INTERVJU to nisam eksplicite u “Boji povijesti” ustvrdio da se Alija priklonio nama, mi smo mu bili udarna snaga, generacija iz Tabačkog mesdžida, da formira stranku i osvoji vlast. Možda će Džemo, na koncu on je i pozvaniji, u svojim memoarima “Šetnje sa Alijom”, ustvrditi da nas je Alija ostavio na cjedilu izabravši Tihića za svog nasljednika. Zapravo, izdali su nas stari Mladi muslimani! Nedžade, hoće li opet biti rata i hoće li se Bosna, na koncu, ipak podijeliti? U Sarajevu će se, ako Bog da, na stogodišnjicu Prvog svjetskog rata, dakle 2014. godine, organizirati veliki summit, ili tako nešto. Teferič, rekli bi Bošnjaci, evropskih lidera radi proslave i obznanjivanja novog perioda i epohe mira na Balkanu u narednih stotinu godina. To Vam tvrdi predsjednik Narodne bošnjačke stranke! Nažalost, ne vjerujem da će to doživjeti SDA, kao uspomena na njenog prvog lidera, jer ju je zahvatila gangrena korupcije od koje se neće izliječiti.
50
J O U R N A L
Pod duhovnim imenom (neki bi rekli pseudonimom) Nedžmudin Nesuh objavili ste knjigu “Zlatni bejt” – iz životopisa hadži hafiza Halida Hadžimulića. Osim što u njoj upućujete čitatelje na neke zanimljive detalje iz života toga poznatoga bosanskog mesnevihana i alima, spominjete i brojne nesretne sudbine bosanskih muslimana u prošlosti. No, Vaša knjiga naišla je na otpor jednog dijela tzv. čaršijske kritike. Da li zato što ste dotakli neka zabranjena mjesta ili zato što ste nešto krivo interpretirali? “Zlatni bejt” je djelo moje rane ushićenosti sufizmom. Nakon godina depresije, razočarenja u ideale raspirivane u ratnom patriotizmu, odnosno u ljude, posebno političke prvake, a zatim i smrću Alije Izetbegovića, mene je Milostivi Allah počastio da posjetim ostarjelog i jedinog mesnevihana (predavača “Mesnevije”, Dželaludina Rumija Mevlane), hadži hafiza Halida Hadžimulića. Od tada, pa do danas, hvala Allahu, ushićeno slušam i iščitavam taj i takav diskurs islama. Već bih danas pisao drugi “Zlatni bejt”, ne da bih nešto mijenjao u prva dva izdanja, već zbog drugih i viših spoznaja, kako o samom glavnom junaku, tako i njegovom nauku. Ne znam za neki ozbiljan otpor mojoj knjizi u čaršiji. Ali, u Sarajevu ima dosta šejhova, a malo derviša. Nažalost, postoje rivaliteti i ljubomora među derviškim soframa, a uz to se baš ne bi reklo da svi derviši imaju sklonost i kulturu čitanja, te njihov otpor nije utemeljen. U
svakom slučaju to je jedini autentični životopis jednog bošnjačkog duhovnog prvaka do sada. U najmanju ruku iz te knjige čitalac može vidjeti i spoznati jedan prilično autentičan, topao i unikatan svijet oko derviške sofre. I to je veoma potrebno u vremenu kad su u opticaju razne predrasude, napadi, pa i novi spektakularni sufijski trendovi koji se ne temelje na tradiciji bosanskih derviških usula. Jednom čuh da su turbeta velikih bosanskih alima, šejhova i mumina duhovni čuvari Bosne. Kada pišemo o takvim osobama, možemo li uopće do kraja pojmiti njihovu veličinu ili smo tek osuđeni na viđenje njihova života iz svog rakursa? Koliko ljudi poput hafiza Hadžimulića znače za Bosnu? Mislim da je J. L. Borhes, u jednoj svojoj priči, mistike i duhovnjake opisao kao tajne nosače svemira. Bosanska povijest je puna takvih ljudi, i stoga je bosanska duhovnost so njene opstojnosti i ljepote, (su)života i ljubavi među ljudima. Na prsima takvih ljudi griju se bosanske planine. To je moja imaginarna, ali i sasvim iskustvena i intimna vizija Bosne. Osobno nikad nisam upoznao čovjeka sličnog hafizu Hadžimuliću u smislu
kompletnosti njegovog obrazovanja. On poznaje, služi se i govori šest jezika, poznaje Kur'an napamet, ali i klasične islamske znanosti poput tefsira, hadisa i fikha, ali i njegove opće kulture i obrazovanja. Čini to čitanjem, prevođenjem i uopće bavljenjem velikim piscima i misliocima islamskog istoka poput hazreti Mevlane, hafiza Širazija, ali i Tolstoja. On je, po meni, oličenje bosanskog alima na način da spaja duhovnost i znanost, u smislu da je mesnevihan, kao i hafiz i hatib. Uz sve to, doživljavam ga kao čovjeka koji je velikim odricanjem i besprijekorno moralnim stavovima održao dostojanstvo vjerskog prvaka, koji nosi ahmediju, ne podliježući nikakvim trendovima, ni pritiscima. Samo kod njega, barem što se mene tiče, u njegovom halvatiću možete se nadnijeti nad čisti izvor islama u Sarajevu. U “Zlatnom bejtu” osjeća se jasan otpor i neskriveno gađenje prema nekadašnjoj komunističkoj vlasti. Također, autor ste romana “Krv bijelog horoza” u kojem su opisane ključne dionice životnoga puta rah. Saliha Behmena, jednog od osuđenih članova organizacije Mladi muslimani, ali i čitava tragedija obitelji