drugih inspekcija i carine. Razmena informacija i ostvarena komunikacija je nezadovo ljavajuća i neadekvatna je opremljenost labaratorija i uslova rada inspekcijskih organa u pogledu kapaciteta u odnosu na praksu u EU i zemljama u okruženju. S obzirom da još uvek nemamo efikasnu uspostavljenost IT sistema između glavnih zainteresovanih strana izostaje efikasnost i brza reakcija državnih organa nadležnih za sprovođenje zakonodavstva o bezbednosti potrošača i za funkcionisanje pravila zaštite potrošača u zemlji. Još uvek nemamo pravo na upotrebu sistema RAPEX kao jedin stvenog sistema brzog upozorenja za opasne proizvode široke potrošnje. Pored toga, nemamo formiran poseban Savet za inspekciju za koordinaciju različitih inspekcija (ili državni Inspektorat), Agencija za bezbednost hrane, Komisiju za opštu bezbednost proizvoda prema Uputstvu 2001/95/EC o opštoj bezbednosti proizvoda (GPSD) kao ni kordinaciju različitih ministarstava i inspekcija, organa nadležnih za poslove standar dizacije i privrednih komora.
Organizacije potrošača Razvoj nezavisnih, nevladinih organizacija potrošača u Srbiji ima dugu tradiciju, ali ipak ne postoji potrebna infrastruktura u funkciji zaštite prava i interesa potrošača. Uz to, postoje vrlo različiti pogledi na prioritete zaštite prava i interesa potrošača. U ovom trenutku u Srbiji postoji više od 50 registrovanih organizacija potrošača (podaci nadle žnog Ministarstva), međutim realno je aktivno tek nešto više od polovine. Izuzetno veliki broj organizacija (na papiru) i nedovoljna koordinacija u njihovom radu, a pre svega odsustvo zajedničkih akcija iza kojih bi stajao autoritet svih organi zacija potrošača u Srbiji, čini njihov ukupni uticaj malim, vezanim za lokalne sredine, a da pri tome, i inače nedovoljna sredstva za njihov rad nisu racionalno iskorišćena. U tom cilju se u novom Zakonu predviđaju jasni kriterijumi kroz odgovarajući Pravilnik o evidenciji organizacija potrošača, i to ne samo u pogledu uslova za formiranje i rad ovih organizacija, već i u pogledu obaveza njihovog udruživanja. Pri ovome treba istaći da su osnovane specijalizovane organizacije ili udruženja za edukaciju i zaštitu korisnika usluga banaka i osiguravajućih društava, korisnika elek trične energije, gasa i prava pacijenata. Formirana je Nacionalna organizacije potrošača Srbije (NOPS - www.nops.org.rs) kao kišobran organizacija potrošača u čijem je sastavu 27 organizacija potrošača širom zemlje, regionalno zastupljenih u celoj zemlji. Postoji još i Asocijacija potrošača Srbije (APOS) sa 5 članica. Pored toga, u Novom Sadu, Pan čevu, Valjevu i Beogradu je registrovano po dve ili više organizacija potrošača, tako da je došlo do umnožavanja broja organizacija, umesto povećanja njihovog članstva i jačanja kapaciteta, a time i uticaja. S obzirom da je ključni kriterijum da organizacije potrošača isključivo promovišu i štite interese potrošača, i stoga treba da budu jasno odvojene od
29