21
na guvnu. Guvno je bilo dobro ureñeno zemljište koje se nabijalo žutom zemljom, kako ne bi pucalo. Prije vršidbe guvno bi se čistilo od trave kako bi se zrnje lakše probralo. Na sredini bi bio usañen jaki stub, stožer. Kada počne vršidba na guvno se dovozi i stavlja žito i posloži ravnomjerno u krug. Nakon toga hvataju se konji ili volovi i uvode u vršaj. Na glave bi im se stavljale košare, kako ne bi jeli žito. Oko vrata su imali špagu, za koju se kačila kuka. Špaga je bila toliko dugačaka koliko je bilo potrebno da bi se vanjski konj kretao po rubu žita. Konji idu u krug sve dotle dok se špaga ne namota na stub. Nakon namotaja stoka se Kontrola vreća sa žitom okreće, i kuka se kači za drugo grlo. To se radi tako dugo dok se sve zrnje ne istrese iz klasa. Pri tome mora se žito prevrtati, kako bi i oni donji klasovi došli na površinu. Kada je vršidba pri kraju, polako se vadi slama i stavlja u plastove. Kada se ukloni sva slama, na guvnu ostaje samo žito, pljeva i sitnija slama. 8 Nakon izbijanja zrna žito se prosijavalo kroz rešeta, vijalo vijačom , i to najčešće u dvorištu očišćenom od trave. Očišćeno i provjetreno žito pohranjivalo se na tavan u velike sanduke, škrinje ili škrine, a ukoliko nije bilo dovoljno suho rasprostiralo se po tavanici. Vršidba vršalicama obavljala se u pojedinim domaćinstvima sa 20 do 30 težaka. Treba naglasiti da se težaci nisu plaćali novcem, već je jedan drugome pomagao i na taj način ”zaradio” za sebe težaka. Isto tako prvi strojevi za vršidbu pokretani su na parni pogon ili snagom konja i volova (zvali su ih geplini), a koristili su sve do četrdesetih godina, kada u upotrebu ulaze traktori. Za rad na drešu bilo je potrebno dvadesetak težaka; jedna do dvije osobe koje su s vilama bacale snopove, dvije djevojke koje su odvezivale pojaseve, šopar koji je spuštao snopove u bubanj, muškarci koji su skupljali slamu i slagali je na kup, nosači vreća, djevojke koje su odnosile pljevu. U slučajevima kada je za vršidbu bilo pripremljena velika količina žita, težaci su se smjenjivali, pa ih je trebalo još i više. Ako gospodarstvo nije bilo veliko i imalo je samo dva do tri voza žita, nije se mlatilo doma već kod vlasnika dreša.Tamo se skupilo dosta ljudi koji su čekali na red, ponekad i čitavu noć.To je bila izuzetna prilika za zabavu, pjesmu, a ponekad i ozbiljnije Vršidba žita u Kutinskoj Slatini udvaranje.