Perspektive 3-4 2023

perspektive ISSN 1848-140X, prosinac 2023., godina 13, broj 3-4

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

ODRŽIVO

POSLOVANJE

U UVJETIMA

NEIZVJESNOSTI Izazovi tranzicije u zeleno gospodarstvo

SADRŽ AJ

Perspektive – prosinac 2023.

Pismo glavnog urednika

ODRŽIVO POSLOVANJE U UVJETIMA NESIGURNOSTI 5

ESG… ZAHTJEVNA NEMINOVNOST Okoliš, socijalna odgovornost, i korporativno upravljanje Mladen Vedriš

KONTINUIRANA REFORMA POREZNOG SUSTAVA Kako porezne izmjene potiču ulaganja u održive ekonomske aktivnosti? Marko Primorac

STRATEŠO UPRAVLJANJE ODRŽIVIM RAZVOJM Koristi nadmašuju troškove Ante Žigman

ODLUČIVANJE U UVJETIMA NESIGURNOSTI I RIZIKA Kako smanjiti neizvjesnost priželjkivanog ishoda? Damir Novotny

Obveza usklađivanja poslovanja i izvješćivanja Tomislav Radoš

HRVATSKI IZVOZ U VREMENIMA OPĆE NESIGURNOSTI U kojoj mjeri menadžment izvoznih poduzeća Marijana Ivanov

BANKE I KLIMATSKE PROMJENE Odnos banaka prema upravljanju klimatskim i okolišnim rizicima Sandra Švaljek

ISSN 1848-140X

Ovaj primjerak je besplatan zahvaljujući Financijskoj podršci zaklade Konrad Adenauer, Zagreb e-mail: info@inicijativa.com.hr

ODRŽIVI TURIZAM Zašto nam je potreban održivi razvoj turizma? Nikolina Brnjac

PROFIT ZA ODRŽIVO POSLOVANJE Izazovi ESG investiranja na tržištu kapitala Darko Horvatin

Ekonomska neizvjesnost, situacija svojstvena gospodarstvu, obuhvaća nedostatak sigurnosti vrijednosti koju će ekonomska varijabla ili nepredvidivost poprimiti u budućoj situaciji. U ekonomiji postoje situacije neizvjesnosti, praktički u svim ekonomskim događajima. Kad ekonomske vlasti poduzimaju mjere ekonomske politike, nisu sigurne u rezultat koji će njihova mjera imati na gospodarstvo. Kao što je ekonomska nesigurnost prisutna u ekonomskoj znanosti, ona je prisutna i u drugim znanstvenim područjima ili disciplinama. Dakle, ekonomska znanost zahtijeva proučavanje ekonomskih pitanja koja obuhvaćaju donošenje potrošačkih odluka. Problem tada leži u činjenici da je ponašanje potrošača često nepredvidljivo.

Godina 13, broj 3-4 – prosinac 2023. Izdavači: ZAGREBAČKA INICIJATIVA Zaklada Konrad Adenauer Seniko studio (suizdavač) Glavni urednik: Ante Gavranović Uredništvo: Drago Kojić, dr.sc. Darko Horvatin Priprema: Seniko studio, Zagreb Tisak: Tiskara Zelina, Zelina Tiskano u 475 primjeraka

Perspektive online Sve dosadašnje brojeve časopisa možete čitati u online verziji: vidi treću stranicu korica.

ŠTO ZNAČI TRANZICIJA U ZELENO GOSPODARSTVO Transformacija društva u načinu života i poslovanja Marija Ščulac Domac KONKURENTNOST HRVATSKE Kako HUP može pridonijeti boljoj poslovnoj klimi? Irena Weber CILJEVI ODRŽIVOG RAZVOJA Za bolje rezultate trebamo educirano vodstvo Mirjana Matešić RIZICI POVEZANI S PRIRODOM Strateško upravljanje održivim razvojem Ana Klarić

100 KAKO SE SUPROTSTAVITI DEVASTACIJI PROSTORA Prijeti li Hrvatskoj urbanistička katastrofa Rajka Bunjevac 105 UGOZA TURISTIČKIH DESTINACIJA Opasnosti prekomjernog turizma za skladan razvoj Branko Blažević

151 EUROPSKA EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA Kompromis ekonomskog i monetarističkog pristupa Dražen Derado 156 ZBIVANJA BRŽA OD PROGNOZA Globalizacija klimatskih ekstrema Drago Kojić 167 GLOBALIZACIJA I PROMJENA DRUŠTVENIH VRIJEDNOSTI Neprihvatljiv sustav vrijednosti sadašnjice Ante Gavranović 172 ZELENA TRANZICIJA Može li vodik spasiti planet? Darko Horvatin 177 PUT SLOBODNOG BOGATSTVA I RAZVOJA Koncentracija u globalnoj trgovini stvara komplikacije Ante Gavranović

NOVE KNJIGE

116 MENADŽER vs. LIDER Što čini lidera? Božo Skoko

182 Defekti američke demokracije

120 Ima li Hrvatska loše menadžere? Saša Petar

185 Velika ruska avantura obitelji Nobel

127 OD SIROMAŠTVA DO OSNAŽIVANJA SVJETSKOG GOSPODARSTVA Podizanje ljestvice za održivi i uključivi rast Ante Gavranović

187 Juha simbol otpora prema Putinu

137 TURIZAM I ANTITURIZAM Blagoslov i prokletstvo Vinko Grgurev 147 DRUGI KUT Koliko smo stvarno uspješni u turizmu? Jerko Sladoljev

U FOKUSU

perspektive

184 Putinov kult mladosti

Pismo glavnog urednika

Hrvatska, možeš li bolje? Ne možemo pobjeći od činjenice da je Hrvatsku zahvatila ozbiljna apatija i to u svim segmentima društva. Pored sjajnih uspjeha uvođenja eura i ulaska u Schengen, što su bili naši vanjskopolitički prioriteti, zatim sjajnih uspjeha u izgradnji infrastrukture pomoću fondova EU-a i Hrvatske kao velikog radilišta, na unutarnjem planu stvari se ne odvijaju u povoljnom ozračju. Opravdano je zapitati se ZAŠTO? Zar je beznađe naša sudbina? Zašto pored povoljnih naznaka napretka i postojećih resursa u širokim narodnim masama vlada apatija, nezainteresiranost, malodušje? Zašto nam stručnjaci, ali i radnici napuštaju zemlju? Zašto nam nedostaje dašak optimizma?

perspektive ISSN 1848-140X, prosinac 2023., godina 13, broj 3-4

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

ODRŽIVO

POSLOVANJE

U UVJETIMA

NEIZVJESNOSTI

Razloga je više. Dugoročnija analiza postignutih rezultata Izazovi tranzicije u zeleno gospodarstvo u gospodarskim kretanjima pokazuje statičnost u razvoju, ogroman raskorak u vanjskotrgovinskoj robnoj razmjeni, visoki stupanj deindustrijalizacije, industrijsku proizvodnju koja još nije dostigla razinu predratne, bijeg mozgova i stručne radne snage u realnom sektoru i neprimjeren odnos zaposlenih i umirovljenih osoba. Dodajmo i sramotan položaj umirovljenika. Hrvatska je puna suprotnosti. Po padu industrijske proizvodnje pri vrhu je EU-a. Istodobno brže od većine ostalih zemalja bilježi brži rast BDP-a nakon pandemije. Vanjskotrgovinski deficit u prvih šest mjeseci iznosio je 8,3 milijarde eura, a pokrivenost uvoza izvozom 58,1 posto. U isto vrijeme prošle godine iznosila je 56,4 posto. Treba biti oprezan u procjeni daljnjeg kretanja: vanjskotrgovinski deficit u 2022. iznosio je čak 24,76 milijardi eura i porastao je za oko 78 posto u odnosu na prethodnu godinu. Na godišnjoj razini izvoz je rastao 31,7 posto, ali je zato stopa rasta uvoza iznosila 47,5 posto. Već je uobičajeno da nagli rast uvoza bilježimo upravo u prosincu. Bilježimo i usporavanje stope rasta BDP-a. Štoviše, ona je najavljena i za dulje razdoblje, što nas opet udaljava od zacrtanih ciljeva da dostignemo razvijenije zemlje EU-a. Na ljestvicama uspješnosti zauzimamo, nažalost, uglavnom mjesta na začelju. Jedina svjetla točka ostaju povećani prihodi od turizma. Na to jasno upućuju i podaci Porezne uprave o fiskaliziranim računima u ugostiteljstvu. „Na fizičke i financijske pokazatelje u turizmu povoljno djeluju i uvođenje eura i ulazak Hrvatske u schengenski broj 3-4 :: prosinac 2023.

Pismo glavnog urednika

prostor“, kažu u Hrvatskoj narodnoj banci. Istodobno su sve glasnija razmišljanja da ne smijemo biti robovi turizma i rentijerstva koje je s njim usko povezano. Svi ti pokazatelji ukazuju na ozbiljnost ukupnog stanja, pa time djelomice opravdavaju negativnu percepciju. Očito je da stanovništvo očekuje ozbiljan pomak u životnom standardu. Nagli skok inflacije u 2023., nakon uvođenja eura, ozbiljno je ugrozio upravo taj najzanimljiviji segment života stanovništva i tek će po uspješnosti na tom području ocijeniti i druga postignuća. STANDARD KAO MJERILO USPJEŠNOSTI POSTAJE METAR ZA ŠIROKI PUK. Tema ovog broja je „Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti“. Tražimo odgovore na pitanjima koja bi mogla promijeniti tu sliku. Živimo u svijetu ozbiljnih sučeljavanja, geopolitičkih promjena, novih žarišta sukoba, prekida ili uspostavljanja novih lanaca dobave, imigrantske krize i sve češćih terorističkih pojava. Hrvatska nije otok. Sve se to odražava i na nas. Prošlo je vrijeme lagodnog bivstvovanja. Samo kvaliteta, konkurentnost i predanost poslu mogu odgovoriti na sve te nove (i stare) izazove. Teoretičari korporativne komunikacije s pravom ističu da „vrijednost suvremenog poslovanja leži u informacijama, ljudima, inovativnosti i marketingu“. Praksa je pokazala da strojevi, oprema i tehnologija služe (ipak) samo kao tehničko sredstvo za postizavanje određenih ciljeva, ali uvijek iza toga stoji čovjek sa svojim znanjima, koji usmjerava kretanja i bitno utječe na njihovo korištenje. Razina znanja, obrazovanja i upravljanja tim elementima, prije svega kao rezultat racionalnog upravljanja ljudskim potencijalima, postaje ozbiljna komparativna prednost svake kompanije, pa i društva u cjelini. U našoj široj javnosti stječe se dojam da zapravo ne znamo kako rukovoditi i upravljati velikim sustavima, osobito onim u javnim poduzećima. Već godinama ta su poduzeća „leno“ političkih stranaka, gdje kompetencije, istinske vještine i znanja nisu mjerilo sposobnosti i nisu odlučujući čimbenici odlučivanja o tome tko će biti na čelu tih poduzeća. Veliki dio naših gospodarskih i socijalnih teškoća dijelom proizlazi upravo iz takvog odnosa prema kadrovima, napose onim rukovodnim. S pravom se stoga pitamo: Možeš li bolje, Hrvatska? Možemo li motivirati na drukčije gledanje stanovništva? Kako postići promjenu poslovne i društvene klime? Što prije prihvatimo takav način razmišljanja i potražimo, odnosno pronađemo odgovore, tim bolje za sve nas. Pritom moramo biti svjesni da je faktor vrijeme jedini resurs koji se ne može obnavljati.

perspektive

Tema broja:

Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti ESG… ZAHTJEVNA NEMINOVNOST

Okoliš, socijalna odgovornost, i korporativno upravljanje DA… ali kako otpočeti piše: prof. dr. sc. Mladen Vedriš1 Poznata je rečenica i misao „svaki stari porez je dobar; svaki novi je loš“. Toliko o našoj spremnosti na promjene – generalno rečeno. I sada – tu je stigao ESG – okoliš, socijalna odgovornost, kvalitetno upravljanje. I sve to istovremeno, i sve je to načelno i potrebno i prihvatljivo i – u svim dokumentima verificirano. Ali, u životu je to nešto teže. Istraživanje (ostvareno u 17 država – Hendal Global Market Research) iskazuje intrigantne podatke. Građani Hrvatske daju prednost unutar ponuđenog paketa okolišnom faktoru (48%). Također je kod ispitanika izuzetno prisutan značaj socijalnih tema (36%). Također za 42% hrvatskih građana važno je da li njihov poslodavac primjenjuje ESG principe. No, istovremeno u Hrvatskoj 1

Autor je nastavnik na Visokom učilištu Effectus i predsjednik Zagrebačke inicijative.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

tek 14% ispitanih navodi da je spremno platiti premium cijenu za proizvod ili uslugu tvrtke koja je usklađena s ESG-eom. I to najviše kada je u pitanju voće i povrće svježe meso i hrana za djecu. Znači: načelno DA, ali… tko će to platiti?! Podsjetimo se primjera kako se izuzetno dobro prodaju automobili na električni pogon – kada je otvorena linija hrvatskih odnosno EU poticaja. Kada oni prestanu – znatno teže. Sve iskazano vodi nas do jednoznačnog i nedvojbenog zaključka. A taj je da standard življenja, kupovna moć, razina dohotka BDP-a su ključne determinante nakon načelnog prihvaćanja ESG faktora u njihovom pretvaranju u konkretne alate i usmjerenja ponašanja u redovnom svakodnevnom životu.

I zato… ESG kao nadogradnja i imperativ gospodarskog rasta Temeljni održivosti te nove konstrukcije počivaju na uspješnosti države i ekonomije u onome što se zove održivi i kontinuirano uspješan ekonomski razvoj. Od kuda početi? Od kvalitete vlastitog sustava, kako upravljamo sobom i svojim potencijalom – to je konceptualni i operativni izazov za sva druga događanja – pa tako i uspješan suživot s ESG-eom. Organizacija je osnovna poluga za suvislo i učinkovito upravljanje; kako na razini tvrtke, tako naravno i na razini država. Nastavljamo s pitanjem za (ne)upućene: koja je zemlja (prirodno) bogatija: Argentina ili Tajvan? Jedna je na svom teritoriju bogata prirodnim resursima te ima površinu od gotovo 2.8 mil. km2 i gotovo 50 mil. stanovnika. Drugoj je površina tek nepunih 2% one prve (35.980 km2) te broji gotovo polovicu stanovnika. Ova prva ima BDP per capita od približno 14 tisuća USD; za drugu je ta brojka viša od 33 tisuće USD per capita. Jedna je stalno u ekonomskim problemima i često na rubu bankrota; u drugoj novostvorena vrijednost i bogatstvo stalno i kontinuirano rastu. Tajne današnjeg vremena sažete su u razlici komparativnih prednosti (što smo naslijedili) od onih konkurentskih – što smo stvorili i što stvaramo kao novu, dodatnu vrijednost – konkurentske prednosti.

Insuficijentno upravljanje Ona (ne)vidljiva crta koja to dijeli zove se sposobnost upravljanja sobom u vremenu naraslih globaliziranih događanja: od nacionalne razine do one korporativne, pa i one osobne i obiteljske. I u tim i takvim okolnostima (citat dr. F.T.) nalazi se i odgovor sve hrvatske nedoumice i dileme. Zašto nam u ukupnosti ne ide bolje; zašto smo tijekom i zadnje velike krize, usporedno promatrano, najviše pali i zaostali, zašto se najsporije i najslabije oporavljamo, zašto smo tako neatraktivni za ozbiljne i osmišljene investicije, zašto... Tu je i spontani odgovor: iz države gdje je sustav ukupnog upravljanja na tako niskoj razini – traže se individualna rješenja izvan njenih granica. Otpočinje mobilnost 6

perspektive

Okoliš, socijalna odgovornost, i korporativno upravljanje

kapitala i investicija, ali sve više i više i ljudi. I itekako je vidljivo kako u sustavima gdje se efikasno upravlja državom i kompanijama ti naši ljudi ostvaruju izuzetne rezultate u stvaranju nove vrijednosti za društva i kompanije koje su im postale domicilne; po boravku i zapošljavanju. Izračun (Njemačka) pokazuje da akademski obrazovani građanin društvo i roditelje od rođenja do 25 godine života košta otprilike 260 tisuća eura. Istovremeno ostvaruje i iznadprosječne vrijednosti BDP-a per capita. A kada su u pitanju naši građani koji odlaze iz domovine, o demografskim učincima na budući prirast stanovništva kao bitnoj dugoročnoj temi i bolje da se i ne otvara rasprava. Problem je kada se ne upravlja ili loše upravlja kompanijama i nacionalnom ekonomijom, a tu listu možemo otpočeti brodogradnjom i poljoprivredom ili šire promatrano, prerađivačkom industrijom, stihijskim razvojem turizma i tako redom. Na razini pak kompanija to su primjeri Agrokora, INA-e, RIZ odašiljača,... Izuzetak su (tek) tvrtke u Hrvatskoj u inozemnom vlasništvu koje su pretežito nastale kupnjom domaćeg portfelja, a ne kao rezultat novih investicija. U ukupom broju i potencijalu u nacionalnoj ekonomiji takve tvrtke ostvaruju gotovo dvostruko veću profitabilnost od prosjeka nacionalne ekonomije.

Biti bolji i uspješniji I što sada? Gdje je točka zaokreta? Može se pojaviti tek nakon poimanja gdje smo, zašto smo tu i shodno tome počnemo djelovati. Djelovati tako da se (konačno) spoji znanje – ekspertiza, poslovni sektor te institucije i poluge javne vlasti. Da se formuliraju javne politike koje promiču i potiču kvalitetu i uvjete vlastitog upravljanja. Ne razgovarati o radnoj snazi iz Nepala i Filipina; kako da se uveze one koji su spremni puno raditi za malu plaću i tako (do kada?) biti građani drugog reda – gastarbajteri na našem teritoriju. Pravo je pitanje i pravi izazov biti bolji i uspješniji i tako otvoriti prostor za dio one vojske od stotine tisuća novih emigranata; da se vrate svojim kućama i na radna mjesta koja stvaraju novi BDP. Ako je moguće biti dobar i (gotovo) najbolji u nogometu, tenisu, rukometu, skijanju..., zašto to ne vrijedi i izvan najvažnijih sporednih stvari na svijetu? Nije li konačno vrijeme da se pozabavimo i najvažnijim stvarima na svijetu – kako efikasnije upravljati sobom i svojim resursima i kako živjeti u vlastitoj zemlji bolje, a u inozemstvo odlaziti pretežito kao turist solidne platežne sposobnosti. Tako to rade iz onih zemalja kojima smo mi u ljetnim mjesecima domaćini. Sve iskazano (dominantno) uvjetuje odluku i kreira platformi za provođenje ili ne provođenje, suštinsko, a ne deklaratorno ostvarivanje ESG principa. Isto je tako sigurno da uvođenje ESG pravila povratno može pomoći ostvarenju temeljnih razvojnih ciljeva. No, s koje god strane htjeli otpočeti, temeljno je pitanje – gdje je projekt i projektant, gdje su voditelj gradilišta i nadzorni inženjer. Sigurno je da je bez njih jednostavnije; ostaje otvoreno pitanje koliko je u ukupnosti i ESG (!) održivo. broj 3-4 :: prosinac 2023.

KONTINUIRANA REFORMA POREZNOG SUSTAVA

Kako porezne izmjene potiču ulaganja u održive ekonomske aktivnosti? Reforma poreznog sustava u Hrvatskoj provodi se u kontinuitetu od 2016. godine s jasnim ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja, ali i aktivnijem usmjeravanju kapitala u održive ekonomske aktivnosti. piše: izv. prof. dr. sc. Marko Primorac1 Današnja vremena vrlo su izazovna te traže fleksibilne i učinkovite politike kako bi se osigurala sigurnost građana i poduzetnika. Fiskalna politika, a posebno njezin porezni dio, zbog toga ima značajnu ulogu u očuvanju društvene stabilnosti i kohezije. Imajući to u vidu, Republika Hrvatska je krajem 2023. usvojila niz izmjena u poreznom sustavu s primjenom od 2024., a naglasak je stavljen na zaštitu najugroženijih građana, smanjenje dohodovnih nejednakosti, jačanje fiskalne autonomije jedinica lokalne samouprave te povećanje učinkovitosti poreznih politika na lokalnim razinama. Uz navedeno, a s ciljem ublažavanja učinaka inflatornih pritisaka na građane, posebno one s najnižim primanjima, od 2024. minimalna plaća iznosit će u bruto iznosu 840 eura umjesto sadašnjih 700 eura. Dodatno, Pravilnikom o porezu na dohodak povećani su iznosi neoporezivih primitaka koji se mogu isplatiti primateljima naknade bez plaćanja poreza na dohodak. Dio izmjena, posebno u domeni poreza na dodanu vrijednost, trebao bi potaknuti i ulaganja u održive ekonomske aktivnosti. U nastavku podsjećamo na neke od najznačajnijih promjena u poreznom sustavu.

Autor je ministar financija u Vladi Republike Hrvatske.

perspektive

Kako porezne izmjene potiču ulaganja u održive ekonomske aktivnosti?

Rasterećenje rada Reforma poreznog sustava u Hrvatskoj provodi se u kontinuitetu od 2016. godine s jasnim ciljem poreznog i administrativnog rasterećenja te je ukupno kroz sve krugove porezne reforme provedeno porezno rasterećenje u iznosu većem od 2 mlrd. eura (mjereno propuštenim poreznim prihodima, tj. poreznim rashodima na godišnjoj razini). Sagledavajući do sada provedene krugove porezne reforme, prema procijenjenom financijskom učinku, najznačajnije promjene učinjene su na području poreza na dodanu vrijednost (PDV-u). Naime, znatno je proširen obuhvat proizvoda i usluga za koje se primjenjuje snižena stopa PDV-a, a uvedena je i nulta stopa. Cilj promjena bio je pronalaženje prostora za snižavanje cijena proizvoda i usluga najnužnijih u svakodnevnom životu građana. Međutim, naknadna procjena učinka propisa provedena 2023., prema javnom objavljenim podacima Ministarstva financija, pokazala je da propisivanje snižene stope PDV-a nije dovelo niti do kratkotrajnog snižavanja cijena ciljanih proizvoda i usluga, već je ostvarena razlika iskorištena ili za povećanje marže ili za pokrivanje troškova poslovanja. Stoga je postalo sasvim jasno i dokumentirano da se širenjem primjene snižene stope PDV-a ne mogu osigurati željeni učinci sniženja cijena. Upravo polazeći od navedenog, posljednjim krugom porezne reforme najznačajniji naglasak stavljen je na izravne porezne mjere kojima će se postići povećanje primitaka osoba s najnižim primanjima. Naime, kroz do sada provedene krugove porezne reforme učinjeni su izuzetno značajni zahvati u povećanje osnovnog osobnog odbitka te osobnog odbitka za uzdržavane članove, uvedena je porezna olakšica za mlade osobe, povećani su cenzusi za primitke do kojih se neka osoba može smatrati uzdržavanim članom, proširen je obuhvat primitaka koji ne ulaze u cenzus uzdržavanog člana kao primjerice primici od stipendija, povećani su neoporezivi iznosi za studente i učenike te su uvedeni novi, ali i povećani postojeći neoporezivi primici. Međutim, sve ove promjene dovele su do velikog povećanja broja osoba koje su izvan obuhvata oporezivanja, čime se daljnjim intervencijama u porezni sustav tim osobama više nije moglo utjecati na povećanje primanja. Stoga smo zadnjim krugom porezne reforme, čija će se primjena vidjeti od 1. siječnja 2024., donijeli promjene koje će utjecati na povećanje primanja tih osoba izmjenama na području poreza na dohodak i doprinosa. Uz povećanje osnovnog osobnog odbitka na 560 eura mjesečno, povećanje osobnih odbitaka za uzdržavane članove te ukidanje prireza, uvedeno je umanjenje mjesečne osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje (I. stup) bez utjecaja na buduće ostvarivanje prava na mirovine. Podiže se i prag za primjenu više stope poreza na dohodak s 47.780 na 50.400 eura godišnje. Propisane su i nove stope poreza na konačne dohotke, pri čemu se potrebno posebno osvrnuti na dohodak od imovine i kapitala, za koje su propisane stope više od postojećih s ciljem da oni koji ostvaruju dohotke iz tih izvora u većoj mjeri snose teret oporezivanja. Drugim riječima, malo snažnije će se oporezivati imovina i kapital, ali će se značajnije rastereti rad. Na području poreznog broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

rasterećenja rada svakako valja napomenuti kako će se dodatno omogućiti od 1. siječnja 2024. povećana isplata neoporezivih primitaka.

Na potezu lokalna samouprava Porez na dohodak najznačajniji je prihod jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, stoga se i radi povećanja fiskalne autonomije nižih razina vlasti zadnjim krugom porezne reforme jedinicama lokalne samouprave omogućuje da svojim odlukama propisuju visine poreznih stopa godišnjih poreza na dohodak u granicama propisanih zakonom. Prve odluke o visinama poreznih stopa jedinice lokalne samouprave donijet će do kraja 2023. godine s primjenom od 1. siječnja 2024., a u slučaju ne donošenja odluka primjenjivat će se porezne stope od 20% i 30%. Navedeno ostavlja i prostor za dodatna porezna rasterećenja ovisno o financijskim mogućnostima pojedinih jedinica lokalne samouprave. Ujedno se i promjenama u dijelu lokalnih poreza proširuje raspon u kojem jedinice lokalne samouprave mogu propisati visinu poreza na kuće za odmor, čime se dodatno osnažuje fiskalna autonomija jedinica lokalne samouprave. Posljednjim krugom porezne reforme napravljen je i značajan iskorak na području poreza na dodanu vrijednost. Propisuju se pojednostavljene odredbe o ispravku porezne osnovice u skladu s kojima će porezni obveznik koji je obavio isporuku moći ispraviti poreznu osnovicu u slučaju opoziva ili različitih vrsta popusta te nemogućnosti naplate cijelog ili dijela potraživanja koja nisu naplaćena dulje od jedne godine, neovisno o postupcima primatelja isporuke. Navedeno zakonsko rješenje trebalo bi znatno olakšati poslovanje poduzetnika. 10

perspektive

Kako porezne izmjene potiču ulaganja u održive ekonomske aktivnosti?

I na području poreza na dobit tijekom porezne reforme učinjene su značajne promjene. Snižena je stopa poreza na dobit na 18%, ali je uvedena i dodatno snižena stopa poreza na dobit od 10%. Zadnjima krugom porezne reforme radi povećanja konkurentnosti naših poduzetnika ukinuto je plaćanje poreza po odbitku na usluge poreznog i poslovnog savjetovanja i istraživanja tržišta, uz istovremeno podizanje stope poreza po odbitku s 20% na 25% pri isplati naknade na područje nekooperativnih jurisdikcija prema EU popisu. Na ovaj način i porezni sustav djeluje odvraćajuće za odabir poslovanja s osobama u nekooperativnim jurisdikcijama, Dodatno, izmijenjeno je niz poreznih instituta usmjerenih na povećanje porezne transparentnosti i pravne sigurnosti poduzetnika, a u cilju borbe protiv poreznih prijevara i utaja kao država pridružili smo se mnogostranim sporazumima za razmjenu informacija s trećim zemljama. Brojne su mjere donijete u cilju administrativnog rasterećenja kako građana tako i poduzetnika u provedbi poreznih postupaka.

Digitalizacija ubrzava procese Porezne promjene omogućile su i digitalizaciju niza poreznih postupaka. Danas se više od 90% komunikacije poreznih obveznika s Poreznom upravom odvija putem sustava ePorezna te se 97% svih poreznih prijava i obrazaca podnosi elektroničkim putem, čime se kontinuirano smanjuje potreba fizičkog dolaska u ispostave Porezne uprave. U sustavu ePorezna danas je više od 1,4 milijun poreznih obveznika kako građana tako i poduzetnika. Elektroničke usluge Porezne uprave (ePorezna) danas su, nakon Osobnog korisničkog pretinca, druge najposjećenije usluge u sustavu e-Građana. Digitalizacija postupaka i administrativno rasterećenje je i daljnji smjer porezne politike. U skladu s digitalnim dobom u kojem se nalazimo, porezni sustav traži nova rješenja u kojima će se izvještavanje Porezne uprave uklopiti i provoditi kroz procese koji se već odvijaju kod poduzetnika. U tom smjeru provodimo i projekt poznat pod nazivom Fiskalizacija 2,0 kojem je cilj uvesti e-račune u poslovanje poduzetnika te kroz razmjenu e-računa stvoriti novi izvještajni sustav prema Poreznoj upravi ukidanjem niza postojećih poreznih obrazaca. Osim ukidanja obrazaca, izdavanje e-računa donosi niz koristi u poslovanju poduzetnika i štedi resurse izuzetno bitne za održivo poslovanje. Na tom tragu, provodimo i projekt uspostave Registra stanovništva, obitelji i kućanstava. Uspostava navedenog Registra zamijenit će potrebu popisa stanovništva, ali i omogućiti ostvarivanje prava i ispunjenje obveza u cijelom pravnom sustavu bez podnošenja dodatnih zahtjeva i dokumenata. Porezna politika ima važnu ulogu za jačanje socijalne sigurnosti i pomoći socijalno najugroženijim skupinama kao i rasterećenju gospodarstva i podizanju njegove konkurentnosti. Stoga će i nadalje provoditi potrebne analize te donositi promjene kako bi se potaknulo poduzetništvo te kako bi se istovremeno štitio standard građani kroz daljnje porezno i administrativno rasterećenje. broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Fiskalna podrška zelenoj tranziciji Održivi razvoj je proces koji u svojem središtu ima cilj zadovoljiti potrebe današnjice bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Poslovanje u skladu s ciljevima održivog razvoja pomaže suzbiti globalne klimatske i društvene izazove te osigurati bolju budućnost za generacije koje dolaze. Donošenjem Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i Programa održivog razvoja Ujedinjenih naroda do 2030. vlade iz cijeloga svijeta odabrale su održiviji put za naš planet i naše gospodarstvo. Pariški sporazum, koji je u prosincu 2015. potpisalo 195 zemalja, prvi je opći, globalni klimatski sporazum usmjeren na prilagodbu i jačanje otpornosti na klimatske promjene te na ograničenje globalnog zatopljenja na znatno ispod 2°C. Europska unija je, kao i u mnogim temama do sada, predvodnik u tranziciji na klimatski neutralno, klimatski otporno, resursno učinkovito i pravedno gospodarstvo, a održivost je već dugo u središtu projekta Europske unije. Kako bi se postigli zacrtani ciljevi, potrebno je uskladiti sve izvore financiranja: javne i privatne, nacionalne i multilateralne, a Europska unija mora surađivati s razvijenim državama na globalnoj razini, kao i sa državama s niskim i srednjim dohotkom koje su u tranziciji. Podrška održivosti tj. usmjeravanje javnih sredstava prema održivim aktivnostima je s fiskalne strane neupitna, a za Republiku Hrvatsku velika je prednost što je članica Europske unije, koja je danas globalni predvodnik u tranziciji na klimatski neutralno, klimatski otporno, resursno učinkovito i pravedno gospodarstvo. U tom smislu odlučnost Vlade je vidljiva, primjerice, i kroz mjere predstavljene u okviru 5. paketa mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena2 u kojemu je osigurana dodatna alokacija za mjere usmjerene na zelenu tranziciju i energetsku učinkovitost u iznosu 1,212 milijardi eura (povrh 288 milijuna eura iz prethodnog paketa). Kada se pogleda Nacionalni plan oporavka i otpornosti Republike Hrvatske3 vidljivo je kako je čak 40% sredstava, tj. 2,5 mlrd. eura, usmjereno na zelenu tranziciju i borbu protiv klimatskih promjena. Najznačajniji segment je projekt obnove zgrada nakon potresa pri čemu se iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti financira obnova i energetska modernizacija zgrada oštećenih razornim potresima koji su Hrvatsku pogodili 2020. Konkretno, obnovit će se 45.000 metara četvornih privatnih objekata i 274.000 metara četvornih površine javnih zgrada na područjima Grada Zagreba te Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije. Osim što će se povećati seizmička otpornost (načelo bolje ponovne izgradnje), u svim će se zgradama ostvariti ušteda energije od najmanje 30% u usporedbi sa stanjem prije obnove, što će pridonijeti čišćem i sigurnijem okolišu.

https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Vijesti/2023/Rujan/14%20rujna//5.%20 paket%20mjera%20Vlade.pdf 3 https://planoporavka.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Plan%20oporavka%20i%20 otpornosti%2C%20srpanj%202021..pdf?vel=13435491 2

perspektive

Kako porezne izmjene potiču ulaganja u održive ekonomske aktivnosti?

U Ministarstvu financija izmjene u poreznom sustavu se pripremaju i osmišljavaju uvijek s ciljem podupiranja procesa koji se odvijaju u gospodarstvu. Kako bi se potaklo korištenje obnovljivih izvora energije propisana je stopa PDV-a od 0% na isporuku i ugradnju solarnih ploča na privatne stambene objekte, prostore za stanovanje te javne i druge zgrade koje se koriste za aktivnosti od javnog interesa te isporuku i ugradnju solarnih ploča u blizini takvih objekata, prostora i zgrada, čime se de facto omogućila primjena stope PDV-a od 0% od strane izvođača na svu opremu i radove potrebne za realizaciju projekata izvedbe takvih jednostavnih građevina u smislu zakona kojim se regulira gradnja. Također, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost proizvodnje električne energije, kao korisnici postrojenja za samoopskrbu, obveznici su poreza na dohodak po toj osnovi tek ako ostvare ukupan godišnji primitak veći od trostrukog iznosa osnovnog osobnog odbitka, što znači veći od 1.680 eura. Valja podsjetiti i na Zakon o poticanju ulaganja4 prema kojemu poduzetnici već sada ostvaruju porezne olakšice za ulaganja u dugotrajnu imovinu plaćanjem niže porezne stope (snižene od 50% do 100%). Dakle, spremi smo i poreznim olakšicama vezanima uz dobit poticati ulaganja u dugotrajnu imovinu koja pridonosi zelenoj tranziciji. Očekujemo kako će se i na razini Europske unije, u narednom razdoblju, intenzivnije poticati društva koja su ekološki održivija i usmjerena na zelenu tranziciju u odnosu na ona koja to nisu.

Forum za podršku održivom financiranju Slijedom shvaćanja važnosti primjene koncepta održivosti u svakodnevnom poslovanju, u prosincu 2022. pristupili smo Koaliciji ministara financija za klimatsko djelovanje. Republika Hrvatska je za nadolazeće razdoblje aktivno uključena u aktivnosti vezane za dva Helsinška načela koja se odnose na prilagodbu nacionalnih politika i praksi obvezama iz Pariškog sporazuma te na razmjenu stručnosti i najboljih praksi, dok smo za tri načela u statusu promatrača (aktivnosti na preuzimanju mjera za efektivno zaračunavanje ugljičnih emisija, klimatske promjene kao mainstream u oblikovanju ekonomskih i fiskalnih politika te mobiliziranje privatnih fondova (izvora financiranje) za klimatsko financiranje). U svjetlu navedenog, Ministarstvo financija je osnovalo Radnu skupinu za podršku održivom financiranju, a do kraja ove godine će predložiti i uspostavu zajedničke platforme pod nazivom Forum za podršku održivom financiranju. Cilj je, u suradnji s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja te Hrvatskom narodnom bankom i Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga, uspostaviti zajedničku platformu za razmjenu informacija i povećanje doprinosa financijskog sektora ostvarenju ciljeva Europskog zelenog plana, uz koordinaciju svih bitnih dionika. Sve navedene aktivnosti trebale bi pripomoći u aktivnijem usmjeravanju kapitala u održive ekonomske aktivnosti pridonoseći tako ispunjavanju zajedničkih ciljeva na razini Europske unije. 4

Zakon o poticanju ulaganja (Narodne novine, broj 63/22)

broj 3-4 :: prosinac 2023.

STRATEŠO UPRAVLJANJE ODRŽIVIM RAZVOJM

Koristi nadmašuju troškove Postizanje klimatske neutralnosti Europske unije do 2050. predstavlja izazov za sve čimbenike. Kratkoročno će najveći teret podnijeti poduzetnici, pri čemu će dugoročno profitirati naglaskom na strateško upravljanje održivim razvojem. piše: dr. sc. Ante Žigman1 I dok smo nekada samo slušali o mogućim posljedicama klimatskih promjena, danas nam više nije teško zamisliti najgore scenarije koje su klimatske promjene donijele u naše živote. Jedan od primjera drastičnih klimatskih promjena je taj da je još prije par godina visoka ljetna temperatura smatrana ona oko 30 Celzijevih stupnjeva, dok se unazad par ljeta temperatura znala popeti i do 40 stupnjeva. Tako smo u ljeto 2023. svjedočili i snažnim olujama netipičnim za to godišnje doba, svjedočimo i sve toplijim zimama gdje će snijeg postati samo sjećanje koje ćemo prepričavati budućim naraštajima. Klimatske promjene sada direktno, osim na okoliš, utječu i na zdravlje ljudi te ne možemo više biti nepristrani promatrači koji iščekuju promjene tek u budućnosti. Vrijeme je da se djeluje sada, iako i to „sada“ znači da smo vjerojatno već zakasnili.

Odgovornost je na poduzećima Kao najveći čimbenici koji utječu na klimatske promjene najčešće se spominju velika poduzeća te je vrlo brzo postalo jasno da se njihovo djelovanje s aspekta utjecaja na okoliš mora ograničiti, tj. usmjeriti na pozitivno djelovanje te u najvećoj mogućoj mjeri smanjiti negativan utjecaj na okoliš. Osim regulatornog aspekta koji je definiran zakonodavstvom Europske unije te nacionalnim zakonima, još je veći utjecaj vanjskih korisnika, odnosno investitora koji odlučuju kojem će poduzeću, tj. izdavatelju na uređenom tržištu pokloniti svoje povjerenje kako bi bili sigurni da je njihov kapital uložen u djelatnosti kojima se ne šteti okolišu i kojima se osigurava dobrobit ljudskih života. 1

Autor je predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA).

perspektive

Koristi nadmašuju troškove

Zbog svega navedenog Europska unija usvojila je još 2014. zakonodavni okvir o nefinancijskom izvještavanju koji se odnosi na okolišne, društvene i upravljačke čimbenike izdavatelja, a navedeni zakonodavni okvir pretočen je i u hrvatsko zakonodavstvo. S obzirom da je nefinancijsko izvještavanje tek odnedavno postalo sve važnije, izdavatelji se još uvijek suočavaju s brojnim izazovima, a neki od njih su: kako i na koji način mjeriti nefinancijske čimbenike sukladno regulativi, dobri primjeri izvještavanja iz prakse te nedovoljni financijski resursi za ulaganja u okolišno održive ciljeve. Također, javlja se i problem tzv. greenwashinga, odnosno lažnog predstavljanja proizvoda kao „zelenog“, tj. okolišno održivog, dok u suštini taj proizvod nema stvarna obilježja očuvanja okoliša.

Standardizacija nefinancijskog izvještavanja U cilju objašnjavanja izazova s kojima se danas susreću izdavatelji, tj. obveznici nefinancijskog izvještavanja, potrebno je krenuti od samog regulatornog okvira koji je u Hrvatskoj pretočen iz Direktive o nefinancijskom izvještavanju2 (NFRD) u Zakon o računovodstvu (Narodne novine br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23; dalje: ZOR). Naime, u članku 21.a ZOR-a definirano je da veliki poduzetnici koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine, moraju u svoje izvješće poslovodstva uključiti i nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika te učinka njegovih aktivnosti koje se odnose najmanje na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem. Također, navedeno je da se poduzetnik može osloniti na nacionalne okvire, okvire Europske unije, međunarodne okvire ili neobvezujuće smjernice o metodologiji podnošenja izvješća o nefinancijskim informacijama (smjernice za izvješćivanje) koje objavljuje Europska komisija te je u tom slučaju dužan navesti na koje se okvire oslanja. Sukladno navedenom, ovdje se javlja prvi izazov za obveznike izvještavanja s obzirom da su izdavatelji dužni izvještavati o svojim financijskim podacima sukladno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (dalje: MSFI), dok istovremeno u obzir moraju uzeti i klimatske rizike čiji je utjecaj na poslovanje izdavatelja često teško kvantificirati i izraziti financijskim podacima. Također, europski standardi nefinancijskog izvještavanja još uvijek nisu bili usvojeni u trenutku stupanja na snagu Direktive o nefinancijskom izvještavanju što je značilo da je svaki poduzetnik mogao koristiti različitu metodologiju izvještavanja te je tako bilo nemoguće mjeriti okolišne čimbenike iz nefinancijskog izvještaja za npr. različite poduzetnike u istoj industriji čime je i samim investitorima bilo teže

Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

odlučiti koji poduzetnik ima bolje nefinancijske pokazatelje. Izdavateljima je tako bilo moguće odlučiti se hoće li izvještavati pomoću GRI standarda (Globalna inicijativa za izvještavanje; engl. Global Reporting Initiative), EU Smjernica za izvještavanje o klimatskim promjenama te ESMA-inim (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) Smjernicama za izvještavanje o klimatskim pitanjima. Osim navedene regulative, na snagu je stupilo i izvještavanje o ključnim pokazateljima uspjeha (KPI-jevima) sukladno Uredbi o taksonomiji3 prema kojoj su izdavatelji obvezni objaviti pokazatelje koji se odnose na prihode, kapitalna ulaganja (Capex) i operativne rashode (Opex) vezane uz prva dva okolišna cilja, a to su ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba klimatskim promjenama. Izdavatelji su u svojim nefinancijskim izvještajima za 2022. bili obvezni objaviti KPI-jeve za prva dva okolišna cilja sukladno kriterijima tehničke provjere na temelju kojih se za određene ekonomske djelatnosti utvrđuje doprinose li pojedinim okolišnim ciljevima i nanose li bitnu štetu preostalim ciljevima. Za preostala četiri okolišna cilja definirana Uredbom o taksonomiji (održiva uporaba i zaštita vodnih i morskih resursa, prijelaz na kružno gospodarstvo, sprečavanje i kontrola onečišćenja i zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava) očekivano je usvajanje kriterija tehničke provjere u 2023. te će izdavatelji u budućnosti morati objaviti svoje pokazatelje i za preostala četiri navedena cilja.

Spriječiti greenwashig Koliko je važno izvještavanje o održivom poslovanju vidi se i iz ESMA-inih javnih objava upućenih izdavateljima i regulatorima. Naime, ESMA je nedavno objavila godišnju Izjavu za javnost kojom se utvrđuju europski zajednički prioriteti nadzora (dalje: ECEP) koji se odnose na godišnja financijska i nefinancijska izvješća izdavatelja za 2023. godinu4. U svom izvješću ESMA naglašava da će zajedno s nacionalnim regulatornim tijelima obratiti posebnu pozornost na područja definirana u ECEP-u prilikom provođenja nadzora nad financijskim izvještajima izdavatelja. ESMA potiče izdavatelje, nadzorna tijela i revizore da razmotre navedene prioritete prilikom pripreme, nadzora i revizije godišnjih izvješća za 2023. godinu navodeći da bi izdavatelji te preporuke trebali uzeti u obzir vodeći se načelom značajnosti i važnosti za njihovo poslovanje. Nadalje, u Izjavi se navodi da će ESMA naknadno izvijestiti o svojim nalazima na temelju obavljenih nadzora, a nadzorna tijela će poduzeti odgovarajuće mjere kad god se utvrde značajne pogreške. Sukladno ESMA-inoj izjavi, sljedeća područja utvrđena su kao prioriteti ECEP-a za izvještaje za 2023.:

Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 4 Dostupno na linku: ESMA32-193237008-1793 2023 ECEP Statement (europa.eu) 3

perspektive

Koristi nadmašuju troškove

–

prioriteti vezani za financijska izvješća sukladno MSFI-jevima: klimatska i ostala pitanja vezana za okoliš te makroekonomsko okruženje

–

prioriteti vezani za nefinancijska izvješća: klimatska i ostala pitanja vezana za okoliš (članak 8. Uredbe o taksonomiji, ciljevi, provedba i napredak, emisije obuhvata 3)

–

prioriteti u vezi s alternativnim mjerama uspješnosti (APM) i jedinstvenim europskim elektroničkim formatom (ESEF i „block tagging“).

Iz navedenog je vidljivo da ESMA kontinuirano stavlja naglasak na klimatska i ostala okolišna pitanja koja će biti predmetom nadzora regulatora u narednoj godini. Također, krajem ožujka 2023. ESMA je objavila i svoje godišnje Izvješće o korporativnom izvješćivanju. Sukladno izvješću, rezultati provedbe nadzornih prioriteta (ECEP-a) za 2021. pokazali su da postoji značajan prostor za poboljšanje u odnosu na objavljivanje klimatskih pitanja u financijskim izvješćima poduzetnika. Nedavno je ESMA objavila i Izvješće o napretku u greenwashingu. ESMA je u ovim izvješćima naglasila važnost da izdavatelji i dalje nastave poboljšavati informacije koje objavljuju kako bi omogućili investitorima da donesu odluke zasnovane na što boljim podacima te kako bi spriječili greenwashing, odnosno lažno predstavljanje proizvoda održivim te tako pridonijeli zaštiti investitora. Konačno, ESMA napominje da će, kako se pitanja povezana s klimom razvijaju tijekom vremena, druga područja koja nisu obrađena u ESMA-inom izvješću ili u ECEP-u postati relevantna. Također, ne treba zaboraviti i utjecaje koji su se u prošlosti možda smatrali nematerijalnim, u budućnosti mogu postati materijalni. Stoga je najvažnije da svi relevantni dionici nastave pomno pratiti razvoj događaja koji proizlaze iz pitanja povezanih s klimom te da iznova svake godine ili češće broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

procjenjuju kako i kojim intenzitetom razvoj događaja utječe na njihovo poslovanje i, posljedično, njihovo financijsko izvješćivanje i izvještavanje o održivosti.

Pogled u budućnost Kao nastavak Direktive o nefinancijskom izvještavanju, 5. siječnja 2023. na snagu je stupila Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD)5 kojom će se proširiti obveznici izvještavanja o održivosti pa će tako osim velikih poduzetnika definiranih Direktivom o nefinancijskom izvještavanju obveznicima postati svi veliki poduzetnici (neovisno jesu li im vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište ili ne) te ona mala i srednja poduzeća (osim mikropoduzeća) čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište. Komisija će usvojiti delegirane akte radi utvrđivanja standarda o održivosti te će se usvajanjem standarda osigurati kvaliteta informacija o kojima se izvješćuje, a informacije u izvještajima će morati biti predstavljene na razumljiv, relevantan, povjerljiv, usporediv i vjerno predstavljen način. Posebno će biti usvojeni delegirani akti za standarde izvješćivanja o održivosti koji su proporcionalni i relevantni za kapacitete malih i srednjih poduzeća. Europska komisija usvojila je u srpnju 2023. EFRAG-ov6 prijedlog od 12 standarda za izvješćivanje o održivosti (ESRS standardi) čiji je cilj pridonijeti procesu primjene jedinstvenih standarda za sve obveznike izvješćivanja o održivosti na europskoj razini. Sami standardi podijeljeni su u četiri kategorije te tako pokrivaju okolišna, društvena i upravljačka pitanja, uključujući klimatske promjene, biološku raznolikost i ljudska prava. Implementacija CSRD-a u nacionalne zakone i druge propise predviđena je do 6. srpnja 2024., a prva primjena izvještavanja za poduzetnike bit će u 2025. za financijsku godinu 2024. i to za društva na koja se već primjenjuje NFRD (izdavatelji koji imaju iznad 500 zaposlenih). Nadalje, izvještavanje u skladu s CSRD zahtjevima u 2026. za financijsku godinu 2025. bit će obvezno za sva velika poduzeća na koja se trenutačno ne primjenjuje NFRD, dok će izvještavanje u 2027. za financijsku godinu 2026. biti obvezno i za mala i srednja poduzeća uvrštena na burzu (osim mikropoduzeća). CSRD direktiva tako mijenja i nadopunjuje sljedeće direktive:

Direktiva (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni Uredbe (EU) br. 537/2014, Direktive 2004/109/EZ, Direktive 2006/43/EZ i Direktive 2013/34/EU u pogledu korporativnog izvješćivanja o održivosti 6 Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje (EFRAG) neprofitno je udruženje osnovano u skladu s belgijskim pravom koje služi javnom interesu davanjem savjeta Komisiji o odobravanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja. U 2021. je proširen djelokrug EFRAG-a na način da mu je dodijeljena uloga pružanja tehničkih savjeta Europskoj komisiji u obliku potpuno pripremljenog nacrta standarda izvješćivanja o održivosti EU-a i/ili nacrta izmjena i dopuna ovih standarda. 5

perspektive

Koristi nadmašuju troškove

–

Direktiva 2013/34/EU (Računovodstvena direktiva)

–

Direktiva 2004/109/EZ (Direktiva o transparentnosti)

–

Direktiva 2006/43/EZ (Revizijska direktiva).

Što se tiče izmjena Računovodstvene direktive, u budućnosti će obveznici izrađivati svoja izvješća poslovodstva u elektroničkom formatu za izvještavanje i opisno označavati svoje izvješće o održivosti, što uključuje objave utvrđene u članku 8. Uredbe o taksonomiji. Također, revizori će na temelju postupka ograničene provjere davati mišljenje o usklađenosti izvještavanja o održivosti sa zahtjevima iz CSRD-a, uključujući usklađenost izvješćivanja sa standardima izvješćivanja o održivosti, postupku koje poduzeće provodi kako bi utvrdilo informacije u skladu sa standardima, usklađenost sa zahtjevom za opisno označavanje izvješćivanja o održivosti i usklađenost sa zahtjevima iz članka 8. Uredbe o taksonomiji. Izmjene Direktive o transparentnosti uključuju dodavanje pojma „izvješćivanja o održivosti“ u izjavu odgovornih osoba izdavatelja, na način da je, između ostalog, prema njihovim saznanjima izvješće poslovodstva sastavljeno u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti i specifikacijama donesenima na temelju članka 8. Uredbe o taksonomiji te se dodaje članak u kojem je određeno da ESMA izdaje smjernice o nadzoru izvješćivanja o održivosti koji provode nadležna nacionalna tijela. Što se tiče izmjena Revizijske direktive dodane su nove odredbe vezane uz provjeru izvješćivanja o održivosti kao što su obrazovne kvalifikacije revizora, stručni ispit, naknade za reviziju, standardi za provjeru izvješća o održivosti te ostalo. Sve će to sigurno predstavljati dodatne troškove za obveznike izvještavanja, ali zasigurno će otvoriti i nove prilike za cijelu jednu novu industriju koja će se specijalizirati za nefinancijsko izvještavanje. Također, nefinancijsko izvješće će u budućnosti zahtijevati objavu u ESEF formatu (Delegirana uredba ESEF 2019/815) što će isto za posljedicu imati povećane troškove obveznika izvještavanja.

Koristi veće od troškova Svim ovim recentnim regulatornim promjenama prethodilo je predstavljanje Europskog zelenog plana krajem 2019. koji čini paket inicijativa u području politika kojim se želi osigurati zelena tranzicija EU-a, pri čemu je krajnji cilj postići klimatsku neutralnost do 2050. godine. Kako bi se navedeno postiglo, potrebno je, između ostalog, bolje prikupljanje i razmjena podataka da bi se poboljšao pristup znanju o učincima klimatskih promjena i razmjena tog znanja što dovodi do dodatnih troškova za poduzetnike. Sam proces prilagodbi zelenoj tranziciji postaje za sve poduzetnike dodatno izazovan i zbog trenutne energetske krize koja je potaknuta vojnom agresijom Rusije na Ukrajinu i općenito geopolitičkim tijekovima. Aktivnosti koje poduzetnici moraju poduzeti u smislu društvenog odgovornog poslovanja i korporativne održivosti su definiranje informacija o strategiji, pristupu, broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

ciljevima, politikama, upravljanju, provedbi, rizicima i prilikama relevantnim za značajne aspekte i utjecaje poslovanja poduzetnika vezanih uz okoliš, društvo i korporativno upravljanje. Potrebna su ulaganja u sve aspekte poslovanja, prije svega u tehnologiju kako bi poduzetnici bili uspješni sudionici digitalne transformacije te u razvoj funkcije ljudskih potencijala kako bi se razvila primjerena kultura poslovanja koja podržava održivo poslovanje. U odnosu na samo nadolazeće izvještavanje o održivosti u odnosu na sva tri aspekta (okolišni, društveni i upravljački), najznačajniji očekivani troškovi7 su: –

– –

administrativni troškovi i troškovi provjere koji ovise o veličini društva, sektorima i sl., a odnose se na troškove prikupljanja i analize informacija o održivosti te izvještavanje o istima jednokratni troškovi (primjerice troškovi upoznavanja s regulativom, određene investicije, edukacija osoblja) troškovi digitalizacije (digitalno označavanje izvješća o održivosti) i slično.

Navedeni regulatorni zahtjevi zasigurno zahtijevaju sve veću angažiranost poduzetnika (izdavatelja) te direktno utječu na povećanje troška zaposlenika ili vanjskih dobavljača koji su neophodni za ispunjavanje navedenih zakonskih odredbi. Tako često u praksi možemo naći i novoosnovane odjele odnosno sektore koji su primarno zaduženi za održivo poslovanje poduzetnika i upravljanje istim, zaposlenike specijalizirane samo za nefinancijsko izvještavanje, tj. izvještavanje o održivosti te čitav niz dobavljača specijaliziranih za alate i ostale konzultantske usluge što se tiče nefinancijskog izvještavanja i održivosti poslovanja poduzetnika. Navedeno dovodi do dodatnih troškova, no i do dodatnih koristi jer se na taj način stavlja naglasak na strateško upravljanje održivim razvojem. S obzirom na sve zahtjevniju zakonsku regulativu u skorijoj budućnosti i očekivan porast troškova za obveznike nefinancijskog izvještavanja te sve veću potrebu za zapošljavanjem novog kadra ili specijalizacijom postojećih zaposlenika, poduzetnici se istovremeno suočavaju s inflacijom, porastom cijena usluga te manjkom radne snage. Međutim, bitno je naglasiti da će ovi troškovi biti neophodni za rast poduzeća, ukoliko ono želi opstati i dalje razvijati održiv način poslovanja. Zato treba naglasiti i pozitivne strane ulaganja u održivo poslovanje, a to je da će poduzetnici zasigurno u budućnosti imati višestruke koristi naspram inicijalnih troškova s obzirom da se sve više investitora, a tako i javnosti, odlučuje ulagati u održiva poduzeća čiji je primarni naglasak na dobrobiti šire zajednice i očuvanja okoliša kao i ulaganje u zadovoljstvo svojih zaposlenika. Međutim, potrebno je pričekati izvještavanje prema novoj regulativi kada će biti moguće donijeti zaključke o uspješnosti poduzeća u pogledu pitanja održivosti.

Europska komisija: Procjena utjecaja, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/TXT/?uri=CELEX:52021SC0150#footnote3

perspektive

ODLUČIVANJE U UVJETIMA NESIGURNOSTI I RIZIKA

Kako smanjiti neizvjesnost priželjkivanog ishoda? Razdoblja stabilnosti i smanjenih rizika bila su relativno rijetka u povijesti čovječanstva. Većina odluka koje donosimo uključuje određenu količinu neizvjesnosti i asimetričnih informacija. Svaka odluka predstavlja kompromis između očekivanog ishoda i pripadajućih rizika. piše: dr. sc. Damir Novotny1 Iako su današnje generacije uvjerene kako je upravo njihovo vrijeme manje izvjesno od nekih prošlih vremena i prepuno rizika, koje donose sadašnje globalne nestabilnosti i ratovi, to je ipak udaljeno od činjenica. Zapravo su razdoblja stabilnosti i smanjenih rizika bila relativno rijetka u povijesti čovječanstva. Velika većina odluka koje svakodnevno donosimo uključuje određenu količinu neizvjesnosti i asimetričnih informacija, odnosno nesavršenog znanja o tome do kakvih ishoda mogu dovesti naše odluke. Svi mi, ali i ekonomski akteri koji već tisućama godina donose odluke s monetarnim učincima osobito, svakodnevno se suočavaju s većim ili manjim rizicima. Potrošači i poduzetnici, donoseći svoje odluke, svjesno ili podsvjesno prihvaćaju rizike neizvjesnosti koje se mogu dogoditi u budućnosti i koje nije moguće predvidjeti. Kolokvijalni pojmovi neizvjesnosti, pak, osobito kada se odluka opisuje kao „rizična“, često nose i konotacije potencijalne opasnosti. Dakle, naši izbori predstavljaju kompromise između opcija i odluka koje obećavaju sigurnost i izbjegavanje rizika te onih koje nam, naizgled, obećavaju visoke dobitke i prosperitet.

Auror je profesor stručnih studija, T&MC Group / Veleučilište Edward Bernays

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Depoziti vs. nekretnine Pogledajmo, primjerice, tržište nekretnina u Hrvatskoj. Cijene su već desetak godina u stalnom porastu. Unatoč činjenici da postoji doista veliki broj stambenih jedinica koje nisu nastanjenje, potražnja za stanovima, uz rastuće cijene koje statistički promatrajući velikoj većini hrvatskih građana nisu priuštive, ne jenjava. Uz brojne druge činitelje rasta potražnje i cijena, poput sveprisutnog rentijerskog mentaliteta, vlasnici štednje2 donose kompromisne izbore između držanja depozita u sigurnosti bankarskog sustava, uz niske rizike, i ulaska u rizične transakcije na tržištu nekretnina. Procjene brojnih aktera je da ulaganja u nekretnine nije neizvjesno, iako ekonomska povijest pokazuje drugačiju sliku. Ljudski rod je kroz evoluciju razvio snažne mehanizme suočavanja s neizvjesnošću i rizicima koji su omogućili njegov opstanak. Ponekad su ti mehanizmi oslabljeni, kao u slučaju mentalnih poremećaja i ovisnosti, ishodi donošenja mogu biti pogubni, čak katastrofalni. Budući da ljudi (još uvijek ne roboti) donose ekonomske i poslovne odluke, razumijevanje procesa donošenja odluka je ključno za razumijevanje odvijanja ukupnih ekonomskih procesa. U tom smislu ekonomisti, uz pomoć psihologa i socijalnih psihologa, proučavaju kako različiti aspekti neizvjesnosti utječu na donošenje odluka. Na temelju brojnih istraživanja o donošenju odluka u okolnostima neizvjesnosti razvijeni su modeli i upravljački modeli za kontrolu rizika i smanjivanje negativnih ishoda.

Ekonomika neizvjesnosti „Neizvjesnost“ se najčešće definira psihološkim stanjem u kojem donositelju odluka nedostaje znanje o tome kakav će ishod uslijediti iz nekog od njegovih izbora. Istraživanja neizvjesnosti i „rizika“ kao njenog najvažnijeg aspekta ima više od 300 godina povijesti. Francuski filozof i matematičar Blaise Pascal je tako, u 17. stoljeću, započeo razmatrati pitanje rizika iz pogleda klađenja i sudjelovanja u igrama na sreću. Pascal je spoznao da izračunavanjem vjerojatnosti različitih ishoda u kockanju informirani sudionik može izabrati opciju koja pruža najveću kombinaciju vrijednosti i vjerojatnosti. Ta je veličina danas poznata kao „očekivana vrijednost“. Nakon Pascala su neizvjesnost izučavala dva velika imena: Daniel Bernoulli, švicarski matematičar i botaničar, te Adam Smith, začetnik klasične ekonomske misli. Početkom 20. stoljeća je ovu temu zaintrigirala Johna Maynarda Keynesa, jednog od najznačajnijih ekonomista u tom stoljeću, i Franka Knighta, profesora sveučilišta u Chicagu i osnivača čuvene čikaške ekonomske škole. Istraživanja ekonomije neizvjesnosti u drugoj polovici 20. stoljeća je nedvojbeno obilježila knjiga „Teorija

Štednja hrvatskih građana, deponirana u bankama, je u stalnom porastu, osobito u gradu Zagrebu i Jadranskoj Hrvatskoj

perspektive

Kako smanjiti neizvjesnost priželjkivanog ishoda?

igara i ekonomskog ponašanja“ Johna von Neumanna i Oskara Morgensterna, objavljena 1944. godine u izdanju američkog sveučilišta Princenton. Ova se knjiga smatra prekretnicom u pokušajima objašnjavanja ponašanja ekonomskih aktera u okolnostima neizvjesnosti i povećanih rizika. Nakon ove izrazito zapažene knjige brojni ugledni ekonomisti iz drugog dijela 20. i početka 21. stoljeća su istraživali ovu temu kako bi pronašli odgovore na pitanje ponašanje ekonomskih aktera u neizvjesnosti, poput nobelovaca Miltona Friedmana, Jamesa Tobina, Kennetha Arowa, Georga Akerlofa, Michaela Spencea i Jospeha Stiglitza3.

J.M. Keynes je, u dvojbi o tome možemo li uopće razumjeti kompleksnost neizvjesnosti koja utječe na odluke ekonomskih aktera i vjerojatnost nastupanja određenih događaja izraziti numerički, 1937. godine napisao: „Smisao u kojem koristim izraz neizvjesnost je onaj u kojem su izgledi za europski rat neizvjesni, ili su cijena bakra i kamatna stopa 20 godina kasnije neizvjesni... O ovim pitanjima ne postoji nikakva znanstvena osnova na kojoj bi se mogla formirati bilo kakva izračunata vjerojatnost. Jednostavno ne znamo.“ 3

Joseph Eugene Stiglitz je američki ekonomist koji je s A. Michaelom Spenceom i Georgeom A. Akerlofom dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju 2001. za postavljanje temelja za teoriju tržišta s asimetričnim informacijama

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Razvoj i širenje novih tehnologija početkom 21. stoljeća, povezano s globalizacijskim trendovima, povećava osjećaj neizvjesnosti i mogućnosti prelijevanja događaja iz jednog dijela svijeta u drugi. Globalno širenje bolesti koju je izazvala pandemija koronavirusa, iako su se slične pandemije događale u prošlosti (primjerice širenje virusa kuge početkom 20. stoljeća), izazvalo je rast osjećaja ugroženosti i neizvjesnosti te vrlo česte panične reakcije kreatora javnih politika. Odluke vlada o praktičnoj suspenziji ekonomskih aktivnosti je zasigurno zaslužila smirenu raspravu o učincima te odluke na suzbijanje pandemije. Nedvojbeno je, međutim, da su ovakve odluke imale negativne učinke na ekonomske aktere, rezultirale prekomjernim vladinim intervencijama i općim rastom javnog duga. S druge strane, pod pritiskom pandemije, ubrzana su istraživanja i razvoj novih cjepiva koja predstavljaju značajan znanstveni napredak. Naknadna istraživanja će prikupiti empirijske dokaze za moguću hipotezu da je rizik širenja bolesti doveo do odluka o zaustavljaju ekonomskih aktivnosti, ali i korist razvoja novih medicinskih metoda borbe protiv budućih pandemija virusa kao „očekivane vrijednosti“.

Panične odluke stvaraju nove rizike Poznati američki ekonomist John. K. Galbraith je 1977. objavio knjigu „Doba neizvjesnosti“, prvi osmislivši ovu izrazito upečatljivu i proširenu frazu koja je obilježila drugu polovicu 20. stoljeća. Prema njegovom mišljenju: „U 19. stoljeću stoljeću kapitalisti su bili sigurni u uspjeh kapitalizma, u 20. stoljeću socijalisti u socijalizam, imperijalisti u kolonijalizam, a vladajuće klase znale su da trebaju vladati. Malo je od te sigurnosti sada opstalo. S obzirom na zastrašujuću složenost problema s kojima se čovječanstvo sada suočava, sigurno bi bilo čudno da jest.“4 Ako ispravno tumačimo Galbraitha, njegov pojam „doba neizvjesnosti“ bi mogao imati dvostruko značenje. S jedne strane, to je doba u kojem ekonomska neizvjesnost i rizici rastu, odnosno doba „ekonomije neizvjesnosti“. S druge strane, ovaj pojam označava doba u kojem su poznate ekonomske ideje nedovoljne i nepouzdane za oblikovanje ekonomskih politika i obuzdavanju suvremenih rizika. Ova Galbraithova knjiga je upravo zbog druge strane značenja neizvjesnosti postala popularna, ali na žalost nije izdržala test vremena. Ekonomska misao koja bi omogućila kreatorima ekonomskih politika dovoljno čvrstih podloga u njihovom stalnom nastojanju izbjegavanja ekonomskih rizika, poput rizika cikličnog kretanja i dubokih kriza u koje s vremena na vrijeme upadaju (razvijene) zemlje, jednostavno ne postoji. Ili kako bi to rekao Keynes, jednostavno ne znamo što donosi budućnost. Od objave Galbraithove knjige je prošlo gotovo pedeset godina i ništa se nije promijenilo: doba neizvjesnosti (i rizika) i dalje traje. Utoliko panične reakcije kreatora ekonomskih politika na nagle i neočekivane promjene u ekonomskom okruženju imaju sve manje smisla, budući da ne mogu proizvesti očekivane ishode (zaštitu od rizika), ali proizvode nove neravnoteže koje izazivaju nove troškove i stvaraju nove rizike. Ostaje, dakle, pitanje 4

Gailbreith, J.K. (1977), „Doba neizvjesnosti“, Stvarnost, Zagreb, str. 7.

perspektive

Kako smanjiti neizvjesnost priželjkivanog ishoda?

kako u suvremenim okolnostima sveprisutne percepcije o rastućim neizvjesnostima, donositi odluke na makro- i mikroekonomskoj razini (poduzeća i potrošači).

Odlučivanje u doba neizvjesnosti Na temelju doprinosa Knighta i Keynesa ekonomici neizvjesnosti, mogli bismo razlikovati dvije vrste neizvjesnosti: jedne, slabije, koju možemo nazvati „ekonomskim (poslovnim) rizicima“ i druge, snažnije, koju bismo nazvali „dugoročna neizvjesnost“. Konkretnije, „rizik se odnosi na distribuciju vjerojatnosti temeljenu na pouzdanoj klasifikaciji mogućih događaja, a neizvjesnost se odnosi na događaje čija distribucija vjerojatnosti ne postoji ili se ne može u potpunosti definirati zbog nedostatka pouzdanih kriterija klasifikacije“5. Modalitete neizvjesnosti predlažu Froger i Zyla6 u tipologiji bilo koje vrste neizvjesnosti prema dva kriterija: distribucije vjerojatnosti događaja i pouzdanosti (Slika 1).

120

Izvor: Faucheux i Zyla (1998), prilagodba autora 121

Izvor: Faucheux i Zyla (1998), prilagodba autora

122

Snažna neizvjesnost je tip neizvjesnosti za koju ne postoje pouzdani povijesni podaci o

123

utjecaju na ekonomske aktivnosti. Budući da ne postoje promatranja povijesnih učinaka, ne

127

ekonomskih aktivnosti i okoliša imaju kolektivne i pojedinačne komponente te su mogu imati

128

nepovratne učinke. Procjene učinaka pandemija, s druge strane, je moguće procijeniti s više

Slika 1: Tipologija neizvjesnosti

Snažna neizvjesnost je tip neizvjesnosti za koju ne postoje pouzdani povijesni podaci 124 postoji osnovica za identificiranje mogućih učinaka događaja iz okruženja na ekonomske o utjecaju na ekonomske aktivnosti. Budući da ne postoje promatranja povijesnih 125 aktivnosti niti bi se mogle konstruirati distribucije vjerojatnosti za te učinke. Tako na primjer, učinaka, ne postoji osnovica za identificiranje mogućih učinaka događaja iz okruženja 126ekonomske nije mogućeaktivnosti ex-ante pouzdano rizik okolišnih promjena. Odlukevjerojatnosti u vezi odnosa za te na niti biprocijeniti se mogle konstruirati distribucije 7 Faucheux, S.,jer i postoji Froger, G.sličnih (1995). Decision-making under 129 pouzdanosti povijest događaja . Za učinke političkih kriza i environmental ratova na

uncertainty. Ecological economics, 15(1), 29-42 tržišta i cijene sirove nafte, također, postoje povijesni empirijski podaci na temelju kojih je Froger, G., i Zyla, E. (1998). Towards a Decision-Making Framework to Address 131 moguće identificirati rizike i procijeniti vjerojatnost kretanja cijena u kratkom i srednjem Sustainable Development Issues: From Orthodox to System Dynamics Heuristic Models 132 roku. Točno prije 50Uncertainty. godina, u listopadu 1973.g. je tzv. Jomkipurski rat između Izraela i under Environmental In Sustainable Development: Concepts, Rationalities 133 arapskih zemalja prekinuto dugo razdoblje Springer niskih cijena nafte. Cijene nafte su se u kratkom and Strategies (pp.je277-297). Dordrecht: Netherlands 130

134

roku od US$ 15,00 po barelu, pod utjecajem zaustavljanja isporuka nafte od strane arapskih

135

zemalja prema zapadnim razvijenim zemljama i neizvjesnosti opskrbe tržišta, narasle na US$

136

30,00 te nastavile rasti i nakon ukidanja embarga sve do razine od US$ 120,00 za barel u

broj 3-4 :: prosinac 2023.

140

zemljama. Cijene nafte su ponovo počele rasti početkom 2000-tih, kao posljedica naglog

141

rasta potražnje iz zemalja s rastućim posebno iz Kine. Nakon financijske krize Tema broja: Održivo ekonomijama, poslovanje u uvjetima nesigurnosti

142

u 2009.g. su cijene nafte ponovo počele padati. Zatvaranje tržišta koje je uslijedilo kao

na primjer, nije moguće ex-ante okolišnih 143 učinke. odgovorTako kreatora javnih politika na širenje bolesti pouzdano COVID 19 procijeniti u 2020.g. jerizik dovelo do nastavka

Odluke u vezi odnosa ekonomskih aktivnosti i okoliša imaju tržišta, kolektivne 144 promjena. pada, sve do paradoksalnih ”negativnih” cijena. Post-pandemijsko otvaranje nagli rast 145 146 147 148 149 150 151

152 153

i pojedinačne komponente te su mogu imati nepovratne učinke. Procjene učinaka potražnje te agresija Rusije na Ukrajinu doveli su do novog vala neizvjesnosti na tržištu nafte. pandemija, s druge strane, je moguće procijeniti s više pouzdanosti jer postoji U takvom okruženju su se7.mogle čuti prognoze da kriza će cijena nafte na dosegnuti 300,00 za povijest sličnih događaja Za učinke političkih i ratova tržišta US i cijene sirove postojenije povijesni empirijski podaci nanafte, temelju je moguće jedannafte, barel. također, To se naravno dogodilo. Kretanja cijena uz kojih pouzdane spoznaje o identificirati rizike i procijeniti kretanja cijenapouzdane u kratkom i srednjem roku. velikim rezervama istraženihvjerojatnost naftnih polja i relativno procjene o neistraženim Točno prije 50 godina, u listopadu 1973. g. je tzv. Jomkipurski rat između Izraela i rezervama, mogu kratkoročno oscilirati ali vrlo vjerojatno u srednjem i dužem vremenskom arapskih zemalja je prekinuto dugo razdoblje niskih cijena nafte. Cijene nafte su se neće roku snažnije rasti.15,00 po barelu, pod utjecajem zaustavljanja isporuka nafte uroku kratkom od US$ od strane arapskih zemalja prema zapadnim razvijenim zemljama i neizvjesnosti Slika 2: tržišta, Kretanja cijena nafte 1950-2010. opskrbe narasle na US$ 30,00 te nastavile rasti i nakon ukidanja embarga sve do razine od US$ 120,00 za barel u 1980. g. (Slika 2).

Izvor: US Energy Information Administration, prilagodba autora

Slika 2: Kretanja cijena nafte 1950. – 2010.

Izvor: US Energy Information Administration, prilagodba autora

Tehnološki razvoj, provociran rastom cijena nafte, je rezultirao smanjivanjem Mlaka reakcija tržišta sirove nafte na aktualni rat između Izraela i Hamasa zbog toga ne potrošnje i pronalaženjem novih izvora. SAD su, tako, od uvoznika nafte, postale 155 izvoznikom. iznenađuje. Cijene nafte su počele padati, zbog pada potrošnje u razvijenim zemljama. Cijene nafte su ponovo počele rasti početkom 2000-tih, kao posljedica rasta potražnje iz zemalja s rastućim ekonomijama, posebno iz Kine. Nakon 156 naglog Kako smanjiti neizvjesnost? financijske krize u 2009. g. su cijene nafte ponovo počele padati. Zatvaranje tržišta koje je uslijedilo kao odgovor kreatora javnih politika na širenje bolesti COVID 19 154

Roman „Noći kuge“ turskog nobelovca Orhana Pamuka, objavljen 2022.g. ljubavna je priča, ali i povijesno svjedočanstvo o provođenju epidemioloških mjera u borbi protiv epidemije kuge u Turskoj 1901.g.

perspektive

Kako smanjiti neizvjesnost priželjkivanog ishoda?

u 2020. g. je dovelo do nastavka pada, sve do paradoksalnih „negativnih“ cijena. Post-pandemijsko otvaranje tržišta, nagli rast potražnje te agresija Rusije na Ukrajinu doveli su do novog vala neizvjesnosti na tržištu nafte. U takvom okruženju su se mogle čuti prognoze da će cijena nafte dosegnuti US 300,00 za jedan barel. To se naravno nije dogodilo. Kretanja cijena nafte, uz pouzdane spoznaje o velikim rezervama istraženih naftnih polja i relativno pouzdane procjene o neistraženim rezervama, mogu kratkoročno oscilirati ali vrlo vjerojatno u srednjem i dužem vremenskom roku neće snažnije rasti.

Kako smanjiti neizvjesnost? Danas postoje brojne metode upravljanja neizvjesnostima i rizicima u procesima donošenja poslovnih odluka. Financijski sektor primjenjuje, tako, napredne metode upravljanja rizicima u poslovima kreditiranja i investicijskom bankarstvu. Primjena novih tehnologija i umjetne inteligencije pri tome donosi značajne napretke u pouzdanosti metoda upravljanja poslovnim rizicima. Međutim, unatoč napretku u razvoju tipologije nesigurnosti, mehanizama, alata i tehnika u suočavanju s neizvjesnostima, primjena dosegnutog znanja je u procesu kreiranja javnih politika i donošenja političkih odluka vrlo rijetka. Škole javnih politika podučavaju tradicionalne tehnike poput analiza osjetljivosti, analize troškova i koristi, Monte Carlo simulacije8 koje uvijek zahtijevaju specifikaciju ne samo budućih stanja nego i njihove distribucije vjerojatnosti, što je uvjet koji se rijetko zadovoljava u stvarnom svijetu. Dio literature koja se bavi institucijama ukazuje kako se razvijene institucije – formalna i neformalna pravila i norme koje oblikuju interakcije – mogu iskoristiti za smanjenje neizvjesnosti (Calvert, 1995)9. Autori se, međutim, najčešće usredotočuju na aktere izvan političkog sustava. Ipak, razvijene zemlje mogu doprinijeti smanjivanju neizvjesnosti jer ograničavaju neodgovorno političko odlučivanje i suprotno djelovanje – povećavanje umjesto smanjivanje rizika. Unatoč prednostima novih metoda i pristupa donošenja odluka u neizvjesnosti ili rastućoj općoj percepciji neizvjesnosti, političari će se kao kreatori javnih politika i dalje suočavati s potrebom kompromisa između alternativnih (kratkoročnih) političkih ciljeva te definiranja prihvatljive razine i nositelja rizika. Mlaka reakcija tržišta sirove nafte na aktualni rat između Izraela i Hamasa zbog toga ne iznenađuje. Monte Carlo simulacija je matematička tehnika koja predviđa moguće ishode neizvjesnog događaja. Računalni programi koriste ovu metodu za analizu prošlih podataka i predviđanje niza budućih ishoda na temelju izbora akcije. Matematičke tehnike gube na značenju u simuliranju ekonomskih događaja jer jednostavno ne mogu obuhvatiti psihološke aspekte. 9 Calvert, R. L. (1995). The rational choice theory of social institutions. In J. S. Banks & E. A. Hanushek (Eds.), Modern political economy (pp. 216– 266). Cambridge: Cambridge University Press. 8

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Obveza usklađivanja poslovanja i izvješćivanja piše: doc. dr. sc. Tomislav Radoš1

1. Uvod ESG (eng. Environment, Social and Governance) koncept, iako danas široko prepoznat, nije novost. Njegovi korijeni sežu unatrag sve do industrijske revolucije, kad su prvi napori usmjereni prema boljim radnim uvjetima. Tijekom 20. stoljeća, inicijative koje su zagovarale etičniji pristup poslovanju bile su česte, ali je vrlo često zapravo bila upitna njihova stvarna učinkovitost. Primjerice, „održivost“ je postala mainstream pojam nakon izvješća „Our Common Future“2 iz 1987. godine, ali tek je konferencija UN-a (United Nations Conference on Environment and Development)3 1992. u Rio de Janeiru dodatno potaknula globalnu raspravu o održivom razvoju. Naglasak koji se tijekom godina stavljao na važnost održivosti, društvene odgovornosti i etičkog upravljanja tvrtkama svjedoči o sve većem pritisku javnosti i vlada na korporacije no, prvo sustavno uključivanje ESG principa u korporativnu strategiju datira iz 2004., s UN-ovim izvješćem „Who Cares Wins“4. Međutim, trebalo je gotovo dva desetljeća da ESG izvještavanje postane pravilo, a ne iznimka. U srpnju ove godine, Europska komisija je donijela Direktivu o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) kao odgovor na zahtjeve za većom transparentnošću korporacija. I dok je namjera direktive pohvalna, postoji rizik da će se fokusirati previše na formu, a premalo na stvarnu bit – na stvarne akcije tvrtki prema održivosti. Važno je napomenuti da, iako je svijest o važnosti ESG-a u porastu, samo izvještavanje nije dovoljno. Mjere, a ne riječi, ono su što će donijeti stvarnu promjenu. Kontinuirano prilagođavanje zakonodavstva, kao što je primjer s Direktivom CSRD, treba biti pažljivo uravnoteženo kako bi se osiguralo da kompanije ne postanu preopterećene birokracijom, ali i da istovremeno postoji stvarna obveza prema održivosti i društvenoj odgovornosti.

Autor je potpredsjednik za industriju i održivi razvoj, Hrvatska gospodarska komora https://sustainabledevelopment.un.org/content/documents/5987our-common-future.pdf 3 https://documents-dds-ny.un.org/doc/UNDOC/GEN/N92/836/55/PDF/N9283655. pdf?OpenElement 4 https://www.unepfi.org/fileadmin/events/2004/stocks/who_cares_wins_global_ compact_2004.pdf 1 2

perspektive

Obveza usklađivanja poslovanja i izvješćivanja

U konačnici, dok ESG postaje središnji dio korporativne kulture i prakse, ključno je da se pristup ne svodi samo na ispunjavanje regulatornih zahtjeva. Potrebna je dublja integracija održivosti u poslovne modele i strategije kako bi se postigao stvarni, dugotrajni pozitivni utjecaj na društvo i okoliš.

2. Evolucija ESG-a – od inicijative do obveze Razvoj ESG izvješćivanja kroz posljednja desetljeća svjedoči o sve većem globalnom priznavanju važnosti održivosti i društveno odgovornog poslovanja. Kako je zapravo ESG postao ono što je danas i kako je izgledala evolucija od dobrovoljnih inicijativa do obveze usklađivanja poslovanja i izvješćivanja u kontekstu ESG-a? Izdvojit ću osam ključnih inicijativa i dokumenata koji su utrli put prema obveznom usklađivanju poslovanja i EGS-u: 1. UN Global Compact5: Ovo je povijesni korak u mobilizaciji tvrtki prema održivosti. Uz usvajanje deset ključnih principa, ovaj pakt je otvorio vrata za globalnu suradnju između tvrtki, nevladinih organizacija i akademske zajednice. 2. Uvođenje ESG-a (2004): Godine 2004. UN Global Compact objavio je dokument „Who Cares Wins“ i prvi je upotrijebio izraz „ESG“ koji predstavlja transformaciju u načinu na koji se procjenjuju poslovne performanse. S vremenom, ESG je postao univerzalni okvir za ocjenjivanje održivosti i društvene odgovornosti tvrtki. 3. ETS (engl. Emissions Trading System6) (2005.): Ovim sustavom EU je pružila inovativan mehanizam tržišta za smanjenje emisija stakleničkih plinova, potičući tvrtke da aktivno smanjuju svoj ugljični otisak. 4. PRI (Principles for Responsible Investment7) (2006): Predstavljena inicijativa prema integraciji ESG faktora u financijske odluke, što potvrđuje rastući trend prepoznavanja važnosti održivog ulaganja. 5. Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća8 (2014-2020): Od Direktive o nefinancijskom izvještavanju, Okvira klimatske i energetske politike9 do Uredbe o taksonomiji10, EU je postavila ambiciozne ciljeve i okvire za održivost, s naglaskom na transparentnost i odgovornost.

https://unglobalcompact.org/ https://climate.ec.europa.eu/eu-action/eu-emissions-trading-system-eu-ets_hr 7 https://www.unpri.org/ 8 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32014L0095 9 https://www.consilium.europa.eu/hr/policies/climate-change/2030-climate-and-energyframework/ 10 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32020R0852 5 6

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

6. Ciljevi održivog razvoja UN-a11 (2015): Definirani ciljevi (Slika 1.), koji obuhvaćaju gospodarske, socijalne i okolišne aspekte održivosti, postavili su globalni okvir za sve zemlje kako bi postigle održiviji svijet do 2030. godine. 7. Pariški sporazum o klimi12 (2015): Ključni trenutak u globalnom priznanju i djelovanju protiv klimatskih promjena, s 196 zemalja koje su se obavezale smanjiti globalno zagrijavanje. 8. Akcijskim planom o financiranju održivog rasta13, Europskim zelenim planom14 i EU strategijom za prilagodbu klimatskim promjenama15, EU je dodatno učvrstila svoju ulogu kao lidera u održivim inicijativama. 9. Višegodišnji financijski okvir EU16 (2020), Plan oporavka i otpornosti (RRF)17 REPowerEU (2022)18: Financijski okvir EU koji potvrdio posvećenost održivim ciljevima kroz financijske prioritete, uključujući znatan proračun za klimatske inicijative i oporavak od kriza. S vremenom, ESG je prešao put od dobrovoljne inicijative do zakonske obveze, dokazujući da je održivost sada neodvojivi dio poslovnog svijeta. Sve veći broj tvrtki, ne samo velikih, već i malih i srednjih, bit će uključen u ovu transformaciju, čime se jamči da će održivost, odgovornost prema očuvanju okoliša te promicanju održivih praksi ostati u središtu globalnog poslovnog diskursa u narednim desetljećima.

https://sdgs.un.org/goals https://www.consilium.europa.eu/hr/policies/climate-change/paris-agreement/ 13 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A52018DC0097 14 https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/priorities-2019-2024/europeangreen-deal_hr 15 https://www.consilium.europa.eu/hr/press/press-releases/2021/06/10/councilendorses-new-eu-strategy-on-adaptation-to-climate-change/ 16 ht tps://w w w.consilium.europa.eu/hr/policies/the-eu-budget/long-term-eubudget-2021-2027/ 17 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/DOC/?uri=CELEX:52022DC0230 18 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=COM%3A2022%3A230%3AFIN &qid=1653033742483 11

perspektive

Obveza usklađivanja poslovanja i izvješćivanja

Izvor: UN.ORG.

Slika 1. Ciljevi održivog razvoja UN-a

Ujedinjeni narodi, kao glavno tijelo koje daje smjernice za održivi razvoj, 2015. prezentirali su dokument „Agenda 2030“ i njegovih 17 globalnih ciljeva za održivi razvoj koje planiraju ostvariti do 2030. godine

3. Aktualni propisi i standardi Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti19 (CSRD) u okviru Europskog zelenog plana, koja je stupila na snagu u srpnju 2023. godine, predstavlja ključni korak prema transparentnijem i sveobuhvatnijem izvješćivanju poduzeća o održivosti. Bitno je za naglasiti kako ova Direktiva zamjenjuje dosadašnju Direktivu o nefinancijskim informacijama i informacijama o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (NFRD)20. Odredbe iz dosadašnje NFRD direktive odnosile su se na 11.700 tvrtki unutar EU dok se obuhvat odredbi iz CSRD direktive proširuje na gotovo 50.000 tvrtki. Temeljem novih uspostavljenih Europskih standarda za izvješćivanje o održivosti (ESRS)21, obveznici će se morati pridržavati strožih i detaljnijih pravila pri izradi svojih izvješća o održivosti. Osim što će to u početku obuhvaćati poduzeća koja su bila https://data.consilium.europa.eu/doc/document/PE-35-2022-INIT/hr/pdf https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32014L0095 21 https://ec.europa.eu/finance/docs/level-2-measures/csrd-delegated-act-2023-5303_ en.pdf 19

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

obveznici prethodnih direktiva, ta će se obveza proširiti na sva velika poduzeća u idućoj godini, a do 2028. godine će i mala i srednja poduzeća koja kotiraju na burzi morati izvještavati o svojim održivim praksama (Slika 2.). Tvrtke će trebati iznijeti informacije o okolišnim, društvenim i upravljačkim aspektima, kako unutar svog poslovanja, tako i unutar svog lanca vrijednosti. Ključna inovacija je koncept dvostruke materijalnosti, koji traži od poduzeća da izlože ključne utjecaje svog poslovanja na okoliš i društvo i objasne kako pitanja vezana za okoliš i društvo mogu imati utjecaj na njihove financijske rezultate. Sukladno ESRS standardima, tvrtke će morati pružiti i kvalitativne i kvantitativne podatke, aktualne i potencijalne posljedice, te planove za kratkoročno, srednjoročno i dugoročno razdoblje. Cilj standarda je osigurati informacije o održivosti koje su usporedive, relevantne i koncizne. Kada se gledaju skupno, ovi standardi u konačnici pružaju cjelokupne informacije o upravljanju, poslovnom modelu i strategiji; načinu upravljanja utjecajima, rizicima i prilikama (politike i aktivnosti) te kvantitativnim pokazateljima i ciljevima poduzeća. Naravno, u prijelaznom razdoblju, neki zahtjevi za objavu mogu se izostaviti.

ESRS Objavljeno je ukupno 12 standarda za izvješćivanje o održivosti, a pokrivaju okolišne (E1 – klimatske promjene, E2 – onečišćenje, E3 – voda, E4 – bioraznolikost i E5-cirkularna ekonomija), društvene (S1 – vlastita radna snaga, S2 – radnici u dobavljačkom lancu, S3 – pogođene zajednice, S4 – potrošači i krajnji korisnici) te upravljačke teme (G1 – poslovno ponašanje). ESRS 1 i ESRS 2 su tzv. presječni (engl. cross-cutting) i obvezni standardi koji se primjenjuju neovisno o ishodu dvostruke procjene materijalnosti (engl. double materiality assessment). Preostalih 10 standarda, poznatih kao tematski standardi koji obuhvaćaju okolišne, društvene i upravljačke aspekte, podložni su evaluaciji materijalnosti. Propisani standardi obvezni su za sve tvrtke s prosječno više od 500 zaposlenih i neto prihodom većim od 150 milijuna eura u posljednjoj poslovnoj godini, kao i za tvrtke s prosječno više od 250 zaposlenika i neto prihodom većim od 40 milijuna EUR u posljednjoj financijskoj godini pod uvjetom da je najmanje 50% neto prometa ostvareno u jednom ili više od tzv. „sektora s velikim utjecajem“. Prihvaćeni ESRS određuje smjernice za izvješćivanje o održivosti koje nisu specifične za određeni sektor. Prema odredbama CSRD direktive, do kraja lipnja 2024. bilo je nužno je usvojiti sektorske ESRS, koji će detaljno definirati koje informacije o održivosti kompanije trebaju sadržavati u svojim izvješćima, ovisno o sektoru u kojem posluju.

perspektive

Obveza usklađivanja poslovanja i izvješćivanja

Međutim, 17. listopada Europska komisija objavila je Program rada Komisije za 2024.22 te je kao jednu od aktivnosti u cilju racionalizacije zahtjeva za izvještavanje uključila i odgodu roka za usvajanje sektorskih ESRS-a za dvije godine. Kako je obrazloženo, odgoda je uslijedila zbog kompleksnosti zadataka i povratnih informacija dionika. Iako odgađanje primjene novih standarda može donijeti kratkoročno olakšanje tvrtkama, dugoročno gledano, potrebno je shvatiti da je tranzicija prema održivijem i transparentnijem izvješćivanju neizbježna. U kontekstu globalnih izazova poput klimatskih promjena, potreba za jasnim i sveobuhvatnim izvješćivanjem o održivosti postaje imperativ za sve tvrtke koje žele ostati konkurentne i relevantne u budućnosti. Na nivou Republike Hrvatske, trenutno je u tijeku priprema nacrta Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji23 (NN 127/17) i nacrta Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23)24, a kako bi se direktiva implementirala u nacionalno zakonodavstvo do svibnja 2024.

Izvor: HGK

Slika 2. Prva izvješća o održivosti – hodogram primjene Proces implementacije CRSD-a u zakonodavstvo te početak primjene predaje izvještaja po novim standardima.

Commission work programme (europa.eu) https://www.zakon.hr/z/417/Zakon-o-reviziji 24 https://www.zakon.hr/z/118/Zakon-o-ra%C4%8Dunovodstvu 22 23

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

4. Proces prilagodbe, učenja i prilika za promjenu diskursa u načinu promišljanja o načinu poslovanja Za Hrvatsku, kao članicu Europske unije, ESG (Environmental, Social, Governance) koncept donosi brojne izazove i prilike. Na globalnoj razini, ESG je postao središnji dio korporativne kulture i prakse. No, uz globalni trend, Hrvatska se suočava s posebnim izazovima u skladu s direktivama i inicijativama koje dolaze iz Europske unije. S obzirom na činjenicu da je nova regulativa progresivno obuhvaćala sve veći broj sektora i tvrtki, čini se da je jasna namjera EU da održivost postane središnji dio poslovanja svih tvrtki, bez obzira na njihovu veličinu ili sektor u kojem djeluju. Dok se trenutno fokus stavlja na velike korporacije, i mala i srednja poduzeća će morati usvojiti ove standarde, posebno zbog obveza većih korporacija da implementiraju ove standarde kroz cijeli lanac vrijednosti. Moramo biti svjesni kako u današnjem svijetu, obilježenom raznim krizama, društvo i gospodarstvo sve više traže transparentnost u poslovanju. Novije generacije, koje donose promjene u percepciji potrošačke svijesti, snažno su usmjerene prema usklađivanju svojih kupovnih odluka s osobnim vrijednostima. Za njih je od primarne važnosti kupovati od tvrtki koje djeluju s etičkom i ekološkom svrhom. Iako prelazak na ovakav način poslovanja može imati svoje početne troškove, dugoročno je to transformacija koja je ne samo poželjna, već i neophodna. To zahtijeva temeljitu reviziju – od osmišljavanja strategija, pa sve do kreiranja i korištenja konačnog proizvoda, uključujući i njegovu naknadnu uporabu i reciklažu od strane potrošača. Bitno je da tvrtke usvoje kulturu otvorenosti te da otvoreno, jasno i efikasno komuniciraju o svojim poslovnim strategijama, kao i o svom doprinosu ili utjecaju na okoliš i društvo. Europska unija prepoznaje potrebu za takvim promjenama i spremna je podupirati tvrtke koje se usklađuju s ovim vrijednostima, pružajući im poticaje i prednosti. S druge strane, one tvrtke koje ne udovoljavaju postavljenim standardima suočit će se s odgovarajućim sankcijama.

Integracija ESG-a u poslovanje – teret ili prilika? Ovo ne samo da će imati dubok utjecaj na poslovne modele i strategije hrvatskih tvrtki, već će također zahtijevati određene investicije u edukaciju, infrastrukturu i tehnologiju. Međutim, uz izazove dolaze i prilike. Tvrtke koje se brzo prilagode i integriraju ESG standarde u svoje poslovanje mogu očekivati konkurentske prednosti, pristup novim tržištima i povoljnijem financiranju. Inicijative poput ESG Akademije Hrvatske gospodarske komore postaju ključne. Hrvatska gospodarska komora (HGK) primjer je kako organizacija može iskoristiti

perspektive

Obveza usklađivanja poslovanja i izvješćivanja

regulatorne obveze i pretvoriti ih u prilike. Dok su mnoge institucije mogle vidjeti nove ESG standarde i direktive kao još jedan sloj birokratskih prepreka, HGK je prepoznao potencijal za inovacije, rast i liderstvo u ovoj oblasti. Prva i najvažnija inicijativa koju je HGK poduzela bila je osnivanje ESG Akademije. Umjesto da tvrtkama samo komunicira o novim regulativama, HGK je pružio edukativnu platformu koja tvrtkama nudi konkretne alate, resurse i znanje kako bi se uspješno prilagodile ovim promjenama. Ova proaktivna mjera ne samo da pomaže tvrtkama da se suoče s novim izazovima, već ih i osposobljava da iskoriste prednosti koje održivo poslovanje donosi. Druga ključna inicijativa bila je razvoj prvog hrvatskog ESG ratinga. ESG rating predstavlja alat koji ocjenjuje napore i prakse tvrtke u području okoliša, društva i upravljanja. To je alat koji omogućuje dublje razumijevanje dugoročnih ekoloških, društvenih i upravljačkih rizika s kojima se tvrtka suočava, te kako ti rizici mogu utjecati na njezinu financijsku stabilnost. Dok tradicionalne financijske analize često previde ove aspekte, ESG ocjena pruža ulagačima sveobuhvatan uvid u odnos tvrtke prema ključnim globalnim pitanjima i njezin potencijal za dugoročni uspjeh. HGK je prepoznao da, iako je važno uskladiti se s novim standardima, jednako je važno mjeriti i demonstrirati učinkovitost i usklađenost s tim standardima. ESG rating omogućava tvrtkama ne samo da razumiju svoje trenutne performanse u kontekstu održivosti, već i da identificiraju prilike za poboljšanje. Osim toga, ovaj rating poslužio je kao alat za diferencijaciju na tržištu, pružajući tvrtkama konkurentske prednosti i pristup novim financijskim sredstvima. Rezultati se ne objavljuju javno, ali svaka tvrtka prima individualno izvješće te se kontinuirano prati njezin napredak. Kroz ove inicijative, HGK je demonstrirao kako regulatorne obveze ne moraju biti prepreka, već mogu biti katalizator za inovacije i rast. Umjesto pasivnog pristupa, HGK je preuzeo vodeću ulogu u oblikovanju kako hrvatske tvrtke pristupaju održivosti, pružajući im alate i resurse potrebne za uspješnu adaptaciju i iskorištavanje novih prilika koje održivo poslovanje donosi. U konačnici, HGK je dokazao kako obveze mogu postati prilika kada se pristupi s vizijom, inicijativom i posvećenošću održivom razvoju. ESG Akademija Hrvatske gospodarske komore postigla je izvanredan uspjeh, privukavši više od 800 polaznika u samo 10 mjeseci, što jasno svjedoči o rastućem interesu tvrtki za održivim poslovanjem. Uz to, inicijativa ESG ratinga, s više od 400 tvrtki koje su ispunile ESG upitnike (Slika 3.), pruža dragocjenu uvid u trenutno stanje održivosti u svim sektorima – prometa, energetike, turizma, prerađivačke industrije, građevine, ICT industrije i svih ostalih ne manje bitnih. Kontinuirano provođenje ovog projekta omogućit će tvrtkama da prate svoje napretke i prilagode se novim standardima, potvrđujući ulogu HGK-a kao ključnog partnera u održivom poslovanju.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Izvor: HGK

Slika 3. Rezultati ESG ratinga HGK

Upitnik je prilagođen kako velikim tvrtkama, tako i srednjim i malim tvrtkama, kako bi mogli učinkovitije odgovoriti na zahtjeve financijskih institucija, tržišta kapitala i svih dionika u svom lancu vrijednosti.

5. Zaključak Europski zeleni plan predstavlja vizionarski pothvat Europske unije, nastojanje da se ekološke izazove pretvore u prilike, naglašavajući tranziciju prema održivom gospodarstvu. Odluka da se izda čak trećina ogromnog proračuna NextGenerationEU i EU-ovog sedmogodišnjeg proračuna u prilog ovom planu pokazala je odlučnost i posvećenost EU-a ovom cilju. Međutim, naglasak na poticanju privatnih ulaganja u skladu s neto nultim emisijama i Europskim zelenim planom ukazuje na potrebu za sveobuhvatnom akcijom koja uključuje sve segmente gospodarstva. EU taksonomija, kao alat za vrednovanje i usklađivanje investicija, pruža investitorima jasan put kako odrediti doprinose svojih ulaganja europskim ciljevima zaštite okoliša. Sveobuhvatan i dugotrajan razvoj modela za procjenu usklađenosti pokazuje ozbiljnost pristupa i dugoročna velika očekivanja od istih. To isto možemo reći i za Europske standarde za izvješćivanje o održivosti (ESRS), koji teže postavljanju izvještavanja o održivosti uz bok s financijskim izvještavanjem. Međutim, iako je uvođenje ESRS-a pohvalno, važno je napomenuti da će prava ispitivanja o njihovoj učinkovitosti i prihvaćenosti biti njihova stvarna primjena od

perspektive

Obveza usklađivanja poslovanja i izvješćivanja

strane tvrtki. Implementacija ovih standarda bit će ključna kako bi se osiguralo da izvješća koja iz njih proizlaze pružaju točne, relevantne i usporedive informacije. Iako se danas sve ove obveze i zakonski okviri čine kao još jedan dodatan teret kompanijama koje svoje poslovanje moraju održati u uvjetima sve veće nesigurnosti uzrokovane raznim čimbenicima – od klimatskih promjena, geopolitičkih odnosa, pandemija, zatvaranja gospodarskih tokova, jasno je da održivi razvoj nije samo „dobar“ za planet; on može biti ključan za gospodarski rast i razvoj. Integracija ekoloških, društvenih i ekonomskih ciljeva može donijeti brojne koristi, od stvaranja novih radnih mjesta do povećanja konkurentnosti i stvaranja pozitivnog imidža među potrošačima. Sve u svemu, dok EU nastavlja s postavljanjem temelja za održiviju budućnost, a ključ uspjeha leži u angažmanu, adaptaciji i akciji svih dionika – od vlada, privatnog sektora, investitora pa sve do građana. Sada je na svima nama da prepoznamo važnost ovih inicijativa i aktivno sudjelujemo u njihovoj uspješnoj realizaciji.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

HRVATSKI IZVOZ U VREMENIMA OPĆE NESIGURNOSTI

U kojoj mjeri menadžment izvoznih poduzeća utječe na izvozne rezultate? Suvremeni menadžer izvoznog poduzeća konkurentnost treba graditi kroz inovacije, integracije, investicije i stvaranje pozitivne radne atmosfere. Pritom se treba znati nositi s učestalim promjena regulative, ali i sve naglašenijim geopolitičkim rizicima. piše: prof. dr. sc. Marijana Ivanov1 Svako vrijeme ima svoje aktualnosti i vokabular riječi koje dominiraju gospodarskom i medijskom scenom, promjenama u regulativi i prilikama za uspjeh. Ima i specifične izazove, rizike i nesigurnosti. Živimo li doista u vremenu opće nesigurnosti ili samo vremenu velikih promjena – teško je dati jednoznačan odgovor. Izbijaju neke nove zone geopolitičkih i ekonomskih rizika, a starima se još ne nazire smirivanje. Stvari se mijenjaju gotovo iz dana u dan pa čak i ako se i ništa drugo ne mijenja, mijenja se neka regulativa – propisi, standardi, zahtjevi, izvješćivanje – neka sila pravila i kratica uredba, direktiva, odredba i zakona kojima se poduzeća i svi drugi moraju prilagoditi i moraju ih implementirati, a one koji ih donose ne zanima koliko to košta, kako utječu na ekonomsku efikasnost i kako utječu na cijene roba i usluga koje su ionako pod pritiskom inflacije kojoj se ne nazire kraj u spirali rasta cijena i plaća. Biti danas menadžer nije lako, jer pregršt rizika i izazova vreba sa svake strane.

Autorica je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu Zagreb.

perspektive

U kojoj mjeri menadžment izvoznih poduzeća utječe na izvozne rezultate?

Je li ekonomsko okruženje doista tmurno? Iako podaci ne ukazuju na globalna recesijska kretanja u svjetskoj ekonomiji, kako je još početkom godine rečeno u Davosu „to zapravo ovisi o tome gdje se u svijetu nalazimo“, a opća ekonomska slika je relativno tmurna čak i uz pozitivne stope rasta BDP-a. Prema projekcijama MMF-a iz listopada, za napredne ekonomije procjenjuje se rast BDP-a od 1,5% u 2023. i 1,4% te istodobno za zemlje u razvoju rast od oko 4% u ovoj i sljedećoj godini. Je li onda okruženje doista tmurno ili nije, najbolje je pitati izvoznike odnosno menadžment najvećih hrvatskih izvoznih poduzeća posebno u proizvodnom sektoru koji je u prvih osam mjeseci zabilježio prosječni pad industrijske proizvodnje za 1% u odnosu na isto lanjsko razdoblje, a znatno više kad se pojedinačno gleda pad u proizvodnji trajnih proizvoda za široku potrošnju (koji u ukupnoj strukturi hrvatske industrije nemaju visoko učešće) te u proizvodnji intermedijarnih proizvoda koji imaju visoko učešće u ukupnoj industrijskoj proizvodnji. Rast prometa u industriji pritom održava prvenstveno promet na domaćem tržištu dok izvozno stagnira ili je u padu. Oni koji izvoze u Njemačku, Italiju i Sloveniju (tri naša najveća izvozna tržišta EU) suočavaju se sa slabljenjem inozemne potražnje i volumena narudžbi te padom realne vrijednosti izvoznih prihoda, što je i generalna slika ovogodišnjeg prosječnog stanja kretanja izvoza u Europsku uniju. Tržišta Cefte, odnosno susjedne regije tradicionalno su vrlo značajna, posebno u relativnim terminima snažne izvozne penetracije kada se gleda veličina tih praktično malih ekonomija u odnosu na velike gospodarstva poput Njemačke ili Italije. Pritom se u ovoj godini bilježi izraženiji pad izvoza u BiH i rast izvoza u Srbiju (kao i u slučaju rasta izvoza u Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju koja su volumenom relativno malo zastupljena u ukupnom robnom izvozu RH). Gospodarska slika u SAD-u je znatno bolja nego u Europi, ali ne i za hrvatski izvoz na tržište SAD-a jer se bilježi blagi pad u nominalnim terminima, a realno i veći. Pri tome tek mali broj hrvatskih poduzeća izvozi na američko tržište, jer je za većinu ono nedostižno ili barem njihov menadžment tako misli, jer nikad nisu ni pokušavali nešto promijeniti ili ne proizvode u tržišnoj niši kojom bi na tom tržištu mogli konkurirati. Azijska priča je slična. Vrlo malo smo na tom tržištu prisutni, a poslovna putovanja u Kinu i Indiju običava menadžment tek malog broja velikih i većih poduzeća koja su na tim tržištima prisutna. Ovogodišnji izvoz u azijske zemlje je još manji, a ako se blokovske podjele u svjetskoj trgovini još više intenziviraju, veća penetracija na ta tržišta teško da je moguća.

Penetracija na izvozna tržišta Europa nam je tradicionalno najvažnije tržište, što zbog geografske bliskosti i sličnosti kulture, što zbog poviješću uvjetovane ekonomske povezanosti. Pritom, kada bi iznos hrvatskog robnog izvoza u pojedinačne zemlje izrazili u terminima njihovog BDP-a,

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

slika stanja bila bi malo drugačija nego što to uobičajeno vidimo i ističemo temeljem podataka o ostvarenim izvoznim prihodima u pojedinim zemljama. Njemačka i Italija ne bi bile na prvom i drugom mjestu jer iznosi ostvarenog robnog izvoza, koliko god su za Hrvatsku apsolutno veliki, praktično su relativno vrlo mali s obzirom na veličinu BDP-a i brojnost stanovništva Njemačke i Italije. Uzimajući u obzir navedeni relativni pokazatelj, najviše smo izvozno penetrirani na tržištu Slovenije, a potom BiH i Srbije. Nimalo ne omalovažavajući poslovne rezultate i uspjehe menadžmenta hrvatskih izvoznih poduzeća koja izvoze u zemlje bivše Jugoslavije, činjenica je da nam su nam ta tržišta i dalje ekonomski najvažnija, samo što danas govorimo o izvozu, a prije nešto više od trideset godina bili smo dio istog tržišta pa tako i ne čudi da na ta tržišta i dalje izvoze dominantno poduzeća koja su pod istim nazivom firme ili pod nekim ranijim nazivom prodavala svoje proizvode na tržištima duž cijele Juge. Italija je kroz povijest tradicionalno iz Hrvatske uvozila sirovine te tekstilne i poljoprivredne proizvode, odnosno proizvode relativno niskog stupnja složenosti i s niskom dodanom vrijednošću. Njemački kapitalisti bili su vlasnici tvornica u Zagrebu i drugim velikim gradovima prije Drugog svjetskog rata, a socijalizam je tek privremeno raskinuo tu povezanost koju smo ponovno značajnije intenzivirali nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, i to uglavnom kroz proizvodnju inputa i intermedijarnih proizvoda za njemačku industriju, dok se naš izvoz proizvoda sa znatno većom dodanom vrijednošću, uključujući kapitalne proizvode, uglavnom veže uz izvoz u zemlje u razvoju. Od povijesnih suodređenosti i geografske bliskosti, menadžment se većine hrvatskih izvoznih poduzeća očito nije bitnije odmaknuo i napravio određeni značajniji iskorak. Slično vrijedi i za izvoz u Rusiju koji je, kako zbog stanja sankcija, tako i drugih faktora poput tradicionalno nestabilne rublje, korupcije u ruskoj ekonomiji, regulacije izravnog izvoza i drugih faktora statistički vrlo nizak, ali isto uvjetovan nekim povijesno ranije utemeljenim odnosima.

Prilagođavanje promjenama Svijet ubrzanih promjena i prilagođavanja njima utječe na sve poslovne subjekta, ali kod izvoznih poduzeća tim više pa i snaga menadžmenta izvoznih poduzeća prvenstveno dolazi do izražaja kroz preveniranje i upravljanje rizicima te upravljanje inovacijama, promjenama i razvojem kako bi se pozitivno djelovalo na neto prihode, opstanak i plasmane poduzeća. Izbor između neizravnog izvoza (putem posredničkih poduzeća na stranim tržištima) i izravnog izvoza (uključujući izvoz domaće proizvodnje, otvaranje podružnica u inozemstvu te internacionalizaciju kroz pokretanje dijela proizvodnje u inozemstvu) između ostalog ovisi i o spremnosti i financijskom kapacitetu izvoznog poduzeća za prilagođavanje promjenama, prilikama i zahtjevima specifičnih tržišta. Ovisi jasno i o znanjima, kompetencijama, iskustvu

perspektive

U kojoj mjeri menadžment izvoznih poduzeća utječe na izvozne rezultate?

te ekonomskim i diplomatskim vještinama menadžmenta. Kvaliteta menadžerskih struktura na svim razinama važna je za uspjeh poduzeća kako u normalnim, tako još više u izazovnim vremenima, odnosno u povećanju otpornosti poduzeća na različite unutarnje i vanjske šokove i nestabilnosti. Slično vrijedi i u slučaju faza razvijenosti izvoznih poslova, od tek eksperimentalnog izvoza, kada poduzeća glavninu prihoda ostvaruju na domaćem tržištu bez interesa za razvijanje strategije plasmana na inozemna tržišta, uz postupni rast i razvoj kada poduzeće širi prodaju na (geografski i psihološki) bliska inozemna tržišta (zbog nižih troškova, manjih razlika u mentalitetu, navikama potrošača, pravnim propisima ili lakšem integriranju u međunarodne mreže strateških saveza i partnerstva za izlazak na inozemna tržišta ), a tek s daljnjim stupnjem razvoja istražuju se i stječu iskustva u prodaji na udaljenija tržišta. Pritom iako tipično dominira geografska (troškovna) odrednica izbora izvoznih tržišta, plasman na udaljenija tržišta više ovisi o stupnju eliminiranja psiholoških barijera kroz koji dolaze do izražaja snage ili slabosti menadžmenta na višim razinama u njihovim izborima strategija i nastupa na inozemnim tržištima. Jasno ovisi i o sektoru poslovanja, jer prilike nisu iste za IT sektor i prerađivačku industriju. Output proizvodne industrije ne stvara se virtualno i u oblaku pa ni tržište stoga ne može biti globalno u istoj mjeri. Prilagođavanje promjenama nerijetko ovisi i o veličini poduzeća. Velika poduzeća u privatnom vlasništvu obično imaju profesionalniji i po poslovnim rezultatima bolji te znatno više plaćeni viši i srednji menadžment. Postoje jasno i izuzetci. U slučaju poduzeća u pretežno državnom vlasništvu kadroviranje svih stupnjeva menadžerske strukture nerijetko je pod utjecajem politike i povezanosti s politički aktivnim osobama „na vlasti“, što znači da i najuspješniji članovi uprave mogu izgubiti poziciju dolaskom druge stranke „na vlast“, dok je isto tako povećan rizik negativne selekcije pri odabiru prihvatljivih kandidata. Pitanje su jasno i plaće menadžmenta u državnim poduzećima, kao i institucijama u javnom sektoru . Po pitanju njih u Hrvatskoj se očekuje uranilovka, egalitarizam, bez uvažavanja stručnosti, složenosti poslova i odgovornosti pa tako i ne čude situacije kada su za određene poslove, u kojima se traže posebna znanja i vještine, plaće dijela zaposlenih veće od plaća članova uprava. Koliko je u takvim okolnostima moguće održavati autoritet najvišeg menadžmenta jasno da je upitno. Prema podacima Fine za 2022., u strukturi izvoza roba i usluga prema veličini izvoznih poduzeća, čak 55% čini izvoz velikih poduzeća. 22% izvoz srednjih poduzeća, a 23% malih i mikro poduzeća. Pritom velika poduzeća ostvaruju gotovo dvostruko veći izvoz po zaposlenom od mikro i malih poduzeća, iako im je udio izvoza u ukupnim prihodima svega 34% u usporedbi sa stanjem kod mikro poduzeća kod kojih je taj udio 44%. Mogućnosti korištenja ekonomije obujma, ali i viša obrazovanost, iskustva i kvaliteta menadžmenta sigurno su jedni od razloga takvih boljih izvoznih ostvarenja, kao i grana proizvodnje s obzirom na stupanj složenosti i razinu stvaranja novostvorene vrijednosti. S druge strane kod dijela malih i srednjih izvoznih poduzeća u stranom vlasništvu kojima su matična inozemna poduzeća

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

jedini kupci, menadžment praktično nema ovlasti za samostalno donošenje odluka i razvijanje strategija, jer vlasničke povezanosti sa stranom firmom nerijetko znače slušanje i ispunjavanje naloga stranih vlasnika, bez razvijanja samostalne strategije.

Digitalizacija i umjetna inteligencija Uz financijski kapacitet poduzeća, snage i slabosti menadžmenta utječu i na stupanj tehnološkog napretka i digitalizacije, odnosno korištenja njihovih benefita u odnosu na troškove u cilju povećanja neto prihoda, povećanja izvoza i konkurentnosti poduzeća. Digitalizacija je pojednostavila trgovinske administrativne procedure i operacije pri izvozu i uvozu uz mogućnost korištenja umjetne inteligencije pri automatizaciji tih procesa, pri upravljanju zalihama i praćenju pošiljki (poboljšavajući vrijeme isporuke i učinkovitost u opskrbnom lancu), u svrhu poboljšanja korisničke podrške (putem virtualnih pomoćnika i automatske prijevode na različite jezike u realnom vremenu), pri provođenju analiza odnosa s kupcima i istraživanju tržišta, za unapređenje trgovinskih pregovora i sporazuma (na institucionalnoj razini i u suradnji s menadžmentom izvoznih poduzeća), kao i pri otkrivanju vanjskih čimbenika koji mogu utjecati na opskrbne lance, uključujući promjene u nacionalnim zakonodavstvima, oporezivanju, zatvaranju granica, luka, promjenama cijena i troškova i slično, uz smanjenje vremena i troškova u izvoznim poslovima. Praktična korist stoga je stvaranje nove i dodane vrijednosti iz podataka kao takvih, uz smanjenje operativnih troškova. Digitalizacija i umjetna inteligencija mijenjaju sustav proizvodnje, stvaranja, razmišljanja, djelovanja, plasmana na tržište roba i usluga, kao i potražnju i navike kupnje i konzumacije. Promjene su pritom nerijetko i brže od realizacija isplativosti ulaganja, a utrka s vremenom i tehnološkim napretkom kontinuirana. Međutim, bez prilagođavanja i inovacija nema uspjeha i opstanka na tržištu, niti povećanja profita i poboljšanja kvalitativne strukture proizvodnje i izvoza, što je zadatak menadžmenta, kako na razini interesa pojedinačnog poduzeća, tako i s aspekta interesa ukupnog gospodarstva. Ovo potonje se nerijetko zaboravlja, a kreatori boljitka i rasta izvoza smo, kako svako za sebe u svom dosegu utjecaja (menadžmentu pojedinačnog poduzeća), tako i svi zajedno kroz suradnju, povezivanje poduzeća, umrežavanje na osobnoj i institucionalnoj razini, članstvo u udrugama poduzetnika i izvoznika, ...., jer koliko god se svaka vlada i političari kleli na vlastite doprinose rastu BDP-a, on se ipak ne stvara ni u Banskim dvorima ni na Pantovčaku, nego u poslovnom sektoru i svim djelatnostima ekonomije. Jedna od zadaća menadžmenta izvoznih i svih poduzeća je stoga i postavljanje zahtjeva vladama i državnim institucijama za stvaranje ekonomskog, poreznog, administrativnog i legislativnog uređenja koje ne sputava rast i razvoj već daje prilike za tehnološki napredak, ulaganja u novu proizvodnju te veću i ekonomski efikasniju poslovnu aktivnost za plasman na domaćem i međunarodnom tržištu. 42

perspektive

163

izvoznih i svih poduzeća je stoga i postavljanje zahtjeva vladama i državnim institucijama za

164

stvaranje ekonomskog, poreznog, administrativnog i legislativnog uređenja koje ne sputava

165

rast i razvoj već daje prilike za tehnološki napredak, ulaganja u novu proizvodnju te veću i

166

ekonomski efikasniju poslovnu aktivnost za plasman na domaćem i međunarodnom tržištu.

U kojoj mjeri menadžment izvoznih poduzeća utječe na izvozne rezultate?

167 i menadžmenti Zemlje i menadžmenti poduzeća koji koji ne u inovacije i ne upravljaju promjenama gube Zemlje poduzeća neulažu ulažu u inovacije i ne upravljaju promjenama 168 utakmicu i tržišni udio, ili poput Hrvatske ostvaruju neto-izvoz samo kod izvozasamo sirovinakod izvoza gube utakmicu i tržišni udio, ili poput Hrvatske ostvaruju neto-izvoz 169 uključujući drvene trupce i trupce metalni i drugi otpad, ilii su primorani izvozitiili proizvode i usluge sirovina uključujući drvene i metalni drugi otpad, su primorani izvoziti 170 radno intenzivnih djelatnosti s niskom dodanom vrijednošću, relativno niskim profitima i proizvode i usluge radno intenzivnih djelatnosti s niskom dodanom vrijednošću, 171 niskim plaćama zaposlenih – uz uvoz radne snage (bila ona jeftinija ili ne) jer domaća relativno niskim profitima i niskim plaćama zaposlenih – uz uvoz radne snage (bila 172 relativno dobro obrazovana mlađa radna snaga nije zainteresirana za takve poslove unatoč ona jeftinija ili ne) jer domaća relativno dobro obrazovana mlađa radna snaga 173 vrlo visokom učešću takvih djelatnosti u ukupnoj strukturi hrvatske ekonomije. nije zainteresirana za takve poslove unatoč vrlo visokom učešću takvih djelatnosti u ukupnoj strukturi hrvatskemenadžmenta ekonomije. 174 Slika: Faktori uspješnosti izvoznog poduzeća

Porezna politika

Uvjeti financiranja

LJUDSKI RESURSI

INOVACIJE KONKURENTNOST

INVESTICIJE 175

Industrijska strategija

INTEGRACIJE

Regulativa

Slika:176 Faktori uspješnosti menadžmenta izvoznog poduzeća Ljudski kapital

Ljudski kapital

Nove generacije su drugačije, drukčije percipiraju svijet i zbivanja oko sebe, uključujući i svrhu odlaska na posao, radne uvjete i koristi osobnog usavršavanja. Više cijene svoj rad (traže veće plaće), svoje slobodno vrijeme, osobne slobode, pogodnosti, prilike za kreativnost, on-line rad i slično nego klasičan posao u tvornici ili uredu s fiksnim radnim vremenom u punom radnom tjednu za neku prosječnu ili medijalnu plaću. Animirati kvalitetnu i produktivnu radnu snagu i postići njihovu dostatnu kreativnost i inovativnost te razvoj ljudskog kapitala (upravljanje ljudskim resursima), stoga je sve veći izazov za menadžment u poslovnom sektoru, a koji nerijetko znači i veće troškove rada za poslodavce, ili alternativu zamjene ljudskog rada strojnim radom pa i umjetnom inteligencijom. Međutim, isto tako znači i drugačiju ulogu vodstva u poticanju uspješnosti zaposlenika i povećanje njihove uključenosti. Od današnjeg menadžmenta očekuje se empatičnost prema zaposlenicima i suradnja, razumijevanje važnosti različitosti, postavljanje realno ostvarivih ciljeva u jedinicama vremenu i ne izazivanje stresa kod zaposlenih zbog hitnosti odrađivanja određenih poslova. Očekuje se da oni budu edukatori, da podržavaju transparentnost i potiču pozitivne promjene te da su aktivno prisutni i uključeni u sve poslovne aktivnosti, a ne smješteni u nedostižnim uredima na vrhu poslovnog tornja. broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Nove generacije drugačije su i kao potrošači. Mediji, reklame i poruke koje dopiru do njih nisu one od nekad. Današnji studenti ekonomije i drugih fakulteta ne gledaju ni domaći ni strani televizijski program (uključujući reklame), ne slušaju vijesti, niti čitaju novine, pa ni vijesti na internetu. Aktualni su servisi za streaming koji nude serije, filmove, podcaste, osobne objave poznatih i reklame – sve ponuđeno po nekim osobnim preferencijama korisnika (potrošača) za koje je neka umjetna inteligencija zaključila da je upravo to ono što im treba. Plasman na domaće i inozemno tržište stoga sve više ovisi o korištenju umjetne inteligencije za povećanje prodaje i pronalazak novih tržišnih niša. Pritom, mladima relativno brzo sve postaje dosadno, nisu lojalni potrošači i za njih je sve globalno – jer sve od fast food hrane do tehnike je dostupno on-line i uz dostavu na vrata. Jedino je problem što nema dovoljno radnika/prekarijata koji će im to sve dostaviti i što paralelno koristimo sve više i više plastične i druge ambalaže koja na kraju postaje smeće i zagađenje za okoliš, pa čak i onda ako je veći dio toga predmet reciklaže.

Održiva trgovina i izvoz Otuđenost je planetarno prisutna, a održivost tema nad temama u svim područjima djelovanja. Održivost unutarnje i vanjske trgovine znači da ona mora generirati ekonomske, socijalne i okolišne koristi. Treba biti globalno uključiva – svima dati priliku za plasman i dostupnost roba i usluga. Međutim, to povlači i rizike onečišćenja kroz sve vrste globalnog transporta koji danas dominiraju pa u tom smislu kao dio zelene tranzicije treba promatrati i skraćivanje dobavnih lanaca i preseljenja proizvodnje u bliže krajeve. Iako je jasno da su to daleko češće mjere protekcionizma regionalnog karaktera s učincima na proces deglobalizacije, ali i aktivnosti u funkciji očuvanja stabilnosti lanca opskrbe u uvjetima rastućih nestabilnosti i geopolitičkih pa i klimatskih rizika. S aspekta menadžmenta hrvatskih poduzeća, to su ujedno i prilike za još snažnije uključivanje u europske lance stvaranja vrijednosti pa i poboljšanje njegove kvalitativne strukture kroz jačanje znanjem i kapitalom intenzivnog izvoza. Održiva trgovina treba pridonijeti smanjenju globalnog siromaštva i nejednakosti, jer bez toga nema većih stopa rasta svjetskog BDP-a i svjetske trgovine. Reglobalizacija je pitanje očuvanja mira i sigurnosti u svijetu, a novi oblici protekcionizma – nearshoring, like-minded trading/ friend shoring – koji podupiru blokovsku podjelu svjetske trgovine to sigurno nisu. Ekonomski ratovi nerijetko su završavali fizičkim ratovima, stvarajući kolateralne žrtve za zemlje koje s raščišćavanjem tuđih sukoba ili idejom tuđih dominacija – nemaju nikakve veze. Međutim, strateške odluke pozicioniranje izvoza ne mogu ignorirati takva kretanja i blokovske podjele, zbog čega hrvatski izvoz treba i dalje biti dominantno vezan uz izvoz na europska tržišta, što ujedno znači blok demokratskih ekonomija koji na globalnoj razini predvodi

perspektive

U kojoj mjeri menadžment izvoznih poduzeća utječe na izvozne rezultate?

SAD, unatoč činjenici da smo pozicioniranja na tržišta BRIC ekonomija donedavno tretirali kao prilike za veću ekspanziju izvoza u brzorastuća gospodarstva.

Sigurnost i stabilnost opskrbnih lanaca Prema projekcijama iz listopada, WTO za 2023. procjenjuje rast svjetske trgovine od svega 0,8% što je niže od travanjskih projekcija o rastu za 1,7% te znatno ispod prosječnog rasta od 2,6% u posljednjih 12 godina. Projekcije za iduću godinu su pritom poboljšane na 3,3% rasta svjetske trgovine u 2024. uz očekivani rast svjetskog BDP-a od 2,5% (WTO) do 3% (MMF), ali uz općenito usporavanje rasta potražnje u proizvodnim ekonomijama, posebno u segmentu trgovine intermedijarnim proizvodima koja je pod izraženijim utjecajem fragmentacije svjetskog tržišta zbog geopolitičkih napetosti, restriktivne monetarne politike i skupljih uvjeta financiranja te geografskog sužavanja lanaca opskrbe. Tržište time postaje oskudno, i to kako na strani potražnje outputa tako i na strani ponude inputa. Poseban problem je starenje stanovništva koje u razvijenim zemljama uzrokuje manjak radne snage, a na globalnoj razini sužavanje broja potrošača i prilika za plasman. Sve veći udio u svjetskoj trgovini imaju takozvani proizvodi „s uskim grlom“ – intermedijarni proizvodi s malo dobavljača i velikim tržišnim udjelom pojedinih ekonomija (Kine, SAD-a) na svjetskom tržištu uz rastuće potrebe

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

potražnje (poluvodići, energenti, ...). Zastoji u opskrbi takvim proizvodima stoga imaju značajne reperkusije na globalne opskrbne lance i mogućnosti proizvodnje i potrošnje. Koronakriza najbolje je pokazala rizike zastoja opskrbnih lanaca, ali pitanje otpornosti opskrbnih lanaca i dalje je otvoreno. Prepoznavanje i ublažavanje svih rizika koji mogu narušiti sigurnost i stabilnost globalnih opskrbnih lanaca stoga je osobito važno kako s aspekta menadžmenta poduzeća tako i državni institucija i politika, uključujući kako klasične operativne rizike vezane uz kašnjenja, zastoje i kvarove u transportu, tako i pitanja rizika rasta cijena, nestašica te sve više naglašenih geopolitičkih rizika, od rata u Ukrajini i na Bliskom Istoku do bilo kojeg oblika suspendiranja slobodnog i lakog protoka roba, usluga i ljudi među zemljama.

Zelena tranzicija Naposljetku, a trenutno najaktualnija tema izazova za menadžment poduzeća je klimatska kriza i tranzicija u zelenu ekonomiju, zelenu trgovinu, zeleni izvoz, odnosno međunarodnu proizvodnju i trgovinu kompatibilnu s potrebom dekarbonizacije svjetskog gospodarstva (karbonskom konkurentnošću) i očuvanjem energetske i resursne efikasnosti. I to ne samo kroz ugradnju solarnih panela, izgradnju solarnih farma i druge obnovljive izvore energije, nego i postojanja cirkularne ekonomije i visokih standarda proizvodnje i zaštite okoliša u svim lancima stvaranja vrijednosti. To znači i pitanje izbora dobavljača inputa i njegove transparentnosti i prakse izvješćivanja o okolišnim rizicima i klimatskoj neutralnosti, koja naposljetku utječe i na klimatsku neutralnost finalnog outputa koji je predmet prodaje na domaćem i međunarodnom tržištu. Karbonska konkurentnost sastavna je komponenta strateških odluka menadžmenta i sve značajniji faktor svjetske proizvodnje trgovine. Međutim, poslovne investicije u zelenu tranziciju koštaju, djelujući na cjenovnu konkurentnost poduzeća na domaćem i međunarodnom tržištu, ali su isto tako i nužne jer su pitanje opstanka na tržištu jer se, osim standarda i regulative, mijenjaju i preferencije kupaca prema klimatski neutralnim proizvodima i uslugama. To je izazov s aspekta svih proizvođača, a tim više s aspekta izvoza i menadžmenta izvoznih poduzeća, jer određeni proizvodi i proizvođači mogu biti isključeni s tržišta ako ne zadovoljavaju okolišne standarde i kriterije izvješćivanja, a oni globalno nisu unificirani, već prije da je riječ o složenim i raznolikim „krajolicima“ propisa i prakse.

perspektive

BANKE I KLIMATSKE PROMJENE

Odnos banaka prema upravljanju klimatskim i okolišnim rizicima Na bankama je glavna zadaća financiranja ozelenjivanja gospodarstva. Potrebno je izgraditi regulatorni okvir koji će ih motivirati na održivo kreditiranje, ali bez izravnog miješanja u njihovu poslovnu politiku. piše: dr. sc. Sandra Švaljek1 U godini koja se primiče kraju, iz mjeseca u mjesec bilježene su najviše ikada izmjerene globalne prosječne temperature, te se može očekivati da će 2023. biti najtoplija godina u povijesti. Više temperature pratile su i brojne ekstremne vremenske prilike, od dugotrajnih toplinskih valova i požara, do olujnih nevremena i poplava nezapamćenog intenziteta. Klimatski su ekstremi u cijelom svijetu uzrokovali znatne materijalne štete i gubitak ljudskih života. Manifestacije klimatskih promjene postale su, očigledno, redovno stanje, novo normalno s kojim se čovječanstvo treba naučiti nositi. U nastojanju da održe što povoljnije uvjete života i obavljanja gospodarskih djelatnosti, međunarodne institucije i nacionalne vlade danas poduzimaju brojne mjere prilagodbe i suzbijanja klimatskih promjena. Mnoge od tih mjera već danas imaju znatne gospodarske učinke, a da bi postigle željeni cilj njihov će utjecaj morat će biti sve jači. Uzrok tome je saznanje da globalno gospodarstvo gotovo potpuno ovisi o energiji iz fosilnih goriva čija je upotreba neraskidivo povezana s emisijama stakleničkih plinova, glavnim uzročnicima klimatskih promjena. Također se zna da borba protiv klimatskih promjena neće imati uspjeha ako se ne dogodi odlučan tehnološki zaokret, koji podrazumijeva razdvajanje porasta gospodarske aktivnosti od porasta potrošnje energije proizvedene iz fosilnih goriva. Sredinom prošlog desetljeća dodatno je porasla svijest o hitnosti globalnog klimatskog djelovanja, a jedan od ključnih elemenata ozbiljnijeg pristupa bavljenju klimom bilo je dodjeljivanje jedne od ključnih uloga financijskim institucijama. 1

Autorica je zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

U ovom članku daje se pregled dosadašnjih europskih aktivnosti u području održivih financija, s fokusom na one aktivnosti koje se tiču banaka koje i dalje, na području Europske unije, osiguravaju najveći dio sredstava za financiranje ulaganja privatnog sektora.

Održive financije Na prvu, veza između financijskih institucija i borbe protiv klimatskih promjena nije sasvim jasna. No, tu je vezu lako shvatiti kada se uoči da preduvjet uspješne borbe protiv klimatskih promjena napuštanje postojećeg načina proizvodnje energije, odnosno potpuni prelazak na proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije, te prelazak na nove, održive tehnologije u svim područjima gospodarstva – od građevinarstva, preko prometa i prerađivačke industrije, do poljoprivrede. Takva korjenita transformacija cjelokupnog gospodarstva zahtijeva izuzetno visoka ulaganja te je nije moguće provesti bez uključivanja financijskog sektora u mobiliziranje financijskih sredstava i njihovo usmjeravanje u financiranje klimatske tranzicije. Klimatska konferencija održana 2015. u Parizu, te Pariški sporazum koji je potpisalo 195 zemalja i Europska unija kao glavni ishod te konferencije, obavezali su zemlje potpisnice na poduzimanje aktivnosti kako bi u ovom stoljeću zadržale porast prosječne globalne temperature na razini od 2°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, a ako je moguće što bliže razini od 1,5°C. Uz to, Pariški je sporazum obavezao financijske institucije da financijske tokove odvrate od financiranja aktivnosti koje doprinose emisijama stakleničkih plinova, i preusmjere u aktivnosti koje mogu pridonijeti ostvarivanju klimatskih ciljeva. Europska unija jedan je od globalnih predvodnika u borbi protiv klimatskih promjena i devastacije okoliša te je postizanje klimatske neutralnosti jedna od temeljnih odrednica njezine dugoročne strategije. Nakon potpisivanja Pariškog sporazuma, krajem 2019. Europska komisija donijela je strateški dokument Europski zeleni plan s ciljem da Europska unija do 2050. postane klimatski neutralna, a do 2030. godine smanji neto emisije stakleničkih plinova za barem 55 posto u odnosu na razinu iz 1990. Da bi se ostvarili klimatski ciljevi Europskog zelenog plana procijenjeno je da su potrebna ulaganja od oko tisuće milijardi eura svake godine do 2030. u razvoj energetske mreže, transformaciju prometa i industrije, izgradnju energetskih postrojenja, prilagodbe stambenih nekretnina i dr. Iako je predviđeno znatno financiranje tih ulaganja sredstvima javnog sektora, očekuje se da se čak 3/4 sredstava osigura privatnim ulaganjima2. Kako bi se stvorio podržavajući okvir za usmjeravanje privatnih ulaganja u klimatsku tranziciju Europska je komisija započela stvarati okvir za održivo financiranje.

Europska komisija, 2020, The European Green Deal Investment Plan and Just Transition Mechanism explained, vidjeti na: https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/ en/qanda_20_24

perspektive

Odnos banaka prema upravljanju klimatskim i okolišnim rizicima

Za sada se taj strateški okvir sastoji od pet ključnih regulatornih inicijativa – EU taksonomije, odnosno sustava klasifikacije gospodarskih djelatnosti koji uspostavlja popis okolišno održivih djelatnosti; Uredbe o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SFDR, Sustainable Finance Disclosure Regulation); Europskog standarda zelenih obveznica (EU GBS, European Green Bond Standard); Direktive o izvješćivanju o korporativnoj održivosti (CSRD, Corporate Sustainability Reporting Directive) te Uredbe o uspostavi Jedinstvene europske pristupne točke (ESAP, European Single Access Point) koja bi ubuduće trebala poslužiti za centralizirani pristup javno dostupnim informacijama koje su relevantne za financijske usluge, tržišta kapitala i održivost. Vidljivo je da je strateški okvir održivog financiranja koncipiran tako da pruži što jasniji signal ulagačima i informira ih o tome hoće li sredstva pribavljena ulaganjem biti usmjerena u održive djelatnosti i projekte. S obzirom na to da on pruža alate za donošenje odluka investitora na tržištu kapitala, očito je da polazi od pretpostavke da će se sredstva za financiranje klimatske tranzicije uglavnom mobilizirati putem tržišta kapitala. No, imajući u obzir činjenicu da su u Europskoj uniji bankarski krediti i dalje glavni način financiranja trgovačkih društava na koji se odnosi 75 posto njihova duga, lako se može zaključiti da je upravo na bankama glavna zadaća financiranja ozelenjivanja gospodarstva3. Osim toga, za uspjeh u suzbijanju emisija stakleničkih plinova nužna su velika ulaganja u povećanje energetske učinkovitosti privatnih stambenih nekretnina koja dominantno ovise o bankarskim kreditima. Nadležne europske institucije – Europska komisija, Europska središnja banka i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo stoga nastoje graditi regulatorni okvir koji će motivirati banke na održivo kreditiranje, ali se neće miješati u poslovne politike banaka i njihove tržišne odabire, te neće diktirati način alociranja njihovih sredstava. Drugim riječima, cilj tog regulatornog okvira jest podrška održivom financiranju, ali ne putem izravnog utjecaja na odluke banaka u pogledu odobravanja kredita bilo favoriziranjem bilo kažnjavanjem kreditiranja određenih projekata ili djelatnosti, već navođenjem banaka da bolje prepoznaju prednosti kreditiranja održivih projekata i djelatnosti kao i da prepoznaju i ispravno vrednuju rizike kreditiranja projekata i djelatnosti štetnih za klimu i okoliš ili onih ranjivih na posljedice klimatskih promjena.

Priopćenje Europskog vijeća od 9. ožujka 2023., vidjeti na: https://www.consilium. europa.eu/en/press/press-releases/2023/03/09/channeling-europe-s-savings-intogrowth-op-ed-article-by-european-council-european-commission-eurogroup-ecb-andeib-presidents/ 3 Priopćenje Europskog vijeća od 9. ožujka 2023., vidjeti na: https://www.consilium. europa.eu/en/press/press-releases/2023/03/09/channeling-europe-s-savings-intogrowth-op-ed-article-by-european-council-european-commission-eurogroup-ecb-andeib-presidents/

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Motivacija banaka za održivo financiranje Odluke banaka da se uključe u financiranje klimatske tranzicije već sada su potaknute brojnim razlozima, a očekuje se da će oni biti još naglašeniji u budućnosti. To su primjerice: 

prepoznavanje prilika koje donosi klimatska tranzicija. Klimatska tranzicija znači velika ulaganja, ali veliki dio tih ulaganja dovest će do visokih prinosa, pa će kreditiranje takvih ulaganja za banke biti unosan posao.



izbjegavanje rizika s kojima bi se mogle susresti kreditiranjem određenih klijenata. Ti rizici mogu se podijeliti u dvije skupine. U prvoj su fizički rizici, odnosno rizici češćih i snažnijih prirodnih katastrofa koje bi, zbog klimatskih promjena, mogle uzrokovati financijske gubitke onih klijenata banaka koji su izloženiji takvim prirodnim katastrofama. U drugoj su rizici povezani s tranzicijom na niskougljično gospodarstvo. Oni mogu uzrokovati financijske gubitke klijenata koji ne prilagode svoje poslovanje promjenama uzrokovanim transformacijom gospodarskog sustava radi postizanja njegove klimatske neutralnosti. Pokretači te transformacije bit će vladine politike i regulatorni zahtjevi, prelazak konkurencije na nove tehnologije i poslovne modele, te promjena ukusa potrošača i povećanje njihove sklonosti prema proizvodima i uslugama čija proizvodnja i potrošnja ima manji utjecaj na klimu i okoliš. Obje vrste rizika mogu u konačnici utjecati na poslovne rezultate banaka koji posluju s klijentima koji su im izloženi. Stoga se može očekivati da će banke upravljati tim rizicima tako što će favorizirati klimatski manje rizične klijente, odnosno otežavati uvjete financiranja klijentima koji zaostaju u klimatskoj transformaciji.



zakonska odgovornost. Danas postoje primjeri sudskih sporova protiv banaka, pokrenutih zbog toga što kreditiranjem tvrtki s velikim emisijama stakleničkih plinova izravno doprinosile globalnom zatopljenju. Banke će vjerojatno u budućnosti nastojati izbjeći takve tužbe.



pritisak dionika. Pritisak za financiranje ulaganja u klimatsku tranziciju može doći od ulagača, odnosno vlasnika banaka koji su danas sve svjesniji rizika klimatskih promjena i prilika povezanih s ozelenjivanjem, kao i vlastite odgovornosti za očuvanje prirode i klime. Klijenti banaka sljedeća su skupina dionika koji danas osim povoljnih uvjeta financiranja, privlačnih kamatnih stopa na depozite ili niskih naknada za svoje usluge, od banaka sve više zahtijevaju i dokaze o njihovoj primjeni održivog modela poslovanja. Konačno, banke bi na ozelenjivanje mogli navesti zahtjevi središnjih banaka, odnosno regulatora, koje od njih traže ispravno prepoznavanje i dobro upravljanje klimatskim rizicima.

Europska središnja banka i Europsko nadzorno tijelo u proteklim su godinama postupno razvijale mehanizme koji su usklađeni s njihovim mandatima, a cilj im je pojačati motivaciju banaka za financiranje ulaganja u klimatski neutralne projekte i djelatnosti, bilo putem boljeg uočavanja s tim povezanih prilika, bilo putem ispravne

perspektive

Odnos banaka prema upravljanju klimatskim i okolišnim rizicima

identifikacije i upravljanja klimatskim i okolišnim rizicima. Hrvatska narodna banka također se uključila u regulatorne aktivnosti povezane s klimom, kao regulator manje značajnih kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj.

Dosadašnje mjere usmjeravanja banaka na održivo financiranje Poticanje banaka na održivo financiranje u Europskoj uniji i europodručju odvija se kroz nekoliko usmjeravajućih inicijativa, od čega su najznačajnije: 

propisi – ključni propisi koji nalažu dobro razumijevanje, mjerenje, nadzor i upravljanje rizicima održivosti za banke su Direktiva o kapitalnim zahtjevima i Uredba o kapitalnim zahtjevima koje su u posljednjim izmjenama dodatno objasnile odgovornost banaka za mjerenje klimatskih i okolišnih rizika i upravljanje tom vrstom rizika4. Na velike kreditne institucije primjenjuje se i Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju, Uredba o taksonomiji, obveza Objave okolišnih, društvenih i upravljačkih rizika prema Uredbi o kapitalnim zahtjevima, a za kreditne institucije koje pružaju usluge upravljanja portfeljem i usluge investicijskog savjetovanja i obveza Objave povezane s održivošću u sektoru financijskih usluga.

 supervizorske mjere – u studenom 2020. Europska središnja banka objavila je Vodič o klimatskim i okolišnim rizicima – supervizorska očekivanja vezana uz upravljanje rizicima i javnu objavu koji sadrži 13 očekivanja unutar četiri glavna područja supervizorskog nadzora5. Ovaj vodič nije obvezujući, no Europska središnja banka očekuje da ga značajne institucije primjenjuju, a preporučila je i nacionalnim nadležnim tijelima da ga na odgovarajući način primjene na manje značajne institucije. Stoga je Hrvatska narodna banka za manje značajne kreditne institucije u prosincu 2021. izdala Okružnicu – Supervizorska očekivanja za identifikaciju i upravljanje okolišnim rizicima koja sadrži četiri suprevizorska očekivanja6. Europska središnja banka je sistemski značajnim bankama zadala da supervizorska očekivanja vezana uz upravljanje rizicima i javnu objavu ispune do kraja 2024.

Više na stranicama Europske komisije: https://finance.ec.europa.eu/publications/ banking-package_en 5 Vodič o klimatskim i okolišnim rizicima dostupan je na: https://www.bankingsupervision. europa.eu/ecb/pub/pdf/ssm.202011finalguideonclimate-relatedandenvironmentalrisks~ 58213f6564.hr.pdf 6 Okružnica – Supervizorska očekivanja za identifikaciju i upravljanje okolišnim rizicima dostupna je na: https://www.hnb.hr/documents/20182/4301035/h-okruznica_02122021. pdf/f8155133-3272-b5c9-5979-57164c96bc5c?t=1666688021647 4

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

 stresno testiranje – u dva navrata, u 2021. i 2023. Europska središnja banka provela je testiranje otpornosti na stres za klimatski rizik na razini cijeloga gospodarstva uključujući i financijske institucije7,8, dok je 2022. provela testiranje otpornosti banaka na stres za klimatski rizik kako bi utvrdila stupanj spremnosti banaka da aktivno upravljaju klimatskim rizicima9. Supervizorski test otpornosti banaka na stres za klimatski rizik pokazao je da banke europodručja moraju hitno pojačati aktivnosti mjerenja klimatskog rizika i upravljanja tim rizikom. 

monetarne operacije – od listopada 2022. Europska središnja banka reinvestiranje u okviru kupnji korporativnih obveznica koje provodi Eurosustav u većoj mjeri usmjerava na izdavatelje s boljim klimatskim pokazateljima.

Dosezi svih ovih inicijativa još uvijek su razmjerno su ograničeni budući da se većina primjenjuje samo na velike institucije, ili još nisu u primjeni, a neke poput supervizorskih očekivanja nisu niti obvezujuće. Dodatno, usmjeravajuća uloga kod monetarnih operacija je ograničena budući da su kupnje obveznica u okviru Programa otkupa korporativnih obveznica završene krajem 2022., dok se u okviru Pandemijskog programa otkupa reinvestiranje dospjelih glavnica nastavlja do kraja 2024., ali se radi također o simboličnim iznosima. Republika Hrvatska kao nova članica Eurosustava ne sudjeluje u ovim programima.

Rizici održivosti za banke u Republici Hrvatskoj Hrvatska narodna banka provela je dva istraživanja o rizicima održivosti za banke – prvi početkom 2021., a drugi godinu dana potom, nakon što je manje značajnim institucijama uputila okružnicu o supervizorskim očekivanjima za identifikaciju i upravljanje okolišnim rizicima. Drugim istraživanjem ispitivala se između ostaloga usklađenost manje značajnih institucija s očekivanjima iz okružnice. U tom istraživanju sudjelovalo je 15 institucija, a analiza rezultata istraživanja pokazala je da su banke postigle određeni napredak što se tiče uključivanja okolišnih rizika u poslovne procese, ali da je taj napredak i dalje nedovoljan10. Rezultati prvog testiranja otpornosti na stres za klimatski rizik na razini cijeloga gospodarstva dostupni su na: https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/scpops/ecb. op281~05a7735b1c.en.pdf 8 Rezultati drugog testiranja otpornosti na stres za klimatski rizik na razini cijeloga gospodarstva mogu se pronaći na: https://www.ecb.europa.eu/press/pr/date/2023/ html/ecb.pr230906~a3d6d06bdc.en.html#:~:text=The%20European%20Central%20 Bank%20(ECB,faster%20than%20under%20current%20policies. 9 Rezultati testiranja otpornosti banaka na stres za klimatski rizik mogu se pronaći na: https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb/pub/pdf/ssm.climate_stress_test_ report.20220708~2e3cc0999f.en.pdf 10 Dio rezultata ovog istraživanja objavljen je u Godišnjem izvješću HNB-a za 2022.: https://www.hnb.hr/documents/20182/4684927/h-gi-2022.pdf/7b25e6b9-f05d-3d00573b-643f2d08fcf1 7

perspektive

Odnos banaka prema upravljanju klimatskim i okolišnim rizicima

Tek manji dio banaka koje su sudjelovale u istraživanju uključio je pokretače okolišnih rizika u procjenu značajnosti rizika. Za tranzicijski rizik to su učinile 3 banke, od čega je samo jedna uključila pokretače okolišnih rizika u kvantitativnu procjenu značajnosti rizika, dok su fizički rizik u kvantitativnu procjenu značajnosti rizika uključile 4 banke, a 3 u kvalitativnu. Većina manje značajnih institucija okolišne rizike smatra pokretačima ostalih financijskih rizika, najviše kreditnog i operativnog odnosno reputacijskog rizika. Stoga je većina banaka te rizike barem djelomično ili potpuno uključila u sustav upravljanja rizicima i u okvire za sklonost preuzimanju rizika (12 od 15 institucija). Određeni broj banaka uključio je okolišne rizike u upravljanje pojedinim rizicima i uključivanje u stres testove, no uvažavanje kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih utjecaja okolišnih rizika pri definiranju poslovne strategije i donošenju poslovnih odluka još uvijek treba razvijati. Niti jedna od 15 banaka nije u potpunosti uključila utjecaje okolišnih rizika pri definiranju poslovne strategije, dok je 9 banaka to učinilo samo djelomično. U 2022. godini nijedna banka nije bila u potpunosti usklađena s supervizorskim očekivanjima Hrvatske narodne banke, no u odnosu na prethodno istraživanje zamijećen je napredak u prilagodbi poslovnih praksi. Velika većina banaka smatra da je djelomično usklađena s očekivanjima za uključenje okolišnih rizika u sustave upravljanja i okvir za sklonost preuzimanju rizika, iako ključni pokazatelji za praćenje okolišnih rizika nisu do kraja definirani jer nedostaju odgovarajući podaci. Određen napredak vidljiv je u odnosu na definiranje organizacijske strukture za upravljanje okolišnim rizicima jer veći je broj banaka uspostavio sve tri linije obrane (prodaja, upravljanje rizicima i unutarnja revizija), međutim zbog ograničenja pri definiranju kvantitativnih pokazatelja potrebno je unaprijediti izvještavanje o izloženosti okolišnim rizicima. S obzirom na to da su između prvog i drugog istraživanja o razumijevanju i upravljanju okolišnim rizicima banke ostvarile zamjetan napredak, da je ojačao regulatorni okvir za upravljanje tom vrstom rizika, te da su banke sudjelovale u edukacijama i radionicama namijenjenih upoznavanju s regulatornim okvirom i dobrim praksama za upravljanje rizicima održivosti, za očekivati je da su banke od drugog istraživanja do danas dodatno unaprijedile svoje prakse prepoznavanja i praćenja klimatskih i okolišnih rizika, te upravljanja tim rizicima. I na razini Europske unije, i u Republici Hrvatskoj, može se uočiti napredak u razvoju regulatornog okvira, supervizorskih praksi i praksi banaka u pogledu uočavanja i upravljanja klimatskim i okolišnim rizicima. Taj se napredak može činiti razmjerno sporim, no treba uvažiti da je on objektivno otežan brojnim preprekama, prije svega još uvijek nedovoljnim razumijevanjem klimatskih promjena i ostalih pokretača klimatskih i okolišnih rizika, nedostatnim i nepouzdanim podacima koji mogu poslužiti kao podloga za mjerenje klimatskih i okolišnih rizika te visokim troškovima analize ove vrste rizika. U razdoblju pred nama očekuje se da će se te prepreke postupno uklanjati, a što bi u konačnici trebalo pridonijeti većoj usmjerenosti banaka na financiranje okolišno održivih projekata i djelatnosti. broj 3-4 :: prosinac 2023.

ODRŽIVI TURIZAM

Zašto nam je potreban održivi razvoj turizma? Kroz poštivanje prirodnog i kulturnog nasljeđa, treba stvoriti održiv i konkurentan cjelogodišnji turizam koji doprinosi skladnom gospodarskom razvoju čitave Hrvatske. piše: dr. sc. Nikolina Brnjac1 Turizam za Hrvatsku ima posebno značenje te je s tradicijom duljom od 150 godina važan dio hrvatskog gospodarstva. U okviru Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine, razvoj održivog, inovativnog i otpornog turizma značajan je za ostvarivanje vizije Hrvatske kao konkurentne, inovativne i sigurne zemlje prepoznatljivog identiteta i kulture, očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve. Turizam može biti poticaj razvoju lokalnih zajednica i zbog toga je izuzetno važno u kojem smjeru će se razvijati u budućnosti. Izazovi kojima svjedočimo posljednjih godina, od zdravstvene krize 2020. godine pa preko geopolitičkih zbivanja te klimatskih promjena, mijenjaju i turizam, kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu. Istraživanja u posljednje dvije godine pokazuju kako su turisti počeli mijenjati svoje navike putovanja, interese i prioritete. Tako sve više traže održive destinacije, destinacije u kojima mogu doživjeti autohtoni ugođaj i upoznati lokalne običaje, gastronomiju i kulturu, koje pružaju mir i sigurnost.

Strategija razvoja turizma Zdravstvena kriza koja je 2020. godine pogodila cijeli svijet prva je dodatno ukazala na važnost turizma za gospodarstvo i važnost jačanja njegove održivosti i otpornosti. Ciljevi Strategije razvoja turizma do 2020. bile su investicije, povećanje potrošnje, novo zapošljavanje, odnosno rast, a i učinci turizma su se mjerili isključivo kroz ekonomske pokazatelje. Međutim, danas je svima jasno kako turizam koji 1

Autorica je ministrica turizma u Vladi Republike Hrvatske.

perspektive

Zašto nam je potreban održivi razvoj turizma?

uz gospodarsku održivost ne uzima u obzir i brigu o čovjeku i okolišu, dovodi do sezonalnosti, uništavanja prirodnih i kulturnih bogatstava, i u konačnici postaje neuspješan. Održivi turizam, nasuprot tome, je generator razvoja gospodarstva i stvaranja kvalitetnih radnih mjesta, doprinosi prepoznatljivosti i očuvanju prirodne i kulturne baštine, pruža brojne socio-ekonomske koristi za lokalno stanovništvo te promiče multikulturalnost i socijalnu inkluziju. Zato je Vlada Republike Hrvatske 2020. godine počela sveobuhvatnu reformu upravljanjem razvoja turizma u smjeru održivosti. Prvi korak reforme bilo je donošenje Strategije razvoja održivog turizma, zatim osiguravanje sredstava za ostvarenje svih ciljeva i kao konačni korak donošenje zakonskog okvira sa Zakonom u turizmu, koji je prvi krovni zakon u turizmu. Strategija razvoja održivog turizma do 2030. usvojena je u Hrvatskom saboru krajem 2022. godine i ona je okvir koji povezuje razvojne potrebe i potencijale hrvatskog turizma s jasnim ciljevima i izvorima financiranja. Ona sadrži viziju razvoja hrvatskog turizma, identificira ključne izazove, razvojne potrebe i potencijale te donosi konkretna prioritetna područja za ostvarenje strateških ciljeva. Izradu Strategije je pratila i izrada Strateške procjene utjecaja na okoliš, kojom se procjenjuju učinci na okoliš koje može uzrokovati provedba Strategije te se predlažu mjere zaštite okoliša koje služe kako bi se negativni utjecaji sveli na najmanju moguću razinu. Strategija razvoja održivog turizma do 2030. naglasak stavlja na očuvanje resursa, uvažavajući pritom potrebe razvoja turističkog sektora, posjetitelja i lokalnog stanovništva.

Četiri strateška cilja Od posebne je važnosti za naš nacionalni identitet ali i za pozicioniranje Hrvatske kao autentične destinacije – kako ćemo interpretirati svoju kulturnu i povijesnu baštinu, kako ćemo sačuvati stare gradske jezgre od devastacije, kako ćemo upravljati prostorom i tokovima turista, i ono najvažnije, kako ćemo zadržati svoje ljude na kvalitetnim, sigurnim i dobro plaćenim radnim mjestima. Važno je i poticati investicije koje će omogućiti skladan gospodarski razvoj i kvalitetan život i rad u turističkim destinacijama. To reflektira i vizija Strategije koja kaže „poštujući prirodno i kulturno nasljeđe i jedinstveni identitet svih regija, stvorit ćemo održiv cjelogodišnji turizam poželjan za investicije, rad i život, koji doprinosi skladnom gospodarskom razvoju Hrvatske“. Kako bi se ta vizija i ostvarila, temeljem analize razvojnih potencijala i izazova, identificirana su četiri strateška cilja: Cjelogodišnji i regionalno uravnoteženiji turizam, Turizam uz očuvan okoliš, prostor i klimu, Konkurentan i inovativan turizam te Otporan turizam. Svi ovi ciljevi su podjednako važni i međusobno komplementarni. Strategija razvoja održivog turizma do 2030. godine dala je okvir za razvoj održivog turizma koji znači dužu popunjenost svih kapaciteta na godišnjoj razini, kao i ravnomjerniji turistički i regionalni razvoj, nalaženje odgovora za razvojne potrebe broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

jadranske obale, ali i turistički slabije razvijenih područja i kontinenta, kao i rast prihoda po gostu koji je u izravnoj korelaciji s kvalitetnijom ponudom. U konačnici održivi turizam znači zadovoljstvo gostiju, lokalnog stanovništva i zaposlenika u sektoru, kao i očuvanu, zaštićenu i turistički valoriziranu kulturnu i prirodnu baština. Kako Strategija ne bi ostala samo slovo na papiru osigurana su po prvi puta i financijska sredstva za turistički sektor u rekordnom iznosu od 1,3 milijarde eura. Projekti koji će se njima financirati doprinijet će rješavanju osnovnih izazova s kojima se turizam susreće, a to je sezonalnost i neravnomjerna teritorijalna raspoređenost turizma.

Zakon o turizmu I konačno, važan preduvjet za ostvarenje strateških ciljeva je i stvaranje učinkovitog zakonodavnog okvira koji će definirati alate za upravljanje razvojem turizma na temelju jasnih i egzaktnih podataka. Zato kao korak koji zaokružuje cijelu reformu donosimo Zakon o turizmu koji uređuje sustav turizma, upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti, osiguravanje održivosti, sustav prikupljanja, praćenja i analize podataka, sustav upravljanja destinacijom, sektorski specifičan sustav poticanja, praćenja i analize ulaganja u turizmu. Cilj Zakona je osiguravanje pretpostavki za upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti – vezano uz korištenje i turističku valorizaciju prostora, prirodnih, društvenih i gospodarskih resursa, kulturne baštine te unapređenja uvjeta života lokalnog stanovništva i boravka turista u destinaciji. Ovim Zakonom tako se jasno definira sustav turizma koji čine destinacija, djelatnosti i usluge u turizmu te dionici, definira se institucionalni okvir za upravljanje razvojem turizma, a čine ga: ministarstvo kao nositelj turističke politike, Vijeće za upravljanje razvojem turizma, sustav turističkih zajednica te Znanstveni i stručni savjet. Uspostavljaju se okvir za prikupljanje, praćenje i analizu podataka kroz alate za praćenje razvoja turizma, i to Indeks turističke razvijenosti i pokazatelje održivosti destinacije. Kao alati za osiguravanje održivosti, definiraju se satelitski račun turizma, 56

perspektive

Zašto nam je potreban održivi razvoj turizma?

sustav satelitskih računa održivog turizma, izračun prihvatnog kapaciteta i integrirani informacijski sustav turizma. Uspostavlja se i sustav upravljanja destinacijom koji čine turističke zajednice, a osniva se i nacionalna i regionalna koordinacija predsjednika turističkih zajednica. Daju se nove uloge turističkim zajednicama i ovlasti općinama, gradovima i županijama u upravljanju destinacijom te se uređuju potpore i poticaji u turizmu i stvara zakonski temelj za donošenje sektorski specifičnog programa poticaja namijenjenih djelatnostima u turizmu i ekosustavu turizma. Ovim Zakonom postavljen je okvir koji omogućava održivi razvoj turizma, turizma koji se temelji na prepoznavanju, poticanju i upravljanju razvojnim potencijalima uz održivo i odgovorno korištenje prostora, kulturne baštine, prirodnih i gospodarskih resursa kako bi se osigurala kvaliteta života i dobrobit lokalnog stanovništva. Zakon o turizmu ključan je instrument za osiguravanje daljnjeg napretka cjelokupnog gospodarstva, ali i zaštitu resursa na kojima počiva turistička potražnja.

Održivost i konkurentnost Pritom, kako sam već naglasila, treba biti jasno da održivost nisu samo zelene politike, već ravnoteža između ekonomskih interesa, interesa lokalnog stanovništva i zaštite resursa i prostora. Zato je ovaj Zakon izrađen imajući u vidu specifičnosti hrvatskog turizma u cjelini, njegov neravnomjeran razvoj i njegovu sezonalnost, kao i funkcioniranje sustava turističkih zajednica i ovlasti lokalne i regionalne samouprave. Zakon o turizmu propisuje za sve destinacije upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti, odnosno uvođenje reda u destinacije koje se već preopterećene i pametan razvoj destinacija koje su tek u usponu. Na kraju, htjela bih zaključiti kako su posljednje tri godine bile možda i najizazovnije godine za turizam na globalnoj razini, jer smo se istovremeno suočili sa zdravstvenom, gospodarskom i klimatskom krizom. Jednako tako, sve su nam te krize pokazale koliko su turistička putovanja važan dio života suvremenog čovjeka. Identificirali smo ključne probleme kako bi naš turizam krenuo u smjeru održivosti i bio konkurentan i u budućnosti. Za sada smo ispunili sve preduvjete kako bi se naš turizam uistinu krenuo razvijati u tom smjeru i veseli me da su nas već počeli prepoznavati kao predvodnike u razvoju održivog turizma. broj 3-4 :: prosinac 2023.

PROFIT ZA ODRŽIVO POSLOVANJE

Izazovi ESG investiranja na tržištu kapitala Kompanijama se sve više nameće diktat raznih mjera koje se svodi pod zajednički nazivnik „održivo poslovanje“, a koje su (pre)često u koliziji s temeljnom vodiljom kapitalizma – maksimizacijom profita. Američki republikanci sve glasnije iskazuju anti-ESG stavove kroz promjenu regulative u saveznim država u kojima su na vlasti. Poduzetnicima koji se ne pridržavaju novih pravila igre prijeti izopćenje s tržišta kapitala. piše: dr. sc. Darko Horvatin1 Privatni poduzetnici, ali i javni sektor sve će teže dolaziti do kapitala ako ne budu usvajali i primjenjivali tzv. ESG (Environmental, Social, Governance) kriterije. Okolišno, društveno i korporativno upravljanje skup je aspekata koji se razmatraju pri ulaganju u tvrtke, a koji preporučuje uzimanje u obzir pitanja okoliša, društvenih zbivanja i korporativnog upravljanja. Financijski sustav koji ima ključnu ulogu u provođenju ESG revolucije jer kroz plasiranje novca vrši alokaciju kapitala, vodeći računa da on završi tamo gdje se vodi briga o okolišu, društvu i upravljanju. Kompanije koje o tome neće voditi računa polako, ali sigurno bit će izopćene s tržišta kapitala. Ako će već dolaziti do novca, to će biti pod nepovoljnijim uvjetima od „ESG odlikaša“. Pritom će morati objavljivati sve više podataka o primjeni ESG kriterija u poslovanju kako bi financijska tržišta, regulator i politika mogli što bolje ocijeniti njihov doprinos dugoročnom očuvanju našeg planeta.

Autor je znanstveni suradnik, predavač na EFFECTUS veleučilištu i predsjednik uprave Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva.

perspektive

Izazovi ESG investiranja na tržištu kapitala

Nefinancijsko izvještavanje Koncem 2022. na snagu je stupila Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (Corporate Sustainability Reporting Directive, skraćeno CSRD), kao dio tzv. Green Deal projekta Europske unije i namjere da se Europa transformira u prvo klimatski neutralno gospodarstvo do 2050. godine. Trgovačka društva time postupno postaju obvezna publicirati izvještaj o ESG-u – izvještavanje vezano uz upravljanje okolišem, društvom i korporativnim poslovima. Riječ je globalno o najzahtjevnijem režimu izvještavanja u segmentu ESG-a. Veliki poduzetnici (zapošljavaju više od 500 djelatnika) Direktivu će primjenjivati kod izrade financijskih izvještaja za 2024. godinu, a postupno će se primjenjivati i na manja kotirajuća društva (čije su dionice uvrštene na uređeno tržište kapitala) najkasnije od 2028. godine. U konačnici se očekuje da će više od 50.000 poduzeća imati objavu tog nefinancijskog izvještaja.

Obveznici nefinancijskog izvještavanja po CSRD Direktivi: Veličina poduzetnika

Definicija subjekta

Početak izvještavanja

Veliki poduzetnici od javnog interesa

Veliki subjekti (poduzetnici) koji imaju više od 500 zaposlenika (godišnji prosjek) i koji imaju prenosive vrijednosne papire uvrštene na regulirano tržište u EU; ili su kreditna institucija ili osiguravajuće društvo prema definiciji zakona EU; ili ga država članica EU odredi kao poduzeće od javnog interesa (ti subjekti već podliježu Direktivi EU-a o nefinancijskom izvješćivanju („NFRD“), preteči CSRD-a.)

Za financijske izvještaje za 2024. godinu

Veliki poduzetnici

Zadovoljava najmanje 2 od sljedeća 3 uvjeta: više od 250 zaposlenika (godišnji prosjek), više od 40 milijuna EUR neto prometa i/ili više od 20 milijuna EUR ukupne imovine.

Za financijske izvještaje za 2025. godinu

Kotirajući mali i srednje veliki poduzetnici

Nije velika tvrtka, ali ima prenosive vrijednosne papire uvrštene na regulirano tržište u EU i ispunjava najmanje 2 od sljedeća 3 uvjeta: više od 10 zaposlenika (godišnji prosjek), 700 tisuća EUR neto prometa, i 350 tisuća EUR ukupne imovine.

Za financijske izvještaje za 2026. godinu uz mogućnost odgode primjene za financijske izvještaje za 2028. godinu.

Matično društvo izvan EU sa značajnim poslovanjem u EU

Subjekt koji nije osnovan prema zakonima države članice EU (npr. SAD) i koji je ostvario više od 150 milijuna EUR neto prometa u EU za svaku od posljednje dvije uzastopne financijske godine i ima najmanje: jednu podružnicu koja ispunjava bilo koju od navedenih definicija (npr. velika tvrtka) ili podružnica (općenito neinkorporirana fizička prisutnost) koja je ostvarila neto promet veći od 40 milijuna EUR u prethodnoj godini.

Za financijske izvještaje za 2028. godinu.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Nefinancijski izvještaj mora obuhvaćati minimalno sljedeće podatke: • opis poslovnog modela i strategije, kao i mogućnosti i otpornost na rizike održivosti i planove prijelaza; • ciljevi i njihov status napretka, te pripadajući indikatori; • upravljanje održivošću društva (upravna, upravljački i nadzorna tijela, te njihova stručnost i vještine za ispunjavanje svoje uloge); • sheme poticanja povezane s pitanjima održivosti; • Dubinska analiza (Due diligence) pitanja održivosti i postupak za njegovo provođenje glavnih i štetnih utjecaja tvrtke i radnje za sprečavanje, ublažavanje i sanaciju; • Glavni rizici i njihove upravljanje; • Informacije o poslovnim operacijama, lancu vrijednosti, uključujući proizvode i usluge, poslovne odnose i njihov lanac opskrbe. Zahtjevan je to zadatak za sve obveznike izvještavanja, a u konačnici sve vodi prema tome da nitko neće moći uteći pred tom obvezom jer se bez toga neće moći financirati iz vanjskih izvora (od strane financijskih institucija). Cilj je da kompanije samokritički sagledaju svoje poslovanje kroz prizmu održivosti, postanu svjesne svojih slabosti te porade na otklanjanju svega što ima negativan učinak kako na okoliš, tako i na društvo u cjelini. Taj preduvjet morat će ispuniti kako bi se kvalificirale za primitak sredstava od najrazličitijih financijskih institucija (banke, osiguravatelji i sve vrste investicijskih fondova) koje će u investicijskim analizama procjenjivati ESG rizike. Onaj tko padne na ispitu, teško će do novca, a ako dođe platit će ga skuplje, što će mu u duljem roku ugroziti konkurentnost. Banke sve više uključuju ESG kriterije u poslovne strategije i planove te modificiraju održive proizvode za klijente. Standardiziraju se novi upitniku za klijente, redizajniraju interni procesi i procedure i interne, ulaže se u dodatnu edukacija kako zaposlenika tako i potencijalnih klijenata. Sve se to radi kako bi porastao udjel tzv. održivog financiranja sa što većim pozitivnim učinkom za najširu zajednicu.

Procvat zelenih obveznica Domaće kompanije, kao i javni sektor teško se odlučuju na prikupljanje kapitala izdavanjem obveznica. Više je tu problema, od poslovične netransparentnosti potencijalnih izdavatelja, do nepovjerenja investitora te nelikvidnosti obveznica na sekundarnom tržištu. Ipak ima i svijetlih primjera. Izdavatelji koji se odluče prikupiti sredstva plasmanom tzv. zelenih obveznica, nemaju problema. Lani je M+ Grupa probila led zaduživši se na tržištu kapitala u iznosu od 300 milijuna kuna uz obećanje da će smanjiti svoju emisiju ugljika za 25 posto i povećati zastupljenost žena u upravljačkim strukturama na 51 posto. Ne uspije li ispuniti te ciljeve, investitorima će uz kamatu od 4,25 posto isplatiti i penale od dodatnih 0,75 posto. Zašto su se 60

perspektive

Izazovi ESG investiranja na tržištu kapitala

odlučili za zelene obveznice pojasnio je predsjednik Uprave Darko Horvat. Naglasio je da su fokusu njihova poslovanja zaposlenici, klijenti i njihovi krajnji korisnici. Naglasio je da im je društveni aspekt, kao grupaciji koja je globalnom igraču vrlo važna, što uključuje rodnu i svaku drugu ravnopravnost. S time je povezan i utjecaj na okoliš jer rastući broj zaposlenika svakako na to utječe. Zato su si postavili tako ambiciozan cilj na ispunjenju kojeg će predano raditi. U srpnju ove godine i Zagrebački holding uspješno je prodao zelene obveznice u iznosu od 305 milijuna eura s dospijećem za pet godina i kamatnu stopu od 4,9 posto. Cilj koji si je Zagrebački holding postavio glede održivosti jest povećanje udjela odvojeno prikupljenog komunalnog otpada (tj. uklonjenog s odlagališta) na 58% u 2027. godini u odnosu na baznu 2021., uz povećanje udjela obnovljive električne energije u ukupnoj potrošnji električne energije na 70% u razdoblju od 12 mjeseci koje završava 31. ožujka 2028. godine. Ne ispuni li tu obvezu Zagrebački holding će na dan dospijeća obveznica morati njihovim vlasnicima isplatiti jednokratnu dodatnu naknadu u visini od 0,25 posto od ukupnog nominalnog iznosa izdanih obveznica. I u našem susjedstvu je ljetos niknula zelena obveznica kroz izdanje Nove Ljubljanske banke u iznosu od 500 milijuna eura. Luksemburški fond Green for Growth (kojeg između ostalih podupiru njemačka razvojna banka KfW i Europska investicijska banka) uložio je 20 milijuna eura u te obveznice. Slovenska banka tim će sredstvima podržati razvoj projekata obnovljive energije u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu – tržištima na kojima je snažno prisutna. Redoviti ulagač u zelene obveznice je i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), koja i na taj način podupire zelenu tranziciju, a poslovično uvijek zainteresirani ulagatelji su mirovinski fondovi i osiguravajuća društva.

Republikanci protiv ESG-a Sve donedavno postojala su dva zlatna pravila investiranja. Prvi je popularizirao nobelovac Milton Friedman tvrdnjom da je glavni cilj svake kompanije osigurati zaradu (povrat na ulaganje) svojim vlasnicima (dioničarima). Naime, oni su uložili broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

u imovinsku klasu koja nosi najveći rizik – kapital – i stoga teže zaradi koja je primjerena riziku. A to je znatno više od ulaganja u bankovne depozite ili u državne (i korporativne) obveznice, pa čak i od udjela u dioničkim investicijskim fondovima. Bez takvih investitora/poduzetnika, ne bi ni bilo tržišta kapitala. Drugi je promovirao Jack Bogle, osnivač Vanguarda, jednog od najvećih globalnih upravljača imovinom, koji tvrdi da naknada za upravljanje investicijskim fondovima mora biti na najnižoj mogućoj razini. Fondovi za svoj posao profesionalnog upravitelja imovinom ulagateljima naplaćuju naknadu (što je njihov glavni prihod iz kojeg podmiruju sve operativne troškove poslovanja) i koja se kreće od manje od 1% (za novčane fondove) pa sve do 3 posto za dioničke fondove kojima se aktivno upravlja (biraju se dionice temeljem procjena internog tima analitičara). Rastući značaj održivog poslovanja, poznatijeg kao ESG ugrozio je Friedmanovu doktrinu primata dioničara, potencijalno fatalno. Globalni ESG fondovi 2021. upravljali su s 18,4 bilijuna dolara, a prema procjeni PwC-a (Asset and Wealth Management Revolution 2022 Report), taj bi iznos do 2026. mogao doseći gotovo 34 bilijuna dolara. Čak se i na okruglim stolovima na kojima se susreću vodeći biznismeni sve više tvrdi kako se različiti interesi zaštite okoliša, klijenata, zaposlenika i najšire zajednice (društva) moraju staviti u isti rang s dioničarima, odnosno vlasnicima poduzeća. Poput svih revolucija, tako je i ova akcija izazvala reakciju – jačanje anti-ESG inicijative. Jedan od potencijalnih kandidata Republikanske stranke za predsjednika SAD-a, poduzetnik Vivek Ramaswamy, suosnivač je kompanije Strive Asset Management koja promovira investicijske fondove kojima se trguje na burzi (Exchange Traded Funds, skraćeno ETF) i glasanje dioničara putem punomoći, protivi se onome što vidi kao politizaciju korporativnog upravljanja. Anti-ESG ofenziva uzima maha u legislativi američkih saveznih država. Početkom godine guverner Floride, Ron DeSantis (još jedan potencijalan republikanski kandidat za predsjedničku utrku), predložio je zakon kojim bi zabranio primjenu ESG kriterija u svim državnim investicijskim odlukama. Pritom je imao u vidu nadzornu ulogu državnih institucija nad javnim mirovinskim fondovima koji upravljaju milijardama dolara, a ovakva regulativa mogla bi imati široke posljedica na industriju investicijskih fondova.

Bolje ostati u krdu Postoji mnoštvo izazova povezanih s održivim poslovanjem. Provjera jesu li ulaganja usklađena s ESG-om je složena, često pristrana, sklona pogrešnom mjerenju i uljepšavanju za javnost. Zagovornici slobodnog ulaganja žele samostalno raspolagati svojom imovinom, inzistirajući da je fokus na vlasništvo bolji za sve dioničare. U obrani Friedmanovog postulata protivnici ESG-a koriste i drugi dio investicijskog kanona – značaj niskih naknada. Trenutno je ići protiv ESG-a skuplje nego ostati u krdu. To posebice dolazi do izražaja kada je riječ o zakonima protiv ESG-a koji su zaokupljeniji napadima na tvrtke koje promiču okolišne kriterije nego brigom o povratima investitorima. 62

perspektive

Izazovi ESG investiranja na tržištu kapitala

Istraživanje koje su proveli Daniel Garrett (Sveučilište Pennsylvania) i Ivan Ivanov (Fed Chicago) razmatra jedan anti-ESG stav. Utvrđeno je da su teksaški zakoni protiv ESG-a u prvih osam mjeseci primjene utjecali na smanjeni interes za obveznicama, što je pak izdavateljima donijelo dodatni trošak od 300 do 500 milijuna dolara zbog viših kamatnih stopa. U međuvremenu je zakon protiv ESG u Indiani ublažen nakon što je državni porezni ured upozorio da bi državni mirovinski fondovi izgubili barem 1,2 posto prinosa jer bi im se zabranilo investiranje u aktivno upravljane fondove te ograničilo ulaganja u privatne kompanije. Slično tome i trošak anti-ESG ETF-ova je znatan, a korist upitna. Tako anti ETF DRLL (upravljač Strive Asset Management), fokusiran na američki energetski sektor zaračunava naknadu za upravljanje od 0,4%, dok gotovo identičan regularni ETF XLE (upravljač State Street Global Advisors) obrčunava nakandu od 0,1 posto. Pritom je top 10 pozicija u fondovima gotovo identična. Sve što Strive postigne aktivističkim pristupom kompanijama u portfelju, odrazit će se i na drugi fond.

Više pričaju nego rade Strive Asset Management osnovan je 2022. kao odgovor velikim upraviteljima fondova kao što je BlackRock koji sve više slijede strategiju ulaganja usmjerenu na okoliš, društvo i upravljanje. Njegova mantra o poticanju tvrtki da se „usredotoče na izvrsnost“ umjesto brige za ESG zabrinutosti pogodila je žicu kod nekih investitora. Najpopularniji fond tvrtke je Strive US Energy ETF, koji prati isti portfelj kao BlackRockov iShares US Energy ETF. Ramaswamy je ljetos izjavio da Strive ima za cilj iskoristiti svoju glasačku moć kako bi izvršio pritisak na tvrtke u koje ulaže da „buše i razbijaju još više“ – kako bi proizvele što više energenata, na dobrobit svojih dioničara i ne vodeći pritom previše računa o ESG kriterijima. Najšira očekivanja ESG-a svodila su se na to kako će tržišta kapitala kazniti one kompanije koje ignoriraju prijeteće troškove klimatskih promjena na svoje poslovanje. No, troškovi su u praksi previše neizvjesni i daleki da bi imali značajniju ulogu u financijskim proračunima kako kompanija, tako i investitora. Još uvijek mnoštvo kompanija zarađuje od „zelenog imidža“ istovremeno izbjegavajući troškove dekarbonizacije tako da deklarativno podržava zelene ciljeve. Prema Climate Action 100+, grupi investitora, više od dvije trećine od 166 najvećih globalnih emitera stakleničkih plinova obećalo je da će dosegnuti neto nulu do 2050. ili čak i prije. Ali manje od petine ima postavljene srednjoročne ciljeve. Još uvijek sve više pričaju nego rade, a vrijeme nepovratno curi. Na vladama je da postignu globalni konsenzus glede zelene tranzicije i pronađu najbolje mjere koje će pomiriti profit i brigu za dugoročnu opstojnost plavog planeta. Traži se nova paradigma kapitalizma s ljudskim licem.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

ŠTO ZNAČI TRANZICIJA U ZELENO GOSPODARSTVO

Transformacija društva u načinu života i poslovanja Tranzicija predstavlja jedan od najvažnijih globalnih izazova današnjice. Ovaj proces nije samo tehnološka promjena, on uključuje ekonomske, socijalne, političke i kulturne dimenzije. U pozadini leže nezaobilazne potrebe smanjenja emisija stakleničkih plinova kako bi se suzbile posljedice klimatskih promjena, ali i potreba za smanjenjem ovisnosti o nestabilnim izvorima energije i osiguranjem. piše: Marija Ščulac Domac1 Dok se svijet sve brže kreće prema dekarbonizaciji, izazovi i mogućnosti koje prate ovu tranziciju oblikuju političke, ekonomske i socijalne diskurse na globalnoj razini. Stoga, to nije samo pitanje zamjene izvora energije, već sveobuhvatna promjena koja će odrediti put prema održivoj i sigurnoj budućnosti za sve. Zelena tranzicija predstavlja široku transformaciju društva prema održivijem načinu života i poslovanja. I dok je energetska tranzicija jedan od ključnih elemenata zelene tranzicije, postoji mnogo drugih aspekata koji čine tu kompletnu sliku, kao što su održiva poljoprivreda i prehrambeni sustavi, očuvanje bioraznolikosti, kružno gospodarstvo, održivi transport, zelena gradnja, upravljanje vodama, održivo gospodarenje otpadom, edukacija i osvješćivanje, socijalna pravda i inkluzija te zelena financiranja. Svi ovi elementi zajedno čine sliku zelene tranzicije, koja seže daleko izvan samog energetskog sektora, i predstavljaju napore prema stvaranju održive budućnosti za sve. 1

Autorica je direktorica Sektora za industriju i održivi rauvoj u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

perspektive

Transformacija društva u načinu života i poslovanja

Pretvaranje smeđih industrijskih poslova u zelene poslove ključno je za održavanje europske ekonomske kohezije i države blagostanja uz istovremeno postizanje ciljeva dekarbonizacije. To je razlog zašto je Europska unija usvojila Europski zeleni plan (EU Green Deal)2 kao svoju „strategiju razvoja i rasta“. Republika Hrvatska također stoji pred izazovima i prilikama koje donosi ovaj sveobuhvatni proces. Geografski položaj i prirodni resursi pružaju Hrvatskoj jedinstvenu priliku da postane regionalni predvodnik u tranziciji prema održivim izvorima energije, međutim prelazak na obnovljive izvore energije zahtijeva više od samo prirodnih resursa. Infrastrukturni razvoj, ulaganja u istraživanje i razvoj, obrazovanje stručnjaka te stvaranje povoljnog regulatornog okruženja postaju ključni faktori uspješnosti tranzicije. Uz tehničke i infrastrukturne izazove, Hrvatska se suočava i s potrebom za društvenim prihvaćanjem i razumijevanjem ovih promjena. Edukacija građana, uključivanje lokalnih zajednica u projekte i transparentnost u donošenju odluka ključni su za osiguranje šire podrške ovom procesu. Republika Hrvatska, kao država članica EU, kroz različite strategije i akcijske planove obvezala se na smanjenje emisija stakleničkih plinova i povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji. Međutim, da bi se postigla sveobuhvatna održivost, Hrvatska mora poduzeti dublje strukturalne promjene, redefinirati svoje zakonodavstvo, poticati inovacije, preoblikovati gospodarske aktivnosti i potaknuti građane na preispitivanje svakodnevnih navika. Ovo je prilika da se oblikuje budućnost koja je ekološki osviještena, ekonomski održiva i socijalno pravedna.

Regulatorni okvir zelene tranzicije Kao odgovor na Pariški sporazum, EU je 2019. godine izradila EU Green Deal (Europski zeleni plan)3, sveobuhvatni politički okvir za dostizanje cilja ograničenja zagrijavanja na 1,5°C. Poseban naglasak stavljen je na cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. godine u usporedbi s razinama iz 1990. godine, uz planirane sveobuhvatne promjene u ključnim industrijskim sektorima. Kako bi ostvarila svoje klimatske ciljeve, Europska unija je osmislila ambiciozni zakonodavni paket pod nazivom Fit-for-55 (Spremni za 55%)4 koji uključuje ciljeve smanjenja emisija u širokom rasponu gospodarskih sektora i ažurirani sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova, određivanje cijene onečišćenja i poticanje ulaganja u zelenu tranziciju te socijalne potpore za građane i mala poduzeća. Paket uključuje i mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM – Carbon Border https://eur-lex.europa.eu/EN/legal-content/summary/european-green-deal.html https://www.consilium.europa.eu/hr/policies/green-deal/ 4 https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2022/733513/EPRS_ BRI(2022)733513_EN.pdf 2 3

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Adjustment Mechanism) namijenjen rješavanju pitanja emisija stakleničkih plinova ugrađenih u robu pri njezinu uvozu u carinsko područje Unije kako bi se spriječio rizik od izmještanja emisija ugljika i time smanjile globalne emisije ugljika. Države članice morat će ove zakone iz paketa ugraditi u svoje nacionalne energetske i klimatske planove i pružiti dokaze kako će na nacionalnoj razini dosegnuti propisane energetske i klimatske ciljeve. REPowerEU (2022)5 koji je nastao kao odgovor na poteškoće i poremećaje koje je ruska invazija na Ukrajinu izazvala na globalnom energetskom tržištu, bazira se na postizanju ciljeva ušteda energije, diversifikacijom opskrbe energijom i ubrzanim uvođenjem energije iz obnovljivih izvora kako bi se zamijenila fosilna goriva u kućanstvima, industriji i proizvodnji energije. U hrvatsko zakonodavstvo ugrađene su sve „zelene“ direktive EU, a koje se odnose na zelenu tranziciju i provedbu zelenih politika i zajedničkih ciljeva EU. Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine6 koja definira temelj održivom, uključivom i inovativnom razvoju Hrvatske, uz postizanje otpornosti društva i gospodarstva na globalne krize; Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu7 koja predstavlja širok spektar inicijativa energetske politike kojima se želi ojačati sigurnost opskrbe energijom, postupno smanjiti gubitke energije i povećavati energetska učinkovitost; Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu8 koja je utvrdila smjernice dugoročnoga gospodarskog i socijalnog razvoja prema društvu s niskim emisijama stakleničkih plinova; Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu s akcijskim planom9 te Dugoročna strategija za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske do 2050. godine10. Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine (NECP)11 proširuje već usvojene nacionalne strategije i planove, pružajući uvid u trenutno stanje energetskog sustava i energetsko-klimatske politike. Plan također obuhvaća pregled ciljeva na nacionalnoj razini unutar pet ključnih dimenzija Energetske unije, kao i odgovarajuće politike https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=COM%3A2022%3A230%3AFIN &qid=1653033742483 6 Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine (nn.hr) 7 https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_03_25_602.html 8 https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_06_63_1205.html 9 https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_04_46_921.html 10 https://mpgi.gov.hr/o-ministarstvu/djelokrug-50/energetska-ucinkovitost-u-zgradarstvu/ strateski-dokumenti-programi-i-projekti/dugorocna-strategija-obnove-nacionalnogfonda-zgrada-do-2050-godine/9055 11 Microsoft Word – NECP_revizija_HRV_25_05_2023 (gov.hr) 5

perspektive

Transformacija društva u načinu života i poslovanja

i mjere koje treba provesti za njihovo ostvarenje, na temelju analize i procjene. S obzirom na nove ciljeve postavljene od strane EU, ovaj plan postavlja temelj za sustavnu transformaciju energetskog sektora i klimatskih akcija na terenu u Republici Hrvatskoj. Postavljeni ciljevi EU-a za smanjenje neto emisija za 55% do 2030. godine ne odražavaju potrebnu hitnost i konkretnije odgovore na klimatsku krizu niti pravedan doprinos EU-a globalnom smanjenju emisija. Stoga, EU mora preuzeti odgovornost i postaviti ambiciozniji cilj, težiti smanjenju bruto emisija za barem -65% do 2030. godine, te postići neto nulte emisije do 2040. godine. Predstojeća revizija NECP-a do lipnja 2024. prilika je za članice EU-a da intenziviraju svoje napore u borbi protiv klimatskih promjena i ubrzaju energetsku tranziciju, maksimizirajući potencijal NECP-a. Tablica 1. Ciljevi iz ažuriranog nacionalnog plana za 2030. godinu

Izvor: MINGOR

Jesmo li postigli ciljeve i koliko posla nas tek očekuje? Ova godina bi mogla označiti značajan korak naprijed za zelenu tranziciju u Hrvatskoj. Prema dostupnim podacima iz Državnog zavoda za statistiku12 i analize OIE „Elektroenergetska kretanja u kolovozu 2023.“13, udio obnovljive energije u godišnjoj proizvodnji električne energije mogao bi premašiti 70 posto, čime bi Hrvatska postala jedna od pet vodećih zemalja Europske unije. Prema prvim procjenama, izvori kao što su vjetar, sunce, bioplin, biomasa i geotermalna energija mogli bi ove godine činiti 20 posto ukupno iskorištene energije.

12 13

https://podaci.dzs.hr/2023/hr/58099 https://oie.hr/elektroenergetska-kretanja-u-kolovozu-2023/

broj 3-4 :: prosinac 2023.

105 106 107

energije mogao bi premašiti 70 posto, čime bi Hrvatska postala jedna od pet vodećih zemalja Europske unije. Prema prvim procjenama, izvori kao što su vjetar, sunce, bioplin, biomasa i Tema broja: poslovanje u uvjetima geotermalna energija mogli bi oveOdrživo godine činiti 20 posto ukupnonesigurnosti iskorištene energije.

Tablica 2. Proizvodnja i raspoloživost električne energije 2Q2023

108 109

Izvor: DZS Tablica 2. Proizvodnja i raspoloživost električne energije 2Q2023

Izvor: DZS

110 12 13

htps://podaci.dzs.hr/2023/hr/58099 htps://oie.hr/elektroenergetska-kretanja-u-kolovozu-2023/

111

Izvor: OIE 112

Slika 1. Ukupna proizvodnja OIE u prvih osam mjeseci

Izvor: OIE

113

114može Sta�s�ka možeNa zavarava�. razini EU Hrvatska je dosta po pitanju udjela Statistika zavaravati. razini EUNa Hrvatska je dosta uspješna pouspješna pitanju udjela 115 energije obnovljive energije upotrošnji ukupnoj potrošnji energije. godine je udio taj udio iznosio više od 32 obnovljive u ukupnoj energije. ProšleProšle godine je taj iznosio posto. No, No, kada pažljivije pogleda� – većinom hidroelektrane, ali i ogrjevno drvo stoje više od116 32 posto. kadaidemo idemo pažljivije pogledati – većinom hidroelektrane, 117 iza našihstoje dobrih je ostatak potencijala odpotencijala ostvarenog. daleko ali i ogrjevno drvo izabrojki, našihdok dobrih brojki, dok je daleko ostatak od ostvarenog. 118

Hrvatska gospodarska komora i njezino Udruženje obnovljivih izvora energije predano rade

Hrvatska njezino Udruženje obnovljivih izvoraU energije 119 gospodarska na stvaranju komora uvjeta za imaksimalno iskorištavanje tog potencijala. ožujku 2023. godine 14 predano na stvaranju uvjeta paper za maksimalno potencijala.prepreke u 120rade objavljen je Posi�on u kojemiskorištavanje su analiziranetognajznačajnije 14 U ožujku godine objavljen je Position u kojemOIE. su analizirane 121 2023. administra�vnim postupcima u pripremi paper i razvoju projekata Radi se o preprekama u 14

122 području ishođenja dozvola i rješenja, usklađenos� propisa, priključenja na 123 elektroenergetsku mrežu, prostornog planiranja i utjecaja na okoliš i prirodu te su za svako hgkpp-oie-report03-23fin16421371659d23.pdf 124 navedeno područje predloženi konkretni prijedlozi i ak�vnos� koje će omogući� učinkovitu 125 provedbu zelene energetske tranzicije Hrvatske.

perspektive

126

S ciljem lakšeg snalaženja u zakonodavnom okviru i jednostavnijeg sagledavanja procesa

Transformacija društva u načinu života i poslovanja

najznačajnije prepreke u administrativnim postupcima u pripremi i razvoju projekata OIE. Radi se o preprekama u području ishođenja dozvola i rješenja, usklađenosti propisa, priključenja na elektroenergetsku mrežu, prostornog planiranja i utjecaja na okoliš i prirodu te su za svako navedeno područje predloženi konkretni prijedlozi i aktivnosti koje će omogućiti učinkovitu provedbu zelene energetske tranzicije Hrvatske. S ciljem lakšeg snalaženja u zakonodavnom okviru i jednostavnijeg sagledavanja procesa pribavljanja potrebnih dozvola za razvoj OIE projekata Hrvatska gospodarska komora izradila je i Vodič razvoja projekata obnovljivih izvora energije15 u kojem su detaljno opisane procedure i potrebni koraci pri izgradnji neintegriranih solarnih elektrana i vjetroelektrana. Uz upućivanje na odgovarajuće propise, u vodiču se navode i nadležne institucije za svaki administrativni postupak, njihovo trajanje kao i popis potrebnih dokumenata. Nastavak je to cijelog niza aktivnosti i inicijativa koje HGK poduzima kako bi informirala i educirala poslovnu zajednicu te pružila podršku u stvaranju stabilnijeg i dugoročno održivijeg energetskog sustava i u konačnici otpornog i klimatski neutralnog gospodarstva. Važnost jačanja opskrbnih pravaca uz revitalizaciju domaće proizvodnje i aktivaciju novih energetskih resursa moraju biti naši primarni ciljevi. Hrvatska svoje novo energetsko desetljeće može i mora temeljiti na četiri osnovna prirodna elementa – energiji vode, Sunca, vjetra i energiji zemlje. Vrijeme Sunčeve energije tek dolazi. Iako udio energije proizvedene iz energije Sunca u ukupnoj potrošnji u Hrvatskoj iznosi samo 2 posto, i taj postotak smo dosegli tek nedavno, razlog za optimizam daje nam udvostručenje instalirane snage sunčevih elektrana od prošle do ove godine, te da u tome sve više sudjeluju i građani koji na krovovima svojih kuća proizvode električnu energiju prvenstveno za pokrivanje vlastitih potreba. Što se tiče vjetra, tu stojimo puno bolje. Električna energija proizvedena iz vjetroelektrana čini više od 12 posto u ukupnoj potrošnji energije u Hrvatskoj. Svjedočimo sve većem broju vjetroelektrana sa sve većom snagom – što znači da smo korak bliže našoj energetskoj transformaciji. U svjetlu ovog rasta, važno je nastaviti podržavati njihov razvoj, ulagati u infrastrukturu i tehnologiju te stvarati povoljno okruženje za investicije kako bismo ostvarili puni potencijal vjetra kao čistog i održivog izvora energije. Vodik – čisti energent budućnosti je specifičan. On je komplementarni energent jer se može proizvoditi iz drugih OIE, poput sunca i vjetra i time predstavlja jednu od ključnih sastavnica za optimizaciju troška cjelokupnog energetskog sustava. Primjena je široka – skladištenje energije, pogon vozila ili podrška industrijskim procesima. Međutim, unatoč svim potencijalima koje vodik nosi, pravila i smjernice 15

vodic-razvoja-projekata-obnovljivih-izvora-energijelistopad-2023653fa85982655.pdf (hgk.hr)

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

za njegovu primjenu još uvijek nisu potpuno razrađena ni na razini Europske unije. Hrvatska, uz odgovarajuće strategije, regulativu i financiranje, može igrati značajnu ulogu u ovom sektoru unutar regije. Geotermalni projekti odnedavno su u fokusu javnosti. Naši gradovi su pokazali iznimno zanimanje za geotermalne projekte, posebno one koji se tiču razvoja toplinarstva. Ovi projekti imaju pozitivan utjecaj na našu lokalnu zajednicu, kako kroz postizanje energetske neovisnosti, tako i kroz brojne okolišne i druge benefite za građane. Važno je da lokalne zajednice, državne institucije i privatni sektor surađuju kako bi osigurali podršku za geotermalne projekte. To uključuje prilagodbu zakonodavnog okvira, olakšavanje administrativnih procedura i stvaranje povoljnog okruženja za investicije. Također, iskoristivost dostupnih fondova EU treba maksimalno povećati kako bi se potaknuo razvoj ovih ključnih projekata. Prilagodba industrije novim energetskim izazovima i način kako gospodarstvo može biti otpornije – to su teme na kojima svi u državi trebamo intenzivno raditi. Koncept energetskog razvoja Hrvatske mora se temeljiti na novim i čistim tehnologijama, inovacijama i istraživanjima, i radi kvalitete života građana i radi transformacije gospodarstva.

Koja pitanja za sobom otvara zelena (energetska) tranzicija i imamo li odgovor? Postavlja se pitanje koliko su strategije i inicijative zaista integrirane s globalnim trendovima i rastućim izazovima ovisnosti o tehnologiji i opremi iz dominantnih zemalja poput Kine. Jesu li te strategije i zakonodavne inicijative u potpunosti prepoznale složenost i širinu izazova koji stoje pred Hrvatskom i cijelom Europom? Je li postojala procjena rizika povezana s ovisnošću o opremi i tehnologiji, i koje su mjere predviđene za njihovo ublažavanje? Dok je integracija „zelenih“ direktiva EU hvalevrijedna i neophodna za ispunjavanje zajedničkih ciljeva EU, imperativ je da se uzme u obzir složenost tranzicije koja nije samo ekološka već i ekonomska, geopolitička i socijalna. Prepoznavanje potrebe za diverzifikacijom izvora tehnologije i opreme, poticanje domaće proizvodnje, i stvaranje sinergija s postojećim industrijama, poput brodogradilišta, moglo bi biti ključno za postizanje stvarne samodostatnosti i sigurnosti. Kako bi se osigurala dugoročna energetska, ekonomska i geopolitička stabilnost, nužno je preispitati i proširiti perspektivu te razmotriti sve aspekte zelene tranzicije. Povijesno gledano, Europa se suočavala s energetskom ovisnošću, posebno u pogledu uvoza nafte i plina iz geopolitički osjetljivih regija poput Rusije. Sada, dok se energetski krajobraz mijenja prema obnovljivim izvorima, postoji nova dimenzija ovisnosti – ovisnost o opremi i tehnologiji, uglavnom iz Kine. Prema podacima Međunarodne energetske agencije (IEA – International Energy Agency), 2021. 70

perspektive

tehnologiji, uglavnom iz Kine. Prema podacima Međunarodne energetske agencije (IEA – Internatinaal nerrgl renng), 2021. godine 16 udio Kine u sektoru proizvodnje silicijskih u načinu života i poslovanja pločica bio je oko 97,3Transformacija posto, dok jedruštva 88 posto ukupnih PV ćelija proizvedenih u cijelom svijetu došlo upravo iz Kine.

188 189 190 191

godine16 udio Kine u sektoru proizvodnje silicijskih pločica bio je oko 97,3 posto, 192 dok je 88 posto ukupnih PV ćelija proizvedenih u cijelom svijetu došlo upravo iz Kine.

193 194 195

Izvor: IEA Slika 2. IEA, Kapacitet proizvodnje solarnih PV po zemlji i regiji, 2021. Slika 2. IEA, Kapacitet proizvodnje solarnih PV po zemlji i regiji, 2021.

Izvor: IEA

Ova nova ovisnost nije manje problematična. Kada znamo kako je 80 posto solarnih panela u Europi uvezeno iz Kine, postavlja se ključno pitanje: jesmo li, u pokušaju da16 htps://www.iea.org/reports/solar-pv-global-supply-chains/execu�ve-summary se oslobodimo jedne ovisnosti, nehotice zakoračili u drugu? Takva ovisnost nije samo ekonomska, ona nosi i geopolitičke7 rizike – svaki trgovinski spor, promjena političkih odnosa ili drugi globalni događaji mogli bi dovesti do nestabilnosti u opskrbi (čemu smo svjedočili posljednjih nekoliko godina), što bi imalo široke posljedice za energetsku sigurnost Europe. Sada je jasnije nego ikada da tranzicija nije samo pitanje tehnologije i ekologije, već i geopolitičke strategije i ekonomske sigurnosti. U kontekstu ovog saznanja, energetska tranzicija postaje složenija. Dok težimo za očuvanjem planeta putem obnovljivih izvora, moramo također razmisliti o načinima diverzifikacije izvora opreme i tehnologije kako bismo se osigurali protiv potencijalnih rizika. Kao odgovor na pitanje hoćemo li jednu ovisnost zamijeniti drugom, Europska komisija je u ožujku 2023. godine predložila Akt o industriji s nultom neto stopom emisija (NZIA – Net Zero Industry Act)17 koji bi trebao pomoći u jačanju europskih proizvodnih kapaciteta tehnologija net-zero, prevladati prepreke za povećanje proizvodnih kapaciteta u Europi te doprinijeti jačanju energetske sigurnosti EU-a. Ovom inicijativom Europa potiče razvoj i preuzimanje vodeće 16 17

https://www.iea.org/reports/solar-pv-global-supply-chains/executive-summary The Net-Zero Industry Act (europa.eu)

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

pozicije u tehnološkom prelasku na sustave bez emisija, čime izravno pridonosi ostvarenju ciljeva Fit-for-55 i REPowerEU. U ovom kontekstu, Hrvatska, ali i druge zemlje Europe, imaju priliku iskoristiti svoje domaće resurse i industrijske kapacitete kako bi se postavili kao ključni igrači u novom energetskom krajobrazu. Primjer brodogradilišta koja su se prilagodila potrebama tržišta i specijalizirala za proizvodnju dijelova za vjetroelektrane svjedoči o tome kako postojeće industrije mogu biti transformirane i revitalizirane u svjetlu novih globalnih trendova. Takva prilagodba ne samo da pridonosi energetskoj sigurnosti već, stvara nova radna mjesta, potiče inovacije, povećava gospodarsku konkurentnost i kreira zdrave i čvrste temelje zelenog gospodarstva, odnosno uspješno promišljene i provedene zelene tranzicije.

Možemo li iskoristiti priliku? Hrvatska stoji na prekretnici, ne samo u kontekstu energetike, već i šireg ekonomskog razvoja, a prateća industrija igra ključnu ulogu. Trebali bismo kao i druge europske zemlje, prepoznati ovu dvojnu prirodu tranzicije i djelovati u skladu s tim. Radi se ne samo o izradi komponenti i tehnoloških rješenja ključnih za energetske projekte, već i o sveobuhvatnom skupu usluga, vještina, znanstvenog kapitala i infrastrukturne podrške koje to omogućuju. Uzevši u obzir našu bogatu industrijsku prošlost i ugledne visokoškolske institucije poput fakulteta strojarstva, elektrotehnike, rudarstva, informatike i sličnih, imamo priliku ponovno usmjeriti naše kapacitete prema pravom cilju: očuvanju i promicanju znanja, ponovnom buđenju industrije i postizanju energetske samodostatnosti koristeći obnovljive resurse s kojima Hrvatska raspolaže. Sa svim navedenim potencijalima, strateškom lokacijom unutar EU i potencijalom za rast, Hrvatska ima sve što je potrebno da budućim naraštajima zagarantira sigurniju i bogatiju budućnost, ali će zahtijevati određenu viziju, strategiju i ulaganja kako bi to postigla.

Kako hrvatske tvrtke gledaju na tranziciju i jesu li spremne za promjene? Hrvatska gospodarska komora je u rujnu 2023. godine objavila istraživanje „Analiza spremnosti hrvatskih poduzeća na zelenu tranziciju za klimatsku neutralnost 2023.“18 koje je usporedilo podatke iz analize rađene za 2021. godinu19. 18 19

apsolon-hgkzelena-studija2023final651aaf6e93817.pdf https://www.hgk.hr/documents/apsolonbrosurawebpages618e6f81b5c2b.pdf

perspektive

Transformacija društva u načinu života i poslovanja

Istraživanje osvježava percepciju i stajališta hrvatskih poduzetnika prema zelenoj tranziciji, poglavito u svjetlu nedavnih globalnih događanja, poput ruske invazije na Ukrajinu i ekonomske nestabilnosti koja je slijedila. Naglasak je stavljen na nužnost prilagodbe kako bi se odgovorilo na klimatske izazove, te kako bi se iskoristile nove prilike koje proizlaze iz zelene ekonomije. Kako bi se postigla klimatska neutralnost, nužna je promjena percepcije, stavova i navika svakog pojedinca, ali posebno poduzetnika koji čine kralježnicu ekonomije. Usprkos izazovima poput fluktuacije cijena energenata, europska želja za klimatskom neutralnošću i energetskom neovisnošću samo se pojačava. Istraživanje iz 2021. godine pokazalo je da većina hrvatskih poduzetnika nije prepoznala potencijale zelene tranzicije, no novi podaci pokazu optimističan obrat s više od 60 posto ispitanika koji sada pozitivno percipiraju zelenu tranziciju. U tom kontekstu, zelena tranzicija ne smatra se samo odgovorom na klimatske izazove, već i sredstvom za stvaranje nove poslovne vrijednosti. Za tvrtke, najvažnije je da se prilagode i djeluju odmah, bez odgađanja.

262 262 263 Slika HGK/ 3. Percipirani utjecaj zelene tranzicije na poslovanje 2021. godine¸ Izvor podataka: HGK/ APSOLON Izvor263 podataka: APSOLON Slika 3. Percipirani utjecaj zelene tranzicije na poslovanje 2021. godine¸ Izvor podataka: HGK/ APSOLON Slika2643.264Percipirani utjecaj zelene tranzicije na poslovanje 2021. godine 265 265

266 266

Izvor podataka: APSOLON 267 Slika HGK/ 4. Percipirani utjecaj zelene tranzicije na poslovanje 2023. godine 267

Slika 4. Percipirani utjecaj zelene tranzicije na poslovanje 2023. godine

Izvor podataka: HGK/ APSOLON Izvor podataka: HGK/ APSOLON

Slika 4.268Percipirani utjecaj zelene tranzicije na poslovanje 2023. godine Poruka umjesto zaključka

268 Poruka umjesto zaključka 269 Donošenjem Europskog zelenog plana zakoračili smo u jedno novo poglavlje načina 269 Donošenjem Europskog zelenog plana zakoračili smo u jedno novo poglavlje načina 270 razmišljanja, donošenja odluka i kreiranja poli�ka. Po prvi puta u povijes�, ekološka tranzicija 270 razmišljanja, donošenja odluka i kreiranja poli�ka. Po prvi puta u povijes�, ekološka tranzicija broj 3-4450 :: prosinac 271 postala je primarni fokus poli�čke agende ekonomije koja obuhvaća približno milijuna 2023. 271 postala je primarni fokus poli�čke agende ekonomije koja obuhvaća približno 450 milijuna 272 ljudi. 272 ljudi.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Poruka umjesto zaključka Donošenjem Europskog zelenog plana zakoračili smo u jedno novo poglavlje načina razmišljanja, donošenja odluka i kreiranja politika. Po prvi puta u povijesti, ekološka tranzicija postala je primarni fokus političke agende ekonomije koja obuhvaća približno 450 milijuna ljudi. Omogućavanje tržištima da pronađu optimalni ekonomski ishod može biti teoretski poželjnije u svjetskom gospodarstvu vođenom konkurencijom i trgovinom, ali u vremenima kada se svijet suočava s ratnim sukobima u gorućem trenutku nikad očitijih klimatskih promjena, zelena i energetska tranzicija postaju imperativ za održivi razvoj. Europa, povijesno ovisna o uvozu fosilnih goriva iz geopolitički nestabilnih regija, sada navigira kroz novi izazov. Dok nastojimo usmjeriti se prema čistijim izvorima energije, postoje i brojne potencijalne opasnosti i ranjivosti koje treba adresirati. Za potpuni uspjeh zelene tranzicije ključno je uzeti u obzir sve aspekte promjene, posebno kada se promišlja o napuštanju tradicionalnog načina života koji nam je svima duboko ukorijenjen. Prije nego što se u potpunosti usmjere na nove tehnologije koje će obilježiti ovu transformaciju, bitno je naglasiti da osnovni preduvjet za uspješnost tranzicije leži u rješavanju kompleksnih izazova transformacije gospodarstva. Promjena energetske paradigme zahtijeva rješavanje mnogih izazova, bilo da su oni strukturalne, političke ili percepcijske prirode, kako bi se postigla vizija budućnosti temeljene isključivo na obnovljivim izvorima. Također, ne može se zanemariti važnost geopolitičkih implikacija koje se javljaju s novim energetskim rasporedima. Da bi se ova promjena uspješno ostvarila, ključne su precizne vladine strategije, odgovarajući regulatorni mehanizmi, suradnja među energetskim i gospodarskim sektorima, prepoznavanje i upravljanje rizicima, spremnost za kreiranje inovativnih poslovnih pristupa te svjesnost o mogućim geopolitičkim posljedicama ovakve tranzicije. S obzirom na sve izazove i mogućnosti koje prate tranziciju, Hrvatska mora razvijati sveobuhvatan pristup, uzimajući u obzir sve aspekte promjene kako bi osigurala održiv i uravnotežen razvoj koji će koristiti budućim generacijama. U tom kontekstu, sposobnost prilagodbe, inovacija i predviđanja potreba tržišta postaju imperativ za ostvarivanje dugoročne stabilnosti i uspješno provedene zelene tranzicije. Odluke koje danas donosimo, utjecat će na vizuru našeg društva u narednih 40 do 50 godina, a to zasigurno ne možemo i ne smijemo olako shvatiti.

perspektive

KONKURENTNOST HRVATSKE

Kako HUP može pridonijeti boljoj poslovnoj klimi? Kreiranje dobro plaćenih radnih mjesta, porezno rasterećenje rada, smislena imigracijska politika i ravnopravnost spolova put su prema konkurentnijem gospodarstvu. piše: Irena Weber1 Jedan od ključnih ciljeva Hrvatske udruge poslodavaca, kao jedine reprezentativne udruge poslodavaca u Hrvatskoj, ali i organizacije koja 30 godina promovira rad, ulaganje i poduzetničku klimu je pomicati granice cijelog društva u smjeru rasta i stvaranja novih vrijednosti. Hrvatsko je gospodarstvo prošlo tranziciju iz tržišta u povojima s iskustvom planske ekonomije u žilavu i izdržljivu ekonomiju koja je preživjela i posljednje tri godine obilježene krizama bez presedana. Uspjeli smo zahvaljujući prilagodljivosti i usvajanju najbolje prakse u dijelu ekonomskih politika te razvoju institucija kroz pridruživanje euro-atlantskim integracijama. Danas imamo modernu ekonomiju, jake tvrtke na domaćem tržištu i stabilan rast, ali se suočavamo i s ogromnim problemom nedostatka radne snage.

Rast plaća Na tržištu danas, naime, vlada nesmiljena bitka za svakim radnikom i iako se interventnim uvozom radnika pokušava premostiti problem nedostatka radne snage Dugoročno rješenje bio bi ciljani uvoz radne snage kao i integracija stranih radnika u naše društvo. Najbolja demografska politika je stabilno i dobro plaćeno radno mjesto. Osiguranje održivog radnog mjesta, kojeg prate primanja koja će zaposlenika zadovoljiti je i izazov i cilj Hrvatske udruge poslodavaca i tisuća tvrtki članica naše organizacije. Zaposlenik je ključni resurs svake tvrtke i poslodavci rade na tome da osiguraju najbolji položaj svojim zaposlenicima u okviru mogućnosti. 1

Autorica je glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Poslodavci su snažno dizali plaće u prethodne dvije godine. HUP-ove članice svojim zaposlenicima u prosjeku od 15 do 20 posto lani, a gotovo toliko i u ovoj godini. Ovi brojevi najbolje pokazuju koliko se privatni sektor trudi dizati plaće. Hrvatska je ove godine najbolja u CEE regiji, kao i na EU ljestvici po stopi realnog rasta bruto i neto plaća. Neto plaća skočila je nominalno 12 posto na 1130 eura, što je realno povećanje od gotovo tri posto. Ipak te bi plaće i primanja zaposlenika naših tvrtki rasle i brže kada bismo dobili podršku kroz jače porezno rasterećenje rada. Naime, Hrvatska ima visoko opterećenje rada u cijelosti, ali poglavito su opterećene plaće najkvalificiranije radne snage – liječnika, inženjera, IT-evaca – koji su i ključni za brži rast produktivnosti, podizanje dodane vrijednosti te napredak cijelog društva.

Porezi klin Podsjećam da je viša porezna stopa poreza na dohodak postavljena na izuzetno niskoj razini pa progresivni porez obuhvaća i srednje visoke plaće. Porezni klin u Hrvatskoj na srednjim i višim plaćama iznad 2,000 eura bruto je 42,5% – među najvišim na istoku EU-a, a ove godine će dodatno porasti zbog snažnog rasta plaća te smanjenja broja onih koji nisu plaćali nikakav porez na dohodak.

Hrvatska bi u sklopu ambicioznog rasterećenja primanja visokokvalificiranih na razinu TOP5 najkonkurentnijih članica EU-a mogla spustiti prosječni porezni klin za gotovo 10 postotnih bodova. To je cilj HUP-a za kojeg se snažno zalažemo. Upravo u toj skupini su ljudi s najvišom razinom vještina i oni koji kreiraju dodanu 76

perspektive

Kako HUP može pridonijeti boljoj poslovnoj klimi?

vrijednost – zalažemo se za ekonomiju veće dodane vrijednosti, kako ne bismo riskirali preveliku izloženost samo jednom sektoru poput turizma. Niže porezno opterećenje stvorilo bi prostor za još jači rast plaća. Da će poslodavci iskoristiti priliku koja se takvim pristupom oslobađa dokaz je i primjer neoporezivih primitaka zaposlenika – čime je Vlada omogućila veće isplate dodataka, a poslodavci su objeručke prihvatili šansu i pojačali prihode zaposlenicima kroz taj instrument. Prošle je godine prosječna bruto plaća nominalno rasla 8,3%, a zahvaljujući prosječnom rastu neoporezivih isplata od oko 20%, dok su ukupna primanja zaposlenih prema Eurostatu rasla 13,4% u odnosu na 2021. godinu. U prvih 8 mjeseci ove godine ukupan iznos neoporezivih isplata bilježi rast veći od 50%! Isto bi se dogodilo i s plaćama kada bismo imali jače porezno rasterećenje.

Porezno rasterećenje rada Zato tražimo da se primjena više porezne stope poreza na dohodak podigne na nekadašnjih 50.000 kuna, odnosno na više od 6.600 eura, što bi automatski značilo bolje neto plaće za grupu zaposlenika koja nosi razvoj. Veliki potencijal za jači rast plaća je i u prirezu – koji može biti potpuno ukinut ili razrezan po značajno nižim stopama bez većih posljedica za proračune lokalnih jedinica. Naime, rastom primanja i većim zapošljavanjem, kao posljedicom rasterećenja rada, povećala bi se i porezna baza i sami prihodi od poreza. I bez širenja porezne baze lokalna država je već u suficitu, koji će se ove godine još dodatno povećati, kao rezultat snažnog rasta plaća i stope zaposlenosti, stoga je upravo sada pravo vrijeme za niže poreze na rad. Nije riječ samo u financijama nego i o snažnoj poruci društvu – poruci o valorizaciji rada i njegovanju kulture rada, što nam je nužno potrebno. Potrebne su nam i reforme, koje će državu učiniti efikasnijom i jeftinijom, a koje će isto tako voditi u rast plaća onih koji za državu rade, a bez kojih društvo ne može funkcionirati – liječnika, policajaca, sudaca, vojnika, učitelja, profesora…. Za takve strukturne reforme, koje bi vodile u efikasnije trošenje javnog novca i niže porezno opterećenje gospodarstva je vrijeme sada iz niz razloga, ali prije svega jer imamo stabilan rast BDP-a, koji bi uz reforme mogao biti i znatno brži, kao i zbog stabilnosti javnih financija.

Pad javnog duga Hrvatska bilježi peti najveći pad javnog duga među članicama EU. Naime, udio javnog duga Hrvatske u BDP-u pao je u drugom kvartalu za gotovo 6 postotnih bodova na 66,5% BDP-a, u odnosu na isto razdoblje 2022. godine, pokazuju recentni služeni podaci. Tome pridonosi snažan nominalni rast BDP-a (oko 13,5%), nastao na visokoj inflaciji, porezno izdašnom oporavku turizma te snažnom priljevu EU fondova, a unatoč značajnom povećanju mase plaća, indeksaciji mirovina i socijalnih davanja te povećanju troška kamata. broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Na kumulativnoj razini posljednja četiri kvartala, Hrvatska je na kraju drugog kvartala ove godine i u zoni vrlo niskog proračunskog deficita (-0,4% BDP-a), po čemu je među sedam najboljih članica EU. Dobra vijest je da javni dug ostaje na silaznoj putanji prema udjelu od 60% BDP-a u 2024. godini. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja CEE regije, koje popravljaju pokazatelje u javnim financijama te samo jedna od tri kojima u narednoj godini ne prijeti ulazak u proceduru prekomjernog deficita.

Suficit lokalne države će biti iznad planova, što otvara prostor za jače rasterećenje plaća kroz niže porezne stope. Lokalne jedinice u ruke su dobile odluku o razini poreza na dohodak, a to bi mogle iskoristiti i za svoje pozicioniranje kao poduzetnički orijentirane sredine. Naime, nižim porezom na dohodak mogu konkurirati drugim 78

perspektive

Kako HUP može pridonijeti boljoj poslovnoj klimi?

krajevima Hrvatske i privući investicije u svoju sredinu, kao što se to već dogodilo u jedinicama koje su ukidale prirez. Hrvatska udruga poslodavaca je ukazala i na anomaliju hrvatskog poreznog sustava, a to je da se prihod od rada oporezuje po višestruko višim stopama nego prihod od turističkog najma. Tim pristupom šalje se opasna poruka o kulturi rentijerstva umjesto poruke o kulturi rada. Lokalne jedinice sada imaju priliku ispraviti i tu anomaliju te zaštititi svoje gradove i općine od nekontrolirane gradnje, preopterećene infrastrukture, ali i od činjenice da su građani demotivirani za rad, obrazovanje i stvaranje.

Fleksibilno radno zakonodavstvo Velika tema za Hrvatsku udrugu poslodavaca je i Zakon o radu. HUP želi u Hrvatskoj na tržištu rada stvoriti okruženje u kojem će ljudi konačno moći postići sinergiju visoke razine primanja i blagostanja i potencijala izrazito visoke „kvalitete života“. Očekivanja zaposlenika 21. stoljeća puno su zahtjevnija od čistog rasta primanja. Oni žele kvalitetno i vrlo dinamično radno okruženje, priliku za napredovanje, razvoj vještina i mobilnost. Isto tako današnjim je radnicima izuzetno bitna mogućnost biranja oblika rada, brza promjena radnog mjesta, prilika za usavršavanje, timski rad, kvalitetan kolektiv, balans privatnog i poslovnog života,... U tom kontekstu Hrvatska mora donijeti novi Zakon o radu kako bi radno zakonodavstvo odgovorilo na potrebe tržišta rada i očekivanja zaposlenika jer nažalost Zakon o radu kojeg imamo na snazi više reflektira očekivanja naših roditelja nego današnjih radnika mlađe generacije. Mobilnost je ključna vrijednost Europske Unije pa je za očekivati da će radna snaga fluktuirati i nema potrebe to pokušati zaustaviti. Jedini odgovor na problem odlaska kvalitetnog kadra je dakle stvoriti takve radne i životne uvjete koji mogu zadržati naše kadrove i privući talente iz drugih zemalja. Imamo primjere tvrtki koje su u Hrvatsku privukle svjetske stručnjake, ali to su više iznimke nego primjer na kojem se može ocrtati sustav. Da bismo bili atraktivno tržište za rad i razvoj talenata moramo dakle ojačati naše gospodarstvo, rasteretiti rad i kreirati fleksibilno radno zakonodavstvo. Nadalje, po pitanju radne snage i dolaska kvalitetnih radnika iz drugih država nadamo se kako će se naš sustav kvalitetno prilagoditi i omogućiti ciljano privlačenje željene radne snage na više načina. Ne samo kroz interventni uvoz radne snage u deficitarnim zanimanjima već kroz strateško planiranje dolaska strane radne snage na način da se taj dolazak ukomponira sa strateškim ciljevima razvoja našeg gospodarstva. Ne gledati samo ono što nam treba danas, nego i ono što će nam trebati sutra, a nismo u stanju u potpunosti sami „proizvesti“. U ovom kontekstu treba proširiti perspektivu načina osiguranja radne snage s interventnog uvoza potrebne radne snage, na osiguranje kvalitetne radne snage jačim otvaranjem našeg obrazovnog sustava za studente koji bi kod nas dobili obrazovanje, a kad vide koliko život može biti lijep u Hrvatskoj da ovdje i ostanu raditi i živjeti. Osim povratka dijela već odseljene radne snage, ovo bi mogao biti jedan od jakih alata u osiguranju potrebnih kapaciteta u budućnosti. broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Rodna ravnopravnost Izuzetno važna tema za HUP je i primjena EU Direktive koja se odnosi na ravnopravnost žena u nadzornim odborima i upravama kompanija jer je očito da će se samo uvođenjem kvota ubrzati postizanje ravnopravnosti žena, kao podzastupljenog spola, na upravljačkim funkcijama hrvatskih kompanija. Direktiva ima nekoliko ciljeva koji se trebaju ostvariti do sredine 2026. godine. U direktivi je, tako, postavljeno da žene, kao pripadnice podzastupljenog spola, trebaju zauzimati najmanje 40% položaja neizvršnih direktora te najmanje 33% svih direktorskih položaja. Pravila Direktive odnose se pak na tvrtke koje kotiraju na burzi, ali zemlje mogu odabrati da se kvote primjenjuju i šire. Snažni pozadinski ciljevi Direktive kojima se osigurava ravnopravnost na čelnim pozicijama su jače uključiti žene na tržište rada, što u kontekstu nedostatka radne snage, ima jaku ulogu, ali i ukloniti razlike u plaći na temelju spola te uložiti pojačani napor u uklanjanju svih prepreka sudjelovanju žena na tržištu rada, uključujući postojeću pojavu „staklenog stropa“. U Hrvatskoj su žene plaćene 11 posto manje za isti posao i isti rad, a jedna smo od članica EU u kojoj je taj jaz na niskoj razini. Hrvatska ima veliku bazu visokokvalificiranih žena koja neprestano raste, o čemu svjedoči činjenica da su 60% osoba sa sveučilišnom diplomom žene. Stoga je nedovoljna zastupljenost žena u upravama propuštena prilika za gospodarstva država članica općenito, kao i za njihov razvoj i rast. Potpunim iskorištavanjem postojeće baze ženskih talenata poboljšao bi se i povrat ulaganja u obrazovanje i za pojedince i za javni sektor. Opće je poznato da prisutnost žena u upravama poboljšava korporativno upravljanje jer se timski rad i kvaliteta donošenja odluka poboljšavaju raznovrsnijim i kolektivnim načinom razmišljanja koji uključuje širi raspon perspektiva. Pritom je važno naglasiti da ni jedna žena ne bi trebala dobiti posao samo zato što je žena, no istovremeno se niti jednoj ženi ne bi smjelo uskratiti zaposlenje na temelju spola. Zato bi se po Direktivi, a skladu s praksom Europskog suda o pozitivnom djelovanju, prednost u imenovanju dala jednako kvalificiranoj osobi podzastupljenog spola, osim ako se temeljem objektivne procjene koja uzima u obzir sve okolnosti konkretnih kandidata ne odluči u korist kandidata drugog spola Brojne studije pokazale su da raznolikost dovodi do pro-aktivnijeg poslovnog modela, uravnoteženijih odluka i poboljšanih profesionalnih standarda u upravama koji bolje odražavaju društvenu stvarnost i potrebe potrošača. Njom se potiču i inovacije. Brojne studije također su pokazale da postoji pozitivan odnos između rodne raznolikosti na razini najvišeg rukovodstva i financijske izvedbe i profitabilnosti trgovačkog društva iz čega proizlazi znatan dugoročni održivi rast. Postizanje rodne ravnoteže u upravama stoga je od ključne važnosti za osiguravanje konkurentnosti Hrvatskoj u globaliziranom gospodarstvu te bi ono pružilo komparativnu prednost u odnosu na treće zemlje.

perspektive

CILJEVI ODRŽIVOG RAZVOJA

Za bolje rezultate trebamo educirano vodstvo Stvaranje nove vrijednosti i gospodarski rast i dalje se ostvaruju na račun prirode, prirodnih resursa, devastacije ekosustava i biološke raznolikosti. Za snažniji pomak prema održivom razvoju potrebno je educirano vodstvo umjesto priučenih „stručnjaka“. piše: dr. sc. Mirjana Matešić1 Ciljevi održivog razvoja (COR) ili SDGs (u RH se također koristi kratica engleskog naziva – Sustainable Development Goals), objavljeni su kao dio Programa razvoja UN-a do 2030. godine koji se temelji na održivom razvoju. Program 2030. i COR nastali su nakon što je prošlo 27 godina od objave Agende održivog razvoja 1992. godine na Samitu o Zemlji u Rio de Janeiru. Sve te godine održivi razvoj nije adekvatno definiran niti kvantificiran, što je otvorilo vrata raznim paušalnim tumačenjima, deklarativnim primjenama i raznim oblicima greenwashinga koji se razvio do značajnih razmjera. Objava COR-a u Programu 2030, pokušaj je UN-a da se kvalitetnije definira što se smatra održivim razvojem te da se kvantificiraju učinci i rezultati kako bi se s jedne strane potaknuo sam održivi razvoj, a s druge strane suzbile zlouporabe. No COR-ovi su, osim što su ponovno oživjeli raspravu o održivom razvoju, vrlo uspješno potaknuli i novi val greenwashinga. Posebno je popularnosti COR-ova doprinio slikoviti dizajn njihovih ikonica, autora Jakoba Trollbacka, osnivača švedske kompanije the New Devision2. Ubrzo nakon njihove objave, gotovo je svaka kompanija i svaka država članica UN-a u svojim izvještajima tumačila kako se trudi dati doprinos održivom razvoju, oslikavajući ih spomenutim ikonama. Pri tome se nije značajno odstupalo od dosadašnje prakse. Ako se primjerice pogleda 1 2

Autorica je ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj. The New Devision: https://www.thenewdivision.world/company

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Dobrovoljni nacionalni pregled o primjeni Agende održivog razvoja Hrvatske3 prema UN-u iz 2023. godine, vidjet će se klasičan primjer „business as usual“ poslovanja, okićen terminima kao što je održivost ili COR. U pravilu, poslovanje se značajno nije promijenilo, ali je terminologija održivosti ušla u sve dokumente, strategije, politike i planove. Nekih pozitivnih pomaka naravno da ipak ima, primarno u sferi primjene energetske učinkovitosti u gospodarstvu. Došlo je i do djelomičnog redefiniranja globalnih dobavljačkih lanaca, potpomognuto epidemijom Covida-19 koja je razotkrila krhkost globalnih lanaca dobave i potaknula korporacije na njihovo skraćivanje, tamo gdje je to bilo moguće. Posljedično se to odrazilo u pozitivnom utjecaju na teme održivosti kako u okolišnim tako i u mnogim društvenim ciljevima. No, usprkos ovim pozitivnim promjenama, i dalje se na globalnoj sceni više razgovara nego djeluje. To možemo vidjeti na Slici 1. iz Izvještaja o napretku ostvarenja COR u EU kontekstu: Održivi razvoj u Europskoj uniji, 2023.4 koja prikazuje napredak u

Slika 1. Pregled napretka EU prema COR u periodu od 5 godina (podatci za 2016-2021 ili 2017-2022). Izvor: Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context, 2023. Croatia: Voluntary National Review of the Implementation of the United Nation 2030 Agenda for Sustainable Develpment, 2023. https://hlpf.un.org/sites/default/files/ vnrs/2023/VNR%202023%20Croatia%20Report_0.pdf4 4 Izvještaj o napretku ostvarenja COR u EU kontekstu: Održivi razvoj u Europskoj uniji, 2023: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-flagship-publications/w/ks-04-23184 3

perspektive

Za bolje rezultate trebamo educirano vodstvo

ostvarenju 17 COR u EU. Značajni pomaci postignuti su u svega nekoliko Ciljeva, a to su: COR 1: Ukidanje siromaštva, COR 5: Rodna ravnopravnost i COR 8: Dostojan rad i ekonomski rast. Ovdje se radi o društvenim i ekonomskim Ciljevima razvoja, koji se temelje na nastavku rasta BDP-a u EU. No ako pogledamo kako stojimo s okolišnim Ciljevima koji zapravo pokazuju koliko je naš ekonomski model dugoročno održiv, vidjet ćemo da su oni grupirani u donjem dijelu grafa, s izrazito lošim rezultatima za COR 13: Akcija za klimu i COR 15: Život na zemlji. Borba protiv klimatskih promjena nije urodila značajnim rezultatima, a i biološka raznolikost i ekosustavi na Zemlji i dalje se devastiraju, uništavaju ili barem degradiraju. Nešto optimizma možemo izvući iz činjenice da je COR 12: Održiva potrošnja i proizvodnja pozicionirana na sredini ljestvice, što znači da se kruženje materijala u ekonomskim procesima ipak počinje događati.

COR u EU – regulativa i izvještavanje Ciljevi održivog razvoja u Europskoj uniji su prepoznati kao strateška osnova daljnjeg razvoja. To je prije svega vidljivo u programu razvoja EU, Europskom zelenom planu – EZP (2019)5 koji je održivost ugradio u strategije razvoja gospodarskog, energetskog, financijskog i drugih najvažnijih sektora društva. Bez namjere da ulazimo u sadržaj EZP, neki su njegovi dijelovi rezultirali regulatornim promjenama koje su se izrazito odrazile na gospodarstvo EU pa i u Hrvatskoj. Prije svega su to promjene u obveznom izvještavanju temeljem Uredbe o EU taksonomiji6 koja zahtijeva prikaz održivih prihoda, investicija i troškova u gospodarstvu. Temeljem kriterija tehničke provjere koji su objavljeni kao delegirani akti i prilozi Uredbe o taksonomiji, gospodarski subjekti u EU moraju proći kroz detaljan proces identifikacije svih financijskih tokova u organizaciji i evaluirati ih u odnosu na doprinos održivosti. Radi se o kompleksnom i detaljnom procesu koji do detalja ogoljuje poslovanje u odnosu na održivost i trebao bi dati snažan doprinos demistifikaciji i sprečavanju greenwashinga. Objavljena je i Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD)7, koja propisuje obvezu izvještavanja o održivosti za puno veći broj poslovnih subjekata nego što je do sada bio slučaj. Propisuje i obvezu izvještavanja korištenjem European Green Deal: https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/priorities2019-2024/european-green-deal_en 6 Regulation (EU) 2020/852 of the European Parliament and of the Council of 18 June 2020 on the establishment of a framework to facilitate sustainable investment, and amending Regulation (EU) 2019/2088 (Text with EEA relevance) https://eur-lex.europa. eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32020R0852 7 Directive (EU) 2022/2464 of the European Parliament and of the Council of 14 December 2022 amending Regulation (EU) No 537/2014, Directive 2004/109/EC, Directive 2006/43/EC and Directive 2013/34/EU, as regards corporate sustainability reporting (Text with EEA relevance): https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ TXT/?uri=CELEX:32022L2464 5

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

EU standarda za izvještavanje o održivosti (ESRS) koji traže iznimno detaljan prikaz upravljanja procesima u poduzećima u odnosu na utjecaje na održivi razvoj. Posebno je veliki naglasak u ESRS stavljen na prikaz dubinske procjene utjecaja organizacija na održivost, ne samo u svojim poslovnim procesima već, diljem cijelog lanca vrijednosti s naglaskom na dobavljački lanac. Provođenje dubinske procjene mora biti valjano dokumentirano, a rezultat su materijalni utjecaji na teme održivosti. Definiranjem materijalnih tema, organizacija definira teme izvještaja, da bi za svaku materijalnu temu morala prikazati kako njome upravlja. To znači da se očekuju politike, strategije, akcijski planovi te sustavi mjerenja i evaluacije učinka uspostavljenih aktivnosti te konačna ocjena napretka u području upravljanja utjecajima na održivi razvoj. Proces je detaljno ustrojen i treba biti vidljiv u izvještajima koje kompanije objavljuju. Kako bi se izbjegla mogućnost greenwashinga uvedena je obvezna vanjska provjera izvještaja, što znači da će ovlašteni revizori morati dati nezavisnu ocjenu usklađenosti izvještaja sa zahtjevima ESRS.

Terminološka zbrka Opisani novouvedeni procesi i obveze koje su propisane regulatornim okvirom EU koji proizlaze iz Europskog zelenog plana, probudili su interes i hrvatskog gospodarstva za teme održivosti. Udvostručio se interes predstavnika gospodarstva za stručne skupove, edukacije i konferencije koje se bave ovim temama. Regulatorni zahtjevi koji predstavljaju nepoznanicu i značajan izazov, izazvali su zabrinutost i nerazumijevanje kako se s istima uskladiti. Prije svega, potrebno je utvrditi terminološki okvir, budući da trenutno vlada poprilična zbrka. Čini se da u nedostatku odgovora na izazove, nastaju novi termini kako bi se ostavio dojam da se radi na novim rješenjima. S održivim razvojem se već nekoliko desetljeća događa upravo to. U prvo vrijeme nakon Samita u Riju 1992. godine govorilo se o održivom razvoju, da bi ubrzo termin zamijenjen konceptom društveno odgovornog poslovanja (DOP), u koji se usprkos nazivu, uključivala odgovornost prema sve tri dimenzije održivosti (okolišu, društvu i ekonomiji). Zatim je dolaskom Programa 2030. opet preuzet koncept održivog razvoja, a u slučaju gospodarstva govori se o korporativnoj održivosti kao strategiji poslovanja koja vodi računa o utjecaju na teme održivosti. Ciljevi održivog razvoja (COR ili SDGs) postali su kriterij za mjerenje doprinosa ostvarenju cilja održivog razvoja. Objavom EU direktiva koje propisuju obveze financijskog sektora za financiranje održivosti, uveden je termin ESG koji govori o odgovornost, opet prema tri područja održivosti (Environment – okoliš: Social – društvo; Governance – upravljanje). Dakle bez obzira na pokušaje raznih teoretičara da objasne kako se tu radi o različitim pojmovima i obuhvatima, iz pozicije gospodarstva radi se o potpuno jedinstvenoj i uvijek jednoj i samo jednoj filozofiji, a to je stvaranje nove vrijednosti bez uzrokovanja nepopravljive štete za okoliš, ekosustave i resurse na planetu Zemlji te istovremeno stvaranje pozitivnog utjecaja na ljude i njihove zajednice. Budući da je svaka ekonomska djelatnost nužno vezana uz potrošnju resursa i energije, te se stvaranje nove vrijednosti za čovjeka 84

perspektive

Za bolje rezultate trebamo educirano vodstvo

uvijek temelji na potrošnji prirodnih resursa, obveza svakog gospodarstvenika koja proizlazi iz svakog od gore navedenih koncepata je da kontinuirano i neprekidno traži nova rješenja kako bi istu novostvorenu vrijednost proizveli s manje potrošnje materijalnih resursa odnosno s korištenjem prirodnih sustava na održiv način što znači osiguranje njihove trajne vrijednosti i funkcionalnosti. Sve drugo treba biti u drugom planu.

Doprinos hrvatskog gospodarstva održivom razvoju U pokušaju evaluacije doprinosa gospodarstva u Hrvatskoj ostvarenju Ciljeva održivog razvoja (ne nužno i samom održivom razvoju), neki su vidovi napretka dokumentirani i događaju se kontinuirano tijekom posljednjih godina. Pozitivni doprinosi su kao i na razini EU, uglavnom vezani za društvene i ekonomske Ciljeve. Doprinos hrvatskog gospodarstva može se prepoznati u pokazateljima koje prati i bilježi Eurostat u području pokazatelja koji prate primjenu Ciljeva održivog razvoja te je moguće uočiti određene pozitivne trendove. U nastavku su preneseni neki odabrani pokazatelji koji potvrđuju pozitivan trend povezan s nekim od COR-a. Slika 2. prikazuje veći udio žena u menadžmentu što je pozitivan trend u kontekstu COR 5: Rodna ravnopravnost. U RH udio žena u upravama porastao je s 22% u 2017. na 28% u 2022. godini, što je još uvijek niže od EU prosjeka, ali zabilježen je pozitivan trend.

Slika 2. Pozicije u visokom menadžmentu koje okupiraju žene po državama 2017. i 2022. (udio u upravi) Izvor: Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context, 2023.

Pozitivan trend očituje se i u porastu BDP-a (Slika 3), koji je direktan doprinos ostvarenju COR 8: Dostojan rad i ekonomski rast, a koji je temelj za mnoge druge broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

pozitivne promjene u društveno-ekonomskim Ciljevima. Na Slici je također vidljivo da je Hrvatska u samom vrhu po visini stopa rasta i značajno iznad prosjeka EU, iako je u apsolutnim vrijednostima RH i dalje pri dnu iznosa BDP-a u Europskoj uniji.

Slika 3. Promjena u realnom BDP-u po glavi stanovnika po državama, 2017. – 2021. (prosječna godišnja stopa rasta u %) Izvor: Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context, 2023.

Na Slici 4 može se uočiti i da je narasla stopa ulaganja u istraživanje i razvoj iako je Republika Hrvatska s oko 1,25% BDP-a ulaganja u istraživanje i razvoj daleko ispod EU prosjeka te je također daleko od postavljenog cilja od 2%. Ovaj pokazatelj mjeri doprinos ostvarenju Cilja 9: Industrija, inovacije i infrastruktura.

Slika 4. Bruto domaća potrošnja na istraživanje i razvoj po državama 2016. i 2021. (% BDP-a) Izvor: Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context, 2023.

perspektive

Za bolje rezultate trebamo educirano vodstvo

Ovi pokazatelji ukazuju da se hrvatsko gospodarstvo razvija, te da se u tom kontekstu ostvaruju neki od Ciljeva održivog razvoja, primarno oni koji su povezani s ekonomskim i društvenim temama. No važno je naglasiti da COR, iako brendirani kao skup tema koje zajednički doprinose održivom razvoju, u svojoj suštini predstavljaju skup ciljeva koji jedni s drugima nisu nikako povezani i dapače vrlo su često u kontradikciji, tako da ih treba tumačiti višeslojno što se u pravilu rijetko čini. Jer to bi značilo konstatirati kako rast BDP-a sam po sebi neće doprinijeti održivom razvoju ako višak novostvorene vrijednosti nije utrošen za doprinos održivosti. Samo ulaganje prihoda koji su rezultat rasta BDP-a u blagostanje građana, smanjenje nejednakosti i doprinos drugim ciljevima koji osnažuju društvo, kao što su obrazovanje, zdravlje, ukidanje gladi i siromaštva, mogu dovesti COR 8 s pozitivnim utjecajem na ostvarenje održivog razvoja. No ako se rast BDP-a koristi za financiranje dodatnog rasta, onda on direktno šteti ostvarenju primarno okolišnih COR, kao što su to borba protiv klimatskih promjena (COR 13), zaštita ekosustava u vodama (COR 14) te na kopnu (COR 15). A da se novostvorena vrijednost ne ulaže na, za održivi razvoj adekvatan način, vidimo na skromnom rezultatu EU kada su u pitanju COR povezani s okolišem (Slika 1). Kada to pogledamo na specifičnim pokazateljima, možemo na Slikama 5, 6, 7 i 8 vidjeti: da su porasti udjela obnovljivih izvora energije u EU pa i u Republici Hrvatskoj minimalni (Slika 5); da je postotak recikliranja materijala minimalan i da je porast ostvaren u pet promatranih godina zanemariv (Slika 6); da proizvodnja otpada po državama raste te da iako je u Hrvatskoj drastično niža od prosjeka EU, također raste (Slika 7); te da se emisije stakleničkih plinova značajno ne smanjuju (Slika 8) što znači da nismo napredovali prema cilju ugljične neutralnosti (Net Zero) do 2050. godine.

Slika 5. Udio obnovljive energije u ukupnoj finalnoj potrošnji energije po državama 2016. i 2021. (udio) Izvor: Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context, 2023.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Slika 6. Stopa kružne potrošnje materijala po državama, 2016. i 2021. (% ulaznog materijala za domaću uporabu) Izvor: Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context, 2023.

Slika 7. Proizvodnja otpada po državama, 2016. i 2020. (kg po stanovniku) Izvor: Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context, 2023.

Slika 8. Neto emisije stakleničkih plinova po stanovniku po državama 2016. i 2021. (tone po stanovniku) Izvor: Sustainable development in the European Union: Monitoring report on progress towards the SDGs in an EU context, 2023.

perspektive

Za bolje rezultate trebamo educirano vodstvo

Kako se pojedinačno poduzeća u Hrvatskoj snalaze u zahtjevima za održivi razvoj, najbolje pokazuje istraživanje koje je početkom 2023. proveo Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR, 2023) na odabranom uzorku velikih proizvodnih poduzeća koja su veliki potrošači energije. Istraživanje je imalo za cilj procijeniti educiranost i pripremljenost poduzeća za projekte energetske učinkovitosti ili za prelazak na obnovljive ili alternativne izvore energije, postojanje adekvatnih izvora financiranja, tehnologija i stručne potpore i adekvatne političke potpore te spremnosti za promjene. Rezultati su pokazali da iako na globalnoj razini postoje značajne aktivnosti, nedostaje političke hrabrosti za poduzimanje značajnih promjena. Također je dokumentirano zaostajanje hrvatskog gospodarstva u praćenju globalnih trendova prema zelenoj tranziciji, dokumentiran je i nedostatak sustava potpore, stručnosti te osjećaja hitnosti da se ove promjene moraju što brže provesti kako bi se osigurala sigurna budućnost društva ali i same kompanije. Slične je rezultate dobila i Europska investicijska banka koja je istraživanje o investicijama u gospodarstvu zemalja članica EU, provela u 2022. godini (EIB, 2023). Istraživanje je pokazalo da je oko 33% poduzeća u Hrvatskoj već uložilo u ublažavanje utjecaja klimatskih promjena, dok je njih 67% izjavilo da tek planiraju uložiti u ove projekte. Ipak povećan je udio investicija u energetsku učinkovitost u Hrvatskoj u 2023. u odnosu na 2022. iako taj udio nije značajan i kreće se oko 10 do 12 % ukupnih investicija (EIB, 2023:27). Istraživanje koje je u 2023. godini proveo Apsolon, na temu spremnosti hrvatskih poduzeća na zelenu tranziciju za klimatsku neutralnost, pokazala je da 70,4 % ispitanih poduzeća kao razlog izostanka investicija u klimatsku neutralnost ističe nedostatak vlastitih sredstava, odnosno 40 % ih problem financiranja spominje kao razlog izostanka investicija. Usprkos tome, 53 % ispitanih poduzeća izjavilo je da je već započelo s tranzicijom prema klimatskoj neutralnosti, 13 % ih se sprema to učiniti dok ih 5 % niti nema namjeru započeti s pripremama. Ipak to je napredak u odnosu na 2021. godinu kad je nedostatak namjere izjavilo 10 % ispitanih poduzeća (Apsolon, 2023).

Nužno formalno obrazovanje Rezultati praćenja ostvarenja Ciljeva održivog razvoja u EU (Eurostat) ukazuju da smo i dalje uglavnom dobri u nastavku poslovanja na klasičan (business as usual) način, u kojem iskazujemo napredak u stvaranju nove vrijednosti i rastu BDP-a. No okolišni COR pokazuju da se taj proces stvaranja nove vrijednosti i dalje događa na račun prirode, prirodnih resursa, devastacije ekosustava i biološke raznolikosti, stvaranja emisija stakleničkih plinova i sve većih količina otpada od kojih se ističe plastičan otpad, sam po sebi rizik za ravnotežu ekosustava. Za bolje rezultate trebamo više donosioca odluka koji razumiju kako poslovne odluke utječu na prirodne i društvene procese, i što je važnije, žele dati pozitivan doprinos poboljšanju tih utjecaja. Ili su barem regulatornim okvirom jasno motivirani da to broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

čine. U ovom trenutku vlada velika nestašica stručnjaka za održivost, a s druge strane raznim neformalnim, necertificiranim edukacijama stvaramo priučene stručnjake koji nisu dovoljno dobro educirani a da toga niti sami nisu svjesni. Održivi razvoj nužno i hitno mora postati dio formalnog obrazovanja i to u poslovnim i političkim školama koje obrazuju buduće poslovne i političke lidere. Jedino obrazovano vodstvo može potaknuti kvalitetne i brze promjene prema održivom razvoju. Čini se da Ciljevi održivog razvoja u EU neće biti ostvareni u postavljenim rokovima. Posebno izazovni su okolišni ciljevi kao npr. ostvarenje ugljične neutralnosti do 2050. ili postizanje kružnog gospodarstva koje podrazumijeva korištenje materijala koji su već izvađeni iz prirode bez posezanja za uvijek novim materijalima čijim vađenjem iz prirode devastiramo okoliš i uništavamo ekosustave. No dokle god kao društvo težimo održivom razvoju, do tada imamo i nadu i šansu da će se on ostvariti, iako možda ne u očekivanim rokovima. Ipak, nužan preduvjet naporima prema održivom razvoju, ostvarenje je Cilja 16, odnosno očuvanje mira.

Reference Apsolon (2023) Analiza spremnosti hrvatskih poduzeća na zelenu tranziciju za klimatsku neutralnost. [on-line] Dostupno na: https://apsolon.com/publikacije/analizaspremnosti-hrvatskih-poduzeca-na-zelenu-tranziciju-za-klimatsku-neutralnost-2023/ [27. listopada, 2023.] Croatia: Voluntary National Review of the Implementation of the United Nation 2030 Agenda for Sustainable Develpment, 2023. [on-line] Dostupno na: https://hlpf. un.org/sites/default/files/vnrs/2023/VNR%202023%20Croatia%20Report_0.pdf [22. listopada, 2023.] EIB (2023) EIB Investment survey 2023: European Union Overview. [on-line] Dostupno na: https://www.eib.org/attachments/lucalli/20230285_econ_eibis_2023_eu_en.pdf [22. listopada, 2023.] Izvještaj o napretku ostvarenja COR u EU kontekstu: Održivi razvoj u Europskoj uniji, 2023. [on-line] Dostupno na: https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-flagshippublications/w/ks-04-23-184 [19. listopada, 2023.] European Green Deal. [on-line] Dostupno na: https://commission.europa.eu/strategy-andpolicy/priorities-2019-2024/european-green-deal_en [22. listopada, 2023.] Regulation (EU) 2020/852 of the European Parliament and of the Council of 18 June 2020 on the establishment of a framework to facilitate sustainable investment, and amending Regulation (EU) 2019/2088 (Text with EEA relevance). [on-line] Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex%3A32020R0852 [17. listopada, 2023.] Directive (EU) 2022/2464 of the European Parliament and of the Council of 14 December 2022 amending Regulation (EU) No 537/2014, Directive 2004/109/EC, Directive 2006/43/EC and Directive 2013/34/EU, as regards corporate sustainability reporting (Text with EEA relevance). [on-line] Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legalcontent/EN/TXT/?uri=CELEX:32022L2464 [10. listopada, 2023.] Matešić et. al (2023) The Role of Green Technologies in the Transformation Process Towards Climate Neutrality: The Perspective of Cop28. Zbornik radova 15. konferencije o održivom razvoju. Zagreb: HR PSOR

perspektive

RIZICI POVEZANI S PRIRODOM

Strateško upravljanje održivim razvojem Četvrtina hrvatskog gospodarstva temelji se na sektorima potencijalno osjetljivim na klimatske promjene i ekstremne vremenske prilike. Bez očuvane prirode, nema niti održivog razvoja, a održivi razvoj ne može se ostvariti bez aktivnih mjera u sprečavanju degradacije ekosustava. piše: mr. sc. Ana Klarić1 Rizici povezani s prirodom, također poznati kao okolišni rizici, odnose se na prijetnje koje proizlaze iz prirodnog okoliša i njegovih procesa. Ovi rizici imaju značajan utjecaj na različite aspekte društva, uključujući poduzeća, gospodarstvo i same ekosustave države. TNFD2 rizike povezane s prirodom klasificira kao fizičke, tranzicijske i sistemske te ih svrstava u dugoročne rizike. Kada se govori o ESG načelima najčešće se spominje proces izvještavanja, međutim izvještavanje je tek zadnji korak u sustavnom pristupu upravljanju rizicima povezanih s prirodom i strateškom upravljanja održivim razvojem. Strateški pristup u definiranju održivih inicijativa koje imaju za cilj identifikaciju, procjenu i praćenje ovih rizika od presudne je važnosti jednako s makroekonomskog aspekta, kao i s mikro poslovne razine. S obzirom na to da navedeni rizici jednako predstavljaju i prijetnju, oni s druge strane predstavljaju značajan prostor za dodatni razvoj inovacija i ulaganja temeljenih na prirodi. Upravljanje rizicima u stupu E – Environment (Okoliš), usko je povezano s kvalitetom samog stupa G – Governance (upravljane) ESG-a. Budući da su najveći rizici s kojima se svijet susreće upravo rizici povezani s prirodom, potrebno je razumjeti odgovornosti i obaveze po pitanju upravljanja i razumijevanja ESG-a u cijelosti. Rizici povezani s prirodom, također poznati kao okolišni ili prirodni rizici, odnose se 1 2

Autorica je međunarodna savjetnica certificirana za održivo financiranje i ESG The Taskforce on Nature-related Financial Disclosures (TNFD)

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

na prijetnje koje proizlaze iz prirodnog okoliša i njegovih procesa. Ovi rizici imaju značajan utjecaj na različite aspekte društva, uključujući poduzeća, gospodarstvo i same ekosustave države.

Prednjačimo u zaštiti prirode Priroda je fundamentalna za svako društvo, pa tako i Republiku Hrvatsku. Možemo reći da u slučaju Hrvatske, prirodna bogatstva u cijelosti definiraju formu i sadržaj jednog od najvažniji ekonomskih sektora – turizma. Priroda nije samo prostor iz kojeg crpimo energiju, u kojoj uzgajamo hranu i dobivamo energiju, poput vodnih resursa i šumskih resursa, nego je upravo zbog prirode i njenih prirodnih ljepota Hrvatska jedna od vodećih turističkih zemalja na Mediteranu. Republika Hrvatska je među vodećim je državama članicama EU-a u zaštiti prirode. Prema službenim podacima Eurostata, 2021. godine Republika Hrvatska imala je pod zaštitom 38,1 % svog kopnenog teritorija i gotovo 9,55 % zaštićenog morskog područja.3

Izvor: Europska okolišna agencija (EEA), 2023

Graf 1: Pokrivenost kopnenih zaštićenih područja po zemljama u EU-27 do kraja 2021. 3

COFOG (The Classification of the functions of government)

perspektive

Strateško upravljanje održivim razvojem

Prema podacima EUROSTAT-a izdaci opće države u EU-u za zaštitu okoliša u 2021.4 godini iznosili su 119 milijardi eura (0,8 % BDP-a). Republika Hrvatska je s izdvajanjem od 1,5 % BDP-a, u okviru opće države za zaštitu okoliša zauzela prvo mjesto u EU. Naime, izdaci za zaštitu okoliša EU kretali su se u 2021. između 0,2 % BDP-a i 1,5 % BDP-a, dok je Republika Hrvatska među državama članicama imala najveći udio BDP-a (1,5 % BDP-a), a slijede je Nizozemska (1,4 % BDP-a), Belgija i Malta (po 1,3 % BDP-a) te Grčka (1,2 % BDP-a).

Total general government expenditure on environmental protection, 2021 (% of GDP) Source: Eurostat (gov_10a_exp)

Izvor: EUROSTAT, 2023.

Graf 2: Ukupni izdaci opće države za zaštitu okoliša, 201 (% BDP-a)

Kada se pogleda struktura izdataka opće države za zaštitu okoliša po svim stavkama, navedeni 1,5 % raspoređen je na način da se u Hrvatskoj 0,7 % BDP-a izdvaja na ono što bi nazvali zaštita okoliša, izdaci za gospodarenje otpadom iznosili su 0,4 % BDP-a, rashodi za upravljanje otpadnim vodama 0,2 % BDP-a, dok je 0,1 % BDP-a posvećeno rashodima u svakoj od sljedećih skupina COFOG-a5: smanjenje zagađenja, zaštita biološke raznolikosti i krajobraza i rashodi koji nisu drugdje klasificirani (n. d.), a koji se odnose na zaštitu okoliša.6 ht t p s://e c.europ a.eu/euros ta t/d a tab row s e r/view/gov_10 a _ e x p/d efault/ table?lang=enht tps://e c.europ a.eu/euros tat/s tatis tic s- ex plaine d/index. php?title=Government_expenditure_on_environmental_protection#:~:text=In%20 2021%2C%20Croatia%20devoted%20the,%25%20on%20’waste%20management’. 5 COFOG (The Classification of the functions of government) 6 https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=File:Total_general_ government_expenditure_on_environmental_protection,_2021,_%25_of_GDP.png 4

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Izvor: EUROSTAT, 2023.

Zaostajanje poslovnog sektora Hrvatska sa stajališta izdvajanja opće države kao % BDP-a, a u usporedbi s drugim državama članicama EU-a spada među lidere. Međutim, upravljanje prirodnim rizicima ne slijedi navedenu dinamiku. Poslovni sektor jednako kao i komunalna društva, sporo adresiraju rizike povezne s prirodom na sustavan način, slabo ulažu u mjere ublažavanja i prilagodbe, dok su ulaganja u inovacije u kružno gospodarstvo i okolišni R&D vrlo male. Možemo zaključiti, da iako smo prirodu adekvatno zaštitili i alocirali značajna sredstva proračuna, druge razine strateškog sagledavanja rizika povezanih s prirodom i mogućnosti za razvoj, nismo u potpunost adresirali. Uzmemo li u obzir važnost prirode, a slijedom toga i veličinu prirodnog kapitala u Hrvatskoj, jasnije je i zbog čega je upravljanje rizicima poveznim s prirodom važno ne samo za državu, nego jednako i za poslovni sektor. Upravljanje rizicima povezanim s prirodom tiče se ne samo kvalitete našeg života, očuvanju tla i mora ili borbe s klimatskim promjenama. Naime, rizici povezani s prirodom izravno utječu na ključne ekonomske indikatore razvoja našeg društva i to direktno kroz prihode od turizma i kroz osiguranje hidro energetskog potencijala.

perspektive

Strateško upravljanje održivim razvojem

Primjerice, iako živimo u zemlji iznimnih prirodnih bogatstava, na mikroekonomskoj razini ne uzimamo dovoljno u obzir globalne klimatske i rizike gubitka bioraznolikosti, sporo i nedovoljno razvijamo kružno gospodarstvo, kao i visoko sofisticirane poduhvate u području čistih tehnologija. Premda Hrvatska ima visoke standarde zaštite prirode, sporo se provode mjere prilagode klimatskim promjenama i sporo rješavamo globalna pitanja gubitka biološke raznolikosti. Naime, jednako na globalnoj razini, tako i u lokalnom kontekstu, vidljivo je da se degradacija prirode kao i gubitak biološke raznolikosti odvija znatno većom brzinom nego što se priroda oporavlja.

Odgovornost na menadžmentu U kontekstu ESG-a najčešće se govori o samom izvještavanju, često se ne razumije njegova prava uloga u održivom razvoju i upravljanju održivim razvojem, a posebno se zanemaruje važnost upravljačkog stupa (G). Da bismo shvatili značaj rizika povezanih s prirodom, posebno u ekonomskom kontekstu, potrebno je jasno reći da je upravljački stup izravno odgovoran za kvalitetno adresiranje rizika povezanih s prirodom. Slika 1 u nastavku prikazuje odnos ESG-a prema društvu i ono što nazivamo SDG torta. Vidljivo je da je u podlozi ne samo naša kvaliteta života i funkcioniranje ekonomije već uvijek priroda, odnosno biosfera.

Izvor: Izrada autorice 2023. uključena slika SDG Wedding Cake, Stockholm Resilience Centre, Stockholm University CC BY-ND 3.0.

Slika 1: ESG kontekst

Važnost upravljanja u stupu Upravljanje (G) po pitanju analize definiranja ključnih rizika poslovanja povezana je s pitanjima iz stupa Okoliš (E), poput rizika povezanih s klimatskim promjenama, emisijama štetnih plinova, gubitkom biološke raznolikosti, dezertifikacije zemljišta, zagađenjem voda i mora i sl., a koji imaju izravan ili neizravan na poslovanje. Međutim, još je važnije razumjeti gdje poslovne aktivnosti imaju izravan negativan utjecaj na prirodu, bilo zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim ponašanjem, bilo zbog iznimne eksploatacije prirode.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Strateški pristup u definiranju održivih inicijativa koje imaju za cilj identifikaciju, procjenu i praćenje ovih rizika od presudne je važnosti jednako s makroekonomskog aspekta, kao i s mikroekonomske poslovne razine. S obzirom na to da navedeni rizici s jedne strane predstavljaju prijetnju, oni s druge strane predstavljaju i prostor za dodatni razvoj inovacija i ulaganja temeljenih na prirodi.

Izvor: Izrada autorice, prilagođeno prema Brightest „How to Design and Measure ESG KPIs“, 2022.

Slika 2: ESG – Strateški stup postavljanja metrika i upravljanja

Svjedoci smo nezapamćenih promjena gubitka prirode i prirodnog kapitala širom svijeta, posebno gubitka biološke raznolikosti. Da bi mogli upravljati rizicima povezanim s prirodom, upravljački stup (G) mora imati saznanja o uzrocima koja dovode ključnih rizika povezanih s prirodom bilo da se radi o samoj prirodi kao takvoj ili o sustavnoj degradaciji prirodnih resursa. Degradacija ekosustava nije i ne može biti samo pitanje za ekološke organizacije, ono je pitanje kojim se sustavno kroz ESG trebaju baviti financijska i ne-financijska društva i to kroz najviše upravljačke pozicije, snažna zelena ulaganja i znatno jačanje internih kapaciteta u razumijevanju budućih rizika. Održivi razvoj nije moguć bez sustavnog pristupa, a sustavni pristup nije moguć bez visokih ulaganja i još važnije, promjene paradigme održivosti te razumijevanja ESG-a u njegovoj suštini. Stoga je bitno reći, da je primjerice, smanjenje profitabilnosti zbog dodatnih ulaganja u zelene i čiste tehnologije, važna i razumljiva mjera. Ne možemo raditi na isti način, a očekivati nužne promjene.

Ugrožena četvrtina gospodarstva Ali da bi se mogli baviti navedenim rizicima moramo razumjeti o kakvim kratkoročnim i dugoročnim gubicima profitabilnosti govorimo kada je riječ o rizicima povezanim s prirodom. U globalnom WWF Living Planet Report navodi se sljedeće „Klimatske promjene pogađaju Mediteran jače nego većinu drugih dijelova svijeta, a invazivne

perspektive

134

toplijim vodama jedan su od njihovih najvidljivijih učinaka. U vrlo kratkom periodu čak je

135

1000 novih vrsta zabilježenih u slivu u posljednjim desetljećima. Neki od ovih tropskih

136

osvajača - većina ih stiže kroz Sueski kanal iz Crvenog mora i Indijskog oceana, drugi u

137

vrste koje vodama uspijevaju u sve toplijim jedan su od njihovih najvidljivijih balastnim brodova - donijelivodama su katastrofu domaćim ekosustavima, kojiučinaka. su već pod

138

pritiskom niza neodrživih ljudskih pritisaka.“ 7

Strateško upravljanje održivim razvojem

140

U vrlo kratkom periodu čak je 1000 novih vrsta zabilježenih u slivu u posljednjim desetljećima. Neki od ovih tropskih osvajača – većina ih stiže kroz Sueski kanal iz Crvenog mora i Indijskog oceana, drugi u balastnim vodama brodova – donijeli Prema podacima Svjetske Banke „četvrtina hrvatskog gospodarstva temelji se na sektorima su katastrofu domaćim ekosustavima, koji su već pod pritiskom niza neodrživih 7 potencijalno osjetljivim na klimatske promjene i ekstremne vremenske prilike, uključujući ljudskih pritisaka.“

141

poljoprivredu i turizam. To Banke iznosi „četvrtina 9,23 milijardi eura godišnje. Izmeđutemelji 2000.sei na 2007. Prema podacima Svjetske hrvatskog gospodarstva

142

sektorima vremenski potencijalno osjetljivim na klimatske promjene i ekstremne vremenske ekstremni uvjeti, uključujući suše i poplave, uzrokovali su prosječne godišnje

143

gubitke poljoprivrednom sektoru od 173 milijuna eura. Energetskisuše sektor također je Između u2000. i 2007. ekstremni vremenski uvjeti, uključujući i poplave,

144

uzrokovali su prosječne godišnje prilikama: gubitke u suša poljoprivrednom 173milijuna milijunaeura pogođen ekstremnim vremenskim 2003. koštala sektoru je vladu od 63-69

145

naknade za nestanke struje uzrokovane smanjenim protokom rijeke i proizvodnjom

139

146

prilike, uključujući poljoprivredu i turizam. To iznosi 9,23 milijardi eura godišnje.

eura. Energetski sektor također je pogođen ekstremnim vremenskim prilikama: suša 2003. koštala je vladu 63-69 milijuna eura naknade za nestanke struje uzrokovane 8 hidroenergije.“ smanjenim protokom rijeke i proizvodnjom hidroenergije.“8 Tablica 1: Prirodne katastrofe u Hrvatskoj, 1900 - 2020 Podtip

Broj događaja

Suša

330.000

Potres

Pomicanje tla

Indirektno preko 1,5 milijuna

cca. $19,2 milijardi USD (2020 potres)

Hladni val Toplinski val Ozbiljni zimski uvjeti

2 1

828 5

200 0

240.000 0

Bujice Riječne poplave Konvektivne oluje

2 7 2

0 3 2

3,2 10576 3500

0 80.000 161.000

106

37.750

Ekstremne temperature

Poplave Oluje

147

Ukupno Ukupno pogođeni umrlih

Prirodna opasnost

Požari Šumski požari 6 13 Izvor: Izvor: Climate Risk Profile: Croatia (2021): The World Bank Group, stranica 11.

Ukupna šteta u '000 USD

148

Uz ambiciozne ciljeve EU strategije bioraznolikosti 2030. i obaveze država po pitanju

149

Kunming zaza biološku raznolikost, definirane su praktične obveza KunmingMontreal Montrealglobalnog globalnogokvira okvira biološku raznolikost, definirane su praktične

150

obveza za zaustavljanje i preokretanje gubitka prirode dou 2030. život u skladu s za zaustavljanje i preokretanje gubitka prirode do 2030. i život skladu si prirodom do 2050.

151

Upravljanje prirodom i smanjenje rizikarizika povezanih s negativnim učincima Upravljanjerizicima rizicimapovezanim povezanim prirodom i smanjenje povezanih s negativnim

152

učincima prirodu, nužno je da sedržavu, uz centralnu državu,značajna a koja izdvaja čovjeka na čovjeka prirodu, na nužno je da se uz centralnu a koja izdvaja sredstva u

153

zaštiti okoliša, što je vidljivo iz statističkih pokazatelja, jednako tako uključe financijska i ne-

Uz ambiciozne ciljeve EU strategije bioraznolikosti 2030. i obaveze država po pitanju prirodom do 2050.

značajna sredstva u zaštiti okoliša, što je vidljivo iz statističkih pokazatelja, jednako tako uključe financijska i ne-financijska društva. Trebaju se više posvetiti očuvanju ekosustava i smanjenju degradacije, povećanju kapacitete u razumijevanju rizika

7 8

WWF, Living Planet Report 2022 https://livingplanet.panda.org/ https://livingplanet.panda.org/causes/

7 Climate Risk Profile: Croatia (2021): The World Bank Group, str. 11

WWF, Living Planet Report 2022 https://livingplanet.panda.org/ https://livingplanet. panda.org/causes/ 8 Climate Risk Profile: Croatia (2021): The World Bank Group, str. 11

broj 3-4 :: prosinac 2023.

154

financijska društva. Trebaju se više posvetiti očuvanju ekosustava i smanjenju degradacije,

154

TemaTrebaju broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti financijska društva. se više posvetiti očuvanju ekosustava i smanjenju degradacije, povećanju kapacitete u razumijevanju rizika povezanih s prirodom, te da se u kontekstu

155

povećanju kapacitete u razumijevanju rizika povezanih s prirodom, te da se u kontekstu

156

načela ESG, pomaknu s često simbolične deklarativne aktivnosti u stupu E- okoliš, prema

158

Znamo li da su najveći rizici osiguranja i šteta u sektorima prehrambene industrije,

povezanih te sdačesto se usimbolične kontekstu načela ESG, pomaknu simbolične 156 načelas prirodom, ESG, pomaknu deklarativne aktivnosti u stupus često E- okoliš, prema 157 aktivnom razumijevanju, djelovanju i upravljanju rizicima povezanim s prirodom. deklarativne aktivnosti u stupu E – okoliš, prema aktivnom razumijevanju, djelovanju 157 aktivnom razumijevanju, djelovanju i upravljanju rizicima povezanim s prirodom. i upravljanju rizicima povezanim s prirodom.

158 Znamo li da su najveći rizici osiguranja i šteta u sektorima prehrambene industrije, Znamo li da su najveći rizici osiguranja i šteta u sektorima prehrambene industrije, 159 poljoprivrede turizma, vrijedi znati i kako globalna industrija osiguranja kategorizira rizike 159 poljoprivrede i iturizma, vrijedi znati kako globalna industrija osiguranja kategorizira rizike poljoprivrede i turizma, vrijedi znati i ikako globalna industrija osiguranja kategorizira 160 prirodom. rizike povezane s prirodom. 160 povezane povezane ssprirodom.

Slika: Kategorizacija povezanih s prirodom u kontekstu industrijskih sektora sektora Slika: Kategorizacijarizika rizika povezanih s prirodom u kontekstu industrijskih Slika: Kategorizacija rizika povezanih s prirodom u kontekstu industrijskih sektora

161 161

162

162 163

Izvor: Izrada autorice, prilagođeno prema Nature Related Risk in Global Insurance Sector, 2023.

164

165

To znači da upravljački stup (G) treba posvetiti dužnu pažnju razumijevanju, ne samo rizika

172

značajan gubitak ribljeg fonda i dr.

Izvor: Izrada autorice, prilagođeno prema Nature Related Risk in Global Insurance Sector, 163 Izrada prilagođeno Related Risk in Global Insurance Sector, 2023.rizika 164 Izvor: To znači daautorice, upravljački stup (G)prema treba Nature posvetiti dužnu pažnju razumijevanju, ne samo 2023. povezanih s prirodom i troškova koje takvi rizici nose, nego mora biti sposoban i razumjeti

To znači da upravljački stup (G) treba posvetiti dužnu pažnju razumijevanju, ne samo 166 mogućnosti koje nove čiste tehnologije, održiva rješenja i novi zeleni pristup paralelno nosi 165 povezanih ssprirodom takvi rizici nose, nego mora biti sposoban i razumjeti rizika povezanih prirodomi troškova i troškovakoje koje takvi rizici nose, nego mora biti sposoban 167 razvoju poslovanja. Naime, prirodne katastrofe, degradacija ekosustava i smanjenje vrsta, i razumjeti mogućnosti koje čiste tehnologije, održiva i noviparalelno zeleni nosi 166 mogućnosti koje nove čistenove tehnologije, održiva rješenja i novirješenja zeleni pristup 168 povećavat će nosi se brzinom i intenzitetom koju u ovomprirodne trenutku katastrofe, značajno podcjenjujemo. pristup paralelno razvoju poslovanja. Naime, degradacija 167 razvoju poslovanja. Naime, prirodne katastrofe, degradacija ekosustava i smanjenje vrsta, ekosustava smanjenje povećavat se brzinom intenzitetom koju u bilo ovom 169 Sadnja istabala kao ESGvrsta, mjera lijepa je gesta,će ali ona nema velikii utjecaj na ukupne rizike, 168 povećavat će se brzinom i intenzitetom koju u ovom trenutku značajno podcjenjujemo. trenutku Sadnja stabala kao ESG mjera lijepa nepogoda, je gesta, ali 170 da značajno se govori o podcjenjujemo. cijenama ekosustava, logističkim troškovima uslijed vremenskih ona nema veliki utjecaj na ukupne rizike, bilo da se govori o cijenama ekosustava, 169 stabala kao ESG mjera lijepa je gesta, ali ona nema veliki utjecaj na primjerice ukupne rizike, bilo 171 Sadnja povećanju troškova premija osiguranja ili jednostavno gubitka prirode kroz logističkim troškovima uslijed vremenskih nepogoda, povećanju troškova premija 172 da značajan gubitak fonda i dr. 170 se ili govori o ribljeg cijenama ekosustava, logističkim troškovima uslijed vremenskih nepogoda, osiguranja jednostavno gubitka prirode kroz primjerice značajan gubitak ribljeg fonda i dr. 171 173 povećanju troškova premija osiguranja ili jednostavno gubitka prirode kroz primjerice 174

Upravljanje rizicima poveznim s prirodom možemo ilustrirati na ovaj način:

173 174

Upravljanje rizicima poveznim s prirodom možemo ilustrirati na ovaj način:

175

Kvalitetno upravljanje rizicima u stupu E – Okoliš izravna je posljedica stupa s G – Upravljanje koja je odgovorna za kreiranje ozbiljnih strategija održivosti na 175 kratki i dugi rok. Budući da su najveći rizici s kojima se susreće naše gospodarstvo

perspektive

Strateško upravljanje održivim razvojem

rizici povezani s prirodom, odgovornosti i obaveze po pitanju razumijevanja ovih rizika upravljačko su pitanje i definiraju kako smjer ESG metrika, tako i održivost gospodarstva i društva u cjelini.

Strateško, a ne regulatorno pitanje Priroda je fundamentalna za svako društvo, pa tako i Republiku Hrvatsku. U slučaju Hrvatske, prirodna bogatstva u cijelosti definiraju formu i sadržaj jednog od najvažniji ekonomskih sektora – turizma. Republika Hrvatska među vodećim je državama članicama u zaštiti prirode, kako po pitanju zaštićenih područja, tako i po proračunskim izdacima za zaštitu prirode. Hrvatska izdvaja 1,5 % BDP-a za zaštitu okoliša te u odnosu na druge članice EU-a spada među europske lidere. Međutim, sustavno upravljanje rizicima poveznim s prirodom ne slijedi navedenu dinamiku. Poslovni sektor navedene rizike ne adresira na sustavan način, a generalno je vidljivo malo i sporo ulaganje u mjere ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama, dok su ulaganja u inovacije u kružno gospodarstvo i okolišni R&D simbolično male. Obzirom na značaj i veličinu prirodnog kapitala u Hrvatskoj, jasnije je i zbog čega je upravljanje rizicima poveznim s prirodom podjednako važno kako za državu, tako i za poslovni sektor. Znamo li da klimatske promjene pogađaju Mediteran jače nego većinu drugih dijelova svijeta, a da je rizicima povezanim s prirodom izložena je čak četvrtina hrvatskog gospodarstva, od čega ključni sektori poput turizma, poljoprivrede i energetike (hidroenergija), onda je upravljanje rizicima povezanim s prirodom strateško pitanje poslovanje, ne pitanje regulatornog usklađenja. Značaj stupa Upravljanje (G) po pitanju analize i definiranja ključnih rizika poslovanja povezanih s pitanjima iz stupa Okoliš (E), a koji imaju izravan ili neizravan na poslovanje je iznimno bitan. Međutim, još važnije razumjeti gdje poslovne aktivnosti imaju izravan negativan utjecaj na prirodu, bilo zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim ponašanjem, bilo zbog iznimne eksploatacije prirode i na koji način i kako financijski i ne-financijski sektor mijenja svoje poslovne prakse i uvodi održive inovacije. Nužno je značajno povećati kapacitete u upravljanju rizicima povezanim s prirodom, povećati ulaganja u zaštitu prirode te provesti ozbiljne transformacijske planove. Tako bi se u kontekstu održivosti, poslovodstva pomaknula s često simboličnih aktivnosti u stupu E – Okoliš, a koje imaju za cilj usklađenje sa standardima nefinancijskog izvještavanja propisanog regulativnim okvirom, prema aktivnom rješavanju rizika povezanih s prirodom i razvoju novih poslovnih prilika povezanih s navedenim rizicima. Rizici povezani s prirodom su sistemski rizici, koje je potrebno i sistemski rješavati, kako na sektorskoj razini, tako i na upravljačkoj razini, ne samo srednjeg menadžmenta ili što je često slučaj kod ESG-a, nego najvišeg upravljačkog poslovnog menadžmenta. Bez očuvane prirode, nema niti održivog razvoja, a održivi razvoj ne može se ostvariti bez aktivnih mjera u sprečavanju degradacije ekosustava.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

KAKO SE SUPROTSTAVITI DEVASTACIJI PROSTORA

Prijeti li Hrvatskoj urbanistička katastrofa Mi, arhitekti, smo tu da oblikujemo prostor. Nas su tako učili, da se prema prostoru odnosimo obazrivo, sva svoja kreativna znanja usmjerimo prema tome da odgovorno ostavljamo trag u prostoru kako bi to što radimo vrijedilo i za nekoliko generacija nakon nas. Neki smo u tome uspješniji i odgovorniji, a neki smo manje uspješni. Područje profesionalnog rada arhitekata obuhvaća poslove prostornog uređenja i projektiranja a vrlo često nadilazi ono za što je arhitekt educiran tijekom svog školovanja. Edukacija koju smo primili često se nađe na kušnji u izazovima koji se postavljaju pred nas u realnom životu. Arhitekti se vrlo često nalaze između interesa investitora koji traže što više kvadrata i prostorno – planskih uvjeta koji definiraju neki prostor. Arhitekti koji se bave prostornim planiranjem, isto tako, vrlo često doživljavaju pritisak lokalne politike koja pokreće izmjene prostornog plana iz razloga sklonosti ovom ili onom interesu, a najmanje onom javnom i dugoročnom razvoju nekog područja. piše: Rajka Bunjevac, dipl. arh.1 1

100

Autorica je predsjednica Hrvatske komore arhitekata.

perspektive

Prijeti li Hrvatskoj urbanistička katastrofa

Slika arhitekta koja prikazuje osobe koje vizualiziraju u prostoru svoje ideje i želje svojih investitora te ih dovode do konačne građevine zavidne arhitektonske, oblikovne i funkcionalne kvalitete, je slika koja odavna ne odgovara stvarnoj realnosti. Taj put od ideje do realizacije je vrlo često sve samo ne kreativan i inspirativan. On je, dapače, daleko od toga. Od kada je Komora osnovana 2009. god., ali još i ranije, prilikom tranzicijskog razdoblja, zakonodavna regulativa koja određuje uvjete prostornog uređenja i projektiranja nije pratila probleme na terenu niti je pratila napredak struke. Nakon perioda kada su Zakon o prostornom uređenju i gradnji bili objedinjeni, 2013. god. došlo je do razdvajanja ta dva područja na Zakon o prostornom uređenju i na Zakon o gradnji. Osnovni cilj kojim je zakonodavac tada opravdavao donošenje novih zakona bio je želja za pojednostavljenjem zakonskih procedura i ubrzanjem postupaka dobivanja dozvola, a sve kako bi se stvorila što pozitivnija klima za nove investicije i razvoj gospodarstva. Međutim, praksa je postala još složenija. Arhitektonska je struka još prije donošenja zakona jasno upozorila na probleme u predloženim zakonskim rješenjima. Štoviše, ono što je tada ugrađeno u nove zakone, s aspekta stručnih faza razrade i kontrole kvalitete prostornih planova i projekata, poslije je donijelo velike probleme investitorima, projektantima, izvođačima, kao i uredima koji izdaju dozvole i daju suglasnosti na projekte. To se odrazilo i negativno na kvalitetu izgrađenog okoliša u Hrvatskoj, što javnost uviđa sve više. Zakonom o prostornom uređenju uveo se sustav prostornog planiranja, jedinstven u svijetu i potpuno nepotvrđen u praksi. Njime su prostorni planovi svih razina, od državnog plana do urbanističkog plana uređenja postali provedbeni. Izgubilo se strateško planiranje na razini države i županija, a planovi nižeg reda su postali preopćeniti. Nestalo je urbanističko planiranje, planiranje dijelova naselja u većem mjerilu, kako bi se konceptualno riješile i detaljno planirale kritične zone u nekom području te podrobno definirali uvjeti za gradnju. Eksperiment sa Zakonom o prostornom uređenju pokazao se u praksi potpuno neuspješnim. U 10 godina od donošenja zakona, nije donesen niti jedan prostorni plan temeljen na tom zakonu. Osim toga, Pravilnik o prostornim planovima koji je trebao biti preduvjet za primjenu zakona, nije donesen do danas. Tek ove jeseni, prijedlog Pravilnika o prostornim planovima, objavljen je u e-savjetovanju. Na prijedlog Pravilnika, arhitektonska struka dala je jasne i nedvosmislene primjedbe, temeljene na iskustvu u primjeni Zakona o prostornom uređenju. Novim pravilnikom se ne mogu promijeniti bitne paradigme prostornog uređenja definirane nefunkcionalnim zakonom. Dugo najavljivani računalni sustav E-planovi editor, koji predstavlja novi alat prostornog planiranja se tek treba potvrditi u praksi. Logičan potez bi bio da se prvo donese novi Zakon o prostornom uređenju, pa tek onda Pravilnik o prostornim planovima i uvođenje novog računalnog sustava za izradu planova. S obzirom da smo izgubili urbanističko planiranje, definiranje mogućnosti gradnje na nekoj parceli ostaje u prostornom planu na načelnoj razini, te se odgovornost za usklađenost projektirane gradnje s prostornim planom u potpunosti prebacuje na broj 3-4 :: prosinac 2023.

101

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

projektanta – arhitekta. Kroz proces izdavanja lokacijske dozvole, ili što je još gore kroz proces izdavanja građevinske dozvole, utvrđuje se usklađenost projektirane građevine s prostornim planom. Prostorni planovi su preopćeniti, a kao takvi su podložni različitim tumačenjima njihovih odredbi, posebice od referenata koji izdaju dozvole. I tu se sada nalazimo u zatvorenom krugu unutar kojega arhitekti moraju moći naći povoljno rješenje, kako za svog naručitelja (investitora), za zahtjeve iz prostornog plana, tako i za referenta koji tumači odredbe prostornog plana. Odgovornost u cijelom postupku je prebačena na projektanta, koji do zadnjeg trena, kada se treba izdati dozvola, ne može biti u potpunosti siguran u ispravnost projekta, jer uvijek postoji mogućnost dodatnog zahtjeva ili tumačenja prostornog plana od nadležnih tijela. Takvih primjera ima vrlo mnogo i predmeti su kolektivne frustracije struke, za koju ne postoji jednoznačan izlaz, osim temeljite preobrazbe zakonodavnog okvira. Razina kvalitete izgrađenog prostora i konačno provedenog urbanističkoga i prostornog razvoja posljednjih desetljeća konstantno opada te se prostor nerijetko nepovratno degradira, unatoč tome što se provedba vrši temeljem zakonito donesenih prostornih planova. Iz toga proizlazi da zakonskim okvirom nije osigurano planiranje prostornog razvoja koje bi rezultiralo kvalitetno izgrađenim prostorom. Arhitektonska struka kontinuirano upozorava na potrebu izmjena zakonskih propisa iz područja prostornog uređenja što je navedeno i u „Tezama za izmjenu zakonodavnog okvira iz područja prostornog uređenja i gradnje“ koje su upućene Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u srpnju 2021. godine. Nažalost, zakonodavac uporno i dalje ignorira zahtjeve arhitektonske struke usmjerene na potrebu za unaprjeđenjem investicijske klime, poticanje društvenog i gospodarskog razvoja, nužnost zaštite prostora, kako neizgrađenog, tako i izgrađenog kao vrijednog resursa, potrebu prilagodbe izgrađenih struktura klimatskim promjenama te povećanju otpornosti na katastrofe, kao i obveze preuzete iz europskih dokumenata koji se odnose na pristup izgrađenom okolišu, postizanje socijalne kohezije i promicanje okolišne održivosti. Zbog svega ovoga, ali i mnogih drugih problema koji se ne mogu pojedinačno navesti, Hrvatska je komora arhitekata u listopadu ove godine dostavila ministru prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i potpredsjedniku Vlade RH Branku Bačiću dokument od 10 točaka arhitektonske struke za novi sustav prostornog uređenja, a kojima se predlažu polazišta za novi zakon o prostornom uređenju. Vlada Republike Hrvatske je na 181. sjednici održanoj 29. prosinca 2022. godine donijela Plan zakonodavnih aktivnosti za 2023. godinu u okviru kojeg je predviđena izrada Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju u IV. tromjesečju 2023. godine. Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora je na 106. sjednici održanoj 24. svibnja 2023. godine prilikom rasprave o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju u svom Izvješću istaknuo

102

perspektive

Prijeti li Hrvatskoj urbanistička katastrofa

potrebu izrade i donošenja novog zakona zbog brojnosti dosadašnjih izmjena i dopuna, kao i korištenja neprecizne i krive terminologije u pojedinim odredbama. Arhitektonska struka je jednoglasna da se novim Zakonom o prostornom uređenju mora osigurati nužni novi prilagodljivi pristup planiranju i oblikovanju izgrađenog okoliša, pristup koji treba biti utemeljen na kulturnim vrijednostima, aktivno doprinositi izgradnji socijalne kohezije, osigurati održivost okoliša te doprinijeti unaprjeđenju zdravlja i dobrobiti svih građana. Ovaj pristup je obvezujući za sve članice Europske unije u skladu s Deklaracijom iz Davosa koja je donesena u siječnju 2018. godine. Važno je sagledati suštinu i Europskog zelenog plana i omogućiti njegovu provedbu, posebice u dijelu očuvanja mora, oceana i okoliša koji su izvor prirodnog i gospodarskog bogatstva za Europu. Osim toga, nužno je zakonom osigurati provedbu Arhitektonskih politika Republike Hrvatske kako bi se osigurala visoka razina kulture građenja i vrsnoće izgrađenog okoliša. Prostorni planovi moraju se razvijati integrirano, u suradnji s drugim strateškim dokumentima, uključujući planove regionalnog razvoja, zelene infrastrukture i konzervatorske osnove, uz uvažavanje integriteta discipline prostornog planiranja koja mora ostati osnova koja garantira održivi razvoj prostora i njegovu zaštitu. Državni plan prostornog razvoja treba se, umjesto detaljnog planiranja zahvata državnog značaja, usredotočiti na usmjeravanje prostornog razvoja ukupnog teritorija države, zaštitu prostora i kontrolu potrošnje prostora. Ovo podrazumijeva ograničavanje mogućnosti širenja građevinskih područja putem utvrđivanja ograničenja i kriterija, koji bi se temeljili na nosivosti prostora, broju stanovnika i drugim relevantnim parametrima. Na isti način planovi regionalne razine trebaju se usredotočiti na usmjeravanje prostornog razvoja županije. Nužno je unaprijediti razvoj sustava praćenja stanja u prostoru putem implementacije naprednih geo-informacijskih sustava. Također, potrebno je ojačati ulogu izvješća o stanju u prostoru i omogućiti stručnu kontrolu utvrđivanja polazišta i ciljeva za izradu prostornih planova kroz programsku fazu. U toj fazi, a prije donošenja Odluke o izradi, važno je omogućiti uključivanje javnosti u proces planiranja. Potrebno je razviti suvremeni sustav urbanističkog planiranja, uključujući razvoj i uvođenje novih vrsta urbanističkih planova, te stvoriti preduvjete za dinamičko planiranje pojednostavljivanjem procedura ciljanih izmjena prostornih planova. Zakonskim rješenjem treba uspostaviti poznate i učinkovite mjere provedbe planova kao što je urbana komasacija kojom bi se rješavali vlasnički odnosi, izdvojilo, opremilo i uredilo zemljište za javne potrebe, čime bi se ujedno povećala vrijednost okolnih zemljišta koja, smanjene površine, ali u istom suvlasničkom omjeru kao i prije komasacije, ostaju u vlasništvu pojedinaca. Od iznimne je važnosti za arhitektonsku struku ustrojavanje mjera poticanja i kontrole vrsnoće planiranja i gradnje putem uspostave i razvoja sustava ocjene arhitektonske uspješnosti. Također, treba vratiti obvezu provođenja javnih arhitektonsko-

broj 3-4 :: prosinac 2023.

103

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

urbanističkih natječaja za zahvate u prostoru koji značajno utječu na promjenu karaktera naselja ili prostora bez obzira na trenutni vlasnički status zona zahvata, te uvesti obvezu provođenja projektnih natječaja za sve investicije financirane iz javnih sredstava koje trebaju služiti kao primjeri dobre prakse u planiranju, izvedbi i korištenju. Novim zakonskim okvirom prostornog uređenja, važno je osigurati zaštitu i uvjete za korištenje, gospodarenje i upravljanje prostorom Hrvatske kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom. Prioritet je osigurati ostvarivanje visoko kvalitetnog cjelokupnog izgrađenog okoliša, uključujući prirodno i kulturno naslijeđe. Kvaliteta prostora treba biti imperativ za sve aktivnosti koje utječu na prostor i mora biti jednakovrijedna ekonomskim interesima i tehničkim zahtjevima. Od ključne je važnosti da se nas, arhitekte, konačno uključi u smislen dijalog s donositeljima odluka o zakonodavnim rješenjima u području prostornog planiranja i gradnje (političarima i kreatorima zakonskih prijedloga i rješenja). Na taj bismo način osigurali poštivanje zahtjeva struke u suvremenim uvjetima. Uostalom, naša polazišta morala bi biti podloga za razgovor sa zakonodavcem. Poštivanjem zahtjeva struke izbjegli bismo brojne nelogičnosti koje sada imamo, različita tumačenja istih propisa od strane referenata u različitim (a često i istim) uredima za prostorno planiranje. Drugačije rečeno, dobili bismo kvalitetniji zakonodavni okvir, u kojem bi se razriješile neke osnovne dileme, kojima se arhitektonska struka danas susreće u svakodnevnoj praksi. Nema važnije prostorne politike od one koja promiče razvoj naše zemlje i unapređuje kvalitetu života naših građana. Uvezene politike, bez zrna soli i filtera zdravog razuma, vode nas u uništenje netaknutog prostora i graditeljske baštine, koje smo naslijedili od naših predaka. Mi, arhitekti, ćemo nastaviti zagovarati značaj očuvanja i unapređenja hrvatskog nacionalnog prostora, zagovarati važnost dobre arhitekture i kulture građenja, ne samo kroz estetski aspekt, već kao sredstvo za poticanje razvoja Republike Hrvatske i stvaranja održivih naselja pogodnih za život, u kojima će građani živjeti na razini kvalitete primjerenoj 21. stoljeću. Za to je potrebna suradnja i partnerstvo između arhitekata, planera, političara i šire javnosti. Mi, arhitekti, imamo pravo i odgovornost voditi razgovor o izgrađenom okolišu i promicati politike koje odražavaju naše vrijednosti i prioritete. Svoju stručnost koristimo za edukaciju i informiranje javnosti te za planiranje prostora i projektiranje zahvata u prostoru koji nisu samo lijepi i dopadljivi, već i funkcionalni, praktični, održivi i trajni, za oblikovanje budućnosti naših gradova i mjesta. Mi, arhitekti, želimo graditi zgrade koje će unaprijediti prostor i doprinijeti kvaliteti življenja građana. Mi želimo stvarati dobar, uređeni prostor koji odražava visoku razinu kulture građenja koja cijeni i slavi izgrađeni okoliš. Naša je odgovornost osigurati da naše djelovanje odražava i unaprjeđuje vrijednosti i težnje našeg društva i promiče održivi i uključiv razvoj. 104

perspektive

UGOZA TURISTIČKIH DESTINACIJA

Opasnosti prekomjernog turizma za skladan razvoj Rentni turistički razvojni model Hrvatske, uz trošenje prostora i prirodnih resursa treba napustiti jer je dugoročno neodrživ, ekonomski, sociološki i ekološki. piše: dr. sc. Branko Blažević1 Svrha ovog teksta je ukazati na pojavu prekomjernog ili tzv. overturizma u Jadranskoj Hrvatskoj koji već ugrožava pojedine turističke destinacije i postaje veliki razvojni izazov turizma u Hrvatskoj. Ovaj rad je na neki način rekapitulacija istraživanja već objavljenih nekoliko radova autora na ovu temu od 2007. do 2023. godine s ciljem da se na taj način pruži više jasnoće raspravi o turističkom predstavljanju vlastitih i tuđih kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja i upozori na postojeće stanje i istovremeno ukaže na šanse za promjenom promišljanja turizma i zaustavljanja rentnog razvojnog modela u Hrvatskoj. Rad upućuje na šansu promišljanja i pronalaženje stabilne dugoročne gospodarske strukture na razini najrazvijenijih turističkih destinacija. Stoga je nužno nuditi rješenja koja se neće fokusirati samo na kvalitetni turizam kao posebnu aktivnost, već na puno širu perspektivu upravljanja društvenim i gospodarskim sustavom. Iako je pojam „prekomjerni turizam“ u upotrebi tek nekoliko godina (druga dekada ovog stoljeća), više od 50 godina o njegovim se korijenima naširoko raspravlja u turističkoj literaturi. Tako Mihelić (2020) u svojem radu o konceptualizaciji prekomjernog turizma daje pravu anatomiju razvoja i širenja pojma održivog turizma i njegovih konceptualnih osnova. Tragom rečenog, u svom radu Blažević (2020) navodi teme o kojima se najviše raspravljalo u vezi s prekomjernim turizmom u popularnim medijima (Chang, 2019.; Manjoo, 2018.; Minihane, 2019.; Pavičić, 2019a i b i drugi), ali i sve više u akademskoj zajednici (Taiminen, 2018.; Mihalič, 2019.; Mihalič i Kuščer 2018.; Koens i sur., 2018., i 2019.; Polović, 2019.; Holden,

Autor je profesor emeritus Sveučilišta u Rijeci.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

105

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

2009.; Ehrlich, 2013. i drugi). Iz konceptualnog dokumenta o održivom razvoju (Mihalić, 2020) objavljenom još prije dvadeset godina prema kojem Sharpley i sur. (2020) zaključuju, da se je u protekla dva desetljeća pokazalo da je održivi razvoj turizma neodrživ cilj. Sada se raspravlja o održivom smanjenju gospodarskog rasta (degrowth) kao alternativnom pristupu razvoju (Sharpley i sur., 2020). Počeli su se pojavljivati brojni medijski izvještaji o rastu turizma, prekomjernom turizmu, antiturizmu i turizmofobiji, posebice iz različitih destinacija poput Barcelone Costa del Sol-Malage, ali i kod brojnih svjetskih destinacija poput Venecije, Dubrovnika, Amsterdama, Hong Konga i drugih (Hughes, 2018; Russo i sur., 2017; Martinez i sur., 2019). Tijekom posljednjeg desetljeća rasprava o prekomjernom turizmu kroz javne medije a posebno znanstvene rasla je geometrijskom progresijom (Mihalić, 2020). Cilj ovog rada je pružiti više jasnoće raspravi o turističkom predstavljanju vlastitih i tuđih kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja vezanih uz prekomjerni turizam kao temeljni izazov održivog razvoja u Hrvatskoj. Spomenutom cilju podređena je i struktura ovoga rada kojom dominiraju najprije ovaj kratak uvod i teorijski temelji, da bi se u centru analize našli rezultati koji se javljaju na makro i mikrorazini, vezani uz primarne i sekundarne izvore ove pojave za Hrvatsku. Rad završava kratkim zaključnim napomenama.

Teorijski temelji prekomjernog turizma Neodrživi turizam u turističkoj destinaciji je posljedica velike sezonalnosti i prevelike ovisnosti turističke potražnje o glavnoj turističkoj sezoni s niskim godišnjim korištenjem smještajnih i ukupnih kapaciteta. Blažević (2023., 2020., 2019., 2017., 2015., 2013.) istražuje u svojim radovima održivost razvoja turizma u Hrvatskoj, a posebno pojavu prekomjernog turizma, komercijalnog i nekomercijalnog smještaja kao i njihovu resursnu razvojnu osnovu. Na temelju toga se može zaključiti, da je ovdje riječ o izuzetno složenom društveno i ekonomskom sustavu koji mora odgovoriti istovremeno ne samo na ekonomska, već posebno na društvena, ekološka i nadasve politička pitanja (Blažević, 2007). Radi se o multidisciplinarnoj kategoriji kojom se bave i trebaju baviti sociolozi, ekonomisti, arhitekti, ekolozi, demografi, biolozi i ostale struke. Kako je turizam i prostor kao i turizam i stanovanje najuže povezano sa zemljištem, prostorom i stanovanjem, a zbog izdvajanja zemlje i prostora iz makroekonomskog okvira, neoklasična ekonomija raskinula je svaku vezu između ekonomije i prirode (prirodnih resursa), što je naišlo na neizbježne kritike od strane različitih (dijelom alternativnih) ekonomskih škola (kao npr. institucionalne ekonomije, razvojne teorije, evolucijske ekonomije), a prvenstveno od strane pripadnika tzv. ekološke ekonomije. U vezi s kritikom neoklasične teorije rasta (Krstinić Nižić, Blažević, 2017., 14 - 20), nešto ipak mora omogućiti da čimbenici rasta poput zemlje, rada, kapitala, organizacije, tehnologije i znanja u procesu ekonomske aktivnosti rezultiraju rastom domaćeg proizvoda. To nešto je između ostalog i zemlja odnosno prostor, koji su jedan od nužnih temelja funkcioniranja društva i ljudskih života koji čine jednu ekonomiju. Složenost kružnog toka gospodarske aktivnosti 106

perspektive

Opasnosti prekomjernog turizma za skladan razvoj

koja se odvija na relaciji proizvodnja-potrošnja, očito na dugu stazu zanemaruje „nus produkt“ tog odnosa, a to je trošenje resursne osnove koja izaziva pojavu globalne neravnoteže koja se javlja u prirodi i eko sustavu u cjelini. Prostor je važan dio tog ukupnog ekonomskog procesa i kružnog toka gospodarske aktivnosti koji se direktno naslanja na prirodne resurse a time i na mogućnost degradacije okoliša. Homo oeconomicusa zanima brzina trošenja ograničenih resursa da se maksimalizira dobit i ostvari dinamički ekvilibrij tj. dođe do tzv. opće ekonomske ravnoteže. Tako se u tom ekonomskom procesu ne postavlja problem resursa, ili barem ne dovoljno, pa se i ne razvija adekvatan analitički aparat kojim bi se pronašlo rješenje za dani problem. Zato se i događa da ekonomija i može biti čak u općoj ravnoteži, a da društvo ne mora. Analitički aparat je nedostatan, jer se novčano vrednovanje degradiranog okoliša ne provodi niti ne izračunava. Ne izračunavaju se dovoljno ili nikako već poznatim analitičkim metodama prihvatni kapacitet eko sustava, zato jer se radi o nečemu što se ne pojavljuje na tržištu i „čija se potrošnja ne može individualizirati i naplaćivati“ (Blažević, 2019., Starc, 2003., Črnjar & Črnjar, 2009.,). Riječ je, ukupno gledano, samo o polovičnom rješenju problema, traženju tzv. ekonomske ravnoteže, dok za drugu polovicu problema još nema pravog analitičkog aparata. Krpan (2013) je u svojem znanstvenom blogu izuzetno kritičan prema aktualnim teorijskim paradigmama unutar ekonomije koje su ostale bez kredibiliteta. One su u najboljem slučaju neuspješne u predviđanju kriza, a u najgorem, samo ih produbljuju. Ekonomija je, kako kaže „uhvaćena u svojevrsnom ratu između dvije ideje: ideje da trebamo slobodno tržište i ideje da svaka zdrava ekonomija zahtjeva regulacije“. Upravo je to i razlog za preispitivanje vrijednosnih paradigmi na kojima počiva nova ekonomija, a koje uzrokuju ovakvo stanje. To su na jednom kraju, paradigma profita u ekonomskom sustavu u čijem se centru nalazi homo oeconomicus i na drugom kraju paradigma održivog razvoja, koja je zbog važećih sustava vrijednosti i nametnutih teorija, potpuno u podređenom položaju prema paradigmi profita. Prema tome, ukupni problem je mnogo složeniji i nije vezan samo uz ekonomski problem i ekonomski proces, već je istovremeno to problem i ekološki, tehnološki, politički, sociološki, etički, pa čak i psihopatološki (Starc, 2003.). Takav složeni problem može se jedino uspješno rješavati samo složenim metodama poput sustavnog pristupa i sustavne analize, holističkog i multidisciplinarnog pristupa. Prema tome, kako održivi razvoj nije samo ekonomski, već je isto tako i ekološki, ali i društveni problem, riječ je ovdje o integralnoj održivosti (Lay, 2003), sintezi, koja mora integrirati sve troje i koja još nije teorijski uobličena, a to znači da nema prave znanstvene osnove, a bez nje nema ni metoda. Zato je nažalost još uvijek, pa i danas, sintagma održivog razvoja politička sintagma, što uzrokuje njezinu prevrtljivost i kratkoročnost, na što upozorava Pravdić (2001) pred više od 20 godina. To znači da su te dvije izuzetno važne paradigme, profit i održivi razvoj, više političke a manje znanstvene, koje je potrebno kritički preispitati i promatrati kao dio jedinstvenog, vrlo složenog sustava koji traži i nove znanstvene metode. Neki autori (Kallis i sur., 2012) postavljaju pitanje treba li dopustiti snažan svjetski rast koji olako uništava prirodne izvore ili bi trebalo težiti slabijem rastu koji vodi broj 3-4 :: prosinac 2023.

107

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

računa o ekologiji? Ako se ide u drugu krajnost u tzv. ekonomiju bez rasta (Degrowth – Odrast), ona bi bila ekološki poželjna ali istovremeno upitna što se tiče ukupne društvene održivosti. Tu se postavljaju brojna pitanja: Kako imati punu zaposlenost i ekonomsku stabilnost bez rasta? Što će se događati u javnoj potrošnji i javnom dugu? Kako bi trebala biti organizirana proizvodnja u ekonomiji bez rasta? Ispod kojih društveno-političkih kriterija se ne bi mogle dogoditi tako velike promjene? (Anderson, M’Gonigle, 2012., Tokić, 2012., Intebrigsten, Jakobsen, 2012). Upravo je prostor i prostorna politika kao i turizam i stanovanje na tragu traženja odgovora na postavljena pitanja. Profit kao mjera efikasnosti kapitala predstavlja izraz interesa privatnih poslodavaca, a ne društva u cjelini. To znači da ciljeve koje preferiraju poslovni ljudi ne mora nužno preferirati cjelina društva. Na sceni je homo oeconomicus koji maksimalizira ili minimalizira sve čega se dohvati, a ekonomiste uglavnom zanima kako brzo treba trošiti iscrpljivi resurs da bi se maksimalizirala dobit i ostvario dinamički ekvilibrij (Starc, 2003). Evolucionistička ekonomija promiče novi kut gledanja na sukob čovjeka i prirode, jer nadilazi neoklasičnu teoriju koja dokazuje da gospodarstvo zasnovano na privatnom vlasništvu homo oeconomicusa teži ravnoteži. Evolucionistička ekonomija vodi ka propitivanju vlasništva, ili bolje reći izgrađivanju i propitivanju stavova o vlasništvu i vlasničkim ustanovama i odnosima. (Dragičević, 1990., Piketty, 2014., Piketty, 2020). Borba za što većim profitom rađa i pohlepu za novcem kao imovinom, razne špekulacije na burzama koje izmiču kontroli nacionalnih i neprisutnih nadnacionalnih regulatora. Zato je nužno redefinirati paradigmu profita i razvojne scenarije koji moraju biti u funkciji stvaranja eko-socijalnog-tržišnog gospodarstva (Radermacher, 2003) koji bi počivali na teorijskom temelju povratka na keynesijansku revoluciju, koja će nastati najprije u ekonomskom a zatim i u političkom mišljenju. To će biti revolucija u čitavoj znanosti, kada nestaju dosadašnje važeće paradigme koje vode neodrživom razvoju i formira se sustav vrijednosti, kada će se redefinirana politička paradigama profita zamijeniti s paradigmom eko-socijalno-tržišnog gospodarstva kao novom vladajućom političkom paradigmom na globalnoj razini, a to znači u funkciju cilja kvalitete materijalnog i duhovnog života svih ljudi i čovjeka u cjelini. Ekonomija nasilja koja djeluje po principu nasilnog ponašanja, prisvajanja svega što je korisno za partikularni interes bez obzira na štetu općeg interesa i ravnoteže, dovodi do takvog ponašanja koje u konačnici ugrožava i sam život. Riječ je o preferiranju socijaldarvnizma i borbi za preraspodjelu svega što je iskoristivo u prirodi (Kulić, 2007). Zato je presudno zalaganje za filozofiju kulture koja podrazumijeva neodrživost održivog razvoja ukoliko ne pristupimo takvoj filozofiji. Ta filozofija kulture ima svoju teorijsku podlogu u keynesovoj teorijskoj osnovi koja mora nastati u ekonomskom i političkom mišljenju (Medić, 2010). A to važeće deformirano mišljenje vezano je uz mitove i zablude o savršenosti tržišta i neograničenim slobodama. Jedan od načina borbe protiv neoliberalnoga koncepta savršenosti tržišta i neograničenih sloboda, je uvažavanje i spoznaja važnosti prostora i prostorne politike, a posebno turizma i stanovanja (Blažević, 2023), da ne bi društveni troškovi u konačnici bili veći od ukupnih koristi. 108

perspektive

Opasnosti prekomjernog turizma za skladan razvoj

Posljedice na makro i mikroplanu Ovdje se navode četiri temeljna izazova hrvatskog turizma koja imaju za rezultat prekomjerni ili tzv. overturizam s pogubnim utjecajem na održivost turizma i prostora kao i na gospodarsku i društvenu ravnotežu. Prvi izazov leži u spomenutoj ekonomskoj teoriji koja ne daje odgovore na nedosljedna ponašanja u društvenoj i gospodarskoj praksi isključivo zbog nakaradnog shvaćanja ekonomskog procesa koji se odvija između proizvodnje i potrošnje, koji dobrim dijelom zanemaruje trošenje i vrednovanje resursne osnove, a posebno prostora kao resursa s kojim je turizam definiran. To dovodi do teorijskog kaosa koji rezultira kaosom u praksi. Drugi izazov (Blažević, 2020) je posljedica spomenute teorijske zbrke na koji se ukazuje kroz rezultat istraživanja kojim se na makroplanu prepoznaju znakovi prekomjernog ili tzv. overturizma u Hrvatskoj. Blažević (2020) komparativnom analizom uspoređuje hrvatski turizam u odnosu na potvrđeni neodrživi tzv. podturizam Slovenije i održivi turizam Austrije (Mihalič, 2019). Iz te komparativne analize proizlazi da Hrvatska prema apsolutnim podacima zaostaje za Austrijom prema svim analiziranim elementima osim prema ukupnim smještajnim kapacitetima i broju ostvarenih noćenja. U relativnim podacima gdje su pokazatelji ispravljeni za faktor veličine broja stanovnika i površine u km2 po stanovniku, slika je potpuno drugačija i ukazuje na ogroman nerazmjer Hrvatske i Austrije na štetu Hrvatske u vidu prisutnosti neodrživog prekomjernog turizma u odnosu na Austriju. Hrvatska s puno manjim brojem kreveta i ostvarenih noćenja trebala bi ostvarivati dugoročno puno veći turistički BDP, devizni priljev i broj zaposlenih u turizmu. Upravo ovakvi podaci koji proizlaze iz komparacije s austrijskim održivim turizmom najviše govore u prilog tezi da je u Hrvatskoj fizički rast promatran rastom smještajnih kapaciteta i brojem noćenja prešao granice održivosti i ušao dobrim dijelom u zonu prekomjernog ili overturizma. Treći izazov javlja se na mikroplanu turističkih destinacija Jadranske Hrvatske analizom pet ekonomskih indikatora održivosti za sedamdeset i jednu jadransku destinaciju (Blažević, 2020). To su: –

Indikator značaja turizma za lokalno gospodarstvo (ZTLG) – koji pokazuje koliki je omjer broja postelja i broja stanovnika promatrane destinacije i pripadajuće županije. (Broj postelja u općini ili gradu/broj postelja županije)/ (broj stanovnika općine ili grada/broj stanovnika županije). Indeksi koji se dobiju kao rezultat ovakvoga odnosa za gradove i općine pokazuju svojevrsno rangiranje turizma. Vojnović (2014) je podijelio ove indikatore od: turizma u začetcima (indeks do 0,399), slabije razvijenog turizma (indeks 0,400 – 0,699), turizma blizu županijskoga ili državnoga prosjeka (0,700 – 0,999), turizma oko županijskoga ili državnoga prosjeka (1,000 – 1,300), srednje razvijenog turizma (1,301 – 1,600), turizma kao glavne gospodarske grane (1,601 – 2,000) do konačno snažno razvijenog turizma (više od 2,000). Prema Vojnoviću (2014) sve destinacije koje imaju ovaj indikator veći od dva, a to je najveći broj destinacija od 20. do 80. percentila prema rezultatima Blaževća (2020), koji ukazuju na broj 3-4 :: prosinac 2023.

109

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

tendenciju prekomjernog turizma. Prosječni rang svih pet analiziranih indikatora je kao kumulativ uzet za izračun konačnog percentila. Prvih 14 destinacija nalaze se u zoni 20. percentila u kojoj su sve destinacije na 14. i nižem rangu (tj. od 1 do 14) u zoni prekomjernog ili overturizma. – Stopa inteziteta turističkog prometa (TIR) – pokazuje intenzitet turističkoga prometa, tj. broj dolazaka turista na sto stanovnika grada ili općine. Najveći intenzitet pokazuju tri destinacije Istarske županije, i to Funtana, Tar-Vabriga i Vrsar, zatim Gradac, Baška, Lopar, Novalja itd. Prema ovom indikatoru samo se još Nin nalazi u zoni 20. percentila, a da istovremeno nije u rangu prosječnih svih pet indikatora (Blažević, B., 2020).

110

–

Stopa turističke penetracije (TPR) – pokazuje koliki je dnevno broj turističkih noćenja na sto stanovnika grada ili općine. Stopa turističke penetracije (TPR) ima svoj prag socioekonomske i sociokulturne održivosti koji je procijenjen s indikatorom od 25 noćenja na sto stanovnika po danu, nakon kojega bi se noćenja, uz pozitivne, ostvarivali i negativni efekti. Procjenu Vojnovića (2018) među analiziranim jadranskim destinacijama zadovoljile bi socioekonomske i sociokulturne kriterije samo one destinacije koje su jednake ili manje od spomenutih 25 jedinica odnosno noćenja po danu na sto stanovnika. Što se destinacija tiče, najveću penetraciju koja prelazi čak stotinu noćenja na sto stanovnika, ostvaruje u Istarskoj županiji Funtana kod Poreča (499,3), zatim Baška (157,52), Lopar (150,81), Novalja (108,80), Nin (106,08) i Gradac (192,38). U principu sve destinacije do rednog broja 44 (Blažević, 2020.) nalaze se prema gornjem indikatoru ispod praga socioekonomske i sociokulturne održivosti.

–

Stopa turističke gustoće (TDR) – pokazuje koliki je broj turističkih dolazaka (ili noćenja) dnevno na jedinicu površine (km2) grada ili općine. Svakako da one županije, odnosno gradovi i općine koje imaju veliku površinu imaju i niži indikator turističke gustoće po km2. Tako da se osam destinacija prema ovom indikatoru ne nalaze na 20. percentilu zbog svoje velike površine, dok istih tih osam destinacija prema prosječnom rangu svih pet indikatora pripadaju 20. percentilu, što bi značilo da su u zoni overturizma (Blažević, 2020).

–

Koeficijent turističke funkcionalnosti (CTF) – pokazuje koliki je broj turističkih postelja u komercijalnim smještajnim objektima na broj stanovnika grada ili općine. Ponovno u Istarskoj županiji najveći broj postelja po stanovniku ima Funtana 19,22, a najniži Buje 0,47 postelje. U Primorsko-goranskoj županiji to su Lopar 7,25 i Opatija 0,24, u Ličko-senjskoj županiji Novalja 5,44 i Senj 0,93, u Zadarskoj Nin 4,73 i Zadar 0,93, u Šibensko-kninskoj Rogoznica 3,79 i Šibenik 0,42, u Splitsko-dalmatinskoj Gradac 8,77 i Split 0,15, u Dubrovačkoneretvanskoj Orebić 2,76 i Župa Dubrovačka 0,60. Prema ovom indikatoru samo se još Nin nalazi u zoni 20. percentila, a da istovremeno nije u prosječnom rangu svih pet indikatora. Na razini sedamdeset i jedne turističke destinacije jadranske Hrvatske i to putem metodologije koja pretpostavlja da rang na 20. percentilu odgovara rangu od prvih 20% jadranskih turističkih destinacija perspektive

Opasnosti prekomjernog turizma za skladan razvoj

koje ostvaruju najviše ekonomske indikatore, ulaze u zonu najvećeg rizika od prekomjernog ili overturizma (Blažević, 2020). Valja naglasiti da pripadnost destinacije u zoni 20. percentila automatski ne znači i overturizam, već je to siguran znak da destinaciji prijeti ozbiljni razvojni izazov stvoren pogrešnim percipiranjem uspjeha u turizmu koji se definira kroz stalni rast sve većeg broja turista. Četvrti izazov se bazira na prezentiranim ekonomskim indikatorima koji ukazuju na potrebu zaustavljanja rentnog turističkog razvojnog modela Hrvatske, posebno na segmentu nekontroliranog rasta smještajnih kapaciteta i nužno nove regulacije, posebno putem prostorno-urbanističke i porezne politike. Te politike bi trebale posebno utjecati na promjenu stope turističke gustoće i stope turističke penetracije, ali i na ostale indikatore održivosti u brojnim jadranskim destinacijama, što uključuje i paralelno stvaranje nove stabilne gospodarske i društvene strukture u kojoj će prioritetne razvojne politike postati one politike koje su se, posebno u nedavnoj globalnoj pandemijskoj krizi, pokazale nedostatne u smislu samoodrživosti na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Nemilosrdno prodiranje turističkih smještajnih kapaciteta u građevinska područja naselja u obliku ponude obiteljskog smještaja i nekomercijalnih kuća i stanova za odmor koji čine najveći udio smještajne ponude u Hrvatskoj s tendencijom još većeg širenja, izjednačuje se stambena namjena s komercijalnom i nekomercijalnom turističkom aktivnosti. Iz tog razloga Ivandić i sur. (2023) šalju snažnu i nedvosmislenu poruku postavljajući dva pitanja, na koja bez jasnog i kvalificiranog odgovora koji treba uslijediti, nema održivog razvoja turističkih destinacija u Hrvatskoj. Pitanja glase: (i) može li i treba li stambena namjena biti izjednačena s pružanjem komercijalnih ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odnosno (ii) može li i treba li stambena namjena biti izjednačena s povremenim stanovanjem. tj. boravkom u kućama i stanovima za odmor (vikendice i apartmani)?

Zabluda o neograničenom rastu Diljem svijeta, turizam je povezan s velikim rastom i optimističnim prognozama. Stalno rastu dokazi za nastavak ekspanzije turizma. Tako WTTC (2019) u svojim izvještajima o ekonomskom utjecaju putovanja i turizma hvali svoje Izvješće (Economic impact) dokazima velike vrijednosti koje putovanje i turizam donose ekonomiji. Tamo gdje turizam prema kvantitativnim pokazateljima već pokazuje visoku neodrživost, a takvo stanje podržava i većina stanovništva koja ima koristi od turizma, na snazi je već spomenuta antropocentrična etika s evidentnom zabludom o tržištu koje zahtijeva sve veći i neograničeni rast, koji postaje i najveća prijetnja održivom razvoju ne samo turizma već i društva u cjelini. Zato rentni turistički razvojni model Hrvatske koji počiva na neograničenom rastu, a koji za posljedicu ima trošenje resursa, a posebno prostora i prirodnih resursa, treba napustiti jer on ukazuje da je takav model dugoročno neodrživ kako ekonomski, tako još više sociološki i ekološki. Nosioci broj 3-4 :: prosinac 2023.

111

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

politika u suočavanju s tim negativnim utjecajima do sada su se uglavnom fokusirali na povećanje kapaciteta postojećih sustava i ulagali napore da prilagode ili ublaže negativne učinke turizma. Nekontroliranim rastom volumena fizičkog rasta želi se nadoknaditi pad prinosa i visoka sezonalnost. Rješavanje pravih temeljnih uzroka ovih problema dobili su manje pažnje i u praksi i u literaturi. Kako je spomenuto u teorijskom djelu ovoga rada, overturizam postaje prihvaćeniji u ekonomijama koje su visoko ovisne o turizmu, a Hrvatska to upravo jeste. To povećava razlike u percepciji održivog turizma destinacije između stanovnika koji imaju koristi od turizma i onih koji to nemaju. Zato stavovi i mišljenja dionika na lokalnoj, ali isto tako još više na nacionalnoj i akademskoj razini u podršci održivom i odgovornom turizmu imat će presudan utjecaj na ovaj veliki razvojni izazov. Sve to traži zdrav konsenzus (ali ne samo onih dionika koji imaju direktnu korist od turizma) o tome koliko ekonomskih resursa posebno prostora, okoliša i radne snage uložiti u turizam, odnosno koliki su prihvatni smještajni kapacitet u špici sezone spremni prihvatiti, a da se ne ugrozi ekonomski, socijalni i ekološki stup održivosti. U pretrpanim destinacijama, prekomjerni ili tzv. overturizam (primjer Jadranske Hrvatske) postaje razvojno negativan. Rad se ogleda i u dokazima da hrvatski turizam već pokazuje znakove prekomjernog turizma u odnosu na potvrđenu neodrživost pod-turizma Slovenije i održivog turizma Austrije. Prekomjerni turizam je najprije plod zablude o tržištu i tržišnim slobodama koje pretpostavljaju da tržište zahtijeva sve veći i neograničeni rast. Mit o tržištu na kojem se temelji ovakva etika, odnosi se na super obilje beskonačnih resursa u konačnom svijetu. Zato rentni turistički razvojni model Hrvatske koji počiva na neograničenom rastu, koji za posljedicu ima trošenje resursa a posebno prostora i prirodnih resursa, treba napustiti jer on ukazuje da je takav model dugoročno neodrživ kako ekonomski, tako još više sociološki i ekološki. Nosioci politika u suočavanju s tim negativnim utjecajima do sada su se uglavnom fokusirali na povećanje kapaciteta postojećih sustava i ulagali su napore da prilagode ili ublaže negativne učinke turizma. Rastom volumena fizičkog rasta želi se nadoknaditi pad prinosa i visoka sezonalnost. Turistička, prostorna i poreska politika moraju postati glavno sredstvo (alat) za ostvarivanje strateškog cilja a to je – upravljanje turizmom i upravljanje prostorom i zaustavljanje stvorene neravnoteže na koje ukazuju temeljni izazovi i indikatori prekomjernog turizma. Stoga je nužno nuditi rješenja koje se neće fokusirati samo na kvalitetni turizam kao posebnu aktivnost, već na puno širu perspektivu upravljanja društvenim i gospodarskim sustavom.

112

perspektive

Opasnosti prekomjernog turizma za skladan razvoj

Literatura: Andeson, B. and M’Gonigle, M. (2012). Does ecological economics have a future? Contadiction and reinvention inn the age of climate change. Ecological Economics, 84, 37-48. Blažević, B., (2023). Nekomercijalni smještaj i kućna radinost – velik razvojni izazov turizma u Hrvatskoj. Turizam i stanovanje, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Znanstveno vijeće za turizam i prostor, Zagreb, str. 55-72. Blažević, B., (2020). Overturizmom protiv turizma i društva. Zbornik radova „Ekonomska politika Hrvatske u 2021. godini – Hrvatska poslije pandemije“ Hvatsko društvo ekonomista, str. 321-344. Dostupno na: https://econpapers.repec.org/bookchap/ hdeopbook/28.htm Blazevic, B., (2019). Humanizing the Economy. UTMS Journal of Economics, 10 (1): 1-21. Dostupno na: http://utmsjoe.mk/files/Vol.%2010%20No.%201/UTMSJOE-20191001-01-Blazevic.pdf Blazevic, B. (2015). Razvitak Hrvatske u uvjetima unutrašnje i vanjske neravnoteže [Development of Croatia in the conditions of inner and outer imbalance]. Ekonomski pregled, 66 (4): 404–426. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/index. php?show=clanak&id_clanak_jezik=217463 Blažević, B. (2013). Sustainable development and the Keynes’s model of macroeconomic crisis managenment (or the uinsustainability of sustainable development). In Proceeding of 2nd International Scientific Conference Tourism in South East Europe 2013, 101–116. Opatija: Faculty of Tourism and Hospitality Management. Blažević, B., Maškarin Ribarić, H. i Smolčić Jurdana, D. (2013). Analitička podloga upravljanja održivim turizmom. Ekonomski pregled 64 (2): 143-158. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=217463 Blažević, B. (2007). Turizam u gospodarskom sustavu. Opatija: Fakultet za turistički i hotelski menadžment. Dostupno na https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:191:963204 Chang, H. (2019). In danger of being overrun, some places are trying to manage tourism. Here’s how. Los Angeles Times. Dostupno na https://hr.viatourismreview.com/ page/overtourism-is-killing-maui-58a304/ Črnjar & Črnjar, 2009. Menadžment održivog razvoja. Opatija/Rijeka: Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu; Glosa-Rijeka, dostupno na https://bib.irb. hr/datoteka/430798.CRNJAR-Menadzment_OR_knjiga.pdf) Dragičević, A, 1990. Vrijeme promjena. Zagreb: poduzeće za grafičku djelatnost –Samobor Ehrlich PR, Ehrlich AH. (2013). Can a collapse of global civilization be avoided? Proc R Soc B 280: 20122845. Dostupno na http://dx.doi.org/10.1098/rspb.2012.2845 Fletcher, R., Mas, IM., Asunción Blanco-Romero, A., 2019. Tourism and degrowth: an emerging agenda for research and praxis. Journal of Sustainable Tourism. Volume 27, 2019 – Issue 12 Holden, A. 2009. The Environment-Tourism Nexus: Influence of Market Ethics. Annals of Tourism Research, 36 (3): 373-389 DOI: 10.1016 / j.annals.2008.10.009

broj 3-4 :: prosinac 2023.

113

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Hughes N., 2018.“Tourists go home”: Anti-tourism industry protest in Barcelona; Social Movement Studies, 17 (4) (2018), pp. 471-477 View in ScopusGoogle Scholar Ingebristen, S. and Jakobsen, D. (2012). Utopias and realism in ecological econimicsKnowledge, understanding and improvisation. Ecological Economics, 84, 84-90. Ivandić, N., Telišman-Košuta, N., Turk, S. (2023). Turističko zauzimanje građevinskih područja naselja: izazov razvoja turističkih mjesta u Hrvatskoj. Turizam i stanovanje, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Znanstveno vijeće za turizam i prostor, Zagreb, str. 13-29. Dostupno na: https://doi.org/10.21857/yq32ohx3v9 Kallis, G., Kerschner, C., i Martinez-Alier, J. (2012). The economics of degrowth. Ecological economics, 84, 172-180. Koens, Ko., Melissen, F., Mayer, I. i Aall, C. (2019). The Smart City Hospitality Framework: Creating a foundation forcollaborative reflections on overtourism that support destination design. Journal of Destination Marketing & Management. Dostupno na https://doi.org/10.1016/j. jdmm.2019.100376 Koens, Ko. (2018). Is Overtourism Overused? Understanding the Impact of Tourism in a City Context. Journals Sustainability. Volume 10 Issue 12 10.3390/su10124384 Krpan, H. (2013). Evolucijska teorija kao pomoć posrnuloj ekonomiji. Dostupno na http:// www.znanostblog.com/evolucijska-teorija-kao-pomoc-posrnuloj-ekonomiji Krstinić Nižić, M. i Blažević, B. (2017). Gospodarenje energijom u turizmu. Opatija: Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Dostupno na unr:nbn:hr:191:270501 Kulić, S. (2007). Hrvatska kao srednjoeuropska i mediteranska kultura i civilizacija: Jadranski prostor kao najkvalitetniji prostor Hrvatske. Ekonomski pregled, 58 (3-4) 224-240. Manjoo, F. (Aug. 29, 2018). ’Overtourism’ Worries Europe. How Much Did Technology Help Get Us There? The New York Times. Dostupno na https://www.nytimes. com/2018/08/29/technology/technologyovertourism-europe.html Martínez, E., Serrano-Muñoz, S., Habegger, R., Mora-Esteban, 2019. Growth machines and social movements in mature tourist destinations Costa del Sol-Málaga. Journal of Sustainable Tourism, 27 (12) (2019), pp. 1786-180 Medić, \. (2010). Keynesov model privrede i antikriznog makroekonomskog menadžmenta. U Z. Baletić & \. Medić, \. (Ur.) John M. Keynes i hrvatska ekonomska misao, (str. 71-141). Zagreb: Ekonomski fakultet Mihalič, T., (2020). Conceptualising overtourism: A sustainability approach. Annals of Tourism Research, Volume 84, 103025 Mihalič, T. (2019). Tourism, quo vadis? Understanding Overtourism and Antitourism. Travel and Tourism Research Association, 2019, TTRA Europe 2019. Dostupno na https://www.researchgate.net/publication/329760060_TTRA_2019_Keynote_Ext_ Abstract_QUO_VADIS_TOURISM_TMihalic-_181218

114

perspektive

Opasnosti prekomjernog turizma za skladan razvoj

Mihalič, T. (2019). Over – or under-Tourism: Comparative Analyse of Economic sustainability of slovene Tourism. Economic and Business Review, Vol. 21, Special issue, 333-342. (ECONOMIC AND BUSINESS REVIEW | LETN. 21 | POS. ŠT. | 2019 | 319-328). Dostupno na https://www.researchgate.net/publication/335741543 Mihalič, T. i Kuščer, K. (2019). Impacts of overtourism on satisfaction with life in a tourism destination. V: Travel and Tourism Research Association’s, (TTRA) Annual research conference. Bournemouth, 8th – 10th April 2019, pg. 92-93). Dostupno na https:// www.bournemouth.ac.uk/sites/default/files/asset/document/ttra-event-brochure2-april.pdf Minihane, J. (2019). Destination trouble: Can overtourism be stopped in its tracks? Dostupno na https://edition.cnn.com/travel/article/how-to-stop overtourism/index.html Pavičić, J. (1. 8. 2020a). Neprekidni kaos. Jutarnji list, str. 27. Pavičić, J. (8. 8. 2020b). Pohvala turizmu 60%. Jutarnji, str. 27. Polović, J. (2019). Overturizam proizvodi turizmofobiju. Geopolitika NEWS – Geopolitički portal. Dostupno na https://www.geopolitika.news/analize/dr-sc-jadranka-polovicoverturizam-proizvodi-turizmofobiju/ 21 Pravdić, V. (2001). Sustainability and Sustainable Development: the Use in Policies and the Ongoing Debate on These Terms. Croatian International Relations Review, No 7 (24/25), 93-99. Radermacher, F. J. 2003. Ravnoteža ili razaranje: Eko-socijalno-tržišno gospodarstvo kao ključ svjetskog održivog razvoja. Zagreb: Intercon – Nakladni zavod Globus. Russo, A. P., Scarnato, A., 2017. ’Barcelona in common’: A new urban regime for the 21st-century tourist city? Journal of Urban Affairs, 40 (4) (2017), pp. 455474, 10.1080/07352166.2017.1373023 Sharpley, R., i sur., 2020., Tourism, sustainable development and the theoretical divide: 20 years on. Journal of Sustainable Tourism, Volume 28, 2020 – Issue 11, Pages 1932-1946 https://doi.org/10.1080/09669582.2020.1779732 Taiminen, S. (2018). The negative impacts of overtourism on tourism destination from environmental and socio-cultural perspectives. Degree Thesis. Arcada Tokic, D., (2012) The economic and financial dimensions of degrowth. Ecological Economics, 84, 49-56. Vojnović, N. (2014). Problematika implementacije temljnih indikatora održivog turizma u hrvatskim gradovima i općinama. Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Vojnović N. (2018). Intenzitet turizma u vodećim hrvatskim turističkim gradovima i općinama. Geoadria, znanstveni časopis Hrvatsko geografsko društvo – Zadar, Sveučilište u Zadru. Dostupno na https://morepress.unizd.hr/journals/geoadria/ article/view/1453/2172?lang=en_US WTTC – TRAVEL & TOURISM ECONOMIC IMPACT 2019 WORLD. Dostupno na https:// www.wttc.org/economic-impact/

broj 3-4 :: prosinac 2023.

115

MENADŽER vs. LIDER

Što čini lidera? Menadžera se poštuje, a lidera slijedi jer razvija emociju zbog koje ga zaposlenici slijede u ostvarenju njegove vizije. Pravog vođu odlikuje socijalna i emocionalna inteligencija, odlučnost te uvažavanje zaposlenika. piše: dr. sc. Božo Skoko1 Koja je ključna razlika između menadžera i lidera? Razlika je zapravo tanka, ali najčešće mnogima nedostižna. Menadžeri mogu imati viziju, biti obrazovani, kompetentni, kreativni i hrabri, ali samo su pravi lideri sposobni svoju energiju i pozitivne osobine prenijeti na one koji ih žele slijediti. Dok menadžere poštujemo zbog njihova znanja, karizme, titule ili rezultata, lidere slijedimo. U odnosu prema menadžerima vodimo se racionalnim elementima, dok prema liderima razvijamo emociju. Njima jednostavno vjerujemo, spremni smo slijediti njihovu viziju jer je privlačna i zarazna, kao i način na koji ju komuniciraju i grade odnos prema suradnicima i zaposlenicima. Zapravo kad bolje razmislimo razliku između lidera i onih koji samo vode korporacije i organizacije čine komunikacija i odnos prema ljudima. Lideri su sanjari, ali i vrhunski komunikatori, dobri organizatori, ali i prijatelji na koje bismo se uvijek rado oslonili. Njima se divimo, ali ih doživljavamo i sebi bliskima. Kod menadžera obično uvijek znamo gdje je njihova pozicija, a gdje naša, dokle je mudro ići, a gdje povući crtu. Lideri gledaju dugoročno i široko. Oni ganjaju rezultate, ali i paze na svoje ljude... U njihovu društvu je ugodno i svi se osjećaju važnima…

Emocijom do cilja Puno je autora i znanstvenika koji su pokušali odgovoriti na to pitanje – što je ono što čini lidera, pretvarajući ga od običnog menadžera u vizionara, motivatora i pokretača, čovjeka koji će kod svojih zaposlenika buditi pozitivne osjećaje, te koji će za njega biti spremni raditi naporno i slijediti njegovu viziju? 1

116

Autor je profesor odnosa s javnošću i jedan od vodećih hrvatskih komunikacijskih stručnjaka.

perspektive

Što čini lidera?

Brian Tracy smatra kako se nitko ne rađa kao lider, već se vodstvo u nama neprestano razvija. On navodi deset osobina koje mora imati lider 21. stoljeća. Prva je vizija. Naime, sva istraživanja dolaze do zaključka da svi dobre vođe imaju viziju kojom mogu zamisliti i vidjeti budućnost. Sposobni su predodžbu te vizije prenijeti na druge i potaknuti ih na njezino ostvarenje. Najvažniji dio vizije su vrijednosti za koje se zauzima, i iza kojih čvrsto stoje. Drugi dio vizije je cilj, pri čemu je važna i jasnoća postavljenog cilja. Treći dio vizije je namjera, odnosno razlog zbog kojeg djelujemo, smisao rada, životna misija… Druga važna osobina je hrabrost. U ovom kontekstu hrabrost znači sposobnost da se napravi korak naprijed i da se suoči s opasnošću, da se donesu teške odluke, da se čvrsto stane iza vrijednosti i načela. Hrabrost je najprepoznatljivija osobina velikih lidera, kako u poslu, tako i u politici. To je sposobnost riskiranja, u kojoj čak drskost igra značajnu ulogu. Ako netko želi postati vođa, mora biti spreman na neuspjeh, protivljenja i neizvjesnost. Smjelost je simbol odlučnog vođe. To znači neprestanu ofenzivu, izazov napredovanja, stvari dovesti do kraja, a ne čekati da se pomaknu same od sebe. Najhrabrije vođe ustrajavaju do kraja, čak kad nema rezultata i kad drugi odustaju. Učinkovito ponašanje tijekom krize treća je velika odlika suvremenih lidera. Testovi sposobnosti provođeni na Sveučilištu Stanford u SAD-u su pokazali da je odlučujući test na kojem se vođa stvarno može dokazati, njegova učinkovitost u kriznoj situaciji. Istinske vođe, čak i u najtežim trenucima ostaju mirni, hladni, pribrani, stvaralački raspoloženi i usmjereni na rješavanje problema. Slijedi ispunjavanje obećanja, a unutar toga najviše cijenjena osobina vođa je cjelovitost, odnosno držanje riječi i ispunjavanje danog obećanja. Poštenje i ispunjavanje obećanja izazivaju divljenje i poštovanje sljedbenika. Osjećaj za realnost je također iznimno važna osobina suvremenih lidera, a znači suočavanje i sukobljavanje sa realnim, a ne zamišljenim svijetom. Svi veliki lideri imaju puno slabosti i prilično teško ih priznaju. Osjećaj za procjenu vlastitih dobrih i slabih točaka, prednosti i nedostataka suradnika te situacije u kojoj se nalaze velika je prednost u postizanju ciljeva. Dosljednost je također važna odlika lidera. Ljudi moraju imati osjećaj da će se njihov čelni čovjek uvijek jednako ponašati, da će se moći osloniti na njega bez obzira na situaciju. Dobri lideri se sa svima svaki dan isto ponašaju, sigurno, čvrsto i nepromjenjivo, bez obzira na osobne probleme i raspoloženja.

Stajati iza svojih odluka Preuzimanje odgovornosti je dodatna kvaliteta lidera, prema Traceyu. Odgovorni vođe priznaju svoju odgovornost i prihvaćaju ulogu vođe. Ne traže opravdanja za svoje pogreške, ne svaljuju krivicu na druge i ne kritiziraju podređene za svaku sitnicu. Ne ljute se, ne optužuju, nisu razočarani, radije čuvaju svoju energiju i koncentriraju se na budućnost. Razmišljaju o tome što napraviti, a ne što se dogodilo. Slijedi predviđanje, kao sposobnost gledanja u budućnost. Ključni element predviđanja je redovito predviđanje kriznih situacija, posebice posljedica promjena u okruženju broj 3-4 :: prosinac 2023.

117

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

(razvijanje scenarija). Pritom su od posebnog značenja i visoka mjerila izvrsnosti. Vođe uspostavljaju mjerila izvrsnosti za sve što rade, koncentriraju se na rezultate i pitaju se što moraju napraviti da bi bili najbolji, da bi pobijedili. Koncentriraju se na svoje jake strane, na uspjeh, na mogućnosti... Također inspiriraju i motiviraju druge da se tako ponašaju. Veliki američki guru liderstva Brian Tracey dodaje tom popisu i kooperativnost. To je sposobnost uspješne suradnje sa drugima, sposobnost pridobivanja privrženih ljudi, onih koji žele slijediti vođu, raditi s njime, podupirati i pomagati mu u postizanju ciljeva. Sposobnost izvlačenja natprosječnih rezultata iz običnih ljudi je ključ uspjeha. Moć se skriva u stvaranju mreže uzajamne potpore. Eisenhower je rekao da se ugled i moć vođenja temelje na tome da uvjerite ljude da ste vi onaj koji će im dati zadatak i pomoći im da ga ostvare. Lider je primjer svojim suradnicima. Njegova vidljivost ih motivira i daje im inspiraciju. Jack Welch, jedan od legendarnih američkih poslovnih lidera, pak smatrao je kako neke osobine lidera ipak moraju biti urođene. Svojedobno je napisao pet poželjnih osobina koje vođu čine vođom: pozitivna energija i sposobnost da se ide naprijed, sposobnost prenošenja energije na druge, odvažnost za donošenje teških odluka, sposobnost njihove provedbe i strast. Slične osobine navode i neki drugi autori. Primjerice, Bittel navodi sljedeće poželjne osobine vođa: energija, ustrajnost, obrazovanje, inteligencija, zdravo rasuđivanje, izgled, osobnost, samopouzdanje, kreativnost i inicijativa, objektivnost i uravnoteženost, oduševljenje i optimizam.

Socijalna i emocionalna inteligencija Od lidera se očekuje, po svemu sudeći, iznimna socijalna inteligencija, koju definiramo kao sposobnost mudrog ponašanja u međuljudskim odnosima (ljubaznost, obazrivost, aktivno slušanje…). Ona obuhvaća svijest o samima sebi i naše znanje o načinima i strategijama uspješne komunikacije i odnosa s drugima. Također je neophodna i emocionalna inteligencija, kao sposobnost prepoznavanja, razumijevanja, izražavanja i kontroliranja vlastitih (ali i tuđih) emocija, kako bismo mudrije upravljali osjećajima, bili samouvjereniji, odgovorniji, donosili odluke, prevladavali stres, bili empatični prema drugima… Budući da sve navedene osobine na neki način povezuje komunikacija, lider dakle prije svega mora biti sjajan komunikator. To podrazumijeva: dobre prezentacijske vještine (uvjerljivo govorenje i pisanje); interpersonalne vještine (slušanje drugih i shvaćanje što oni zapravo govore); vještine rješavanja konflikata, nesuglasica i tenzija; pregovaračke vještine (pomirivanje stavova suprotstavljenih strana), ali i vještine motiviranja – odnosno pomaganje ljudima da ostvare zacrtane ciljeve. Pritom je jako važna i snažna ličnost lidera. „Prije nego krenemo u odnose s drugima trebamo svladati vlastite psihološke prepreke i izgraditi samopouzdanje i hrabrost.“ – pisao je veliki motivator Joe Girard. Sveti Augustin je to još zgodnije izrazio – ako želite zapaliti vatru u drugima, ona mora gorjeti u vama. Dakle, moramo vjerovati i živjeti ono što prodajemo i nudimo drugima. U menadžerskim redovima često 118

perspektive

Što čini lidera?

vidimo površno igranje uloga, dok liderstvo traži potpunu iskrenost, jer u bilo kojoj kriznoj situaciji maske padaju.

Uvažavati zaposlenike Na kraju do liderstva se dolazi zahvaljujući drugim ljudima. Zato je ključno pitanje – što nam predstavljaju ljudi kojima smo okruženi – radnu snagu, koju plaćamo da ostvari određeni rezultat ili ljude koji imaju svoje snove, probleme, svjetove i očekivanja, a sudbina ih je stavila nama na put? Zato dobar lider uvijek pokazuje zanimanje za druge i ono što oni govore. A kad govorimo s njima onda moramo naučiti govoriti jezikom sugovornika. To ne znači da moramo naučiti još jedan strani jezik već se trebamo prilagoditi njihovom svijetu, njihovu načinu razmišljanja i izražavanja... Trebamo se uživjeti u njihov svijet, probleme i tegobe, sagledati situaciju iz njihova kuta gledanja. Ne zaboravite da je ljudima vrlo drago čuti njihovo ime iz vaših usta. Stoga ljudima pristupajte osobno. Ako ne želite srušiti mostove s ljudima nikada ne kritizirajte, prigovarajte i osuđujte ljude. Probajte ih razumjeti. Pokušajmo dokučiti zašto oni čine to što čine. Vrijeđanje ljudi ne samo da ih ne mijenja, nego između vas i njih podiže zid i dugoročno onemogućava razvoj normalne komunikacije, iako ćete u prvi mah misliti da ste riješili problem. Stoga, indirektno ljudima skrenite pozornost na njihovu pogrešku. Otvorite im oči, pokažite i drugu stranu uzroka i posljedica. Pričajte prvi o vlastitim pogreškama. Pokažite da ste i vi čovjek a ljudski je griješiti. To će im biti veća škola nego bilo kakva učena lekcija. Dat će sve od sebe da to ne ponove. Svatko može kritizirati, osuđivati i prigovarati, ali treba karaktera i samokontrole kako bi bili suosjećajni i kako bi mogli praštati. Ako želimo promijeniti ljude bez napada i otpora moramo dotičnoj osobi pristupiti s poštovanjem i prihvaćanjem. Njezin odgovor ovisi uglavnom o našem pristupu. Ako nekoga morate pobijediti ili preglasati, dopustite mu da sačuva obraz i napravi častan uzmak. Ljudi će vam na tome biti zahvalni jer ne vole biti poraženi ili osramoćeni. Naravno pogrešno je ustaljeno mišljenje da uvijek netko mora izgubiti da bi netko drugi dobio. Autor Malog princa Antoine de Saint-Exupery je napisao: „Ja nemam pravo reći ili napraviti ništa od onoga što bi umanjilo čovjeka u njegovim vlastitim očima. Nije važno ono što ja mislim o njemu nego ono što on misli o sebi. Vrijeđanje čovjeka u njegovom dostojanstvu je zločin“. Dajte ljudima na važnosti bez obzira o kome je riječ – portiru, trgovkinji, vozaču, dostavljaču... Oni će širiti dobar glas o vama i dugoročno biti spremni se i žrtvovati za vas, ako zatreba. John Dewey je rekao da je želja za osjećajem važnosti najdublji poriv u ljudskoj prirodi, a William James je dodao kako je najdublje načelo ljudske prirode – žudnja za poštovanjem. Dodamo li tome ono što je Emerson zapisao – da je svaki čovjek kojeg sretnemo u nečemu bolji od nas, postaje jasno da je i poniznost jedan od važnih začina u kreiranju pozicije lidera. Dakle, dobar lider je prije svega dobar menadžer, ali s karizmom, jasnom vizijom i iznimnim osjećajem za ljude oko sebe… broj 3-4 :: prosinac 2023.

119

Ima li Hrvatska loše menadžere? „Nikako da prokužim vas Unijce. Kod nas čovjek treba prvo zaraditi pravo da vodi druge. Ljudi ga slijede jer znaju njegove kvalitete i poštuju ga jer s njima dijeli sve patnje. Vi ovdje za vođe birate one koji najmanje znaju, a najveću budalu u u cijeloj ekipi postavite za zapovjednika! Zašto bi itko slijedio tog šupka? Kažu da mu je otac kralj Unije glavom. Kakve veze ima čiji si sin ako ništa ne vrijediš.“ Joe Abercrombie: Prvi zakon – knjiga druga „Nije u pitanju bila tek loša žetva. Grofovija je mogla nahraniti svoje ljude čak i kroz ovu tešku godinu, da je bila vođena kako treba. Ali William Hamleigh nije znao voditi zemlju. Za njega je grofoija bila tek vlastita škrinja s blagom, a ne imanje koje je hranilo tisuću ljudi. Kada njegovi kmetovi nisu imali hrane, umirali su od gladi. Kada njegovi zakupci nisu mogli platiti najam, izbacio bi ih. Od kada je William postao grof, rali obrađene zemlje smanjili su se, jer se zemlja, čiji su zakupci izbačeni s nje, vratila u prvotno stanje. A William Hamleigh nije imao toliko pameti da vidi kako to dugoročno nije ni njemu u interesu.“ Ken Follet: Stupovi zemlje, II dio piše: dr. sc. Saša Petar1

120

Autor je poslovni trener, coach i poslovni savjetnik, autor je 30 poslovnih knjiga.

perspektive

Ima li Hrvatska loše menadžere?

Ljudska je narav takva da će se pojedinci i grupe ponašati racionalno tek nakon što iscrpe sve druge mogućnosti. Upravo zato, kao nikada prije, 21. stoljeće treba ljude koji su obrazovani da donose i razvijaju nove zamisli i koji su odgojeni da znaju kako jedino dobri odnosi među članovima grupe donose ideje, razvoj, pozitivne rezultate i dugoročan uspjeh. Činjenica je (ne i pravilo): što je niža razina obrazovanja onoga tko upravlja ljudima, rezultati vođenja ljudi su lošiji. Što je veći utjecaj okoline i lokalne tradicije u odnosima, rezultati vođenja ljudi su lošiji. Većina ljudi ne želi (ili se boji) voditi ili zaposliti ljude koji znaju više od njih i imaju problema u komunikaciji. Viša obrazovna razina nudi barem pretpostavku vjerojatnosti da će takvi menadžeri znati da samo dobar odnos s ljudima u grupama koje vode može dugoročno dati dobre rezultate. Dio ljudi s pravom odbija da se njima upravlja. Znaju svoj posao i dobro ga obavljaju. Znaju da su dio tima i pridonose ukupnom rezultatu. Prihvaćaju menadžera tima kao koordinatora, ali ne i kao isključivog šefa. Najbolji način vođenja takvih ljudi jest njima ne upravljati, nego im samo pružiti podršku da uspiju u onome za što su zaduženi. Oni su poput majstora koji popravljaju motor podvučeni pod auto, a menadžer im dodaje odgovarajući alat kako bi posao uspješno obavili. Najbolje rezultate postižu ljudi koji znaju i brinu dovoljno da mogu upravljati samima sobom, ali su svjesni da ne mogu sve uraditi sami pa se udružuju u grupe s podjednako sposobnim i odgovornim pojedincima. No, često su (premda ne ispoljavaju ambiciju šefovanja) lošim menadžerima „trn u oku“, jer se znanjem i sposobnostima ističu iznad onoga što loši šefovi mogu prihvatiti. Postoje i ljudi koji ne žele razmišljati i žele da netko drugi donese odluke za njih. Raduje ih kada rade u tvrtki zvučna imena ili su dio mase koja postiže rezultate. Podvučeni pod vozilo, oni ne gledaju što i kako rade, nego očekuju od menadžera da im doda alat i, bez uvida u stvarno stanje vozila, daje naloge što da rade. Takvi ljudi postižu dvojbene rezultate, koji stvaraju štetu, često nevidljivu u velikim sustavima. No, takvi su nesposobnjakovići lošim menadžerima dragi jer ih ne mogu ugroziti na vidljivi način, To što menadžerski ego ne vidi da im loši djelatnici rade nepopravljivu štetu, to je … kako se kaže, „kad bi neki ljudi pali s visine svojeg ega na visinu svoje inteligencije, poginuli bi od siline pada“. Kako bismo imali jasnu sliku, moramo priznati činjenicu da postoje dobri menadžeri i da postoje loši menadžeri. Isto tako postoje dobri i loši sljedbenici. Machiavelli2 se nije mučio pokušavajući se boriti s idejom o lošem – kao prinudnom – upravljanju ljudima. On ga je jednostavno pretpostavio kao normalnu činjenicu. Uzeo je kao realnost činjenicu da ljudi rade i loše i dobre stvari pa je zato njegov savjet vladarima njegova doba glasio: „Okrutnost se može nazvati dobro primijenjenom (ako je dozvoljeno govoriti dobro o zlu) kada je primijenjena u jednom trenutku, iz potrebe 2

Niccoló Machiavelli (1469. – 1527.), talijanski književnik i političar, čovjek prakse i izvorni mislilac, savjetnik brojnim vladarima i plemićima u doba renesanse.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

121

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

da zaštitite sebe, a onda nije nastavljena, nego je ublažena koliko je to moguće“ To bismo nazvali odlučnošću da dođete do cilja s najmanje žrtava. Machiavelli nastavlja: „Loša je okrutnost ona koja nastaje kao mala i onda raste i razvija se s vremenom.“3 Koliko političara, poslovnih ljudi, članova obitelji i susjeda poznajete koji su prvo zlostavljali ljude oko sebe, a onda „narasli“ i dobili političku i/ili financijsku snagu da upropaste veći broj ljudi, najčešće uz pomoć institucija društva? Zato, ako čovjek zna upravljati sobom, uz primjereno znanje o poslu koji radi i malo dobre komunikacije, znat će upravljati i drugima. I obrnuto, ako ne zna upravljati sobom, činjenica da na svojim uredskim vratima ima oznaku „glavni direktor“ neće mu omogućiti da ostvari kvalitetnu komunikaciju s djelatnicima koji rade za njega. Pazite, stvar je vrlo jednostavna i životna. Kao što u prirodi postoje dan i noć, život i smrt, ljeto i jesen, tako postoje dobri i loši ljudi. Svi oni koji znaju što su „yin i yang“ znaju da u svakom dobrom čovjeku postoji loša strana, a u svakom lošem postoji ponešto dobro. Postoje ljudi koji stvaraju i ljudi koji uništavaju. Nitko ne može reći da nikada neće uraditi nešto loše, bez obzira što se događalo. Svaki čovjek ima cijenu, samo je ona kod nekih vrlo niska pa prelaze na „tamnu stranu“ već pri prvim iskušenjima, dok se nekima mora dogoditi traumatičan potres koji će iz temelja izmijeniti njihov život da bi dobrotu zamijenili zlom. Radi se samo o razlici u visini tolerancije na zloću. Ima li Hrvatska ima loše menadžere? Više analize naći ćete u ostatku teksta, ali najkraće se postojeće stanje može podvesti pod: a) Preveliki utjecaj politike na ekonomiju (poduzeća) a) Premalo praktičnog znanja o vođenju ljudi, poslovanja i razvoja. a) Previše „priučenih“ stručnjaka koji misle da je nešto znanja o nečemu dovoljno da se posao dobro obavi.

Divide et impera4 Menadžer upravlja grupom ljudi, zaduženih da ostvare ciljeve koje je zadao netko tko najčešće nije član te grupe. Jedan od podciljeva skoro svakoga tko sudjeluje u aktivnostima grupe jest imati kakvu korist od ostvarena cilja. Jednostavnim rječnikom rečeno, i ljudi koji su članovi tima žele se obogatiti. Bogaćenje može biti materijalno, emotivno i informacijsko, ali većina ljudi bogaćenje najčešće prepoznaje u materijalnom obliku. Budući da je svako društvo, od pamtivijeka do danas, vrijednost pojedinca mjerilo prema visini plaće (ili oteta plijena), prema modelu automobila (ili kočije) koji vozi te prema mjestu i veličini stana ili kuće (dvorca) u kojoj stanuje, ne čudi da je bogaćenje najčešće vezano uz novac. I sada 3 4

122

Niccoló Machiavelli, Vladar, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1998., str. 37-38 Podijeli pa vladaj (lat.).

perspektive

Ima li Hrvatska loše menadžere?

dolazimo do paradoksa. Čovjek koji se može obogatiti često svjesno (ili nesvjesno) uništava sustav u kojem se bogati. Što to znači? Ako ne podijeli bogatstvo s članovima ekipe koji su pridonijeli tom bogatstvu, članovi ekipe umrijet će od gladi (u najdrastičnijem slučaju) ili će biti nezadovoljni i otići iz ekipe, ostavljajući menadžera samoga, nesposobnoga da sam postigne ono što je postigao sa grupom. Ako, pritom, ne plati poreze društvu u kojem je stvorio bogatstvo, to isto društvo neće moći funkcionirati (primjerice, plaćati učitelje, liječnike, policajce ili vojnike) pa menadžer može sve teže naći kvalitetne suradnike (jer školstvo nema novaca za stvaranje kvalitetnih uvjeta obrazovanja novih generacija), njegovo zdravlje može stradati (jer će ga ili kojeg člana njegove obitelji liječiti liječnik koji ne zna ili nema opremu za kvalitetno liječenje), netko ga može opljačkati i ubiti (jer policajac nije zainteresiran riskirati život za crkavicu koju prima), a na kraju i država može na ovaj ili onaj način potpasti pod tuđi utjecaj, pod čijom „kapom“ naš menadžer neće moći ostvariti svoje profite (budući da vojska neće imati sredstva da odbrani dotičnu državu, a diplomati i drugi menadžeri više će paziti na svoje osobne interese nego na dobrobit zemlje koju predstavljaju). Konačno, ako ne podijeli svoje bogatstvo (na ovaj ili onaj način) s drugim ljudima, neki od njih potrudit će se oteti mu ga. Ovaj model možemo primijeniti i na državu, koja svojim lošim ponašanjem tjera kvalitetne poduzetnike, znanstvenike, sportaše i druge stručnjake (zato što pojedinci koji sudjeluju u vlasti ne misle dalje od svojega džepa) u neke druge zemlje koje bolje poznaju financijske zakone. Model se može primijeniti i na obitelj u kojoj će djeca napustiti lošega roditelja kada postanu punoljetna jer je tijekom njihova odrastanja mislio samo na sebe i svoj komoditet (odnosno, svoje „bogaćenje“). Konačno, može li simfonijski orkestar kvalitetno odsvirati bilo koju melodiju ako dirigent misli samo na to kako da se izdigne iznad cjeline? Primjera lošeg upravljanja ljudima u nas, ali i u svijetu (da se ne bismo umislili da smo nešto posebno) ima napretek. Loši menadžeri mogu pridonijeti neuspjeha gospodarskih aktivnosti pojedinih poduzeća ili država. Da prenesem citat iz moje knjige „Tamna strana upravljanja ljudima“, ovo je tema čije se glavne ideje mogu sažeti u tri točke: a) Loši menadžeri serijski su „ubojice“. Svojim ponašanjem, odnosom i odlukama prvo „ubijaju“ djelatnike koji rade s njima. Pretvaraju ih u nezadovoljne, nemotivirane i sive kreature koji svakoga dana daju sve manje rezultate, jer sve više vremena moraju voditi brigu o raspoloženju menadžera. Takvi ljudi onda dolaze svojim kućama i tamo „ubijaju“ svoje obitelji. „Ubijeni“ ljudi nemaju volju i motivaciju da postignu svoje najbolje rezultate, pa polako „umire“ i tvrtka, a s njom „umire“ i profit. Tvrtke bez profita slabi su porezni obveznici, pa sve manje i manje uplaćuju u proračun, iz kojeg se financiraju sve one aktivnosti koje unose sigurnost, ljepotu, kulturu, obrazovanje, zdravstvenu sigurnost i tome slično u naše živote. To znači da i nacija kojom prevladavaju loši menadžeri „umire“ broj 3-4 :: prosinac 2023.

123

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

u nezadovoljstvu, intrigama, lošoj komunikaciji, te u obrazovnom i kulturnom siromaštvu. b) Svatko od nas ima barem poneku manu koja se pripisuje lošim menadžerima. Dobar menadžer zato kaže: „Znam nešto, ali ne znam sve. Zato trebam ljude koji znaju ono što ja ne znam.“ Kada takav menadžer nađe ljude kakve treba, spreman je dobro upravljati grupom i s članovima grupe podijeliti postignuti uspjeh. Loš menadžer: „Ja znam sve, a svi drugi su neznalice. Ja ću odlučivati o svemu, a drugi će samo izvršavati moje naloge.“ i onda svojim greškama ne dozvoli grupi da uspije. c) Zadovoljni, motivirani i sretni ljudi dobro rade i donose profit tvrtki, dok nezadovoljni, nemotivirani i uplašeni ljudi daju daleko manje. Pitanje je samo koliko menadžer zbog svojeg neznanja, taštine i drugih tamnih osobina ne zna prepoznati razliku. Naime, ljudi koji rade imaju ruke, glavu i srce. Ako ih netko zaposli samo da bi osam radnih sati dnevno trošili na veličanje misli i djela njihovog menadžera, onda neće imati vremena da obave posao za koji su plaćeni. Budući da netko mora obaviti posao, on najčešće padne na leđa tom istom menadžeru koji je ljude zabavio nepotrebnim bedastoćama. Pa zar onda nije glup onaj tko dozvoli da na njega „padne“ cijeli posao tvrtke, a ljude plaća samo da mu se dive i da ga se plaše? Mislim da bi obično ogledalo taj posao podjednako dobro obavilo za stostruko nižu cijenu.

Ciljevi menadžera Ciljevi koje zadaju vlasnici tvrtke često su fokusirani isključivo na profit i još malo profita, ako ga je moguće iscijediti iz zaposlenika. Bogaćenje može biti materijalno, emotivno i informacijsko, ali većina ljudi bogaćenje najčešće prepoznaje u materijalnom obliku. Budući da je svako društvo, od pamtivijeka do danas, vrijednost pojedinca mjerilo prema visini plaće (ili oteta plijena), prema modelu automobila (ili kočije) koji vozi te prema mjestu i veličini kuće ili stana (dvorca) u kojem stanuje, ne čudi da je bogaćenje najčešće vezano uz novac. I sad dolazimo do paradoksa. Čovjek koji se bogati zahvaljujući uloženom kapitalu i tuđem radu, često (ne)svjesno uništava sustav u kojem se bogati. Što to znači? Ako vlasnik tvrtke, odnosno menadžer kao njegova produžena ruka (ili on sam, kad su i vlasnik i menadžer jedna osoba), ne podijeli ostvareno bogatstvo (profit) s članovima grupe koji su pridonijeli tom bogatstvu, članovi grupe bit će nezadovoljni, jer je ostvarenje veće zarade bio i njihov cilj. Što će učiniti? Otići će iz tvrtke ili će svoje nezadovoljstvo usmjeriti u tihi ili otvoreni neposluh. Nitko ne može postići sve sam. Treba grupu koja će mu idejama, radom i komunikacijom s okolinom omogućiti ostvarenje profita. Odu li članovi grupe, ostavit će menadžera samoga, nesposobnoga da sam postigne ono što je postigao s grupom. Možda će netko i ostati, no, u pravilu, odlaze oni najbolji i dobri, a ostaju 124

perspektive

Ima li Hrvatska loše menadžere?

oni koji nemaju kamo otići. Rijetki su slučajevi da je menadžer u grupu uspio okupiti uspješne mazohiste koji će lošeg menadžera nastaviti podržavati, pa onda i dalje uspješno i profitabilno raditi. Menadžeri tvrtki koje imaju samo jedan cilj – maksimizirati dobit vlasnika – tjerat će zaposlenike do krajnjih granica, bivajući pritom potpuno neosjetljivi na probleme koje stvaraju svojim zaposlenicima, ali i poslovnim partnerima i kupcima. Menadžeri, koji prihvate takvu filozofiju vlasnika tvrtke i sami postaju neosjetljivi na okolinu. Pritom ne shvaćaju da će ih tvrtka prve žrtvovati krene li što po zlu, pa će na svojoj koži naučiti da tvrtke propadaju, dok ljudi pamte. Tvrtke koje su opsjednute samima sobom imaju samo jedan cilj – maksimizirati dobit za vlasnike dionica. Takve tvrtke tjeraju druge na rizik do krajnjih granica i potpuno su neosjetljive na probleme koje stvaraju svojim zaposlenicima i potrošačima. Njihov jedini cilj jest maksimizacija profita. Menadžeri koji prihvate takvu filozofiju tvrtke i sami postanu neosjetljivi na okolinu ne shvaćaju da će ih tvrtka prve žrtvovati krene li što po zlu – tvrtke propadaju, a ljudi pamte. I premda se takve odluke takvih menadžera nazivaju restrukturiranje i rightsizing, uglavnom se svode na downsizing – rušenje troškova, preoblikovanje procesa i racionalizaciju portfelja. Kad probleme konkurentnosti (zastoj rasta, starenje proizvoda i smanjenje tržišnog udjela) više ne mogu zanemariti, mnogi menadžeri počinju bolan proces onoga što oni zovu restrukturiranje – spašavanje tvrtke odbacivanjem nepotrebnih dijelova. Cilj je odvojiti tzv. masno tkivo i amputirati loše poslove, no često je jedini rezultat zatvaranje radnih mjesta i smanjivanje prava (i plaća) preostalim zaposlenicima. Umjesto da u ime djelotvornosti i proizvodnosti menadžeri prvo otpuste sebe, jer tvrtke propadaju zbog loših i nesposobnih broj 3-4 :: prosinac 2023.

125

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

menadžera, oni su postali pravi majstori za uništavanje života, obitelji i društva u kojem žive njihovi odbačeni djelatnici. Jedan od neminovnih učinaka downsizinga jest pad morala. Zaposlenici su se naslušali priča o važnosti ljudskog kapitala, dok se usporedo odvijalo njegovo uništavanje. U takvim tvrtkama dvojba je grozna – ako ne postanete djelotvorniji, izgubit ćete posao, ali, ako i postanete djelotvorniji, tvrtka je toliko loša zbog nesposobnih menadžera da ćete ionako izgubiti posao. Tvrtke širom svijeta susreću se s turbulentnim zbivanjima na tržištu, sve zahtjevnijim dioničarima, sve zahtjevnijim kupcima i sve bržim tehnološkim promjenama. Mnoge tvrtke restrukturiraju se kako bi preživjele navedene promjene. Njihov uspjeh u prilagođavanju najviše ovisi o kvaliteti njihova menadžmenta – ne samo onog vrhunskog nego i menadžmenta na srednjoj i nižoj razini. No, brojni menadžeri zapravo su krivi ljudi na krivom mjestu. Zato moramo spomenuti da je „priučeni“ ključna riječ naše današnjice. Priučeni konobari, priučeni djelatnici check-ina u zračnim lukama, priučeni zidari i serviseri, priučeni menadžeri, priučeni političari … Šef im je u pola sata održao tečaj o znanju za koje je potrebno višegodišnje školovanje, pol’ toga su zapamtili a ostalo nisu dobro ni čuli i rade. Plaćamo punu uslugu, a dobivamo priučenu. To što se danas događa najava je raspada sustava. Sustav može preživjeti korumpirane političare, ali ne može preživjeti nekvalificirane stručnjake. Brojne propale tvrtke bile su pune pametnih ljudi koji su krivo vođeni, demoralizirani ili su radili na poslovima čije ciljeve nisu razumjeli. Njihovi menadžeri nisu preuzeli odgovornost za rezultate organizacije čije su vođenje preuzeli, ali ni za ljude koje su vodili. Suprotno njima, kvalitetni menadžeri, „njegujući“ svoje najbolje ljude, stvorili bi kulturu organizacije zasnovanu na ostvarenju rezultata. Da bi postigli stvaran, dugoročan uspjeh, takvi menadžeri stvaraju kulturu prvoklasnih igrača koji su potaknuti iznijeti svoje osobne poslovne mikro-strategije i koji su izravno nagrađeni za svako postignuće. Pri tome menadžer mora imati široku lepezu mogućih nagrada, budući da je diferencijacija unutar tvrtke osnova za unutarnju konkurentnost. To organizaciji daje disciplinu, fleksibilnost i osnovnu snagu da opstane u svakom okruženju.

126

perspektive

OD SIROMAŠTVA DO OSNAŽIVANJA SVJETSKOG GOSPODARSTVA

Podizanje ljestvice za održivi i uključivi rast Rast, uključenost i održivost dijelovi su složenog, ali povezanog sustava. Što bi bilo potrebno da te snage rade zajedno kako bi ekonomski osnažile zajednice i doprinijele zelenijem planetu? Kako rast može unaprijediti dvije definirajuće društvene težnje našeg vremena: podizanje minimalnog životnog standarda i ograničavanje učinaka klimatskih promjena? Akcije poduzete (ili ne) u ovom desetljeću odredit će kakav će svijet naslijediti sljedeća generacija. Stručnjaci McKinsey Global Instituta (MGI) pokušavaju odgovoriti na neka otvorena pitanja u tom pogledu. pripremio: Ante Gavranović1 Rast, uključenost i održivost povezani su, često se nadopunjuju, ali ponekad vuku u različitim smjerovima. Najnovije istraživanje Global Instituta McKinsey (MGI) pokazuje kako rast može doprinijeti višem životnom standardu i zelenijem svijetu, nadovezujući se na ogroman napredak u proteklih pola stoljeća. Istraživanje je usredotočeno na utvrđene globalne težnje. Što se tiče održivosti, Pariški sporazum postavio je okvir za ograničavanje porasta temperature na znatno ispod 2,0°C (po mogućnosti na 1,5°C) u odnosu na predindustrijske razine. Kao 1

Autor je ovaj članak priredio na osnovu izvješća McKinsey Global Instituta: From poverty to emprovement – Raising the bar for sustainable and inclusive growth

broj 3-4 :: prosinac 2023.

127

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

odgovor na to, mnoge su se zemlje obvezale postići nultu neto emisiju. Što se tiče uključenosti, dok je svijet napravio povijesne korake u borbi protiv ekstremnog siromaštva, stručnjaci za razvoj i ekonomisti raspravljali su o postavljanju više granice za životni standard. UN-ovi ciljevi održivog razvoja (SDG) predlažu postizanje odgovarajuće prehrane, zdravlja, obrazovanja, čiste vode, energije i životnih uvjeta za sve. Koncept ekonomskog osnaživanja korišten u ovom istraživanju obuhvaća te težnje. Za svaku zemlju se procjenjuje točku u kojoj pojedinci mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe i početi imati određenu sigurnost. Ovo ne potkopava cilj uklanjanja ekstremnog siromaštva; istražuje kako napredovati prema svijetu u kojem ljudi više ostvaruju vlastiti potencijal. Akcije poduzete (ili ne) u ovom desetljeću odredit će kakav će svijet naslijediti sljedeća generacija. Ovo istraživanje stoga razmatra koliki bi napredak mogao biti izvediv do 2030. Vremenski okvir je namjeran. Na današnjoj razini emisija očekuje se da će svjetski proračun ugljika za održavanje cilja od 1,5 °C isteći krajem desetljeća. Osim toga, 2030. je ujedno i predviđeni rok za ciljeve održivog razvoja. Bez bržeg napretka u osnaživanju, sljedeća generacija mogla bi ući u odraslu dob neopremljena za poslove budućnosti, izlažući mnoge riziku da još više zaostaju.

Ključni pronalasci Budući da se radi o hitnim, istodobnim izazovima, spomenuto istraživanje ih objedinjuje kako bi ponudilo cjelovitiji pogled, uzimajući u obzir interakcije između rasta, ekonomske uključenosti i prijelaza na nultu neto vrijednost. Rast potaknut produktivnošću podiže prihode i podiže životni standard dok otključava kapacitet financiranja potreban za budućnost s niskim emisijama. U međuvremenu, inovacije koje idu ruku pod ruku s rastom mogu smanjiti troškove tehnologija s niskim emisijama. To bi moglo smanjiti potrošnju potrebnu za prijelaz i smanjiti rizik da se kućanstva kao rezultat toga suoče s većim troškovima. Ipak, postoje tenzije u sustavu. Globalno ekonomsko osnaživanje podrazumijeva milijarde ljudi s rastućom potražnjom za energijom, dok bi neuredni prijelaz na nultu potrošnju mogao stvoriti izazove u korištenju. Neki možda gledaju na ulaganje u tranziciju kao na projekt koji istiskuje izglede za poboljšanje njihovih života - ali budući da je najsiromašnije stanovništvo najviše izloženo fizičkim rizicima klimatskih promjena, smanjenje tih rizika dio je osiguravanja općeg blagostanja. Ovo istraživanje procjenjuje jazove osnaživanja i nulte mreže te istražuje scenarije kako bi se oni teoretski mogli zatvoriti. Jaz osnaživanja2 kumulativno je povećanje 2

128

Crtu osnaživanja definiramo kao razinu na kojoj ljudi mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe i ostvariti više svog potencijala. Polazište je globalni prag od 12 USD po danu u PPP-u (nasuprot granici ekstremnog siromaštva od 2,15 USD po PPP-u).

perspektive

Podizanje ljestvice za održivi i uključivi rast

potrošnje potrebno za zadovoljenje osnovnih potreba svih do 2030., dok je jaz ulaganja od nulte neto kumulativna potrošnja na tehnologije niske emisije potrebne tijekom desetljeća, iznad onoga što se događa sada. Budući da se ni jedno ni drugo nije moglo trenutno riješiti, pretpostavljamo stalni uzlazni napredak tijekom desetljeća. Ova hipoteza zahtijevala bi ekvivalent od 8 posto globalnog BDP-a godišnje, sa značajnim varijacijama po regijama.

Preostali ekonomski nedostaci ostavljaju društvima izbor hoće li se s oba izazova pozabaviti u potpunosti, djelomično ili ih uopće ne riješiti. Zemlje bi mogle dati prednost jednoj od ovih transformacija u odnosu na drugu ili ostaviti obje neriješene izvan onoga što tržišne snage mogu učiniti. Također bi mogli pokušati postići djelomični napredak na oba fronta. Uklanjanje jazova zahtijevalo bi zaštitu osnovnog rasta od suprotnih vjetrova, povećanje produktivnosti i inovacija na maksimalne razine i potencijalno preuzimanje društvenih obveza jednakih 2 posto globalnog BDP-a, kao godišnji prosjek, tijekom desetljeća (kumulativno 20 trilijuna dolara). Važno je da bi društvene obveze aktivirale više inovacija i ulaganja privatnih aktera. Ali radnje ovog razmjera također bi odvele gospodarstva na neistraženo područje, zahtijevajući više pažnje održavanju gospodarskog rasta i stabilnosti.

Društva već troše na dvostruke prioritete U 2020. oko 90 posto od 1,4 bilijuna dolara globalne neto nulte potrošnje bilo je ili napravljeno od strane javnog sektora ili subvencionirano na neki način. Prema procjenama istraživača, oko 20 posto potrošnje ljudi ispod granice osnaživanja podržano je u 2020. javnom i socijalnom potrošnjom na transfere u naturi. broj 3-4 :: prosinac 2023.

129

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Postoje li daljnje mogućnosti za uklanjanje nedostataka bez rizika rasta? Sva gospodarstva imaju ograničenja u fiskalnim resursima. Morali bi odvagnuti ta ograničenja u odnosu na implikacije ostavljanja hitnih potreba neriješenih—i u odnosu na potencijalnu dugoročniju isplatu ekonomski osnaženog stanovništva i stabilne klime. Ovo istraživanje ima za cilj pružiti ambiciju, provokaciju i bazu činjenica za informiranje ovih rasprava.

Ekonomsko osnaživanje podiže životni standard Više od milijardu ljudi izašlo je iz ekstremnog siromaštva u posljednjim desetljećima. Ipak, velika populacija iznad ove crte nema odgovarajuću zdravstvenu skrb, kvalitetno obrazovanje za svoju djecu ili pristojan smještaj. Ciljevi održivog razvoja uključuju više težnje, dok Program UN-a za razvoj poziva na “proširivanje osjećaja mogućnosti u životima ljudi. Granica ekstremnog siromaštva Svjetske banke nedavno je ažurirana s 1,90 USD na 2,15 USD po osobi po danu (prema paritetu kupovne moći ili PPP-u). Ali, kako je sve više ljudi prelazi, svijetu je potrebna komplementarna referentna vrijednost za praćenje napretka prema boljem životnom standardu. Koncept ekonomskog osnaživanja opisan u ovom istraživanju osigurava da svatko ima sredstva za pristup cijelom nizu osnovnih stvari. Osnaživanje još uvijek podrazumijeva život u štedljivim okolnostima. Ali, ljudi mogu početi stvarati skromnu zaštitu za krizne situacije i mogu ulagati u sebe kako bi postali produktivniji. Kada se ljudi značajno izdignu iznad siromaštva, mnogi se ishodi poboljšavaju, uključujući smrtnost djece, očekivani životni vijek, godine školovanja te digitalnu i financijsku uključenost. Zadovoljstvo životom raste kada se ljudi oslobode stresa zbog nemogućnosti spojiti kraj s krajem i kada mogu ispuniti više svojih materijalnih želja.

Mjerenje ekonomske uključenosti Prag osnaživanja kreće se između 3 i 50 USD po stanovniku dnevno u svim zemljama u skupu podataka MGI. Da damo neke primjere: granica je oko 3 USD po glavi stanovnika u Afganistanu i Sudanu; 4 do 5 dolara u Indiji, Indoneziji i Nigeriji; 8 do 11 dolara u Kini, Meksiku, Južnoj Africi i Tajlandu; 15 do 45 dolara u Australiji, Danskoj, Italiji, Japanu i Poljskoj; i 50 dolara u Sjedinjenim Državama. Uspostavljanje praga svake zemlje omogućuje procjenu njezinog jaza u osnaživanju – udio stanovništva koji nije dovoljan, kao i iznos u dolarima koji bi premostio taj jaz. Oko 4,7 milijardi ljudi diljem svijeta (otprilike 60 posto globalne populacije) još nije u potpunosti ekonomski osnaženo ovim mjerilom. Oko 4,4 milijarde njih živi u zemljama s niskim i srednjim dohotkom; gotovo polovica je u podsaharskoj Africi i Indiji. Ipak, više od 300 milijuna ljudi u zemljama s visokim dohotkom također spada u ovu kategoriju, uključujući nešto više od četvrtine stanovništva u Sjedinjenim Državama te u Europskoj uniji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako čak i zemlje s visokim 130

perspektive

Podizanje ljestvice za održivi i uključivi rast

dohotkom imaju određeni stupanj beskućništva i uskraćenosti, većina stanovništva ispod granice osnaživanja u tim regijama ne doživljava tako teško siromaštvo. Ipak, neke od njihovih bitnih potreba nisu dovoljno zadovoljene. U mnogim slučajevima, visoki troškovi stanovanja gutaju druge prioritete. Ljudi možda neće moći ulagati u bolje obrazovanje ili obuku za sebe ili svoju djecu.

Veličina uzdizanja svih do osnaživanja Ova analiza pretpostavlja da ljudi ispod crte svake godine do 2030. dobivaju malo veću potrošačku moć. Korištenjem ovih parametara, postizanje općeg osnaživanja do 2030. uključivalo bi povećanje kumulativne potrošnje 4,7 milijardi ljudi diljem svijeta tijekom desetljeća za nešto više od 37 bilijuna dolara (jaz u osnaživanju). Ovo povećanje je ekvivalentno 40 posto kontinuirane potrošnje ove skupine na razinama iz 2020. Napredak prema uklanjanju jaza u osnaživanju je važan. Za milijarde ljudi postizanje minimalnog životnog standarda najvažnije je egzistencijalno pitanje. Njihove nade uključuju izlazak iz neodrživo visokog duga, osiguranje zdravstvene zaštite za svoju djecu ili selidbu u potrazi za boljim poslom. Ostavljanje tolikog broja ljudi u ranjivim okolnostima nameće ograničenja rastu i povećava opasnost od destabilizacije društava. Osnaživanje bi moglo donijeti dugoročne koristi – i to ne samo za pojedince čiji se životi poboljšavaju. To bi na kraju stvorilo dobar ciklus: puno više ljudi imalo bi vještine i sposobnost da sudjeluje u digitalnom gospodarstvu koje se temelji na znanju. Također bi postali veći potrošači, potičući budući rast. Pritom bi rast i inovacije vođene poslovanjem mogli biti najveći pokretači gospodarskog osnaživanja.

Kako steći veću kupovnu moć? Naš scenarij počinje rastom. Prema procjenama MGI, ukupni osnovni rast od 2,7 posto godišnje na globalnoj razini mogao bi generirati dovoljno prihoda da bi našoj ciljnoj populaciji omogućio da zadovolji oko 14 trilijuna dolara više svojih potreba tijekom deset godina. To bi moglo pomoći da se 830 milijuna ljudi osnaži do 2030. i izvuče oko 160 milijuna ljudi iz siromaštva, smanjujući udio globalne populacije u siromaštvu s 11 na 8 posto. Povrh toga, tvrtke mogu poboljšati produktivnost kako bi ubrzale globalni rast. Poljoprivredni i nepoljoprivredni sektori imaju potencijal povećati produktivnost, ukupno gledano, za najmanje 0,5 do 1,0 posto svake godine u svim regijama, kao što je navedeno u mnogim prethodnim MGI istraživačkim naporima. Ovdje se ne radi samo o učinkovitosti uštede; također se radi o inovacijama i stvaranju novih poslova, novim vrstama poslova te proizvodima i uslugama koji se obraćaju novim tržištima. Ako bi globalni rast mogao doseći 3,4 posto godišnje iskorištavanjem broj 3-4 :: prosinac 2023.

131

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

takvih prilika, više bi resursa postalo dostupno za javna dobra i socijalnu potrošnju. Povećanje ulaganja i usvajanje tehnologije bit će ključni za te napore. To stvara izazov – i priliku – da se radnici osposobe za korištenje tih tehnologija i izvrše uspješne prijelaze poslova u produktivnije sektore i bolje plaćena zanimanja. Prethodno istraživanje MGI istraživalo je opseg promjena vještina i profesionalnih prijelaza koji će vjerojatno biti potrebni u godinama koje dolaze. Analiza ovdje sugerira da bi otprilike 10 posto radnika s nižim i srednjim vještinama moglo doživjeti povećanje plaća ako do 2030- budu osposobljeni preuzeti poslove s višim vještinama kao odgovor na tehnologiju, prilike za rast specifične za sektor i druge trendove. Poduzeća ovdje imaju ključnu ulogu. Otprilike polovica doživotne zarade radnika dolazi zbog izgradnje vještina kroz radno iskustvo i učenje na poslu; ova je dinamika posebno važna za one bez obrazovnih kvalifikacija koji započinju s nisko plaćenim poslom. Poduzeća mogu postati produktivnija ubrzavanjem ovog procesa: tijekom pandemije, na primjer, radnici u SAD-u prešli su na druga zanimanja, uključujući ona bolje plaćena, po stopi 50 posto višoj nego u prošlosti. Ali usavršavanje se ne događa bez namjernog truda. Za poduzeća će biti težak zadatak poboljšati ovu dinamiku, posebno kada proces uključuje uključivanje ljudi iz poljoprivrede za vlastite potrebe na produktivniji rad.

Brži gospodarski rast mogao bi gotovo eliminirati ekstremno siromaštvo Sve u svemu, veći rast u kombinaciji sa stvaranjem i popunjavanjem produktivnijih radnih mjesta mogao bi zatvoriti dodatnih 10 trilijuna dolara globalnog jaza u osnaživanju iznad onoga što osnovni rast može donijeti. To uključuje utjecaj socijalnih i javnih transfera koji rastu u skladu s većim rastom. To bi moglo podići životni standard i transformirati živote u golemim razmjerima, podići 2,1 milijardu ljudi u osnaživanje i još 600 milijuna izvući iz siromaštva. U ovom scenariju, udio globalne populacije ispod granice osnaživanja pada sa 60 posto na 30 posto, a udio u siromaštvu smanjuje se na 3 posto tijekom desetljeća. Zemljama s nižim dohotkom trebalo bi više vremena da postignu potpuno osnaživanje. Ali ubrzani gospodarski rast mogao bi eliminirati najteže oblike siromaštva u većem dijelu svijeta do 2030. (iako primjećujemo jedinstvene poteškoće u mjestima gdje traju sukobi, među ostalim duboko ukorijenjenim strukturalnim problemima). Najteži izazov je u podsaharskoj Africi. Ako gospodarski rast ostane na početnoj razini, apsolutni brojevi onih koji doživljavaju najekstremniju deprivaciju mogli bi zapravo otkucavati kako populacija raste. Ali ubrzani rast potaknut produktivnošću mogao bi prepoloviti tu populaciju, što znači da 250 milijuna ljudi izlazi iz siromaštva. Preostali jaz za potpuno brisanje siromaštva u ovom scenariju iznosi 120 milijardi dolara tijekom jednog desetljeća, što je ekvivalentno oko 5 posto ukupne javne potrošnje u tim zemljama, projicirano prema povijesnim stopama. Istovremeno bi 132

perspektive

Podizanje ljestvice za održivi i uključivi rast

se životni standard ostatka stanovništva nastavio poboljšavati. U scenariju visokog rasta, populacija iznad 50 posto standarda osnaživanja porasla bi s 260 milijuna u 2020. na 550 milijuna u 2030. Transformacija tolikog broja života proširila bi mogućnosti kontinenta.

Razlike po regijama Jazovi u osnaživanju i neto-nultom ulaganju variraju u veličini u različitim dijelovima svijeta, ne samo u apsolutnom dolarskom iznosu nego i u odnosu na BDP. U vremenskom okviru koji je postavljen do 2030., globalni jaz u osnaživanju bio bi ekvivalentan otprilike 4 posto svjetskog BDP-a u prosjeku godišnje. Međutim, to je samo 1 posto godišnjeg BDP-a u regijama s visokim dohotkom, uključujući Australiju, Kanadu, Europsku uniju i Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan, Novi Zeland i Sjedinjene Države. U regijama u razvoju početna točka je teža. Ukupni jaz u osnaživanju jednak je 4 posto BDP-a u prosjeku godišnje na Bliskom istoku, 6 posto u Aziji (ne uključujući Kinu, Indiju ili Japan), 7 posto u Latinskoj Americi, 13 posto u Indiji i zastrašujućih 45 posto u podsaharskoj Africi. Otprilike 15 trilijuna dolara novih troškova za niske emisije moglo bi se otključati u ovom desetljeću kroz rast i inovacije. Dok bi se dio ovog povećanja od 15 trilijuna dolara i dalje financirao ili subvencionirao iz javnih proračuna, većina bi se mogla sastojati od “novčane” potrošnje privatnog sektora. U kombinaciji s kontinuiranom potrošnjom na razinama iz 2020., oko 10 trilijuna dolara potrošnje za niske emisije moglo bi postati održivo za privatne aktere do 2030. Gdje su točno te prilike “u novcu”? Sektori energije i mobilnosti u Kini, Europi, Indiji i Sjedinjenim Državama zajedno čine oko 70 posto ove kategorije—i upravo su to područja s najvećim potrebama za ulaganjima. Akcija se već gradi na ovim područjima. U međuvremenu, tehnološki napredak i kontinuirano smanjenje troškova mogli bi stvoriti gotovo 700 milijardi dolara novih održivih mogućnosti ulaganja u solarnu i vjetrogeneraciju u ovim regijama.

Tri scenarija za budućnost Nakon što se uzme u obzir rast, poslovna inovacija i kontinuirana trenutna politika, nepopunjene praznine iznose 40 trilijuna dolara i za osnaživanje i za neto nulu. Ovo je globalni ukupni iznos, kumulativno kroz desetljeće, s otprilike 13 trilijuna dolara na strani osnaživanja i 26 trilijuna dolara za neto-nulta ulaganja do 2030. Svaka zemlja i regija ima jedinstveni udio u ovom preostalom jazu, ovisno o trenutnim razvojnim izazovima, njegove izglede za rast i koliko je njegovo gospodarstvo trenutačno intenzivno ugljikom Zemlje u razvoju čine gotovo dvije trećine preostalog jaza na globalnoj razini. broj 3-4 :: prosinac 2023.

133

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Tri scenarija pokazuju niz ishoda koji ovise o obvezama da se ide dalje od onoga što rast i inovacije mogu učiniti kako bi se ispunio jaz u osnaživanju i nultom neto ulaganju. Osnovni rast može pokriti više od trećine jaza u osnaživanju od 37 bilijuna dolara i samo oko 3 bilijuna dolara od 41 trilijuna dolara jaza neto-nula ulaganja. Ubrzani rast i inovacije vođene poslovanjem mogu pokriti oko dvije trećine jaza u osnaživanju i jednu trećinu jaza neto-nula ulaganja. • Ubrzani rast vođen inovacijama. Zemlje bi se mogle osloniti isključivo na maksimiziranje onoga što tržišne snage mogu učiniti. S većim gospodarskim rastom i inovacijama koje donose očekivana poboljšanja produktivnosti i smanjenja cijena tehnologija s niskim emisijama, 2,1 milijarda ljudi mogla bi prijeći prag osnaživanja, ali bi svijet bio na putu zagrijavanja za 3,0°C. To bi dovelo do mnogo većeg napretka, posebno na strani osnaživanja, od trenutne putanje, iako bi bilo daleko od zatvaranja praznina. • Predanost djelomičnom rješavanju bilo kojeg od nedostataka. Pod pretpostavkom visokog rasta i inovacija, društva bi mogla odlučiti riješiti jedan od preostalih nedostataka, ostavljajući da drugi rješavaju samo tržišne snage. Izbor, naravno, nije binarni. Mnoge kombinacije mogle bi donijeti djelomičan napredak u oba izazova u tandemu. • Predanost potpunom uklanjanju oba jaza. U ovom bi scenariju globalno stanovništvo bilo u potpunosti osnaženo višim životnim standardom, a svijet bi bio na putu da postigne neto nulu do sredine stoljeća, nadajmo se da bi ograničio zagrijavanje na 1,5°C do 2100. Za to bi bilo potrebno najboljescenarij slučaja globalnog rasta i inovacija zajedno s obvezama koje u cijelosti – i učinkovito – rješavaju kombinirani preostali jaz od 40 trilijuna dolara tijekom desetljeća. Važna pretpostavka u posljednja dva scenarija je da bi javne obveze u takvom opsegu potaknule dodatne privatne aktivnosti i ulaganja. Međutim, moguće je da bi takve opsežne obveze mogle narušiti osnovno gospodarstvo. Ovi nas scenariji dovode do tri pitanja o tome kako bi dodatne obveze teoretski mogle zatvoriti nedostatke kao i implikacije za zemlje kojima nedostaju gospodarski resursi. Pitanje 1: Kako bi se društva mogla približiti potpunom osnaživanju izvan onoga što trenutne tržišne sile mogu učiniti? Pitanje 2: Što bi bilo potrebno da se krene na pravu neto-nultu putanju izvan onoga što trenutne tržišne sile mogu učiniti? Pitanje 3: Hoće li društva imati kapacitet i volju za veće javne i privatne obveze? Većina zemalja s visokim dohotkom teoretski ima resurse da preuzmu veće obveze ako to odluče, iako je predmet tekuće rasprave koliko duga zemlje mogu podnijeti. 134

perspektive

Podizanje ljestvice za održivi i uključivi rast

Ipak, izbor da se teži punom osnaživanju, neto nuli ili oboje uključivao bi teške kompromise s drugim nacionalnim prioritetima. Treba prihvatiti činjenicu da su održivost i uključenost globalni projekti s posljedicama koje ne prestaju na nacionalnim granicama. Postizanje punog osnaživanja i nulte putanje neto vrijednosti u ovom desetljeću čini se većim izazovom za zemlje s nižim i srednjim dohotkom. Dodjeljivanje velikih iznosa za prijelaz na nultu neto vrijednost moglo bi utjecati na postojeće programe socijalne skrbi, potencijalno pogoršavajući jaz u osnaživanju. Dug je također problematičan za zemlje u razvoju: MMF procjenjuje da je 60 posto zemalja s niskim dohotkom već u dužničkoj krizi ili joj se približava. Ipak, održivost i uključenost su globalni projekti. U kontekstu, ako bi zemlje s visokim dohotkom preuzele kombinirane preostale jazove u cijelom svijetu, to bi zahtijevalo iznos koji je ekvivalentan otprilike 3,5 posto njihovog BDP-a na prosječnoj godišnjoj osnovi (od manje od 1 posto BDP-a za premošćivanje samo vlastite zaostale praznine). Čak i kad bi društva s visokim dohotkom bila voljna snositi taj trošak, svijet bi trebao kombinaciju mehanizama za prekogranične tokove koji bi mogli uključivati međunarodnu pomoć, prekogranični dug, pomoć multilateralnih institucija i smanjenje duga (uključujući kreativni dug- zamjene za prirodu ili zamjene duga za klimu). Možda će biti potrebno dizajnirati nova financijska sredstva. Brži rast potiče uključivanje. Gotovo 40 posto jaza u osnaživanju može se zatvoriti osnovnim rastom – i, kao što je ranije navedeno, nešto manje od jednog dodatnog postotnog boda rasta smanjuje neispunjeni jaz u osnaživanju za više od jednog postotnog boda BDP-a. Osim toga, rast može vladama dati veću fiskalnu fleksibilnost. Inkrementalni rast BDP-a zbog veće produktivnosti omogućio bi stvaranje više od 30 trilijuna dolara dodatnog javnog duga na globalnoj razini bez povećanja omjera globalnog javnog duga i BDP-a 2020. godine. Na globalnoj razini, a posebno za regije s visokim dohotkom, ovaj dodatni kapacitet zaduživanja premašuje inkrementalnu javnu potporu potrebnu za popunjavanje praznina u osnaživanju i neto nultom ulaganju. Pitanje je hoće li se te zemlje odlučiti preuzeti takav dug i gdje ga alocirati. Veći rast i inovacije mogli bi još 600 milijuna ljudi izvući iz siromaštva, poduzimajući korake na dužem putu prema osnaživanju. Za gospodarstva u razvoju, izgledi da više ljudi izađe iz siromaštva neraskidivo su povezani s njihovom sposobnošću rasta. Te bi zemlje trebale udvostručiti produktivnost, razvoj vještina i tehnološki skok. Možda će im trebati i institucionalne reforme, od jasnijih pravnih okvira za vlasnička prava do jačeg nadzora koji sprječava curenje javne potrošnje. Možda će biti potrebna nova suradnja za integraciju zemlje s niskim dohotkom potpunije u globalne tokove trgovine, financija, tehnologije i znanja. Pozitivna strana je uvjerljiva: veći rast i inovacije mogli bi dovesti do toga da oko 600 milijuna ljudi izađe iz siromaštva, poduzimajući značajne korake na svom putu prema punom gospodarskom osnaživanju. Čak i u nedostatku većih obveza i međunarodnih prijenosa, rast i radnje poduzeća mogu otključati stvarni napredak koji mijenja živote. broj 3-4 :: prosinac 2023.

135

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Inovacija na razini je kritična Neumoljivo fokusiranje na razvoj tehnologije jedan je od ključeva za postizanje nulte mreže i snižavanje cijene povezane s tim. Na strani uključivanja, inovacije i usvajanje tehnologije stvaraju potražnju za višim vještinama i boljim poslovima. Inovacija je također potrebna kako bi se iskoristile prilike za povećanje učinkovitosti i smanjili troškovi (i cijene) osnovnih potreba, od stanovanja i hrane do obrazovanja i zdravstvene zaštite. Inovacija je također potrebna u širem smislu. Podizanje minimalnog životnog standarda i obuzdavanje klimatskih promjena uključivalo bi sveobuhvatne transformacije, zahtijevajući hrabre pristupe u politici, financijama, tehnologiji i industriji. Mogućnosti bi mogle uključivati stvaranje novih multilateralnih mehanizama financiranja; integracija zemalja s niskim dohotkom u globalne tokove kapitala i trgovine na način koji podiže lokalne zajednice i mala poduzeća; razvoj održivih gradova s pristupačnim stanovima; jačanje obrazovnih i zdravstvenih sustava diljem svijeta; i osmišljavanje učinkovitih tržišta ugljika, uključujući poticaje zemljama za očuvanje bioraznolikosti i kritičnih ponora ugljika. Napredak prema osnaživanju i neto nuli ovisit će o privatnim akterima, vladama, nevladinim i neprofitnim organizacijama koji kombiniraju svoje sposobnosti i stručnost—i razmišljaju bez ograničenja o tome kako mogu doprinijeti susretu s ovim trenutkom. Bez obzira na to hoće li zemlje u potpunosti premostiti razlike, one imaju stvarne prilike za izgradnju stabilnije, prosperitetnije budućnosti. Financiranje je samo jedan aspekt onoga što bi trebalo učiniti; postizanje konsenzusa i kretanje prema provedbi bilo bi nevjerojatno složeno. Zemlje koje se odluče na ove generacijske transformacije trebale bi potpuno drugačiju veličinu javno-privatne suradnje. Veličina izazova nije razlog za odustajanje; to je poziv svima da zasuču rukave što se danas može učiniti. Svaki inkrementalni korak naprijed unapređuje kontinuitet u Crtu osnaživanja definiramo kao razinu na kojoj ljudi mogu zadovoljiti svoje osnovne potrebe i ostvariti više svog potencijala. Polazište je globalni prag od 12 USD po danu u PPP-u (nasuprot granici ekstremnog siromaštva od 2,15 USD po PPP-u). 136

perspektive

TURIZAM I ANTITURIZAM

Blagoslov i prokletstvo Ekonomska monokultura koja se temelji na nečijim ekstraprofitima ne vodi zdravlju ukupnoga gospodarstva piše: Vinko Grgurev1 Eminentni ekonomist Ljubo Jurčić u konstataciji što se „ne pokazuje više uspjeh politike povećanjem domaće industrijske i poljoprivredne proizvodnje ako nam novac teče iz Europske unije prema Hrvatskoj“ upozorio je na pogubnost gotovo isključivog oslanjanja na druge činitelje (u biti našu otuđenu vrijednost) i na nužnost oživljavanja domaćih proizvodnih snaga. U vezi s time izjavio je da je naš turizam i blagoslov i prokletstvo. („Ekonomska čitanka. Definicija inflacije i nizozemska bolest“, „Večernji list“, Zagreb, 9. rujna 2023.). Te dvije kvalifikacije protivne jedna drugoj dopunjujem svojom tvrdnjom kako iščezava turistički blagoslov, naime, da ga je sve manje ili da ga više nema, pa do sve jačeg izražaja nastupa prokletstvo turizma. Vrijeme je da se preispituje i objelodanjuje da li i kako iščezava vodički turistički blagoslov i kako se dešava prokletstvo turizma. Ispunjavanje zahtjeva svojih građana dužnost je Gradonačelnika, Gradskog vijeća i Turističke zajednice. Bilo je ljudi koji su u početnim godinama vodičkoga turizma izjavili da mi nećemo ništa imati od njega, da će od turizma biti više štete nego koristi, da će more biti onečišćeno i da se unučad više nigdje neće moći okupati. Umjesto iskazivanja nezadovoljstva i očajničkog protivljenja tome što se zbilja dogodilo nastavlja se činiti sve da se dođe do konačne točke ako se misli da se do nje još nije stiglo. Ako desetljećima „razvijamo“ turizam, za koji se tvrdi kako je najprosperitetnija gospodarska grana, onda smo trebali biti jedna od ekonomski najrazvijenijih zemalja. Budući da nismo, unatoč prepotenciranom turističkom „razvoju“ – zašto nismo?

Autor već godinama upozorava na negativna zbivanja koja donose stihijska promišljanja razvoja turizma

broj 3-4 :: prosinac 2023.

137

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Francuski poučak Što se može zaključiti turističkom usporedbom Francuske i Hrvatske? U Francuskoj, kao zemlji koja je među vodećima u svim vrstama turizma, u njezinu nacionalnom dohotku udjel od turizma je „samo“ dva posto (2%). Nasuprot njoj, Hrvatska je deset puta „bolja“ pa se nagovještava realizacija optimističnih projekcija da se od dvadeset dođe do trideset, do pedeset i do sto posto prihoda od turizma u nacionalnom dohotku? Koji je onda razlog obrnutog razmjera, naizgled paradoksalnog, naime, zemlja je siromašnija što je veći postotak udjela od turizma u nacionalnom dohotku pa je, stoga, u njemu manji postotak udjela od turističkog prihoda pokazatelj da je riječ o bogatijoj zemlji? Razlog je očit – u Francuskoj prihod od turizma jedan je od mnogih prihoda, a u Hrvatskoj, pak, jest jedini. Posljedica je takva razmjera nemoć Hrvatske da se popne na visinu, primjerice, Francuske, pa bi se moglo konstatirati kako su u „dohvaćanju nedohvatljivog“, to jest visoke ekonomske razvijenosti, svi hrvatski prihodi od turizma i samo od turizma, zapravo, neuspješna kompenzacija hrvatske ekonomske nedovoljnosti. Zato je naš odnos prema turizmu hipnotički. U toj intenzivnoj koncentraciji vlastite svijesti u jednu točku, ništa se drugo ne vidi pa ni sam turizam. Izostajanjem smislenog odnosa prema drugome ne dospijeva se do refleksije o samom sebi. Zbog toga se ne prepoznaje ni ono što se gleda, ako se išta može vidjeti, niti se može biti svjestan možebitnog domašaja u otkrivanju mogućnosti vlastite orijentacije. Nastojanje da se apartmanizacijom, automobilizacijom, asfaltizacijom, betonizacijom, hotelizacijom, marinizacijom,… iziđe iz tog začaranog kruga iznosi na vidjelo činjenicu da se ne razumijeva kako je naš turizam ona djelatnost koja učinkovito traje devetinu godine (1/9), usred ljeta, i koja apsorbira u popriličnoj mjeri – u postojećim uvjetima – rad nižeg stupnja kvalifikacije nasuprot djelatnostima višega kvalifikacijskog stupnja koje se odvijaju osam devetina godine (8/9). U začaranom krugu očituje se logička greška idem per idem (pobijanje istoga istim). Naime, nastoji se prevladati nešto činjenjem odnosno ponavljanjem onoga zbog čega se i po čemu se dospjelo u nepovoljnu situaciju. Kretanje – umjesto u postindustrijalizam, u deindustrijalizaciju – otkrilo je da su ulaganja u turizam problematična. Ta ulaganja u „korist vlastite štete“ očituju se, prije svega, u totalnoj devastaciji prostora, prirodnog i povijesnog. S tim u vezi je sve, od tehnološkog zaostajanja do rasprodaje svega i svačega, od nesposobnosti da se primjereno razrješavaju osnovni komunalni problemi do opsjene da se napreduje, ali kamo, naime, jesu li naprijed cvjetna polja ili je ponor?! Očitost socijalne, psihološke i kulturne destrukcije svjedoči o rasutosti značajnih činitelja (lišenih pritom svrhe i smisla) i ograničenosti da se stvari sagledavaju u cjelini međusobne uvjetovanosti.

138

perspektive

Blagoslov i prokletstvo

Stihija ili spontanost Nema sumnje da je turizam promotor mnogih djelatnosti u njihovu dinamiziranju i integriranju, međutim, pitanje je u kojem i kakvom kontekstu. Valja pritom istaknuti barem dvije upitnosti, naime, iskušenje da se dade ustupak stihiji, nasuprot spontanosti, koja podrazumijeva vlastitu kritičku upravljenost te iskušenje da se ne razlikuju rast i razvoj odnosno kategorije kvantitete i kvalitete. U stihijnom pristupu izostaje logična povezanost elemenata jer se mimo razmišljanja o plauzibilnom dosegu obično prihvaća ono što se čini da je najbliže trenutačnim interesima. Potreba za integriranjem pretpostavlja načelo da se stvari prihvaćaju u cjelini u kojoj se otkriva smislenost svake pojedinosti. Rimski klub pozabavio se šezdesetih/ sedamdesetih godina problemima odnosa rasta i razvoja upozoravajući da svaki rast, koji ima svoje granice ili može biti s predznakom „minus“, ne jamči optimalan razvoj. Neumjesno je hvaliti se kako je noćenja bilo više lani nego li preklani i kako će izgradnjom brojnih apartmana i hotela biti premašeni svi rekordi. Čemu to? Puko količinsko povećavanje pretpostavlja „antiteze“, naime, ako je broj turista i prihoda od njih veći, onda je veće i nerješivo infrastrukturno opterećenje, pa je zelenih površina manje, a njihov manjak izaziva mnoge neželjene pojave. Te takozvane popratne pojave mogu ekspandirati dotle da se paralizira turizam do minimuma i do ništice dovedu njegove blagodati. Govor o turizmu nalik je pretilom čovjeku koji, usprkos svim mogućim životnim disfunkcijama, i nadalje sve čini da poveća tjelesnu masu kako bi po starinskim vjerovanjima bio jači, ljepši, zdraviji,… Naklapanja o stotinama brodova u novim marinama i tisućama ležajeva u novim hotelima besmislena su bez uvida u njihovu pozadinu.

Nejednaka razmjena Vrijedi li se duboko zamisliti nad time što se s tragičnom patetikom zdvaja o krvlju natopljenoj hrvatskoj zemlji dok je na svakoj njezinoj parceli podbodena ploča s oglasom „for sale“? U istoj je liniji zatrpavanje svih stupnjeva vlasti zahtjevima da se proširuju građevinske zone (na račun zelenih, poljoprivrednih). Imaju li s obzirom na to temelja priče o vlastitoj samostalnosti i suverenosti, o tome da smo „svoji na svome“ i tako dalje? Mit o Europskoj uniji i izvlačenju njezina novca za određene projekte skriva u sebi ono što je tome kontrapunktualno, naime, uvlačenje vlastitih potencijala u njezino funkcioniranje. Europska unija nije nikakva karitativna institucija, nego je (naddržavna) lukrativna institucija u kojoj su na prvom mjestu profitni interesi pojedinaca i pojedinih skupina.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

139

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Europska unija bitno se ne razlikuje od bilo koje multinacionalne državne zajednice. Što se tiče poimanja države same po sebi mnoge su njezine varijante koje sežu od toga kako je nerijetko narodu najgora vlastita država ako je sredstvo vladajuće klase u dominiranju nad podčinjenima do onoga što bi trebao biti memento u svakoj misli o ulozi države, naime, do mišljenja Barucha de Spinoze (1632. – 1677.) da država, u biti, jest odnosno da bi trebala biti institucija koja jamči slobodu i sigurnost svakoga građanina. Osobito je značajan pojam „nejednaka razmjena“ (Émmanuel Arghiri, 1911. – 2001.) u razumijevanju ekonomskog odnosa između centralnih i marginalnih zemalja. Kao element ekonomskog procesa, razmjena je smislena kao podjednaka razmjena (u minimalnim razlikama). U konkurenciji, koju valja usporediti s atletskim i plivačkim nadmetanjima, u kojoj su svi natjecatelji (formalno) jednaki u startu i s malim razlikama „nejednaki“ na cilju, u posljednjoj liniji, nitko ne gubi, nego, štoviše, svatko dobiva, na svoj način. Primjerenije se natjecanje očituje u usmjeravanju na uspostavljanje sustava u kojem bi se i način na koji bi se eksplicirale svačije specifičnosti (čovjeka kao subjekta). Gubitkom samoga sebe gubi se vlastita mogućnost da se djeluje po svojoj volji i savjesti. Zbog nemogućnosti autonomnog djelovanja potpada se, kao objekt, pod volju drugoga. Ta se podjela može obilježiti kao odnos klase superiornih i klase inferiornih. Kakav je položaj Hrvatske u suvremenom svijetu gledajući ga po toj „formuli“?

U središtu ili na margini? Spomenuta konstatacija što prihod od turizma u Francuskoj čini samo dva posto udjela u njezinu društvenom dohotku, a u Hrvatskoj čak dvadesetak posto i spomenuti razlog takvog omjera što je turizam u Francuskoj jedna od mnogih radinosti, a u Hrvatskoj, u tendenciji da bude jedna jedina svjedoči o tome da je Francuska zemlja europskog centra i da je Hrvatska, u usporedbi s njome, na europskoj margini. U Francuskoj „razvoj turizma“ primjereno je moguć u skladu sa svim ostalim djelatnostima. U Hrvatskoj „razvoj turizma“, štoviše, nije moguć jer se svodi na nadoknađivanje vlastitih ekonomskih nedostataka. Zato se „razvoj turizma“ u Hrvatskoj izokreće u svoju suprotnost, u pustošenje prirodnog i povijesnog prostora. Takav odnos prema prostoru otkriva nemoć da se prevladaju ograde vlastite marginalnosti i da se bude ravnopravan s drugima po razvijenosti. Turizam je sam po sebi u tom sklopu nedovoljan, štoviše, nije moguće ni da se on pomakne s margine unatoč zahtjevima za ugledanjem na one koji su „ispred nas“. Putujući u Nizozemsku – ni u Sloveniji, ni u Austriji, ni u Njemačkoj (ni u Rajnskoj Pokrajini – Vestfaliji, najgušće naseljenoj i najmnogoljudnijoj njemačkoj republici), ni u Nizozemskoj nisam mogao vidjeti ni pedalj neobrađene zemlje. Ovdje, u 140

perspektive

Blagoslov i prokletstvo

Hrvatskoj, u Dalmaciji, diljem Ravnih kotara i Bukovice, rijetko se može naići na pedalj obrađene zemlje. Koja je indikacija toga kontrasta u opreci: „razvijeni“ i „nerazvijeni“? Otkriva li se u njoj putokaz za nadilaženje „inferiornosti“ i dospijevanje u krug zemalja prikladne razvijenosti? Nekom sam prilikom uočio u stanovitom članku karakterističan podatak za turizam u zemljama na istočnoj afričkoj obali. Naime, bila je riječ o tome da je cijena jednodnevnog boravka u određenom hotelu jednaka godišnjoj plaći mnogih radnika u tom istom hotelu. Što je u sjeni tih dvaju fenomena: boravak u hotelu – jedan dan = rad u hotelu – godinu dana? Kako funkcionira ta jednadžba u projekciji na našu situaciju? Kakva je izvjesnost ekonomskog tijeka našega turizma te što se može očekivati da će se učiniti u svrhu njegova poboljšanja? Određeni konzorcij uložit će iz vlastitih ekstraprofita na naše rtove i u naše uvale „vrijednost“ da bude opredmećena u hotelu i marini. Kad objekti nakon izgradnje budu u svojoj funkciji, vlasnik će prisvajati višak vrijednosti i raspolagati njime dokle bude mogao i htio, pa će, naposljetku, prigrabiti glavnicu i otisnuti se u zemlje kojih je priroda, za razliku od naše ruinirane, neusporedivo ljepša, klima prikladnija, a radna snaga jeftinija – u Keniju, Tanzaniju, Mozambik, Maldive, Mauricijus, Sejšele,…(?!). Naziv jedne himalajske zemlje (Nepal) postao je u našem žargonu metonimija pogodna za svjedočenje o mogućnosti neiscrpnog izvora bescjene radne snage i njezine fluktuacije diljem svijeta (i kroz našu zemlju). Za nadoknadu troškova vlastite eksploatacije, odnosno za sanaciju štete u ovoj opustošenoj zemlji, bit ćemo primorani, ako ne prodati, jamačno, po niskoj cijeni, onda uzimati, u načelu, po visokim kamatama – kredite – u tih svojih ulagača. Kakav je turizam moguć i čemu turizam u tom sklopu?! Izgradnja hotela i marina ne zahtijeva onolika ulaganja kao objekti u kojima prevladava visokosofisticirana tehnologija. Prošlog desetljeća u Šibeniku je sravnjen sa zemljom Remontni zavod „Velimir Škorpik“. Taj teren u Mandalini prepušten je „Dogusu“, nominalno turskoj tvrtki koja je na njemu uložila kapital u hotel i marinu. To je popraćeno frazama „za bogatu klijentelu“, „za one dubokog džepa“, „da bude top-destinacija“, „za otvaranje novih radnih mjesta“ i tako dalje. Pri polaganju kamena-temeljca bio je prisutan ondašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović (1957.), a prerezivanju vrpce ondašnji hrvatski premijer Zoran Milanović (1966.). Zašto je „Dogus“ rasprodao sve što je „imao“ u Šibeniku i kamo je otišao? Tko je i za što nadležan u svim tim poduzimanjima? Koliko Šibenik i čitava Hrvatska imaju koristi od toga i ingerencija nad time odnosno zašto se odluke donose mimo uvida i utjecaja javnosti?

„Božanska obilježja“ posjedovanja i vlasništva Moglo bi se reći da su pojmovima „vlasništvo“ i „vlasnik“ pridjenuta božanska obilježja. Vriježi se to kako je vlasnik apsolutist čija je odluka neprijeporna, prva i broj 3-4 :: prosinac 2023.

141

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

zadnja. Hiperbola pojma „vlasnik“ u žargonu mnogih ide čak dotle da se govori kako vlasnik ima pravo drugoga ubiti ako ga nađe u svojem „vlasništvu“. Što bi onda u pravom smislu bilo vlasništvo ako bi vlasnik imao spomenuta „prava“? Što se tiče vlasništva ističe se njegova „tranzicija“ s društvenog na privatno. Nije uputno ni ozloglašavanje jednog od vlasništva ni obavijanje drugog, privatnog, aureolom svetosti, nego im treba pristupiti s razumnim argumentima. Svako vlasništvo ima svoje dvije dimenzije. Iz onoga što je u članku „Privatno vlasništvo i komunizam“ iznio Karl Marx (1818. – 1883.) može se razumjeti da je privatno vlasništvo legitimno u potvrdi svojim radom stečene vrijednosti i raspolaganju njome, ali, da nije legitimno kao sredstvo prisvajanja vrijednosti drugih i njihova potlačivanja. Zato nema razloga zanijekati postojanje i značenje „društvenog vlasništva“ u kojem se poima mogućnost i medij usklađivanja privatnih interesa. Koherencija vlasništva i granica slobodne volje pretpostavlja ponajprije ius excludendi tertii (pravo isključenja trećega). Odnos dvaju članova podrazumijeva, s obzirom na stvar, u posljednjoj liniji, da jedan od njih smije ono što drugi ne smije. Pitanjima o tome što se i po čemu smije ili ne smije te koji što smiju a koji ne smiju produbljuje se rasprava o smislu i dosegu u odnosu između njegovih činitelja i stvari u njihovu posredovanju. Zbog toga ius possidendi postavlja pitanje o razlici između posjeda (possessio) i vlasništva (proprietas). Dovođenje u međusobni odnos tih dvaju činitelja, u posljednjoj liniji, dvoje ljudi ili ljudskih grupa govori o tome da se posjed i vlasništvo dodiruju u stanovitim segmentima. Posjed podrazumijeva odnos između čovjeka i stvari, u korištenju i mogućnosti korištenja. S obzirom na to sukladan je pravu raspolaganja nečim (ius disponendi). Za razliku od njega, posjedovni odnos je „nadodređen“ voljom vlasnika i čvrstim zakonskim sankcijama. Posjed je spram vlasništva relativan, ali, u odnosu na posjed vlasništvo nije niti mora biti apsolutno. Moguće je proširenjem prava raspolaganja s obzirom na vlasništvo pa i na posjed – ovisno o ugovoru s vlasnikom – imati pravo ubiranja plodova, odnosno stjecanja vrijednosti (ius fruendi) koje se očituje npr. u davanju vlastitog pa i unajmljenog prostora u podnajam. U urbanističkoj problematici osobito je značajna naspram prava upotrebljavanja (ius utendi) njegova suprotnost u pravu preobličivanja i uništavanja predmeta (ius abutendi). Nužnost toga prava komplementarna je tvrdnji da kuća nije, poput vreće krumpira, obična roba, nego je ono što je nadilazi i omogućuje.

Kuća je konfiguracija društvenih i povijesnih odnosa. Kuća nije ni puka nekretnina. I ona je u vlastitoj dinamici, u nasljeđivanju, migriranju, u promjeni strukture obitelji i svakog pojedinca u njoj i u posredovanju s drugim subjektima,...

142

perspektive

Blagoslov i prokletstvo

Nekom se prilikom na Facebooku određeni Vodičanin potužio kako mu je za izgradnju hotelskog kompleksa „Olimpija“ oduzeto, taman veličine nogometnog igrališta, sedam tisuća (7000) kvadratnih metara zemljišta. Naveo je kako je dobio odštetu u vrijednosti dvije svinje. Ali, što je najgore, oštećenike je milicija/policija rastjerala kada su došli na lice mjesta prosvjedovati protiv nepravde u raspolaganju prostorom. Bilo je to u početku 1970. godine. Nema sumnje u to kako se tada u novinama isticalo da društvo ulaganjem u turističke objekte podiže vrijednost zemljišne rente i da se pritom „otvaraju nova radna mjesta“. Međutim, kako je svaki građanin element društva koje bi mu trebalo osigurati primjerenu komunikaciju i egzistenciju, realizacija tog projekta, odnosno društvenog ulaganja, izazvala je diskriminaciju jer se dogodilo to da su oni s jedne strane ulice bili privilegirani mimo svojih zasluga, slučajno, a da su daleko od svake krivnje razbaštinjeni (sa simboličnom naknadom) oni na drugoj strani ulice na kojoj su izgrađeni hoteli. Neki su tako došli u priliku da mogu izgraditi vlastitu kuću (i kao objekt za turističko iznajmljivanje) ili prodati teren za pozamašan iznos novca nasuprot susjedima koji nisu bili u tim okolnostima. Nije se ni pokušalo, jer se nije ni znalo postaviti pitanje i odgovoriti na nj o podrijetlu i domašaju te diskriminacije i mogućnosti njezina povoljnog razrješavanja. Tupo inzistiranje na provedbi zahtjeva investitora realiziranjem rabulistike sudskih odluka i tjeranje policijskom silom u „opće dobro“ proturječnosti su koje se pojavljuju u prijeporu između društvenog i privatnog. Kako doskočiti tom sukobu pojedinih interesa pogotovo ako je netko očito prikraćen u svojim pravima? Ako je mjesno hotelsko-turističko poduzeće, koje je nastalo dioništvom vodičkih obitelji – investitor, pa su iza njega banka i njezini komitenti, a koja će s kamatama vratiti sebi svoju vrijednost, onda po čemu izvlašteni čovjek ne bi smio, kao ravnopravan element društva, biti namiren kao svaki drugi njegov načelni subjekt? Nijedan pojedinac ne bi smio dobiti manje ali ni više naspram vlastitoga uloga. Nije li se pozivanjem milicije/policije društvo okrenulo protiv sebe razdvojivši se na one koji upravljaju (novcem) i one kojima se upravlja (njihovom zemljom)? Pozivanje policije svjedoči o tome da je situacija neuralgična i da problemi nisu rješivi njezinom intervencijom (opravdanom u suzbijanju nasilja) odnosno da je potreban suprotan put – racionalan. I ono što je legalno po parlamentarnim načelima i metodama može kamuflirati i opravdati mnoge nepravde, jer, ako je što po zakonu, onda se postavlja pitanje je li to u skladu sa zakonitošću ili je legitimno? Primjena zakona motiv je njegova preispitivanja. Nadilaženje prijepora između društvenog i privatnog u približavanju smislenog rješenja moguće je u mjerodavnom usuglašavanju stajališta odnosno usklađivanju interesa. Neophodan je objektivan stručni pristup u interakciji mnogih relevantnih disciplina.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

143

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Mit o „prvom redu do mora“ Ima li smisla mit o „prvom redu do mora“? Ionako mnogi u njemu ne bi mogli ostvariti ono što bi htjeli. Na obzoru je poželjnost da se bude u „zadnjem redu od mora“. Doista! Dovoljni su prozaični primjeri u oslikavanju te zamisli. Naime, prije dvadesetak godina bio sam u posjetu prijateljskoj obitelji u Betini. Otišao sam se kupati i ostao u moru – udaljen stotinjak metara – skoro jedan sat. Deset godina poslije na istom mjestu nisam se udaljio ni deset metara i ostao možda samo šest minuta. Nije se više moglo zbog gušenja ispušnim plinovima iz morskih skutera (jet-ski) i njihove luđačke vožnje. Privezuju se uz obalu pa je tako plivanje moguće samo među njima. Po toj logici danas bih se udaljio samo metar i ostao u moru samo 36 sekundi. Tendencija je 100 m – 60 min; 10 m – 6 min; 1 m – 36. sek. Svakih deset godina deset puta manje – u prostoru i vremenu. Mnogo bi se toga moglo saznati i predvidjeti o budućnosti naše svim i svačim preopterećene obale. Kako razriješiti probleme pojedinih situacija? Na prijelazu pedesetih/šezdesetih godina razmišljalo se da područje od Ulice Blata do mora bude neizgrađena, zelena zona. U tome je „smetala“, izgrađena prije stotinjak godina, jedna prizemnica pa se zamišljalo da bi obitelji u čijem je vlasništvu trebalo pronaći zamjenski prostor za novu kuću. Nije li iza toga bila namjera da se na tom privlačnom prostoru grade hoteli gledajući to što su se tada podignula na Punti tri radnička odmarališta? Inače, na obali mora trebala bi biti samo plaža. Međutim, u tome je na pomolu diskriminacija što bi se onima čije je imanje uza samo more i nedaleko od njega uskratilo ono što se i pomoću njihova vlasništva omogućuje drugima, u zaleđini. Osobita teškoća nameće se u razrješavanju problema što razbacanost nečijeg zemljišta diljem naselja onemogućuje neke u zadovoljavanju potreba koje bi bilo moguće da su parcele više-manje objedinjene. Što učiniti ako je za dječji vrtić ili cestu neophodno ustupiti 400 kvadratnih metara zemljišta? Kako ustanoviti „tržišnu vrijednost“ površine onoga koji ima samo 400 kvadratnih metara i onoga koji ima četiri tisuće kvadratnih metara zemljišta? Radi javnih potreba moguće je da jedan stopostotno ostane bez svega (uz beznačajnu odštetu) uključivo i bez mogućnosti izgradnje vlastite kuće (ako je nema!) a drugome bi „gubitkom“ tolike površine bila uvećana renta njegovih 9/10 zemljišta. Jest, 400 = 400, ali nije jednak gubitak nečijeg jednog cijelog u usporedbi s 1/10 drugog koja multiplicira (u dugogodišnjem korištenju) vrijednost onih 9/10.

(Ne)jednakost Ta jednakost 400 = 400 u najstrožem ekonomijskom (komercijalnom) smislu bila bi pravedna, ali nije nipošto, jer ovisi o mnogim kontekstualnim faktorima. Valja pritom naglasiti uporabnu vrijednost jer nije jednaka mogućnost kuće i njezina nemogućnost.

144

perspektive

Blagoslov i prokletstvo

Princip da nitko ne bude na gubitku i da svatko bude na dobitku mogao bi dovesti barem do blizine pogodnog rješenja odnosa među ljudima u prostoru. On bi se mogao potvrditi u komasaciji koja u području društvenog podrazumijeva prostor kao jedinstvenu cjelinu u kojoj su sublimirane pojedinačne potrebe, a u području privatnog, radi njihova realiziranja, vraćanje alikvotnih dijelova. U tom odnosu društvenog (odnosa prema drugome) i privatnog (odnosa prema sebi) moguće je najpoštenije rješavanje potreba: općih (za sve), posebnih (za neke) i pojedinačnih (za svake). Nasuprot kompeticiji do izražaja bi trebala doći solidarnost koja je načelna u preispitivanju svrhovitog i smislenog djelovanja državne uprave. Inače, beskrupulozna nadmetanja prepunila su sudove tragičnim parničenjima o nasljeđivanju obiteljskog/ porodičnog imanja. Komasacija nije – kako se predmnijeva – prisutna samo u razvijenim, za ugled, europskim zemljama do čijih bismo standarda trebali doći u nekoj bliskoj ili dalekoj budućnosti, nego je bila na djelu u starim afričkim i azijskim civilizacijama, npr. egipatskoj, u ponovnom parceliranju zemljišta nakon što bi u poplavi Nila bile poravnane poljske međe. Kao nazočnici u toj civilizacijskoj putanji nemamo pravo izgovarati se za ono kako mi nismo „na nivou“ čime se pokušava opravdati duhovna indolencija i uzak privatni interes. Kako je mnogo toga dosad bilo prepušteno stihiji koja je sukladna samovolji i stručnoj prikraćenosti, situacija je ostala kaotična, pa se može sada sa zakašnjenjem konstatirati da je komasacija bila osobito važna u uvođenju reda u prostor. Bez nje se ne bi smjelo poljoprivredno zemljište prenamijeniti u građevinsko niti bi se smjeli donositi ili/i preinačavati prostorni planovi. Makar bio iznimno siromašan i makar bio iz najzabitnijeg katuna, svaki čovjek mora imati pod jednakim uvjetima neprijeporno pravo na neurokiruršku i sličnu medicinsku intervenciju. To je istinsko oličenje demokratičnosti. Međutim, razumljivo je da se taj postupak ne može povjeriti seoskoj ambulanti. Također je tako što se tiče urbanističkih planova.

Kolonija sjeverozapadne Europe i Amerike Istup ministrice (i) turizma Nikoline Malkoč Brnjac (1978.) u New Yorku o održivom turizmu pozitivan je zbog sudjelovanja u internacionalizaciji sveopćih problema sklopa u kojem je i turizam. Ipak, da se pažnja ne bi raspršila, prihvatljivija bi bila intenzivnija komunikacija o temama turizma u užem opsegu, među mediteranskim zemljama, koje su svedene na koloniju sjeverozapadne Europe i Amerike. U nacrtu zakona o turizmu strši nedorečeni zahtjev da bi lokalna samouprava trebala biti samostalna u donošenju odluka za vlastito mjesto. Ta zavodljivost mogla bi biti štetna zbog iskušenja da se mimo stručne mjerodavnosti utjelove u urbanističke planove egoistični interesi i polustručnost.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

145

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Striktno bi trebalo razlučiti „centralističko“ koje se odnosi na izvođenje svega iz neupitne teze u legitimiranju nečijih isključivih interesa i „centralno“ koje podrazumijeva uspostavljanje univerzalnoga (jednoga kroz sve) koje bi vrijedilo za svakoga i u što bi svi imali povjerenja jer se do njega dospjelo usuglašavanjem pojedinačnih stajališta o realiziranju svojih potreba. Ne bi bilo sablažnjivo da ministarstva međusobno djeluju „centralno“ ako bi bila principijelna najprije u tome što bi angažirala meritorne pojedince koji bi donijeli načelan plan – za sve – to jest sva mjesta na Jadranu odnosno u suradnji s drugim sličnim zemljama, te – za svakoga – s obzirom na specifičnosti pojedinih mjesta. Mnoge dosadašnje rasprave o generalnim ili/i prostornim urbanističkim planovima po mjerodavnosti nalik su na možebitne rasprave „dijabetologa“ o šećernoj bolesti a da ne znaju funkciju gušterače pa ni to postoji li ona u čovjekovu organizmu. Imao sam nepriliku naići ne samo na to da mi se ne bi znalo odgovoriti na pitanje o tome koliko ljudi po jedinici prostora u pojedino doba godine boravi u Vodicama, nego, što je najgore, nije se imalo osjećaja ni za svrhu ni za smisao pitanja. Sve u svemu, rasprave o urbanističkim i svim drugim planovima trebale bi biti kompetentne u svakom pogledu. ••• Pitanje o mjestu hrvatskoga turizma u sklopu europskog gospodarstva i problem komasacije razrješavanjem kojeg bi se postavili optimalni uvjeti uspostavljanja i provođenja urbanističke politike – prva su i posljednja točka u rasponu tema iznijetih u obliku fragmenata i koncepciji mogućeg dopisnog intervjua. Zbog toga članak nije „završen“ pa ga valja pojmiti kao zahtjev permanentnog kritičkog preispitivanja u dolaženju do najprihvatljivijih rezultata. Kako razumjeti investiciomaniju u turističku monokulturu koja se temelji na nečijim ekstraprofitima? Traženje odgovora na to pitanje svrha je i smisao raspravljanja o mogućnosti i nemogućnosti turizma te o njegovu blagoslovu i prokletstvu u hrvatskom društvu.

146

perspektive

DRUGI KUT

Koliko smo stvarno uspješni u turizmu? U turizmu smo prema medijskim napisima u posljednje dvije, tri godine naglašeno uspješni. U razdoblju od 2016. do 2019. Hrvatska bilježi kontinuiran rast turističkog prometa, ali istovremeno i snažan rast volumena smještajnih kapaciteta. Rezultati u noćenjima međutim ne prate porast kapaciteta što ukazuje na sve manju iskoristivost, a shodno tome i manju uspješnost. Ulaganje u kvalitetu naglašenije je valorizirano u segmentu hotela, gdje postoji primjetna korelacija između kategorije objekata i njihove popunjenosti (veća kategorija – bolja popunjenost). Isto vrijedi i za kampove. piše: Jerko Sladoljev1 Hrvatski turizam je usprkos svim naporima Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma, ali i regionalnih i lokalnih turističkih zajednica, raznih krovnih udruga u turizmu i tome slično, izričito sezonskog karaktera. Hrvatska je u Europi zemlja s najvećom sezonskom varijancom (oscilacijom u mjesecima). Čak oko 66 posto dolazaka u Hrvatsku se više ostvaruje u kolovozu nego u siječnju. Relativnost te iskoristivosti pokazuju i rezultati u evropskom turizmu do rujna 2023.g. godine koji govore da je najuspješnija bila Francuska s 12.3% povećanja posjetitelja, slijedila je Italija s 12.2% i Španjolska s 11.4%.Hrvatska je s 8% bila daleko iza njih.

Autor je turistički analitičar, dugogodišnji turistički djelatnik.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

147

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

Ti podatci također govore i o tržišnom strateškom poimanju nastupa Hrvatske u odnosu na naše regionalne konkurente. Svi statistički pregledi uspoređuju prošlu i pred pandemijsku godinu no nitko ne uzima u obzir turističke kapacitete koji su se posljednjih godina izgradili pa ni oni koji se iznajmljuju „na crno“. A kako su i oni dio turističkog gospodarstva, slika uspješnost i iskoristivost nije onakva kakvom se prikazuje. Posljednjih godina je izrađivano nekoliko strateških dokumenata razvoja hrvatskog turizma s našim i međunarodnim stručnim institucijama koji su trebali dati nove razvojne inpute prvenstveno na temu iskorištenosti smještajnih kapaciteta. No rezultati nas prema spomenutoj varijanci, na kraju balade, baš i ne ohrabruju. Niti jedna strateška studija nije svoju priču temeljila kao vrući krumpir na toj našoj „Ahilovoj peti“ ili sezonskoj ranjivosti. A iskorištenost kapaciteta iz godine u godinu, sve više raste u „špici“, a i sve više pada kada je najpotrebnija u predsezoni. K tome imamo i novi trend povećanja dolazaka uz manje noćenja (kraće boravke) koji bi mogao imati svoje razloge u nedovoljnoj kvaliteti tj. „odnosu“ vrijednosti za novac u nekim smještajnim kategorijama (privatnom smještaju) ali i neopravdanom povećanju cijena u sezoni 2023. godinu.

Dalmacija prednjači Sedamdesetih godina prošlog stoljeća (prije 45 godina) uspijevali smo u hotelu Diamant u Poreču imati popunjenost od 302 dana, hotelu Mirna u Istarskim toplicama 338 dana, a u motelu Lovac u Pazinu čak rekordnih 347 dana! To pišem jer je moja malenkost vodila marketing ondašnjeg poduzeća „Riviera“ Poreč. Prosječna hotelska iskorištenost varira danas u Hrvatskoj između 130-140 dana godišnje. Bilo je i pojedinačnih dobrih primjera pa je tako na primjer hotel Olimpya u Vodicama bilježio 2018.g. 227 dana, a vjerojatno postoje još neki svjetliji podatci u recentnoj povijesti, no daleko je to od varijance koja bi popravila našu lošu sliku kao najsezonalnije destinacije u Europi. No ima i nekih novih turističkih trendova u odnosima sjever – jug i uspješnosti u poslovanju. Dalmacija je 2019. godine postigla najbolje prosječne cijene u Hrvatskoj, najveći ukupni prihod po noćenju, ali i najbolju prosječnu iskorištenost hotelskih kapaciteta. Hotelijeri iz Splitsko-dalmatinske, Dubrovačko-neretvanske, Šibensko-kninske i Zadarske županije pri tome su u devet mjeseci znatno pretekli i u prihodima one u svim drugim hrvatskim regijama za više od 30 posto, koliko je veći prihod hotela u Dalmaciji od onih u Istri, na Kvarneru ili u kontinentalnom dijelu zemlje. A govorimo da treba brojiti novac, a ne noćenja. Zadnji podaci u kojima je obrađeno poslovanje do početka listopada 2019. godine potvrđuju superiornost i uspješnost hotelijera Dalmacije u odnosu na sve ostale regije, pri čemu su osobito uspješni bili oni na području Dubrovnika, koji podiže prosjek cijeloj regiji, ali i splitske rivijere, čiji hotelijeri su poslovali daleko 148

perspektive

Koliko smo stvarno uspješni u turizmu?

najuspješnije u širem okruženju. Tako je u rujnu 2019.g. prosječna iskorištenost hotelskih kapaciteta u Hrvatskoj bila 85 posto, dok je u Dalmaciji ona dosegnula 89 posto, u Istri je bila 85 posto, a na Kvarneru 80 posto. Sve to pratila je i prosječna cijena sobe koja je u Hrvatskoj u rujnu 2019.g. bila 104 eura, dok je u Dalmaciji iznosila čak 139 eura. U drugim hrvatskim regijama te su cijene u isto vrijeme bile za 30 do 50 eura niže nego u Dalmaciji. Najveći doprinos takvoj razlici u korist dalmatinskih hotelijera davali su hoteli s četiri i pet zvjezdica na području Dubrovnika i Splita. Tako je ukupan prihod po noćenju u Hrvatskoj u rujnu 2019. u hotelima bio 82 eura, dok su dalmatinski hotelijeri prosječno od noćenja imali prihod od 111 eura. Usporedbe radi, istarski su hotelijeri u rujnu imali prihod po noćenju od 69 eura, oni na Kvarneru su zarađivali 68 eura po noćenju. Nažalost taj pozitivan trend je prekinuo Covid no on bi se zasigurno mogao vratiti već 2024. godine.

Uzmak Nijemaca Nadalje ni nacionalna struktura turista danas nam ne ide na ruku. Godine 1982. (prije 40 godina) imali smo veliki postotak gostiju iz Njemačke (čak 42%), Austrije (11%), Italije (8,4%) i Ujedinjenog Kraljevstva (7.9%). Danas u odnosu na 1982.g. kada je iz tih tržišta dolazilo 70%, imamo tek oko 36% svih dolazaka ili polovinu ondašnjih dolazaka, a njihova je prisutnost garancija dužeg boravka i bolje turističke potrošnje, posebno iz Ujedinjenog Kraljevstva. Ovdje bih naglasio da je veliki pad gostiju iz Ujedinjenog Kraljevstva uglavnom zbog reduciranih zračnih aranžmana s našim zračnim lukama uspoređujući to sa podatcima iz 1983., prije 40 godina. Naglasio bih posebno da je od zlatne 1987. turističke godine posjet njemačkih turista, gledano u postotcima, u latentnom padu, dok se na primjer u Italiji povećava. Izuzetak u toj prići čine kampovi posebno naturistićki koji imaju natprosječnu broj 3-4 :: prosinac 2023.

149

Tema broja: Održivo poslovanje u uvjetima nesigurnosti

lojalnost gostiju posebno u kriznim tržišnim situacijama kao što je kod nas bio Domovinski rat i Covid pandemija kada su bili znatno bolje posjećeni. Problem našeg kampinga, koji je po rezultatima, dobiti i rastu najsvjetlija točka hrvatskog turizma, djelom je u činjenici da su svi u usporedbi s europskim, uz obalni pojas. Dakle uz izuzetak Cipra najviše su zastupljeni u primorju. Unutrašnjost Hrvatske vapi za kamping ponudom, a posebno kamping odmorištima koja je kronično podkapacitirana u odnosu na potražnju. Na njen budući razvoj će nas prisiliti sama potražnja koja u nedostatku postojećih kapacitete generira divlji kamping turizam. U Hrvatskoj danas manjka najmanje stotinjak kamper odmorišta a njihov tržišni pritisak odnosno potražnja u narednim godinama će biti sve veća. Izgleda da kod naših lokalnih „šerifa za prostorno planiranje“ u općinama vrijedi ona stara kineska izreka da su strategije put paradoksa. Pa nerijetko, tko je vješt, smatra se nespretnim, a tko je koristan pokazuje se beskorisnim, gledajući uvijek kroz prizmu prakse i iskoristivosti kapaciteta. Udio kampova u priobalju i na otocima u noćenjima kamping turista 2019. godine Država

Ukupno

Priobalje i otoci

udio obalnog pojasa

Grčka

1.168.967

1.133.638

96,98%

Španjolska

19.427.764

17.080.101

87,92%

Francuska

40.154.665

20.201.303

50,31%

Hrvatska

18.670.014

18.392.907

98,52%

Italija

27.113.887

14.310.007

52,78%

Cipar

1.343

100,00%

Slovenija

1.447.910

151.902

10,49%

Izvor: obrada autora prema podacima Eurostata

Kamping bi u Hrvatskoj trebao biti puno ravnomjernije geografski raspoređen (više u unutrašnjosti) što bi oslobodilo pritisak na obalni pojas i kvalitetnije utjecalo na održivi razvoj turizma. Na kraju moramo parafrazirati dr. Miju Rešetara koji je tvrdio da je izgradnja smještajnih kapaciteta u turizmu proces proizvodnje u tijeku kojeg nastaju „zalihe“ usluga smještaja čija rasprodaja traje do isteka vijeka trajanja objekta. Prodajom „zaliha“ postepeno se oslobađaju uložena (isplaćuju) sredstva no i obratno neiskorištenim uslugama smještaja uložena sredstva zauvijek propadaju a to naša sezonalnost djelom to već potvruđuje.

150

perspektive

U fokusu EUROPSKA EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA

Kompromis ekonomskog i monetarističkog pristupa Europsko vijeće je 1988. potvrdilo cilj postupnog ostvarivanja ekonomske i monetarne unije (EMU). Proces je 1999. rezultirao uvođenjem eura – zajedničke europske valute koju svakodnevno koristi oko 350 milijuna ljudi. Ipak, od 27 zemalja EU-a, sedam ih je još uvijek izvan europodručja. piše: prof. dr. sc. Dražen Derado1 Tijekom 1970.-ih i 1980.-ih godina 20. stoljeća velike gospodarske krize potresle su svjetsko gospodarstvo. Dvije naftne krize (1973., 1979.), praćene gospodarskim padom i snažnim rastom cijena (stagflacija), izbacile su razvijene zemlje Zapada s njihovih dugoročnih putanja gospodarskog rasta i razvoja. Dužnička kriza zemalja trećeg svijeta izazvala je dodatne poteškoće na međunarodnim financijskim tržištima i nestabilnost globalnih financijskih tijekova. Dodatno, propast monetarnog sustava

Autor je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu; e-mail: dderado@efst.hr.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

151

U fokusu

utemeljenog na dogovoru iz Bretton-Woods-a (1971.) zaprijetila je nekontroliranim fluktuiranjem deviznih tečajeva, pa je ideja o nužnosti suradnje najvećih svjetskih gospodarstava na tom području postala neupitna. Paralelno s time u EU je rasla svijest o važnosti stabilnih deviznih tečajeva kao preduvjeta daljnjeg rasta intra-EU trgovine (Mulhearn i Vane, 2008.), a ideja monetarnog integriranja pojavila se i kao nova integracijska agenda, nakon dugog razdoblja stagnacije integracijskog procesa u Europi, nazvanog ’euroskleroza’ (Giersch, 1985.). Pod tim pojmom podrazumijevalo se gospodarsko zaostajanje EU za SAD, prvenstveno zbog sporih strukturnih reformi, ali i usporavanja integracijske dinamike, dijelom uzrokovanog složenim administrativnim procedurama odlučivanja u uvjetima sve većeg broja zemalja članica. Sve je to dovelo da jačanja političke svijesti o nužnosti monetarnog integriranja, kao projekta bez presedana u suvremenoj ekonomskoj povijesti, kako u smislu veličine buduće monetarne unije, tako i u smislu visokog stupnja razvijenosti zemalja koje su bile spremne odreći se svog monetarnog suvereniteta u korist nove, zajedničke valute.

Ekonomski ili monetaristički pristup? Ipak, u EU postojale su nesuglasice oko načina realizacije buduće monetarne unije. U osnovi postojale su dvije suprotstavljene ideje. Prvu ideju (tzv. ekonomski pristup) zastupale su zemlje koje su se zalagale za postupnost u stvaranju istinske monetarne unije sa konačnim ciljem uvođenja jedinstvene valute i vođenja jedinstvene monetarne politike, dok su drugu ideju (tzv. monetaristički pristup) zastupale zemlje koje su željele tek labavu koordinaciju monetarnih politika, a bez prenošenja nacionalnog monetarnog suvereniteta na nadnacionalnu (europsku) razinu. Ekonomski pristup stvaranju monetarne unije predviđao je čvršću koordinaciju ekonomskih politika, te dovršetak liberalizacije tijekova kapitala između zemalja članica. Ovo posljednje bilo je iznimno važno, budući su do početka 1990.-ih godina još uvijek postojala relativno velika ograničenju u prekograničnom kretanju kapitala između zemalja članica, a ukidanje tih barijera očekivano je donosilo niz koristi. One su uključivale veće i učinkovitije tržište kapitala, manje izglede za poremećaje na takvim tržištima, veću dostupnost i širi izbor izvora financiranja u skladu sa specifičnim potrebama, te ujednačavanje kamatnih stopa na razini čitave Europske unije. Na taj način bili bi stvoreni preduvjeti za održivo fiksiranje bilateralnih deviznih tečajeva kao sljedeće, prijelazne faze ka uvođenju jedinstvene valute. Nadalje, ekonomski pristup previđao je i osnivanje neovisne središnje banke na razini EU koja bi vodila jedinstvenu monetarnu politiku i politiku deviznog tečaja nove valute koja bi zamijenila nacionalne valute zemalja članica. S druge strane, monetaristički pristup predviđao je monetarno integriranje po ’ubrzanom postupku’. To se primarno odnosilo na fiksiranje bilateralnih deviznih tečajeva, ali bez prethodne koordinacije ekonomskih politika. Ovaj pristup predviđao je i osnivanje monetarnog instituta (bez uobičajenih nadležnosti središnje banke) koji 152

perspektive

Kompromis ekonomskog i monetarističkog pristupa

bi se po potrebi bavio pitanjima vezanim uz neravnoteže u bilanci plaćanja. Iako monetaristički pristup nije predviđao istinsku monetarnu integraciju, te se zalagao za vrlo rizični plan fiksiranja deviznih tečajeva, a bez prethodne snažnije koordinacije monetarnih politika, na političkoj razini pokušalo se pronaći kompromis između ovih dvaju pristupa, kako bi projekt monetarnog integriranja dobio što širu potporu među zemljama članicama. Taj kompromis uključen je u temeljni dokument kojim se predviđa monetarno integriranje i prema kojemu je ovaj projekt i realiziran – Sporazum iz Maastrichta.

Sporazum iz Maastrichta Sporazum iz Maastrichta, potpisan 1992. godine, predstavlja jedan od najvažnijih osnivačkih ugovora EU, zbog svojih političkih i ekonomskih aspekata. U političkom smislu on je uveo novine u smislu uvođenja međuvladine suradnje u području pravosuđa i unutarnjih poslova (posebno po pitanju imigracije i azila), kao i suradnju u području vanjske i sigurnosne politike, te je uveo koncept europskog državljanstva (Official Journal of the European Communities, 1992.). U ekonomskom smislu ovaj sporazum je definirao kriterije za sudjelovanje u ekonomskoj i monetarnoj uniji (tzv. kriteriji iz Maastrichta), i definirao korake ka njezinoj realizaciji. Prije samog uvođenja nove valute, trebalo je ojačati jedinstveno tržište EU i ukloniti preostale barijere slobodnom protoku roba i usluga, kako bi koristi od uvođenja jedinstvene valute bile veće. Konkretno, identificirane su fizičke, tehničke i fiskalne barijere slobodnom prekograničnom protoku roba i usluga2. To je zahtijevalo uklanjanje određenih tipova ograničenja (npr. dobrovoljna izvozna ograničenja u određenim kategorijama tekstila i elektroničke opreme), standardizaciju procedure i načina određivanja carinske osnovice, uklanjanje dotad vrlo raširenih nacionalnih preferencija kod javnih nabavki, i konačno jedinstvenu regulativu državnih pomoći, subvencija i poreznih olakšica (Cecchini, 1988.). Na ovaj način trebalo je konačno uspostaviti funkcionalno jedinstveno tržište koje bi putem veće alokativne učinkovitosti donijelo korist ne samo poslovnom sektoru, nego i građanima EU-a. U istom ’paketu’ predradnji za uvođenje nove valute bilo je predviđeno i jačanje koordinacije ekonomskih politika zemalja članica, ali i donošenje mjera kao potpore jačanju ekonomske i socijalne kohezije u uvjetima očekivanih negativnih eksternalija uvođenja nove valute. Sama realizacija stvaranja monetarne unije trajala je otprilike 12 godina (1990.-2022.) i uključivala je tri faze. U prvoj fazi bila je predviđena puna liberalizacija prekograničnih kapitalnih transakcija, kako kratkoročnih kapitalnih transakcija poslovnih subjekata, tako i svih kapitalnih transakcija fizičkih osoba. U drugoj fazi bilo je predviđeno osnivanje Europskog monetarnog instituta kao prethodnika buduće Europske središnje banke. U ovoj fazi definirani su i kriteriji 2

Te prepreke odnosile su se na preostale granične kontrole i carinske formalnosti, kao i razlike u nacionalnoj regulativi (npr. porezni sustavi).

broj 3-4 :: prosinac 2023.

153

U fokusu

ulaska u monetarnu uniju, kao i samo ime nove europske valute. Treća faza uključivala je nepovratno fiksiranje bilateralnih deviznih tečajeva koje je neposredno prethodilo samom uvođenju eura. Ova posljednja faza, koja je trajala od 1999. godine, pa do samog uvođenja eura 2002. godine3 bila je ujedno i najrizičnija zbog mogućih poremećaja na tržištu (eventualno uzrokovanih i špekulativnim napadima na sustav poput onih iz 1992.), no ona je ipak prošla bez većih problema.

Kriteriji konvergencije Sporazum iz Maastrichta odredio je makroekonomske kriterije koje su zemlje buduće članice monetarne unije trebale ispuniti kako bi formirale funkcionalnu monetarnu uniju. Osnovna ideja tih kriterija bila je stvoriti makroekonomsku koheziju između zemalja članica i to putem međusobne konvergencije njihovih makroekonomskih pokazatelja, a sve u cilju jednostavnijeg upravljanja monetarnom unijom u kojoj svaka zemlja članica ima svoju fiskalnu politiku (tzv. monetarno-fiskalna asimetrija EMU). Kriteriji konvergencije uključuju stabilnost cijena i deviznih tečajeva, ravnotežu u fiskalnom sektoru, i stabilnost dugoročnih kamatnih stopa. Konkretno, svaka zemlja koja pristupa EMU trebala je ispuniti sljedeće kriterije4: 1. stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5 postotnih bodova od prosjeka stopa inflacije triju zemalja sa najnižim stopama godišnjeg rasta cijena, mjereno harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena; 2. manjak središnjeg državnog proračuna ne smije prelaziti 3% BDP-a; 3. javni dug središnje države ne smije prelaziti 60% BDP-a; 4. dugoročne kamatne stope na zaduživanje javnog sektora ne smiju biti više od 2 postotna boda od prosjeka kamatnih stopa triju zemalja s najnižim stopama godišnjeg rasta cijena, mjereno harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena i 5. devizni tečaj treba biti stabilan, tj. najmanje dvije godine mora uspješno sudjelovati u mehanizmu deviznog tečaja (Exchange Rate Mechanism – ERM) što znači bez znatnijih odstupanja od središnjeg pariteta u ERM-u i izostanak devalvacije nacionalne valute prema euru.

Nova zajednička valuta euro uvedena je 1. siječnja 2002. godine u 12 zemalja članica EU (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska). Proces zamjene nacionalnih novčanica i kovanica trajao je do 30. lipnja 2002. godine, pa se to razdoblje označava kao razdoblje paralelnih valuta, budući su tada nacionalne valute na odlasku i nova valuta euro ravnopravno služile kao punopravna sredstva plaćanja. 4 Prema Sporazumu iz Maastrichta svaka zemlja članica EU ima obavezu pristupanje monetarnoj uniji, bez unaprijed definiranog roka. Ipak, izuzeće od toga napravljeno je u slučaju Danske koja nema tu obavezu (tzv. opt-out clause). 3

154

perspektive

Kompromis ekonomskog i monetarističkog pristupa

Kao dodatni kriterij može se navesti i usklađivanje zakonodavstva vezanog uz ulogu i funkcije nacionalnih središnjih banaka koje nakon osnivanja EMU postaju dijelom Eurosustava na čelu s Europskom središnjom bankom (Issig, 2008.). Na taj način Europska središnja banka preuzima temeljne funkcije središnje banke kao što su kreiranje monetarne politike i politike deviznog tečaja, izdavanje novčanica, te kontrola izdavanja kovanica koja je u nadležnosti nacionalnih središnjih banaka5. Nakon uvođenja eura broj zemalja koje koriste euro do 2023. godine porastao je na 20, a gospodarsko značenje EU, kao jedinstvenog tržišta s jedinstvenom valutom, bez valutnih rizika i transakcijskih troškova, znatno je poraslo6. Na taj način eurozona je postala tržište od skoro 350 mil. stanovnika, koja se sa svojim ekonomskim potencijalom uspješno nosi sa onim SAD i Kine, a pri čemu je euro postao druga najvažnija rezervna valuta (iza USD) s udjelom od ca. 20%.

Literatura: Cecchini, P. (1988.). The European Challenge 1992 – The Benefits of a Single Market. Aldershot: Wildwood House Ltd. Giersch, H. (1985.). Eurosclerosis. Kieler Disskussionsbeiträge, No. 112, Institut für Weltwirtschaft (IfW), Kiel. Mulhearn, C. i Vane, H. R. (2008.). The Euro – Its Origins, Development and Prospects. Cheltenham: Elgar. Issig, O. (2008.). The Birth of the Euro. Cambridge: Cambridge University Press. Treaty on European Union. Official Journal of the European Communities, No.C 191/1. 29. July 1992.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

155

ZBIVANJA BRŽA OD PROGNOZA

Globalizacija klimatskih ekstrema Budućnost je čovječanstvo uhvatila na spavanju i narugala se neuvjerljivim obećanjima. piše: Drago Kojić Tijekom proteklih desetak godina klimatske promjene bile su česta tema digitalnih i klasičnih medija diljem svijeta. Uz mrvicu cinizma mogli bismo kazati da je jedino nogomet, kao navodno najvažnija sporedna tema, privlačio jednaku ili veću pozornost novinara i javnosti. Naravno, ni Perspektive nisu mogle zanijekati zbivanja kojima se ponovno vraćamo, tko zna koji put. Međutim, bitna je promjena u pristupu. Dosad smo upozoravali javnost što bi se moglo dogoditi nama i našem planetu ako ne budemo s više odgovornosti pokušavali spriječiti ili barem ublažiti vremenske hirovitosti. Sada je besmisleno govoriti u futuru nego o onome što svjedočimo. Drugim riječima budućnost nas je već dostigla. Klimatske promjene dramatičnih razmjera već su nas temeljito uzdrmale. Pesimisti dolijevaju ulje na vatru plašeći nas još pogubnijim scenarijima i vjerojatno su u pravu. Ali ono što nas je već „strefilo“ sasvim je dovoljno da čovječanstvo, ako želi opstati, mora prestati obećavati odgovornije ponašanje i preći s riječi na konkretnije ponašanje. Doslovce do jučer bilo je pametnjakovića koji su mogli govoriti da ekstremno ponašanje prirode neće pogoditi njih nego nekoga u drugim „egzotičnijim“ dijelovima svijeta. Proteklo ljeto konkretno je pokazalo da više nema područja za skrivanje. Više od 20 tisuća ljudskih žrtava u poplavama nakon žestoke oluje zabilježeno je u ne baš tako dalekoj Libiji. Manje pogibeljno, ali ne baš idilično bilo je u geografski vrlo bližoj Grčkoj, Turskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, da ne spominjemo susjednu nam Sloveniju, gdje su uz brojne stambene i poslovne zgrade stradali i srećom malobrojni ljudi. Mi Hrvati možemo se tješiti da smo i ovaj put u međunarodnoj podjeli elementarnih nepogoda prošli uz relativno podnošljive materijalne i ljudske gubitke. Ali naši sunarodnjaci koji žive uz Muru, Dravu i još neke rijeke dugo će još pamtiti poplave koje su prijetile mnogim gradovima, uključujući Osijek.

156

perspektive

Globalizacija klimatskih ekstrema

Nadmoć prirode Drugim riječima, gdje god da se čovjek ljetos zatekao, bilo u Ateni, Rimu, Phoenixu (u Arizoni), Teheranu, Pekingu itd. mogao je izravno, bez posredovanja medija osjetiti nadmoć prirode. Bilo da je riječ o suši, požarima, poplavama, grmljavinskim nevremenima, ničega nije nedostajalo. Čak ni na idiličnim Havajima, gdje je požar na dulje vrijeme zapečatio idiličnost jednog od tamošnjih otoka o kojima sanjanju potencijalni turisti iz svih krajeva svijeta. Uostalom iako smo relativno bezbolno prebrodili ovogodišnji srpanj i kolovoz i Zagrepčani su u dva navrata imali priliku iskusiti snagu prirodne hirovitosti. Kako god bilo, globalne vremenske prilike predstavljaju paradoks. (Možda ne jedini.) Na mnogim područjima zabilježeni su događaji bez presedana, drukčiji su od svega što se dogodilo prije. Ali ti događaji mogu se i pretkazati lakše nego ikada prije.

(Ne)uvjerljive prognoze Ekstremne vrućine u Europi i SAD-u protekloga ljeta najavljivane su danima unaprijed. Današnje prognoziranje i odluke kako će se priopćiti javnosti vrlo su lagan posao za meteorologe. Ekonomisti i politički prognostičari čestu su suočeni s činjenicom da njihova predviđanja ne potvrđuju stvarni događaji. Nasuprot njima, prognostičari vremena uspijevaju ostvariti poboljšanja u modeliranju kaotičnoga sustava. Iza takvog usavršavanja stoje i neuspjesi. Primjerice, prognostičari Ujedinjenoga Kraljevstva propusti su 1987. predvidjeti oluju koja je prouzročila smrt 18. ljudi. Neuspjeh ih je motivirao da usavrše svoj posao i danas su u svjetskom vrhu po kvaliteti svoga odgovornog posla. Znanost prognoziranja vremena datira iz sredine 19. stoljeća. Robert Fitzroy, svojedobni zapovjednik broda Beagle, na kojem je plovio Charles Darwin na svom istraživačkom putovanju, utemeljio je 1854. Ured za vremensku prognozu Ujedinjenog Kraljevstva. Početna mu je uloga bila poboljšanje sigurnosti plovidbe brodova, uz promatranje i bilježenje podataka. Prognoziranje vremena danas pretpostavlja međunarodnu suradnju. Putem Svjetske meteorološke organizacije UN-a, utemeljene 1950. zemlje razmjenjuju podatke o vremenu.

(Ne)odgovornost Unatoč sve preciznijim prognozama, katkad se može steći dojam da to zanemaruju činitelji koji bi trebali biti najodgovorniji. Iako se nitko ne usuđuje otvoreno negirati opasnosti kojima smo izloženi Desničarski političari odlučno će poreći vlastitu odgovornost za oblikovanje povoljnije budućnosti, smatrajući da je razvijeni zapad dovoljno učinio ili da će nas spasiti nove tehnologije. Ili možda umjetna inteligencija u nedostatku klasične. Ima i bizarnih pokušaja da se zaobiđe ono što je u središtu događaja. Tako je, primjerice, kada je nebo nad državom New York u lipnju postalo narančasto, Rudi Giuliani twitao: „Je li to posljedica velikih požara, klimatskih

broj 3-4 :: prosinac 2023.

157

U fokusu

promjena ili nečega zlokobnijeg?“ Kada je 30. rujna u New Yorku proglašeno izvanredno stanje nakon što je u žestokoj oluji poplavljen velik dio grada, podzemna željeznica, kanalizacija i ostala infrastruktura, izostao je komentar. U UK-u je pak bivši torijevski ministar lord David Frost nedavno izjavio da se ne treba previše zabrinjavati jer više ljudi umre od hladnoće nego od vrućine. Mogao je barem nešto naučiti od Margaret Thacher koja je još 1989. dalekovidno upozoravala na opasnost ispuštanja u zrak ugljikovih plinova na zasjedanju Generalne skupštine UN. Neki moderni konzervativci, uključujući valjda i spomenutoga bivšeg ministra, koji se smatraju thacherovcima ne vole se sjećati njezinih riječi da se problemi mogu riješiti jedino uz široku međunarodnu suradnju. Naravno, bila je u pravu.

Drvena iluzija Kada se u studenom 2021. sudionicima globalnog klimatskog skupa obratio milijarder Marc Benioff, glavni direktor tvrtke Salesforce, bio je vrlo razdragan. Više od 100 zemalja upravo se bilo obvezalo uložiti 19 milijardi USD javnoga i privatnog novca kako bi se zaustavio gubitak šuma. „Izgubili smo tri bilijuna stabala na planetu“, upozorio je: „Trebamo posaditi bilijun drveća.“ To bi apsorbiralo 200 gigatona ugljika, što je ekvivalent dvije trećine postojeće emisije plina što ih je prouzročio čovjek, obrazložio je. Benioffova vizija borbe protiv klimatskih promjena pomoću obnove šume uklapa se u kampanju što je proteklih desetak godina provode poslovni lideri dobrotvorna društva, uz obećanja više od stotinu vlada da će se odazvati akciji obnove šuma. Međutim, praktički je nemoguće dokučiti količinu obećanog drveća i zemljišta za pošumljavanje jer je kampanja nejasna o tome koliko se pojedinačni ciljevi podudaraju ili sukobljavanju. U nedavnom izvještaju navodi se da samo vlade planiraju zasaditi ili obnoviti područja veličine četiri površine Indije. Koliko je to realno? Namjena je pak pohvalna: smanjiti količinu ugljika na planetu, poticati bioraznolikost i poboljšati sredstva i uvjete za život. Ali jednostavna zamisao suočena je sa složenom realnošću, a neki znanstvenici iznose brojne prepreke. Od nestašice prostora, tj. prikladnoga zemljišta do nedovoljne pouzdanosti da će mlado drveće postići pretpostavljenu djelotvornost u pohrani ugljika.

Obećanja bez pokrića Međunarodne organizacije tvrde da je zaštita i obnova svjetskih šuma od ključne važnosti za ograničavanje porasta globalne temperature za 1,5 °C u odnosu na predindustrijsku razinu. Ali kritičari tvrde da se preveliki naglasak stavlja na „ozdravljenje“ umjesto na „zaštitu“, tj. na neutraliziranje emisije umjesto na sprečavanje njezina nastanka. Barem trećina korporacija koje obećavanju da će posaditi drveće u skladu s kampanjom Benioffa od jednog bilijuna stabala imaju na umu neutraliziranje posljedica umjesto sprečavanja njihova nastanka, navedeno je u analizi Financial Timesa 73 dokumenta u kojima se iznose obećanja. Zbroj 158

perspektive

Globalizacija klimatskih ekstrema

46 obećanja o sadnji iznosi najmanje tri bilijuna novih stabala. Ekosustave treba ojačati da bi se izbjegao slom bioraznolikosti, kažu stručnjaci, ali to valja uraditi na ispravan način. Mnogi projekti nisu uspjeli pribaviti obećanu korist lokalnom stanovništvu, drugi su pak stvorili monokulturne komercijalne plantaže koje čine neadekvatan okoliš za divljač, a mnogo mladog drveća naprosto ugine.

Važno je sačuvati bioraznolikost Od spomenute skupine kompanija 24 je nedavno izjavilo da je već zasadilo 300 milijuna drveća, neka još 2004. ali samo dva projekta navode koliko je stabla preživjelo. Neki kritičari pokreta sadnje drveća prigovaraju aktivistima da su prvenstveno usredotočeni na pošumljavanje zemljišta na globalnom jugu, gdje drveće raste brže, a zemlja je jeftinija. Tako je jedan scenarij prikazan u studiji 2020. davao prednost poljoprivrednim prostranstvima u tropskim područjima, zanemarujući ona u pojasu s umjerenom klimom. Svrstano je više od 96 posto poljoprivrednih terena na Filipinima i u Ekvatorskoj Gvineji među prioritete za pošumljavanje. Čak i kada bi prostor bio bezgraničan, sadnja drveća uz očekivanje da će trajno pohranjivati ugljik, nije realna, prije svega zato što će nakon 20 do 30 godina ta vegetacija dotrajati, upozorava Simon Lewis, profesor na Sveučilišnom koledžu u Londonu. On podsjeća da znatan dio drvne mase završava u proizvodima kao što su građevinski elementi za vikendice ili toaletni papir. Ugljik se ubrzo vraća u atmosferu. Znanstvenici i poklonici kampanje uzgoja bilijuna novog drveća jedinstveni su u stajalištu da je zaštita postojećeg šumskog fonda najvažnije na prirodi utemeljeno rješenje za ograničenje globalnog zatopljenja. Ali obnova ekosustava na adekvatan način od presudne je važnosti za usporavanje ugrožavanja bioraznolikosti.

Uzburkani oceani Globalnu pozornost privukla je informacije da je krajem srpnja pred obalom Floride izmjerena temperatura mora 38,4 °C, što je otprilike usporedivo s naglašenom vrućicom ljudskog tijela. Znajući da je to iznad razine koju mogu izdržati koralji, biolozi u Key Westu shvatili su da praktički nemaju izbora već da moraju uzorke pohraniti u tankove na obali. Koralji na toplinski stres reagiraju u dvije faze: najprije poblijede zatim uginu. Koraljna kriza na Floridi i na području Kariba samo su jedna od klimatskih epizoda koje su uzburkale oceane i alarmirale znanstvenike ove godine. Vjerojatno je najuzbudljivije i klimatski najpogubnije ono što se zbiva na području uz Antarktiku, gdje je prošle zime znatno smanjena količina leda koji inače okružuje zaleđeni kontinent. Klimatolozi upozoravaju da bi ta prijetnja mogla izazvati znatno pogubnije posljedice od svega što je čovječanstvo dosad iskusilo. Ako se ono što se dosad smatralo da je globalni zamrzivač pretvori u globalni radijator posljedice bi mogle biti nesagledive. Morski biolozi trenutačno su vrlo zabrinuti za efekte zatopljenja na ribarstvo, nakon što je temperatura mora u nekim dijelovima broj 3-4 :: prosinac 2023.

159

U fokusu

sjevernog Atlantika porasla pet stupnjeva Celzija iznad normale. „Ovo je zaista ekstremno neuobičajena godina“ izjavio je Stefan Rahmatori, profesor oceanske fizike na Sveučilištu Potsdam u Njemačkoj. „Ako pogledate atlantske temperature i antarktički led u moru, promjene su nadmašile sve što je dosad zabilježeno u istraživanjima.“

Šokirani znanstvenici Prosječna temperatura na morskoj površini diljem globusa raste samo 0,1 °C od 1970. što je upola sporije od zagrijavanja atmosfere. Ukupan porast u protekloj godini blizu je 0,2 °C, s većim intenzitetom morskih toplinskih valova na nekim područjima. Na dan 01. kolovoza prosječna globalna temperatura morske površine dostigla je gotovo 21 °C, kako navodi europska istraživačka ustanova Copernicus. Taj je toplinski rekord posebice uznemirujući imamo li na umu da je ožujak obično najtopliji mjesec za svjetske oceane. El Niño, ciklično zagrijavanje istočnog dijela ekvatorijalnog Tihog oceana, što prouzrokuje globalne promjene temperature te učestalost i intenzitet kiše, „bio je tek u početnoj fazi u vrijeme rekordnih vrućina“, upozorava u FT-u Chris Merchant, profesor istraživanja oceana na Sveučilištu Reading. On očekuje daljnje zatopljenje tijekom sljedeće godine nakon što El Niño učvrsti svoj dugogodišnji trend. Mnoge morske životinje imaju znatno uži temperaturni opseg opstanka nego kopnene. Naročito su osjetljivi koraljni grebeni jer su stacioniran na jednom mjestu. Znanstvenici su šokirani i zbunjeni ovogodišnjim izostankom uobičajene količine leda oko Antarktike. Odstupanje je toliko izraženo da se ne može uspoređivati s povijesnim kretanjima. Znanstvenici pokušavaju dokučiti 160

perspektive

Globalizacija klimatskih ekstrema

što potiče promjene. Teškoće u stvaranju čvrstih zaključaka proizlaze iz činjenice da je teško odrediti debljinu antarktičkog leda. Ne može se izravno izmjeriti uz pomoć satelita. Možda led postaje tanji već godinama i sad je dostignuta kritična točka te je postao toliko lomljiv da se ne može piriti prema sjeveru kao dosad.

Porast razine mora Više znanstvenika predviđa da će poremećaj u stvaranju antarktičkoga leda utjecati na porast razine oceana. Utjecaj na život divljači, ptica i riba bit će znatan i raznolik. Sisavci i ptice kojima je morski led potreban za prehranu i razmnožavanje, kao što je, primjerice, carski pingvin, bit će teško pogođeni ekstremnim zatopljenjem. Ali ekolozi su najviše zabrinuti za opstanak račića kojima se hrane kitovi. Ti sićušni račići kojim obiluju polarni oceani, glavni su izvor hrane živim bićima u blizini Antarktike. Valovi vrućine obično ugrožavanju 10 posto oceana, a sada se to popelo na 44 posto, kako upozorava američka Uprava za oceane i atmosferu. Ta agencija pretpostavlja da će se do kraja ove godine utjecaj povećati na 50 posto. Složena kombinacija činitelja, uz pretjerano dodatno ispuštanje plinova staklenika u atmosferu ubrzava zagrijavanje oceana. Ironično, u tu kategoriju možemo uvrstiti ne tako davnu globalnu akciju čišće plovidbe korištenjem goriva s manje sumpora. Time je povećana količina sunčeve svjetlosti koja dopire do morske površine, smanjujući stvaranje zagađujućih čestica koje mogu stimulirati nastanak oblaka. Razvila se prepirka o tomu je li utjecaj tih sprejeva malen ili znatan, ali nerealno je očekivati da će se vratiti plovidba koja previše zagađuje. Nekim stručnjacima najštetnija posljedica zagrijavanja oceana jest u tome što gube sposobnost apsorbiranja kisika. To ima naročito nepovoljne posljedice na velike ribe koje u takvim okolnostima mogu masovno ugibati. Time nije iscrpljen repertoar ekoloških poremećaja pod utjecajem pregrijanih oceana. Javlja se štetno cvjetanje alga, uz poremećaje u mriještenju. Iako koraljni grebeni zauzimaju manje od jeda posto oceanskoga dna, njihova bioraznolikost, slično kao kišne šume, čini ih prikladnim obitavalištem za 25 posto morske flore i faune.

Oprez prema nevidljivim pomagačima Malo je problema s kojima se suočeno čovječanstvo koji su veći od klimatske krize. Ali jedno od potencijalnih rješenja toliko je sićušno da je nevidljivo našem oku bez optičkoga pomagala. Riječ je o mikrobima. Tegan Nock, 32-godišnja bivša naučnica, odrasla na farmi u zabačenom području Australije, tvrdi da mikrobiološka tehnologija u obradi tla i njegovanje usjeva može ublažiti negativne posljedice koje je ekosustavima diljem planeta prouzročila dugotrajna industrijalizacija poljoprivrede. Nock, koja je prije četiri godine u partnerstvu pokrenula farmersko poduzeće Loam Bio, uzgojila je mikrobiotičke gljive koje bi mogle ne samo poboljšati kvalitetu tla nego ga navesti da apsorbira ugljik. Kako sugerira Financial Times, broj 3-4 :: prosinac 2023.

161

U fokusu

ako bivša australska farmerica ostvari svoju zamisao korist bi mogla biti dvojaka. Poljoprivrednici, suočeni sa sve nepredvidljivim vremenskim anomalijama, uključujući suše, poplave i ekstremno visoke temperature, dobit će pomoć. Istodobno će se ublažiti utjecaj prehrambene industrije koja uzrokuje trećinu globalne emisije stakleničkih plinova. Poput većine poljoprivrednika u Australiji, koji su 19801-ih i 1990-ih prihvatili prirodniji način uzgoja usjeva, Nock i njezina obitelj nastojali su povećati prinose primjenjujući regenerativne i slične metode kako bi se tlo oporavilo. Logičan sljedeći korak bilo je traženje načina za povećanje količine ugljika pohranjenoga u tlu njezine obiteljske farme od 3000 hektara. Gljivični pristup na toj farmi pomaže da se u tlu pohrani dvostruko veća količina ugljika nego primjenom konvencionalne poljoprivrede, a zdravije tlo zadržava više vode i hranjivih tvari, povećavajući proizvodnju. Poduzeće Loam Bio privuklo je pozornost nekoliko investitora, uključujući jednu korporaciju australske vlade i tvrtku Horizon Ventures u vlasništvu hongkongskog milijardera Li Ka-shinga.

Za i protiv Motivirane potrebom da se ublaže klimatski poremećaji zemlje diljem svijeta, uključujući i članice EU-a, koje su dosad sporo primjenjivale regenerativne postupke, sada nastoje biti marljiviji učenici i uvoditi održivije ratarske postupke. Nova poljoprivredna politika i stroža regulacija sintetičkih proizvoda vjerojatno će potaknuti primjenu prirodnijih metoda povećanja proizvodnje i zaštite usjeva od štetnika i bolesti. U tom kontekstu, kažu pobornici, mikrobska tehnologija predstavlja znatno poboljšanje. Ali mnogi ratari nisu uvjereni u mikrobiološku svemoć. Njihova djelotvornost uvelike ovisi o klimi i vrstama tla, primjena može biti skupa. Katkad podizanje kvalitete zemljišta može biti dugotrajno. Revolucija o kojoj sanja gospođa Nock možda ipak neće nastupiti tako brzo. Međutim, zagovornici upozoravaju na dva važna argumenta u korist mikrobiološke tehnologije. Prvi je da pretvaranje fosilnih goriva u tradicionalno umjetno gnojivo, jedan od tri ključna elementa potrebna za rast biljaka, ne samo što stvaraju plinove staklenika, uključujući metan i CO2, već uzrokuju gubitak bioraznolikosti potiskujući druga dva sastojka: fosfate i potašu. Prema istraživanjima, oko dvije trećine dušika i polovica fosfatnih gnojiva što se stavljaju u usjeve gubi se, najčešće otječući u plovne kanale ili u oceane, gušeći život u vodi i stvarajući mrtva područja, gdje je tako malo kisika da organizmi ne mogu preživjeti. Unatoč snažnom zagovaranju uporabe mikroba na farmama, napuštanje konvencionalnih farmerskih metoda čini se rizičnim izborom za mnoge uzgajivače. Ako žetva zataji, godina propale žetve pretvara se u godinu bez prihoda i bez sredstava za naknadu troškova. Skepticizam prema mikrobskoj poljoprivredi najjači je među velikim proizvođačima, naročito zato što, za razliku od sintetičkih gnojiva, djelotvornost ovisi o činiteljima kao što su vrsta tla, klimatski i vremenski uvjeti. I vlade su zasad oprezne prema riziku gubitka hrane, ako nešto krene po zlu.

162

perspektive

Globalizacija klimatskih ekstrema

Primjerice, nedavna radikalna promjena u poljoprivrednim metodama u Šri Lanki, uz ekonomsku krizu koja je uslijedila, ukazala je na opasnosti od naglih poteza. Unutar EU-a mišljenja su zasade podijeljena kada je riječ o ratarskim mikrobima. Realno je zaključiti da će eventualna revolucija biti postupna – ako je bude.

(Ne)održiva turistička monokultura Svjetska meteorološka organizacija proglasila je srpanj 2023. najtoplijim mjesecom u povijesti, čime oboren je rekord navodno star 200.000 godina, ako se mogu smatrati pouzdanim procjene iz razdoblja kada nije bilo pouzdanih mjernih instrumenata. Ali u svakom slučaju današnje temperature Zemlje prekoračuju ključni prag zagrijavanja, tj. međunarodno prihvaćen cilj od 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Znanstvenici drže da bi bez čovjekova djelovanja valovi ekstremnih vrućina, uz nestašicu vode i apokaliptični požari diljem sjeverne polutke, bili nemogući. Drugim riječima, da je homo sapiens isključivi krivac za nepodnošljive klimatske ekscese. Očito je da nam Gea otkazuje gostoprimstvo. Vrućine, oluje, poplave i drugi poremećaji desetkuju poljoprivredne prinose, dakle uskraćuju hranu i uništavaju zgrade, prometnice, industriju i sve što je čovjek stvorio, ugrožavajući nam zdravlje. Niti jedna djelatnost nije imuna na klimatske hirovitosti, a na popisu žrtava sve se češće pojavljuje turizam. Dakle, djelatnost koja je desetljećima globalnu popularnost stjecala prvenstveno ugošćujući došljake s hladnog sjevera na privlačno toplom Sredozemlju, Floridi, Kaliforniji, Havajima, Maldivima, Sejšelima i drugim globalno privlačnim odredištima. Sve je više znakova da predstoje znatne promjene u tom sektoru, što se svakako tiče i Hrvatske koja svoj ekonomski potencijal u sve većoj mjeri sve više koncentrira baš na turizam.

Preambiciozna očekivanja Iako prema nekim površnim anketama znatan broj onih koji već godinama uporno testiraju gostoljubivost hrvatskih jadranskih ljetovališta ne kani ni idućih godina odustati od dolaska na naše privlačne lokacije, ozbiljne analize sugeriraju da bi privlačnost sredozemnih odredišta mogla donekle jenjati, u korist sjevernijih, naročito ako se iduće godine ponove li možda čak ojačaju klimatski ekstremi. U svakom slučaju preuranjene su najave pojedinih naših novinara da će Hrvatska biti maje pogođena vremenskim hirovima od konkurenata. Uostalom, nije više uvjerljiva ni procjena Svjetskog vijeća za putovanja i turizam da će europski turistički sektor do 2032. rasti po prosječnoj stopi od 3,3 posto. Analiza Europske putničke komisije upozorava da je broj europskih turista koji namjeravaju putovati na sredozemna odredišta tijekom ljeta i jeseni pao 10 posto u usporedbi s istima lanjskim razdobljem.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

163

U fokusu

Kako god bilo, klimatska iznenađenja potkrepljuju upozorenja analitičara koji već godinama tvrde da se hrvatski turizam razvoja kaotično, uništavajući obalu i okolne krajolike. Ne može biti glavni i jedini cilja da bilježimo sve više noćenja zanemarujući očuvanje prirode i kulturnog nasljeđa. Morali bismo se ugledati u konkurentska odredišta koja ne žele potrošiti ono što su naslijedila od prijašnjih generacija.

Upozoravajuće bizarnosti Turisti zaslužuju uvažavanje i dobrodošlicu, a kada se to zloupotrebljava ni domaćini nisu bez odgovornosti. Pokazuju to brojni ekscesi diljem Sredozemlja i drugih atraktivnih područja. Osmjehe „hrabrih“ turističkih znatiželjnika moglo se vidjeti na selfijima prije i tijekom zatišja COVID-a 19 na različitim lokacijama, čak pred vratima Auschwitza. Ili dok se brčkaju u vodi slavne rimske Fontane di Trevi. Neki talentirani skriboman uspio je nedavno urezbariti ime svoje djevojke i vlastito (Ivan+Hayley 23) u dva tisućljeća star zid od opeke rimskog Colosseuma. Neka ruska utjecajnica (influenserica) morala je zajedno s mužem napustiti otok Bali nakon što je svojom fotografijom – bez krpice na tijelu – „ukrasila“ stablo 700 godina stare bengalske smokve (banyana). U Amsterdamu se zateklo društvo momaka u odjeći ukrašenoj plastičnim penisima, ležeći na pločniku i povraćajući (valjda alkohol). To su samo neke od bizarnosti, kakvih ne manjka ni u Hrvatskoj, uključujući „originalne“ oblike male ili čak velike nužde na atraktivnim arhitektonskim spomenicima. Kao i svi ostali turisti i takvi „inspirativci“ pridonose klimatskim promjenama, pojačavajući toplinske valove i udare koji su prošlog ljeta zahvatili znatan dio južnih dijelova Europe ili odredišta na drugim kontinentima. Procjenjuje se da avionski i ostali prijevoz turista pridonosi oko pet posto emisije stakleničkih plina u atmosferi.

Prekobrojni pomorski kapetani Navedene ispade mogli bismo pripisati hirovima neozbiljnih pojedinaca. Ali ne možemo u tu kategoriju svrstati sve veći broj plovila od prekooceanskih grdosija do različitih glisera koji „obogaćuju“ zrak štetnim plinovima, ugrožavaju kupače, pa i sebe opasnom i nestručnom plovidbom. Nije slučajno što su neke zemlje ne samo ograničile (djelomično i zaboravile) plovidbu u bliz8ini svoje obale i što naplaćuju i sam obilazak ljetovališta s raskošnom povijenom arhitekturom. Hrvatska je još uvijek vrlo širokogrudna prema protagonistima svih oblika turizma, pretvarajući ga u ekonomsku monokulturu. S obzirom na takvo stanje ne možemo se nekritički žaliti na klimatske poremećaje koji nastaju sami po sebi. Točno je da je u prošlosti znalo biti opakih epizoda. Npr. japanski zaljev Isa 26.9.1959. pogodio je tajfun pri čemu je nestalo više od 5.000

164

perspektive

Globalizacija klimatskih ekstrema

osoba. Povremeno su se javljale druge slične katastrofe, ali današnji klimatski poremećaji obilno ih nadmašuju. Posljednjeg dana ovogodišnjeg rujna više od 60.000 Švicaraca okupilo se u Bernu, zahtijevajući na prosvjedu trenutačno djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena. Švicarski klimatski savez kao organizator istaknuo je da su zemlje sjeverne polutke, poput Švicarske najviše pridonijele klimatskim emisijama, iako će siromašnija južna hemisfera najvjerojatnije pretrpjeti najteže posljedice. Trebao bi da samokritički pristup prihvate i ostali zagađivači jer je to jedini način da dočekamo rashlađivanje atmosfere, ne samo zimi nego i ljeti.

Sukobi na sve strane Nedavno smo bili suočeni s dramatičnim upozorenjem da je u južnu Europu do kraja rujna stiglo 186.000 migranata, najviše 130.000 u Italiju, što je povećanje od 83 posto u odnosu na prošlu godinu. Nije ih stiglo 2.500 koji su izgubili život, uglavnom u moru. Netko će upitati kakve veze imaju migracije s klimatskim promjenama, ali odgovor je očit. Klimatski ekscesi najviše pogađaju upravo one koji i u povoljnim vremenskim prilikama ekonomski jedva opstaju. A kad vrućina ojača sve je više onih koji stavljaju i sam život na kocku ne bi li se domogli prilike da u razvijenom svijetu zarade dovoljno za vlastito preživljavanje i za obitelj. Naravno, klimatskim hirovitostima ne pomaže ni rat koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine. Ne samo što se uz žrtvovanje ljudskih života time dodatno zagađuje atmosferu, da ne govorimo o ogromnim troškovima branitelja, pa i napadača. Međutim nije to jedini ratni sukob na našem planetu. Već desetljećima ne prestaju građanski ratovi, državni udari i drugi oružani sukobi. Prema dokumentu Instituta za istraživanje međunarodnih sukoba u Heidelbergu u svibnju ove godine u svijetu se odvijao 21 rat i 363 lokalnih sukoba. Rekorder je afrički kontinent, gdje se još uvijek snažno osjeća nasljeđe koje je ostavio višestoljetni kolonijalizam. Ali i na drugim područjima zvecka oružje ili se oštre noževi. Čini se da bi bilo lakše nabrojiti područja gdje vlada potpuni mir nego ona gdje su u tijeku ili pripremi sukobi, ako ne vanjski onda unutarnji. Kako se navodi u spomenutom dokumentu riječ je o 16 afričkih ratova, uključujući Etiopiju, Burkinu Faso, Čad, Kamerun, DR Kongo, Eritreju, Keniju, Mali, Nigeriju, Somaliju, dva Sudana, Ugandu i Srednjoafričku Republiku. Nitko ne može prognozirati kako će završiti obračun Azerbajdžana s armenskom manjinom. Ili hoće li prepucavanje Kine i Tajvana završiti bez krvoprolića. Kako će završiti učestale provokacije sjevernokorejskog diktatora. Unutarnji sukobi traju u nekoliko zemalja Sjeverne i Južne Amerike (uglavnom obračun bandi). Opet se razmahalo izraelsko-palestinsko krvoproliće. Uostalom da se približimo našem geografskom prostoru – varnice tinjaju na prostoru bivše Jugoslavije – na Kosovu, pa i u Republici Srpskoj. Čovječanstvo je uglavnom uništilo ekonomsku globalizaciju. Za uzvrat je dobilo globalizaciju klimatskih nevolja i globalizaciju ratnih razračunavanja.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

165

U fokusu

Igre sa zelenim vodikom Zračni i pomorski promet jedva da su počeli suzbijati potrošnju fosilnih goriva i za razliku od drugih industrija, nemaju mnogo lako ostvarivih metoda da to učine. Moglo bi se doduše za neke brodove smanjiti ispuštanje ugljika korištenjem vjetra, a za zrakoplove da manje lete, ali teško je vjerovati da će ta zamisao imati efekta. Morat će se tražiti novo pogonsko gorivo i vjerojatno bi to mogao biti vodik, što se već dugo najavljuje. Ali do vodika se ne dolazi lako. Zelena inačica tog goriva proizvodi se putem energetski intenzivnog postupka cijepajući molekule vode uz pomoć čistog elektriciteta. Ako se pretvara u drugo gorivo (kao što je metanol za brodove ili sintetički kerozin za zrakoplovstvo) gubi se daljnja količina energije. Osim toga komplicirano je vodik skladištiti i ne može se transportirati bez poprilične dodatne energije. Shvatljivo je da to nameće znatne dodatne troškove. Industrija vodika nametljivo mami kupce da kupuju to gorivo kao rješenje za gotovo sve privredne sektore od kojih se očekuje da prestanu trošiti ili reduciraju potrošnju onih koja sadrže ugljik. Nameće se i kao opcija za grijanje stanova i kuća i za pogon automobila. Ali dok postoje električni automobili i drugi prihvatljivi oblici grijanja stanova nema mnogo smisla trošiti električnu struju na vodik umjesto da se koristi izravno. Stvaranje zaliha vodika za sektore kojima taj energent nije potreban, umjesto da se usmjere na one kojima jest, usporit će desetljećima prijelaz na energiju bez ugljika. Potrebna je zakonska regulativa koja će omogućiti da pomorski i zračni promet pređu na vodik, umjesto da se na to prisiljavaju svi potrošači energije, upozorava Aoife O’Leary, izvršni direktor neprofitne organizacije Zelena prilika (Opportunity Green). On dodaje da je uočljiv izostanak mjera za podršku proizvodnje zelenog vodika kao pogona u brodarstvu i zrakoplovstvu. Ta uspostava potražnje i obeshrabruje investitore. Zbog ograničene potražnje uočljiv je jaz između broja planiranih vodikovih projekata i onih koji se ostvaruju. Regulativa potiče inovacije i jamči potražnju. Ako zrakoplovne i brodarske kompanije istinski žele pribaviti vodik, trebaju uputiti jasan signal proizvođačima zelenog vodika bez odgađanja. Ali bez regulative teško je očekivati da će se potencijalni potrošači previše revno zalagati za čišći energent.

166

perspektive

GLOBALIZACIJA I PROMJENA DRUŠTVENIH VRIJEDNOSTI

Neprihvatljiv sustav vrijednosti sadašnjice U povijesti čovječanstva uvijek se iznova događaju obrati važećih sustava gotovo svih vrijednosti. Obrati vrijednosnih stavova događali su se i postojali od pamtivijeka, ali se nisu događali brzinom i radikalnošću s kojima se danas susrećemo. No, kako se pojmovi sustava vrijednosti ne preuzimaju automatski već na njih djeluju posebni čimbenici, izdvajamo neke posebno značajne koji opredjeljuju sustav vrijednosti današnjice. pripremio: Ante Gavranović Oni su, velikim dijelom, vezani uz procese internacionalizacije i globalizacije cjelokupnoga življenja čovječanstva i na neki su način uvjetovani univerzalnom pragmom. Sve do u naše vrijeme je koncepcija nacionalne državnosti u ekonomiji i vanjskoj politici – a to su pojmovi koji sve nas ozbiljno zaokupljaju – bila sama po sebi razumljiva. No, unatrag izvjesnog vremena sve se više ocrtava prijelaz prema «svjetskoj unutrašnjoj politici», čije je značenje osjetno važnije za preživljavanje čovječanstva. Ili, ranije se vjernost jednom izabranom zanimanju držalo osobito vrijednom vrlinom. Danas je, naprotiv, fleksibilnost u poslu neizbježna nužnost. Filozofska i sociološka istraživanja su pokazala da se u tom kolopletu bitnih čimbenika ipak nekoliko njih posebno izdvaja: • Tehnički napredak • Konkurentska borba • Potrošački mentalitet

broj 3-4 :: prosinac 2023.

167

U fokusu

• • • • • • •

Gubitak smisla življenja Obrat u seksualnom ponašanju Traženje etike univerzalne solidarnosti Dostojanstvo pojedinca i dostojanstvo svih ljudi Ljudska prava Zločini protiv čovječnosti Odgovornost za okoliš i budućnost čovječanstva

1. Tehnički napredak Ubrzana tehnifikacija je duboko izmijenila naš život. Pokazalo se da u suvremenom svijetu više ne prolaze najbolje oni koji zarađuju svakdašnji kruh «u znoju svoga lica» već oni koji znaju pametno koristiti postojeće tehničke mogućnosti. Druga je karakteristika toga procesa da mladi više ne uče od starijih, nego često upravo obratno. Najbolji je primjer primjena novih tehnologija i komunikacijske tehnike. To je samo jedan ali vrlo aktualni primjer kako je autoritet ’starijih’ ozbiljno ugrožen.

2. Konkurentska borba Pratimo li svakidašnjicu, vidljivo je kako je u školama i na radnom mjestu sve manje spremnosti pomaganja jedan drugome. Individualizam prerasta u bezobzirnost, a međusobna konkurencija i pritisak težnji uspjeha po svaku cijenu zahvaćaju sve pore našega života – od profesionalnih do područja slobodnog vremena, pa do seksualnih i drugih intimnih odnosa među ljudima.

3. Potrošački mentalitet Potrošačko društvo, jasno nametnuto u procesima globalizacije, prakticira sustavno zavođenje svih slojeva društva u pravcu pojačane, često nepotrebne potrošnje. Konkretno, gospodarski subjekti, posebno na području robe široke potrošnje, uglavnom i žive od toga zavođenja. Najbolji primjer su nam tekstovi poruka ekonomske propagande i marketinga. Kao najvažnije vrijednosti u tim se porukama uglavnom pojavljuju mladost, ljepota, omiljenost u društvu, sportski rezultati, uspjeh, zdravlje itd. Poruke obećavaju stjecanje upravo tih vrijednosti kroz povećanu ili strogo usmjerenu potrošnju. Čak se sugerira kako se samoostvarenje pojedinca može postići isključivo pomoću tih vrijednosti. Sistematsko zavođenje prema potrošačkom mentalitetu potiče vanjske utjecaje, što vremenom vodi u etičku korupciju. Potrošački mentalitet umanjuje i spremnost na angažman u korist starijih ili slabijih u društvu, što u krajnjoj liniji vodi u desolidarizaciju i dehumanizaciju društva u

168

perspektive

Neprihvatljiv sustav vrijednosti sadašnjice

cjelini. Recimo, sve je manje obitelji koje su spremne preuzimati skrb i njegu svojih ostarjelih i bolesnih članova, pa starački domovi i ubožnice postaju za sve više ljudi u svijetu posljednja životna stanica. Najnoviji proces i u tom pogledu pokazuju da je, uz postojeće zdravstveno osiguranje, postalo neizbježno i uvođenje tzv. ’osiguranja za njegu’.

4. Gubitak smisla življenja Viktor Frankl, otac logoterapije, neumorno i uvijek iznova naglašava temeljnu važnost gubitka smisla, što postaje globalni civilizacijski problem. Po njemu danas više nije, kao u vrijeme Freuda, u prvom planu seksualno pitanje nego je to PITANJE SMISLA ŽIVOTA, zapravo osjećaj egzistencijalnog vakuma. Istraživanja pokazuju da je taj osjećaj u jednakoj mjeri raširen u SAD-u i Japanu ili u zapadnoj, odnosno istočnoj Europi, podjednako u bivšim socijalističkim kao i kapitalističkim zemljama, osobito s obzirom na to da je prosječni vijek trajanja ljudskoga života posljednjih desetljeća produžen za čak 23 godine. Najizraženiji je, ipak u zemljama tranzicije, gdje se ljudi starije dobi posebno teško sučeljavaju s pojavama ’divljeg kapitalizma’ i prevelike socijalne neosjetljivosti. Taj je pojam posebno izražen kod većine današnjih umirovljenika i ljudi koji su u poznijim godinama izgubili ’pravo na rad’, ali je još teže kod mladih koji u sustavu opće globalizacije ne vide svoju jasniju perspektivu. Frankl stoga smatra da je bavljenje tim novim fenomenom važnije nego korigiranje njegovih simptoma kao što su pojačano kriminalno ponašanje i djelovanje mladih, alkoholizam ili ovisnost o drogama. Sve veći val društvenog i osobnog nasilja, neodmjerenog ponašanja, gubitak poštovanja prema ranijim generacijama i starijim osobama poprima oblike trajnih odnosa. Ne radi se više o ekscemima.

5. Obrat u seksualnom ponašanju Raspad uobičajenih vrijednosti posebno je uočljiv u seksualnim odnosima. Recimo, broj onih koji ne nalaze ništa upitnoga u činjenici da muškarac i žena žive zajedno iako nisu vjenčani u posljednjim je godinama naglo porastao. Mladi sve češće svoje predbračne intimne odnose ocjenjuju i opravdavaju kao izraz osobnih odnosa prema spremnosti na trajniju vezu. Radikalno se promijenio i odnos prema homoseksualnosti. Dok se, recimo, prije 40 godina državne službenike zbog homoseksualnosti otpuštalo iz službe i kažnjavalo zatvorom, danas homoseksualni parovi mogu doći u matični ured i čak dobivaju pravo na usvajanje djece. U Nizozemskoj se u evangeličkoj crkvi homoseksualni ili lezbijski parovi mogu i vjenčavati.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

169

U fokusu

6. Traženje etike univerzalne solidarnosti Jasno, čovjeku se – s obzirom na raspad nekad važećih vrijednosti u mnogim područjima života – nameće pitanje: nastaje li ukupno novi sustav vrijednosti? I, što dalje? Sve je veći broj mislećih ljudi koji smatraju da propadanju starih sustava vrijednosti čovjek mora suprotstaviti novi ETHOS. Ta se potreba nameće kao obrambeni mehanizam kojim čovječanstvo mora izbjeći opasnost samouništenja, bilo da je riječ o ratu ili sve učestalijem ekološkom opustošenju. Sociolozi tu novu etiku nalaze u ETICI UNIVERZALNE SOLIDARNOSTI. Ta etika vrlo svjesno želi osigurati ne samo mogućnost za preživljavanje onih koji su u potisnutom položaju već stvoriti uvjete za preživljavanje čovječanstva u cjelini. Riječ je o tzv. ’buđenju svjetske solidarnosti’ sa ciljem da ’svijet bude primjereno organiziran u skladu s visokim ljudskim dostojanstvom, kroz težnju prema najširem i najdubljem utemeljenju osjećaja bratstva kako bi se na pravi način odgovorilo zahtjevima duha vremena’. To je i temeljna poruka pastoralne konstitucije „Gaudium et spes“ koja je još 1985. godine vrlo određeno i jasno pledirala za taj oblik univerzalne etike.

7. Dostojanstvo pojedinca i svih ljudi U središtu traženog novog etičkog načela stoji LJUDSKO DOSTOJANSTVO, i to u najširem smislu riječi. Sociolozi polaze od premise da je ljudsko dostojanstvo čovjeku dato s njegovom ljudskošću i čovjek to dostojanstvo posjeduje neovisno o zakonodavstvu neke države. Sve je više pristalica sintagme kako je ’ljudsko dostojanstvo nedodirljivo’. Ipak, statistike organizacija za zaštitu ljudskih prava upozoravaju na stalno, vrlo grube ali i vrlo sofisticirane oblike kršenja ljudskog dostojanstva, a time i ljudskih prava.

8. Ljudska prava Naime, s ljudskim dostojanstvom su nedjeljivo vezana i LJUDSKA PRAVA. Nova povijest puna je primjera gdje su poneki europski narodi podlegli zabludama da su ljudska prava djeljiva. Smatrali su da se vlastita prava mogu sačuvati dok se prava susjeda, onih koji su drukčije vjere ili nacionalnosti, mogu kršiti.

9. Zločini protiv čovječnosti Etika univerzalne solidarnosti ne dopušta da se prema zločinima protiv čovječnosti postupa različito, odnosno u skladu s grupnom pripadnošću počinitelja. Taj opravdani zahtjev se danas u Europi, ali i svijetu uopće, u odnosu prema grijesima prošlosti još uvijek NE POŠTUJE u kaznenoj praksi. Oni koji su uzrokovali zločine protiv čovječnosti, uzrokovali protjerivanja ili genocid ne smiju računati da će vrijeme njihovim nedjelima, osim povijesne nepovratnosti, dati još i legitimitet. 170

perspektive

Neprihvatljiv sustav vrijednosti sadašnjice

Istina, Međunarodni sud u Den Haagu unekoliko je izmijenio tu praksu, ali je pitanje moralnosti odluka (a samo pod tim uvjetom su SAD prihvatile ingerencije toga Suda) da se ne procesuiraju, konkretno, ratni zločini iz rata u Vijetnamu. Napad Rusije na Ukrajinu – da spomenemo samo taj posljednji slučaj – jasno pokazuje kako su nam mehanizmi odbrane vrlo slabi i da se mogu ojačati isključivo kroz ZAJEDNIŠTVO. Međutim, svjedoci smo da se cijeli svijet sve više dijeli što u sebi nosi klicu međusobnih sukoba i jačanja nepovjerenja.

10. Odgovornost za okoliš i budućnost čovječanstva „Djeluj tako da posljedice tvoga djelovanja ne ugrožavaju trajnost pravoga ljudskog života na zemlji“ najnovije je moralno načelo današnjice, izvedeno iz Kantovog kategoričkog imperativa. To se moralno načelo i svojevrsni životni imperativ više ne obraća izoliranom pojedincu već i njemu, ali i određenim socijalnim grupacijama ljudi, čije djelovanje ili odluke utječu na okoliš i, samim time, na budućnost čovječanstva.

Javnost i građani ispred političara i stranaka U svakom slučaju, stvaranje etike univerzalne solidarnosti i sociološko osmišljavanje života postaju najveći izazovi 21. stoljeća. U uvjetima opće globalizacije ta pitanja dolaze u prvi plan ljudskih nastojanja, jer je najgore što se čovjeku može dogoditi kad osjeti tegobu primisli da više nikome nije potreban. Otvoreno je pitanje u kojoj će mjeri novostvoreni sustavi vrijednosti kroz globalizaciju utjecati na naš ukupni način življenja. To je prvorazredno političko, gospodarsko, socijalno i demografsko pitanje koje zadire u sve pore ljudskog življenja i na koji ljudski umovi moraju dati konkretne odgovore. Bitno je naglasiti i ulogu medija u tom procesu stvaranja novih sustava vrijednosti. Nova medijska strategija, i to ne samo u Hrvatskoj, trebala bi počivati na načelima uspostave informirane, budne i aktivne javnosti. U toj strategiji najveću važnost i odgovornu ulogu imaju nevladine organizacije koje potiču ljudska prava i dostojanstvo čovjeka, zatim slobodu medija i izražavanja kao bitan dio tih prava. Cijeli sustav budućeg informiranja trebalo bi zapravo postaviti na način da omogućava građanima spoznaju o događajima, da im pruža dovoljno argumenata i činjenica kako bi o tim događajima mogli razmišljati, odlučivati i nadzirati svaku aktualnu vlast i, na kraju, kroz svoju funkciju birača, glasovati za najbolje programe. To znači da informativni sustav – kao značajan dio ukupnoga sustava vrijednosti svakog društva, a danas i univerzalno – ne bi smio biti okrenut prema političarima i strankama već prema javnosti i građanima, koji moraju postati aktivni čimbenici u stvaranju novih sustava društvenih vrijednosti. broj 3-4 :: prosinac 2023.

171

ZELENA TRANZICIJA

Može li vodik spasiti planet? Nakon što je godinama zbog neisplativosti proizvodnje i nedostatne potražnje vodik bio zanemarivan kao energent, proces Zelene tranzicije pogurao ga je na svjetla globalne pozornice. SAD i Europa poduzeli su konkretne korake prema većoj uporabi tog energenta s nultom emisijom stakleničkih plinova. Riječ je o iznimno skupom procesu koji nema prave alternative. piše: dr. sc. Darko Horvatin1 Europska unija postavila si je ambiciozan cilj – postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine uz smanjenje emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. (u odnosu na razine iz 1990.). Proces će biti iznimno skup i zahtjevan, a u njemu bi ključnu ulogu moglo imati gorivo s nultom emisijom ugljika, čiji je jedini nusproizvod voda. Naravno, riječ je o vodiku, čija je proizvodnja, transport i skladištenje još preskupo da bi ušao u komercijalnu proizvodnju, no uz pravilnu politiku i poticaje može postati energent budućnosti. U njemačkoj pokrajini Donja Saska lani je u pogon pušteno 14 vlakova na vodikov pogon. Vlakove je proizvela francuska kompanija Alstom. Vjerujemo da ćemo i na domaćim prugama uskoro vidjeti nešto slično jer perjanica hrvatske industrije Končar – Elektroindustrija, intenzivno radi na razvoju vlaka pogonjenog vodikom. Da se o vodiku ozbiljno promišlja svjedoči i projekt „Dolina vodika Sjeverni Jadran“, u kojem sudjeluju Hrvatska, Italija i Slovenija. Cilj te međunarodne suradnje je da 17 kompanija iz tih zemalja kroz narednih šest godina kroz pilot-projekte proizvedu godišnje minimalno 5.000 tona vodika iz obnovljivih izvora (energija sunca i vjetra) te ga skladište, distribuiraju i iskoriste (ne samo u prometu već i u industriji). O prilikama, ali i prijetnjama (zbog visokih troškova proizvodnje, nedostatku infrastrukture i potražnje) u više je navrat pisao je Financial Times, čiji se naglasci spominju u nastavku. 1

172

Autor je znanstveni suradnik, predavač na EFFECTUS veleučilištu i predsjednik uprave Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva.

perspektive

Može li vodik spasiti planet?

Ništa bez politike Zeleni vodik ima zavodljivu privlačnost. Ako se napravi na pravi način, taj izvor energije s nultom emisijom ugljika ima potencijal prodiranja u sve kutke ekonomije i postati snažan instrument u borbi protiv klimatskih promjena. Može se transportirati na velike udaljenosti, čuvati duže razbolje te modificirati za neku od postojeće infrastrukture za fosilna goriva, poput plinovoda. Te značajke pojašnjavaju rastuću uzbuđenost od plina, poznatijeg kao „čisti“ ili obnovljivi vodik. Za razliku od najčešćeg vida proizvodnje, poznatije kao sivi vodik, koji se izdvaja iz prirodnog plina u procesu koji emitira puno ugljika, zelena verzija temelji se na obnovljivoj energiji, poput solarne ili energije vjetra za proces razdvajanje vode na vodik i kisik. Pritom se ne stvara ugljik, a prilikom izgaranja emitira samo vodu. Prema Svjetskom vijeću za vodik (Hydrogen Council) najavljeno je više od tisuću novih projekata za proizvodnju zelenog vodika, koji zahtijevaju investicije od 320 milijardi dolara. Potencijalni investitori obećali su tek 29 milijardi dolara. Ali potrošnja ne samo da zaostaje za najavama, već i za zahtjevima. Procjenjuje se da bi sustav s nultom emisijom ugljika mogao zahtijevati godišnju proizvodnju od 500 milijuna tona vodika, za što trebaju ulaganja od gotovo 20 bilijuna dolara do 2050. To znači da smo trenutno na 0,15 posto tog iznosa. Zbog visokih troškova vodik se nije primjenjivao u industriji. Ipak, vlade (ponajviše) SAD-a i Europe počinju pripremati teren za uzlet vodika. Lord Adair Turner, predsjednik Komisije za energetsku tranziciju, smatra da će zeleni vodik biti ključan za dosezanje neto nulte emisije. Pritom očekuje snažnu političku podršku bez koje neće biti pravovremenih pomaka.

(Ne)isplativa alternativa? Prvo pitanje koje si svatko postavlja u vezi s vodikom je zašto nam to uopće treba? Klimatske promjene utječu na to da bismo trebali prestati koristiti fosilna goriva koja predstavljaju oko 80 posto globalne potrošnje energenata. Kritičari smatraju da je odgovor u većem korištenju obnovljive (i one uz nisku emisiju ugljika) energije za pokretanje električnih vozila ili sustava grijanja. To bi bila sigurnija oklada od korištenja obnovljive energije za razdavanje vode i proizvodnje „zelenog“ vodika. Najvećim dijelom to je točan prikaz energetske tranzicije – vodik je krajnje neučinkovit. Uzmimo električno vozilo koje je oko 80 posto efikasno. Vozilo koje pogoni vodik već u startu gubi do 40 posto obnovljive energije koja je utrošena u proizvodnju vodika, a tek 40 posto završi u gorivoj ćeliji. „Slaba učinkovitost vodika znači da ima opravdanje kao rješenje za dekarbonizaciju samo tamo gdje izravna elektrifikacija nije izvediva u industrijskim procesima koji zahtijevaju kemijsku reakciju“, smatra Mark Meldrum, klimatski konzultant u Systemiqu. To još uvijek predstavlja znatan komad energetskog kolača. Međunarodna energetska agencija (The International Energy Agency) računa da ćemo do 2050. koristi električnu energiju za oko 50 posto potrebne energije, dok danas koristimo 20 posto. Istovremeno Povjerenstvo za energetsku tranziciju (Energy Transitions Commission, dalje ETC) to procjenjuje na gotovo 70 posto, što znači da za druge vrste energenata ostaje prostor od 30 broj 3-4 :: prosinac 2023.

173

U fokusu

do 50 posto. Industrije koje za sada ne koriste obnovljivi vodik, poput proizvođača umjetnog gnojiva (npr. naša Petrokemija), sigurna su oklada za zelenu verziju goriva – oko 50 milijuna tona do 2050 – smatraju u ETC-u. Naredna prilika za vodik je industrija koja koristi fosilna goriva u svom procesu. Vodik može biti zamjensko gorivo u kemijskoj industriji, a može zamijeniti i ugljen koji se koristi za visoke peći u proizvodniji čelika. ETC predviđa 120 milijuna tona vodika godišnje za te svrhe. Transport na veće daljine također bi u budućnosti mogao biti pogonjen vodikom. Brodovi, avioni i kamioni neisplativi su za teške baterije, koje time smanjuju kapacitet tih vozila. Nasuprot tome, vodik je vrlo lagan. Problem je jedino u tome da ga je vrlo teško komprimirati, što znači da bi morali postojati veliki tankovi, što je pak neisplativo. Rješenje je u kombiniranju vodika i dušika kako bi se dobio amonijak koji je energetski gust i može biti korišten u motorima s unutarnjim izgaranjem brodova, pod uvjetom da je to sigurno. Za dugolinijske letove ideja je napraviti „zeleno“ gorivo korištenjem obnovljivog vodika uz dodatak ugljika iz zraka. Takav sintetički ugljikovodik bi prilikom izgaranja emitirao ugljični dioksid, ali kako se ugljik uzima iz atmosfere radilo bi se o ugljično neutralnom gorivu. Od svih obnovljivih izvora energije jedino se „zeleni“ vodik može skladištiti na duži rok. Baterije su dobre, ali se isprazne ako se ne koriste. Dugotrajno skladištenje, poput čuvanje energije sunca za grijanje zimi, je mnogo teže. Korištenje viška obnovljive energije za proizvodnju vodika, te njegovo naknadno korištenje za proizvodnju električne energije je zamršeno, ali nema nekih drugih rješenja dok se ne razviju drukčiji oblici skladištenja. Uzmemo li u obzir sve navedeno dolazimo do grube procjene da do 2050. trebamo 500 milijuna tona vodika, što je oko 10% energetskog miksa.

Nužne subvencije Proizvodnja i transport 500 milijuna tona vodika očito će zahtijevati mnogo kapitala čiji je iznos teško procijeniti, ali se očekuje da će s razvojem tehnologije i oni s vremenom padati. Za dobivanje grube slike koliko bi sve to moglo koštati valja podijeliti investicije u vodik na tri načina, trošak obnovljive električne energije za proizvodnju plina, trošak elektrolize u proizvodnom procesu i trošak infrastrukture (cjevovoda, brodova i skladišta) potrebnih za transport vodika do krajnjeg mjesta korištenja. Za proizvodnju tolike količine vodika trebat će gotovo 25.000 teravatsata (TWh) obnovljive struje godišnje, što je otprilike 100 puta više od sadašnje potrošnje Ujedinjenog Kraljevstva. Koliko bi solara i vjetroturbina bilo potrebno instalirati za takvu proizvodnju? Pod pretpostavkom da se to sve stavi na sunčana i vjetrovita mjesta, trebalo bi oko 10TW infrastrukture. Uz prosječan trošak od 800 dolara po kilovatu (kW), radi se o ulaganju od 8 bilijuna dolara. Drugi problem je elektroliza. Inflacija je gurnula cijenu na 1.500 dolara po kW ali bi se mogla smanjiti do 250 dolara po kilovatu do 2050. Uzimajući prosjek od 875 dolara po KW, dolazimo do investicija od 7 bilijuna dolara. Što se pak infrastrukture tiče, visina ulaganja ovisi o specifičnosti tehnologije. Najjeftinija opcija uključuje korištenje modificiranih (postojećih) plinovoda i skladišta. Brodski transport vodika transformiranog u amonijak bit će mnogo skuplji, uz ulaganja od barem pet bilijuna dolara. Ova gruba 174

perspektive

Može li vodik spasiti planet?

kalkulacija dovodi nas do iznosa investicija od cca 20 bilijuna dolara. Stavimo li to u širi smisao, ETC procjenjuje da za ukupnu energetsku tranziciju treba 100 bilijuna dolara kapitalnih ulaganja. To su ogromne brojke. No pravo je pitanje za investitore, političare i potrošače koliki je trošak tako proizvedenog vodika, u apsolutnom iznosu, ali i u usporedbi s fosilnim gorivima koje bi trebao zamijeniti. Razlika je iznos koji bi trebalo nadomjestiti subvencijama. Jednostavan način izračuna prosječnog troška vodika je podijeliti iznos kapitalnih ulaganja s količinom vodika koje mogu proizvesti tijekom životnog vijeka od 20 godina. Prema tom izračunu prosječni trošak proizvodnje jednog megavata vodika iznosi 62 dolara. To je doista gruba računica jer se obje veličine (investicije i energija) protežu daleko u budućnost i ne uključuju vremensku preferenciju novca. Izračun ne uključuje operativne troškove, i što je još važnije, povrat na investirani novac. Ni drugi dio ovog izračuna nije lakši uzimajući u obzir cijene fosilnih goriva koje će se nastaviti trošiti. Primjerice, korištenjem lanjskih visokih cijena prirodnog plina, vodik bi već bio jeftiniji od fosilnih goriva i to čak bez subvencija. Ali kriza cijene plina može biti loš vodič. Pretpostavimo da se cijena plina stabilizira na 50 dolara po megavatu, to bi značilo da svaku jedinica vodika treba u prosjeku subvencionirati s 12 dolara po megavatu. Množenjem s ukupnom proizvodnjom vodika dolazimo do gotovo četiri bilijuna poticaja.

Različit pristup SAD-a i Europe Ipak, neće svi tražiti istu potporu. U Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu cijena ugljika je već u primjeni. Europski sustav trgovanja stakleničkim plinovima znači da kompanije koje koriste prirodni plin već plaćaju dodatnih 20 dolara po megavatu za ugljični dioksid koji emitiraju, s tendencijom rasta. U toj regiji vodik će postati jeftiniji od prirodnog plina u kombinaciji s troškom emisije ugljika. Takva matematika upućuje na zaključak da bi industrija mogla primjenjivati vodik – bez poticaja, što za sada nije slučaj. Prema izvješću Vijeća za vodik, najavljeni novi projekti nisu pokriveni kapitalom. Ako je vodik energent budućnosti i kroz narednih 30 godina ne puno skuplji od fosilnih goriva, zašto se stvari brže ne miču naprijed? Današnji problemi vodika je trostruki. Kapaciteti za korištenje obnovljivih izvora energije još nisu izgrađeni u mjeri u kojoj su potrebni za dekarbonizaciju električne energije, ne uzimajući u obzir vodik i troškove njegove proizvodnje. Štoviše nekoliko vodikovih projekta koji postoje mali su i fragmentirani te predstavljaju manje od jedan posto ukupne proizvodnje vodika kroz zadnje tri godine. To troškove infrastrukture, koji postaju prihvatljivi tek kad postoji veća potražanja, čini vrlo visokim po jedinici proizvoda. Stoga je vodik danas još uvijek vrlo skup. Globalno gledajući, trošak proizvodnje vodika kreće se od 50 pa do 1000 dolara po megavatsatu (MWh). Najjeftiniji vodik u Europi košta nešto više od 150 dolara po MWh, bez transporta i pohrane. Istovremeno je cijena europskog prirodnog plina oko 32 dolara po megavatsatu. To znači da su potrebni ozbiljni poticaji da bi uporaba vodika dostigla točku pokrića s postojećim izvorima energije. Europa i SAD trude se pogurati tržište prema prekretnici, ali na potpuno različite načine, od kojih niti jedan nije rezultirao broj 3-4 :: prosinac 2023.

175

U fokusu

ozbiljnijim pomakom. Američki akt o snižavanju inflacije ponudio je proizvođačima zelenog vodika subvenciju do 3 dolara po kilogramu. Na toj razini vodik je tek nešto skuplji od prirodnog plina, ali znatno jeftiniji od tzv. sivog vodika. Za industriju koja već koristi vodik odluka je jasna. Problem je u tome što se taj poticaj može koristiti samo 10 godina, što otežava povjerenje tržišta u dugoročnije projekte. Primjerice, proizvođači čelika koji se postupno odriču ugljena moraju izgraditi čitava nova postrojenja koja podržavaju vodik. Usto, osjetljiv sustav vodika treba imati centralnu proizvodnu jedinicu te transportnu i skladišnu infrastrukturu. Europski je pak pristup da učini određenu potrošnju vodika obveznom i to na način da do 2030. godine 42 posto tog energenta korištenog u industriji bude iz obnovljivih izvora, što će generirati ogromnu potražnju za „zelenim“ vodikom. Europska industrijska institucija Hydrogen Europe očekuje dodatnih 1,5 milijuna tona potražnje za proizvođače čelika i grijanje, što dovodi do potražnje od četiri milijuna tona, što je velika brojka, ali još daleko od ciljanih 20 milijuna tona. Takva strategija pak nameće dodatne troškove industriji prisiljavajući je da mijenja jeftiniji prirodni plin za mnogo skuplji vodik. Europska unija usvojila je i restriktivnu definiciju što se smatra obnovljivim vodikom. Nije dovoljno uključiti elektrolizer u električnu mrežu jer bi struja mogla biti proizvedena iz fosilnih goriva. Da bi se osiguralo da je vodik doista „zelen“ mora biti proizveden izvan mreže za vrijeme ograničenog razdoblja kada postoji višak obnovljive električne energije.

Stvaranje ekosustava Ipak, ima i ohrabrujućih vijesti. Ta tzv. zelena premija će se smanjivati kako će troškovi emisije ugljika rasti i proširiti se na sve više industrija. Europska unija također želi premostiti jaz vlastitim poticajima te je nedavno na tom tragu pokrenula novu Europsku banku vodika (European Hydrogen Bank), koja će voditi aukcije za financiranje najkonkurentnijih projekta proizvodnje vodika. Na papiru je sve posloženo, ali taj nezgrapan i neizvjestan proces teško će privući investitore da ulože novac temeljem obećanja o budućim subvencijama. Premda se kod vodika lako fokusirati na negativno, progres je ipak evidentan, barem u jednoj stvari. Široko je prihvaćena njegova uloga u energetskoj tranziciji, nakon mnogih „odbijenica“ u proteklom razdoblju. Stvara se ekosustav kompanija koje mogu opsluživati tu industriju. Njemačka grupacija Thyssenkrupp uvrstila je ljetos na burzu vlastitog proizvođača opreme za vodik, Nucera, čija se tržišna vrijednost sredinom listopada kretala oko 2,4 milijardi dolara. Ako se ciljevi Europe i SAD-a ispune, to će dovesti do pada troškova i za sve druge. Možda je zakasnio na party s niskim udjelom ugljika, ali uz pravi poticaj ima potencijal unijeti veselja na zabavu. Tranzicija prema sve većoj uporabi zelenog vodika nepovratno je pokrenuta. Riječ je o iznimno skupom i složenom procesu koji još dugo neće biti profitabilan, što odvraća privatne investitore te iziskuje najširu političku podršku. U konačnici, nije sve u novcu (profitu) jer imamo samo jednu Zemlju, kojoj (za sada) nemamo alternativu. A to nema cijene ako želimo što dulje obitavati na njoj. 176

perspektive

PUT SLOBODNOG BOGATSTVA I RAZVOJA

Koncentracija u globalnoj trgovini stvara komplikacije 1

Koncentracija u globalnoj trgovini stvara komplikacije

2 3

Ni jedna regija nije ni blizu samodostatnosti

Ni jedna regija nije ni blizu samodostatnosti 4 u Živimo u visoko međusobno povezanom svijetu. Prema nedavnom istraživanju McKinsey Global Živimo visoko međusobno povezanom svijetu. Prema nedavnom istraživanju 5 Institute svaka (MGI) se regijasvaka oslanjase naregija uvoz zaoslanja više od 25 jedne vrste robe. McKinsey Global(MGI) Institute naposto uvozbarem za više odvažne 25 posto barem važne vrstesurobe. tijekom vremena stvorilepovećavajući veliku 6 jedne Međupovezanosti tijekomMeđupovezanosti vremena stvorile velikusu korist, poboljšavajući učinkovitost, korist,7 poboljšavajući učinkovitost, povećavajući globalnu dostupnost proizvoda i globalnu dostupnost proizvoda i potičući gospodarski rast. Ali nedavni poremećaji u opskrbnom potičući gospodarski rast. Ali nedavni poremećaji u opskrbnom lancu, ruska invazija 8 lancu, ruska invazija na Ukrajinu i rastuće napetosti između Kine i Sjedinjenih Država kao i najnoviji na Ukrajinu i rastuće napetosti između Kine i Sjedinjenih Država kao i najnoviji 9 nemiri na Bliskom istoku istaknuli su važnost otpornosti. Poduzeća i kreatori politike podjednako nemiri na Bliskom istoku istaknuli su važnost otpornosti. Poduzeća i kreatori politike 10 ispituju odakle odakle dolaze inputi i, u nekim razmišljaju o rekonfiguraciji ili čak raskidu podjednako ispituju dolaze inputislučajevima, i, u nekim slučajevima, razmišljaju o 1 1 određenih dugotrajnih trgovinskih veza. 11 rekonfiguraciji ili čak raskidu određenih dugotrajnih trgovinskih veza. 12 1

Koncentrirana globalna trgovina stvara komplikacije. S jedne strane, koncentrirani trgovinski odnosi

Priređeno na temelju studije: McKinsey Global učinkovitosti. Institute | TheS complication concentration 13 mogu odražavati i potaknuti povećanje druge strane, of prekid koncentriranih in global trade. 1

Priređeno na temelju studije: McKinsey Global Institute | The complication of concentration in global trade

broj 3-4 :: prosinac 2023.

177

U fokusu

Koncentrirana globalna trgovina stvara komplikacije. S jedne strane, koncentrirani trgovinski odnosi mogu odražavati i potaknuti povećanje učinkovitosti. S druge strane, prekid koncentriranih trgovinskih tokova može biti posebno destruktivan ako je proizvode teže zamijeniti u kratkom roku zbog nedostatka vidljivosti i alternativa.

Rezultati istraživanja Gdje postoje koncentrirani trgovinski odnosi između proizvoda i između zemalja? Suočene s novim poremećajima, kako bi tvrtke i države trebale prilagoditi te odnose, ako uopće? Kako bismo ispitali ta pitanja, ovaj se članak oslanja na nalaze nedavnog istraživanja MGI-ja o globalnim tokovima, analizirajući koncentraciju u više od 120 zemalja, otprilike 6000 proizvoda i osam milijuna pojedinačnih trgovinskih koridora. Evo nekih nalaza: • Nijedna regija nije ni blizu samodostatnosti. Svaka se regija oslanja na trgovinu s drugima za više od 25 posto barem jedne važne vrste robe. • Oko 40 posto globalne trgovine je „koncentrirano“. Uvozne ekonomije oslanjaju se na tri ili manje nacije za ovaj udio u globalnoj trgovini. • Tri četvrtine ove koncentracije dolazi od izbora specifičnih za gospodarstvo. U tim slučajevima (30 posto globalne trgovine), pojedinačne zemlje nabavljaju proizvod iz samo nekoliko država, čak i kada su globalne mogućnosti opskrbe raznolike. • Tijekom proteklih pet godina najveća gospodarstva nisu sustavno diverzificirala podrijetlo uvoza. Svi imaju ranjivosti, neki više od drugih. • Informirana reimaginacija globalne trgovine zahtijeva detaljan pristup¸ kako u mapiranju koncentriranih trgovinskih odnosa tako i u odlučivanju o akciji – bilo da se udvostruči, odvoji ili diverzificira.

178

perspektive

Koncentracija u globalnoj trgovini stvara komplikacije

Oko 40 posto globalne trgovine je "koncentrirano" 2

Oko 40 posto globalne trgovine je „koncentrirano“2

42 43

ZaZa mnoge proizvode zemljezemlje se oslanjaju na raznoliku trgovinskih To posebno vrijedi mnoge proizvode se oslanjaju naskupinu raznoliku skupinupartnera. trgovinskih partnera.

posebno vrijediNazaprimjer, veća gospodarstva. primjer, sirovu naftu iz više za To veća gospodarstva. Kina uvozi sirovuNa naftu iz višeKina od 40uvozi gospodarstava, a Sjedinjene

Države uvoze automobile iz više od 25 zemalja.

Međutim, za 40 posto trgovinedanim uvoznoresursom gospodarstvo oslanja se na tri dobrima. ili manje nacije tri ili manje nacijeglobalne za opskrbu ili proizvedenim Ovi za

od 40 gospodarstava, a Sjedinjene Države uvoze automobile iz više od 25 zemalja. Međutim, za 40 posto globalne trgovine uvozno gospodarstvo oslanja se na

„koncentrirani“ trgovinski odnosidobrima. postojeOviu "koncentrirani" svim sektorima, u svim opskrbu danim resursom ili proizvedenim trgovinski odnosifazama postoje u

svim sektorima, u svim fazama proizvodnog procesa i u svim gospodarstvima. Dodatno sužavajući

proizvodnog procesa i u svim gospodarstvima. Dodatno sužavajući fokus, oko 15 posto globalne trgovine robom odgovara slučajevima u kojima se uvozna ekonomija fokus, oko 15 oslanja na posto samoglobalne dvije ilitrgovine manje robom nacija.odgovara slučajevima u kojima se uvozna ekonomija

oslanja ili manje nacija. Pričanao samo dvijedvije robe: globalna koncentracija u odnosu na specifičnu ekonomiju u soji

Priča o dvije robe: globalna koncentracija u odnosu ekonomiju u sojikoncentracija“. i pšenici. U nekim gospodarstava izvozi određeni proizvod, što na se specifičnu definira kao „globalna

slučajevima koncentracija jer samo relativno mali od broj izvozi određeni Soja je primjer; Brazil nastaje i Sjedinjene Države čine više 90gospodarstava posto globalne ponude.

proizvod, što se definira kao "globalna koncentracija". Soja je primjer; Brazil i Sjedinjene Države čine

više od 90 posto globalne ponude.

i pšenici. U nekim slučajevima koncentracija nastaje jer samo relativno mali broj

Ovo je približna interpretacija Herfindahl-Hirschmanovog indeksa (HHI) većeg od 3000. 2 Mjerenje koncentracije korištenjem HHI svakog međunarodnog trgovinskog toka korištenjem 6-znamenkasti Harmoniziranog sustava (HS6) za definiranje kategorija proizvoda. 3 Ovdje definirani kao proizvodi za koje svu opskrbu kojom se globalno trguje 2 osiguravaju 3 ili manje gospodarstava, s HHI od oko 3000. Ovo je približna interpretacija Herfindahl-Hirschmanovog indeksa (HHI) većeg od 3000. 2 Mjerenje Napomena: Strjelice donjoj ploči prikazuju kumulativno preko 6-znamenkasti 90 posto ponude za koncentracije korištenjem HHI na svakog međunarodnog trgovinskog toka korištenjem određenog uvoznika. Harmoniziranog sustava (HS6) za definiranje kategorija proizvoda. 3 Ovdje definirani kao proizvodi za koje svu opskrbu kojom globalno trguje osiguravaju 3 iliMcKinsey manje gospodarstava, s HHI od oko 3000. Izvor: UNseComtrade, 2021.; Analiza Global Institute 2

Napomena: Strjelice na donjoj ploči prikazuju kumulativno preko 90 posto ponude za određenog uvoznika. Izvor: UN Comtrade, 2021.; Analiza McKinsey Global Institute

broj 3-4 :: prosinac 2023.

179

U fokusu

Međutim, većina koncentracije nastaje kada pojedinačne zemlje nabavljaju od samo nekoliko

trgovinskih čak i partnera, kada su opcije raznolike, definirane kao "koncentracija nekoliko partnera, trgovinskih čakglobalne i kadaopskrbe su opcije globalne opskrbe raznolike,

specifična za kao gospodarstvo". Pšenicaspecifična pruža ilustraciju; dok 15 gospodarstava osigurava 90 posto definirane „koncentracija za gospodarstvo“. Pšenica pruža ilustraciju;

dok 15ponude gospodarstava osigurava 90 posto ponude trguje, većina svjetske kojom se trguje, većina zemalja uvozisvjetske tu žitaricu iz samo kojom dva ili trise gospodarstva.

Važni koncentracije specifične za gospodarstvo obiluju u svim sektorima, sirovina do Važniprimjeri primjeri koncentracije specifične za gospodarstvo obiluju u svimodsektorima,

finalnih proizvoda. od sirovina do finalnih proizvoda.

Međutim, većina koncentracije nastaje kada pojedinačne zemlje nabavljaju od samo

zemalja uvozi tu žitaricu iz samo dva ili tri gospodarstva.

61 62

••Koncentracija specifična za gospodarstvo posebno je izražena je u izražena lancu vrijednosti kako u Koncentracija specifična za gospodarstvo posebno u lancuhrane, vrijednosti

hrane, kako u poljoprivredi—uključujući glavne kaotako što isu pšenica, rižaza poljoprivredi—uključujući glavne usjeve kao što su pšenica, riža usjeve i kukuruz— u hrani i pićima

i kukuruz— i u hrani i pićima za mnoge mnoge svakodnevnetako proizvode, od svježe govedine do piva.svakodnevne proizvode, od svježe

••Koncentracija je visoka i u rudarstvu i u elektronici, u oba uslučaja dijelom potaknuta Koncentracija je visoka i u rudarstvu i u elektronici, oba slučaja dijelom

potaknuta koncentriranom opskrbom kojom trguje ima na najveći globalnoj razini. koncentriranom opskrbom kojom se trguje na globalnoj razini. se Elektronika udio globalno

govedine do piva.

Elektronika imaodnajveći udioindustrijske globalno robe, koncentrirane od svihi prijenosna sektora koncentrirane trgovine svih sektora a pokreću jetrgovine mobilni telefoni

industrijske robe, a pokreću je mobilni telefoni i prijenosna računala podrijetlom iz Kine. U rudarstvu 50 posto ukupne trgovine prema vrijednosti je u proizvodima proizvodima koje isporučuju ili manje gospodarstava,najistaknutija najistaknutija željezna željezna rudača, čijičiji su koje isporučuju tri ili tri manje gospodarstava, rudača, su primarni izvoznici Australija i Brazil. primarni izvoznici Australija i Brazil.

• Većina energetskih resursa nije posebno koncentrirana za pojedinačna gospodarstva, ali prirodni

68 69

72 73

računala podrijetlom iz Kine. U rudarstvu 50 posto ukupne trgovine prema vrijednosti je u

• Većina energetskih resursa nije posebno koncentrirana za pojedinačna gospodarstva, ali prirodni plin iz cjevovoda jest. Zbog infrastrukture potrebne plin izzacjevovoda jest. Zbog zemalja infrastrukture transport, većina zemalja uvozi bliskih opskrbu transport, većina uvozipotrebne opskrbuzacjevovodima od zemljopisno partnera. cjevovodima od zemljopisno bliskih partnera.

4 180

perspektive

Koncentracija u globalnoj trgovini stvara komplikacije

Između 2016. i 2021. ta velika gospodarstva uglavnom nisu diverzificirala podrijetlo uvoza. Zapravo, za sve ispitane zemlje otisci prstiju koncentracije ostali su prilično stabilni, pri čemu većina sektora nije zabilježila promjenu koncentracije za više od 10 posto. Tek treba vidjeti jesu li politički i gospodarski poremećaji 2022. pokrenuli pomake koji se bilježe u podacima o trgovini na razini sektora.

Koncentrirana izloženost stvara otpornost U svijetu koji zahtijeva otpornost, tvrtke i kreatori politika preispituju opskrbne lance i trgovinske odnose. Informirana reimaginacija onoga što slijedi zahtijeva detaljan pristup, kako u mapiranju koncentriranih trgovinskih odnosa tako i u odlučivanju o akciji – bilo da se udvostruči, odvoji ili diverzificira. Nije svaki koncentrirani odnos izvor ranjivosti. Niti se svaki proizvod može zamijeniti. Donositelji odluka mogu razviti portfelj radnji za smanjenje rasta prilagođavanjem opcije prema proizvodu i trgovinskom koridoru: • Udvostručiti. Neki koncentrirani trgovinski odnosi izvori su konkurentske prednosti, na primjer omogućavanje pristupa tehnološki naprednim inputima. Optimalno bi moglo biti jačanje takvih odnosa kako bi bili otporniji. • Odvojite se. Koncentrirani trgovinski odnosi mogu stvoriti razine rizika izvan apetita poslovanja, na primjer ako politike ograničavaju tokove između zemalja, pa bi moglo imati smisla izdvojiti ili prodati takve tokove dok se traže novi domaći izvori proizvodnje. Međutim, smanjivanjem izvora opskrbe, odvajanje ima tendenciju povećanja, a ne smanjenja ukupne razine koncentracije. • Diverzificirajte. Zemlje i tvrtke često se mogu pozabaviti koncentracijom koja je specifična za gospodarstvo rekonfiguriranjem trgovinskih odnosa korištenjem dodatnih izvora opskrbe ili partnerstvom radi udruživanja rizika nabave. Kada alternativna opskrba nije opcija, primjerice kada je trgovina globalno koncentrirana, tvorci poslovanja i politike mogu redizajnirati proizvode ili proizvodne procese kako bi se udaljili od koncentriranih inputa. Imajući jasan pogled na koncentraciju, donositelji odluka mogu kalibrirati učinkovitu strategiju i ponovno zamisliti svoje globalne tragove, umjesto da se povuku iz njih. Ovdje se ne radi samo o upravljanju rizikom. Transparentno i ažurno razumijevanje koncentracije, u kombinaciji s pravim mjerama za upravljanje međuovisnostima, može biti izvor konkurentske prednosti. Organizacije koje pokazuju promišljeno upravljanje koncentriranim izloženostima vjerojatno će biti otpornije u svijetu koji se mijenja.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

181

Nove knjige Defekti američke demokracije Neutemeljeni hvalospjevi Raketne republike. Prije Stevea Jobsa bio je Bill Gates. Prije Gatesa bio je Henry Ford, a prije Forda Thomas Edison, John D. Rockefeller, Cornelius Vanderbilt i mnoštvo drugih inovatorskih poduzetnika, sve do članova Ustavotvorne skupštine SAD-a iz 1787. Većina njih bili su vrlo bogati i zajedno su stvorili Ameriku. To je tema knjige Raketna republika (Launchpad Republic) što su je zajednički napisali poduzetnik-investitor Howard Wolk i povjesničar biznisa John Landry, a izdavač je tvrtka Wiley. Podnaslov je Američka poduzetnička oštrica i zašto je važna. U knjizi se tvrdi da je SAD razvio jedinstveno djelotvoran oblik kapitalizma zahvaljujući dinamičnoj ravnoteži između ekonomske slobode i selektivne regulative, što potiče konkurenciju uz nastanak novih kompanija i tehnologija bez gubitka uvida u interese potrošača. Regulativa daje dovoljan prostor za nastup novih poduzetnika i za velike

182

perspektive

korporacije da osvajaju globalna tržišta. Uredbe čuvaju legitimne poslovne interese – uključujući intelektualno vlasništvo – ne štiteći previše nosioce duž-

Nove knjige

nosti kažu autori. A sve je to moguće zahvaljujući američkoj blistavoj, iako katkad „zbrkanoj i teškoj“, demokraciji. „Malo je država u svijetu steklo sposobnost da iskaže takav duh i energiju i zato je naš politički sustav najtrajniji i naš ekonomski napredak najizdržljiviji“, pišu Wolk i Landry. Oni drže da je Amerika nastala na neslaganju – uglavnom protestantskih emigranata koji su napustili Europu odlučni da nađu vjersku slobodu i angažiraju svoju energiju u novoj zemlji s neograničenim mogućnostima. Kombinacija useljeništva i nezaustavljiva ekspanzija prema Zapadu dovela je do niza industrijskih revolucija u proizvodnji pamuka, čelika, željeznice, automobila, električne energije, kemikalija, atomske energije i napokon digitalne transformacije.

Nije sve ružičasto To je stara tvrdnja s podosta pobornika u SAD-u i diljem svijeta. I podosta je istine u njoj. Međutim suradnik Financial Timesa Stefan Wagstyl vidi priču u drukčijoj optici. Kako on kaže, kada autori pišu da Amerika mora djelotvornije razmotriti socijalne teme, oni ne analiziraju korijene golemih imovinskih razlika između bogatih i siromašnih ni između crnih i bijelih Amerikanaca. Činjenica je da SAD ima najniži

prag očekivanog trajanja života među vodećim industrijskim zemljama, a na zdravstvo troše najviše po osobi, što je ne samo ekonomska nego i socijalna i politička tema. Autori knjige također namjerno umanjuju važnost slabosti u američkoj politici, kao i opasnost od populizma što proizlazi iz izravnog izbora predsjednika. Jedva da spominju Donalda Trumpa, navodeći mu ime samo jednom, ne spominjući jedan od najdramatičnijih političkih događaja u proteklih desetak godina, tj. upad u zgradu Capitola. Da, ovo je knjiga usredotočena na poduzetnike i poduzetništvo, ali njezina je tvrdnja da politika igra krupnu ulogu u stvaranju uvjeta za uspjeh poslovnih ljudi. Promatrajući povijest kapitalizma autori prilično kratkovidno nastoje porijeklo američkog kapitalizma smjestiti u sjeverozapadnu Europu, odakle su došli najraniji useljenici. To je razumljivo, ali pretjeruju u naglašavanju jedinstvenosti tog transatlantskog iskustva. Prije procvata na britanskim otocima i u Nizozemskoj, kapitalizam je prilično uspješno stasao u gradovima-državama koji su danas dio Italije, gdje je, uz ostalo primjenjivano dvostruko knjigovodstvo: (Tu je Wagstyl mogao spomenuti Dubrovnik, tj. Kotruljevića). (dk)

broj 3-4 :: prosinac 2023.

183

Nove knjige

Putinov kult mladosti Ruski diktator angažirao je široke mase sljedbenika što je uvjerljivo prikazao Ian Garner u knjizi Z generacija. U apsurdnoj alternativnoj stvarnosti koju je konstruirao propagandni stroj Vladimira Putina u Rusiji jest i njegova vojska koja se bori protiv fašista. Kijevske trupe, ne moskovske, čine zvjerske masakre. Čak i nakon prekinute pobune sada već pokojnog samoproglašenog vojskovođe Jevgenija Prigožina i njegove paravojne jedinice Wagner, Putin je sugerirao da je uzajamno ubijanje Rusa ono što žele „neo-nacisti“ u Kijevu i njihovi zapadni „pokrovitelji“. Ian Garner, autor knjige „Generacija Z: u srcu ruske fašističke mladeži“, (Z Generation Ino the Hearth of Russian’s Fasicst Youth, izdavač Hurst Publishers) nije u dvojbi kada treba otkriti tko su pravi fašisti. Njegova knjiga uvjerljiv je i uznemirujući prikaz o tome kako je Putinov režim indoktrinirao dio ruske omladine i naveo ih da prihvate mesijanski kult. „Fašizam“ je naziv koji nikad ne možete olako zanemariti. Čak i prije ukrajinskoga rata, kako je primijetio povjesničar Timothy Snyder, Putinova Rusija imala je fašistička obilježja: diktatorski lider na čeku autoritativnog režima slaveći herojsku prošlost – pobjedu nad nacistima u drugom svjetskom ratu. Sveobuhvatna invazija Ukrajine pribavila je konačni sastojak: bespoštedni 184

perspektive

rat protiv Kijevskoga liderstva i njegovih navodnih zapadnih pokrovitelja, sa ciljem povratka carske veličine Rusije. Čak ima i vlastiti simbol nalik na svastiku „Z“, najprije korišten da bi se raspoznavala ruska vojna vozila u Ukrajini, a sada posvud prihvaćen. Snaga Garnerove knjige sastoji se u tomu što obuhvaća angažiranje društvenih medija u odnosu prema „običnim“ Rusima. Obuhvaća ne samo mehanizme korištene za indoktriniranje djece već u osnovnoj školi, već kao

Nove knjige

su pojedinci usisani u paralelni svijet Kremlja.

do rasističkih komedija na konzervativnom TV kanalu.

Tako susrećemo 19-godišnju Alinu sa starog industrijskog područja na Uralu, koja je nekoć vrijeme provodila promatrajući na videu šminkanje i uređivanje noktiju, a sada voli gledati lažne snimke o izgaranju Bijele kuće u „Fishingtonu DC“ (aluzija na Washington) ili se izruguje tobožnjim ukrajinskim fašistima. Također 14-godišnja Mariju, obožavateljica Putinove Armije mladeži (ili Junarmije) čiji članovi paradiraju u vojničkoj kaki odori ili uče kako rasklapati Kalašnjikove ili se pripremaju za nuklearni rat. Naići čete i na Ivana Kondukova, zrakoplovnog inženjera (oca dvoje djece) koji je kasnije napredovao od interpretiranja domoljubnih pjesama

Garner, istraživač sovjetske i ruske propagande, pokazuje kako su mladi Rusi bombardirani porukama da njihova jedinstvena civilizacija ima misiju da se suprotstavi nemoralnom Zapadu. To je utvrda vrijednosti ortodoksne kršćanske obitelji u kojoj su kodeks militarizam, patriotizam, fizička spremnost i muškost. Da bi ucijepio tu viziju Kremlj je kooptirao sve snage, od pravoslavne crkve do državnih medija, učitelja, sportaša, kulturnih ličnosti i drugih utjecajnika. Glavni član Junarmije je Nikita Nagornij, fotogenični olimpijski gimnastičar. (dk)

Velika ruska avantura obitelji Nobel Poslovno uspješna braća (i otac) na kraju su ostali bez ičega. Počelo je 1837. s pozivom Immanuelu Nobelu da svoj industrijski genij stavi u službu ruske vlade. Nakon što je bankrotirao u rodnoj Švedskoj izumitelj je ponudio podvodnu minu, što je oduševilo careve ministre. Plaćen u srebrnim rubljima 1842. se s obitelji preselio u Petrograd, gdje je otvorio „ovlaštenu tvornicu mehaničkih vozila“. Ono što slijedi jedna je od najvećih industrijskih i dinastičkih priča 19. sto-

ljeća. Immanuelov sin Alfred izumio je dinamit i kasnije oporučno ostavio svoju imovinu da sufinancira Nobelovu nagradu. Njegova braća, Ludvig i Robert, obojica odrasla u Rusiji, opskrbljivala su rusku vladu minama i strojevima za vrijeme Krimskog rata i uzdigla su tvornicu parafina na Kaspijskom jezeru u najprofitabilniji naftni biznis u tom stoljeću. Desetljećima je jedini ozbiljni konkurent Branobelu, broj 3-4 :: prosinac 2023.

185

Nove knjige

kako je glasio službeni naziv kompanije, bio američki Standard Oil. Braća su se isticala kao biznismeni i filantropski industrijalci. S dobro upravljanom i tehnički vrlo razvijenom rafinerijom u Bakuu, uz distributivno polazište na rijeci Volgi, dijelili su 40 posto profita s kompanijskim inženjerima i namještenicima. Njihov golemi upravljački stožer na šetalištu uz Nevu u Petrogradu označavao je istaknuti položaj u središtu uspješne švedsko-ruske zajednice. Knjiga pod naslovom „Immanuel Nobel ja hänen poikansa: tsaarien Venäjällä“ (u slobodnom prijevodu „Obitelj Nobel: švedski genijalci u carskoj Rusiji“, autor Bengt Jangfeldt, koja se čita kao službena povijest , kronološki iznosi obiteljska dostignuća. Ali danas je možda u središtu pozornosti način na koji priča o Nobelima postavlja nevjerojatan presedan za nedavnu sudbinu zapadnih poduzeća za kojima je posegnula ruska država. Kombinacija političke represije i ekonomske ekspanzije također obilježava vladavinu Aleksandra III i Nikole II krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada je Rusija industrijalizirana zapanjujućom brzinom. Privlačeći investitore diljem Europe. Bio je to aranžman koji je koristio svim sudionicima, uključujući i članove obitelji Nobel. Iako će se Ludvigova kći Marta udati za ruskog revolucionara, to nije imalo neželjenih posljedica. Dok je na čelu Branobela bio Ludvigov sin Emanuel, poduzeće je prosperitetu Rusije pridonosilo tako mnogo da mu je odobreno da koristi carske insignije. Nobeli su u stvari postali počasni Rusi prije nasilnih događaja koji su slijedili.

186

perspektive

Revolucija 1905. trebala je biti upozorenje. Kad je radnicima dopušteno osnivati sindikate izbili su protesti protiv višedesetljetnog uskraćivanja takvih prava. Uslijedili su štrajkovi na naftnim poljima Branobela i u radionicama. Ubijena su tri švedska inženjera, drugi su dobili zaštitu naoružanih stražara. Operativni direktor u Bakuu dao je ostavku. Ali kako su nemiri pogodili proizvodnju, porasle su cijene. Kompanija je isplatila 20 posto dividende iste godine kada su se dogodila umorstva. Branobel je odlučio preuzeti rizik. Emanuel je obrazložio: „Ne možemo ništa učiniti nego čekati i vidjeti kakav će biti ishod.“ Nakon što su boljševici preuzeli vlast članovi obitelji Nobel izgubili su svu imovinu u Rusiji, uključujući ruske domove i svoju rusku prošlost. (dk)

Nove knjige

Juha simbol otpora prema Putinu U knjizi „National Dish: Around the World in Search of Food History and the Meaning of Home“ razmatra se raznolikost i sličnost prehrane. „Tko je vlasnik boršča?“ retorički pita Anya von Bremzen, rusko-američka autorica literature o hrani. Razmatra detaljno tu temu u knjizi „Nacionalna jela: Diljem svijeta u potrazi za hranom, poviješću i značenjem doma“ (izdavač Pushkin/Penguin Press). U tom inteligentnom istraživanju otkriva kako je hrana pretvarana u nacionalne simbole. Nakon nesmiljene ruske invazije Ukrajine „boršč više nije samo juha“, piše autorica, „nego je simbol solidarnosti s Ukrajincima protiv režima Vladimira Putina“. Nekoliko mjeseci nakon početka rata UNESCO je objavio da ukrajinski boršč „kao nematerijalno kulturno nasljeđe iziskuje urgentnu zaštitu“. Bez obzira na činjenicu što majka autorice von Bremzen (koja je rođena u Odesi) komentira: „Mnogo je vrsta boršča… ruska, poljska, litavska, moldavska i, naravno ukrajinska“.

Recepti u političke svrhe Kako ukazuje von Bremzen, nacionalno jelo nikad nije samo pitanje geografije ili povijesti. Kako ona piše, nacionalno jelo sadrži „emocionalni naboj zastave ili himne“. Mnoga su nacionalna jela smišljena da bi služila u političke svrhe.

Uzmite kao primer nacionalno jelo u Tajlandu što se prodavalo na ulici po naredbi diktatora Plaeka Phibunsongkhrama 1940-ih. Bili su to naprosto kineski njoki uz dodatak tamarinda i običnog šećera. Hitler je promovirao Eintopf, mješavinu skromnih sastojaka u jednom loncu, kao narodski simbol štedljive i ujedinjene Njemačke.

broj 3-4 :: prosinac 2023.

187

Nove knjige

Neke priče o nacionalnim jelima naprosto su bizarne. Uzmite npr. talijansku pizzu. Standardna je priča da je pizza Margherita smišljena u nekoj pizzeriji u Napulju u čast Kraljice Margherite, koja je posjetila grad. Rajčice, sir mozzarella i bosiljak simbolizirali su patriotske boje zastave nedavno ujedinjenog Kraljevstva Italije. Jedini je problem s tom pričom da je trobojna crveno-bijelazelena pizza u Napulju posluživana (i blagovana) desetljećima prije kraljičina posjeta. Kao što komentira von Bremzen, porijeklo priče o pizzi Margheriti nije folklor nego „fakelore“ (izmišljotina). Smislio ju je mudar vlasnik napuljske pizzerije 1930-ih želeći poboljšati vlastiti biznis.

Sve je dostupno, ali… Pomalo je zagonetno zašto toliku važnost pridajemo nacionalnim jelima i napitcima u doba kada hamburgere, sušije i kapučine možete naći u svakom gradu u svijetu. Autorica knjige drži da poriv povezivanja jela s mjestom porijekla postaje čak jači u eri globalizacije kad je na svim kontinentima sve dostupno, ali i uniformirano. Kad je toliko toga što jedemo i pijemo lišeno autentičnosti javlja se dodatni nagon da na određenom mjestu tražimo autentičnu hranu. Von Bremzen sugerira da danas više nego ikada lokalna hrana nudi emocionalno „uporište i utjehu, što nam je uskraćeno kada se hranimo u supermarketima i multinacionalnim fast-food lokalima“. Postoji također ekonomska dimenzija inzistiranja na nacionalnoj kuhinji. Nema naznaka da se sma188

perspektive

njuje nego naprotiv hrana s nacionalnim predznakom postaje sve unosniji biznis. Peru, Južna Koreja i Meksiko među zemljama su čije vlade plasiraju na tržište svoje nacionalne kuhinje kao način poticanja turizma i izvoza.

Iznad gastronomskih okvira U prikazu manje talentiranog autora knjiga „Nacionalna jela“ mogla je ispasti površan turistički gastronomski vodič. Ono što knjigu čini zabavnom i osvježavajućom jest način na koji autorica prikazuje značenje nacionalnih jela iznad gastronomskih okvira. U Parizu ona ide u potragu za pot-au-feu tradicionalnim francuskim varivom od mesa s povrćem – tek da bi našla kuhinju koja prihvaća globalne utjecaje, od kineskih mjesečevih kolača i vijetnamskih sendviča s piletinom, do alžirskog kuskusa. Međutim, stručnjak za restorane objašnjava joj da se ponovo traži hrana starih francuskih bistroa, uključujući piletinu s povrćem na lešo (poule au pot). Njegovo je objašnjenje da su mnogi gosti opet sentimentalni prema staroj Francuskoj i izvrsnosti njezine kuhinje. U Tokiju von Bremzen susreće stručnjaka za hranu koji jadikuje zbog uzmaka riže i objašnjava što to znači za japanski nacionalni ponos. „Prodaja kruha nedavno je pretekla rižu, pivo se prodaje više nego sake. Japan je pao na 50. mjesto u svijetu po potrošnji riže po stanovniku.“ Međutim, kako upozorava autorica knjige, japanska opsjednutost rižom javila se tek početkom 20. stoljeća, kada je bijela riža prvi put postala dostupna. (dk)

Cijeli sadržaj ove publikacije može se vidjeti na: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2023 1-2-2023: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2023 3-4-2022: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2022 1-2-2022: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2022 3-4-2021: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2021 1-2-2021: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2021 3-4-2020: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2020 1-2-2020: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2020 3-4-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2019 1-2-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2019 3-4-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2018 2-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_2_2018 1-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_1_2018 3-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2017 2-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2017 1-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2017 4-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2016 3-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2016 2-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2016 1-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2016 4-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2015 3-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2015 2-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2015 1-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2015