1
školska godina 2013./14. broj 45
1
izdavač oš viktora cara emina 9. rujna 4 51 415 lovran
uvodna riječ...................................... 3 u našoj školi ekskurzija........................................ 4
za izdavača iva erceg ravnateljica
književni susret s titom bilopavlovićem... 5
suradnici učitelji i učenici škole
kes marinšćina................................... 8
naslovnica antonia sverić, 4. r. md naslovnica literarnog kutka tea šepić, 3. r. md lektura Sandra salopek prijelom i priprema za tisak sandra salopek krešimir vogrinc
gospodarenje otpadom........................ 6
akcija sakupljanja starog papira............ 9 naš posjet vatrogascima..................... 11 posjet policijskoj postaji opatija......... 12 u ribarnici....................................... 12 o učki kroz igru nauči......................... 13 zzzimski san.................................... 13 predbožićni događaji.......................... 14 pust va škole................................... 14 nastup glazbene škole........................15
tisak buldog d.o.o. 43. istarske divizije 1/8 51 415 lovran
dan škole........................................15
naklada 50 kom.
moje priznanje..................................16
lovranski dječji dan...........................16
potraga za brsečkim blagom.................17 škola u prirodi u hrvatskom zagorju......18 literarni kutak.............................. 19 postignuća stvaralaštvo u korelaciji....................43 natjecanja 2013./14............................44 š kao škola......................................45 novigradsko proljeće.........................45
Ukoliko ste donijeli odluku da na trenutak zaboravite životnu svakodnevnicu želimo vam zanimljivo i ugodno druženje uz stranice slavljeničkog 45. broja Lovranskog feralića. Vrijeme zaista leti. Već 45 godina Lovranski feralić otima zaboravu imena kreativnih i nadarenih učenika čiji literarnolikovni ostvaraji iz godine u godinu „svijetle“ na njegovim stranicama. Još je jedna školska godina uspješnog rada djelatnika i učenika OŠ Viktora Cara Emina zabilježena riječju i slikom. Kao i uvijek Feralić donosi pregled ovogodišnjih školskih događaja, osvijetlio je on i ove godine put našim učenicima do zapaženih rezultata na županijskim i državnim razinama natjecanja, čestitamo najuspješnijim učenicima i njihovim mentorima. Nadamo se da će svatko od vas na njegovim stranicama pronaći nešto vrijedno čitanja i pamćenja. Feralić je po svom sadržaju zanimljiv i šaren, slavljenički. Čitajte ga s radošću! Sanja Kapović, prof.
Zanimljivu trodnevnu ekskurziju započeli smo dugim, ali i zabavnim, putovanjem do Dalmacije. U autobusu smo pjevali, šalili se, a ponajviše se smijali i smijuljili. Najprije smo posjetili Smiljan kraj Gospića gdje smo vidjeli rodnu kuću Nikole Tesle te razgledali Memorijalni centar „Nikola Tesla”. Uskoro smo nastavili prema Skradinu, gdje smo se ukrcali na brodić i krenuli prema Nacionalnom parku Krka te razgledali prigodnu etnografsku zbirku. Vrijeme je bilo lijepo i sunčano, što je šetnju učinilo vrlo ugodnom. Već pomalo umorni, autobusom smo stigli do hotela Orion u Vodicama. Nakon večere slijedio je disko, gdje smo istrošili svu energiju koja nam je preostala. Drugi dan je započeo razgledavanjem grada Splita i kulturno-povijesnih znamenitosti Dioklecijanove palače iz 4. stoljeća te posjetom i razgledavanjem otkrivenih arheloških ostataka antičke Salone, metropole rimske Dalmacije tog vremena. Imali smo i nešto slobodnog vramena kojeg smo iskoristili za šetnju splitskom rivom. Sljedeći na redu bio je Trogir za kojeg se smatra da je najbolje sačuvani romaničko-gotički grad. Vidjeli smo i vrlo lijepu trogirsku katedralu, čiji je portal zapadnih vrata izradio Majstor Radovan. Slijedio je povratak u hotel, večera pa disko. Trećeg su dana svi bili već pomalo umorni, ali i tužni jer je to bio zadnji dan našeg preljepog druženja. Nakon doručka spakirali smo se i krenuli prema Šibeniku, gdje smo posjetili poznatu gotičko-renesansnu katedralu sv. Jakova, te zatim krenuli dalje. Nakon Šibenika smo posjetili meni najzanimljiviji dio cijele ekskurzije, Sokolarski centar smješten u gustoj borovoj šumi šibenske Dubrave. Gospodin koji nas je upoznao sa soko-
lovima i sovama bio je vrlo duhovit i simpatičan te nas je na slikovit i edukativan način upoznao o životu sokolova i sova u prirodi. Pomalo tužni, ubrzo smo morali krenuti prema novootvorenom Etnolandu Pakovo Selo. Vidjeli smo izgled starinske kuće i bolje upoznali težak način života i rad ljudi toga doba. Nakon ručka krenuli smo premo Lovranu. Putovanje je bilo još zabavnije nego prije, ali svi smo bili tužni što je ova trodnevna ekskurzija gotova. Matea Kršanac, 8.a
Dana 6. studenog u našoj školi ugostili smo književnika Tita Bilopavlovića. Čast mi je bila održati pozdravni govor i predstaviti ga učenicima petih i šestih razreda. Tita Bilopavlovića upoznao sam u Karlovcu na dodjeli nagrada u sklopu natječaja Moja prva knjiga, a njegova recenzija krasi moju prvonagrađenu slikovnicu. Na početku smo saznali da su književnici obični ljudi, ali malo osjećajniji, a naš gost nas je nasmijao nacrtavši na ploči svoju karikaturu. Izlaganje ja započeo krasnoslovom pjesme Moj tata pjesnik. Za zbirku pripovjedaka Paunaš kažu da predstavlja njegovo najbolje djelo, a samom književniku je zbirka draga jer je autobiografska. Jako su nas nasmijale njegove dječje pjesmice Slonovske gaćice i Svraka kaka na bedaka, a najbolja i najšaljivija je bila Što rade mama i tata iza zaključanih vrata. Književnik nam je savjetovao da budemo znatiželjni jer u protivnom nećemo ništa postići u životu. Ispričao nam je zgodu o četverogodišnjoj djevojčici, o tome kako su joj bili čudni mali, goli dečki pa je rekla mami: „...mama pogleč one druge djevojčice imaju čepeka “, baš znatiželjna curica! Naučio nas je reći: „Volim te“ čak i na kineskom, što nas je oduševilo. Druženje s književnikom bilo je zabavno, ali prekratko. Želio bih da u našoj školi bude više druženja s dječjim književnicima.
Danas sam imala sreću upoznati našega pisca Tita Bilopavlovića. Srce mi je lupalo kao ludo od uzbuđenja jer me je njegova priča o paunašu snažno dirnula. Najviše me rastužio dio kad dječak slučajno pogađa goluba i zatim, pokušavajući ga spasiti, prislanja svoje srce na njegovo, a ono prestaje kucati. To mi je natjeralo suze na oči i dugo nisam prestala plakati. Vjerujem da malo tko nije zaplakao na tu priču. Najedanput se pred vratima pojavio stariji Tonko Pavičević, 6.a gospodin sa štapom u ruci. Na prvi pogled onemoćao, sasvim obično odjeven, sa starinskim naočalama. Nasuprot tome, kad nam se obratio, otkrio je svoj živi duh kojim nas je odmah sve razveselio. Čitao nam je svoje pjesme, pričao šaljive priče iz života i nasmijao nas njima. Najsmješnija je bila priča o djevojčici koja je mislila da su i dječaci djevojčice koje imaju „čepeka“. Od srca smo se svi nasmijali. Bilo mi je lijepo dok smo se družili s piscem Titom Bilopavlovićem i voljela bih da nam opet dođe. Ana Gregorović, 5.a
5
Zavidno znanje i ekološku osviještenost pokazali su svi sudionici, a naročito predstavnici 7.a razreda koji su pobijedili i osvojili slatku nagradu – tortu. U suradnji s poduzećem Komunalac d. o. o. iz Opatije i uz inancijsku pomoć Metisa d.d. učenici PŠ „Eugen Kumičić“ iz Mošćeničke Drage posjetili su odlagalište „Osojnica“ i poslušali predavanje te pogon Metisa gdje im je posebno zanimljivo bilo prešanje starih automobilskih karoserija. Izuzetno sadržajan i dinamičan dan završio je kratkom priredbom. Sudionici radionica prezentirali su svoje uratke, a umjetnički dio sastojao se od igrokaza Eko-priča, recitala Ekološka abeceda i modne revije protkane songovima nastalim u glazbenoj radionici. Zajednički zaključak svih sudionika ovog događanja bio je da je cilj – razvijanje pozitivnih navika u zbrinjavanju otpada kao važne sirovine te ekološko osvješćivanje mladih – u potUčenici starijih razreda OŠ Viktora Cara Emina punosti ostvaren. posvetili su jedan nastavni dan problemima očuvanja okoliša. Po dolasku u školu, umjesto na uobičajene nastavne satove, prijavili su se u različite radionice. Tamo su učili o gospodarenju otpadom u Primorsko-goranskoj županiji, zbrinjavanju opasnog otpada te o mogućnostima recikliranja različitih materijala. Izrađivali su sapune, ljepilo, nakit i hranilice za ptice od odbačenih materijala, oslikavali platnene vrećice i mali hrvatskonjemačko-engleski eko-rječnik. Matematičari su statistički obradili podatke o prikupljanju otpadnog papira u našoj školi kroz proteklih 14 godina, a fotogra i su izložili fotogra ije divljih deponija Lovranšćine. Eko-grupa je u novom spremniku za kompostiranje pripremila kompostnu smjesu koju će koristiti za uređenje cvijetnjaka ispred škole. Predstavnici Eko-udruge KESM održali su edukativno predavanje o razvrstavanju otpada i upoznali učenike s problematikom gospodarenja otpadom. Uporedo s radionicama odvijao se kviz.
PROMIJENIMO LICE ZAVIČAJA (R.Trinajstić, I. Šijanec) RECIKLIRANJE: NE DVOJI – ODVOJI! (A. Zrakić-Potkonjak) KOMPOSTIRANJE (eko-grupa) (S. Hlanuda) OSLIKAVANJE PLATNENIH VREĆICA (I. Korušac, A. Zrakić-Potkonjak) GOSPODARENJE OTPADOM U PGŽ – JUČER, DANAS, SUTRA (V. Valjak Rosović) IZRADA NAKITA – mini modna revija (T. Peranić, Ž. Matijević) ODLAGANJE OPASNOG OTPADA (Ž. Cvitanić) IGROKAZ: Eko priča (S. Kapović, N. Banov) EKOLOŠKA ABECEDA, literarno-recitatorska radionica (I. Baljak, N. Banov) SKUPLJANJE STAROG PAPIRA U NAŠOJ ŠKOLI KROZ GODINE (G. Ivanković) EMOCIONALNO SMEĆE (D. Dinić, E. Tomšić) EKO-KVIZ (N. Srok, S. Salopek) INFORMATIČKA RADIONICA PODRŠKE (D. Ožbolt) WEB NOVINARI NA ZADATKU (N. Srok, S. Salopek) EKO-RJEČNIK (I. Peršić, G. Urh, B. Kalčić-Grabrovac) Učenici PŠ „Eugen Kumičić“ odlaze u posjet odlagalištu Osojnica i poduzeću Metis u organizaciji poduzeća Komunalac, Opatija
7
Molim vas da nam se predstavite: tko ste, Jeste li već održavali ovakva predavanja i odakle dolazite i čime se bavite? kome? Zovem se Silvana Vozila, dolazim iz Viškova, Imali smo još ovakvih predavanja i to uglavtamo stanujem i član sam udruge Krizni Eko Sto- nom u dječjim vrtićima i školama, ali smo imali i žer Marišćina (KESM). predavanje za studente na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Kako je nastala Vaša udruga? Naša udruga je nastala zbog nekvalitetnog Recite nam svoje mišljenje o zbrinjavanju gospodarenja otpadom. Udruga je nastala na otpada u našoj županiji? Marišćini, koja je nekad bila šuma, a onda se tu Mislim da se otpad nedovoljno zbrinjava zato počelo raditi smetlište. Bilo je obećano da će se što sustav nije prilagođen ekološkom zbrinjavaizgraditi moderan centar za zbrinjavanje otpada. nju. Trebalo bi uvesti čipirane kante i kodirane Na kraju je od šume napravljen deponij, odnosno vrećice uz individualizirani pristup, kako to rade smetlište koje je svim stanovnicima Viškova jako i drugdje u svijetu. Mislim da bi to bilo najpravedsmrdjelo i nisu mogli živjeti od smrada. Vjerojat- nije i najučinkovitije, tako se može odvojiti najvino ste o tome čitali i u dnevnim novinama. še otpada koji ima svoju ekonomsku, zdravstvenu, ekološku i druge vrijednosti. Čime se udruga bavi? Navedite nam neke Vaše značajne akcije. Kako je kod nas u odnosu na ostale zemlje Bavimo se ekološkim pitanjima, prvenstveno u EU? gospodarenjem otpadom. U suradnji s poduzeKod nas je gotovo katastro ično jer se u Prićem Čistoća sudionici smo ekološke studije o gos- morsko-goranskoj županiji odvaja samo nekih podarenju otpadom koja bi se trebala provesti i 4% otpada, a sve drugo ide na smetlište. Situacija kojom bi čuvali prirodne resurse i sirovine. Naša je alarmantna. najpoznatija akcija je NDO što znači Ne dvoji, odvoji . Svaku subotu skupljamo sirovine poput plaŽelite li dodati nešto na kraju? stike, željeza i sl. Sakupljeno prodajemo i dajemo Pohvaljujem vašu školu i temu integriranog malim košarkašicama za dresove, streličarima za dana o gospodarenju otpadom. Izuzetno je važmedalje, uređujemo eko-vrt osnovne škole u Viš- no osvješćivanje djece o ekološkom postupanju i kovu… Održali smo humanitarnu akciju za jedno mislim da ste odlični. Ovoliko koliko sam uspjela invalidno dijete s posebnim potrebama. Želimo s vama popričati, mislim da ćete vi u budućnosti dokazati da i otpad ima svoju vrijednost pa je sigurno provoditi naučeno. Zahvaljujem što ste šteta da mi bacamo i proizvodimo smeće kad to nas zvali. Zaista možemo puno naučiti i mi od vas možemo prodati i od toga živjeti. i vi od nas. Koji je vaš razlog dolaska u našu školu? Naš razlog dolaska je poziv vaše profesorice iz Geogra ije da u sklopu vašeg integriranog dana o gospodarenju otpadom održimo jednu eko-radionicu.
Intervju vodile: Mia Stojšić, Julija Krištić, Marina Marini, 6.b
Kako ste došli na ideju o sakupljanju starog papira? Sakupljanje starog papira je dosta spominjana akcija ne samo kod nas nego i u cijeloj Hrvatskoj. To je vrlo korisna ekološka akcija pa sam došao na ideju da po uzoru na neke druge škole i neke druge gradove u Hrvatskoj akciju započnemo i mi. Smatrao sam da je šteta bacati stari papir kad ga se može iskoristiti za preradu i izradu nekih novih proizvoda. Koliko godina naša škola sudjeluje u akciji? Naša škola ove godine sudjeluje u akciji 14. put, a provodimo je u suradnji s riječkim poduzećem Metis. Manjih akcija prikupljanja starog papira bilo je i prije, a provodili su ih pojedini razredi sa svojim razrednicama. Zadnjih 14 godina sudjeluju svi razredi i svi učenici zajedno. Sakupljaju stari papir najmanje tri puta godišnje. Kakav je uspjeh naše škole u tim akcijama? Rezultati su svih godina bili prilično visoki. Prvih desetak godina bili smo vrlo aktivni u sakupljanju starog papira pa smo tako u prosjeku skupili 50 do 80 t starog papira godišnje. U natjecanju osnovnih škola, koje je svake godine organiziralo poduzeće Metis, najčešće smo zauzimali prvo mjesto. Posljednje 3 godine bilježimo pad i godišnje prikupimo 30 - 40 t, što nas svrstava na drugo, treće mjesto u spomenutom natjecanju. Proteklih 14 godina sakupili smo 804 tona. Jeste li zadovoljni učincima akcije i suradnjom s učenicima i roditeljima? Moram reći da je akcija postala tradicionalna pa učenici i nakon završetka osnovne škole, kao i njihovi roditelji zadržavaju praksu donošenja starog papira. Uvijek može biti bolje, ali moramo reći da je odaziv učenika i roditelja zadovoljavajuć. Motiviraniji su učenici nižih razreda, a svakako treba pohvaliti roditelje koji uvelike pomažu u prikupljanju papira kod kuće i u njegovom razvrstavanju, vezivanju ili spremanju u najlonske vrećice i na kraju u donošenju papira u školu. Postojala je praksa da učenici obilaze domaćinstva
u svom susjedstvu pa je to možda bio razlog što je prikupljenog papira bilo više. Danas to učenici više ne rade što možda nije dobro jer u mnogim kućanstvima, osobito starijih Lovranaca, još uvijek ostaje velika količina starog papira koju bi se moglo reciklirati. Znate li kamo odlazi prikupljeni stari papir? Stari papir tijekom školske godine sakupljamo u tri navrata i skladištimo u prostorima škole. Papir se kamionima riječkog poduzeća Metis odvozi u njihov sabirni centar. Reciklira se u tvornici Hartmann u Koprivnici i od njega se izrađuje kartonska ambalaža. Prije nekoliko godina učenici naše škole, koji su bili najuspješniji u sakupljanju starog papira, dobili su nagradno putovanje u tvornicu i upoznali se s procesom prerade starog papira i proizvodnjom kartonske ambalaže (ambalaže za jaja). Koje su ekološke vrijednosti ove akcije? Vrijednost ove ekološke akcije je neprocjenjiva: za proizvodnju jedne tone papira potrebno je posjeći 2 stabla promjera 50 cm starosti osamdesetak godina. Ako uzmemo u obzir da smo u ovih 14 godina prikupili oko 804 t starog papira, tada smo spasili 608 stabala. Pokušajmo zamisliti kako bi izgledala šuma s preko 1600 stabala: protezala bi se od Lovrana preko Učke sve do Istre. 9
Za nova vremena bolja Mi djeca imamo plan, Ost ariti prirode san. Pamet ije ući u novi dan, Mi djeca imamo plan.
Prikuplja li naša škola još nešto osim starog papira? Zadnje dvije-tri godine osim starog papira počeli smo sakupljati plastične čepove s boca i istrošene baterije. Za baterije u holu naše škole postoji odgovarajući spremnik, no svijest o potrebi recikliranja starih baterija još nije dovoljno zaživjela među našim učenicima. Još uvijek se velika količina starih baterija baca u kućno smeće iako je to izuzetno štetno za okoliš. U sakupljanju plastičnih čepova bilježimo lijepe rezultate. Prošle školske godine sakupili smo 1290 kg, a posebno moram pohvaliti 4.b koji je sam sakupio 835 kg. Čepove su sakupljali učenici i njihovi roditelji u svojim domaćinstvima, ali i u brojnim ugostiteljskim objektima u kojima rade. Ako znamo da u plastičnu vrećicu koju kupimo u trgovini stane 4 kg čepova, s prikupljenih 1290 kg napunili smo preko 320 takvih vrećica. Tim rezultatom ostvarili smo 1. mjesto u Županiji prikupivši 5-6 puta više nego sve ostale škole zajedno. Imaju li ove akcije još neku vrijednost osim ekološke? Ove akcije osim ekološke imaju i određenu materijalnu i odgojnu vrijednost. Najuspješnije razrede Metis je nagrađivao jednodnevnim izletima u Koprivnicu u tvornicu za reciklažu starog papira Hartmann. Škola je za postignuti uspjeh dobivala nagrade poput TV-prijemnika, glazbene linije, kućnog kina, klima uređaja, vhs kamere, lopti i sl. Komentar za kraj? Nadamo se da ćemo i u narednim godinama biti jednako uspješni, dalje razvijati ekološku svijest naših učenika i doprinositi očuvanju prirode kako bismo je sačuvali za generacije koje dolaze. Intervju vodio: Alen Mataić, 8.b
Smeće od prije godina dvjesto Mi stavit ćemo na pravo mjesto, Pročistiti onečišćene vode, Pošumiti ogoljele gore. Mi djeca imamo plan, Ost ariti prirode san. Sačuvat ćemo svježi zrak, Bit će zato sretan svak. Čujte ovo sada svi, Maleni i veliki: Za nova vremena bolja, Treba nam samo dobra volja. Pridr žite nam se i vi, Kreni s nama ti, ti i ti! Za nova vremena bolja, Treba nam samo dobra volja. Mi djeca imamo plan Ost ariti prirode san. Pamet ije ući u novi dan, Mi djeca imamo plan. Ana Gregorović, 5.a
2.a razred bio je u posjeti vatrogascima. Vidjeli smo njihova vatrogasna kola i sjedili smo u tom crvenom vozilu. Špricali smo vatrogasnim crijevom. U njihovoj postaji naučili smo kako uspostavljaju vezu s drugim vatrogascima i policijom. Njihove kacige smo probali staviti na svoje glave. Vidjeli smo njihovu odjeću koju u sekundi moraju obući u slučaju požara. Znali smo da su oni pravi junaci. Poučili su nas da u slučaju nesreće ili požara odmah nazovemo 112 ili 93. U školi smo pričali što smo vidjeli i naučili. Poslije smo pisali o našim junacima i napravili slike vatrogasaca koje nam krase razred. Ana Kinkela i Ivana Vignjević, 2.a
Ja volim tople boje. Požar je toplih boja, ali on svojom toplinom pecka i unosi strah. To nisu dobre tople boje. On voli jesti šume i kuće. Odnosi šumski hlad i ptičji pjev. Najveći neprijatelji požara su hrabri vatrogasci i voda. Kada voda uhvati u zagrljaj požar on je sve manji, manji i manji. Loren Negrić, 2.a
Krasan dan uništili su neoprezni izletnici. Ostavili su neugašenu vatru poslije roštiljanja. Vatra se previše zaigrala i nastao je ogroman požar. Životinje su se prepale i počele bježati. Dim je gutao ptice koje su tražile plavo nebo. Sva stabla su padala. U šumu se uvukao strah. Molila je za spas. Vito Vidović, 2.a 11
Kontakt policajci iz Policijske postaje u Opatiji pozvali su nas u posjet toj ustanovi. Išli smo zajedno, mi iz 4.a i 4.b razreda i učenici iz Mošćeničke Drage. Policajac Goran i policajka Marina su nas upoznali s važnim zakonima. Rekli su nam što se ne smije raditi, a što smije. Upozorili su nas na ono što je opasno za naše zdravlje. Govorili su o štetnosti alkohola, cigareta i droga i o dopuštenom vremenu izlaska bez nadzora roditelja. Nakon toga su nam pokazali sve prostorije u Policijskoj postaji. Posebno me se dojmilo staklo u prostoriji za ispitivanje i otkrivanje kriminalaca. Svima je bila zanimljiva „marica“ – policijski kombi. Svi su htjeli ući i vidjeti kako je unutra. Ja sam ostao vani jer više nije bilo mjesta. Vrijeme provedeno u Policijskoj postaji bilo je zanimljivo i poučno.
Bio je ponedjeljak. Posjetili smo ribarnicu na lovranskoj tržnici. Podijelili smo se u četiri grupe. Dvije grupe su išle u jednu ribarnicu, a druge dvije u drugu ribarnicu. Poslije smo se zamijenili. Postavljali smo razna i zanimljiva pitanja. Vidjeli smo: ribe, rakove, mekušce i žabu bez ruku i nogu. Najzanimljivija riba mi je bila morski pas. Iznenadio sam se jer je bio malen i bezopasan. Mislio sam da će biti veći i opasan. Imao je hrapavu kožu, oštre zubiće i zanimljive peraje. Tu sam još vidio ribu koju zovu lastavica ili kokot. Saznali smo da skače po vodi. Njene zelene peraje izgledaju kao krila. Najviše je bilo plave ribe, srdela i Eligio Gržin, 4.a inćuna. Pozdravili smo se i zahvalili teti na ribarnici. Jan Austin Galić, 3.b
Dario Beganović, 3.b
Učenici 1.b razreda su 11. prosinca 2013. godine bili u Prirodoslovnom muzeju Rijeka. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana planina u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode Učka sudjelovali su u edukativnoj radionici pod nazivom Zzzimski san. Učenicima se skrenula pozornost na važnost zaštite planina, a posebno očuvanje Učke i Ćićarije u čijoj neposrednoj blizini žive!
Krenuli smo s mula. Na Poklonu su nas dočekali rendžeri. Vrijeme je bilo prohladno i sunčano. U učionici na otvorenom smo saznali da samo na Učki raste učkarski zvončić i da ima poskoka. Na pokaznoj stazi Malik smo naučili da je biljka velebilje otrovna, da neke životinje žive jedan dan i onda uginu. Najviše mi se sviđalo kad smo hodali kroz šumu, kad smo slikali i to što nam je rendžerica objašnjavala kako se zovu biljke i životinje. Saznali smo o vodozemcima i gljivama i da na Učki postoje vile. Irina Sandalj, 3.b
13
U predbožićno vrijeme u školi mnogo se toga radilo. Blagdanske teme su bile prilika za poštivanje obiteljske tradicije. Učili smo izrađivati čestitke koje imaju značaj razvijanja emocionalnih odnosa s članovima uže i šire obitelji. Pričama o ljubavi i obiteljskoj sreći učenici su bili motivirani da dječjim rukama oblikuju ukrase od glinamola. Njima su izradili čestitke koje su uredno i čitko ispisali! U carstvu ugodnih trenutaka prvašići su za roditelje pripremili predstavu Božićni ormar. Lutkoljupci su prstićima izveli predstavu u kojoj je mašta oživjela rukavice, kapu i šal. Zadovoljstvo ostalih učenika 1.b razreda zbog sudjelovanja u igri obogatilo je predstavu. Lutkoljupci su se naučili dogovarati, dijeliti uloge i snalaziti se za rekvizite i prepuštati se svojoj mašti!
Po staroj užance, na pusni ponedejak, gremo s našom meštricom pobirat jaja po kućah. Bude nas čuda aš s nami su i budući školani. Svi se lepo spravimo i maškaramo, pridemo va školu, malo zatancamo i zakantamo i onda partimo. Vavek počnemo od gornjeh kući prema staremu gradu, tako da su judi parićani kad pridemo. Već znamo kade nas čekaju dobre friti, krafni, mini pice... Va jednoj kuće čekal nas je i obed – odlični ćevapčići. Kad neš otkantamo judi nam pune košare ke nosimo sobun. Sega puno dobijemo, bude tu bonboni, čokolade, keksi, voća i obavezno jaja. Na kraju se donesemo va školu i med sobun podelimo. Svi smo kuntenti, mame aš dobiju jaja, mi slatkiše i jedan lep i vesel dan. Ja, mojoj mame nikad ni jasno žač taj dan ne moren pojist obed. E, da ona zna ča sam ja sve pojil. Ivan Stroligo, 3. r. PŠ Mošćenice
Labinska Osnovna glazbena škola Matka Brajše održala je 24. travnja 2014. nastup u Lovranu. Nastupali su u našoj školskoj dvorani. Priredba je izvedena za sve učenike od prvog do četvrtog razreda. Prvu točku izveo je orkestar glazbene škole. Zatim je slijedila koreogra ija Putopis koju je izveo drugi razred plesne škole. Slijedila je koreogra ija Sunčane naočele u kojoj sam ja nastupio. Imao sam veliku tremu, no čim sam počeo plesati trema je nestala. Nakon toga ponovno je nastupio orkestar i djevojčica koja pjeva na engleskom jeziku. Sljedeća koreogra ija bila je Skok u maštu u kojoj sam također nastupio. Zadnja plesna točka bila je Funky town. Unatoč tremi bilo je lijepo iskustvo nastupiti pred svojim prijateljima. Jan Austin Galić, 3.b
U petak, 25. travnja 2014. naša škola obilježila je Dan škole. Učenici starijih razreda proveli su prijepodne u sportskom nadmetanju, dok su učenici mlađih razreda već tradicionalno sudjelovali u aktivnostima Lovranskog dječjeg dana. Školski nogometni turnir je događaj koji se iščekuje cijele školske godine i obilježavanje Dana škole bez njega jednostavno je nezamislivo. Strategije i sastav pojedine ekipe strogo su čuvana tajna. Unatoč prognozama znalaca i željama mnogobrojnih navijačica, rezultati su svih iznenadili: turnir je osvojio 8.a razred, drugoplasirani su dečki iz 7.a, a trećeplasirani je 6.b razred. Čestitke pobjednicima, ali i dečkima iz 6.b razreda na srčanosti i htijenju.
15
25. travnja 2014. bio je dan djece, Lovranski dječji dan. Tada sva djeca slave svoj dan, igraju se, prodaju mnoge stvari koje su sami napravili kod kuće ili u školi. Učenici mlađih razreda naše škole dobili su priznanje za naj dječje djelo 2014. za svoj humanitarni rad. Po pet učenika iz svakog razreda bilo je na dodjeli priznanja u Općini Lovran. Martina Vidović, 3.b
Cijelu noć nisam spavao od uzbuđenja. Nisam mogao dočekati da svane dan. Bio je to veliki dan za mene i uzbuđenje je bilo veliko. Danas je u Općini Lovran kod načelnika dodjela priznanja Za Lovranski dječji dan sve je bilo puno štan- za dobra djela. Ja sam učinio dobro djelo i načeldova. Vatrogasci su nam objašnjavali što oni rade. nik mi je trebao uručiti priznanje. S učiteljicom Naučili smo o dječjim pravima. Učenici su pro- sam se uputio u Općinu. Dočekale su nas tete iz davali svoje radove u humanitarne svrhe. Bila je Društva „Naša djeca“ Opatija, načelnik i još puno velika gužva. Crtali smo leptire, sunce, more i dr. važnih ljudi. Srce mi je tuklo kao bubanj dok sam Bilo je zabavno. Uz zabavu smo puno toga naučili. čekao da me prozovu. Napokon, prozvali su me, čestitali mi i slikali To je bio pravi dječji dan. me. Dobio sam priznanje, buketić s bonbonima i Irina Sandalj, 3.b poklon-bon. Adrijan Sirotnjak, 3.b
U našoj školi okupili se učenici mlađih razreda iz Mošćeničke Drage, Mošćenica i Brseča. Učiteljice su pripremile zadatke u radionicama za 4 grupe: crvenu, žutu, plavu i zelenu. Podijelili smo se u grupe uz pomoć bombona u boji. Bili su ini. Svaka je grupa dobila svoj zadatak. Bilo je napeto. Uskim ulicama jurili smo izvršavajući svoje zadatke. Nije bilo jednostavno naći skriveno blago. Broskva je rasla na smokvi, pegla i glagoljica bile su skrivene na prozorčićima zvonika i crkve, a češnjak se skrivao na krovu starog toša među crijepovima. Spretno smo rješenja pisali glagoljicom. Pobjednicima smo čestitali. Bilo je bitno sudjelovati. Poslije smo slikali i crtali ono što smo našli. Radovi su ispali odlično. Kraj nastave proveli smo na igralištu. Bilo je zabavno. Svi su se učenici s puno dobrih utisaka vratili svojim kućama. Jedva čekamo drugi dio radionica. Veselimo se ponovnom susretu. Mauro Galović i David Načinović, 3. r. PŠ Brseč
17
15. 5. 2014. Ujutro smo nakon buđenja otišli na doručak, a potom krenuli prema Krapini. Razgledali smo Muzej krapinskog neandertalca te Krambergerovo nalazište. Slijedio je Trakošćan gdje smo razgledali predivni dvorac, a potom ručali u obližnjem restoranu uz svjetlost svijeća jer je nestalo struje zbog nevremena. Po povratku u hotel sudjelovali smo u mini-olimpijadi, a potom smo ostatak popodneva proveli u bazenu. Naravno da smo navečer otišli na party nakon večere. 16. 5. 2014. Nakon buđenja i doručka slijedilo je pakiranje te put prema glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Vožnja kroz Zagreb protekla je uz razne priče iz prošlosti. Razgledali smo Katedralu i Kaptol te Gornji grad i Trg bana Josipa Jelačića, 13. 5. 2014. a potom smo krenuli prema Maksimiru gdje smo Krenuli smo autobusom iz Lovrana u 07,30 sati. ručali. Nakon ručka slijedilo je razgledavanje zoUz put smo marendali na odmorištu Ravna Gora, loškog vrta, pa potom povratak prema Lovranu. saznali da je Karlovac izgrađen 13.07.1559. godi- Putem smo u autobusu igrali kviz i zabavljali se. ne. U Mariji Bistrici posjetili smo svetište i medi- U Lovran smo stigli u 18,45 sati. čara gdje smo naučili sve o izradi licitarskih srca. U Gornjoj Stubici obišli smo dvorac Oršić i Muzej Matteo Zausnig, 4.b seljačkih buna te spomenik Matiji Gupcu. Potom smo se smjestili u hotel u Tuheljskim Toplicama. Poslijepodne smo se kupali u bazenu, a poslije večere slijedio je party dobrodošlice. 14. 5. 2014. Ujutro smo nakon buđenja i doručka krenuli prema Velikom Taboru. Razgledavali smo dvorac gdje smo doznali razne legende. Nakon dvorca posjetili smo Kumrovec gdje smo razgledali selo i upoznali stare zanate. Slijedila je vožnja prema Zelenjaku gdje smo nakon ručka razgledali spomenik hrvatskoj himni iz 1933. godine. Nakon povratka u hotel slijedilo je sudjelovanje u raznim igrama na bazenu, večera i obavezni party.
Govorim po domaći Ja san se rodila va kraje kade svi ćakulaju po domaći. Otac me vavek pita: „Ča delaš? Kamo reš?“ Ja mu vavek odbr sin: „Pusti me na mire!“ Zajeno se razjadi i va kamar me pošaje. Pokle sama i kamar moram pospravjat. Ema Mihalić, 4.a
Saki je šal svoje doma Čera sam šal pul kujina. Otac muj barbier, pa mej ost igal. Šal sam pul nonića. On je kuhal rakiju. Otac je pilil dreva. Sused muj pomogal. Kad su finili delo, su popili žmuj vina. Nona je skuhala obed. Smo se najili pa je saki šal svije doma.
Grozje Kraj je leta, jesen prihaja. Trs nas poziva lepo diši. Grozje nas mami kofi su parićani. Si ga z g št n pobiramo i z nogami mastimo. Slatki mošt parićujemo. Za par dni vino će prit i stari judi će ga pit.
Mauro Kalčić, 4.a
Antonio Poleg bić, 3. r. PŠ Dobreć
Propuh
Diana Marko vić, 4. MD
Razmaknul je stakla i dig ul kolt inu. Vr el se, skakal, bežal. Va kamare je se vajer kopiti obr ul, zar mpal je z vrati i šal… David Načinović, 3. r. PŠ Brseč
Jesen Jesen samo ča ni prišla. Va mojen vr e je zrelo g ozje belo i čr o. Na drevu se smeju plave šljivi i čekaju da ih poberemo. Jedna dunja napol zrela dihun mami tići ki veselo lete. Natali Andrejević, 1. r. PŠ Dobreć
Va našemu kraju Vavek je lepo va našemu kraju, Svi to znaju i tići kantaju. Na proleće rožice diše Javorika va Lovrane cvate. Mej rožicami šparogi, ča to sad lepo diši? Friga se itaja, više šparogi nego jaja. Po lete plaži su krcate, St anci rado t lepot plate.
jak, 3.b Adrian Sirotn
Svud po svete nas poznaju Rad se vr uju našen kraju. Sv. Juraj, Stari g ad Mustačon se smeje rad. Pustili su nan to g ofi i vlastela, Lovranun se diči Hr atska cela. Kada leto fini, cr eni se naš g adić. Ča se to sad vidi? Črešnjice nan ji kosić. Jesen je odeka, a žajica mar nić skriva, Domaći i st ani tancaju aš je fešta živa. Kad pride zima pršuti t se suše, Suha smokva, šipak, kuš i lavanda Se su to g šti našega kraja Lovrana i mediterana. Alen Mataić, 8.b
Lucia Martinč ić, 3.b
21
Dan kega san doživel Jednega dana sam san šal va šumu. Tići si kantali, a po tloh je bilo per sakakoveh kolori. Videl san i sr e ke su pasle t avu. Bilo mi lepo. Puhal je tepal vetar. I opet bin rada šal videt ta šara pera i sr i ke pasu t avu. Eligio Gržin, 4.a
Sveti Mikula
, 8.b Sarah Žvorc
Dragi sv. Mikula, ovo san leto dobra bila i nonu i nonića san poslušala i zato mi, molin te pr esi neku dr št enu ig va škor jicu moju čist ku san t i dani lušt ala da moje srčeko mićo bude na meste. Natali Rubinić, 3.a
Koserica Ot ok san ovega novega doba. Kompjuteri, pamet i telefoni, inter et, ig ice. Sedet sam va kamare i ig at se, i badat po toj škat le, i tako celi svet obać sedeć na kat ide. Ne govorin da j to loše, aš takov je današnji svet i bez tega se ne more, ma zadovojan san ča još vavek iman svoji pretki ki me, ki put vrate va nekadašnja vremena. Tako san neki dan oprl škafetin starega or ara va konobe mojga pranonića. Pr o van moran objasnit čaj to pranonić, aš puno mladeh danas nima ni nonića. To van je od mojga nonića otac, ili moj pranonić. Na toj pranonić vrata od konobi oprl i rekal: „Mali pazi aš t j koserica“. Teško da bin danaska znal čaj koserica da nij mojga starega pranonića. I štorija j počela. „Mali moj to tij koserica. Kraj je dr eni i lepo vr ke leži, a kukasta ošt ica pronta j odrezat se ča rabi. Kadaj delo gotovo ošt ica ti se skrije va repić kako va šume ježić.“ I njegove nag išpane r ki kosericu su spravile. Pranonić mi j onda povedal da bez koserice va žepe nikada, nikamo nij šal. „Mali moj, kad san na žur adu šal, t sje kopit i ti cepit, ma i onda kad je ki ča za jist prontal. Koserica tij mali, va dreve jako žvelta, po žukve lepo puže, a da ti ne govorin kako lepo pogaču načme. Živeć san s kosericun mar n moral čistit, ma to su ti mali lepi dani bili dokle san z pranonun ajeval, ma ni onda bez koserice nikamo nisan šal.“ Pranonića san naslišal i skoro da ga nisan mogal razumet, da ta koserica mića njega va stara vremena vrati, da mu iskr voke važge, da mu srce jače zat če, da se domisli dok je mlad bil i ajeval, dok je t do delal i kor kr ha va žepe skrival. Sej to storila jedna mića koserica, za ku već ki malo zna va ova nova današnja vremena, ma ja san sejno kuntenat aš znan ča j koserica i iman svojga pranonića. Alen Mataić, 8.b
Moja glava nikad ne spi Stala se pr o mene. Kad san se dig ul s posteji, pr o ča san storil je bilo oprat joj oči. Popravil san joj izur , stavil malo gela i oplel je. Va škole je zajno počela ćakulat z dr gin glavami. Kad je počel hr acki, san je moral držat, aš njoj je bilo št f o. Na fiskult re je ig ala g aničara. Šegavo je g edala kega će pogodit. Doma smo prišli zadovojni. Obedvala je sa celun mojun famejun. Navečer je zadovojno g edala televiziju. Na moju nesreću, duralo je to malo. Potirala me spat, a va posteje se vr ela i skosala dok ni našla najboje mesto na kušine. Marko Vunić, 4. r. MD
Pusni ponedejak Va mojen meste Sada, po zime, t žno je i samo mesto moje malo. Prazneh kuć je čuda. Se je tako pusto. A i susedov tovar samo muči. Goli su t si i ulike. Nijedne rožice ni. Prazna su njazla. Čini se da nikega ni. Judi, ki po lete pridu šli su kako ki kamo. Pride mi da s njimi pobeg in i ja. Al kad sunce malo stepleje i mesto moje oživeje. Oživejen i ja. I ne pada mi na pamet poć ča.
Sakega pusta ta nedeja večer pride, kada mesto borši za školu parićat, na šufit g in košić iskat. Košić iskat, a ča? Pusni ponedejak je pa pokle školi t eba poć po kućah jaja pobirat. Koš i košić na hrbat i ča više jaj pobrat i za kont olni ne bacilat. Judi po kućah kuntenti napunili košići jaj i beči. Pusna kompanija cela pokle će se nać i fešt od jaj storit. Za kont olni ću pokle bacilat, aš valda je i mešt ica ko mića s košićin od jaj pohajala i za matematiku taj dan ni bacilala. Natali Rubinić, 3.a
Magdalena Tomić, 6. r. MD 23
Škalini Nekadanji. Beli. St i. Uski. Zlizani. Na vrh škalini san pal i va hip na dno prišal. Dario Dujmović, 2. r. PŠ Brseč
Fritaja od špar gi Mesec je april, Lovran se zbudil, fešta prihaja, čeka se itaja od špar gi i jaja. Snetil se je oganj, tepli se padela, Adrijano je se prontal, s itajun je puno dela. Jaja su se st kla, očistila se špar ga, se se je zmešalo, va padelu je jedva stalo. Fritaja se je pojila, na kraje ni niš ostalo, svi su se najili, skoro je bilo i malo. Deborah Peršić, 3.a
Diana Marko vić, 4. r. MD
Moj Lovran Lovran je mesto najlepše na svete. Kad črešnji cvat , sav je va cvete. Kad mar n pada, svi su veseli aš je saku subot Mar nada. Kad sunce jako sveti, oganj se ne neti, si se vane ig aju, al se va more toćaju. Teo Žig lić, 2.b
Kupujem kar Modra noć rano liježe na g ad. Vlakovi dolaze i odlaze za svojim odredištima. Put ici sig r im koracima g abe, svaki svome cilju. Idu žur o, ni t enutka ne zastaju. U zamagljenim vratima kolodvora t dim se ugledati sebe. Nazirem samo obrise svoga lika. Tko sam? Kojim mi je putem ići? Koji vlak odabrati? Nemir mi st ji tijelom. St ah mi uzburkava misli. Neću tako! Brišem zamagljeno staklo. Hoću sebe vedr i nasmijanu. Hoću odlučno i bez st aha živjeti! Kupujem kar za vlak života, za nova znanja, za nove prijatelje, za nove uspone i padove… I kročim sig r im korakom, hrabro u život.
Literar i rad je sudjelovao na međuopćinskoj i županijskoj razini Lidrana 2014. te je odlukom Županijskoga povjerenst a bio odabran u skupinu radova predloženih za državnu razinu Smot e, no nismo bili te sreće.
Terezija Koprivnjak, 7.a
Karin Martinč ić, 8.a
25
Enola Gržin, 4.b
Savjet zimi – Uf, ta zima! – uzdahnem već mnogo puta, presvlačeći se iz jakne za van u džemper za kuću. Vani su pahulje ponovo vodile kolo. Gotovo se mogao čuti veseli smijeh pahuljica, no to su vjerovat o bila samo djeca na snijeg . Odjednom začujem t žan uzdisaj koji je dopirao iz moje sobe. Ot čim unut a i začudim se prizorom. U mojoj sobi stajala je zima, glavom i bradom! Odjeća joj isprepletena viticama oblaka, r ho joj prošarano injem i mrazom, a og ač napravljen od snježnobijelih pahuljica. – Zašto uzdišeš? – upita zima. – Ti me ne voliš! Želiš da odem! – kr pne su suze padale na pod. – Ma nije tako... – nelagodno je pokušam utješiti. – Je! Uzdišeš i uzdišeš... – pogledalo me njezino veliko lice. – Nije! Samo bi ponekad t ebala povisiti temperat re i obuzdati svoje bijele pahuljice – pr žim joj r pčić da obriše suze. – St ar o? Zar se ne raduju svi zimi i snijeg ? – Pa i ne – prisjetim se mukot na rada svog oca dok razg će snijeg i žalosna lica majke kad joj je uvenulo tek netom procvjetalo cvijeće. – Ne! Odrasli definitivno ne, a često ni djeca. Kako da se ig aju na snijeg kad je previsok pa ne mog izaći iz kuće? Poslušaj me! Učini kako sam rekla! – samouvjereno ću. – Hoću! Učinit ću to! Zavoljet će me svi po redu! – rekla je ponosno i uzbuđeno. Ustane i izađe na snijeg. Pahuljice su napravile prolaz i poklonile se svojoj ledenoj kraljici. Uskoro su se njezini koraci izg bili u snijeg ... Maria Leana Đolonga, 4.b
Čudesni zimski san Noćas sam sanjao čudesan san. Ot orila se škola za snjegoviće. Kako bi u klupama uopće sjedili, o čemu bi sve u školi učili? Isto kao i mi ili bi imali samo predmet „zimorad“? Učili bi o zimskom vremenu, vjet , snijeg i ledu, g danju i sanjkanju. Da su im prijatelji snijeg, mraz, inje, bura, hladnoća i sve što se smrzava. Učili bi kako se Sunca moraju kloniti i kako prije proljeća moraju na sjever otići da bi se spasili od otapanja. Kada je zazvonila moja budilica shvatio sam da je to bio samo san, ali kada sam pogledao kroz prozor vidio sam da vani pada snijeg. Ma eo Zausnig, 4.b
lla Antone
Negrić,
8.a
Božić miriše... Božić, Božić, Božić... Moje najdraže doba godine. Obožavam božićne mirise. Jedan od tih mirisa je miris kolača koji je obavezan u našem domu. Kolačima se najviše veseli moj tata. On ih voli svih vrsta i oblika. Moj brat najviše voli medenjake uz šalicu toplog mlijeka. Moja mama baš i ne voli jesti kolače, ali ih sa zadavoljst om peče. Ja volim najobičnije božićne keksiće. Jedan miris nije toliko lijep, to je miris nest ljenja. Ne volim ga, jer uvijek nekoliko dana prije Božića on od cijele obitelji obuzme baš mene. Jedne godine dva dana prije Božića odlučila sam prespavati Badnjak. Željela sam da što prije dođe Božić. Naravno nisam uspjela i cijeli sam Badnjak bila mrzovoljna. Bio je to najduži Badnjak koji pamtim. Uvijek me obuzme miris ner oze kada kupujem poklone. Brinem se hoće li se svidjeti mojim bližnjima. To su obično mali, ali značajni pokloni. Tu je i miris kojeg volim najviše od svih... Miris iglica božićnog dr ca. Naša obitelj se uvijek t di nabaviti živo božićno dr ce. Tada nitko sret iji od mene i brata. Brat najviše voli stavljati zvijezdu na vrh dr ca. Ja odlučujem kakve kuglice ćemo imati i koje dvije boje ćemo kombinirati. To mi je pravo zadovoljst o. Najr žniji od svih je miris svađe. Svađamo se mama i ja. Svađamo se oko pospremanja sobe,meni najgoreg posla. Ja bih,umjesto toga, radije gledala filmove na TV-u (kojih prije Božića ima puno) i ukrašavala kuću,no mama ostaje neumoljiva. Tako meni miriši BOŽIĆ! Ema Dijan, 6.a 27
Dragi Djede, duge brade sijede, por čujem ti da se ne živciraš. Kad ti nešto ne ide sjedni, odmori se pa pokušaj ponovno uspijet će ti, do Božića radi opušteno i smireno stići ćeš svoj djeci dati poklon dva. Voli te t oja Gina! Gina Uhač, 3.a
3.b razred
Božićna jelka Br , zima mi je! Ova zima je jako hladna. Neee, došao je čovjek i upravo me ot ilio. Sada ću postati kao sest a Klara koju su prije godinu dana isto tako u prosincu odveli u stan neke obitelji. Bojim se, što će mi se dogoditi? Hahaha, ovo me škaklja. Više se ne bojim. Zapravo sad sam znatiželjna što će mi se dogoditi jer sam prepuštena dr gima ne samoj sebi. Spremili su me u zelenu vreću s r picama. Ležim ispred og omnog cent a, mislim da se zove ZTC. Pokraj mene prolazi puno ljudi i djece. Prišla mi je jedna obitelj i zadivljeno me pogledala. Nasmijali su se i platili čovjeku koji me ot ilio. Visoki čovjek me stavio na krov auta i krenuo. Auto BMW je jako lijep. Vidim puno dr gih automobila i centara, ali sve mi smrdi po ispušnim plinovima. Nigdje nije lijepo kao u prirodu gdje je puno mojih prijateljica. Stali smo i parkirali se pokraj jedne velike kuća s bazenom. Očito je, ovo je neka jako bogata obitelj. Čovjek koji me kupio predao me jednom zgodnom dečku. Zove se Daniel. Visok je i ima plavu kosu i plave oči. On me odnio u sobu i pokazao djeci i ženi. Svi su mi se divili i ponosno me gledali kao da sam najljepša jelka na svijet . Zatim me Daniel odveo u mračnu sobu i položio u kutiju. Dosadno mi je, t sam već 3 tjedna. Napokon su me izvadili! Stavili su me u dnevni boravak i met om me izmjerili. Imam 190 cm. Nisam ni znala da sam toliko visoka, ponosno sam se isprsila. Stavila su mi nog u jednu veliku posudu za cvijeće. Tu posudu su ukrasili slikama Djeda Božićnjaka. Otišli su po kuglice i ostale ukrase kako bi me ukrasili. Za sat vremena sam postala prava ljepotica. Poslije, kad su svi otišli spavati, posjetio me jedan bucmasti bradati čovjek – Djed Božićnjak. Malo smo popričali dok je jeo kekse i pio mlijeko koje su mu ostavila djeca. Ispod mene je ostavio puno poklona i otišao. S njim sam se jako lijepo provela. Ujut o su djeca dot čala k meni i vidjela što im je ostavio Djed Božićnjak. Svi su bili ispunjeni veseljem i srećom na taj lijepi blagdan – Božić. Ovo mi je najljepši dan u život . Budite i vi ispunjeni srećom i veseljem na taj blagoslovljeni blagdan. SRETAN BOŽIĆ I NOVA GODINA! Valentina Buršić, 6.a
Dečko iz 7.a Voli me... ne voli me... Tko odgovor zna? Kad netko izgovori njegovo ime srce ludo zakuca, obrazi por mene. Ne znam što je, ako zaljubljenost nije? Prijateljice ispit ju: Pr a pita: Tko je on? Dr ga pita: Jel ga znam? Treća pita: Kako mu je ime? Ja im ne odgovaram samo se smješkam. Nešto ću im ipak otkriti... tajanst eni ide u 7.a... i zove se... Jovana Munižaba, 6.b
Patrik Viskić , 8.a
Zagonet a djevojka
Kad obuzme me ljubav Kad obuzme me ljubav Put postaje krivudav. Na glavu ko da mi padaju žirići, U t buhu prorade leptirići. Kad obuzme me ljubav, ne gledam kuda hodam. Pratim je dugim hodnicima, vidim je kad je ispred i iza mene, proradi za nju t eće oko na zatiljku. Oči su mi postale poput detektora na nju, u pret anom školskom hodniku.
Dok na tebe mislim, svašta ludo smislim. Da ću te za kosu povući, da ću ti nog podmet uti, da ću te zag liti i dok se snađeš – poljubiti! Ispred mene svaki dan, prekrasna, prošetaš, i s prijateljicama, jednostavno, odšetaš. Dok moj te pogled prati, ostajem t žan i tebi nevidljiv. Darian Žeko, 6.a
Jan Rosović, 6.a
29
Ono što čovjeku najviše t eba Od pr oga mi dana govore kako je obitelj uistinu važna. No ima t enutaka kad mi to baš i nije jasno, I kažem da se ne slažem sa svime i sa svima, I to vrlo glasno! Moju obitelj čine mama i tata, sest a i brat. Ja sam zaglavila negdje u sredini I to nije uvijek tako bajno kao što se nekome možda čini. No iskreno da vam kažem: Takvi su t enutci kratkoga vijeka, A život s mojima češće je izvor sreće i smijeha. Zajedno uvijek lakše riješimo probleme, čak i one teške, i nitko od njih ne pamti dugo moje male, pa i one, malo veće, g eške.
U posljednje ih vrijeme moj puber et prilično g javi, Ali koga to, molim vas, puber et nije ometao i g javio, ust ari? Škola, prijatelji, simpatije… to je život fora, No svejedno se rado vraćam u krilo obitelji, Pod krov doma svoga. To što me u obitelji „stavljaju na pravi put“, Katkad je kao noćna mora, Ali kroz život ići dalje bez njih…? Moja je obitelj velik dio mene I bez nje bi u meni ostala praznina sama, veća negoli Lukina jama. I svakoga novog dana Sve više sam sret a što nisam sama. I što znam da je netko moj uvijek t I da me čuva u dobr i u zlu. Što je sve obitelj, još mi uvijek nije pot uno jasno, Ali sa sig r ošću vam mog reći: Obitelj mi je iznimno važna I zahvaljujući svojoj obitelji, Bit ću uvijek snažna. I kad god kakva opasnost ili nedaća vreba, Obitelj je ono što čovjeku najviše t eba. I zato mojoj obitelji velika hvala što uz nju odrastam sret a svakoga dana.
Ivana Vignjev ić, 2.a
Ivona Matković, 7.a
Važnost obiteljskog života Obitelj je temeljna zajednica dr št a, a u današnjem svijet i otežanim radnim uvjetima vrlo je teško uskladiti radne obveze i obiteljski život. Roditelji gotovo čitav dan provode na poslu i kada dođu kući najčešće su preumor i i ne mog preostalo vrijeme aktivno provoditi sa svojom djecom. Zbog takvog radnog vremena, djecu moraju odgajati djedovi i bake koji zamjenjuju roditelje veći dio dana, ili djeca idu u vr ić gdje provode vrijeme s ostalom djecom. No, pot ebno je osig rati i kvalitet o vrijeme provedeno u užoj obitelji. Roditelji bi t ebali uskladiti svoj radni i privat i život kako bi njihova djeca osjetila obiteljsko ozračje i imala osjećaj pripadnosti obitelji (npr. zajednički obiteljski izleti, ig anje dr št enih igara, zajedničke šet je). Članovi obitelji t ebali bi planirati kada će i na koji način provoditi svoje zajedničko vrijeme kojega najčešće imaju samo vikendom i blagdanima. Tada se uža obitelj i rodbina okupe zajedno na r čku i taj dan posvete jedni dr gima. Nakon dugačkog i napor og rada roditelja, članovi obitelji, i kada su zajedno, često se izoliraju i osamljuju zaokupljeni prekomjer im korištenjem elekt oničkih uređaja (računalo, televizija, facebook, ig ice). Mnoge obitelji, i kad se navečer okupe, ne komuniciraju dovoljno međusobno i takav (ne)obiteljski život je postao, nažalost, uobičajen način života većine današnjih obitelji. Obitelj je nezamjenjiva i najvažnija sastavnica u odgoju djeteta. Osim odgoja, obitelj utječe na razvitak djeteta kao i na ponašanje djeteta u školi i izvan nje. To je posebice vidljivo u obiteljima rastavljenih roditelja ili razdvojenih članova obitelji. Takva djeca su najranjiviji članovi dr št a, osjetljivija su pa često imaju probleme u ponašanju. U današnjim vremenima svjetske krize rastave brakova su sve veći problem i u našoj zemlji. Nezaposlenost i neimaština često dovode do svađa i nasilja u obiteljima, a to također ima pog ban utjecaj na dijete, njegov razvoj i kasnije ponašanje u dr št u. Dugot ajna nezaposlenost dovodi i do pada nataliteta i sve manje se rađa djece jer se obitelji osnivaju otežano i sve kasnije. Nekada su obitelji f nkcionirale dr gačije. Tijekom povijesti žene su radile jako teško i nisu bile obrazovane. Njihov posao je bio održavanje kuće i polja, obavljanje kućanskih poslova i odgoj djece, dok su muškarci radili za nisku nadnicu i vraćali se kasno uvečer. U Primorju i Dalmaciji u mnogim obiteljima muškarci su bili pomorci i izbivali od kuće mjesecima i godinama ploveći morima. Kući bi se vraćali rijetko i ostajali kratko. Djeca svoje očeve ne bi viđala godinama, a kad bi se vratili doživljavali su ih kao st ance nakon toliko vremena. Bilo je jako teško održati zajedno takvu obitelj, opstati, odgojiti i podići djecu, ali majke su st ljivo nosile taj teret. Mnogi muškarci radili su u inozemst u i tijekom dugačkog izbivanja u dr gim zemljama čak bi se ponovno oženili i osnovali dr g obitelj, pot uno zanemar jući obitelj koju su napustili. Da bi obitelj mogla ispuniti svoju ulog u dr št u, pot ebno je da država omog ći svojim g ađanima zaposlenje i nor alne uvjete života, a na taj način će potaknuti osnivanje obitelji i omog ćiti kvalitetan odgoj djece. Ivona Đolonga, 8.b
Brat Brat. Razig an. Znatiželjan. Zapitkuje. Trči. Ig a se. Ljubav. Nježnost. Veselje. Pažnja. Obitelj. Lorena Manda linić, 4.b
Tea Šepić, 3. r. MD 31
Moja mama Moja mama uvijek je vesela i marljiva poput mrava. Ima smećkast kosu koja uokvir je njeno lice, a plavkaste oči prekrivaju simpatične naočale. Vedra je i nikad t žna. Kod nje se svaki problem mora odmah riješiti. Jako je požr ovana, poštena i dobra, a na brata i mene jako ponosna. Njene zlat e, tople r ke uvijek me dočekaju sa smješkom. Voli loviti ribe, planinariti i čitati knjige. Moja mama ima puno prijateljica i često se svi skupa dr žimo. Sve radi sa zadovoljst om, čak i kućanske poslove. Ot orena je i svima će pr žiti novu šansu. To mi puno znači i uz nju se osjećam sig r o. Sviđa mi se njen stil oblačenja. Čini mi se jako topao i jednostavan,rekao bih spor ska elegancija. Jede zdravo i bavi se fit esom. Ekološki je osvještena osoba i o tome me puno naučila. Moja mama je posebna. Nitko nema tako dobr mamu. Tonko Pavičević, 6.a
Srce Moje je srce malo, ali u njega puno stane. U njemu ima ljubavi za mamu, za tat , za seku i drag baku. U mom srcu mjesta ima za cijeli svijet! Anja Aničić, 2.a
Marina Tomić, 2. r. MD
Rođendansko iznenađenje Toga toplog proljet og jut a gledao sam s mamom televiziju. Nastojao sam ugoditi joj u svemu jer je ona taj dan imala rođendan. O rođendanskoj zabavi, koju smo za nju priredili, nije znala ništa. U pripremama su sudjelovali SVI članovi moje obitelji jer su obiteljske zabave svima nama prigoda da pokažemo koliko se volimo. Kada je tata došao s posla, skoro je nehotice upropastio iznenađenje. Htio je, naime, mami dati cvijeće. Srećom, na vrijeme sam ga zaustavio. Zabava je bila kod bake i djeda i za odlazak k njima mamu je t ebalo nagovoriti. Ona je na svu sreću zaboravila na rođendan. Rekao sam da sam kod bake zaboravio sat i pitao sam možemo li ga ići uzeti. Mama je pristala. Bilo joj je malo čudno što svi, i tata i brat, idu, ali je tata uspijevao zaokupljati njezinu pažnju pričajući putem s njom. On je bio zadužen za završne pripreme, a ja sam imao zadatak zadržati je ispred djedove i bakine kuće. Tek na tatin znak ušli smo u kuću. Mama je pitala zašto je hodnik okićen balonima, ali nitko joj nije odgovarao. Uzbuđeno smo ju poveli u dnevni boravak. Ušavši, svi smo u jedan glas povikali: „Sretan rođendan!“ Mama se nasmijala. Bila je ugodno iznenađena i mi smo, gledajući ju kako nam zahvaljuje, bili sret i. U zajedničkom dr ženju proveli smo vrijeme sve do večeri. Došli smo kući umor i. Bez obzira što su mi noge „pucale“ bio sam sretan jer smo nešto lijepo učinili za mamu i time ju usrećili. Valentino Vitas, 6. r. MD
Postao sam jači 2013. započela je kao i svaka dr ga – sa zimskim praznicima i uživanjem u snježnim radostima. No početak dr gog polugodišta donio mi je nemir, ne zbog školskih obaveza nego zbog operacije koja me čekala. Naime, nedugo nakon mog rođenja bilo je zamijećeno da mi je lijeva noga nešto kraća od desne, a ožujak 2013. bio je mjesec koji su liječnici odredili da se to ispravi. Svi su mi govorili da je to odlično za mene, ali st ah od bolnice i boli st arao je u meni paniku i želju da pobjeg em od svega. Znao sam da je obitelj uz mene, da moram biti hrabar. I bio sam – sve do onog dana kada sam krenuo u Zag eb. Bože, kako mi je srce kucalo kada sam s roditeljima ulazio kroz ona og omna, stara bolnička vrata. Osjetio sam ga u g lu. Ruke su mi se znojile, a ja sam se t dio da to nitko ne primijeti. Mama me je stalno pogledavala jer ona ima ono šesto čulo kada sam ja u pitanju. Dobio sam novi krevet i novu sobu u kojoj više nisam spavao sam. Dijelio sam ju s t i dječaka koji su mi pokazali da posebne djece ima još, i ta spoznaja me malo umirila. Noć u bolnici prije operacije bila mi je najduža u život . Samoća, jauci djece, koraci, govor, plač, moj st ah i suze… Poželio sam da ne postojim, da se nikada nisam rodio, mislio sam da st ah nikada neće otići i da se više nikada neću vratiti kući. Ujut o sam bio toliko iscr ljen da mi se činilo da više ne osjećam ništa. Ali, dok su me hodnicima vozili u operacijsku salu, pratio me mamin pogled. Osjetio sam njezinu t g i kajanje … kao da mi se ispričava što ne može moju bol ot jeti umjesto mene. Shvatio sam koliko me voli i koliko ja volim nju. Operacija je bila uspješna. Uspio sam izdržati i bolove koji sam dugo osjećao nakon nje. Vjer jem da sam nakon svega postao jači (ne fizički, nego psihički), ali i osjetljiviji prema svima onima koji su dr gačiji od dr gih, prema onima koje borba tjera da odrast brže i kojima nisu važne skupe st ari, već ono osnovno, ono što dr gi uzimaju zdravo za gotovo. Zdravlje. Teodor Kulaš, 6. r. MD
Moj mačak Nero
Loreta Lukić , 2.a
Imam mačku, zove se Nero. Muško je. Cr e je boje. Zato se i zove Nero. Na talijanskom jeziku riječ nero znači cr a boja. Moj mačak Nero ima bujnu dlaku, a ispod vrata bijelu fleku. Nero ima zelene oči. Njegove zelene oči svjetle u mraku. Kada ulovi miša donese ga na terasu i t či za njim. Jako volim svoju mačku, mislim da ona i mene voli! Anja Luksetić, 3.b
33
Puber et
Puber et Puber et lupio me tako jako da sam skoro zaplak’o. Mijenjam raspoloženja kao Charlie Sheen t ebe, mozak mi je t enut o ko u male bebe. Puno ljudi kaže mi: Prestani se zezat, a meni se ne da mozak naprezat.
Ja sam u pred puber et (tako mi barem govore). Ne brinite se! Ne događa mi se ništa zabrinjavajuće! Poput sve ostale djece na ovoj kugli čekam da se ot ore vrata puber eta. Želim zakoračiti u taj začarani svijet između djetinjst a i odrasle dobi. Zamišljam… da će budilica ludo zvoniti. Vrata puber eta širom će mi se ot oriti. Moje tijelo doživjet će pot unu preobrazbu. Govorit ću dubokim glasom. Imat ću dug kosu, možda smiješno lice. Na širokim ramenima nosit ću svoju školsku torbu. U džepu ću nositi ogledalo. Neću dirati prištiće. Svašta će se dogoditi u mojoj glavi. Izbjegavat ću sve koji mi budu išli na živce. Neću se svađati. A možda i hoću! Dobro da puber et kratko t aje! David Načinović, 3. r. PŠ Brseč
Sve mi se nešto čudno događa, u glavi mi se stalno netko svađa. Kada dođe mi da zaplačem, ja svoje osjećaje prožvačem. Bio sam vani i dobio od cure pljusku, pomislim u sebi: Ima r ku mušku. Postajem sve viši i viši, pr i osjetim kada kiši. Idem na t eninge svaki dan, profesori me g jave, a ja umoran. Još malo pa škola srednja, jedva čekam da izađem kroz osnovnoškolska vrata prednja. Sve je lako kad si mlad, s tim se ne bih složio sad.
8. r. MD Petra Vunić
Karlo Škorić, 8.b
Novi učenik je iz dr gog svijeta U naš razred došao je novi učenik. Ime mu je Max. Već pr oga dana zapazila sam nešto neobično: stalno se potezao za jedno uho (podsjetilo me to na Koka Milića iz lektire). Nisam mogla to ne primijetiti jer sam sjedila odmah iza njega. Moram priznati da mi nije bio baš nešto zgodan. Imao je klempave uši i dugačak nos, oči su mu bile jako sit e i smijao se previše glasno. Najzanimljivije je kod njega bilo njegovo vrlo široko znanje. Kad god bi ga tko od profesora prozvao, najprije bi pomno ponovio njihovo pitanje, a onda bi kao iz topa odgovarao, kao da čita iz Wikipedije. Uvijek je pozor o promat ao dr ge i kao da ih je pokušavao oponašati i uklopiti se. Često je bio sam, ali nije djelovao usamljeno ili t žno. Max, dakle, ništa posebno, a istovremeno opet tako poseban. U čet r ak smo imali zemljopis. Učiteljica je zabunom Max postavila pitanje vezano za g adivo osmoga razreda, a mi idemo u peti. On se ni najmanje nije zbunio. Najprije je kao i obično ponovio pitanje, a zatim sabrano i lijepo odgovorio bez g eške. Profesorica je bila vidno zbunjena, ali se brzo pribrala i pohvalila Maxa pred cijelim razredom. On međutim nije bio sretan. Istina, smijao se od uha do uha, ali njegove su sit e oči pokazivale uzr janost i ljut ju. Još je čudnije bilo kada je na sat matematike pog iješio u jednome st ar o laganom zadatku koji je znao svatko od nas. Znala ga je čak i Ivana koja knjige nikad nije ot arala, a i logika joj nije bila jača st ana. Možda su baš zbog toga Max i Ivana bili najbolji prijatelji u razredu. Na mene nije obraćao posebnu pozor ost, ali zato ja na njega jesam. Primijetila sam da Max g bi kosu, vidjelo se to po vlasima oko njegove stolice. Pero kojemu nikad nije bilo dosta zabave na t đi račun iz čiste mu je zabave odrezao cijeli pramen kose. Max je dobio ner ni slom, ali šteta je bila nepopravljiva (barem se tako činilo). Na glavi mu se lijepo vidio bijeli kr g na mjest na kojemu ga je Pero unakazio. Međutim, već nakon pet aest minuta taj kr g više nije bio bijel kao na početku. Činilo se kao da su mu vlasi već pomalo narasle, a nakon petoga sata kosa mu je bila jednako duga kao i prije šišanja. Kako objasniti tako ubrzani rast kose? Čudno! St ar o čudno! Max je počeo sve više buditi moje zanimanje. A onda mu je prilikom promjene učionice, u brzini spremanja, iz torbe ispao mobitel. Nisam odoljela – morala sam pogledati što ima unut a. Našla sam slike i podatke o nekim planetima i galaksijama za koje nikad nisam čula. Bilo je t i nešto nalik na nekakav leteći tanjur, a bila sam uvjerena da se ne radi ni o kakvoj ig ici. U tome mu je t enutku stigla por ka. Pisalo je: „Max, požuri se! Čekamo te na Veneri, naš t r ir u kr libobu samo što nije počeo!“ Odjednom je sve bilo jasno: pa on nije sa Zemlje! Došao je u izvidnicu! U tome sam se t enutku skamenila jer Max je stajao iza mene. Rekao je hladnim ozbiljnim glasom: „Sada znaš!“ Počela sam zamuckivati: „Ne… Ja… Da…, ma ne! Čekaj, što?“ „Bilo bi dobro da svoje zaključke zadržiš za sebe“, rekao je ni najmanje prijateljski, „ja ionako danas odlazim. U protivnom neće biti dobro.“ Mislila sam da će mi pozliti, a onda „spas u zadnji čas“: „Ana! Anaaaa! Ma čuješ li ti mene?! Zaspala si, kasniš u školu!“ vikala je mama uzr jano. Ah, kako je milozvučan bio njezin glas! Na brzinu sam se spremila i veselo odjurila u školu. U posljednji sam t en uletjela u razred i sjela na svoje mjesto. Učiteljica je ušla uz zvuk zvona i s vrata nam rekla: „Djeco, upoznajte novog učenika, zove se Max!“ Ostala sam širom ot orenih usta. „Za početak sjedni do Marka“, reče učiteljica, a ja odahnem. Prolazeći pokraj mene, Max me prost ijelio pogledom svojih sit ih očiju (ili mi se to samo učinilo). Na kraju sata tiho se oglasila por ka iz mog mobitela. Pisalo je: „Ne zaboravi na naš dogovor!“ Ana Gregorović, 5.a 35
Najveća tajna podmorja Bilo je ljeto. Jednoga sam se dana otišla kupati na more. Uzela sam masku i peraje i uskočila u toplo more. Ronila sam sve dublje i dublje, sve dok nisam ugledala neku čudnu plavu svjetlost u daljini. Ot livala sam do nje, a kad sam maknula kamen koji ju je pokrivao, svjetlost je postala još jača. Zagledala sam se u nju i dok sam tako bila zaokupljena čudnovatom svjetlošću, ona me odjednom povukla i dok t epneš, bila sam u dr gome svijet . Tu je sve bilo puno vedrih boja i nekakvih čudnih st orenja. Bili su slični ljudima, ali im je boja kože bila plavkasto-žuta. Jedino je jedna djevojčica mojih godina imala boju kože kao ja. Još uvijek sam držala dah otkad sam uskočila u more i već mi je bilo dosta pa sam ga ispustila. Mislila sam da će mi se sada usta napuniti vodom, ali upravo suprot o. Usta su mi se napunila zrakom pa sam duboko udahnula. Bila sam zaprepaštena – mogla sam disati pod vodom! Pitala sam onu djevojčicu kako se zove, a ona mi je odgovorila da se zove Anileta. Između mene i Anilete odmah se počelo rađati toplo prijateljst o. Nakon nekoliko šet ji Anileta mi je rekla da se sprema kraljevski bal. Pitala sam možemo li i mi ići na taj bal. Odgovorila je da možemo, ali samo ako imamo odgovarajuće haljine. Iz džepa je odmah izvadila stotinu i pedeset šifilinga (tamošnji novac) za koje smo kupile nezamislivo lijepe haljine. Kada je došlo vrijeme kraljevskoga bala, Anileta i ja bile smo najljepše djevojke. Nakon bala otišle smo do jednoga g ebena, sjele na nj i dugo čavrljele o svemu i svačemu. Pitala sam ju ima li majku, obitelj. Odgovorila mi je da nema nikoga. Tada sam ponovno ugledala onu neobičnu svjetlost, ali ovaj je put bila bijela, možda zbog tame koja nas je već okr živala. Anileta i ja otišle smo do izvora svjetlosti koja nas je snažno povukla nat ag u moj svijet. Povela sam Anilet svojoj kući. Roditelji su me pitali otkud je. Ispričala sam im da sam ju upoznala u dr gome svijet i da nema roditelje. Molila sam ih da ju primimo za člana naše obitelji. Nakon kraćeg razmišljanja roditelji su pristali i tako sam ja dobila sest . Od tada svi zajedno živimo sret o. Tata mi je rekao da imam bujnu mašt jer je putem službi za usvajanje djece dobio infor aciju kako je Anileta bila zbrinuta u nekome domu za djecu bez roditeljske skrbi. Nisam mu htjela prot rječiti jer ionako ne bi razumio. Uostalom, to je popt no nevažno, važno je samo to da sam ja dobila sest i da smo obje sret e, a ona i ja dobro znamo istinu. Emili Krajcar, 5.b
Manuela Gaj ić, 5. r. MD
Najveća tajna podmorja Sunčan ljet i dan, na klupici pokraj mora. Kakva ljepota! Nigdje nikoga, samo more, nebo i ja. Miris mora i mirišljavih biljaka st ara u meni neopisivu mir oću i ugodu. Zrake sunca miluju mi lice, a cvrkut ptica budi radost. Uživam u opojnom učinku prirode i nakon nekoga vremena zaspim. U snu me okr žuje mnošt o leptira. Oblijeću me, pozivaju, vode me na livadu i onda… Čujem, doziva me neki nježni glas. Bila je to moja rođakinja. Njezin je tata kupio malu t rističku podmor icu i njih dvoje idu na pokusnu vožnju. Pozvala me da im se pridr žim. To nisam mogla odbiti, nikada nisam bila u podmor ici! Krenuli smo i uskoro se našli duboko u mor . Prolazili smo pokraj velikih stijena u kojima su bile hobot ice i mnošt o raznobojnih riba, a uz nas su veselo plivali dupini. Neopisiv doživljaj! Odjednom sam kroz prozor ugledala nečiju kosu, a zatim dug riblji rep. Bila je to prava pravcata sirena! „Pogledaj!“ vrisnula sam. Sirena je imala ljubičast rep, tamnoplavu kosu i svjetlucave žute oči. Pozivala nas je da ju slijedimo. To smo i učinili. Odvela nas je do velike stijene sa skrovitim prolazom kroz koji smo oprezno išli za njom. Na kraju prolaza oči nam je zabljesnula jaka svjetlost, a zatim nam se ukazao prekrasan dvorac. Bio je višebojan i sjajan. Oko njega su sirene plesale u rit ovima koje su svirali rakovi po raznobojnim koraljima dok su dupini pjevali. Bilo je tako svečano! Sirene su imale i svoje ljubimce: morske pse, raznolike ribe, dupine, morske zvijezde, hobot ice i razna dr ga čudesna morska bića. Bila su t i neka sasvim neobična sit a st orenja veličine morske zvijezde koja su također imala krakove, ali i kratke r ke, ovalne glave čupave kose i velikih očiju. Izgledali su istovremeno i slatko i opasno jer imali su vrlo ošt e zube. Raznobojna tijela sirena koja su se presijavala u plesnim pokretima i čarobne boje koralja bile su u savršenome skladu i činilo nam da smo se našli usred duge. Ali t nije bio kraj, naša nas je sirena vodila još dalje. Povela nas je u dvorac s puno prozora, terasa i s veličanst enim ulaznim vratima. Unut a nas je dočekala sit a ribica, a sirena nas je pozdravila i otišla. Ribica nas je provela kroz raskošne odaje dvorca koje su krasili predivni koralji i u kojima su, kao u raju, obitavala razna morska bića. Uživali smo u čudesnoj ljepoti dvorca sve dok se nije začuo neki teški pljusak – kao da je nešto veliko palo u more. Brzo smo izašli iz dvorca, a sve živo oko nas se razbježalo i posakrivalo. Bili smo sami nasred morskoga dna. Vraćali smo se istim uskim prolazom između velikih stijena, ne baš spokojni. Kad smo izašli na čistinu, ugledali smo krasnu sjajnu školjku veličine naše podmor ice. Iz nje su počele izlaziti ribe-leptiri. Nikada prije nisam vidjela ništa slično. Boje i šare njihovih krila bile su nevjerojat e, nest ar e. Od njihova mnošt a nismo vidjeli kamo idemo, kao da su nas htjele zadržati da nam pokažu t svoju ljepot . Nakon nekoga vremena razmaknule su se i oslobodile nam put te smo se vratili na površinu. Dok sam se vraćala kući, nisu mi iz misli izlazile one predivne slike, a onda sam odjednom primijetila da me putem prati jato prekrasnih leptira, i ot ratili su me sve do kuće. Prije bih bila rekla: čudno! Sada sam samo bila neopisivo sret a i kažem: sve je mog će! Gloria Miljković, 5.a
1.b Nileo Pilčić, 37
Priča o školskim ocjenama Veliki je odmor. Na školskom dvorišt skupile su se ocjene. Uz lijepu Peticu stajale su Čet orka ,Trojka i Dvojka. Pogledavale su Jedinicu i smijuljile se. Jedinica je bila sama. Sjedila je u kut i plakala. Dobre su ocjene prošetale pokraj nje dobacivši joj kako je r žna i da ju nitko ne voli. Ove riječi zaboljele su Jedinicu. Razmišljala je. Postoji način da i ona bude voljena. Mora učiti. Redovitim i upor im radom, r žna Jedinica, ubrzo je postala lijepa Petica. Dogodilo se još jedno iznenađenje. Petica se uobrazila, pa je ubrzo postala r žna jedinica. Marina Rudan, 3. r. MD
Patricia Grž in, 8.a
Moje pr o veliko natjecanje Zovem se Diana. Pohađam 4. r. PŠ u Mošćeničkoj Dragi, ali sam i učenica 2. r. Glazbene škole Matka Brajše Rašana u Labinu. Sviram klarinet. Ove godine bila sam na regionalnom natjecanju u Imotskom. Kad sam st pila na pozor icu prošla me jeza. Najviše sam se prepala komisije. Lica su im bila usukana i ozbiljna. Bojala sam se da ne pobrkam ili zaboravim note. Hvatala me t ema. Užasna. Ruke me nisu slušale. Hvala Bog , nije se vidjelo. St ah je nestao čim sam odsvirala pr i ton Etide br. 26 J. Lancelota. Sklopila sam oči i na valovima nota Tin i Tang Tomislava Uhlika ot lovila u svoj svijet. I baš me bilo briga što su me gledali. Nisam se zbrkala. Sve sam dobro odsvirala. No, tada se ispred mene pojavio još jedan problem, velik kao najveći neboder. Koje ću mjesto osvojiti? Budem li pr a, bit ću pozvana na državno natjecanje, a to mi je veliki san. Nažalost, nije mi se ost ario. Osvojila sam dr go mjesto. Vratit ću se ja, za dvije godine. A onda, tko zna? Diana Marković, 4. r. MD
Moja glava nikad ne spava Glava je već bila budna i u ogledalu mi poželjela dobro jut o. Isprala sam joj kr eljave oči, uredila izur . Zanovijetala je da joj je dosta kratke kose i da želi napraviti rep. Zijevala je od gladi pa sam je odvela u kuhinju. Nahranjene i sređene pošle smo u školu. Bio je sat matematike. Imale smo ispit. Ubrzo je, od napetosti, osjetila bol. Najdraži dio nastave bio joj je glazbeni. Pjevala je i njihala se u rit u glazbe. Za vrijeme prirode naslonila mi se na r ku. Iz škole smo se vratile baš na r čak. Prijao joj je. Školske obveze odradile smo s lakoćom. Popričale smo s bakom i poig ale se. Uživala je. Prije spavanja opustile smo se uz TV. Navečer sam je nježno položila na jast k, ali ona je i noću živahno vrludala i izg rala mekani jast k na pod. Antonia Sverić, 4. r. MD
Da sam ja Pero Kvržica Već dugo promat am krošnje dr eća u mom g adu. Tužna sam jer vidim da ih je iz dana u dan sve manje. Zašto im to odrasli čine? Zašto ostavljaju st šeće g ane bez ijednog lista? U školi učimo koliko svako dr o proizvede kisika. Ništa mi više nije jasno, to dr eće je bilo pot uno zdravo i izgledalo je prekrasno, razveseljavalo nas je svojim divnim bojama i umirivalo šapatom lišća. Pa čak da je bilo i bolesno, koji bolesnik bi mogao skupiti snag i ozdraviti bez dijelova svoga tijela i svih onih prijatelja koji su na njemu živjeli. Jedan dan nam je učiteljica zadala sastav u kojem sam t ebala napisati što bih učinila da sam ja Pero Kvržica. Bilo mi je zaista teško i zamisliti i učiniti nešto što je učinio on i njegovi prijatelji. Ali onda prisjetila sam se škole u Genovi. Škola nije imala dvorište nego samo prostor obrastao visokim korovom. Nekad djeca su zbog toga teško disala. Nismo se imali gdje ig ati, samo bi poneki dječak mlatio t skom iz dosade. Jednog dana san sve djece se konačno ost ario. Došli su roditelji i zajedno smo sve očistili. Prostor je podijeljen po razredima. Svaki razred posadio je u svoj dio dr ge biljke. Pa smo tako imali dio u kojem su rasli razni začini, dio s paprikama, rajčicama, patliđanom, dio s tikvicama, mahunama, g aškom i g ahom. Između su bili g ovi borovnica, ribizla i malina. Naranče, mandarine i limuni su zaokr živali taj mali raj. Djeca su pod satom razredne nastave okopavala vr i zalijevala ga. Sve voće i povrće je jako brzo niklo i donijelo nam pr e plodove možda zbog og omne ljubavi sve djece i njihovog uloženog t da. I danas uspomena na taj vr budi čežnju u meni. Daje mi odgovor na pitanje što bi učinila da sam Pero Kvržica. Zamolila bi sve svoje prijatelje da i oni nešto učine za prirodu, da je vole, u njoj uživaju, čuvaju je kao neprocjenjivi dragi kamen. Veronika Mar inčić, 4.b
39
Proljeće U proljeće cvijeta cvijeće i dani su sve dulji, a noći sve kraće. Životinje lakše pronalaze hranu jer se snijeg otopio. Proljeće ima svoje vjesnike: visibabe, ša ane, ljubičice, jaglace. Kada oni procvat , sve je u bijeloj, ljubičastoj i žutoj boji. Sve izgleda kao šareni tepih. Volim proljeće jer se sve budi, a ja se mog ig ati vani. Luka Gudelj, 2.b
Pozivnica proljeću Ispričat ću vam priču o mom dragom prijatelju. Ovih dana on sjedi na g ani starog hrasta. Promat a svoju prijateljicu zimu. Ona je umor a i stara. Odlazi na zasluženi odmor. Jučer je proljeće obuklo zeleno odijelo. Odlučilo je ispratiti zimu. Rukom pod r ku jurili su širokom livadom. Ig ali su se i smijali. Onda je zima odlučila otići. Na cvijet visibabe objesila je pozivnicu. Napisala je: Budi veseo i nježan, zelen, žut i bijel. Svojom pjesmom razveseli sve ljude, a najviše djecu! Dorotea Vranešić, 2. r. PŠ Brseč
Proljeće Proljeće je dotaklo krošnje dr eća. Vjetar ot uhao latice cvijeća. Visoko na nebu i sunce se smiješilo, pa zadovoljno g ijalo jer zime se riješilo. Ena Grozdić, 3.b
Ana Brubnja k, 1.a
Tonko Pavičević ovom je bajkom osvojio 2. mjesto na 9. lierar om natječaju „Nazor i mi” na temu Napiši bajku.
Marina Tomić , 2. r. MD
Morska bajka Bila jednom jedna mala ribica po imenu Ribica koja bijaše živjela u Jadranskome mor . Imala je plave oči poput različka, a njene šarene peraje obasjavahu morsko dno. Jednog sunčanog dana Ribica je pozvala prijatelje na Morsko ig alište, ali pojaviše ih se samo nekolicina. Ribica se zamislila i odlučila ih je pot ažiti. Raspitivala se kod njihovih roditelja znaju li gdje su. Kad su svi rekli da ne znaju , Ribica se prest ašila. Okupila je preostale ribice i rekla: „Sve bih dala da nam se prijatelj vrate, pripremite se jer sut a krećemo u pot ag !“ „Sve za prijatelje!“, odgovorile su ribice. Tu noć Ribica nikako nije mogla zaspati, nešto čudno se događalo, osjećala je da mor prijeti velika nevolja. Nenaspavana Ribica i dio prijatelja krenuše u pot ag , ali toga dana Sunce nije sjalo, bilo je mračno i tamno te, nakon kratkog vremena, odlučiše odgoditi pot ag . Odjednom ugledaše svoje nestale prijatelje, zavezane lancem uz og omnu stijenu, a pored njih stajaše neman, hobot ica zvana Osvajačica. To bijaše neman zle naravi, puna negativnosti i pohlepe. Počela je izbacivati tint , ot ovnu cr u tekućinu. Dio riba počeo je ugibati. Ribica je zastala i rekla: „Hobot ice, nemani zla, pusti molim te, pusti moje prijatelje!“ „To ne ide tako! Ja želim moć u ovom mor !“, odgovorila je hobot ica. Ribica reče: „Dat ću ti sve što imam ako ih pustiš, a misliš li zavladati morem prestani izbacivati tint jer se možeš i sama ug šiti.“ Osvajačica je izbacivala sve više tinte, sve u svrhu moći i vlasti. Nakon nekog vremena počela je kašljati i g šiti se i polako je g bila dah. No, nije posustajala , bila je t rdoglava i upor a. Još tinte koja obaviše njeno veliko tijelo navelo ju je da napokon prizna poraz i ona počne dozivati: „U pomoć!“ Ribica, koja bijaše dobre naravi pohitaše u pomoć i odvede hobot icu na Morsko ig alište gdje je zrak bio čist. Počela se oporavljati. Bijaše do neba zahvalna Ribici, ali s dr ge st ane prepuna mržnje. Iz dna duše izađe čarobna riječ: „Hvala!“ To je bilo zadnje što je itko čuo od nje, zajurila se i pobjegla u duboko more. Toga dana Sunce zasjaše kao nikad prije i dr št o se okupilo i krenulo ig ati. Roditelji su dolazili do Ribice i bili joj neizmjer o zahvalni. U prelijepom Jadranskom mor ponovo zavladaše mir i svi su živjeli zbliženo kao nikad prije, dugo i sret o. ić, 3.b Anja Lukset
Tonko Pavičević, 6.a 41
MOJA FAMEJA A Glazba: glazbena radionica Tekst: Toni Mataiü, 5.r.
G G G G ± G ± G
C
G
5
G G
ni
C
mo ja
tac i mat nas
vo le
G
fa - li nan ju - ba - vi
G G
C
22
C
ne
la j`
fa - me - ja ja,
ja ko,
za
nas se
ra no sta nu ju ttro
de ja.
G
C
sa ko.
G G G ± G G G Mene i brat glavno j` delo škola, Vesela j`…F
G
C
C
F
tac
G
Ing bra tu glav noj noj` de Mentorica: lo ško la,
id Baljak Mentorica: Natalija Banov ne mi m - þu nan se li Aranžman: Aleksandar Valenčić
G
31
Am
G
i mat ne ža
le
O-
Fine i
± G
O-
C
p - ji - da - ju, po ju
G
i
sre - üi.
ni
G ± G Tekst: Toni Glazbena radionica Mataić, 5.b Glazba:
27
C
nas ni kad ne pu - šüa ju. Ne miču nan sei zlibrio sakastola. F C i mat ne žale se na delo, 2.C 1. C Otac G G G G G G velo. G Za seh nas delaju na ± mo ja fa me ja ja, nan je sa ki dan ne - de ja ja. de ja. Ma Vesela j`…
za nas se sku pa
se
ma ne
Ško -
C
Am
G
F
Ve
ve - üi üi,
sa kii dann ne - de ja. Otac nan i matje nas vole jako, C Za nas se rano stanu jut o sako.G pojidaju G Oni za nas ± seGskupa I z oka nas nikad ne pušćaju.
G
C
ni
Od vaveki dobra dečina bili. G F G Školani smo sad već malo veći, Ma ne G fali nan jubavi ni sreći.
bi li.
Vesela j` mojaG fameja, G 1. C 2.C G G G G nedeja. G je saki Nan dan ± F
Ve se la j
18
C
Am
smo sad veü ma m - lo
9
14
G
C
i ja ro - di li, va ve ki do bra dee - þi - na Z ju - ba vi smoo se brat Z jubavi smo se brat iodja rodili,
F
la
C
se na
de lo,
G G ± F
za
seeh nas
Ç
bri sa sto - la la.
G
G
de la
± G
C
O-
C
ju na
ve lo.
D.S. al Fine
Lovranska črešnjica Korelacija predmeta Hrvatski jezik i Glazbena kultura urodila je ostvarenjima naših literata i glazbenjaka koji su se udružili u literarno-glazbenome stvaralaštvu u svojim aktivnostima izvan redovne nastave. U prvome polugodištu povezala ih je integrirana nastava s temom Gospodarenje otpadom u sklopu koje je nastala i uglazbljena pjesma ekološke tematike Ane Gregorović iz 5. a razreda Za nova vremena bolja, a pjesma je izvedena na prezentaciji radioničkih ostvarenja. U drugome polugodištu nastale su dvije čakavske pjesme učenika 5. b razreda Tonija Mataića Moja fameja i Lovranska črešnjica koju su također uglazbili naši učenici pod stručnim vodstvom Natalije Banov, učiteljice Glazbene kulture. Uglazbljena pjesma Moja fameja s uspjehom je sudjelovala na županijskoj razini natjecanja Europa u školi i upućena je na državnu razinu Natjecanja. Pjesma Lovranska črešnjica uspješno je prošla kvali ikacije za Dječji festival Kvarnerić koji će se održati krajem rujna ove godine. Solisti su Toni Mataić i Martina Vidović. Kvali ikacije za Kvarnerić prošla je i pjesma Škura bura naše učenice PŠ „Eugen Kumičić“ iz Mošćeničke Drage Bernarde Franković, a izvest će ju Emily Brumnić i Zelda Bašić. Literati su svoje radove ostvarili pod mentorstvom učiteljica Hrvatskoga jezika Ingrid Baljak i Maje Barković.
Proleće je i se okol nas se budi, I neš velo se j’ dogodilo, moji dragi judi! Neki dan črešnja j’ Lovrane procvala, A ja san pod njun z jenin malin stala. Rekal mi je: Črešnjice moja! A ja kolor san va črjeno promenila, Va njega se zajno zajubila! Črešnji su nan sad črjene i vele, A se malice baš njega bi otele. Ma on je jedino z manun črešnji pobiral, Smir n je va me g edal I kosići okol nas tiral. Moja nona od črešanj št del je storila, A naša jubav se slaja je bila. Št del smo skupa jili i cukarali, Za našu jubav sad si okol nas su znali, O nami su već i kosići na velo kantali. Toni Mataić, 5.b
4. travnja 2014. u dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci održana je 10. županijska smotra Glazbene dječje čarolije na kojoj je prvi put nastupio i naš školski zbor pod vodstvom učiteljice glazbene kulture Natalije Banov i uz klavirsku pratnju prof. Hrvoja Puškarića. Izveli su program od četiri pjesme, a nastup je dobio sve pohvale.
43
Početak drugog polugodišta rezerviran je i za početak natjecanja u znanju. Svi učenici koji žele pokazati što su naučili, najprije rješavaju testove školskih natjecanja, svojevrsne kvali ikacijske zadatke kojima stječu pravo za sudjelovanje na županijskim, a kasnije i državnim natjecanjima. Učenici naše škole ove su školske godine vrijedno učili i vježbali kako bi pokazali svoja znanja i vještine. Donosimo pregled njihovih uspjeha na županijskim natjecanjima.
Na županijskom natjecanju i smotri iz izike sudjelovala je Matea Kršanac, 8.a, ostvarivši 2. mjesto, dok je Toni Srok, 8.b bio 7.
Na natjecanju iz hrvatskog jezika sudjelovale su tri učenice. Najbolji rezultat, 3. mjesto, ostvarila je Gordana Đekić, 7.b. Bernarda Franković, 7. r. MD bila je 6., a Sara Gojko iz 7.a, 18. Na županijskoj razini smotre LiDraNo u kategoriji literarni izraz sudjelovala je Terezija Koprivnjak, 7.a, s lirskom pjesmom Kupujem kartu, dok je u kategoriji scenski izraz nastupila Ana Gregorović, 5.a, s monologom Laži i izmišljotine (M. Flego).
Državno prvenstvo osnovnoškolaca u poznavanju prometnih propisa i vještini upravljanja biciklom pod nazivom Sigurno u prometu 2014. održano je 21. svibnja u Rovinju. Na natjecanju je sudjelovala i učenica 6.b razreda Nina Simić kao članica ekipe Primorsko-goranske županije. Ekipa PGŽ osvojila je 1. mjesto.
Na natjecanju iz engleskoga jezika sudjelovalo je dvoje osmaša: Karlo Markanović, 8.b (31. mjesto) i Lorena Pekić, 8.a (37. mjesto). Najviše učenika, čak 11, steklo je pravo sudjelovanja na županijskom natjecanju iz matematike. Pokazali su zavidno znanje: Mauro Mohorovičić, 4.a - 4. mjesto Matija Jozak, 4.b - 5. mjesto Josip Jakopović, 4. r. MD - 10. mjesto Marina Leona Đolonga, 4.b - 14. mjesto Matteo Zausnig, 4.b - 18. mjesto Frane Kinkela, 4.a - 26. mjesto Maria Šitin, 5.a - 4. mjesto Lovro Malinarić, 5. r. MD - 9. mjesto Tin Brubnjak , 7.a - 2. mjesto Enrico Peršić, 7.a - 4. mjesto Matea Kršanac, 8.a - 3. mjesto Na natjecanju iz geogra ije predstavljala nas je Patricija Gržin, 8.a, osvojivši 4. mjesto. Svoje znanje iz biologije pokazala je Matea Kršanac, 8.a osvojivši 11. mjesto. Na natjecanju iz kemije sudjelovali su Toni Srok, 8.b ostvarivši 3. mjesto i Matea Kršanac, 8.a koja je osvojila 5. mjesto.
Na županijskom natjecanju iz informatike sudjelovao je Antonio Gržin, 7.b, osvojivši 11. mjesto. Na županijskom natjecanju iz tehničke kulture, u kategoriji Promet učenica, Paola Mandić, 5.b zauzela je 8. mjesto, dok je u kategoriji Graditeljstvo, učenica Lara Sterija, 6.a bila 14.
Na Državnom natjecanju i smotri iz izike sudjelovala je Matea Kršanac, učenica 8.a razreda. Natjecanje je održano u Stubičkim Toplicama od 5. do 8. svibnja 2014. Matea je na natjecanje pozvana kao drugoplasirana na županijskom natjecanju održanom u Rijeci. Marko Blažić učenik je 8.a razreda te vaterpolist Primorja Erste Banke. Ni ove nas godine nije razočarao. Njegov klub niže pobjede i osvaja nacionalna i regionalna prvenstva, a on uz klupske niže i reprezentativne pobjede. Tako je Marko kapetan vaterpolo reprezentacije Hrvatske za 1999. godište, a sa godinu starijim dječacima osvojio je 2. mjesto na završnici Prvenstva Hrvatske u Splitu. Sudjelovao je i na jakom Turniru „4 nacije“ u Trstu gdje je Hrvatska osvojila 2. mjesto u konkurenciji reprezentacija iz Srbije, Crne Gore i Italije. Matea Kršanac, 8.a samo ove godine sudjelovala je na županijskim natjecanjima u znanju iz matematike, kemije, biologije, a iz izike i na državnom natjecanju. Istovremeno, njezine se izvannastavne i izvanškolske aktivnosti teško daju pobrojati (uvijek nešto zaboravimo). Među tim aktivnostima ipak se svojim rezultatima ističe streljaštvo. Uporni treninzi i vrhunski rezultati i nju su doveli u reprezentaciju. Najveći uspjeh je osvajanje 4. mjesta za juniore u Field Targetu na svjetskom prvenstvu.
Anja Aničić krenula je u prvi razred s novim očekivanjima i novim obvezama. Došavši u prvi razred učenica počinje s novim druženjima, upoznavanjem prijatelja, igrom u novom okruženju, učenjem čitanja i pisanja. Spremno je i hrabro prihvaćala sve svoje obveze. Kroz igru i druženje učila je s velikim zadovoljstvom. Prvi je razred nešto lijepo što joj se dogodilo, a tako je i nastala njezina prva knjiga Š kao škola.
Prvijenac Anje Aničić Š kao škola, pravi je mali dnevnik djevojčice koja hrabro kroči kroz prvi razred osnovne škole. Kako vrijeme radnje prolazi, tako se i autorica vizualno razvija što upućuje na primarnost ilustracije kao izražajnog sredstva. Anjina prva poznanstva, prva naučena slova, zgode iz razreda ili prva lektira i odlazak u kazalište sadržaj su koji zaokuplja svako malo biće kada krene u prvi razred.
Subota, 5. 4. Konačno je došao dan koji sam željno iščekivala već tjednima, dan odlaska u Novigrad. Praćena roditeljima, pohitala sam se prijaviti na recepciju. Dodijelili su mi malenu sobu broj 133 koju sam dijelila s još dvije cure iz moje škole, Anom i Marinom. Slobodno vrijeme do večere provele smo pričajući, zezajući se i šećući oko hotela. U 19 sati krenule smo na večeru. Tada smo stekle prvu novu prijateljicu. Zove se Karla Žiha, dolazi iz Našica i pohađala je skladateljsku radionicu. Nakon vrlo ukusne večere svi smo zajedno krenuli prema Gradskoj sportskoj dvorani gdje se održalo svečano otvaranje Novigradskog proljeća. Program je bio lijep, ali po mom mišljenju predug s obrizom da je većina polaznika bila umorna od puta. Slijedio je povratak u hotel kako bismo se dobro odmorili i pripremili se za prvi kreativni dan. Nedjelja, 6. 4. Nakon obilnog doručka uzbuđeno smo krenuli prema školi. Tada su nas raspodijelili prema radionicama te smo, slijedeći svoje mentore, stigli u učionice. Ja sam bila dio gra ičke radionice koju je predvodila Melinda Kostelac. S obzirom da se većina polaznika nikad prije nije susrela s gra ikom, baš kao ni ja, dobili smo priliku vidjeti razne radove i primjere iz prijašnjih godina. Zadivljeni pojmom gra ike, počeli smo izrađivati skice na temu Slatkom loncu poklopac. Ubrzo je stol bio prepun skica i krokija, lonaca i poklopaca, ali i raznih drugih motiva. Vrijeme nam je prolazilo brže no ikad. Nakon ručka i poslijepodnevnog odmora ponovno smo marljivo prionuli na izradu skica. Hrpe papira na stolu samo su rasle i rasle. Nakon završetka kreativnog rada, pomalo umorni i gladni, požurili smo na večeru. Poslje čega smo imali zanimljivo predstavljanje radionica, zatim disko pa spavanje. 45
Ponedjeljak, 7. 4. Ana, Marina i ja probudile smo se i odmah istrčale na doručak, željno iščekujući još jedan dan proveden na radionicama. Danas smo dovršavali skice i konačno započinjali s prvim matricama. Svatko od nas dobio je svoj komad kartonske ljepenke premazane drvo iksom u željenom formatu. Odlučila sam da će moja matrica sadržavati dva kostura čiji će ukrasi biti potpuno kontrasni. Tako je započeo teži dio rada. Igle, skalpeli, olovke i kistovi bili su posvuda. Marljivo smo grebli, trgali, premazivali, pa ponovno grebli, itd. Ručak i malo odmora baš su mi dobro došli. Zatim je nastupio ponovni rad na matricama koje su već počele poprimati svoj inalni oblik, a neke od njih u manjim formatima su već bile i gotove. Vrijeme rada nam je brzo prolazilo uz priču i zezanje. Utorak, 8. 4. Opet doručak pa odlazak na radionice. Uživala sam u izradi matrice koja je bila skoro gotova. Skice smo polijepili po zidovima i panoima kako bi ih svi mogli dobro vidjeti. Neki od nas su već bili gotovi sa svojom prvom matricom, a neki su ju tek dovršavali. Za vrijeme poslijepodnevnog odmora Marina, Karla i ja odlučile smo odigrati minigolf. Odlično smo se zabavile. Prije radionica imali smo zajedničko snimanje milenijske fotogra ije na trgu kraj crkve. Svi sudionici su se posložili u obliku broja dvadeset i pet povodom obilježavanja jubilarnog, 25. Novigradskog proljeća. Navečer sam konačno završila svoju prvu matricu. Ponosno sam ju premazala uljem i ostavila sa strane da odstoji s ostalim gotovim radovima.
Srijeda, 9. 4. Dan je započeo jednako kao i prošli, ali s mrvicu više uzbuđenja. Danas smo napravili prve probne otiske i svi su izgledali fenomenalno. Odlučila sam napraviti još jednu matricu koja će biti puno manjeg formata od prve. Potražila sam svoju skicu pingvina sa šalicom i prionula na posao. Jedan od hospitanata iznio je izvrsnu ideju da svatko tko želi može neku svoju manju matricu otisnuti i na običnu pamučnu majicu. Oduševljena tom idejom, nakon ručka sam zajedno s Karlom prošetala do trgovine kako bih kupila svijetloplavu majicu na koju ću otisnuti svog pingvinića. Poslijepodne sam dovršila matricu i nauljila nju i još nekolicinu drugih. Nakon večere ponovno smo uživali u disku te zatim otišli na spavanje. Četvrtak, 10. 4. Danas je bio vrlo uzbudljiv dan. Rano ujutro smo počeli s tiskanjem i otiskivanjem silnih matrica koje smo ovih dana izradili. Svako matricu trebalo je par puta probno otisnuti, a tek onda inalno. Otisnuli smo i željene matrice na majice i sve su odlično ispale. Ovo je bio vrlo mukotrpan proces koji je potrajao do kasno naveče. Nakon večere krenuli smo prema crkvi svetog Pelagija gdje je održana glazbeno-poetska večer čiji su sudionici bili polaznici pjevačke radionice, skladateljske, plesne, radionice scenske glazbe i slično. Program je trajao kraće nego što sam očekivala, ali bio je vrlo lijep. Zatim smo krenuli na RAKU party koji je organizirala keramičarska radionica. Pri povratku u hotel bila sam tužna jer sam morala napustiti Školu stvaralaštva prije kraja. Moj je otac došao po mene u kasnim večernjim satima jer sam u petak krenula za Čakovec gdje se održalo državno natjecanje iz streljaštva u kategoriji juniora. Bilo mi je žao što sam propustila izložbu radova i zatvaranje Novigradskoj proljeća, ali mogla sam program pratiti i online zahvaljujući ilmskoj radionici i radionici novine na internetu. Tijekom ovih nekoliko dana puno sam toga naučila o gra ici i likovnom izražavanju, a upoznala sam i mnogo novih prijatelja diljem Hrvatske. Ovo je za mene bilo predivno iskustvo koje bih zaista voljela ponoviti i sljedeće godine. Matea Kršanac, 8.a
1
baš me veseli...
Mene veseli kad idem u posjet tati u Rijeku.
Baš me veseli kad imamo tjelesni u dvorani.
Erin Vitas
Mia Kovačević
Moj tata plovi. Kad je doma jako sam vesela.
Sretan sam kad s prijateljem Filipom igram nogomet. To me baš veseli. Frane Bistre
Martina Žiganto
Baš me veseli šetnja sa psom. Stela Čemeljić
Sretna sam kad s mamom i tatom idem u kino. Enna Murtić
1
likovni rad 2.a razreda poslan na eko-natjeÄ?aj ozonko 48