MESNEVIJA: Prijevodi na bosanski jezik
SUFIZAM 26. Upao sam među ruke žandarima i dželatu!”, Vikao je suze roneć, videći se u kazamatu. 27. “Ni nevjerniku smrt ovakvu, Jarabbi, ti ne šalji, Neka Ti se ni nevjernik ovim strahom ne požali!” 28. Azrailovo lice spazi, tad su smrti sve prilike, Iz očaja nad životom ispuštao je bolne krike 29. “Ej, Hoda! Ej, Hoda!”, svoga Rabba dozivao, Iz duvara i iz vrata eho krika odzvanjao. 30. U misli se on utkao, i usklike Gospodaru, Dok ga krik istražitelja ne probudi na duvaru. “Ma šta radiš ne budi siguran da se saznat neće, Grijeh je kao sjeme i Bog može dati da proklija “. (Bejt iz drugog đilda) Treće poglavlje: Naslov: Kako je došao red na Nesuha da bude pretresen. Vidjeli smo da se u hamamu pojavio glas koji kaže: “Sve smo pretražili, osim Nesuha.” Otkrili bi njegov spol, i smrt bi bila neminovna. On pada u nesvijest od straha. Put oslobođenja pomalo se nazirao. To je Allah, dž. š., htio da ga kutariše toga stanja, kao što je Pejgamber, alejhis-selam, imao običaj reći kad je bio izvrgnut strahu ili bolesti: “O bolesti prižesti, postani teža i bolnija, pa ćeš proći i iščeznuti.” Ovo je početak kaside Munferidže. Tako svaki bol iščezava. 1. “Pretražili svakoga smo, na tebe je red.” U nesvijesti ostao je, duša ode u nedogled 2. Kao kad se zid shorodna, s nogu je pao Kad ga duša napustila i mozak je pobjegao 3. Razdvojil se pamet s tijelom, to se desi baš svakom Duša će mu odletjeti, sjediniti se s Dženabi- Hakkom 4. Fani on kad postade; bio prazan od svega, Allah pozva svog sokola da doleti do Njega 5. U gromade brod kad razbi daleko mu nada bila Božija milost na valovima na obalu ga ispustila 6. S Dženabi-Hakkom duša kad je sljubila se, Valovi se uzburkali, more Allahove milosti zatalasalo se 7. Zindan duša napustila tijelo puno avreta Svom Izvoru letjela je bez ikakva tereta 8. Baška duša, baška tijelo, lanci i bukagije, Na nogama sokolu su dok krila ne razvije
62
9. U slobodi noge budu kad nam nema pameti Ko odriješen sa uzice, soko Caru odleti 10. Zatalasaju se mora vali, Allah rahmet izlije I kamenje sa dnu mora abu hajat ispije! 11. Nek je krhak i malehan, atom snagu pripaše Od kadife i od zlata zemlji ruho ujiše. 12. Ko sto godina mrtav bio, iz kabura se otkrije Na ljepoti crnom đavlu zavide i hurije 13. Čehra zemlji izboranoj od ištaha zeleni, Razgrana se suho drvo, cvat mu sav porumeni 14. Vuk i janje tad postaju ko da im je jedna mati Baksuzi su tad odvažni, nada im se povrati Četvrto poglavlje: Naslov: Kako je dragulj pronađen i kako su dvorske dame, hanume i služavke princeze molile Nesuha da im oprosti. 1. Sretan haber kad se čuo da menđuhu nađoše Jedan usklik prolomi se svi strahovi prođoše 2. Izgubljeno kad se nađe iskreno se radujte, Mi nađosmo dragulj sjajni, nagradu nam darujte 3. Kako došla - tako prošla briga iz hamama Od pljeskanja i usklika nastala galama 4. Kad se vrati njemu pamet pa račune svidio, Sto je dana radosnije pred očima vidio. 5. Dlane svoje ispružiše, poljupce mu poslali Iskreno još moleći ga da im sumnje halali 6. “Ružne misli imali smo; ogibetile tvoje ime, molimo te, oprosti nam“, klečale su sve pred njime. 7. Dok joj Nesuh kosu prao što kadifom miriše, Dva tijela kroz druženje kao jedno postaše. 8. On je bio sa njom blizu, sudile su Nesuhu, Drugi niko nije mogo dodirnuti mendžuhu! 9. Sva u bijesu, kakva bješe, htjela ga je pretresti, Malo stala, zbog respekta, nešto će je pomesti. 10. Dok predahla zamilslila, prste svoje lomila, Da menđuhu ispod uha, nije sama sklonila. 11. Sve te dame zamoliše, srcem su se kajale, Na nijazu stajale mu, čednim su ga smatrale.
BEHAR 93-94
Rukopisi hafiza Halida-ef. Hadžimulića
BEHAR 93-94
63