kontinuiranom porastu. Procjenjuje se da 8 – 10 % svjetske populacije ima osteoporozu. U narednih 20 godina očekuje se dvostruki porast broja oboljelih. Međutim, osteoporoza se smatra “ženskom bolešću” i često se vezuje za menopauzu. Možemo reći da je to djelimično tačno, budući da su svaka treća žena i svaki osmi muškarac izloženi riziku fraktura uzrokovanih osteporozom. Koliki je značaj fizioterapijskog liječenja kod osoba sa osteoporzom? Dijagnostikovanje osteoporoze obuhvata proces uzimanja anamnestičkih podataka, klinički pregled i antropometrijska mjerenja, evaluaciju mogućih faktora rizika za nastanak osteoporoze, radiološki pregled anteroposteriornog (prednje- zadnjeg) i lateralnog (bočnog) snimka torakalnog (grudnog) i lumbalnog (slabonskog) dijela kičmenog stuba, adekvatno određivanje gustine koštane mase, laboratorijsku obradu-metabolizam kalcijuma i fosfata. U procesu dijagnostikovanja osteoporoze denzitometrija skeleta čime se može utvrditi stepen gustine koštane mase i na taj način predvidjeti stepen opasnosti od nastanka fraktura.
Kliničke manifestacije osteoporoze u početnom stadijumu bivaju neznatne, stoga je i većina pacijenata ne smatra ozbiljno. Međutim, kada bolest, vremenom, uznapreduje, dolazi i do pojave simptomatologije kao što je pojava bola (izazvan bilo mikrofrakturama pršljenskih tijela ili možda granično kompresivnim traumama), vidljivih deformiteta pa i velika mogućnost za nastanak fraktura čak i pri neznatnim mehaničkim pritiscima. Prije primjene određenih metoda fizioterapijskog liječenja potrebno je uraditi fizioterapijsku procjenu koja obuhvata: subjektivni pregled - uzimanje anamnestičkih podataka, objektivni pregled - opservaciju, postupke mjerenja i sprovođenje adekvatnih testova - procjena bola, posturalna mjerenja, mjerenja obima pokreta u zglobovima, jačine, snage i izdržljivosti mišića, procjena balansa i koordinacije. Fizioterapijsko liječenje osoba sa osteoporozom za cilj ima zaustavljanje gubitka koštane mase, smanjenje ili potpuno uklanjanje bola, održati ili poboljšati pokretljivost, održavanje radne sposobnosti, sprečavanje nastanka kompresivnih preloma pršljenova, povećanje mišićne snage, balansa, hoda i kardiovaskularne kondicije pacijenta. U cilju postizanja pomenutog, fizioterapijsko liječenje uključuje primjenu određenih fizikalnih modaliteta: magnetnog polja niske frekvencije radi povećavanja gustine koštane mase,
neuromišićne elektrostimulacije za većinu posturalnih mišića, analgetske fizikalne modalitete kao što su: TENS, interferentne struje, impulsno magnetno polje i sl. Ključnu ulogu unutar fizioterapijskog liječenja ima sprovođenje kineziterapije, odnosno terapijskih vježbi. Kineziterapijski program vježbi može spriječiti razvoj sekundarnih komplikacija i tako smanjiti upotrebu servisa zdravstvene zaštite i hospitalizacije. Osim povećanja obima pokreta, kineziterapijskim programom vježbi se jačaju mišići, odnosno mišićna snaga i održava gustina kostiju, poboljšava koordinacija, balans i motorička kontrola (čime se utiče na jedan od ciljeva koji nam je od krucijalnog značaja - prevenirati padove), postura i respiratorni sistem. I na kraju, ali sa ništa manje značaja napominjem edukaciju pacijenta sa osteoporozom. Edukacija u procesu liječenja i rehabilitacije pacijenta sa osteoporozom zauzima centralno mjesto. Pacijent mora biti upoznat sa prirodom i tokom bolesti, prognozom, liječenjem kao i značajem balansa fizičke aktivnosti i mirovanja. U skladu sa pomenutim naglašavam bolesnika kao "aktivnu kariku" rehabilitacionog tima. Edukacija pacijenta ima za cilj dugoročno održavanje pozitivnih učinaka intervencije. Dakle, primjenom fizioterapije može se uticati na smanjenje oštećenja, povećati fizička aktivnost, smanjiti rizik od pada kod pacijenata sa osteoporozom, a time i smanjiti procenat preloma. Fizioterapija zauzima važno mjesto u prevenciji i liječenju osteoporoze, a cjelokupnom terapijom treba djelovati pozitivno na zdravlje pacijenta.
25