sudeći po preostalim nadgrobnim spomenicima pripadalo obitelji Leitner, a Hini ga je jučer pokazao dokumentarist Zavičajnog muzeja Ozalj Miroslav Razum.

Sveukupno je tamo pet grobova, a vidljivi su i ostaci ograde koja je okruživala to neveliko posljednje počivalište. Razum je naveo da za ovo groblje ne zna ni Židovska općina Zagreb, a općenito se jako malo zna o židovskoj zajednici iz tog pokupskog gradića nedaleko od Karlovca poznatog po dvorcu obitelji Zrinski.

Dokumentarist: Ozaljski židovi stradali su u Drugom svjetskomratu

"Znamo da je u Ozlju postojala mala židovska zajednica, no o njoj, nažalost, ne znamo puno. Znamo i da je obitelj Leitner bila jedna od tih židovskih obitelji. Osim ovog groblja, kao trag postojanja židovske zajednice u Ozlju još jedino imamo kalupe za izradu beskvasnog kruha koji se jeo za vrijeme Pashe", rekao je Razum.

Kaže da nema podataka o tome koliko je Židova živjelo u

Ozlju. "Ozaljski židovi su stradali u Drugom svjetskom ratu jer nakon njegova završetka nemamo više nikakve podatke o obitelji Leitner koje je najpoznatija po gostionici koja se nalazila ispod župne crkve svetog Vida. Objekt u kojemu se nalazila gostionica je srušen prije dvije godine", dodao je Razum.

Mještanin: Kako ne bih znao za ovo groblje

Za boravka Hininih novinara na groblju iz šume je stigao mještanin Miroslav Grgić, čija je kuća na kilometar udaljenosti.

"Hajde da se barem netko zainteresira", rekao je i dodao da "ratuje sa šumarijom" da se šuma uredi. Naveo je da je tu rođen 1940. godine, da je zatim 38 godina živio i radio u Zagrebu, a sada se vratio u rodni kraj.

"Svakoga dana sam u šumi. Kako ne bih znao za ovo groblje – kada sam na ispašu il u školu hodal, tud sam hodal! Prije je bila ograda, a možda su i još dva spomenika bila tu. Nikada nikoga nisam vidio da je obilazio ovo groblje", rekao je.

Ustvrdio je da je zadnji Židov u Ozlju bio čovjek prezimena Pisker, kojemu se imena ne sjeća, ali ga je poznavao. On je držao Leitnerovu gostionicu, kaže. "Groblje ne mogu i ne smijem dirati. Da mogu, uredio bih taj dio šume. Ovo je groblje na nekadašnjoj zemlji Leitnera. Mislim da je Pisker u rodu s njima. Živio sam u Zagrebu kad je preminuo", naveo je Grgić.

Na nadgrobnim spomenicima novinari Hine razaznali su imena Ize Leitnera, Gizele Leitner i Regine Leitner.■