HRVATSKA Hrvata, Ševko Omerbašić, ukazao se pred TV kamerama kako na nogama dočekuje Gradonačelnika i uz širok osmijeh, uvodi Ga u odaje, na kahvu. Iako je, prije toga, pomno osluškivana jeka s Kaptola i dobro se čulo kako od tamo podržavaju Milana jer je vjernik, domoljub, zaštitnik Domovine od crvene opasnosti i tome slično. I navija za Dinamo, a najradije bi se prerušio u konja. A, bogme, govori i engleski. Ke? Taj vražiji engleski drag je velikoj većini bošnjačkih lidera u Hrvatskoj jer ga i oni govore tečno i tako komuniciraju s cijelim svijetom. Kroejša spiking. Ili Bosnia, svejedno. Da te ceo svet razume.
Agnostik na potezu
44
Nakon pijane izborne noći, ujutro su se stekli uvjeti i za neke ozbiljne raščlambe. Tako su punditi došli do zaključka da je jedan od najvažnijih razloga Bandićeva poraza u Njegovom gradu, što je odlučilo ukupni poraz na izborima, bio bijes Zagrepčana koji su, ponovo preslušavajući Šemsinu vješto sročenu izjavu, shvatili da Bandić gradske pare, umjesto za Dinamov stadion, daje za igralište NK Nur. To je bila kap, tvrde, upućeni, koja je prelila čašu. Za hrvatski, domoljubni Dinamov stadion prijeti nekim referendumima, a
diverzantskom, niželigaškom Nuru, za par glasova, daje igralište i to kraj džamije. A gdje je crkva kraj maksimirskog stadiona? – pitali su se. Ili, gdje je maksimirski stadion kraj crkve? Paradoks. Glasali su za agnostika jer im vjernik nije jamčio zaštitu od muslimanske nogometne diverzije, čak ju je i podržavao. No, povijest je puna pradoksa. To samo potvrđuje da je ovaj neobični i tajanstveni niz događaja provocirao promjenu kvalitete, paradigme društvenih odnosa u Hrvatskoj. Naši će potomci biti ponosni da je jedan Šemso Tanković bio pokretač kotača sudbine i to mudrom, ali opet pažljivo balansiranom, iako donekle politički provokativnom izjavom s dalekosežnim posljedicama. Aferim, saborski zastupniče. Na novom je predsjedniku, Ivi Josipoviću da smiri strasti i dadne odgovore na neka postavljena, a presudno važna pitanja. Prvo je, zasigurno, može li se, i pod kojim uvjetima, dozvoliti oporbena nogometna situacija u glavnom gradu. Drugo, kako će sada funkcionirati kohabitacija jer su, zna se, Bošnjaci, preko Tankovića, jedan od najvažnijih stupova vladajuće koalicije. Treće, i možda najvažnije je kako regulirati nogometnu vjersku zajednicu, po uzoru na status ostalih vjerskih zajednica u Hrvatskoj. Ovo potonje čini se teškim zadat-
kom, čak i za vrhunskog pravnog stručnjaka poput novog predsjednika. Naime, za razliku od tradicionalnih vjerskih zajednica koje, u to smo se uvjerili, ne daju podršku političkim kandidatima i ne miješaju se u politiku, nogometna vjerska zajednica ima političkih, uglavnom oporbenih pretenzija. Time direktno ugrožava stanje stvari, ali i jednog Mamića, jednu instituciju, te neugodno i nelegitimno propitkuje domoljublje i rodoljublje Kluba, Svetinje, neplatiše poreza za kojim se ide i u nebo i u pakao. Odgovore na ova prevažna pitanja odnosa crkve i države, Josipović je dužan Zagrepčanima koji su mu, više nego svom Gradonačelniku, poklonili povjerenje. Jer, dok je srca, bit će i Kroacije, ili Dinama. A Josipović ne želi, poput njegova prethodnika, polemiku s crkvom. Za polemiku, a možda i dogovor s nogometnim vjernicima, možda bi bio spreman. Bandić, koji je vjerojatno svjestan kardinalne greške, Zagrepčanima je dužan objašnjenje svog nečuvenog ponašanja, nezapamćene podrške nečemu što je nogometno, a nije Dinamo. Sva sreća, pa ostaje šef grada i ima prilike sve to ispraviti. Možda, na koncu Bošnjaci budu sebebom dovršetka maksimirskog stadiona kad Mile odustane od referenduma. Bogme, postadosmo politički faktor u zemlji. A posebno nogometni. q
Predsjednik Republike Stjepan Mesić uzburkao Balkan u predvečerje svoga mandata
Presjecanje koridora u slučaju rušenja BiH J O U R N A L
“Kada bi Dodik u RS eventualno raspisao referendum o odcjepljenju od BiH, odmah bih vojskom prekinuo koridor u Bosanskoj Posavini”, izjavio je u siječnju 2010. na jednom neformalnom razgovoru sa novinarima predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić i time izazvao burne reakcije u Dodikovom entitetu, Srbiji, ali i Hrvatskoj te BiH. Koridor o kojemu Mesić govori 15-ak je kilometara širok teritorijalni pojas sjever-jug, koji kod Brčkog povezuje istočni i zapadni dio Dodikovog entiteta, a od hrvatske granice kod Županje udaljen je 30-ak kilometara. I dok se reakcija velikosrba mogla i očekivati, pomalo je iznenadila ista takva u nekim hrvatskim krugovima, prije sve-
ga onim zagovornicima tzv. Herceg-Bosne, ali i nekim bosanskim dušebriznicima iz SDA. Reakcije velikosrba bile su očekivane. Tako je jedan od njih, član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović istakao kako je Mesićeva izjava “ratnohuškačka” i dodao da ga ona nimalo ne iznenađuje. “U deset godina svog predsjedničkog mandata Mesić je dao nebrojeno provokativnih izjava kojima se direktno miješao u unutarnje odnose BiH, uglavnom na račun RS, zbog čega su mu aplaudirali u drugom entitetu BiH, ali ova posljednja dana na kraju mandata tek nam otkriva pravog Mesića kao političara i državnika”, kaže Radmanović.
“Mesić se svojevremeno javno hvalio da je razbio Jugoslaviju, a sada bi sa vojskom i ratovao u BiH. Malo mu je što je regularna hrvatska vojska u proteklom ratu okupirala dio BiH, ubijajući Srbe u Mrkonjić Gradu i drugim mjestima RS, uništila njihovu imovinu, već sada fantazira o navodnim odcjepljenjima i novim ratnim sukobima. On je spreman i NATO uvući u rat u BiH, samo da bi izliječio svoje političke frustracije.”
Osuđujuće reakcije samoproglašenih mirotvoraca Radmanović je dodao da će Mesić u budućnosti biti “samo politički penzio-