podložan infekciji, koja znatno usporava proces zarastanja i ugrožava zdravlje, ponekad i život bolesnika. Infektivni proces može prodrijeti i do kosti, kada dolazi do razvoja osteomijelitisa, a u najtežim slučajevima može nastupiti i sepsa. Najvažnije je spriječiti razvoj neugodnih i ponekad vrlo opasnih dekubitalnih rana. Osobe koje njeguju teško bolesne i nepokretne osobe ili osobe u invalidskim kolicama moraju redovnim, svakodnevnim pregledima kože na vrijeme uočiti promjene na koži koje bi upućivale na početni razvoj dekubitusa - crvenilo kože koje ne nestaje nakon pritiska prstima. Kako bi se na tom dijelu kože smanjio pritisak i time omogućio normalan protok krvi, potrebno je mijenjati položaj tijela barem svakih dva sata, nekad i češće. Koža mora biti suva i čista, naročito kod inkontinentnih bolesnika. Teško bolesne ili paralizovane osobe moraju ležati na posebnim krevetima, madracima ili jastucima, koji u velikoj mjeri ublažavaju pritisak na kožu. Preporučljiva je i posebna zaštita onih dijelova kože koji se nalaze neposredno iznad kostiju ili zglobova (laktovi, pete) vatom, vunom ili sličnim mekim materijalima. Svakako je potrebna pravilna i uravnotežena prehrana i ako je ikako moguće, kretanje bolesnika.
ZAHTJEVNO I SLOŽENO LIJEČENJE Za razliku od sprečavanja, liječenje dekubitusa zahtijeva puno više truda i vremena. Na oboljelom dijelu kože prvo
treba smanjiti pritisak upotrebom specijalnih jastuka (nisu preporučljivi jastuci u obliku prstena). Tim postupkom površinski ulkusi mogu zarasti i sami. Važno je izbjegavati dalje povrede ili iritaciju tog područja. U blizini dekubitusa nije poželjna ni masaža zbog mogućeg oštećenja dubljih struktura. Ulkus treba redovno njegovati i čistiti kako bi se smanjila ili otklonila mogućnost razvoja infekcije. Najčešće se ispira fiziološkim rastvorom ili antisepticima. Ponekad je potreban i debridman, hirurški postupak kojim se odstranjuje odumrlo tkivo, posebno ako se ne može drugačije odstraniti. Ako se razvila infekcija, iz ulkusa se širi neugodan miris, vidljivi su crvenilo i otok okolne kože, uz osjećaj bola. Liječenje antibioticima spriječiće razvoj komplikacija (osteomijelitis, sepsa...). Zavisno od dubine, vlažnosti i eventualne infekcije ulkusa, mogu se primjenjivati i različite vrste obloga (film - obloge, hidokoloidne, alginatne...), koje ubrzavaju zarastanje. Novije metode zarastanja uključuju i faktorima rasta stimulisano cijeljenje ulkusa te upotrebu hiperbarične oksigenacije, dok veliki i duboki dekubitalni ulkusi zahtijevaju hirurški pristup. Od opštih mjera vrlo je važno takvom bolesniku ponuditi i odgovarajuću prehranu bogatu bjelančevinama, vitaminima (C vitamin) i mineralima (ponajprije cinkom), koja će doprinijeti bržem zarastanju već formiranih ulkusa, odnosno spriječiti razvoj novih.