Sve dublji tehnološki jaz A.G

Europa je kroz povijest imala sjajne rezultate u pogledu održivosti i uključenost. Godinama su europske zemlje bile predvodnice u tom pogledu. Sada su zabrinute za sigurnost opskrbnih lanaca, energije, hrane i obrane. Koliko bi regija također trebala brinuti o svom korporativnom i tehnološkom jazu, koji ugrožava budući rast i stratešku autonomiju – i kada.

Vjerojatno će biti potrebno utvrditi kako se detaljno i u praksi uhvatiti u koštac s europskim nedostacima u korporativnoj izvedbi i inovacijama, tehnologiju po tehnologiju i sektor po sektor, dugoročno ugrađujući otpornost u europski model. Najnovija kretanja, uključujući i rusku invaziju na Ukrajinu, razotkrila je niz slabosti, od sigurnosti hrane i energije do obrane. Rat je naglasio stvarnost da otpornost ovisi o snažnom gospodarstvu sa strateškom autonomijom u tim kritičnim područjima koja se dugo uzimala zdravo za gotovo.

Europa gubi korak u tehnološkim novostima

U svemu tome tehnologija je ključni element. Ako Europa ne uhvati korak s drugim velikim regijama u pogledu ključnih tehnologija, bit će ranjiva u svim sektorima u pogledu rasta i konkurentnosti. To bi moglo ugroziti relativno čvrste rezultate regije u pogledu održivosti i uključenosti, kao i sigurnosti i strateške snage, posebno kad je riječ o dugoročnoj otpornosti.

S obzirom na seizmičke događaje unutar vlastitog kontinenta, snažna je Europa nedvojbeno potrebna više nego ikada. Ipak, da bi to postalo stvarnost, regija se mora pozabaviti usporenom krizom konkurentnosti koja se tiho odvija već dva desetljeća, usredotočena na njezin korporativni i tehnološki jaz s drugim velikim regijama. Suočavanje s ovim jazom zahtijevat će od čelnika da pokažu više odlučnosti i uspostave veću suradnju.

Tu, zapravo, dolazimo do ključnoga paradoksa. Iako Europa ima mnogo tvrtki s visokim učinkom, ukupno gledano, europske tvrtke lošije su od onih u drugim velikim regijama: rastu sporije, stvaraju niže povrate i ulažu manje u istraživanje i razvoj od svojih američkih kolega. To uvelike odražava činjenicu da je Europa promašila posljednju tehnološku revoluciju, zaostajući u pogledu vrijednosti i rasta informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) i drugih disruptivnih inovacija. ICT i drugi tehnološki sektori iznjedrili su, naime, niz transverzalnih tehnologija koje se horizontalno šire kroz sektore i određuju konkurentsku dinamiku. Najnovije istraživanje razmatra deset transverzalnih tehnologija i otkriva da Europa vodi u samo dvije od deset. Ako Europa ne bude uspješna u natjecanju u tim tehnologijama, također bi mogla izgubiti svoja uporišta u tradicionalnim industrijama. Ulozi su veliki. Recentna istraživanja McKinsey-a procjenjuju da bi korporativna dodana vrijednost od 2 bilijuna do 4 bilijuna eura godišnje mogla biti u pitanju do 2040. – vrijednost koja bi mogla generirati plaće, zapošljavanje, ulaganja i gospodarski rast na širu dobrobit društva. Ako se ne riješi, ova će kriza hendikepirati Europu u mnogim aspektima, uključujući rast, uključenost i održivost, te njezinu stratešku autonomiju i glas u svijetu. Europa može nastaviti graditi na svojim snagama. Njen socioekonomski model do sada je dobro služio. Ali ako tvrtke žele igrati na razini i brzini koja je potrebna za natjecanje u svijetu u kojem se poremećaj tehnologije širi posvuda, često s dinamikom da pobjednik uzima najviše, možda će biti potrebna ponovna procjena dugotrajnih uvjerenja i kompromisa. Integrirani paket inicijativa mogao bi stvoriti okruženje koje bi im to omogućilo – u tom procesu pomažući osigurati da se današnja visoka kvaliteta života mnogih europskih građana dugoročno očuva.

Geografski opseg istraživanja Nastavak poboljšanja života svih Europljana na duge staze zahtijeva održivost, uključenost i rast. Njih troje jačaju – ili mogu potkopavati – jedno drugo. Stoga je opravdano pitanje: gdje je Europa? Europa je predvodnik u pogledu održivosti i uključenosti, barem u sjevernoj i kontinentalnoj Europi. Kad Europa radi, radi dobro. Međutim, učinak regije u pogledu rasta slabiji je nego u Sjedinjenim Državama:

• rast BDP-a po stanovniku bio je sporiji tijekom posljednja dva desetljeća. BDP po stanovniku Europe danas je 30 posto ispod onoga u Sjedinjenim Državama.

• Što se tiče održivosti, Europa ima 2,4 puta niže emisije CO2 po glavi stanovnika od Sjedinjenih Država i 1,8 puta niže emisije CO2 po jedinici BDP-a. I emisije po glavi stanovnika i emisije po jedinici BDP-a smanjile su se brže u Europi nego u Sjedinjenim Državama od 1990. Europa se također obvezala postići nultu neto emisiju ugljika prije drugih regija. • Što se tiče uključenosti, Europa prednjači u većini dimenzija, uključujući jednakost, društveni napredak i zadovoljstvo životom. Nejednakost dohotka mjerena Ginijevim indeksom iznosi samo 30,6, a u Sjedinjenim Državama iznosi 41. Što se tiče društvene mobilnosti, svih deset prvih zemalja u Indeksu društvene mobilnosti koji objavljuje Svjetski ekonomski forum su europske. Europa općenito ima najviši očekivani životni vijek u svijetu: prosjek EU-27 je 80 godina (80,3 za EU-30); dok u Sjedinjenim Državama iznosi 79, a u Kini 77 godina. Što se tiče rasta i prosperiteta, Europa je pratila spori rast BDP-a po stanovniku drugih naprednih gospodarstava po ukupnoj godišnjoj stopi od 1,2 posto, a slično je 1,1 posto u Sjedinjenim Državama, između 2000. i 2019. Međutim, u Sjedinjenim Državama ukupno rast BDP iznosi 1,9 posto godišnje, u usporedbi s Europom od 1,4. Europski BDP po stanovniku još uvijek je oko 30 posto niži od onog u Sjedinjenim Državama. Četrdeset posto ovog jaza posljedica je svjesno različitih izbora rada (na primjer, ranija dob za umirovljenje i više godišnjih odmora i roditeljskog dopusta). Dodatnih 30 posto potaknuto je stalno velikim razlikama između različitih regija Europe.

Korporativna Europa zaostaje jer tehnološka slabost prožima sektore Dugogodišnja slabost korporativne Europe u tehnologiji sve je očitija u današnjim brojkama. Ovaj se jaz dugo smatrao rezultatom specijalizacije i konkurentske prednosti drugdje – da je Europa jaka u drugim sektorima kao što su kemikalije, materijali i moda, na primjer – što znači da slabost stoga nije nešto o čemu treba brinuti. Međutim, to više nije istina. Tehnologija sada prožima sve sektore putem transverzalnih tehnologija kao što su umjetna inteligencija (AI), bi-

orevolucija i oblak. Jasna i dobro poznata europska slabost u tehnologiji izvor je velikog i rastućeg izazova korporativnog učinka. Podaci pokazuju da je europska korporativna izvedba sveukupno nepovoljna. Kako bismo razumjeli razlike u korporativnoj izvedbi, u istraživanju su koristili McKinsey-jev Corporate Performance and Analytics Tool (CPAT) kako bi se ispitalo uzorak od više od 2.000 američkih i europskih tvrtki s prihodom većim od 1 milijarde USD. Rezultati su vrlo zanimljivi: Između 2014. i 2019. velike europske tvrtke bile su 20 posto manje profitabilne (mjereno povratom na uloženi kapital), prihodi su rasli 40 posto sporije, ulaganja su 8 posto manja (kapitalni izdaci u odnosu na zalihe uloženog kapitala) i trošillo se 40 posto manje na istraživanje i razvoj od ostalih tvrtki u uzorku. Većina razlika vidljiva je u industrijama koje su ovisne o razvoju tehnologije, posebno u ICT-u i farmaciji. Zajedno, ti sektori čine 90 posto jaza kod povratka na uloženi kapital, 80 posto jaza ulaganja, 60 posto jaza rasta i 75 posto jaza u ICT-u koji je nekad bio sektor, a sada je posvuda. Tehnološka baza izgrađena u ICT-u iznjedrila je niz transverzalnih tehnologija koje se horizontalno šire u većini vertikalnih sektora. Stvaranje vrijednosti pomiče se u ta horizontalna područja, s dinamikom pobjednika koji uzima

najviše i mrežnim učincima u stvaranju tehnologije i prednostima u usvajanju tehnologije. Svjetski ekonomski forum procjenjuje da će 70 posto nove vrijednosti stvorene u cijelom gospodarstvu u sljedećih deset godina biti digitalno omogućeno. Europski nedostatak razmjera u transverzalnim tehnologijama ugrožava njezin položaj u gotovo svim sektorima, uključujući trenutna uporišta poput automobilske industrije i luksuzne robe. Činjenica da Europa nije držala korak sa Sjedinjenim Državama u prvom tehnološkom valu usredotočenom na internet i softver, sada znači da je Europa u oslabljenom položaju u transverzalnim tehnologijama u svim sektorima. Taj tehnološki jaz vidljiv je u usporedbi: u kvantnom računalstvu, 50 posto od deset najvećih tehnoloških tvrtki koje ulažu u ovu transverzalnu tehnologiju nalazi se u Sjedinjenim Državama, 40 posto u Kini, a niti jedna u EU. U 5G, ključnom elementu budućnosti povezivanja, Kina zauzima gotovo 60 posto vanjskog financiranja, sa Sjedinjenim Državama 27 posto i Europom 11 posto. U umjetnoj inteligenciji, Sjedinjene Države osvojile su 40 posto vanjskog financiranja u razdoblju 2015. – 2020. Europa je zauzela 12 posto, a Azija (uključujući Kinu) 32 posto. U biotehnologiji Europa ima snažnu znanstvenu bazu i snažan skup talenata, a tijekom

pandemije je dokazala da može inovirati. Međutim, ulaganja u biotehnologiju razlikuju se od regije do regije. U razdoblju 2018. – 2020. Sjedinjene Države potrošile su 260 milijardi dolara, Europa 42 milijarde dolara, a Kina 19 milijardi dolara. Što se tiče čiste tehnologije, Europa je ambicioznija od većine drugih regija u pogledu ciljeva za smanjenje emisija ugljika do 2030., ali gubi tlo pod nogama u sljedećem valu čiste tehnologije. Europski igrači drže 38 posto više patenata za čistu tehnologiju nego tvrtke u Sjedinjenim Državama, više nego dvostruko više od broja u Kini, te imaju više instaliranih zrelih tehnologija po glavi stanovnika. Općenito, međutim, izgledi Europe da bude vodeća u čistoj tehnologiji blijede. Kina prednjači u proizvodnji čistih tehnologija u gotovo svim područjima, često s tržišnim udjelima većim od 50 posto, a Sjedinjene Države vode u većini revolucionarnih tehnologija.

Na kocki nije samo izvedba europskih tvrtki, njihova tehnološka moć i gospodarski rast i prosperitet, već i njihov dosadašnji napredak u pogledu održivosti i uključenosti. Iako postoje rasprave oko toga je li niži rast potreban za postizanje održivosti i zaustavljanje klimatskih promjena, suprotni argument je uvjerljiv: rast jača povjerenje i stvara zdravu investicijsku klimu za stvaranje inovacija povezanih s održivošću i novih tokova prihoda koji su potrebni za plaćanje prijelaza energije. Štoviše, zaostatak rasta mogao bi potkopati uključenost ograničavanjem fonda raspoloživih sredstava za trošenje na socijalne programe.

Europski donositelji odluka i tvrtke moraju krenuti u ofenzivu za iskorak u pomaku u pogledu tehnoloških sposobnosti i konkurentnosti. Europa može i treba nastaviti koristiti svoje brojne snage. Oni uključuju njene visokokvalitetne obrazovne sustave, koji proizvode vodeće talente za znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (STEM), kao i neke od najproduktivnijih strukovno obrazovanih radnika. Europa je također i najotvorenije veliko gospodarstvo na svijetu. Međutim, ulozi su toliko visoki za Europu da bi donositelji odluka mogli razmotriti otvaranje novog terena i preispitivanje kompromisa na način koji je do sada bio neugodan. Kako se dinamika pobjednika najviše širi, Europa treba igrati na većem opsegu i brzini te izjednačiti uvjete za konkurentnost svojih tvrtki. Kako se izvori konkurencije i rasta pomiču prema disruptivnim inovacijama i nematerijalnim dobrima, pojavljuje se dinamika pobjednika koji uzima najviše u kojoj su razmjer, brzina i uspostavljeni tehnološki ekosustavi sve važniji. Promjenjivi geopolitički krajolik komplicira i produbljuje taj izazov. U tom kontekstu niz izazova dovodi Europu u nepovoljan položaj. Među njima se četiri ističu i međusobno jačaju: fragmentacija i nedostatak razmjera; nedostatak uspostavljenih tehnoloških ekosustava; manje razvijeno financiranje rizičnim kapitalom; i regulatorno okruženje koje bi moglo više podržavati poremećaje i inovacije. Ti su izazovi dobro poznati među europskim čelnicima. Osmišljavaju se i pokreću mnoge inicijative. U EU-u, program Horizon Europe vrijedan 95 milijardi eura, inicijativa za pametnu specijalizaciju, okvir za važne projekte od zajedničkog europskog interesa i program Digitalno desetljeće, samo su neki od nedavnih primjera. Ipak, ako Europa želi riješiti jaz u korporativnoj uspješnosti i izbjeći usporenu krizu koja će se odvijati tijekom godina koje dolaze, mogla bi korisno razmotriti jedno pitanje: podudara li se ukupan zbroj svih inicijativa koje su u tijeku i planiraju samo s razmjerom onoga što regije rade, ili ga premašuju i stoga omogućuju sustizanje današnje slabije pozicije?