kao i krvni kapilari, ali su im zidovi mnogo propustljiviji. Iz kapilara nastaju limfni sudovi koji se međusobno spajaju i grade veće sudove. Oni prate vene i konačno se ulivaju u njih. Najveći limfni sud u našem organizmu je grudno limfno stablo (lat. ductus thoracicus). Ono počinje u trbušnoj duplji, tj. iz jedne limfne cistijerne koja nastaje spajanjem glavnog limfnog suda crijeva (lat. ductus intestinalis) i desnog i lijevog slabinskog limfnog suda (lat. ductus lumbalis dexter et sinister). Grudno limfno stablo penje se kroz grudnu duplju nagore, gdje se u gornjem dijelu uliva u lijevu i desnu venu subklaviju. Ovo zapravo znači da postoje dva drenažna polja, lijevo i desno. Ona međusobno ne komuniciraju, to jest svako drenira određeni dio tijela. Desno drenažno polje drenira limfu desne polovine vrata, glave, desne ruke i gornjeg desnog kvadranta tijela. Ovaj dio limfe prolazi kroz limfne noduse i uliva se u desni dio limfatičnog duktusa odnosno u desnu venu subklaviju. Lijevo drenažno polje drenira limfu iz lijeve polovine glave, vrata lijeve ruke, lijevog gornjeg kvadranta, donjeg torza i obje noge i uliva se u lijevu venu subklaviju. Nakon ovog toka limfa ponovo postaje plazma u krvotoku. Limfni sudovi posjeduju valvule koje omogućavaju proticanje limfe samo u jednom smjeru, što znači da limfa ne kruži, tj. ne cirkuliše već se kreće samo u jednom smjeru - od ekstremiteta ka vratu odnosno srcu. Limfne žlijezde su izgrađene od limfnog tkiva i nalaze se na putu limfnih sudova. Limfa se transportuje u limfne čvorove. U svaku limfnu žlijezdu ulivaju se dovodni a iz nje izlaze odvodni limfni sudovi. Glavna funkcija limfnih žlijezda jeste da stvaraju limfocite, prečišćavaju limfu, služe kao barijera na putu širenja neke infekcije kao i da stvaraju antitijela. One su raspoređene po grupama i nalaze se u raznim djelovima tijela. Na ruci su to lakatne limfne žlijezde, a one postoje i u pazušnoj jami. U predjelu noge glavno čvorište je preponski dio i zona potkoljene jame. Limfnih žlijezda ima jako puno i u predjelu stomaka i grudnog dijela, vrata i glave. Limfne žlijezde filtriraju ćelijske otpadne proizvode i strane materije u limfi uključujući potencijalno opasne infektivne čestice (bakterije, virusi), uz limfne žlijezde. U limfopoetske organe spadaju krajnici (lat. tonsilae) i slezena (lat. lien). Limfni sistem ima veoma važnu imunološku ulogu u našem organizmu, kao i da u normalnim okolnostima vrati u krvotok višak tkivne tečnosti koja se ne uspije razmijeniti na arterijsko-venskom dijelu kapilara. Imunološka uloga limfnog sistema jeste da uništava patogene materije i njihovo filtriranje u limfnim čvorovima, da uklanja višak tečnosti, mrtvih ćelija, kancerogenih ćelija dopremanje hranljivih materija kiseonika, te hormona iz krvi u tkivne ćelije. Limfa potiče od krvne plazme (tečni dio krvi). Sastoji se od tečnosti (vode) i malih količina rastvorljivih proteina. Limfni sistem limfu pokreće na drugačiji način za razliku od cirkulatornog sistema krvi koji ima srce kao pumpu i glatku muskulaturu u zidu arterija. U limfnoj cirkulaciji ne postoji pumpni sistem, a pošto se limfa kreće samo u jednom smjeru njen tok stimulišu kontrakcije skeletne muskulature, pulsacije arterija, peristaltika crijeva, pravilno disanje kao i spoljni pritisak na pojedina tkiva (npr. manuelna limfna drenaža). Ukoliko limfni sistem ne funkcioniše po zadatom principu, tj. u međućelijskom prostoru dođe do povećanja koncentracije proteina i vode, nastaće otok (edem). To će usloviti
66
INDIKACIJE ZA PRIMJENU MLD-A Postoji vrlo širok spektar za primjenu manuelne limfne drenaže a osnovna je limfni edem. Vrste edema (otoka) su: limfostatički edemi nastaju zbog mehaničkog sužavanja koje može biti organskog ili funkcionalnog porijekla. Limfodinamički edemi nastaju zbog velikog limfnog opterećenja u tkivu (oboljenja bubrega, proširene vene). Idiopatski edemi nastaju zbog slabosti limfnih sudova. Edemi mogu nastati i kao posljedica slabosti sigurnosnih ventila (zalistaka). Najčešće indikacijsko područje za primjenu MLD-a su limfostatički edemi velikog volumena i lokalnog karaktera. Tu spadaju: edemi ruke poslije amputacije dojke i edemi nogu poslije operacija i zračenja. Lokalni edemi traumatskog porijekla, hematomi, edemi nakon fraktura, luksacija i subluksacija, Morbus Sudek, lokalni edemi poslije operacija u ortopedskoj i estetskoj hirurgiji kao i hirurgija usta i ožiljci. Lokalni edemi kod reumatskih oboljenja, respiratorna i vaskularna oboljenja, neurološka oboljenja, opstipacija, celulit, nervoza, stres, napetost, bolovi u mišićima, miogeloze, fibromialgije, glavobolje, problematična koža. Kontraindikacije za primjenu MLD-a: maligni procesi, metastaze, akutni upalni procesi, povišena temperatura, tuberkuloza, tromboze, krvarenja, madeži nepoznate etiologije.
poremećaj u transportu limfe i zastoj u funkcionisanju limfnog sistema. Dr Voder je proučavajući ove specifičnosti limfnog sistema došao do novih naučno priznatih tehnika koje se primjenjuju u sklopu manuelne limfne drenaže. Samim tim MLD je našao široku primjenu u fizikalnoj medicini i pokazala se kao vrlo efikasno sredstvo u širokom spektru medicinskih tretmana, i ne samo njih već je našla primjenu i u kozmetičkim i velnes centrima. Manuelna limfna drenaža djeluje na limfni sistem. Pospješuje funkcionisanje limfnih sudova kapilara i zalistaka koji zbog nekog uzroka nijesu bili u mogućnosti za rad i odvod bjelančevina i vode iz međućelijskog prostora. Na taj način MLD sprečava nastanak limfnog edema. Limfni edem uzrokuje zastoj limfe koji je osnovna indikacija za primjenu manuelne limfne drenaže (MLD). Do zastoja limfe može doći zbog nedostatka kretanja, neujednačene aktivnosti, preopterećenosti (uopšteno) hladnoće, mehaničke prepreke (operacije, povrede, zračenja) slabosti limfnih sudova. Osim drenirajućeg djelovanja ovaj metod ima važan uticaj na vegetativni (autonomni) nervni sistem simpatikus i parasimpatikus, tako što smanjuje tonus poprečnoprugastih mišića i dovodi do relaksacije i opuštenosti. IZVODENJE MANUELNE LIMFNE DRENAŽE Postoje stroga pravila kojih se treba pridržavati kod primjene MLD-a. To su: pritisak, smjer pokreta, broj ponavljanja i redosljed pokreta, dužina trajanja tretmana kao i položaj šake prilikom izvođenja pokreta, tj. šaka mora biti potpuno položena uz dio tijela koji se drenira. Sve ovo je važno zbog specifičnosti