PARTNER 45

Page 1



SADRŽAJ 4 U AVGANISTAN OTIŠAO I PETI KONTINGENT G.Bojiþ 7 KOMENTAR: NEVRIJEME I VOJSKA Ilija Despotoviþ 8 FEBRUARSKA VREMENSKA STIHIJA I VANREDNO STANJE U CRNOJ GORI: VOJSKA SVUDA STIGLA I POMOGLA 12 CRNA GORA U ZBORNIKU UNDP O UNAPREăENJU RAZVOJA U EVROPI I CENTRALNOJ AZIJI: MONDEM MEăU 16 NAJUSPJEŠNIJIH PRIÿA 14 DNEVNIK: ODLIÿNO PRIHVAýEN NA GRÿKOM BRODU Z.Samardžiþ 15 VOJNA TEHNIKA: RUSKI LANSER RAKETA „KAýUŠA“ T.Goranoviþ 17 NOVI “BEÿKI DOKUMENT 2011’’ R.Goli 18 PSIHOLOG NA SLUŽBENOM PUTU U AVGANISTANU: STRUÿNA OCJENA: SVE JE KAKO TREBA 20 OSNIVANJE I RAZVOJ ANA: OD 2014. GODINE BEZ PRISUSTVA SAVEZNIKA B.Radoviþ 22 MAKEDONIJA DESET GODINA U MISIJAMA MIRA M.Jokanoviþ 23 STAV: EKONOMSKA ŠPIJUNAŽA I. Jovetiþ 25 FELJTON: ANTO GVOZDENOVIý - U SLUŽBI RUSIJE I FRANCUSKE I. Despotoviþ

IMPRESSUM Partner - mjeseĀnik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 45 - Februar 2012. godine IZDAVAÿ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAÿA: mr Boro VuĀiniþ UREăIVAÿKI ODBOR: Ivan Mašuloviþ, puk Zoran Lazareviþ, Ilija Despotoviþ, Tamara Popoviþ i Olivera ăukanoviþ REDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Bojiþ TEHNIÿKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petroviþ i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.gov.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševiþa 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000 februar 2012.

PARTNER

3


Tema

U Avganistan otišao i peti kontingent

Spremni da odole svim izazovima V

ojska Crne Gore u februaru ove godine istovremeno je imala sasvim konkretnu “praksu” u svoje dvije misije. Kod kuće je pomagala stanovništvu u borbi sa posljedicama sniježnog nevremena i orkanskog vjetra, a u Avganistanu njen četvrti kontingent je izvršvao zadatke u okviru ISAF misije u toj zemlji, što mnogi ocjenjuju kao najteže mjesto za vojnika na planeti u ovom vremenu. I baš kad je Crna Gora bila suočena sa izazovima nezapamćene vremenske stihije, upućen je u Avganistan njen peti kontingent. Od međunarodne misije se ne odustaje. Elitni dio crnogorske Vojske, u potpunosti obučen, opremljen i pripremljen ispraćen je, kao i prethodni, sredinom februara u Vazduhoplovnoj bazi u Golubovcima, u prisustvu kolegijuma ministra odbrane i vojnih atašea akreditovanih u Crnoj Gori. Ceremonijalnio i dostojanstveno bez obzira na okolnosti vanrednog stanja, uvedenog u zemlji upravo zbog nevremena. Pripadnicima V kontingenta i ovaj put obratio se ministar odbrane Boro Vučinić. ,,Uvjeren sam da će među vama, kao i u saradnji sa drugim vojnicima na zajedničkom zadatku, vladati tolerancija i razumijevanje i da ćete profesionalno, odgovorno i časno obavljati sve svoje zadatke”, istakao je Vučinić. Naravno, i njima je poželio da se, nakon uspješno obavljenog zadatka, zdravo vrate svojim porodicama. Vojnici su, svi do jednoga svjesni da će povjereni zadatak biti bremenit iskušenjima. Ali i da zajedno imaju samopouzdanja, p j snage g i odlučnosti da im odole. ,,Čast nam je što smo izabrani da predstavljamo Crnu njenu Vojsku u misiji Goru i

4

PARTNER

februar 2012.

u Avganistanu”, s ponosom je neposredno pred odlazak u misiju, za “Partner” kazao komandant V kontingenta VCG, major Igor Knežević. Obećao je i da će vojnici ovog kontigenta biti posvećeni ambasadori našeg naroda i države. Profesionalni izazov, odgovor pozivu profesije i lično dokazivanje najčešći su motivi ljudima koji su prethodnih mjeseci prošli složenu obuku. ,,Lično sam izuzetno zadovoljan personalnim sastavom ovog kontigenta”, istakao je Knežević. ,,Većinu njih sam poznavao odranije, kroz razne oblike saradnje i u različitim jedinicama”, kaže on. Smatra korisnim što je kao član Centra za obuku, učestvovao u dijelu priprema i prethodnih kontingenata. Svi instruktori koji su radili na pripremi V kontigenta su bili u misiji u Avganistanu, pa su vojnici i njihova praktična iskustva koristili na svakom koraku. Bili su i u stalnom kontaktu sa kolegama koji su trenutno u misiji. ,,Ekipa Ministarstva odbrane i Vojske koja je išla u obilazak IV kontignenta dala nam je korisne savjete i sugestije”, istakao je Knežević. Po predlogu psihologa, vojnici IV kontingenta su dobili mogućnost da potpuno anonimno podijele utiske i savjetuju svoje buduće kolege u vezi sa boravkom u Avganistanu. ,,Ljudi su pisali onako kako zaista misle. Sve ono što su smatrali korisnim da se odradi u fazi priprema, kako bi nam što lakše prošao period pripremanja i kako bi boravak u Avganistanu proveli sa što manje, nazovimo ih “problema” sa kojima su se oni suočavali”, kazao je Interesoj komandant V kontingenta. g valo nas je i da li će major Knežević i naši vojnici u misiji koristiti novi pištolj, napravljen u Crnoj Gori. kko o


Tema ,,Neće biti korišćeno novo naoružanje, bar ja ne znam da hoće. Ali mi smo vojnici, i ako bude biće nam izuzetno jednostavno da se na njega preorjentišemo”, jasan je Knežević. ,,Svako iskustvo u multinacionalnom okruženju dobit je za Crnu Goru. Naša zemlja teži da uđe u NATO savez, pa je za oficira koji stekne takvo iskustvo to posebna čast i zadovoljstvo te ogroman benefit”, istakao je tokom naše posjete pripremama i drugi nacionalni predstavnik, major Zoran Božović. On će u Regionalnoj komandi Sjever u Mazar-e Šarifu obavljati štabne poslove. “To je prije svega veliki izazov za mene, jer je za sve nas koji nijesmo imali prilike da radimo takve poslove, poseban izazov raditi u multinacionalnom okruženjuju”. Major Božović će imati svakodnevnu komunikaciju sa našom komandom u Crnoj Gori i sa našim timom u Poli-e Komriju. “Moje pripreme su malo drugačije nego pripreme kolega na zadacima obezbjeđenja. To je više dio protokolarnog posla u slučaju posjeta i obilazaka, kada treba dati neke podatke o našem nacionalnom kontingentu”, kazao je Božović.

transport, pružanje pomoći povrijeđenom i izvještavanje. Drugi dio obuke se odnosio na evakuaciju povrijeđenih helikopterom - MEDEVAC. Operacija spasavanja se obavlja u koordinaciji sa štabom u situacijama kada se radi o ozbiljnim povredama vojnika koji se moraju transportovati u medicinski centar da bi im se ukazala pomoć. Gligor R. Bojić

SENADIN PUPOVIý, LJEKAR I UMJETNIK oÿa petog crnogorskog medicinskog tima u Avganistanu je ljekar, ali i slikar, solista na gitari i književnik Senadin Pupoviü. Stalni je þlan sastava “Plavski tamburaši”. Objavio je niz zapaženih pjesniþkih knjiga, a uspješno se ogledao i na polju slikarstva i muzike. Evo jedne njegove pjesme.

V

KAMENE KULE Drevne graÿevine odolijevaju vremenu Sklopljene vještim rukama neimara Koji u njih ugradiše sebe Da zgrabe malo vjeþnosti I s njima dugo traju Kako natjerati kamen da progovori O prošlosti zidova i tajnih odaja O bilo þemu iz doba kada je bilo Sve drugaþije i vidljivije No sada u potpunoj otuÿenosti Kamene kule i sada sjaje na suncu Dok oblaci brzo iznad njih bježe Kao da i ja bježim od stvarnosti Od neþega što je nemoguüe iskazati A uzidano je tu s kamenjem.

Učešće u misiji je neprocjenjivo iskustvo i odlična “škola” u smislu sticanja znanja prilikom rada u međunarodnom okruženju – dostizanje NATO standarda u radu, planiranju, odlučivanju, obuci. Veći dio obuke vojnici su obavili u Crnoj Gori. Mjesec dana proveli su u Mađarskoj na interesantnoj i specifičnoj obuci i simulacijama realnih situacija na terenu. “Ljudi su motivisani i svi su dali doprinos da se obuka odradi na najbolji mogući način”, kazao je vođa petog crnogorskog medicinskog tima u Avganistanu, potpukovnik Senadin Pupović. Posebno zanimljiva bila je obuka medicinskog tima koja obuhvata prilaženje povrijeđenom, unošenje u vozilo, bezbjedan

Pored respektabilne profesionalne karijere, Pupoviü je nadareni umjetnik. ,,Književnost, slikarstvo i muziku sam oduvijek volio”, poþinje priþu Pupoviü. ,,Umjetnost je za mene jedna velika preokupacija. Kako reþe moj veliki prijatelj akademik Vladimir Jokanoviü, koji je za mene na neki naþin i uzor - Talenat je nagrada i kazna Božija”. Ljekariumjetnici u Crnoj Gori nijesu, naravno, tako znameniti, ali svojim djelanjem bogate našu kulturnu scenu. Jedan od njih je i potpukovnik Senadin Pupoviü. Iako se po broju i strukturi Peti kontingent ne razlikuje od prethodnih, višestruko talentovan, Senadin ga þini drugaþijim, bogatijim.

februar 2012.

PARTNER

5


Komentar

Nevrijeme i vojska Z

a dobronamjerne, nema nikakvog iznenađenja - Vojska Crne Gore opet je pokazala da je pouzdan oslonac ovog društva, prije svih, samih građana, ili, što je za ovu relaciju primjerenije, naroda. Po drugi put, takoreći za godinu dana, nesebično se stavila na uslugu ljudima u nevolji. Naravno, to nije bila puka ponuda pomoći, već se Vojska direktno, sasvim konkretno, uključila u akcije spasavanja ljudi, blokiranih u sniježnim smetovima, dopremanja hrane, lijekova. Vojska, svakako, kao jednu od najvažnijih misija, po Ustavu i zakonima, ima upravo pomoć stanovništvu u nevoljama koje ga snađu. I gotovo da i nije ni potrebno na to podsjećati, niti naglašavati ulogu Vojske u elementarnim

vo državna, narodna. Vojnici su čistili snijeg makar na 30tak lokacija - ispred bolnica, vrtića, drugih javnih ustanova, na željezničkim prugama, aerodromu, drumovima, u svim opštinama, bez obzira na to koje su partije u njima na vlasti. Vojni helikopteri su letjeli prema svim krajevima, zarobljenim snijegom. Šef Operativnog štaba za vanredne situacije načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore je redovno, svakodnevno, komunicirao sa predsjednicima opština, “vladajućim” i “opozicionim”. Ministar odbrane je bio na više mjesta, gdje su pripadnici VCG bili angažovani na otklanjanju posljedica nevremena. Uzeo je i sam lopatu da čisti snijeg, kao što se ranije, nakon poplava u Zeti, neposredno

nepogodama, kakve su Crnu Goru zadesile u februaru ove godine. Ali još ima onih koji i dalje osporavaju crnogorsku vojsku, štaviše, omalovažavaju i njenu veličinu, organizaciju i ulogu. Tu i tamo, i sada, nakon više godina od formiranja i afirmacije Vojske Crne Gore, ima i zluradih komentara na njen račun, u stilu - gdje je ta vojska, ili, valjda s obzirom na samu veličinu - to i nije vojska! Pojedini političko-stranački opozicionari, pa i neki iz nevladinog sektora, uporno nastoje da javnosti nametnu ocjenu i doživljaj o Vojsci kao instrumentu vladajućih partija. Posebno, u tom smislu, bez upućenosti u praksu drugih nacionalnih vojski, obrušavaju se, recimo, na inovacije Zakona o odbrani da se formira vojno -obavještajna služba. Mada bi trebalo da znaju da nema vojske ni u jednoj zemlji koja nema takvu službu, sa nijansama u samom nazivu, takvi “kritičari” navodne militarizacije računaju na jeftinu, politikantsku, manipulaciju - tvrdnjama tipa - pa već imamo jednu “tajnu policiju”, a šta će nam sada i druga. “Nama je dosta jedna UDBA”, otprilike tako reče jedan opozicionar, a drugi - manipulantski vrlo prizemno reče - da se vojno-obavještajna služba formira zato da “špija protivnike vlasti”. A Vojska je, na djelu, bjelodano pokazala čija je je. Upra-

uključio u čišćenje priobalnog pojasa Skadarskog jezera od smeća koje su donijele nadošle vode. I, eto, onda se nađe, kad nema argumenata, jedan poslanik koji ministra “uči” kako se drži lopata! I takve, dobronamjerne, gestove i ministara, i premijera, okvalifikuje kao “lopatanje”. Bilo je i drugih “zađevica”, upućenih Vojsci, samoj državi. U jednom stranačkom saopštenju pitanje - a gdje vam je sada prijateljski NATO. A “odgovor” je odmah stigao, prije nego što je iz Podgorice i upućena zvanična informacija o razmjerama nevremena koje je pogodilu Crnu Goru. Dvije članice NATO-a, Slovenija i Grčka šalju nam po jedan helikopter, sa posadama. I istog dana, oni stupaju u akciju, lete ka Plužinama, Kolašinu, Beranama... Grčka, i sama u haosu, ekonomskom i socijalnom, pomaže Crnoj Gori! Njen ambasador, na dočeku helikoptera iz svoje zemlje, poziva druge zemlje da, kako reče, pokažu da znaju šta znači riječ solidarnost. Slovencima i Grcima pridružili su se Hrvati i Amerikanci, koji su, takođe, poslali helikoptere, specijalizovane za pomoć stanovništvu u elementarnim nepogodama. Naravno, Crna Gora je u Brisel, u sjedište NATO-a, poslala specifikaciju potreba za borbu sa vremenskom stihijom. I nema tu ništa neobično, ni neočekivano, a najmanje, ružno. Crna Gora je već u partnerskom odnosu sa zemljama-člani-

6

PARTNER

februar 2012.


Komentar cama NATO-a, i sama ide u članstvo te Alijanse. I zašto da se ne obrati za pomoć? Tim prije, što NATO, sam po sebi, podrazumijeva kolektivnu odbranu-od svake vrste prijetnji. A mediji kod jednog našeg susjeda, svakako, ne bez doze cinizma, objavili su tu vijest kao jedinu iz Crne Gore, na dan kada se ovdje, i bukvalno, bila bitka sa zlim vremenom. Ništa drugo iz Crne Gore tog dana nije bilo važno, osim da je Crna Gora zatražila pomoć NATO-a! Jasna su značenja takvog konteksta i intonacije. Vojska je, nema sumnje, dokazala da je snaga države i naroda. Naći će se neko da to možda pripiše i okolnostima vanrednog stanja. U suštini, Vojska nije činila ništa više, niti je postupala drugačije, nego što bi učinila i postupila i da nije bilo uvedeno vanredno stanje. U toj situaciji možda je samo jasnije došla do izražaja prednost vojne obučenosti, požrtvovanosti, discipline, pa i koordinacije akcija spasavanja ljudi i objekata u nevremenu. Predstavnici Vojske, oficiri, počev od načelnika Generalštaba, takođe, u javnim nastupima na medijima, čini se, pokazali su umješnost komunikacije s javnošću u ovakvim prilikama. Uz optimizam u osposobljenost Vojske za djelovanje u ovakvim prilikama, nije se bježalo ni od prigovora na račun određenih ponašanja u ovakvim prilikama, čime su oficiri, reklo bi se, pokazali da imaju ličnost. Efektna je, čini se, bila opaska načelnika Generalštaba kada je mlade pozvao da ostave kompjutere i da se prihvate lopate. Umjesto

laptopa, neka bude malo laplop, rekao je načelnik. I dok se Vojska, zajedno sa drugima, hrvala sa sniježnim usovima i nametima, nekima je, baš tih dana, glavna tema bila kako je pet njenih oficira primljeno u vojne službe. Nekako, u isto vrijeme, lider jedne političke stranke, takođe, javno je tvrdio da su crnogorski vojnici “neobučeni” i da zato samo “stražare” u ISAF bazama u Avganistanu. Čak se i nasprdao - gdje je to crnogorsko junaštvo? Navodno, za Crnogorce je “malo” to što obezbjeđuju vojne baze međunarodne mirovne misije u Avganistanu. Iz toga bi se moglo pomisliti da se za Crnogorce želi neka jača uloga u ISAF misiji, recimo, da idu u borbene operacije. E, ali isti taj kritičar kaže - ne, crnogorski vojnici nijesu obučeni. A u Avganistan je upravo otišao peti kontingent Vojske Crne Gore. Kao i prethodna četiri, i ovaj je prošao kroz veoma zahtjevnu,

sveobuhvatnu, obuku, po najvišim standardima NATO-a. Ne ide se u Avganistan samo po svojoj volji, nego, prije svega, na osnovu pune lične spremnosti i visoke vojno-stručne osposobljenosti. Ministar odbrane Boro Vučinić nije slučajno, na ispraćaju, rekao da vjeruje da su pripadnici petog kontingenta profesionalci, sposobni da se suoče sa svim izazovima, kakvi mogu biti u ISAF misiji. Crnogorski vojnici su se, kao moderni, visoko obučeni, profesionalci, dakle, predstavili i u Avganistanu, ali i kod kuće. To više niko ne može dovoditi u pitanje. Ilija Despotović

februar 2012.

PARTNER

7


Povod

Februarska vremenska stihija i vanredno stanje u Crnoj Gori

Vojska svuda stigla i pomogla C

rna Gora je u februaru još jednom iskusila pravu elementarnu, prirodnu, nepogodu, kada su se odjednom udružile sve sile vremenske stihije, i to, bezmalo, na cijeloj teritoriji države. Prvo orkanski vjetar, pa sibirske temperature, a onda i nezampaćeno obilne sniježne padavine, sa svim posljedicama takvog nevremena. Klimatski, Crna Gora je, takoreći, od mora do krajnjeg sjevera bila ista. Mediteranska Podgorica se ni u čemu nije razlikovala od bilo kog grada na sjeveru zemlje. Posljedice nevremena svuda su bile ogromne. Prije svega, usljed smrzavanja bilo je pet ljudskih žrtava, snijegom zatrpani gradovi bili su blokirani, kako unutra, tako i što se tiče njihovih veza sa okruženjem. U zemlji je više dana vladao saobraćajni kolaps. Zatvoreni aerodromi, drumovi, željezničke pruge blokirana, čak, u jednom momentu i iz-

među Podgorice i Bara. Zavijani putnici, na putevima, u selima... I naravno, u takvoj situaciji, u zemlji je uvedeno vanredno stanje. A kad je tako, zna se od koga se očekuje najveća pomoć. omoć. Od Vojske, svakako. I Vojska V Crne Gore je i ovaj put p pokazala svoju punu nu u funkcionalnost, sna-gu, disciplinu, požrtvovanost. I nikada, otkako je formirana Vojska Crne Gore, kao sada, ljudi nijesu pominjali njen naziv i pomoć koju im je pruu-žila. Pomoć državnim niim

8

PARTNER

februar 2012.

institucijama, organima lokalne samouprave i ugroženom stanovništvu u borbi sa sniježnom stihijom pružile su sve jedinice VCG, naravno, uz punu angažovanost Ministarstva odbrane. Generalštab VCG je funkcionisao apsolutno primjereno takvim prilikama i režimu vanrednog stanja. Dok je snijeg koji je neprestano padao, unosio gotovo strah šta će dalje biti, posebno na sjeveru zemlje, gdje su se hiljade ljudi našle u sniježnim smetovima, pod prijetnjom lavina, drama koja se odvijala na teritoriji cijele Crne Gore stvorila je ve za realnu probu resursa kojima j usloraspolažemo u državi - meraspo ola hanizacije, institucija, ali han ni najviše ljudi, njihove na n spremnosti da reaguju s pravovremeno. “Pružena pomoć u okviru druge misije Vojske bila je prilika da d se sagledaju dostignute sposobnosti jediggn nica nicca za reagovanje u vanrednim situacijama i uvježba zajedničko angažovanje Vojske Crne Gore sa jedinicama NATO i predstavnicima drugih državnih institucija Crne Gore”, objasnio za naš list potpukovnik Svetozar Brajković, na dužnosti načelnika Odsjeka za

operacije i goo tovost jedinica t u Odjeljenju za operativne poslove i obuku. Po njegovim riječima, u tome je bilo važno i adekvatno medijsko predstavljanje aktivnosti Vojske, njene sposobnosti, što će, svakako, uticati na opšti odnos stanovništva prema Vojsci, ali i na njegovo opredjeljivanje podršci članp stvu Crne Gore u NATO-u. s


Povod ŠIROK SPEKTAR ZADATAKA U TOKU VANREDNOG STANJA Jedinice Vojske Crne Gore bile su angažovane na širokom spektru zadataka. Najfrekventnije su: medicinski pregledi i evakuacija bolesnih lica iz zavijanih područja; čišćenje putnih pravaca snjegočistačima i drugim specijalizovanim mašinama; čišćenje snijega sa i oko zdravstvenih i školskih objekata, kao i oko kuća nemoćnih lica; pomoć u čišćenju pruge Podgorica-Kolašin; dostava neophodne pomoći ugroženom stanovništvu kopnenim putem (hrana, lijekovi, gorivo, drva za grijanje, stočna hrana, sredstva za higijenu i drugo); dostava i evakuacija vazdušnim putem; održavanje aerodromske piste i manevarskih površina na aerodromu u Golubovcma, prihvat, smještaj i ishrana raseljenog stanovništva.

OPERATIVNI TIMOVI ZA KOORDINACIJU DJELOVANJA Odmah po pogoršanju vremenskih prilika, na nivou Generalštaba i komandi potčinjenih jedinica počeli su da dejstvuju timovi koji su imali zadatak da obezbijede pravovremeno reagovanje i koordinaciju između jedinica na terenu i civilnih struktura. Tom prilikom, uočeno je da je neophodno da se radi zajedno na međuresornom nivou. Stoga je dio pripadnika Vojske Crne Gore upućen u Operativni centar u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Njihov zadatak je bio da pomognu Ministarstvu unutrašnjih poslova da odgovori na izuzetno veliki broj poziva građana i da koordinira vojni helikopterski transport sa civilnim korisnicima usluga. Svi zajednički zadaci su uspješno planirani, organizovani i realizovani. Postepeno smanjenje broja poziva građana Operativnom centru i pored sve složenije meteo- situacije, bio je dokaz da se sistem uhodava i da nadležni organi pružaju potrebnu pomoć, ocjena je Brajkovića.

REAKCIJE SU BILE BRZE I MAKSIMALNO USKLAĄENE U toku realizacije druge misije VCG imala je intezivnu saradnju na više nivoa, počevši od državnih organa, organa lokalne samouprave, članica NATO do ugroženog stanovništva na terenu. Sličnu situaciju, kao kombinaciju složenih vremenskih uslova, nove organizacije Vojske i djelovanja u uslovima proglašenog vanrednog stanja, mi ranije nijesmo imali. Stoga su naše reakcije morale biti brze i maksimalno usklađene sa drugim institucijama, kaže Brajković. Saradnja je bila kvalitetna i ni u jednom trenutku nije se postavilo pitanje ko i zašto treba preuzeti nečiji zadatak ili pružiti podršku drugoj instituciji da bi uspješno izvršila zadatak. Vojska je pružila pomoć Ministarstvu zdravlja i Zavodu za hitnu medicinsku pomoć u transportu medicinskog osoblja do bolesnika i evakuaciji bolesnika do medicinskih ustanova, obavljajući zajedničke zadatke u ekstremnim vremenskim uslovima. Saradnja je bila intezivna i sa Crvenim krstom i Ministarstvom poljoprivrede u toku pripreme i distribucije pomoći, kao i Crnagoraputem i Željezničkom infrastrukturom Crne Gore u toku čišćenja snijega sa putnih i željezničkih saobraćajnica. Naravno, najsloženiji vid saradnje predstavljalo je zajedničko angažovanje naših i NATO helikoptera na poslovima dotura i evakuacije vazdušnim putem.

SARADNJA SA NATO-OM U OVOJ SITUACIJI VJEŽBA ZA DRUGE PRILIKE Na pitanje o pomoći članica NATO-a i važnosti saradnje sa Alijanskom u ovakvim situacijama, potpukovnik Brajković kaže: ,,Mi kao mala država na trusnom području, sa složenom konfiguracijom zemljišta i raznovrsnom klimom teško možemo obezbijediti raznovrsno opremljene i snažne snage za reagovanje u svim pojavnim oblicima vremenskih neprilika. Još ako se ima u vidu da su trenutne prilike u Crnoj Gori ekstremne za ovo podneblje i da su oboreni rekordi u pogledu visine sniježnih padavina, logičan je zaključak da u takvim uslovima moramo imati razrađene mehanizme za zajedničko angažovanje”. Pružena pomoć u transportu ugroženih lica i dostavi neophodnih sredstava je nemjerljiva. Tokom zajedničkog angažovanja provjerene su sposobnosti naših vazduhoplovnih snaga da pruže podršku stranim helikopterima i da zajedički vrše najmenske letove u ekstremnim vremenskim uslovima. Treba imati u vidu da zajedničko angažovanje podrazumijeva sposobnost naših snaga da uzvrati sličnu pomoć u skladu sa našim mogućnostima. Saradnja sa NATO je izuzetno važna u cilju racionalnog korišćenja snaga i sredstava, brzog reagovanja u i van Crne Gore i uvježbavanja za zajedničko djelovanje u eventualnim još složenijim uslovima (zemljotresi, hemijski incident...). NATO članice odlazeći iz Crne Gore nose utiske o našoj organizovanosti, obučenosti, gostoprimstvu i nizu drugih osobina koje će biti od značaja za ulazak Crne Gore u NATO kao i za promociju naše zemlje u inostranstvu, ocjena je Brajkovića.

U VIŠE OD 450 OPERACIJA NIKO OD PRIPADNIKA VOJSKE NIJE POVRIJEĄEN Prošlogodišnje poplave bile su dobra osnova da se preispitaju težišta obuke i opremanja Vojske. Trenutno je Vojska Crne Gore težište razvoja svojih sposobnosti usmjerila na drugu misiju. Vojska je za ovaj zadatak angažovala sve svoje jedinice u skladu sa maksimalnim mogućnostima, pokazavši vrhunsku motivisanost i mogućnost reagovanja u uslovima kada mnoge institucije bivaju ograničene u svom radu. Naravno da su uočeni i određeni problem koje bi trebalo rješavati u narednom periodu, u skladu sa mogućnostima zemlje, poput nabavke zimske opreme za vozila, zanavljanja inžinjerijskih mašina, obezbjeđenja transportnih helikoptera i slično. Nakon završetka ove misije sigurno će uslijediti analize koje će dati smjernice za dalje unapređenje sposobnosti Vojske za reagovanje u vanrednim situacijama. Ono što se nameće kao zaključak jeste da je Vojska Crne Gore izvršila sve dodijeljene joj zadatke, da se tokom realizacije preko 450 zadataka nijedan pripadnik Vojske nije povrijedio, a sva korišćena sredstva su i dalje u funkciji. Time je pružena pomoć civilnim institucijama u saniranju posledica nemjerljiva, ocijenio je Brajković. Gligor R. Bojić

februar 2012.

PARTNER

9


ONI SU SPASAVALI LJUDE ok se posljedice nevremena polako otklanjaju, crnogorskoj javnosti je, na neki naþin, ostalo malo poznato koliko su bitaka pripadnici VCG, zajedno sa policajcima, planinarima, Gorskom službom spasavanja, vodili u neprohodnim podruþjima. U neravnopravnoj borbi sa stihijom, po crnogorskim vrletima i klisurama ovi ljudi su gazili snjegove, izvlaþili iz sela bolesne, dostavljali hranu i lijekove, þistili krovove, pomagali staraþkim domaüinstvima. Oni su osposobili osnovne saobraüajne komunikacije i stigli do najudaljenijih naselja i kuüa. Cilj im je bio priteüi u pomoü stanovništvu koje je ostalo odsjeþeno od mjesnih centara, dopremiti pomoü i prevesti bolesne do najbližih Domova zdravlja. Iako je teško izdvojiti bilo koga od pripadnika VCG koji su svoje materijalne i ljudske resurse stavili na raspolaganje državi i narodu u vremenu velike vremenske nepogode, angažovanje u posebnim humanitarnim akcijama obavezuje nas da ove ljude posebno pomenemo.

D

Ovi ljudi su se požrtvovano i veoma odgovorno stavili na raspolaganje zahtjevima jedinica:

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37.

Stariji vodnik Kneževiü Miloja Zoran Stariji vodnik Miliüeviü Momira Milovan Vodnik Petroviü Obrena Aleksandar Desetar Gazdiü Branka Bojan Stariji vodnik Dragaš Milka Boris Stariji vodnik I klase Starovlah Vojina Nenad Stariji vodnik ýaviü Milutina Bogdan Mlaÿi vodnik Tešoviü Mirka Saša Mlaÿi vodnik Marjanoviü Milka Dejan Stv Ĉukniü Veljka Miloš, Des Bulatoviü Živka Ljubiša Des Lazareviü Radojice Milovan Des Vidiü Milorada Radosav Cl Gojaþanin Radojice Veljko Cl Vanoviü ýedomira Branko CL Bešoviü Jakše Milinko Stv Novoviü Predrag CL Džakoviü Boško, Des Milaþiü Igor Des Nedoviü Aleksandar Stariji vodnik Todoroviü Ranko - komandir Vojnik po ugovoru Glušac Radoslav - vozaþ Stariji vodnik Neneziü Batriü - komandir Vojnik po ugovoru Radoviü Jagoš - vozaþ Por Hajdukoviü dr Ivana, Viši medicinski tehniþar Andrejeviü Mirjana Gavriü Srÿan, civil Zekoviü Arsenije, civil Vojvodiü Dragutin, civil ûulafiü Dragan, civil Vojnik po ugovoru ýaÿenoviü Miško Kapetan korvete Nikoliü Željko Kapetan korvete Tomaševiü Slobodan Poruþnik fregate Buric Vladan Stariji vodnik Vašaliü Miliüa Marko Stariji vodnik Steševiü Zdravka Radojko Major Klikovac Mitar

10 PARTNER

februar 2012.

38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75.

Svik Krstajiü Kosta Svik Tomoviü Radenko CL Neneziü Jovan Pukovnik Pejoviü ŽivkoKomandant Vazduhoplovstva VCG Major Malušiü Dušan, nastavnik letjenja Potpukovnik Peruniþiü Slobo, nastavnik letjenja Potpukovnik Kataniü Zoran, instruktor letjenja Major Vlahoviü Dražen, Komandant Helikopterske eskadrile Major Peroviü Radovan, nastavnik letjenja Poruþnik Pavloviü Darko, nastavnik letjenja Major Obreniü Željko, stariji nastavnik letjenja Potporuþnik Šüekiü Željko, Komandir voda za obezbjeÿenje letjenja u þvtod Stariji vodnik I klase Raiþeviü Goran, tehniþar za vazduhoplovnu opremu u þvtod Stariji vodnik Grujiþiü Igor, tehniþar za helikopter i motor, III odjeljenje, i voda u þvtod. Stariji vodnik I klase Gaþiü Darko, tehniþar za helikopter i motor, III odjeljenje, i voda u þvtod. Stariji vodnik I klase ýabarkapa Ljubiša, letaþ-tehniþar, tehniþar za helikopter i motor, i odjeljenje, i voda u þvtod Potpukovnik Namik Arifoviü Voÿa tima za komandovanje Kapetan Želimir Pojužina, þlan tima za komandovanje Stv Bijeliü Branka Predrag Stv Kopricica Novice Andrija Stv Vukotiü Ĉura Milo Des Raduloviü Draška Željko Des Bojoviü Dragoljuba Matija Des Dokniü Radojice Živko Stv Kavaja Pavle des Dokniü Živko des Kastratoviü Nikola stv Raduloviü Goran ppor ýanjak Radomir stv Bijeliü Predrag vod Koljenšiü Milivoje des Jeretin Miloš stv Vukotiü Milo stv Matijaševiü Branislav des Kovaþeviü Branko des Matijaševiü Milonja des Jekniü Miloš des Zvicer Bojan

Svima koji su bili na terenu trebalo je pripremiti i dostaviti hranu, vodu i þaj, kako bi rad u izvanredno teškim okolnostima bio bar malo lakši. Tako su vojni kuvari te pomoüno osoblje svakodnevno pripremali i dijelili oko 350 kuvanih i oko 560 suvih dnevnih obroka. Komandiri Baboviü Mladen, Kovaþeviü Veselin, Živaljeviü Zoran i Dakiü Tomaš sa svojim kuvarskim osobljem, nijednog trenutka nijesu imali dilemu da li üe to sve na vrijeme stiüi. Tehniþko obezbjeÿenje vozila VCG i to putniþki terenski i teretni program takoÿe je funkcionisao besprijekorno, zahvaljujuüi izuzetnom danonoünom zalaganju ljudstva iz tehniþkih radionica logistiþke baze.


PRIJATELJI SE U NEVOLJI POZNAJU odgovoru na obraüanje Vlade Crne Gore za pomoü, upuüen NATO, Sjedinjene Ameriþke Države poslale su u Crnu Goru dva helikoptera ameriþke vojske tipa “Black Hawk” (“crni jastreb”) i više od 40 þlanova posade za podršku. Jedan “Black Hawk” je HH-60 helikopter za hitnu medicinsku evakuaciju dok je drugi HH-60 helikopter pogodan za transport tereta. Oba helikoptera pomogle su akcije Vlade Crne Gore da se dopreme najneophodnija sredstva i pruže spasilaþke usluge, ukljuþujuüi i hitnu medicinsku evakuaciju, stanovništvu u oblastima najteže pogoÿenim obilnim sniježnim padavinama. Angažovanje ameriþkih

U

helikoptera uslijedilo je nakon što su helikoptersku podršku ranije obezbijedili drugi NATO saveznici Grþka, Slovenija i Hrvatska, kao pomoü u reagovanju na najteže zimske vremenske nepogode posljednjih decenija. Helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzraþne obrane Mi8-MTV-1 sa osam pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske takoÿe je uþestvovao u akcijama pomoüi koje sprovode Vojska Crne Gore helikopterima tipa “Gazela“ i Uprava policije u crnogorskim podruþjima zahvaüenim nevremenom. Pripadnici OSRH osposobljeni su za letjenje u sniježnim uslovima i za aktivnosti traganja i spašavanja. Grþka, iako i sama u socjalno-ekonomskim nevoljama, prva je uputila svoj helikopter. Njen ambasador u Podgorici, na doþeku helikipetra i posade pozvao je i druge zemlje na solidarnost. Zatim je stigao i slovenaþki helikopter, a komandant njegove posade je obeüao da üe uþiniti sve da izvrše svaki zadatak, kao i u svojoj zemlji. Ovakva pomoü se ne zaboravlja. Prijatelji se poznaju u nevolji, kaže naš narod.

BILO I NEOBIÿNIH, I NEUMJESNIH, ZAHTJEVA ilo je oþekivano da se kod ugroženih pojedinaca javljaju znaci konfuzije i panike. Stoga su znaþajnu ulogu imali operateri koji su primali pozive za pomoü. Pored usmjeravanja lica na adekvatno mjesto za rješavanje njihovih problema od znaþaja je bilo i smiriti lica i povratiti im samopouzdanje. Pored onih opravdanih, bilo je i neobiþnih zahtjeva. Potpukovnik Brajkoviü izdvaja sljedeüe: ,,Jedno lice je zahtijevalo transport bolesnog oca od snijegom zavijanog sela do Doma zdravlja u opštinskom centru. Kada se medicinski tim spustio helikopterom i pokušao da evakuiše bolesnika, on je odbio transport

B

Dok se Crna Gora suoþavala sa posljedicama nezapamüenog nevremena, najtežim otkako postoje meteorološka mjerenja, ministar odbrane Boro Vuþiniü i naþelnik Generalštaba Dragan Samardžiü prisustvovali su akcijama þišüenja na brojnim gradskim i ruralnim podruþjima u kojima su uþestvovali i pripadnici Vojske Crne Gore, þlanovi Crvenog krsta, volonteri i zaposleni u državnima institucijama. “Ovo što je zadesilo Crnu Goru mora nas podstaüi na meÿusobnu solidarnost, bliskost, kako bi zajedno riješili ne samo ovaj problem, veü i one sa kojima üemo se tek srijetati”, naglasio je prilikom posjete jednoj od opština ministar odbrane Boro Vuþiniü. “Crna Gora je mala zemlja i biüemo još u veüem problemu, ako nijesmo spremni da se zajedno, jedinstveno odupremo ovom nevremenu. Vjerujem da üe ovaj narod, zajedno sa Vojskom, policijom i ostalim institucijama biti veoma posveüen”, zakljuþio je Vuþiniü.

i izriþito je zahtijevao samo lijekove. Kompromis je naÿen, pa je helikopter otišao po sina i lijekove u grad, pa su lijekovi dopremljeni u sljedeüem naletu. Majka sa malim djetetom iz jednog sela u centralnom dijelu zemlje evakuisana je nakon urušavanja krova porodiþne kuüe. Kada su to vidjele komšije uslijedile su desetine poziva, molbi, zahtjeva, pa þak i prijetnji. Zahtjev je proširen na dodatnih 10-15 ugroženih lica. Kada je stigao helikopter u isti je ušla samo jedna žena sa dvoje djece. Jedno lice iz centra jednog našeg veüeg grada, noüu izmeÿu 02.00 i 03.00 sati, tri puta je pozivalo operatera sa zahtjevom da mu se sjutradan dostavi penzija. februar 2012.

PARTNER 11


Povod

Crna Gora u zborniku UNDP o unapreāenju razvoja u Evropi i Centralnoj Aziji

MONDEM meāu 16 najuspješnijih priĀa MONDEM program predstavlja odliĀan primjer uspješne saradnje izmeāu Vlade i meāunarodnih partnera za dobrobit lokalnog stanovništva, posebno u mjestima koja se nalaze u blizini skladišta municije i toksiĀnog otpada. Program se sprovodi u saradnji Ministarstva odbrane, UNDP i OSCE

U

centrali UNDP u Njujorku u januaru predstavljen je zbornik uspješnih priča o unapređenju razvoja u Evropi i Centralnoj Aziji. U zborniku se našla i priča iz Crne Gore – “Reformom odbrane do veće bezbjednosti”. Priča predstavlja osvrt na postignuća Programa demilitarizacije Crne Gore (Montenegro Demilitarization – MONDEM), koji je doprinio izgradnji bezbjednije Crne Gore. MONDEM program predstavlja odličan primjer uspješne saradnje između Vlade i međunarodnih partnera za dobrobit lokalnog stanovništva, posebno u mjestima koja se nalaze u blizini

Uklanjanje toksičnog otpada iz Pristana, maj 2008. skladišta municije i toksičnog otpada. Program se sprovodi u saradnji Ministarstva odbrane, UNDP i OSCE. U ovoj publikaciji predstavljeni su uspješni primjeri iz 16 zemalja u kojima je podrška koju pruža UNDP rezultirala pozitivnim promjenama, uključujući podsticanje razvoja institucionalnih i ljudskih kapaciteta. Da bi bila uspješna, svaka priča je morala da ukaže na opipljive i održive rezultate, potkrijepljene podacima i ličnim izjavama. Pošto ti rezultati zavise od značajnih promjena u institucijama, stavovima i ponašanju koje zahtijevaju dugoročne napore, priče predstavljaju svjedočanstva o razvojnim aktivnostima koje se generalno protežu tokom perioda od 5 do 10 godina. Prenosimo dio priče objavljene u zborniku pod nazivom „Crna Gora: Reformom odbrane do veće bezbjednosti“.

SPAŠAVANJE BOKE KOTORSKE „Boka Kotorska u Crnoj Gori je mjesto zapanjujuće ljepote.

12 PARTNER

februar 2012.

Goli, stjenoviti zidovi izdižu se 1.000 metara iznad vode Jadranskog mora, plave poput safira. Na ostrvima i priobalju nalaze se ribarska sela sa crvenim krovovima. Stara kotorska luka sa gracioznom mletačkom arhitekturom postala je poznata po statusu svjetske kulturne baštine. Prije samo nekoliko godina ovo jedinstveno mjesto suočilo se sa sumornom prijetnjom: 128 tona toksičnog goriva, koje je nekada služilo da pokreće rakete za potapanje brodova, bilo je uskladišteno na obali uz rizik da iscuri iz zastarjelih rezervoara. Skoro 26 tona zapaljivog napalma nalazilo se na obližnjem aerodromu. Srećom, Vlada Crne Gore je prepoznala potrebu da se hitno nešto preduzme. Zatražila je od Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) i UNDP da joj pomognu u aktivnostima koje će rezultirati uspješnim uklanjanjem opasnog toksičnog otpada. Tehnički eksperti UNDP radili su sa predstavnicima Ministarstva odbrane na identifikovanju međunarodnih i evropskih uslova u pogledu zaštite životne sredine i bezbjednosti koji bi služili kao smjernice za uklanjanje toksičnog otpada, kao i u izboru švedske kompanije sa odgovarajućom opremom. Otpad je pretočen u posebne kontejnere i prevežen u postrojenje u Švedskoj gdje je bezbjedno uništen uz nadzor tima posmatrača iz Crne Gore. „Moja porodica, prijatelji i komšije, svi smo brinuli“, rekla je stanovnica tog područja Tamara Jurlina, koja stanuje u blizini rezervoara. „Sada znamo da nam životna sredina nije više ugrožena, a opasnost je zauvijek uklonjena.“

PLANIRANJE NOVIH STRATEGIJA Uklanjanje toksičnog otpada iz Bokokotorskog zaliva dio je širih napora Crne Gore usmjerenih na reformisanje oružanih snaga, suočavanje sa ostacima rata, kao i na obnavljanje povjerenja u mirnu budućnost. Od sticanja nezavisnosti 2006. godine, i nakon što su decenije oružanih sukoba u regionu okončane, Crna Gora je naslijedila suvišno i zastarjelo naoružanje, slabo održavane vojne objekte i višak od 45 miliona komada municije, odnosno oko 4,5 kilograma po svakom crnogorskom muškarcu, ženi i djetetu. Iako mu je izvorna namjena bila bezbjednost, višak naoružanja sada je značajano povećao rizik od nebezbjednosti. Prijetnja po životnu sredinu u Boki Kotorskoj bila je jedan razlog za brigu. Drugi je bio taj što eksplozivni materijali nijesu bili uskladišteni na odgovarajući način. U blizini sela Vir je 2006. godine, usred noći, eksplodiralo skladište. Brojne kuće bile su uništene,


Povod dodatne kapacitete ili opremu. Oko 480 tona je istopljeno i recia 32 ljudi bilo je povrijeđeno. Podrhtavanje slično zemljotresu klirano. Istovremeno, Ministarstvo odbrane počelo je sa procjeosjetilo sa na daljini od 10 kilometara. Viškovi naoružanja i nenom vojnih lokacija, što je predstavljalo prvi korak u pravcu raodgovarajuće skladištenje su takođe značili da meci, bombe i zvoja kapaciteta za sprovođenje složenijih poslova uništavanja. druga municija mogu lakše doći u pogrešne ruke, uključujući Izabrane su dvije lokacije koje se sada pripremaju za korišćenje. kriminalce i teroriste. Ministarstvo odbrane Crne Gore je 2007. godine utvrdilo da Ova aktivnost obuhvatila je modernizaciju određene opreinicijalni prioriteti reforme sistema bezbjednosti treba da obume, kao i razvoj stručnih vještina neophodnih za zadovoljenje hvate napore na smanjenju količine municije i zaštiti preostalih uslova za uništavanje koji se u velikoj mjeri razlikuju, u zavisnoskladišta, na način na koji je to definisano operativnim standarsti od vrste municije. dima NATO. Ministarstvo se takođe obavezalo da će postupati Izrađena su nova uputstva za prevoz eksplozivnih materijala, u skladu sa svim sporazumima Evropske unije, UN i OEBS o a uspostavljeni su i sistemi praćenja procesa uništavanja. Kako malokalibarskom i lakom naoružanju. bi adekvatno odgovorili na strahovanja javnosti o mogućim Da bi pomoglo u planiranju ostvarenja ovih ciljeva, Ministaropasnostima, predstavnici Ministarstava odbrane i unutrašnjih stvo je zatražilo od Centra za kontrolu lakog naoružanja u jugoposlova održali su sastanke sa stanovnicima zajednica koje se istočnoj i istočnoj Evropi (SEESAC), koji je za podršku kontroli nalaze blizu lokacija određenih za uništavanje, kako bi im objanaoružanja dobio mandat od UNDP i Savjeta za regionalnu snili koje su mjere predostrožnosti preduzete i ukazali na značaj saradnju, da sprovede tehničku procjenu municije. SEESAC je kontrolisanog smanjenja naoružanja. napravio sveobuhvatan pregled potreba Crne Kada lokacije budu u punoj funkciji, to će Gore i kapaciteta za uništenje viškova i održaNAJVAŽNIJE ÿINJENICE: omogućiti Crnoj Gori da ostvari cilj smanjeo vanja zaliha u skladu sa međunarodnim stannja n svih viškova zastarjelih zaliha, kao i da - Uklanjanje 128 tona tokdardima. Provjera devet skladišta, na primjer, održi nivo bezbjedne količine od 2.500 tona o otkrila je da njih pet ne ispunjava smjernice siþnog raketnog goriva; što š predstavlja smanjenje sa 9.900 tona. NATO u pogledu bezbjedne udaljenosti od - Preko 60 tenkova T-55, Za bezbjedno skladištenje preostale mucivilnih područja. nicije Ministarstvo je svoj skladišni depo n više od 1.000 komada teškog Koristeći preporuke i procjene SEESAC, Taraš izabralo da posluži kao pilot projekat T naoružanja i 480 tona municiMinistarstvo odbrane je izradilo plan za uklau modernizaciji - cilj je da se vremenom broj njanje toksičnog vojnog otpada, smanjenje je je istopljeno i reciklirano; od o devet depoa smanji na tri. Rekonstrukcizaliha municije, uništavanje i recikliranje Modernizacija objekata za ja ovog skladišta vrijedna 1,7 miliona dolara teškog naoružanja poput tenkova, kao i djeobuhvatila je uspostavljanje nasavremenijih o skladištenje municije; lotvorno upravljanje skladištima. U ovom sistema nadzora i zaštite od požara, kao i s planu je poseban naglasak na uništavanju - Ureÿenje lokacija za uni- opremanje prostorija za 24-časovni boravak o bezbjednom za životnu sredinu i u skladu štenje u okviru buduüeg smai rad naoružanih stražara. Asfaltirani putevi sa propisima EU, kao i na razvoju državnih pristup, a novo osoblje je obučeno o njenja zaliha municije za 75%. olakšavaju kapaciteta u cilju održavanja dugoročnog beda d prati i kontroliše pristup objektu. zbjednog upravljanja. UNDP je, u saradnji sa OEBS, podržao izradu du i sprovođenje plana finansijskim sredstvima koja su obezbijeđena iz Danske, Holandije, Švedske i Velike Britanije, kao i od drugih donatora koji su učestvovali preko OEBS. Obje organizacije angažovane su na pružanju pomoći u smanjenju i boljoj zaštiti zaliha naoružanja u velikom broju zemalja iz cijelog regiona koje su prošle kroz sukobe, među kojima Jermeniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Tadžikistanu i Ukrajini.

SMANJENJE KOLIÿINE I RECIKLIRANJE NAORUŽANJA Uklanjanje toksičnog otpada iz Bokokotorskog zaliva predstavljao je početni uspjeh. Sljedeći je bio uništavanje viška teškog naoružanja koje je predstavljalo prijetnju za bezbjednost i ujedno bilo skupo za održavanje. Ova aktivnost započela je procjenom opcija u pogledu uništavanja koja je pokazala da je rastavljanje i recikliranje najbolji izbor. Preko 60 tenkova T-55 i više od 1.000 komada teškog naoružanja je istopljeno kao staro željezo, u skladu sa odredbama Ugovora o konvencionalnim snagama u Evropi iz 1990. godine. Velika pažnja koju su tome posvetili lokalni i međunarodni mediji, uključujući CNN, poslužila je da se javnosti pošalje snažna poruka da je Crna Gora počela značajno da ulaže u mir. Smanjenje količine municije je prvo bilo usmjereno na uništavanje tehnički jednostavnih komada koje nije zahtijevalo

KONTINUIRANI NAPREDAK Prilikom otvaranja skladišta Taraš, ministar odbrane Boro Vučinić je naglasio da Crna Gora ima još mnogo toga da uradi da smanji zaostavštinu iz svoje prošlosti. Takođe je dodao: „Potpuno smo svjesni opasnosti (od viška municije) i nastavićemo da radimo na njegovom uništavanju kako bismo eliminisali rizik i osigurali bezbjednost naših građana.” Drugi objekat za skladištenje oružja Brezovik je već u završnoj fazi pripreme za sličnu, 3,3 miliona dolara vrijednu, rekonstrukciju. Oko 700 tona najstarijeg i najnestabilnijeg naoružanja predviđeno je da bude uništeno do kraja 2012. godine. U tu svrhu Vlada je opredijelila preko milion dolara od prodaje recikliranog naoružanja i municije. Vlada će za ovu aktivnost opredijeliti dodatnih 500.000 dolara do kraja 2012. Znanja i iskustva stečena u Crnoj Gori koriste se u drugim zemljama Jugoistočne Evrope, prenoseći se kroz podršku koju pružaju OEBS i UNDP. Novi program demilitarizacije u Gruziji, na primjer, za prioritet ima bezbjednost zajednice i životne sredine i temelji se djelimično na iskustvu iz Bokokotorskog zaliva. Napori u velikom broju različitih zemalja da se unište viškovi naoružanja i municije i podstakne bezbjednost zajednica pomoći će u povratku razvoju i miru.

februar 2012.

PARTNER 13


Dnevnik

Pismo iz Indijskog okeana

OdliĀno prihvaþen na grĀkom brodu Reportažni zapis crnogorskog oficira u misiji ATALANTA

I

ndijski okean, nepregledno vodeno prostranstvo veličine Evrope, moj poligon za provjeru znanja i sposobnosti. Kad iole ne bih poznavao planetu Zemlju pitao bih se gdje ovdje Sunce zalazi pošto nema brda!? Fregata HS “HYDRA” F-452, moja nova kuća do daljnjeg, odličan brod ne zna za prepreku. Talase siječe poput mača. Posada ovog broda, moja nova porodica na duži period. Uigrana i uvježbana sa odličnim međuljudskim odnosima i vrhunskim oficirima za respekt u Grčkoj mornarici. Kapetan,

iskusni morski vuk nasljednik je tradicije grčkih brodova sa imenom ostrva Hydra. Tačnije, ovo je peti brod koji vije plavo bijelu zastavu po svijetu sa tom insignijom. Na brodu različite specijalnosti, a posebno baording tim jedne specijalne jedinice, te letačko osoblje sa He. Složna porodica koja poštuje hijerarhiju, a gdje se posebno izdvajaju piloti - tu vidjeh da su svugdje isti, pa kao i naši, uvijek u centru pažnje, druželjubivi i spremni za šalu. Pilot je pilot, samo da ne zaborave: “Sve bi seke ljubile mornare”. Pored svih članova posade i ukrcanih lica pojavljujem se i ja spreman stati rame uz rame sa grčkim kolegama u borbi protiv pirata. Malo zrno u pijesku posade, ali odlučan da dokažem znanja, sposobnosti i mogućnosti naše Mornarice, te ponosan da POMORSKI ODRED radi i na drugom kraju svijeta, vijući crnogorsku zastavu. Od prvog dana odlično primljen i prihvaćen, ukratko upoznat sa brodom i dužnostima, te obavezama. Svako se interesuje gdje je Crna Gora, kolika je, šta su posebnosti i odlike te zemlje. Nalazim sagovornika koji pita za Budvu i Budvanke, njegov mu je prijatelj naširoko pričao o nezabo-

14 PARTNER

februar 2012.

ravnoj sezoni u Crnoj Gori, te ga koristim za promovisanje ljepota naše zemlje. Čekam... Ustaljena priča... Isplovljenje i put ka novom i potpuno nepoznatom. Prvih dana, osjetismo jače more, kao da nas Posejdon opominje da se ne opuštamo. Međutim, kao i posada, fregata odlučno grabi naprijed. Gledajući sa mosta kako pramac uranja u more i kako se talasi razbijaju od njega, divim se podjednako i snazi mora i fregate. Na putu nas nakratko ometa poseban zadatak o kome sad ne mogu pisati, ali i njega posada završi bez problema. Posada se svakodnevno uvježbava kroz uzbune i razne supozicije, pa vrijeme brže prođe. Dodijeljen sam boarding oficiru iz specijalne jedinice da pokažem svoja stečena znanja, što nije nimalo lako, ali smatram da možemo biti ponosni na domet naše Vojske. I tako iz dana u dan, kroz Suecki kanal žilu kucavicu koja spaja, do Crvenog mora i dalje. Izlazim na vanjski dio komandnog mosta privučen dešavanjima na jednoj strani kanala prije Port Suda, uočavam egipatske vojnike koji vidješi grčku zastavu mašu i viču mi: “Kalimera”(Dobro jutro na grčkom). “Dobro jutro Egiptu od Crne Gore”. Usput me Grci pitaju kako se kaže dobro jutro na mom jeziku, otvaramo neiscrpnu temu za razgovor i razmjenu riječi. Ni sam više ne znam kojim jezikom se sporazumjevamo, a imam dogovor sa jednim pilotom da svaki da on nauči crnogorsku riječ, a ja grčku. Port Djibuti - tek sad znam što za mornara znači luka. Posebno stanje, sve živne, izoštre se čula u potrazi za do sada neviđenim. Port Djibuti - sretan što dolazim iz Crne Gore - tako ga i napuštam sa mislima o ovoj siromašnoj afričkoj zemlji, a ipak sa dobroćudnim, pristupačnim i gostoljubivim stanovnicima. Sljedeća ruta SSC (obale Somalije) i IRTC (Međunarodni preporučeni tranzitni koridor), do daljnjeg su moje polje rada. Budno prateći svaki pokret pirata sa nadom da ćemo nekom donijeti sigurnost, nečije sinove i očeve na trgovačkim brodovima sigurno dopratiti kući. Kao što i mene čekaju i znam da misle na mene, saosjećam sa tim istim mornarima, znajući kako je mojoj porodici I tako svaki dan... poručnik bojnog broda Zoran Samardžić EU NAVFOR Atalanta


Iz istorije naoružanja

Ruski lanser raketa „kaþuša“ V

išestruki lanser raketa, čuvena ruska (sovjetska) “kaćuša“, je vrsta raketne artiljerije koja je po prvi put proizvedena u Sovjetskom Savezu u Drugom svjetskom ratu. Osim osvjedočenog istorijskog značaja koji je ovaj raketni sistem imao u tom ratu (posebno u prekretnici rata-opsadi Staljingrada, ali i odbrani Moskve) „kaćuša“ ima jako veliki značaj i sa aspekta razvoja artiljerijskih oruđa i njihove kasnije upotrebe u borbenim dejstvima. U poređenju sa ostalim tipovima artiljerijskog oruđa, ovaj višestruki raketni lanser funkcioniše po principu potpunog uništenja neprijateljske žive sile i svih materijalno-tehničkih sredstava, ogromnom količinom eksploziva kojom obasipa ciljani rejon veoma velikom brzinom ispaljenja projektila, ali sa ne tako velikim nivoom preciznosti i uz značajno vrijeme ponovnog punjenja oruđa. „Kaćuša“ jeste mnogo “krhkiji” sistem od većine drugih oblika artiljerijskog oruđa, ali je svakako izuzetno jeftin i ekonomičan sistem za proizvodnju. U II svjetskom ratu, „kaćuša“ je kao prvo samohodno artiljerijsko oruđe koje je masovno proizvodio Sovjetski Savez obično bila montirana na kamionima. Mobilnost je „kaćuši“ dala još jednu prednost, ovo oruđe je sada bilo u stanju da praktično momentalno dejstvuje jako razornom silom na određenu zonu borbenih dejstava, ali da odmah nakon dejstva promijeni lokaciju i na taj način izbjegne napad neprijateljske artiljerije.

ćuša“. Inače, pravi naziv i oznaka ovog oruđa, BM-13 je ostala tajna do kraja II sjvetskog rata i jedino se povjerljivim dokumentima mogao naći neki detaljniji podatak. Tokom II svjetskog rata „kaćuša“ je bila montirana na više različitih platformi, uključujući kamione, traktore, tenkove i oklopne vozove, ali i morska i rječna plovila. Sam dizajn „kaćuše“ je bio relativno jednostavan i ona se sastojala od niza paralelnih šina na kojima su postavljane rakete, a šine su bile postavljane na pokretni okvir koji je vertikalnim pokretima dovodio šine u poziciju za lansiranje raketa. Svaki kamion je imao između 14 i 48 lansera. Raketa M-13 koju je ovaj sistem koristio bila je duga 180cm, sa prečnikom od 13,2cm i težinom 42kg. Kao što je već rečeno, preciznost nije bila jača strana ovog oruđa, ali je bilo izuzetno efikasno u neselektivnom bombardovanju cijelog jednog područja, što je svakako imalo nevjerovatan negativan psihološki efekat na njemačke vojnike. Jedna baterija koju su sačinjavala 4 BM13 lansera mogla su raketnim napadom koji je trajao od 7-10 sekundi isporučiti 4,35 tona razornog eksploziva na 400.000 m² udarne zone. Sa osposobljenom posadom lanser se mogao momentalno po opaljenju razmjestiti na drugu lokaciju izbjegavajući na taj način protiv-napad neprijateljske artiljerije. Ali veliki nedostatak je bio dugo vrijeme potrebno za ponovno punjenje sistema, jer su poredeći se sa njim

Zanimljivo je da samo ime ovog sistema nije došlo od inžinjera koji su bili zaduženi za njegov razvoj, već su mu ime dali vojnici Crvene armije. Naime zbog povjerljive oznake “K” koje je ovo oruđe imalo na sebi, a istovremeno podstaknuti popularnom ruskom pjesmom iz perioda II svjetskog rata, ruski vojnici su utemeljili naziv „ka-

Kaćuša BM-13 tokom ofanzive na Berlin, aprila 1945. godine

februar 2012.

PARTNER 15


Iz istorije naoružanja ostali oblici artiljerijskog oruđa bili u stanju da održe kontinuiran napad nižeg intenziteta. Opet, ovaj nedostatak je definitivno bio nadomješten psihološkim efektom koji je j

povukla u panici sa zauzetih područja. Tada je definitvno uočena prednost koju je ruska vojska imala nad njemačkom (u tom momentu) tehnički i brojčano superiorniom vojskom. Upravo vo će „Kaćuša“ i biti okosnica sovjetske odbrane Staljingrada i Moskve, čime će i definitivno pro-

Kaćuša BM-13, muzejski primjerak

pasti njemačke nade da će “blitzkrieg” ratovanjem uspjeti da slome Sovjetski Savez.

ovo oruđe imalo, jer osim samog razornog dejstva, zvuk koji je nastajao tokom lansiranja je takođe bio dovoljan da uplaši i unese pometnju u redove protivnika. „Kaćuša“ je na samom početku II svjetskog rata bila strogo čuvana tajna i koristili su je samo specijalne jedinice ruske tajne policije koje su oformljene sa tim ciljem. Već 14. jula 1941. godine eksperimentalna artiljerijska baterija, sačinjena od sedam lansera, je upotrebljena u borbama u provinciji Smolensk, pod komandom kapetana Ivana Fjodorova. Tom prilikom, uništene su njemačke trupe koje su bile sastavljene od tenkovskih jedinica i oklopnih vozila i kamiona. S obzirom na to da su im bili nanijeti katastrofalni ljudski gubici, njemačka vojska se

16 PARTNER

februar 2012.

Nakon II svjetskog rata „kaćuša“ je pretrpjela dalju modernizaciju sa ciljem otklanjanja nedostataka poput vremena punjenja ili nepreciznosti i neselektivnosti meta. Pored verzija koje su bile razvijene još tokom II svjetskog rata oznaka BM-13, BM-8 i BM-31, do danas su razvijeni modeli oznaka BM-14, BM-21, BM-24, BM-25, BM-27, BM-30. Unaprijeđene verzije su bile u upotrebi u skoro, svim oružanim sukobima koji su se odigrali nakon II svjetskog rata (Korejski rat, Vijetnamski rat, IračkoIranski rat), zatim 2006. godine u sukobima u Libanu, pa čak i u nedavnom građanskom ratu u Libiji. kapetan Todor Goranović


Tema

Iz istorijata OEBS-a

Novi ‘’BeĀki dokument 2011’’ Preciznije informacije o vojnim formacijama i aktivnostima

N

a 665. specijalnom sastanku OEBS-ovog Foruma za bezbjednosnu saradnju u Beču, krajem novembra 2011. godine, donijeta je odluka da se usvoji novi ‘’Bečki dokument 2011’’ koji je stupio na snagu 1. decembra iste godine. Dokument je skup mjera za jačanje povjerenja, saradnje i bezbjednosti u Evropi, počev od kontrole naoružanja i borbenih sistema kao težišne aktivnosti pa do jačanja bilateralnih odnosa, procesa razoružanja, sticanje uvida u aktivnosti formacija i jedinica, planiranje odbrane, razmjene informacija o vojnim aktivnostima, snagama, borbenim sistemima i naoružanju i drugo. Države učesnice Foruma su podsjetile da je cilj donošenja novog dokumenta usmjeren na jačanje i unaprijeđenje mjera za izgradnju povjerenja i bezbijednosti u Evropi, kao suštinskog i integralnog dijela multilateralnog procesa započetog na Konferenciji o bezbednosti i saradnji u Evropi, preduzimanje, po fazama, novih, efikasnih i konkretnih akcija za ostvarivanje napretka u jačanju povjerenja i bezbijednosti i postizanja razoružanja, kako bi se primijenila i došla do izražaja dužnost država da se uzdržavaju od prijetnje ili upotrebe sile u međusobnim odnosima i u međunarodnim odnosima uopšte. ‘’Bečki dokument 2011’’ je do svoje današnje verzije prošao veliki broj izmjena, dopuna, dorada i usavršavanja, a sve u skladu sa aktuelnom bezbjednosnom situacijom u evropskom okruženju koja je počev od 1990. godine pa do današnjeg dana bila veoma turbulentna. Prvi dokument pod tim nazivom donesen je 1990. godine. Njime su razrađene i dopunjene mjere za izgradnju povjerenja i bezbjednosti, sadržane u Dokumentu sa Konferencije u Stokholmu iz 1986. godine. Kasnije su, svake druge godine, usvajani slični dokumenti. Crna Gora je nakon sticanja nezavisnosti 2006. godina postala 56 članica zemalja OEBSa koja je potpisnica navedenog dokumenta. Od 1999. do 2011. godine ‘’Bečki dokument 1999’’ je doživio više izmjena i dopuna koje su realizovane kroz određene odluke i zaključke. Međutim, tek 30. novembra 2011. godine sve izmjene i dopune kao i novodonešene odluke su pretočene u novi dokument, ‘’Bečki dokument 2011’’. Novousvojene promjene u dokumentu definišu preciznije i konciznije predstavljanje formacija i jedinica kroz razne prezentacije i brifinge od strane vojnih predstavnika, komandanata i komandira. Iste promjene se odnose i na prezentovanje i prikaz vojnih aktivnosti koje su predmet observacije i notifikacije po Bečkom dokumentu. Takođe, određena poboljšanja i izmjene su prisutne i u određivanju i prikazu mirnodopskih lokacija formacija i jedinica. Novi dokument stimuliše, podržava i daje dodatni pravni osnov za jačanje bilateralne i multilateralne saradnje između zemalja članica OEBS-a i potpisnica ovog dokumenta kroz: razmjenu iskustava, eksperata i školovanje kadrova,davanje stručne, tehničke pomoći zemljama kroz donacije, organizaciju sastanaka, seminara i konferencija o

najbitnijim pitanjima vezanim za bezbjednost i povjerenje i na drugim poljima. Crna Gora je u implementaciji ‘’Bečkog dokumenta’’ postigla zavidne rezultate, što su joj i priznale članice OEBS-a koje su sprovodile aktivnosti na našoj teritoriji. Od 2007. godine do danas Crna Gora je realizovala niz aktivnosti. Realizovano je 20 inspekcija specifičnog područja i evaluacijskih posjeta od strane zemalja članica OEBS-a na teritoriji Crne Gore (pasivne kvote) i 10 inspekcija spe-

cifičnog područja i evaluacijskih posjeta na teritorijama zemalja članica OEBS-a (aktivne kvote). Crna Gora je, takođe, učestvovala u posjetama vazduhoplovnim bazama i vojnim instalacijama u 17 zemalja članica OEBS-a. Po prvi put od sticanja nezavisnosti, Crna Gora je 2011. godine bila domaćin posjete Vazduhoplovnoj bazi i Brigadi KoV od strane predstavnika zemalja članica OEBS-a, prilikom čega je našu zemlju posjetilo 37 predstavnika iz 23 zemlje. Crna Gora je po pitanju kontrole naoružanja ostvarila veoma dobre bilateralne odnose sa SR Njemačkom, Mađarskom i Grčkom, a od 2012. i sa Danskom. U svim navedenim aktivnostima Crna Gora je ispoštovala i ispunila sve odredbe vezane za Bečki dokument na maksimalno profesionalan i transparentan način, jačajući pritom međusobno povjerenje, saradnju i bezbjednost u evropskom okruženju. U tom smjeru će naravno ići i dalji rad u Ministarstva odbrane Crne Gore, odnosno u Odsjeku za kontrolu naoružanja, sa težištem na punoj implementaciji novousvojenog ‘’Bečkog dokumenta 2011’’. ppk Robert Goli Odsjek za kontrolu naoružanja u Ministarstvu odbrane

februar 2012.

PARTNER 17


Avganistan

Psiholog na službenom putu u Avganistanu

StruĀna ocjena: Sve je kako treba Objavljujemo drugi nastavak zapisa psihologa Biljane Radoviþ o njenoj posjeti pripadnicima VCG u ISAF misiji.

S

ljedećeg dana razgovaram sa komandirima timova: ppor Maraš plijeni emocionalnom stabilnošću, zrelošću i profesinalizmom, iako je najmlađi po godinama i iskustvu. Inače, u slobodno vrijeme sportista i šarmer, uspio je da spoji sportska načela: upornost, istrajnost i izdržljivost sa načelima službe: disciplina, marljivost i odgovornost. Za iskusnije komandire: svIk Krgovića, svIk Vukomanovića i svIk Barjaktarovića, očekivala sam da ispolje profesionalnost, korektan i odgovoran odnos prema ljudima i dužnostima, što oni zaista i jesu uradili. Oni su u ovim okolnostima oslikali svoje ljudske i profesionalne portrete. Ukoliko se nekom od njih ne dopada u potpunosti sopstveni odraz, postoji vrijeme i situacije za svjesne promjene. Tokom ovog dana sam uspjela da obavim razgovor sa svim pripadnicima u vodu. Najteža situacija za sve je gubitak druga svIk Mijaila Perišića. Ako može od bolnijeg biti još bolnije, onda je to doživljaj svojstven onim pripadnicima koji su dijelili sobu sa njim: svIk Živkoviću, svIk Jankoviću i svIk Krgoviću. U sobi, na zidu sa desne strane stoji Perova fotografija, na njoj zakačena plastificirana, njegovom rukom pisana poruka samoohrabrenja, dio scenarija posljednje psihološke radionice u periodu pred upućivanje u misiju. Poruka glasi: ,,I od goreg ima gore, glavu gore”. Svaka analiza ove poruke koju je sebi, ali i svima nama ostavio svIk Perišić, bila bi suvišna. Svi pripadnici IV kontigenta nakon gubitka svog druga su nastavili dostojanstveno, profesionalno i odgovorno da obavljaju svoje dužnosti, istovremeno prevazilazeći ovu stresnu situaciju jačanjem individualnih kapaciteta i kolektivnog duha. Naravno, razumijevanje i podršku u ovoj situaciji pružio je svim pripadnicima i naš medicinski tim na čijem čelu se nalazi dr ppuk Marković. Njegove riječi poput melema su ulivale snagu, bodrile i pomagale u situaciji kada bi bol i tuga prijetile da dekocentrišu ili demorališu. Dr Marković nije samo medicinski stručnjak, već i veoma duhovit i senzibilan čovjek, koji razumije ljude oko sebe, djeluje na njih relaksirajuće, bolje od bilo kojeg sedativa. Nježnu

notu muškom kolektivu daje naša heroina des Mileva Vuković ili Maja. Ona je bila moj saveznik u nošenju poruka i pisama, čuvar tajne, koja je svojom ženskom senzualnošću znala da procijeni trenutak kada će podijeliti pisma, koja su pisali članovi porodica. Tako je des Cikotić upravo na svoj rođendan dobio pismo svoje supruge Selme. Ipak, drago mi je što je ovo iznenađenje bilo manje od prethodnog, a u kojem su njih dvoje zajedno učestvovali. Ubrzo nakon povratka iz misije, Selma i Kemal će postati po prvi put roditelji. Treći član medicinskog tima stv Kapetanović važi za sjajnog poznavaoca svog posla i osobu koja ne govori mnogo, ali koja duboko saosjeća i razumije ljude oko sebe.

Lijepo je slušati ovako inteligentne, sposobne, zrele, stabilne, poslu i svojim porodicama posveþene ljude.

18 PARTNER

februar 2012.

Tokom drugog dana boravka razgovarala sam sa svim ostalim pripadnicima kontingenta. Stekla sam utisak da u ovoj velikoj porodici nema i ne može biti tajni, ali da istovremeno svaki pripadnik proživljava svoj unutrašnji život na svoj i jedinstveni način. Klub je poprište na kojem se odigravaju bitke na poljima različitih društvenih igara. Tu se odvija dobar dio slobodnog vremena, koje preostane nakon obaveznog odmora iza obavljene smjene. Tu se pije naša prava kafa i glasno razmišlja o povratku iz misije. Internet - sala je mali, intimni prostor u kojem na velikom ekranu posredstvom Skype-a možete vidjeti i čuti svoje najdraže. Des Hrastovina važi za najrevnosnijeg korisnika Internet-sale, najpažljivijeg sina i brata, ali i najzaljubljenijeg vjerenika. Da ljubav čini čuda potvrdila bi sigurno njegova vjerenica Adisa, kojoj čak iz Avganistana stiže buket cvijeća i poklon za novogodišnje praznike. Trpezarija ima važno mjesto u priči o misiji. Ona je izvor energije koji nudi širok izbor poznatih i nepoznatih jela, mjesto neprestanog saznavanja šta je koja namirnica i iz kojeg kraja svijeta potiče. Uz različite deserte i napitke svaki odlazak u trpezariju može predstavljati kratki čas geografije sa osvrtom na kulinarske vještine.Teretana je mjesto gdje na prethodno opisanom mjestu stečenu energiju


Avganistan možete oblikovati po sopstvenim mogućnostima i željama. Važno je samo u svemu biti odmjeren. Sadržaji u bazi su prilagođeni i namijenjeni individualnim potrebama pripadnika, kako bi u slobodnom vremenu zadovoljili što više svojih interesovanja. Tokom boravka u bazi dobila sam odgovore na pitanja iz Upitnika za procjenu psihosocijalnog statusa i psihosocijalne klime u IV kontingentu. Na osnovu dobijenih podataka može se zakljuciti: svi pripadnici u kontingen-

Baza „Panonija” u gradu Poly e Khomri

tu ispoljavaju uredan psihosocijalni status, bez upadljivih promjena u sferi psihosocijalnog funkcionisanja; psihosocijalna klima u kontigentu je povoljna i stimulativna sa karakteristikama stabilnog i sigurnog okruženja za sve pripadnike; međuljudski odnosi su adekvatni; odnos pretpostavljeni - potčinjeni je funkcionalan i obezbjeđuje međusobno poštovanje ličnosti i efikasno obavljanje zadataka u misiji. Pripadnici ispoljavaju prilagodjenost na uslove života i rada; dinamika prilagođavanja je bila uredna; ne ispoljavaju se neprilagođeni oblici ponašanja, kao ni bilo kakvi oblici rizičnog ponašanja. Vrijeme planirano za boravak u bazi “Panonija” je isteklo brzo. Odlazim zadovoljna lično i profesionalno, uvjerena da je proces selekcije i psihološke pripreme za angažovanje u misiji bio uspješan za sve pripadnike IV kontingenta. Očekujemo slijetanje helikoptera i još jednom želim dobro zdravlje, dobru bezbjednosnu situaciju, hrabro srce i snažan kolektiv IV kontingentu: por Gačeviću, por Novićeviću, ppor Marašu, kap Živkoviću, svk Potpari, svIk Zindoviću, svIk Živkoviću, vik Ostojiću, des Deliću, des Vukotiću, des Ajdukoviću, svIk Krgoviću, svIk Vukoviću, svIk Peruničiću, stv Jankoviću, mlv Calovu, des Živkoviću, svIk Vukomanoviću, svIk Terziću, svIk Mašu-

loviću, stv Đuraskoviću, des Hrastovini, des Mijuskoviću, des Cikotiću, stv Barjaktaroviću. svIk Ostojiću, stv Šepanoviću, mlv Anđeliću, mlv Pavloviću, ppuk Markoviću, stv Kapetanoviću, des Vuković, des Banjeviću i vodIk Radanoviću. Sigurna sam da bih sa njima mogla da provedem mnogo duže vrijeme od ovog koje jesam ovom prilikom. Let do Mazar e Sharifa protiče bez oblaka, dan je sunčan, predjeli se nižu kao na pokretnim slikama, niske kuće, ogromna dvorišta, rijetki putevi, a na njima još rjeđi auto-

mobili. U bazi “Marmal” nas čekaju tada još uvijek major Vuksanović, kapetan Vasiljević, stv Kostić, angažovani u Regionalnoj komandi sjever i kap Goranović i svIk Jokanović, koji su angažovani u Kabulu kao instruktori obuke pripadnika vojne policije u avganistanskoj vojsci. I ove noći do kasno razgovaram sa svima njima. Lijepo je slušati ovako inteligentne, sposobne, zrele, stabilne, poslu i svojim porodicama posvećene ljude. Saznajem za specificnosti pojedinih dužnosti, o uslovima u bazi “Marmal” koji bi se mogli porediti sa hotelskim smještajem. Sve plijeni toplinom, čistoćom i udobnošću. U Kabulu je nesto drugačije, ponekad bude i prekida u dovodu električne energije. Svi oni rade od 8 do 20:00h. Radna sedmica počinje subotom, a neradno vrijeme može biti petak popodne, ali ne mora. Zavisi od obima posla. Uprkos tome, svi su zadovoljni zbog iskustva koje stiču na svojim radnim mjestima, značajem svog posla i prilikom da predstavljaju svoju državu, vojsku i narod. Narednog dana letimo za Termez, pa Keln. Dočekuje nas hladno i vjetrovito veče u Kelnu, katedrala bajkovitog izgleda i topao doček našeg vojnog atašea puk Boškovića. Najiskrenije zahvaljujem svima koji su učestvovali u donošenju odluke da i ja budem član delegacije ka će posjetiti IV kontingent u mirovnoj misiji ISAF u Avganistanu. Biljana Radović, psiholog

februar 2012.

PARTNER 19


Avganistan

Osnivanje i razvoj Avganistanske nacionalne armije (ANA) - drugi dio

Od 2014. godine bez prisustva saveznika A

vganistanska nacionalna armija se uglavnom finansira preko Ministarstva odbrane SAD. Ostale NATO i zemlje kontributori, takođe, daju doprinos u obnovi ANA. Prema riječima Nur Muhamada, vojnika iz 4. brigade, 205. Korpusa, ANA je značajno napredovala u preuzimanju kontrole u južnim dijelovima zemlje, posebno u Uruzgan provinciji. U prethodnim godinama, vojnici su se iz privremenih šatora preselili u moderne, čvrsto građene objekte. Budući planovi koalicionih snaga uključuju izgradnju pisti za postrojavanje i parade i fiskulturnih sala. Prema dnevnim operativnim izvještajima, na poligonima Centra za obuku u Kabulu, koji se koji se prostire na 81 km2 svakog dana 10.000 vojnika ANA se obučava u raznim vještinama, uključujući i vožnju po neravnom terenu. Trenutni problemi koji preovlađuju u ANA su neefikasnost, korupcija, široko rasprostranjena nepismenost, manjak opreme i nedostatak discipline. Džek Kem, zamjenik komandanta NATO misije za obuku u Avganistanu je izjavio da će nivo pismenosti u ANA dostići preko 50 procenata do januara 2012. godine. Početkom 2011. godine, program dobrovoljnog opismenjavanja u toku osnovne obuke postao je obavezan. Instruktori svakodnevno izvještavaju o nestajanju vozila, oružja i ostale vojne opreme koja je obezbijeđena od strane SAD i o otvorenoj krađi goriva. U slučajevima otkrivanja i sprečavanja krađe postoje čak i otvorene prijetnje smrću koalicionim vojnicima. Neki avganistanski vojnici često pronalaze improvizovana eksplozivna sredstva i samo prekinu žice za aktiviranje, umjesto da ih markiraju i sačekaju timove radi detonacije. Ovakvi postupci omogućavaju pobunjenicima da se ponovo vrate i povežu ih. Instruktori često moraju oduzimati mobilne telefone od vojnika ANA da bi spriječli komunikaciju, otkrivanje detalja i uzajamna upozorenja sa pobunjenicima. Takođe, od strane koalicionih snaga svaki spisak i list ličnih podataka za novoprimljene vojnike se mora provjeriti, jer ima slučajeva da se prikazuju ,,duhovi - vojnici” preko kojih njihovi komandanti i komandiri prisvajaju plate pošto u nekim sastavima još nije zaživio elektronski transfer novca. Tokom jedne borbene akcije u provinciji Baglan, vojnici ANA su pronađeni u rovovima pokriveni šatorskim krilima, a u drugoj zajedničkoj borbenoj NATO ofanzivi u provinciji Helmand u februaru 2010. godine vojnici ANA nijesu uopšte nišanili – usmjeravali su svoje M-16 puške u grubom pravcu u odnosu na dolazeću vatru iz lakog naoružanja. Povlačili su

20 PARTNER

februar 2012.

okidače bez stavljanja nišana u nišansku liniju, a mušice na nišanima su bile podignute nekoliko stepeni više nego što je bilo potrebno. Proces osnovne obuke vojnika za različite specijalnosti traje osam nedjelja, u nekoj od škola rodova ili službi, a nakon toga idu direktno u centre koji su specijalizovani za kolektivnu obuku (nivo odjeljenja, posade i više). Kolektivna obuka traje devet nedjelja i nakon uspješnog završetka kandidati bivaju upućeni u matične jedinice iz kojih su poslati. Podoficiri se regrutuju iz vojničkog sastava i upućuju na dodatne edukacije kroz specijalističke kurseve i razne vidove obuke. Oficiri ANA mogu postati podoficiri koji su upućeni na oficirsko školovanje, kandidati sa završenim visokim obrazovanjem, uz završenu oficirsku obuku ili kadeti nakon završene vojne akademije. Pripadnici koalicionih snaga u Avganistanu su preuzeli različite odgovornosti kada je u pitanju formiranje ANA i njeno obučavanje. Od strane multinacionalne Kombinovane komande za bezbjednosnu tranziciju (CSTC-A) se rukovodi svim ovim aktivnostima, uključujući i obuku. Sa strane ANA u julu 2006. je formirana Komanda za obuku avganistanske nacionalne armije (ANATC), u čijoj nadležnosti je i Škola vojne policje ANA, u kojoj na tranzicionim procesima rade i pripadnici Vojske Crne Gore u sastavu mentorskog tima A-5 inicijative. Svaki ANA štab iznad nivoa bataljona ima pridodat Operativni mentorski tim za vezu (OMLT) koji djeluje kao veza između ANA i ISAF. Osnovna borbena obuka se izvodi prvenstveno sa ANA instruktorima, a podržava se od strane koalicionih snaga u vidu nadgledanja, mentoriranja i pomoći. Vojska SAD asistira u osnovnoj i naprednoj obuci vojnika i takođe u obuci za instruktore pješadijske obuke. Francuska vojska nadgleda obuku oficira za štabove i komandire vodova i četa. Pored ovog zadatka, francuski vojnici su 2006. godine uspostavili Komandno-štabni koledž i njihov kadar nastavlja da nadgleda aktivnosti ove ustanove i vodeća su nacija. Vojska Velike Britanije kontroliše obuku kandidata za oficirske dužnosti kao i obuku podoficira. Kanadske oružane snage su odgovorne za organizaciju i nadgledanje zajedničkih vježbi (Combined Training Exercise) nakon završene obuke. Kadeti, budući oficiri se obučavaju u Nacionalnoj vojnoj akademiji koja traje četiri godine. Zajednički kontigent vojnih instruktora iz SAD i Turske daje mentore, predavače i osoblje na ovoj ustanovi.


Avganistan Od početka 1970. do 2008. godine Avganistanska vojska je bila opremljena ruskim AK-47, kao glavnim službenim naoružanjem. Godine 2008. puška AK-47 je zamijenjena američkom M-16 i kanadskom Kolt C7 puškom. U to vrijeme, borbena vozila ruske proizvodnje većinom bivaju zamijenjena Hamvijima (Humvee). Što se tiče oklopnih borbenih vozila, u sastavima su još na upotrebi BRDM-2, BMP-1 i BMP-2 ruske proizvodnje, a od američkih M-113 i Humvee. Do kraja 2012. godine se očekuje isporuka više od 500 komada M1117 oklopnih vozila (Armored Security Vehicle) koja osim osnovne namjene uključuju i komandovanje i kontrolu, medicinsku pomoć, održavanje, i izviđanje. Kada je riječ o borbenim tenkovima na upotrebi su T-55s i T-62 i to 600 komada i isti će biti zamijenjeni sa M60 Pattons američke proizvodnje. Tehnika za protivvazdušnu borbu je takođe većim dijelom bazirana na ruskoj proizvodnji: protivavionski topovi ZU-23-2, samohodni protivavionski topovi ZSU23-4 i višecijevni lanseri raketa BM-21 ,,Grad”. Artiljerijska oruđa su većinom nefunkcionalna - haubice 2A18, M1937, M1943, M1938 i M-46 130 mm, a modernizacija se uglavnom odnosi na isporuku američkih M114, kalibra 155 mm. U kategoriji lakog naoružanja pištolji ruske proizvodnje Makarov, TT i Stechkin kao i puške AK-47 i AK 74 su zamijenjeni pištoljima M9 Bereta, puškama M16, karabinima M4, kanadskim puškama C7, belgijskim M 240 i 249 I i teškim mitraljezima M2. Ukupna količina obezbijeđenog lakog naoružanja iznosi oko 230.000 komada raznih kalibara. Minobacači su zamijenjeni sa američkim 81 i 60 mm, a od lansera granata na upotrebi su

američki M203 i ruski 82mm. Protivtenkovskim raketama su opremljeni donacijom francusko-njemačkih tipa “MILAN”. Što se tiče motornih vozila osim pomenutih Hamvija kojih je uveženo više od 12.000 komada u skorije vrijeme izvršena je modernizacija za razne namjene vozilima Tata Motors, Sumo i Mahindra džipovima, Ford rendžer i Tojota. U narednom periodu očekuje se zajednička donacija Češke i Mađarske u vidu modernih helikoptera za medicinsku evakuaciju i novih kamiona za graničnu policiju za operacije uz pakistansku granicu. Takođe, Grčka će povećati donaciju za još 50 tenkova M60 A3. Prema Marinu Strmeckom, bivšem savjetniku Pentagona u Avganistanu, ANA bi trebalo da poveća svoje brojno stanje na 250.000 pripadnika, a Nacionalna policija na više od 100.000. Jedino sa ovolikim brojem snaga bezbjednosti može se dostići potreban nivo uspjeha u borbi protiv pobunjenika. Predsjednik SAD Barak Obama je takođe u svom govoru u martu 2009. godine predložio povećanje ANA na 260.000 vojnika. Avganistan i Avganistanska nacionalna armija se trenutno nalaze u procesu tranzicije koji je započeo u julu 2011. godine i treba biti okončan do 2014. godine. Do tada Vlada Islamske Republike Avganistan (GIROA) i ANA treba da ojačaju svoje kapacitete da samostalno, bez prisustva i pomoći međunarodnih i koalicionih snaga kreiraju trasu budućnosti te zemlje. stariji vodnik I klase Miodrag Jokanović Mentor u Školi vojne policije u Kabulu

februar 2012.

PARTNER 21


Makedonija

Makedonija deset godina u misijama mira M

akedonija, u skladu sa strateškim ciljem da postane članica NATO i Evropske unije, učestvuje u više međunarodnih mirovnih misija. I sama Makedonija je 2002. godine bila “konzument” mira, jer su međunarodne snage čuvale mir u zemlji. Odluke za učešće Armije Republike Makedonije u međunarodnim mirovnim misijama donosi Sobranje. Prvi doprinos Makedonije u mirovnim operacijama van svojih granica počeo je u avgustu 2002. godine, kada su, u okviru turskog kontingenta u NATO misije ISAF u Avganistanu bila poslana dva štabna oficira. Od tada učesče u mirovnim operacijama je u stalnom porastu, a u 2010. godini Makedonija je imala više od 260 svojih vojnika u mirovnim misijama. U 2011. godini Makedonija u tri međunarodne misije ima 179 vojnika i to u NATO misije ISAF-a u Avganistanu 166, u EU misije ALTHEA u Bosni i Hercegovini 12 i u UN misiji UNIFIL u Libanu jednog oficira. Svaki kontingent godiš-među nje ima dvije rotacije, a me m đu mirovnjacima je šest odsto žena. U ISAF misiji, u periodu deset od des set e godina, Makedonija je učestvovala sa 1.845 vojnivojn j ika i drugog personala. Pripadnici u ISAF misiju šalju se u dvije rotacije godišnje. godišnjee. Pješadisko odjeljenje kojee je imalo za cilj obeobee-

zbjeđenje štaba ISAF-a, od 2003. do 2006. godine, kasnije je preraslo u mehanizovanu pješadisku četu. Ova četa obezbjeđuje Glavni štab ISAF-a, izvršava zadatke fizičkog obezbjeđenja Baze, kontroliše ulaze u Bazu, a takođe, po potrebi, daje snage za brzu reakciju. Rotacija ove jedinice izvršava se u januaru i julu, a u rotacijama godišnje učestvuje 298 ljudi. Makedonija šalje svoje predstavnike i u medicinski tim koji je lociran na aerodromu u Kabulu. Mentorski timovi za obuke - OMLT (Operational Mentor Laison team), prvi put su raspoređeni u 2008. i nihova misija je još u toku. Ovi timovi su dio njemačkog kontigenta, raspoređeni u Mazar el Šarif i godišnje se upućuje 10 ljudi. Od 2008. godine, u okviru norveškog kontingenta, Makedonija upućuje i jedan hirurški tim - PRT sa 12 ljudi godišnje. U okviru ovog tima upućeni su civilni specijalisti (hirurzi) koji nijesu dio ARM i Ministarstva odbrane, i nalaze se u Majmanu, u sjevernom Avganistanu. U periodu od deset godina Makedonija je sa 2.532 vojnika u nekoliko međunarodnih misija - IRAK - “Sloboda Iraku” (Iraqi Freedom) 2003-2008, ISAF - Avganistan, ALTHEA - Bosna i Hercegovina, UNFIL u Libanu i KFOR, na Kosovu. Naravno, učešće u međunarodnim mirovnim operacijama ima i svoje finansijske implikacije. Za proteklih deset godina, od kada Makedonija participira u međunarodnim mirovnim operacijama, u te svrhe je potrošila oko 170 miliona dolara. Planirano je da Makedonija poveća učešče u međunarodnim mirovnim operacijama do oko 400 ljudi ljjudi u 2014. godini. mr Igor Gjoreski Ministarstvo odbrane Makedonije

22 PARTNER

februar 2012.


Stav

Ekonomska špijunaža Ova aktivnost stara koliko i civilizacija

E

konomija i bezbjednost su neraskidivo povezane. Čine se kao avers i revers iste medalje. Prva veza se odnosi na uticaj ekonomske moći na potencijalnu vojnu moć. Ekonomski nemoćne države su vojno nemoćne. Istina, neke ekonomski slabo razvijene države imaju ili mogu imati moćna oružja (uprkos manjku ekonomskog i društvenog razvoja ali uz višak nekih resursa elita). Ali se, prije svega, misli na ukupan vojni potencijal koji je posljedica ekonomske moći. Druga veza se odnosi na potrebu zaštite postojeće kao i razvoja buduće ekonomske moći. U XXI vijeku sa izazovima poput terorizma, sajber i organizovanog kriminala i proliferacije oružja za masovno uništenje to je zahtjevan zadatak. Treća veza je pozitivno korelisana sa drugom. Riječ je o vezi preduzetničkih društveno potrebnih aktivnosti sa bezbjednosnim prijetnjama. Nisu rijetki slučajevi da kriminalne i(li) terorističke organizacije upravljaju biznisima. Ugostiteljstvo i upravljanje otpadom Svete ujedinjene krune u Italiji, nekadašnji sistem obrazovanja Muslimanske braće u Egiptu, upravljanje otpadom Hamasa i sl. Ključni aspekt je kako doći do prevencije ovakvih primjera neugrožavanjem slobod(n)e razmjene. Četvrta veza je takođe pozitivno korelisana sa drugom. Nedostatak bezbjednosti resursa, prije svega izvora energije, ima snažan negativan uticaj na ekonomiju. Energetska bezbjednost kao domen interesovanja NATO-a, energetska politika EU (kao takva prvi put definisana Ugovorom iz Lisabona), sankcije Iranu i reakcija na iste samo su neki od indikatora obima ove

veze. Peta veza (posljednja iako ne najmanja važna) je „hladnoratovska“ i odnosi se na preuzimanje ekonomskih i tehnoloških tajni odnosno špijunažu. Aktivnost stara koliko i civilizacija. Ekonomsku špijunažu nije jednostavno precizno definisati. Posebno ne u kontekstu njenog odnosa sa ostalim mogućim obaviještajnim radom koji za cilj ili kao posljedicu ima ekonomski element. Problem definisanja možda izgleda još čudnije ako se zna da je ova aktivnosti stara koliko i civilizacija. Njeni tragovi se mogu naći u drevnoj Mespotamiji i Egiptu i sistemima za navodnjavanje, kod Mojsija i puta na Sinaj, u staroj Grčkoj (Gerolimatos) i sl. U „novije“ vrijeme mogu se navesti primjeri ekonomskih informacija o uvozu duvana u Evropu za koje su SAD bile zainteresovane već 1776. Naravno, istorija hladnog rata je i istorija ekonomske špijunaže i sabotaže. Istovremeno, i rekonstrukcija Japana se, dijelom, odvijala na osnovu ovih aktivnosti. Čini se da je istorija ekonomske špijunaže - kao dio istorije ratovanja - i dio istorije civilizacije. Ekonomski motivisanu obaviještajnu aktivnost možemo definisati kao (nedozvoljene) aktivnosti interesnih grupa u cilju ostvarivanja ekonomskih, vojnih ili idejnih ciljeva koje prouzrokuju ekonomsku ili bezbjednosnu štetu drugim sistemima. Ono što ovu definiciju razlikuje od drugih jeste da instistira na aktivnostima interesnih grupa a ne država kao i da insistira na potencijalnoj šteti sistema a ne druge države. Aktuelne definicije se direktno vezuju za nacija-države. Čini se da se u svim februar 2012.

PARTNER 23


Stav definicija trebaju uvoditi termini interesna grupa i sistemi. Razlog je jednostavan – koncept političkog sistema (regija-države i supranacionalne organizacije) i koncept bezbjednosnih izazova (terorizam, proliferacija oružja za masovno uništenje, sajber kriminal) su promijenjeni. Interesne grupe poput terorističkih organizacija mogu biti zainteresovanije ali i uspješnije u prikupljanju ekonomskih podataka. Istovremeno, ekonomski akteri više nisu nacija-države i kompanije u njihovom vlasništvu već i regija-države, supranacionalne institucije ali i transnacionalne, globalne kompanije čiji je značaj prevazišao sam biznis. Primjeri za navedeno se mogu identifikovati od NATO-a i EU (ali i drugih supranacionalnih institucija) preko regija-država (ne)ograničenih samom geografskom teritorijom do kompanija poput Microstoft-a, Google-a, Facebook-a i drugih. Ovdje je važno istaći da neke od navedenih ali i brojnih drugih kompanija imaju realno veću ekonomsku i političku moć nego što se obično „daje“ biznisu. Istovremeno, to znači da i njihova bezbjednosna „težina“ postoja sve veća. U tom kontekstu se mora posmatrati i odnos između ekonomske, geopolitičke i poslovne obaviještajne aktivnosti. U okviru ranije dominacije nacija-država moguće je bilo praviti značajne razlike između ovih aktivnosti. Međutim, pitanje je da li je to i danas slučaj. Ukoliko određena kompanija ima geopolitičku i bezbjednosnu težinu, da li dolazi do preplitanja ove tri vrste (ili bolje podvrste) špijunaže? Ranije shvatanje da se podvrste špijunaže određuju na osnovu onoga za koga se realizuju ili ko ih realizuje (kao akteri se mogu javiti i nekonvencionalne institucije i instituti - primjer Japana) se mora mijenjati. Istina, određeni spektar obaviještajnih aktivnosti će uvijek biti moguće podijeliti u duhu tradicionalne podjele. Međutim, uslijed ispreplijetanosti ekonomije, politike, bezbjednosti i interesnih grupa dolazi i do njihove međuzavisnosti i međuisprepletanosti. Primjer za to mogu biti energija, hrana, voda, tehnološke inovacije, medicinske inovacije, biološke inovacije i slično. Da li je moguće i ako da, gdje precizno, napraviti podjelu što od toga jesu ekonomske, geopolitičke i/ili bezbjednosne informacije? Čini se da je izvjesnije da svu sve ili makar većina istovremeno i ekonomske i geopolitičke i bezbjednosne informacije. A samim tim i obaviještajne aktivnosti usmjerene ka njima, upravo takve - multidimenzi-

24 PARTNER

februar 2012.

onalne. Veoma često se ishod ekonomske špijunaže determiniše kao neto pozitivan (za sistem koji realizuje). Međutim, to je upitno i treba biti predmet dodatne analize. Ukoliko se posmatraju neki primjeri (Japan, Južna Koreja i različiti oblici špijuniranja zapadnih proizvoda) onda se može zaključiti da takva aktivnost ima pozitivnih efekata. Navedene zemlje su konkurentske proizvode analizirale, restrukturirale i unaprijeđivale. Sličan zaključak je moguć i ukoliko se posmatraju IT firme i, gotovo izvjesno, intra-špijuniranje i krađe ideja (Microsoft, Apple, Facebook i brojne ranije kontroverze). Međutim, ukoliko se kao primjer uzme iskustvo bivšeg SSSR-a onda se čini da je riječ o negativnom procesu. SSSR se uglavnom oslanjao na ekonomsku špijunažu. Shodno tome, zanemarivao je razvoj i unaprijeđenje (dijela) svoje tehnologije, za dio razvoja koristio sredstva drugih namjena i nije efikasno implementirao dobijene informacije. Na drugoj strani, riječ je o negativnom procesu za one koji su predmet obaviještajnih aktivnosti. Bez razlike o kakvim se sistemima radi ali zajedničko svima je da „konkurencija“ uvijek prati što se događa. Konačno, čini se da se neto efekat ekonomske špijunaže može odrediti samo na osnovu primarnih aktivnosti na povećanju ekonomske moći sistema i načina korišćenja informacija kao sekundarne aktivnosti. Bez obzira na analizu učinka ekonomske špijunaže na različite profile aktera, postoji nekoliko zajedničkih tačaka. Prvo, ekonomska špijunaža je aktivnost stara gotovo koliko i najstarija civilizacija. Drugo, danas ona podrazumijeva aktivnosti (obavještajne i kontraobavještajne) različitih interesnih grupa a ne samo nacija-država. Treće, čini se da će za ekonomski (kontra) obavještajni rad biti potrebni različiti mehanizmi i višedimenzionalnost u odnosu na one iz hladnoratovskog vremena. Četvrto, ovo će biti sve izraženiji izazov u XXI vijeku. Ali svijet se upravo nepredvidljivo i ponaša na „predvidljiv“ način još od panta rei. mr Ivan Jovetić Autor je analitičar na Institutu za strateške studije i projekcije (ISSP) i saradnik na UDG-Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis; Podgorica.


Feljton

Anto Gvozdenoviþ - u službi Rusije i Francuske G

otovo je nevjerovatno zašto su, i kako su, ljudi sa odlazak iz Crne Gore, zajedno sa kraljem Nikolom, Italiprostora Crne Gore, i to u vrijeme kada je ona bila ja, imenovanje za crnogorskog ambasadora u Vašingtonu, bez iole primjerenih komunikacija sa svijetom, ako se opet povratak u Italiju, da bi se, konačno, 1925. godine zanemare pomorske veze, dospijevali u daleke zemlje i u vratio u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, u Beograd, njima zauzimali važne položaje u državnoj službi i ostvagdje je ostao do 1933. godine. Tada se, kada je imao 79 rivali zavidne karijere.Vjerovatno, godina, vratio u rodni Vučji Do i u pitanju je sticaj okolnosti, ali, u njemu umro 2. septembra 1935. nema sumnje, razlozi su i prirodna godine. bistrina, nadarenost, snalažljivost To je puka hronologija i osnovna Crnogoraca i njihova sposobnost faktografija jednog bogatog života, prilagođavanja prilikama u kojima ali to je sasvim malo da se predstavi se nađu, drugim narodima i kultuživotna raskoš lične biografije Anta rama. Možda bi se tako, uprošćeno Gvozdenovića. Kao da su uz njegoposmatrano, mogla objasniti ljudvo ime sudbinski “prirasle” neobičska i profesionalna odiseja i Anta nosti, čak, i kontroverze. Tri puta je Gvozdenovića, Crnogorca iz Ćebio penzionisan, dva puta u Rusiji, klića, iz sela Vučji Do, rođenog 14. 1900. i 1906. godine. Drugi put pojanuara 1854. godine. što je reaktiviran u vojnu službu, Uz Antovo ime jednako odgotokom rusko-japanskog rata. Treći vara najmanje desetak biografskih put je penzionisan nakon što se vraodrednica, a da nije sigurno kako tio u Beograd. I evo opet zanimljiih poređati po značaju. Ali evo vosti - Anto je u Kraljevini Srba, Gvozdenović je bio maturant CeHrvata i Slovenaca dobio crnogortinjske bogoslovije, ruski student sku penziju, na osnovu starog zakomedicine, zatim, doktor medicine, na Crne Gore, a, zapravo, to je bila pa učesnik crnogorskog Veljeg rata, kazna za sve one koji nijesu htjeli od 1876. do 1878. godine, general da od Karađorđevića traže milost ruske i francuske vojske, pregovai apanaže. Sve vrijeme boravka u rač na Versajskoj konferenciji mira, Beogradu, Anto Gvozdenović je poslije Prvog svjetskog rata, ađuproveo u hotelu “Kosovo”, bez svog tant kralja Nikole, crnogorski amstana, a odatle se vratio na kućno basador u Vašingtonu, predsjednik ognjište u Vučji Do. Hotelski život izbjegličke vlade Crne Gore, veliki vjerovatno mu nije ni smetao, jer je borac za opstanak samostalne crGvozdenović bio i strastven kockar. nogorske države. Bio je i pisac, preTokom boravka u Francuskoj iskuvodilac i poliglota. Uz sve to, njesio je kockarski život i u mondengovi biografi navode da mu nijesu skom Monte Karlu. bile strane ni kokca i lične avanture. Već u takvom činjeničnom mozaČitav njegov život bio je jedna veliiku ima neke kontroverze. A ima je ka avantura, ali uspješna, kreativna i u tome što se Anto Gvozdenović, u i veoma zanimljiva. Vučji Do, Cejednom vremenu, kada je došlo do tinje, ratni okršaji u Hercegovini, General Anto Gvozdenović raskola u crnogorskoj emigraciji, u vrijeme Nevesinjske puške, Velji našao na spisku osoba koje, po izjavi jedne grupe crnorat, zatim, Moskva, ruska ratišta na Kavkazu i u Bugargorskih rodoljuba, od 23. septembra 1922. godine, nijeskoj, ponovo Moskva, pa Mandžurija, povratak u Crnu su imale pravo da govore u ime crnogorskog naroda, jer, Goru nakon rusko-japanskog rata, onda odlazak u Frankako je zapisano, “njihovo sadašnje držanje ne odgovara cusku, u njenu vojsku, opet povratak u Crnu Goru, pa februar 2012.

PARTNER 25


Feljton istinskim crnogorskim interesima”. Eto, Anto se našao i na takvom spisku, mada je cijelog života radio za Crnu Goru. Čak i poslije te “prozivke” da se dobro ne “drži”, Gvozdenović je u Bergamu, u Italiji, zajedno sa drugima, 1924. godine, osnovao Udruženje za odbranu slobode Crne Gore. Godinu dana kasnije, stigao je u Beograd, mada je na Konferenciji mira u Versaju, Srbiju optužio za “samovoljnu i sramnu aneksiju” Crne Gore. Ostavljajući po strani bogatu Antovu biografiju, za potrebe “Partnerovog” feljtona važno je da ukratko opišemo njegovo službovanje u ruskoj i francuskoj vojsci. Gvozdenović je u Rusiju otišao kao stipendista. U Moskvi je 1879. godine diplomirao medicinu,a kasnije je u toj oblasti i doktorirao. Tokom studija u Rusiji, dva puta je prekidao školovanje, zbog dobrovoljnog odlaska, prvo u crnogorsku, a onda i u rusku vojsku. U vrijeme rata Rusije sa Turskom, 1877. godine, na bugarskom frontu, Gvozdenović se, prema svjedočenjima istoričara, istakao junaštvom, za šta je dobio niz odlikovanja. Gvozdenović je, naravno, pružao i ljekarsku pomoć ruskim ranjenicima. Bio je neposredni svjedok čuvene Sanstefanske konferencje, na kojoj je potpisan mirovni ugovor između Rusije i Turske, prve kao pobjednice zemlje. Takva prilika Gvozdenoviću se pružila, jer je bio prijatelj sa ruskim generalom Gurkom, komandantom na bugarskom frontu. Iz Bugarske Anto se vratio u Moskvu, a nakon diplome ljekara želio je specijalizaciju u vojnoj hirurgiji. U februaru 1880. godine, Gvozdenović je postavljen za vojnog ljekara Zakavkaskog okruga. Rusija je upravo tada riješila da se obračuna sa plemenom Ahal-Tekinaca na Kavkazu. Ambiciozni general Mihailo Dimitrijevič Skobeljev je ruskom caru ponudio najbolji plan za obračun sa neposlušnim plemenom. Oko 10 hiljada ruskih vojnika su krenuli u novu operaciju, a među njima, kao dobrovoljac, našao se i Anto Gvozdenović. Naravno, na osnovu ukaza ruskog cara Aleksandra Drugog. Tada se Anto oprobao i kao pisac. Rusku vojnu ekspediciju na Kavkazu opisao je u “Kratkim putničkim bilješkama”. Posebno je u tom djelu opisao istoriju i ljepote Krima. Treći put u vojnoj službi Rusije, Gvozdenović je bio kao šef saniteta generala Renakampfa u Mandžuriji, u vrijeme rusko-japanskog rata 1905. godine. Tada je dobio čin general-lajtnanta. Sličnu ulogu, pomoćnika šefa sanitetske službe svih francuskih armija, Gvozdenović je imao i u Glavnom štabu vojske Francuske, u Prvom svjetskom ratu. Anto je u Pariz došao 1914. godine, gdje je ostao godinu dana, da bi se u tu zemlju opet vratio, sa kraljem Nikolom, kao izbjeglica. Gvozdenovića je za taj položaj preporučilo njegovo iskustvo ljekarsko iskustvo iz rata, ali, svakako, i opšte obrazovanje, a posebno i znanje francuskog jezika. Nemirnog duha, sa bogatim iskustvom, ratnika, avanturiste, Gvozdenovića je životni orkan, takoreći, nosio

26 PARTNER

februar 2012.

svuda. Za svoje uspjehe dobio je crnogorska, ruska i druga odlikovanja. Jedan Rus i Italijan, kompozitori, su mu,

Crnogorski dan u Njujorku, 11. oktobar 1918. štaviše, posvetili po jednu svoju kompoziciju. Anto Gvozdenović je umro u Vučjem Dolu i sahranjen na seoskom groblju, bez ceremonija kakve bi priličile formatu njegove ličnosti i djela. Istoričar Đuro Batrićević je zabilježio da su telegram saučešća porodici Anta Gvozdenovića stigli sa raznih strana svijeta, iz Rusije, Italije, Švajcarske. Među njima General Anto Gvozdenović drži govor bio je i telegram u Njujorku italijanske kraljice, crnogorske odive Jelene Petrović-Savoja. Telegram je poslao i francuski ambasador u Beogradu. U posmrnim govorima i nekrolozima, kako je zapisano, uglavnom su iznesene zasluge Anta Gvozdenovića do 1918. godine, kada je likvidirana crnogorska nezavisna država. Ilija Despotović



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.