BOG JE UVIJEK NOV
Duhovna promišljanja
Priredio Luca Caruso
Preveo Darko Grden
Benedikt XVI.
VERBUM
Radostan sam što čitatelj ima mogućnost u ruke uzeti ovu knjigu s duhovnim promišljanjima blagopokojnog pape Benedikta XVI. Već sam njezin naslov izražava jedan od najprepoznatljivijih aspekata nauka i viđenja vjere mog prethodnika: da, Bog je uvijek nov, jer on je izvor i začetnik ljepote, milosti i istine. Bog se nikad ne ponavlja, Bog nas iznenađuje, Bog donosi novinu. Duhovna svježina koju donose stranice ove knjige snažno to potvrđuje.
Benedikt XVI. teologizirao je na koljenima. Njegovo je argumentiranje vjere bilo prožeto predanjem čovjeka koji je čitava sebe prepustio Bogu i koji je, pod vodstvom Duha Svetoga, uvijek nastojao biti sve više prožet otajstvom Isusa koji ga je očaravao od mladosti.
Zbirka duhovnih promišljanja koja se nalazi na ovim stranicama odraz je kreativne sposobnosti Benedikta XVI., njegova umijeća da promišljanje o različitim aspektima kršćanstva spoji s plodnošću slika, govora i perspektive koji čitatelju postaju trajni poticaj za njegovanje dragocjena dara: puštanja Boga u vlastiti život. Način na koji je Benedikt umio integrirati srce i ra-
5 PREDGOVOR
zum, misao i osjećaje, racionalnost i emocionalnost, plodni je model koji pokazuje kako se svima može prenijeti prodorna snaga evanđelja. Čitatelj će se u to uvjeriti na ovim stranicama koje, ujedno zahvaljujući i umijeću priređivača, kojem dugujemo iskrenu zahvalu, predstavljaju neku vrstu duhovne sinteze onoga što je Benedikt XVI. napisao: ovdje briljira njegova sposobnost da pokaže kako je dubina kršćanske vjere uvijek nova. Dovoljno će biti navesti nekoliko citata. „Bog je događaj ljubavi“, tvrdnja je koja već sama po sebi sažima teologiju koja usklađuje razum i osjećaj. „Što bi nas to moglo spasiti ako ne ljubav?“ pitanje je na tragu Dostojevskog koje je papa postavio mladima na molitvenom bdijenju u Kölnu 2005. godine, u meditaciji koju i ovdje donosimo. A kad govori o Crkvi, eklezijalni ga žar navodi da izgovori riječi do srži protkane pripadnošću i privrženošću: „Mi nismo proizvodni centar, nismo poduzeće kojem je svrha profit, mi smo Crkva.“
Dubina misli Josepha Ratzingera, utemeljena na Svetom pismu i crkvenim ocima, može pomoći i nama danas. Ove stranice dotiču čitavu lepezu duhovnih tema i poticajne su za otvorenost horizontu vječnosti koji kršćanstvo nosi u svom DNK-u. Misao i nauk Benedikta XVI. uvijek će ostati plodni jer se znao usredotočiti na temeljna izvorišta našega kršćanskog života:
6 PREDGOVOR
poglavito na osobu i riječi Isusa Krista, kao i na teološke kreposti, tj. na vjeru, nadu i ljubav. A za to će mu cijela Crkva biti zahvalna. Zauvijek.
Kod Benedikta XVI. trajno predanje i nadahnuto naučavanje stopili su se u skladni savez. Koliko je puta dirljivim riječima govorio o ljepoti! Benedikt je ljepotu uvijek smatrao povlaštenim putem da se muškarci i žene otvore transcendentnome, kako bi na taj način mogli susresti Boga, što je za njega bila najveća zadaća i najhitnije poslanje Crkve. Posebno mu je, kao umjetnost koja može uzdići duh i nutrinu, bila bliska glazba. No, kao istinski čovjek vjere, nije zbog toga gubio pozornost za velika i teška pitanja našeg vremena, nego ih je promatrao i analizirao sa svjesno prosudbenim i hrabrim kritičkim duhom. Iz slušanja Pisma, čitana u vazda živoj predaji Crkve, umio je crpiti potrebnu i neophodnu mudrost kako bi se uspostavio odnos dijaloga s kulturom vlastitog vremena, kao što potvrđuju ove stranice.
Zahvaljujemo Bogu što nam je darovao papu Benedikta XVI. Svojom nas je riječju i svjedočanstvom poučio da je refleksijom, mišlju, proučavanjem, dijalogom i, nadasve, molitvom moguće služiti Crkvi i činiti dobro čitavom čovječanstvu. Ponudio je živa intelektualna oruđa kako bi svakom vjerniku dao razlog nade, posežući za načinom mišljenja i komuniciranja koji su-
7
PREDGOVOR
vremenici mogu razumjeti. Njegova je trajna nakana bila ući u dijalog sa svima i tražiti puteve na kojima je moguće susresti Boga.
Pronalazak dijaloga s kulturom vlastita vremena uvijek je bila žarka želja Josepha Ratzingera. Najprije kao teolog, a potom kao pastir, nikad se nije ograničavao samo na intelektualističku kulturu koja nije utjelovljena u povijest ljudi i svijeta. Svojim primjerom, kao intelektualac bogat ljubavlju i entuzijazmom (što etimološki znači biti u Bogu), pokazao nam je da je moguće tražiti istinu te dopustiti toj istini da nas posjeduje, što predstavlja ono najviše što ljudski duh može doseći. Na tom putu, sve dimenzije ljudskog bića, razum i vjera, inteligencija i duhovnost, imaju svoju ulogu i svoju vlastitost.
Punina našeg postojanja, podsjetio nas je riječju i primjerom Benedikt XVI., pronalazi se tek u osobnom susretu s Isusom Kristom, sa živim, utjelovljenim Logosom, potpunom i konačnom objavom Boga, koji se u Isusu očituje kao ljubav dokraja.
Moja želja za čitatelja je da na ovim stranicama, s kojih odzvanja oduševljeni i ponizni glas učitelja vjere i nade, uzmogne pronaći milost novog i životvornog susreta s Isusom.
Vatikan, 3. siječnja 2023.
8 PREDGOVOR
DOPUSTIMO
MU DA NAS PRONAĐE
Promišljanja o Bogu i Isusu
Gdje je Isus, ljudi se mijenjaju
Toliko je toga što ne vidimo, a ipak postoji i važno je. Ne vidimo, primjerice, svoj razum, a ipak imamo razum. Ne vidimo svoju pamet, a imamo je. Ne vidimo, ukratko, svoju dušu, ali ona ipak postoji i vidimo joj učinke jer možemo govoriti, misliti, odlučivati i dr. Tako, primjerice, ne vidimo ni električnu struju, a ipak vidimo da postoji, vidimo svjetla. Ukratko, ne vidimo upravo najtemeljnije stvari, one koje uistinu održavaju život i svijet, ali vidimo i osjećamo njihove učinke. Elektricitet, struju, ne vidimo, ali vidimo svjetlost. I tako bismo mogli nabrajati dalje. Na isti način ne vidimo ni uskrslog Gospodina, ali vidimo da se ondje gdje je Isus ljudi mijenjaju, postaju bolji. Rađa se veća sposobnost za mir, pomirenje i sl. Ne vidimo, dakle, samog Gospodina, ali vidimo njegove učinke: tako možemo shvatiti da je Isus prisutan.
Kao što sam rekao, upravo su nevidljive stvarnosti najdublje i najvažnije. Pođimo, stoga,
11
ususret tom Gospodinu, nevidljivom, ali snažnom, koji nam pomaže dobro živjeti.
Katehetski i molitveni susret s prvopričesnicima, 15. listopada 2005.
Padamo u dobre Božje ruke
Naš svijet svijet je strahova: straha od bijede i siromaštva, straha od bolesti i patnje, straha od samoće, straha od smrti. Imamo, u ovome našem svijetu, vrlo razvijen sustav osiguranja; i dobro je da ga imamo. Ipak, znamo da nas u trenutku duboke patnje, u trenutku krajnje osamljenosti smrti, nijedno osiguranje neće moći zaštititi. Jedino valjano osiguranje u takvim trenucima jest osiguranje Gospodinovo. On i nama kaže: „Ne boj se, Ja sam uvijek s tobom.“ Možemo pasti, ali na kraju padamo u Božje ruke, a ruke Božje dobre su ruke.
Homilija u prigodi pastirskog pohoda rimskoj Župi svete Marije od utjehe, 18. prosinca 2005.
Bog ima veze s mojim životom
Čini mi se da je veliki izazov našeg vremena sekularizam, tj. način življenja i prikazivanja
BOG JE UVIJEK NOV 12
svijeta si Deus non daretur, kao da Bog ne postoji. Boga se želi svesti na privatno područje, na osjećaj, kao da on nije objektivna stvarnost i stoga svatko za sebe oblikuje svoj životni projekt. Ipak, to viđenje, koje se predstavlja znanstvenim, prihvaća kao valjano samo ono što se može provjeriti eksperimentom. Budući da Bog ne podliježe neposrednim eksperimentima, ovo viđenje u konačnici razdire društvo. Iz njega, naime, proizlazi da svatko oblikuje svoj projekt te u konačnici svatko svakom postaje protivnik. Kao što se vidi, javlja se stanje u kojem se ne da živjeti. Moramo iznova učiniti Boga prisutnim u našim društvima. Čini mi se da je ova potreba prioritet: da Bog opet bude prisutan u našem životu, da ne živimo kao da smo autonomni, ovlašteni izmisliti što je sloboda i život. Moramo biti svjesni da smo stvorenja, da postoji Bog koji nas je stvorio te da život u njegovoj volji nije ovisnost, nego dar ljubavi zahvaljujući kojem živimo.
Prije svega, dakle, potrebno je upoznati Boga, sve ga više upoznavati, priznati da i u mom životu Bog jest i da Bog ima veze s mojim životom. Zatim, drugo: treba priznati Boga koji nam je pokazao svoje lice u Isusu, koji je za nas trpio, koji nas je ljubio do smrti i tako pobijedio nasilje. Potrebno je, prije svega, u vlastitom životu uprisutniti Boga, Boga živoga, Boga koji
DOPUSTIMO MU DA NAS PRONAĐE 13
nije neznanac, koji nije izmišljeni Bog, Bog mišljenja, nego Bog koji se pokazao, koji je sam pokazao svoje lice. Samo tako naš život postaje istinski, autentično ljudski, i upravo na taj način mjerila istinskog humanizma postaju prisutna i u društvu. U izgrađivanju pravednog i ispravnog življenja ne možemo biti sami, nego moramo hoditi u društvu pravednih i ispravno usmjerenih prijatelja, suputnika s kojima možemo dijeliti iskustvo da Bog postoji i da je s Bogom lijepo hoditi. Također, moramo hoditi i u društvu Crkve, koja nas stoljećima upućuje na prisutnost Boga koji govori, koji djeluje, koji nas prati. Stoga bih rekao da moramo pronaći Boga, pronaći Boga koji se objavio u Isusu Kristu, hodati u društvu s njegovom velikom obitelji, s našom braćom i sestrama koji su Božja obitelj.
Susret s mladima Rimske biskupije u sklopu priprave za XXI. Svjetski dan mladih, 6. travnja 2006.
Bog je ljubav, a ne matematički razum
Bog ili jest ili nije. Samo su dvije opcije. Ili se priznaje prvenstvo racionalnoga, stvaralačkog Razuma koji je na početku svega i počelo je sve-
BOG JE UVIJEK NOV 14
ga, a prvenstvo razuma ujedno je i prvenstvo slobode, ili se zagovara prvenstvo iracionalnog, pri čemu bi sve što na našoj zemlji i u našem životu funkcionira bilo tek slučajno, rubno, iracionalni proizvod; i razum bi bio produkt iracionalnosti. U konačnici, nije moguće „dokazati“ ni prvo ni drugo, no velika opcija kršćanstva jest opcija za racionalnost i prvenstvo razuma. Čini mi se da je to najbolja opcija: ona pokazuje da iza svega stoji velika Inteligencija u koju se možemo pouzdati.
Ipak, čini mi se da je danas za vjeru veliki problem zlo u svijetu: postavlja se pitanje kako je ono spojivo s racionalnošću Stvoritelja. I upravo na tom polju imamo potrebu za Bogom koji se utjelovio i koji nam pokazuje da on nije samo matematički um, nego da je taj praiskonski um ujedno i Ljubav. Bacimo li pogled na velike opcije, vidjet ćemo da je kršćanska opcija danas i najracionalnija i najhumanija. Stoga, s pouzdanjem možemo razvijati filozofiju, viđenje svijeta zasnovano na prvenstvu razuma, na uvjerenju da je stvaralački razum Ljubav, a ta je Ljubav Bog.
Susret s mladima Rimske biskupije u sklopu priprave za XXI. Svjetski dan mladih, 6. travnja 2006.
DOPUSTIMO MU DA NAS PRONAĐE 15
U odsutnosti Boga krije se pitanje o njemu
Bog, koji bi bio samo mišljen i izmišljen, ne bi ni bio Bog. Ako se on sam ne pokaže, mi u konačnici do njega ne možemo doprijeti. Novina kršćanskog navještaja jest mogućnost da se svim narodima kaže: „On se pokazao!“ On, osobno. I sad je put k njemu otvoren. Novina kršćanskog navještaja nije u misli, nego u činjenici: on se pokazao. No, ova činjenica nije slijepa, ona znači da je Bog Logos: prisutnost vječnog Uma u našemu ljudskom tijelu. Verbum caro factum est, Riječ je tijelom postala (Iv 1,14). Upravo je u toj činjenici Logos sad Logos koji prebiva među nama. Ova je činjenica razumna. Jasno, uvijek je potrebna poniznost razuma da bi se mogla prihvatiti; potrebna je čovjekova poniznost koja odgovara Božjoj poniznosti.
Naša je današnja situacija u mnogobrojnim aspektima drukčija od one koju je Pavao susreo u Ateni, ali u svoj toj različitosti u mnogočemu je ipak slična. Naši gradovi nisu prepuni kipova i slika različitih božanstava, no za mnoge je Bog uistinu postao velikim neznancem. Kao što je u ono vrijeme iza mnogobrojnih slika božanstava bilo skriveno i prisutno pitanje o nepoznatom Bogu, tako i sadašnju odsutnost Boga muči prešućeno pitanje o njemu. Quaerere Deum, tražiti Boga i dopustiti da on nas nađe;
BOG JE UVIJEK NOV 16
danas to nije manje potrebno nego u prošlim vremenima. Isključivo pozitivistička kultura, koja bi pitanje o Bogu gurnula u subjektivno područje, prikazujući ga kao neznanstveno, bila bi kapitulacija razuma, odustajanje od njegovih najviših mogućnosti, a time i kolaps humanizma čije posljedice ne bi mogle biti drukčije od teškog. Ono na čemu je zasnovana kultura Europe, potraga za Bogom i spremnost da ga se sluša, i danas ostaje temeljem svake istinske kulture.
Susret s osobama iz svijeta kulture u Kolegiju bernardinaca, Pariz, 12. rujna 2008.
Bez Boga čovječanstvu nedostaje usmjerenja
U našem vremenu, kad je na velikim zemljopisnim prostranstvima vjera u opasnosti da se ugasi poput plamena koji se više nema čime hraniti, prioritet nad prioritetima jest učiniti Boga prisutnim u ovom svijetu te otvoriti ljudima pristup Bogu. Ne bilo kojem bogu, nego onom Bogu koji je govorio na Sinaju; onom Bogu čije lice prepoznajemo u ljubavi koja je išla dokraja (usp. Iv 13,1), u Isusu Kristu raspetom i uskrsnulom. Pravi problem u ovome na-
DOPUSTIMO MU DA NAS PRONAĐE 17
šem trenutku povijesti jest što Bog nestaje s obzora ljudi, a s gašenjem svjetla koje dolazi od Boga, čovječanstvo biva zahvaćeno nedostatkom usmjerenja, čiji su razorni učinci sve vidljiviji.
Pismo biskupima Katoličke Crkve vezano za povlačenje izopćenja četvorici biskupa koje je zaredio nadbiskup Lefebvre, 10. ožujka 2009.
Krist nas je ljubio dokraja
Kako vjera, tako i nada, u modernom su vremenu doživjele neku vrstu „premještaja“ jer su gurnute u područje privatnog i onostranog, dok se u konkretnom i javnom životu afirmiralo povjerenje u znanstveni i gospodarski napredak. Svi znamo da je taj napredak dvoznačan: zajedno s dobrim mogućnostima otvara i negativne perspektive. Tehnički razvoj i poboljšanje društvenih struktura važni su i svakako potrebni, no nisu dovoljni da bi zajamčili moralno blagostanje društva. Čovjek ima potrebu biti oslobođen materijalne potlačenosti, ali također treba biti spašen, i to na dubljoj razini, od zala koja napadaju duh. A tko ga od njih može spasiti ako ne Bog koji je Ljubav i koji je u Isusu Kristu
BOG JE UVIJEK NOV 18
objavio svoje lice, lice svemogućeg i milosrdnog Oca? Stoga je Krist naša postojana nada: u njemu nas je Bog dokraja ljubio i dao nam život u izobilju (usp. Iv 10,10), onaj život koji svaki čovjek, kadgod i nesvjesno, žudi posjedovati.
Homilija na svetoj misi, Brno, 27. rujna 2009.
Zašutjeti da bi se slušalo Boga
Živimo u društvu u kojem se čini da je svaki prostor, svaki trenutak „ispunjen“ inicijativama, aktivnostima, zvukovima; često nema vremena ni za slušanje ni za razgovor. Draga braćo i sestre! Ne bojmo se zašutjeti, i izvana, i u svojoj nutrini, ako želimo biti kadri razabrati, ne samo glas Božji, nego i glas onog tko je pored nas, glas drugih.
Homilija na koncelebriranom misnom slavlju, Sulmona, 4. srpnja 2010.
Bog vodi brigu o meni
Bog se osobno skrbi za mene, za nas, za čovječanstvo. Nisam prepušten samom sebi, iz-
DOPUSTIMO MU DA NAS PRONAĐE 19
gubljen u svemiru i u društvu u kojem su ljudi sve više bez usmjerenja. On vodi brigu o meni.
On nije daleki Bog kojem bi moj život vrlo malo značio. Lijepo je i utješno znati da postoji ljudsko biće koje me voli i za mene se skrbi. No, puno je više i važnije postojanje Boga koji me poznaje i vodi brigu o meni. „Ja poznajem svoje ovce i mene poznaju moje“ (Iv 10,14), kaže Crkva prije evanđelja koristeći se Gospodinovom riječju. Bog me poznaje, vodi brigu o meni. Ova bi nas misao trebala ispuniti radošću. Dopustimo joj da prodre duboko u našu intimu.
Homilija na svetoj misi na završetku Svećeničke godine, 11. lipnja 2010.
Isus nam služi i daje nam snagu
Sluge smo Božje. Nismo vjerovnici, nego smo uvijek njegovi dužnici: sve njemu dugujemo jer sve je njegov dar. Prihvatiti i vršiti njegovu volju jest stav koji smo pozvani zauzimati svaki dan, u svakom trenutku svog života. Bogu nikad ne smijemo pristupiti kao netko tko misli da je učinio uslugu i zaslužuje veliku naknadu. To je iluzija koja se može roditi kod svih, pa i kod osoba koje puno rade u službi
BOG JE UVIJEK NOV 20
Gospodnjoj, u Crkvi. Naprotiv, moramo biti svjesni da zapravo nikad za Boga ne činimo dovoljno. Moramo reći ono što nam Isus želi staviti u usta: „Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!“ (Lk 17,10). Takav ponizan stav stavlja nas na mjesto koje nam doista pripada te omogućuje Gospodinu da prema nama bude silno velikodušan. Uistinu, u jednome drugom evanđeoskom odlomku on nam obećava da će se pripasati, posaditi nas za stol pa će pristupiti i posluživati nas (usp. Lk 12,37). Dragi prijatelji, ako iz dana u dan vršimo volju Božju, ponizno, ne tražeći od njega ništa zauzvrat, sam će nas Isus posluživati, pomagati nam, hrabriti nas, davati nam snagu i vedrinu duha.
Homilija na svetoj misi, Palermo, 3. listopada 2010.
Bog ima neiscrpnu maštu
Mudraci su tražili Božje tragove. Pokušavali su iščitati njegov „potpis“ u stvorenju. Znali su da „nebesa slavu Božju kazuju“ (Ps 19,2). Bili su, drugim riječima, sigurni da se Boga može nazreti u stvorenom svijetu. No, kao mudri lju-
DOPUSTIMO MU DA NAS PRONAĐE 21
di, također su znali da Boga nije moguće vidjeti nekakvim teleskopom, nego ga je moguće susresti: prodornim pogledom razuma koji traži posljednji smisao stvarnosti i željom za Bogom koju pokreće vjera omogućujemo mu da nam se približi. Svemir nije plod slučajnosti, kao što bi neki voljeli da vjerujemo. Promatrajući ga kontemplativnim pogledom, pozvani smo u njemu iščitati nešto duboko: mudrost Stvoriteljevu, neiscrpnu Božju maštu, njegovu beskonačnu ljubav prema nama. Ne bismo trebali dopustiti da nam duh ograničavaju teorije koje dopiru samo do određene točke i koje, ako dobro pogledamo, uistinu nisu konkurencija vjeri te nisu kadre objasniti konačni smisao stvarnosti.
U ljepoti svijeta, u njegovu otajstvu, u njegovoj veličini i racionalnosti ne možemo ne iščitavati vječnu racionalnost i ne možemo drukčije nego da nas ona dovede do jedinog Boga, Stvoritelja neba i zemlje. Budemo li imali takav pogled, vidjet ćemo da su Onaj koji je stvorio svijet i Onaj koji se rodio u betlehemskoj štali te i dalje prebiva među nama u euharistiji jedan te isti živi Bog, koji nas oslovljava imenom, koji nas ljubi i želi nas povesti u vječni život.
Homilija na svetoj misi na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2011.
BOG JE UVIJEK NOV 22
SADRŽAJ 139 SADRŽAJ PREDGOVOR ........................................................................ 5 DOPUSTIMO MU DA NAS PRONAĐE Promišljanja o Bogu i Isusu .................................................... 9 BOŽJE DA SNAŽNIJE JE OD NAS Promišljanja o vjeri................................................................ 29 LJUBAV KOJA OD BOGA DOLAZI, VJEČNA JE Promišljanja o ljubavi ............................................................ 47 MOLITI JE LJUDSKI JER JE BOG LJUDSKI Promišljanja o molitvi ........................................................... 57 STVORENI SMO ZA VJEČNOST Promišljanja o mladima i obitelji ........................................... 69 POUZDATI SE S RADOŠĆU U BOŽJA OBEĆANJA Promišljanja o nadi ................................................................ 83 SVE JE MILOST, A NE MOJIH RUKU DJELO Promišljanja o svetosti ........................................................... 95 ŽIVOT SE NALAZI SAMO KAD SE DARIVA Promišljanja o istini i slobodi .............................................. 109 LJUBLJENI, STOGA I ZADOVOLJNI Promišljanja o radosti .......................................................... 127
