1
školska godina 2014./15.
broj 46
sadržaj...
Nastava kakvu učenici vole 3 U posjetu Gradskome kazalištu „Trešnja” u Zagrebu 4 Lovranski i draški osmaši u posjetu Hrvatskome saboru 5 Škola nekad i sad 7 Aleja glagoljaša 10 Veliko i malo 11 Dan bez torbi 12 Najmanje kazalište na svijetu 14 Posjet Gradskoj knjižnici u Opatiji 15 Škola u prirodi 16 Literarni kutak 18 Postignuća 52 Pobjednički “Kvarnerić” 54 Kvarnerić 55 Novigradsko proljeće 2015. 56 Dan škole 57 Postignuća učenika 58
impressum...
2
u posjetu gradskome kazalištu “trešnja” u zagrebu...
U petak, 28. studenoga 2014. u sedam sati ujutro mi učenici od 5. do 8. razreda OŠ Viktora Cara Emina iz Lovrana i PŠ „Eugen Kumičić“ iz Mošćenčke Drage, autobusom smo krenuli iz Lovrana prema Zagrebu. Zbog ovog nesvakidašnjeg nastavnog dana izvan školske zgrade i Lovrana svi smo bili veoma uzbuđeni i sretni pa nam ni kiša koja nas je pratila putem nije smetala. Stigavši u Zagreb, krenuli smo u Gradsko kazalište „Trešnja“ gdje smo pogledali predstavu VIS Životinje. Predstava govori o mladiću Kuni koji pokušava okupiti rock-sastav, a svaki od sudionika audicije pokazuje osobine neke životinje. Na kraju uz puno muke, Kuna uspijeva oformiti sastav okupivši svoje prijatelje. Predstava je bila jako zabavna i s puno dobre glazbe, a najviše me razveselila završna pjesma. Nakon predstave zaputili smo se u McDonald’s gdje smo nešto pojeli i razmijenili dojmove o sjajnom kazališnom doživljaju. Potom smo se vratili u „Trešnju“ na drugi dio programa U kazalištu o kazalištu. Dočekala nas je simpatična vodičkinja koja nam je svima podijelila mali kazališni pojmovnik te nas pozvala na pozornicu. Tu nam je održala izlaganje o kazališnoj djelatnosti, a onda nam je priuštila zabavno iskustvo vrtnje na pokretnome dijelu pozornice. Zatim nas je preuzeo drugi vodič koji nas je poveo u razgledavanje sporednih kazališnih prostora „nevidljivih“ gledateljima. Pokazao nam je most (stazu iznad pozornice), propadalište (lift koji vodi u prostor ispod pozornice), prostorije za pokuse i vježbanje, prostorije za šminkanje i odijevanje glumaca te prostoriju s monitorom gdje glumci čekaju svoj red za izlazak na scenu. Iako sam većinu toga već otprije znala, bilo je jako zanimljivo i zabavno, a uspjela sam i nešto novo naučiti. Nakon razgledavanja kazališne zgrade, krenuli smo kući. Put je prošao u najboljemu redu, a u Lovran smo stigli u ranim večernjim satima, umorni, ali zadovoljni. Bila je to uistinu odlična terenska nastava i nadam se da ćemo nešto slično imati prilike ponoviti!
4
lovranski i draški osmaši u posjetu hrvatskome saboru...
Dana 28. studenoga 2014. učenici starijih razreda OŠ Viktora Cara Emina iz Lovrana i PŠ „Eugen Kumičić“ iz Mošćeničke Drage sudjelovali su u terenskoj nastavi u Zagrebu. Nakon zajedničkoga programa u Gradskome kazalištu „Trešnja“, osmaši su posjetili Hrvatski sabor na Trgu sv. Marka. Na ulazu u zgradu dočekali su nas zaštitari. Morali smo predati sve torbe kako bi ih rendgenski pregledali, a svi mi posjetitelji morali smo se legitimirati. Po razini sigurnosnih mjera odmah nam je postalo jasno koliko je to važna ustanova. Nakon sigurnosne provjere preuzela nas je ljubazna vodičkinja koja nas je povela u obilazak saborskih prostora. U predvorju Saborske vijećnice našli smo se u okruženju bista hrvatskih velikana poput Stjepana Radića, bana Josipa Jelačića, Josipa Jurja Strossmayera, Ivana Mažuranića i drugih povijesnih ličnosti koje su sada na okupu izgledale puno stvarnije nego na stranicama udžbenika povijesti. Nismo se, naravno, propustili fotografirati pored središnje figure Oca Domovine, tj. velikana hrvatske povijesti Ante Starčevića. Pred bistom Ivana Kukuljevića Sakcinskoga utvrdili smo gradivo iz povijesti hrvat-
skoga jezika vezano za prvi govor na hrvatskome jeziku koji je u Hrvatskome saboru 1843. godine održao upravo Kukuljević Sakcinski. Skupina učenica, polaznica dodatne nastave iz Hrvatskoga jezika, poželjela se fotografirati uz lik čovjeka koji je pridonio povijesnome unapređenju položaja hrvatskoga jezika. Naša nas je vodičkinja potom uvela u posebnu dvoranu u kojoj se primaju najviša strana državna izaslanstva. Tu su nas sa zidova gledali portreti hrvatskih državnika, a središnji zid prekrila je slika u kojoj je zaustavljen povijesni trenutak svečane sjednice Hrvatskoga sabora iz prosinca 1990. kada je proglašen Ustav samostalne Hrvatske. Napokon, ušavši u bočnu galeriju, zavirili smo i u Sabornicu i uživo vidjeli saborničke klupe koje inače viđamo samo na televiziji 5
i u novinama, a koje su netom napustili saborski zastupnici. Na stolovima su još uvijek stajali brojni papiri po kojima se moglo zaključiti da se tu do maloprije raspravljalo o bitnim državnim temama. Na izlasku iz zgrade još jedna zajednička fotografija kojom smo zapečatili naš posjet najvišoj hrvatskoj državnoj instituciji, a potom još jedna, neizostavna, pred crkvom sv. Marka. Nakon toga smo se zaputili kući sabirući dojmove ovog doživljajima bogatog dana provedenog u hrvatskoj metropoli.
6
škola nekad i sad... razredni projekt ucenika 4. razreda pš “eugen kumicic”
Ove školske godine naša škola slavi stoti rođendan. Zanimalo nas je kako su se naši roditelji i nonići školovali pa smo krenuli u istraživanje. Spremno su odgovarali na naša pitanja. Prisjetili su se svojih učitelja i školskih dana. Prikupili smo mnoštvo fotografija, svjedodžbi, knjiga i školskih predmeta. Ivan je na tavanu pronašao sačuvanu pločicu za pisanje s ostatcima krpice za brisanje koja je pripadala njegovoj pranoni. Sve ćemo pokazati na izložbi prigodom završne školske svečanosti.
Škola je obnovljena 1954. Učionice su bile velike, obojane u bijelo. Zimi su se grijale na drva. Jedna je peć još sačuvana. U teškim drvenim klupama sjedilo je po dvoje učenika, a kad je bilo puno djece i više. Na klupi je bilo udubljenje za tintu i pero. Crna ploča stajala je na stalku. Redari su je brisali krpom ili prirodnom morskom spužvom. Pored ploče bilo je veliko drveno računalo. U školi je neko vrijeme bila i kino dvorana. 7
Djecu su odgajali roditelji, škola i crkva. Učitelji su bili strogi. Kad učenici nisu znali tukli su ih šibom po dlanu ili su morali klečati na kukuruzu i soli. Ocjene nisu poklanjali, a bilo je puno jedinica i ponavljanja razreda. Roditelji su ih jako poštivali i nisu prigovarali kad su kažnjavali djecu. Učenici su morala mirno sjediti i biti pažljivi. Još danas se naši nonići sjećaju učitelja Ane i Bože Peršića koji su u našoj školi doživjeli mirovinu. Učitelje su oslovljavali s „druže” i „drugarice”, a pozdravljali ih sa „zdravo“.
Učenici su u školu polazili sa sedam godina. Naši roditelji su u školi nosili papuče i plave kute, dječaci do struka, djevojčice do koljena. Torbe su im bile lakše od naših. Nosili su ih na leđima, a u starijim razredima bile su moderne platnene torbe koje su nosili preko ramena. Zadaće su morali pisati. Bojali su se kontrolnih i strogih učitelja i bili su spretni u prepisivanju. Nisu imali vjeronauk i učili su njemački. Imali su domaćinstvo, pekli su palačinke, kuhali, šivali i radili goblene. Nonići su umjesto pisanki u torbi imali pločicu za pisanje, drvenu pernicu i početnicu. Išli su u talijansku školu i učili lijepo pisanje, račun, crtanje, pjevanje, prirodopis, ručni rad, tjelovježbu. Uglavnom su sve naučili u školi pa nisu imali zadaće.
8
razgovor s nonom rinom o školi nekada...
JA: S koliko si let šla va školu? Kamo si hodila? Si volela školu? NONA: Šla san sa sedan let. Prvo san hodila va Grad, a pokle Dragu. JA: Kakovu si torbu imela? Ki ti je kupil? NONA: Torba je bila malo kafena. Vavek san je posujevala od starejeh. Nosili bimo je dok se ni raspala. Nismo mogli kupit aš ni bilo šoldi. JA: Ča si nosila nutre? Je bila teška? NONA: Torbi nisu bile teške. Nosili smo libri, teke, drvene boji, tintu i držalo s kin se je pisalo. JA: Kakovi su bili meštri? Kega se najviše spametiš? NONA: Bili su puno oštreji od vaših. Moral si biti miran, naslišat i ih. Najviše se spametin meštra Bože Peršića. Bil mi je drag, morda zato aš je govoril po domaći. Nisan onda mislela koliko će mi falit ča se nisan više pomučila. JA: Ča si najviše volela? Ča ti ni hodilo? Si mogla prepiševat? NONA: Priroda mi je bila najdraža, a ni mi šal hrvacki. Nisan ga volela. Prepiševat nas nisu pustili, ali nekad smo i mi bili šegavi kako i vi danas. JA: Ča su ti rekli doma kad si dobila slabu ocjenu? NONA: Nisu me tukli. Dobila bin oštreju besedu. JA: Ki ti je pisal zadaći? NONA: Lepi moj! Niki mi ni imel pomoć delat zadaći, pa san morala sama. Nisan čekala mamu kako vi danas, a ni bilo ni interneta. JA: Kako ste se ponašali va škole? NONA: Meštre smo pozdravjali „zdravo“ i puno se je više poštovalo. Ako smo oteli ča govorit, digli smo ruku. JA: Ste i vi imeli priredbe? NONA: Smo, smo. Kantali smo, tancali i recitirali pjesmice. To san jako volela. JA: Ča biš mi još otela pravit, a nisan te pital? NONA: Se tri školi, Brseč, Grad i Draga, imeli smo na kraj leta izlet na Svetu Jelenu, a jedanput na Grabrovu i to hodeć. Na sele i va grade je bilo puno dece i imel si se s ken igrat. Puno smo više hodili i bili na zrake. Ako si otel kamo poć, ni bilo kurijeri i moral si hodeć. Kada si paseval puli starejeh moral si pozdravit, a ako nisi su ti rekli da su te doma slabo odgojili. Sad kad se spametin tega vremena, bilo bi se lepo vrnut, ma bin bila šegaveja.
9
aleja glagoljaša...
U četvrtak, 30. travnja 2015., u 8.00 sati iz Lovrana je krenuo autobus pun učenika šestih razreda OŠ Viktora Cara Emina Lovran i PŠ „Eugen Kumičić“ Mošćenička Draga. U pratnji učenika bili su razrednici i profesorica Hrvatskog jezika. Naše odredište bila je Istra, točnije povijesni istarski gradići Roč i Hum s Alejom glagoljaša. Cilj ove terenske nastave bio je da naučimo nešto više o ćirilometodskoj tradiciji, početcima hrvatske pismenosti te povijesti Roča i Huma kao dva srednjovjekovna glagoljaška središta. Prvo nam je odredište bio Roč. Po dolasku su nam nešto više o tom gradiću rekli učenici iz Mošćeničke Drage, a njihovo je izlaganje dopunila bivša ročka učiteljica gđa Vlasta Mikolavčić koja nas je ujedno upoznala i s tehnikom tiskanja knjiga u početnome razdoblju tiskarstva. Razgledali smo ročku glagoljsku tiskaru„Juri žakan“ u kojoj je izložen drveni tiskarski stroj izrađen prema modelu Gutembergova izuma. Čuli smo imena ročkih prepisivača glagoljskih knjiga popova glagoljaša Šimuna Grebla i žakna Jurja uz čiju smo se bistu i slikali. Nakon toga razgledavali smo crkvene freske i glagoljske grafite iz 14. i 15. st. u crkvici sv. Roka. U crkvici sv. Antuna vidjeli smo znameniti Ročki abecedarij iz 13. st. koji je upisan na jednome od posvetnih križeva. Kada smo razgledali Roč, krenuli smo Alejom glagoljaša vođeni nizom od 11 spomenika koje su sami učenici kratko predstavljali svojim izlaganjima pripremljenima u školi. Uz spomenik Istarskog razvoda, imali smo marendu i odmor na livadi. Nakon toga smo nastavili Alejom i uz još nekoliko spomeničkih postaja stigli do našeg krajnjeg odredišta Huma koji je proglašen najmanjim gradom na svijetu. Posljednje učeničko izlaganje održano je pred gradskim vratima nakon čega smo imali pola sata slobodnog vremena za razgledavanje grada, igru i odmor. U Lovran smo se vratili oko 14 sati. Bilo nam je jako lijepo, zabavno i poučno. Nadamo se da ćemo imati prilike sudjelovati u još ovakvih terenskih nastava jer su puno zanimljivije i zabavnije od onih svakodnevnih učioničkih.
10
veliko i malo...
I ove školske godine, već tradicionalno, treći put zaredom, učenici petih razreda sudjelovali su na terenskoj nastavi Veliko i malo. Prema Rijeci uputili smo se malo prije osam sati sa stanice u Mošćeničkoj Dragi, dok smo iz Lovrana prema Rijeci nastavili u punom sastavu, svih 47 učenika, u pratnji jednog roditelja i triju predmetnih učitelja (Vladimire Valjak Rosović, Anđelke Zrakić Potkonjak i Igora Korušca). Podijelili smo se u dvije skupine koje su u devet sati započele s istraživačkim radom na dvije lokacije. Prva skupina u Prirodoslovnom muzeju Rijeka pratila je stručno predavanje o morskim psima koje je uključivalo taktilnu, mirisnu i vizualnu demonstraciju. Druga je skupina krenula s radom u Astronomskom centru Rijeka, razgledavanjem zgrade te obrazlaganjem lokacije i tehnoloških obilježja centra. U planetariju, pomoću najsuvremenije tehnike u hrvatskim okvirima, učenici su pogledali film Dva mala komada stakla o razvoju teleskopa koji im je, koristeći se 3D tehnologijom, dočarao način promatranja neba teleskopom. Film je izazvao oduševljenje kod učenika te je projekcija završila spontanim pljeskom učenika. Nastavak aktivnosti prve skupine učenika, u Prirodoslovnom muzeju, odvijao se radom u skupinama. Učenici su skupno izrađivali akvarije koristeći različite materijale: hamere, salvete, kolaž, boje i ljepilo. Svatko je imao priliku nacrtati i zalijepiti životinje i morske organizme po vlastitom izboru. Oko jedanaest sati uslijedila je izmjena skupina kako bi i učenici iz Prirodoslovnog muzeja sudjelovali u aktivnostima u Astronomskom centru i obrnuto. U petnaest sati, zadovoljni viđenim i doživljenim, vratili smo se u Lovran.
11
dan bez torbi... Integrirani dan učenika mlađih razreda, Dan bez torbi, proveden je 22. travnja 2015. na Dan planeta Zemlje. Želja nam je bila da učenici teške školske torbe i brige zamijene loptama, igrama, boravkom na svježem zraku. Prošetali smo do igrališta NK Lovran. Tamo su nas srdačno dočekali treneri i postavljeni poligoni na cijelom igralištu. Djeca su se pod vodstvom trenera družila, igrala, bavila sportskim aktivnostima i bili na svježem zraku.
To je bio naš dan bez torbi – sportski dan. Ujutro smo krenuli prema nogometnom igralištu. Tamo smo sa svojim trenerima vježbali, natjecali se i zabavljali. Nismo zaboravili ni dobro se najesti. Kući sam se vratila zadovoljna, ali i jako umorna.
Dan je planeta Zemlje – 22. travnja 2015. Obilježili smo ga zajedno s učenicima matične škole. Lijepo smo se proveli na velikom lovranskom nogometnom igralištu. Treneri našeg lovranskog nogometnog kluba za nas su pripremili poligone za sportska nadmetanja. Zadovoljno smo razgibavali naša mala tijela, veselo se družili i uživali u ljepoti našeg planeta.
12
eko, eko, eko nije daleko brzo će doći zemlji pomoći
eko, eko, cvijeće, cvijeće u kantu baci sve smeće zemljica je sada čista i od sreće sva blista
jedan, dva, tri šumu čuvajmo mi jedan, dva, tri ponašajmo se ekološki
Naš planet je lijep, veseo i šaren... Moramo ga čuvati!!! Natali Andrejevic, 2.r. PŠ Dobrec
Kreće smeće u vreće da Zemlja blista od sreće. loren negric, 3.a
Moramo svaki dan vježbati, boraviti na svježem zraku i baviti se sportskim aktivnostima! I mi smo priroda!!! Stiže evo tvoj dan, Zemljin rođendan. Zato u ruke vreće da pokupimo smeće. Radimo svi mi, mali i veliki. Mlado i staro poslušajte svi Zemlju moramo čuvati. Njene šume, planine, rijeke, gore i doline. Nema života na svakom baš planetu poštujmo zato jedinu našu Zemlju. Djeco, put pod noge svoje riješite se smećaste nevolje ove. U vreće smeće bacite sebi i Zemlji život spasite. Dječice draga, svi u šume potrčimo i očistimo šume za zdravlje naše. Očistimo svaki potok i rijeku, neka bistre vode u svojem koritu teku. Planeta je doista zagađena. No, ja to želim promijeniti! Dragi stanovnici Zemlje, mnogi ljudi i ja želimo promjenu u svijetu, a pod tim mislim da prekinete sa zagađivanjem! 13
najmanje kazalište na svijetu...
U sklopu Festivala neovisnih kazališta (FEN) koji se održavao u Opatiji, u Brseču je 10. travnja 2015.g., u ranim poslijepodnevnim satima, otvoreno najmanje kazalište na svijetu. Kazalište su utemeljili bračni par Anton Železnik i Mihaela Sirotnjak Železnik u okviru njihova Teatra Oz. Na svečanosti otvorenja okupljenim mještanima, gostima, sudionicima Festivala i nama, učenicima, obratili su se ravnateljica Festivala Rajna Miloš i zamjenik općine Mošćenička Draga, Rikardo Staraj. On je u svome govoru istaknuo da će kazalište obogatiti ne samo kulturnu ponudu Brseča i Mošćeničke Drage već i čitave regije. Saznali smo da će se i od Guinessove knjige rekorda zatražiti potvrda da je brsečko kazalište najmanje na svijetu. Na otvorenju je u kazalištu koje ima samo 12 stolica, odigrana i prva predstava. Bili su to odabrani prizori iz maštovitog djela Prapriče Teatra Oz. Zbog brojne zainteresirane publike, a i zbog veličine kazališta glumci su predstavu ponovili čak četiri puta. Mnogi su je od nas pogledali i dvaput, a svi smo bili osobito ponosni kada smo čuli da je na Dnevniku HTV-a navečer toga dana, objavljena vijest o otvorenju našeg najmanjeg kazališta na svijetu.
Posjetili smo Kazalište Oz u Brseču, najmanje kazalište na svijetu. Ulazili smo kroz rupu na ulaznim vratima. Spretno smo se provlačili do dvorane, kad tamo... Svuda mrak. U staroj krušnoj peći tinjalo je svjetlo. Dvanaest patuljastih stolaca i jastuci po podu čekali su posjetitelje. Glumci su izvodili predstavu. Čula sam svaku riječ i vidjela njihovo lice. Mi smo bili dio predstave. Veselimo se novoj predstavi u najmanjem kazalištu.
14
posjet gradskoj knjižnici u opatiji...
U školi smo dogovorili odlazak na terensku nastavu u Opatiju. 5. studenoga u 8 sati našli smo se pred školom. Uzeli smo marende i krenuli na autobusno stajalište. Vožnja do Opatija bila je kratka i ugodna. U Gradskoj knjižnici dočekale su nas dvije knjižničarke. Upoznali smo knjižnicu i doznali da traje Mjesec hrvatske knjige. Uživali smo listajući i čitajući knjige na dječjem odjelu. U velikoj dvorani smo čitali šaljivi igrokaz. Imali smo i kreativnu radionicu. Šetnjom kroz Opatiju upoznala samo mnogo znamenitosti. Posebno mi se sviđa zid slavnih osoba u parku Angiolina.
jugo...
Sa školom smo išli na terensku nastavu u Opatiju. Bilo nam je lijepo, ali nas je iznenadio snažan vjetar. Rijetko kada vidim jugo u Opatiji. Dok smo razgledavali opatijski park veselili smo se tom razigranom vjetru. Gledali smo crne oblake, valove kako se razbijaju o stijene, topli vjetar nam je puhao u lica. Trčali smo po parku dok nas je vjetar nosio i ljuljao lijevo-desno. Gledali smo kako lišće posvuda leti. Učiteljica nam je rekla da se možemo igrati s jugom. Kad procijenite hoće li vas val poklopiti ili ćete ostati suhi, pretrčite.
Jedan dan bila sam u Opatiji i puhalo je jugo. Bilo je to toplo i maglovito jugo. U daljini se vidjela Učka, a iznad nje oblaci i magla. Šetala sam uz more, a kosa mi je vijorila. Dok sam hodala osjetila sam vlagu. Valovi su bili predivni. Pjena valova špricala je oko nas. Osjetila sam da je jugo snažan i topao vjetar. 15
škola u prirodi...
hrvatsko zagorje...
Probudila sam se, na brzinu spremila i krenuli smo. Putem smo gledali kroz prozor da vidim čega sve ima. Došli smo u Zagreb i odmah krenuli u razgledavanje. Posjetili smo zagrebačku katedralu. Najveću i najljepšu katedralu u Hrvatskoj. Kasnije smo došli do Manduševca koji je dobio ime po lijepoj djevojci Mandi. Nalazi se na Trgu bana Josipa Jelačića. Posjetili smo i Trg svetog Marka. Išli smo brzo da vidimo kako će opaliti Grički top. Bilo je baš glasno. Spustili smo se u glavnu ulicu Ilicu. Došli smo do autobusa i krenuli smo za Kumrovec. U Kumrovcu smo posjetili Muzej „Staro selo”. Muzej se sastoji od nekoliko kućica koje pokazuju kako su nekad živjeli stari Zagorci. Posjetili smo i staru pučku školu. Tamo smo saznali da su nekad pisali perom. Nakon Kumrovca išli smo u Tuheljske Toplice. Odmah smo se spremili za bazen. Tamo je bilo baš zabavno. Nakon kupanja išli smo na večeru i otišli spavati.
16
ekopark krašograd...
Posljednjeg dana naše škole u prirodi spakirala sam kofer. Nakon doručka svi zajedno krenuli smo u Ekopark Krašograd. To je veliki park sa zoološkim vrtom. Za dobrodošlicu smo pili kakao i jeli slatkiše. Potom smo se provozati vlakićem Kraš Ekspressa i razgledali Krašograd. Kad smo stigli do zoološkog vrta prošetali smo imanjem. Gledali smo životinje, vozili se čamcem po jezeru, mijesili tijesto za kruh i oblikovali ga te igrali razne igre. Muzli smo umjetnu kravu i najbolji je bio Tin. U gađanju majmuna obručem pobijedila je Irina. U potezanju užeta bolje su bile djevojčice. Igrali smo kolo sreće i trčali smo alku. Jeli smo puno slatkiša. Sretni i zadovoljni otišli smo kući. To mi je bio jako lijep dan.
17
Hvala* Barba ki se Ivica zove navadil me j’ se, se ča otela san znat, a to je kako ribu ćapat. Navadil me j’ kako udicu vezat, kako ju naješkat, kako šćap rastegnut, kako ribu potegnut.
Navadil me j’ kako se ka riba zove, kade se fratri, a kade oradi love. Ove san besedi napisala da bin mu rekla hvala aš me j’ navadil se ča otela san, a nisan znala.
Ribarija Dok san još manja bila San z nonićin na ribariju hodila I lepo se zabavila. Saki put bimo Doma z punun Kašetun prišli I none jutre za obed prnesli. A pokle obeda kad smo se lepo najili Mačku kosti podelili Počinut hodili.
20
Brodić Bil je jedan brodić, mići ko tić! Samo ča ni kantal, ma nas je pejal! Po lete smo veslali i vavek smo kantali. Dok je nono ribu lovil, mi smo se kupali i igrali. Kad smo se doma vratili, mi smo se jako jadili. Šli smo spat! Nismo mogli zaspat! Aš smo misleli kad ćemo poć nazad. Rano smo se stali i ko tići smo kantali, Opet ćemo poć na brodić, a nonić će ribu lovit, tako je finila štorija od brodić i mi je nikad nećemo pozabit! Brodić Va porte je vezan stari brodić za njega bacila jedan nonić. Pogjedat ga pride saki dan i domišja se kako je šnjin hodil van. Na vesla je šal i vavek žuji na rukah kazal! Vajali su se po more, tukla ih je bura, močili vali, ali oni se nisu dali, dugo su zdurali. Sada su stari i brodić i on, nonića se već boli, a brodić je skoro bez pituri. I tako vezan va porte stoji i sada samo galebi na nebe broji!
21
More i vetar* More vaja, tuče i hita, a vali se bele kot da jančići po moru teču. Rak se j’ za grotu ćapal, ma ni dugo zdural. Prišal je val i va more ga povukal. Galeb se j’ z vetrun zaletel, ma ni se va more kalal, nazada se zdignul i na vetre plaval. A vetar va mandraće barčice jednu va drugu stišće, i va steni ih pritišće. Judi va mandraće teču i barki vežuju, One jin beže aš ih vetar riva i vuče. More barki vaja i pohićuje, pa ih rabi fermat, s špagi dobro vezat.
More Naše je more jedno od najljepših mora, i u njemu nema klora. U njemu razne ribe plivaju, a i ljudi uživaju. Moramo ga čuvati i ne zagaditi. Čuvajte naše more, lijepo kao slika, nemojte da u njemu bude neprilika!
22
More Ljeto nam je stiglo konačno, a s njim i more beskonačno, plavo i prostrano. U njemu ribe i spužve, a počinju i ljetne gužve. Rakovi i koralji, ježinaca nigdje ne fali. Zvjezdače crvene i žute ovo ljeto imaju divne kapute. Morska pjena putuje, a s njom i vali koji se razbijaju o žali. Ti valovi ljuljuškaju hobotnice i krastavaca porodice. To je more razigrano valovito i tajnovito.
Stari čamac Stari čamac moga djeda Ne plovi više. Svi mu čavli zarđali I zubi poispadali. Oronuo, izblijedio Ne postoji više. To je samo mrlja boje divota Koju more briše
23
More More se’j danas najadilo, barufalo, zmešu storilo i galeba s peska ća otiralo. Z grotami se’j tuć počelo, na njihovi špici se’j hitalo, bolo. i ni se fermat otelo. I z rivun se’j posvadilo. Celu je zmočilo, posolilo, se blato š nje znelo i peni nahitalo. Tek je večeras počinulo, zamučalo i bonacu storilo. A niki ne zna ča mu je danas bilo.
More Zaleglo more na plažu. Pospano lješkari pod prvim zrakama sunca. U daljini se namreškalo kao da dolijeću veliki rojevi pčela. Zaigrali se valići poput razigrane djece. Takmiče se tko će više doskočiti. Iza brijega se prijeteći približava tamni oblak. U trenu se smračilo. Vjetar huči kroz visoke čemprese. Poput ljutitog ratnika s mačem, munja je zaparala nebo. Morska se površina zapjenila. Snažne morske struje uzdigle su zapjenjene valove. Nakotilo ih se mnoštvo. Nastaju brežuljci. Dižu se i spuštaju u vratolomnoj igri. Vjetar sve snažnije tjera valove. Kao divlja zvijer obrušavaju se na privezanu barku. Prijete da će je otrgnuti sa sidrišta. Prelijevaju se preko krme. Razlijevaju se po plaži i nestaju u bijeloj pjeni.
24
Moj Lovran Zgor mandraća veli zidi Va njen su poneštrice A na dne je lepa volta Okol nje su rožice. Zdola Učki veli zidi Kula ka jeh kontrola Čuda krovići i dve crekvi Stari grad mi brontula. Čuvate me, šestie me Imat ćete slatki san Niš van tuka neće falit Govori mi moj LOVRAN.
Škuro more Na nebe črni oblaki. Na more srhi, manji, pa se veći. Vali se vajaju, i penu delaju. Na visinah galebi kriče i prestrašeni beže. Škuro je more. Prihaja nevreme.
25
Dobar dan, Len Mej! (Pearl Buck: Sestre) Zovem se Karlo Vlašić i pišem ti iz Republike Hrvatske. To je jedna malena zemlja na Mediteranu bogata prirodnim ljepotama. Iako bih ti satima mogao pisati o ljepotama svoje zemlje ja to neću, nego ću ti pokušati opisati svoj gradić i na taj način te privući da dođeš posjetiti moju zemlju. Živim u Lovranu, malenom gradu na istočnoj obali poluotoka Istre. S jedne strane grad je omeđen prekrasnim Jadranskim morem, a s druge strane gleda ga naša planina Učka. Najbolje ćeš upoznati moju obalu tako da se prepustiš čarima vožnje starog lovranskog guca. To ti je malena barčica koju koristimo za ribolov. S obale ćeš vidjeti zvonik crkve sv. Jurja na kojeg smo ponosni jer je savladao strašnog zmaja. Crkva se nalazi u Starom gradu koji je prepun različitih volti i interesantnih malenih kućica. Nakon šetnje kroz centar grada koji je pun ljudi poveo bih te u restoran „Kvarner“ da probaš našu tradicionalnu hranu. To su svakako svi plodovi mora začinjeni maslinovim uljem iz Istre koje možemo konzumirati tijekom čitave godine. Ako dođeš u proljeće moraš probati šparuge. Ako se odlučiš za jesen onda ću ti ponuditi marune, plod na kojeg smo posebno ponosni jer takva vrsta maruna raste samo u našem Lovranu i okolici. Ljeti ti mogu ponuditi naše autohtone trešnje koje se zovu bartošinke. Nikako ne smiješ propustiti šetnju lovranskim šumama u kojima raste lovor-biljka po kojoj je moj grad dobio ime. Njegov miris će biti suvenir koji ćeš zauvijek zapamtiti. Mogao bih ti još puno opisivati svoj Lovran, ali nešto ćemo ostaviti da sama otkriješ. Nadam se da sam te zainteresirao za moju zemlju, te da se vidimo uskoro. Šaljem ti puno toplih i sunčanih pozdrava i pozdravljam te našim starim lovranskim pozdravom: Boh!
Moj Lovran Moj lepi Lovran va kin bivan ja, lep je i poseban na svoj način. Barki va mandraće, jedrilice na sred mora, a zgora visoko gleda ga Uška. Veselo ga pozdravlja, a more mu nogi pere i kanta: „Lovran, Lovran gradić mali va njen mi niš ne fali.“
26
Lovran je prijatelj djece zato jer... Ima nogomet i školu, ima Svetog Jurja i 6 slova Ima vrtić i golubove, i galebove i igralište... Lovran ima sve!
Prijatelji
Ja imam nonu u Lovranu. Imam prijatelje u Lovranu. Idem u školu u Lovranu. Ja šetam u Lovranu. Ja se kupam u Lovranu. Ja u stvari živim u Lovranu.
Prijatelji su djeca. Ljudi su prijatelji. Prijateljstvo ja dajem prijatelju. Sprijateljimo se da ti dam dar. Lovran nas voli, a to je prijateljski.
Lovran je mali grad i veliko more. Najljepša je škola i nogometno igralište. Lovran je prijatelj lastavicama kojima sam dao ime. Lovran je prijatelj golubovima koji sjede na crkvi. Lovran voli djecu. Ja volim marunadu. Ja volim i Lovran.
27
Bila je subota. Mama je pitala: „Ča ćete za obed?“ Rekal san da bin rižot z piletinun. Mama je počela kuhat. Bila je već na kraje. Kad je dofinjila, tel san pizzu. Mame su pukli živci. Zapejala me je pul noni. Nona mi je skuhala maneštru. Nona mi je rekla da ne rabi se pojist. Jako mi je bilo dobro. Hodile su ure i ure. Padala je noć, a nona mi je za večeru šla delat friti. Povedela mi je i recept. Prišlo je vreme za spat. Obukal san se va pidžamu i šal spat. Napokon je prišlo i jutro. Z nonun i nonićen san šal na Kalac. Tamo san tekal po lešine. Igral san se z balun. Nona mi je obećala da će mi pokle obeda reć još neki recepti. Parićal san lapiš i se zapisal. Kega interesiraju za njega san ih tu šoto napisal.
kompir z ocvirki
prežgana juha
friti
- kompir, ocvirki
- uje, muka i voda
pašta z slanun ribun
maneštra od verduri
- očišćena slana riba - pašta
- bilo kakova verdura - kobasica - voda - kumpir
- voda - žličica soli - 15 dek cukara - 50 dek muki - pol žmujića rakije - korica od limuncina i naranči
Nonina hrana vrnula me je va prošlost i moj kraj. Saki obed od moje noni je boji od seh pizzi i hamburgeri.
28
Marunić Maruniću, maruniću daj se zbudi da te zamen i pojin. Kad nonić va šumu gre sako leto neš nabere ma ovo leto nanke kilo mu dal nisi. Leto san ovo samo pest pojila i to na marunade aš va šume nisan ni bila. Moj Dobreć Plavo nebo... Plavo oko... Plavo more čaj velo i duboko. Plavi val gleda gore va zeleni breg. Na zelenen brege selo miće i srdačno, drevo velo i debelo, marun i kostanj. Dobreć moj lepi kraj! Črešnja, kamik i poneštra šterna i tornica nonić moj i nonica.
29
Maškaran je prišal kraj Maškaran je i ovo leto kraj prišal. Ja san se i ov put navragal. Maškareval san se, kade mi je bil kraj... Bilo je jako lepo i dobro. Ni dugo duralo i jako je se brzo pasalo. Od kući do kući smo hodili jili i pili i se veselili. Onput je prišal i taj črni dan kada smo pustu presudili i grdo ga zapalili. Za se čaj bilo zlo z dimun i ognjun je šlo. Za ovo leto pustu je kraj. Ča će daje bit, to ćemo videt i grdo se pozabit.
Maškare Moji prijatelj u doba maškara vole se maskirati u vile, vještice, princeze, gusare, klaune... Mene je nona obukla u narodna nošnju iz Žejana, noninog rodnog kraja. Nošnja je stara više od sto godina i čuva se u obitelji. Kada si ja nađem odabranika moga srca dobivam ju u nasljeđe i čuvam za svoju djecu. Samo mali broj obitelji u Žejanama ima još taku nošnju. Od moga trećeg rođendana ona je svake godine sa mnom za vrijeme maškara. Ta nošnja ima svoju priču kao vrijedna knjiga. 30
Kapljica kiše Bio je kišni proljetni dan. Ja, malena kapljica kiše, spavala sam na oblaku. Moje je tijelo blistalo a oči treperile. Najednom se jako zamračilo i pripremila sam se kapnuti. Oblak me pustio i skliznuo sam. Zrakom sam se spuštala i odjednom pala na krov kuće. Kliznula sam niz žlijeb i zaustavila se na jednoj latici prekrasnog žutog tulipana. Tulipan me pozdravio. Iz kuće je izašla djevojčica nabrati malo cvijeća. Dotrčala je i otrgnula tulipan. Vratila se u kuću i doviknula majci kako je ubrala prekrasan cvijet. Dok ga je nosila, ljuljala sam se na latici. Skotrljala sam se na djevojčičin dlan. Ona me pažljivo stavila na prozor sobe. Zatim se pojavila zraka sunca koja me osušila te sam nestala i ponovno se vratila u oblak kako bi započela novo putovanje.
Kiša Te subote, odlučila sam isplakati svoje kišne kapi. Cijeli dan sam zalijevala cvijeće i ostale biljke. Ljude sam držala u kućama. Tog dana nije bilo igranja u dvorištu,nije bilo svadbi,šetnje ni izleta. U nedelju i nekoliko narednih dana nisam plakala. Pustila sam neka se ljudi vesele sunčanim danu jer su rekli da nosim tugu i ružno vrijeme. Bila sam uvrijeđena , pa sam im dala lekciju. Nisam padala jako, jako dugo pa su biljke uvenule. Bilo je prevruće. Jednoga dana ljudi su se sastali da razmisle što da učine da im se vratim i da zaplačem nad njihovim selom. Dugo su razmišljali. Jedan se seljanin sjetio rješenja. Rekao je seljanin: Ako smo je otjerali i rastužili zloćom i ružnim riječima, onda je možemo i vratiti i razveseliti dobrotom i lijepim riječima. Ostali se seljani slože, pogledaju u nebo i zamole me da im se vratim. Drugi dan sam ponovno zaplakala, a seljani su naučili lekciju.
31
Zimski dan To jutro, kada sam se probudio, sve je bilo jako tiho. Pogledao sam kroz prozor i brzo sam doručkovao. Bio sam jako nestrpljiv jer smo odlučili otići na Učku. Učka je bila prelijepa. Jele su izgledale veličanstvene u svojim debelim bijelim bundama. Mi smo se grudali, radili snješka, a najviše sam uživao u sanjkanju. Želio sam da taj dan traje što duže. Kada se sjetim tog dana, sjetim se i svog pokojnog djeda, zato još više volim sjećanje na taj dan.
Moje prvo skijanje Došao je moj red. Vučnica me nosila prema snježnim vrhovima. Provalija ispod mene postajala je sve veća. Bojala sam se. Noge su mi drhtale, a srce lupalo sve jače. Vučnicom sam stigla na vrh. Skije su lagano klizile. Krenula sam. Noge me nisu slušale. Pala sam. Pokušala sam ustati, ali nisam mogla jer su mi se skije ispreplitale. Naočale su mi bile pune snijega i ništa nisam vidjela. Jedva sam ustala. Noge su mi utrnule. Strah nije prestajao. U glavi mi je bilo zbrkano. Tko me vidio? Svi će mi se smijati. Prišao mi je učitelj. Spustili smo se zajedno.
32
Proleće* Ura j' zazvonila i ja san se zbudila. Kroz poneštru pogledala san van i zajno lepo počel mi je dan. Bit će da proleće je prišlo aš va vrte se se j' rascvalo. Žuto, plavo, črjeno i zeleno, se j' tako lepo šareno. Va školu san se spravila i po pute naslišala kako tići kantaju: Zima nan je prišla kraju!
Vijolica* Na črnoj zemjice zeleni listić, ko da će još neki prit.
Jaglac
Dva su dana pasala, suncen okupana, i prišla je ona, mića vijolica!
Kad zima prođe, proljeće dođe na livadama se nešto žuti to se jaglac budi. Svaki jaglac na suncu glavu diže I lijepo miriše.
33
Proljeće U proljeće su sretni ljudi, i cijela se priroda budi. Laste se s juga vraćaju, i zimu ispraćaju. Proljeće vole biljke i djeca, a uskoro će sve obitelji posjetiti dva zeca. Brzo će i super blagdan, Uskrs, jako slavan. Violica Pul grmića violica mića. Čera se zbudila. Bura njoj frizuru storila. Stisnula se šoto pera. Prišla je jena mala i za mamu je ubrala. Ljubičica Kad zasja sunce ona proviri, jedna ljubičasta latica. Odjednom se dignu sve. Vjetar ih njiše. Sad izgledaju kao da plešu.
34
Vijolica Vijolicu san posadila Kraj šume je lepo rasla. Va vrte san joj kuščić moje zemji našla. Pognojila san je i zalela, bušala je i podišela. Veselje mi je velo prnesla. Srce san joj otprla i z poneštri stalno gjedala.
Proljeće Proljeće je lijepo godišnje doba. Vesela ptica cvrkuće, budna zmija sikće. Potčić žubori, dok priroda nešto novo ne stvori. Sunce cijeli dan grije, i dječici se smije. Proljeće je najljepše godišnje doba, eto, no,meni je draže ljeto.
Rožica* Rožica mića, va vrte stoji, cvate, ko da gjeda va te, ko da neš bi ti rekla, ma ne zna ča. Zato ti njoj reči, da lepo diši!
35
Rožice Rožice
Rožice – karjolice, Karjolice – rožice!
Cvetići su rožice, lepi su oni i lepo diše! Cvetići su mići, kako moji Sučići!
Bele i roze sviti * Od jutra rana tići kantaju, si su vredni, va vrte kopaju. Travica diši, pod poneštrun se se zeleni. Žuti jaglac, visibaba bela i jedna dišeća violica: to j' prolećna slika cela. Pul tega, črešnja va bele, a praskva obučena va roze sviti. Tu i tamo ka pčelica, orepčić i dva-tri kosića.
36
Ljeto Praznici. Dragi, dugi. Putovanje,razgledavanje,druženje. Godišnji odmor svatko voli. Uživanje. Sreća Sreća je lepa, samo kad se čeka! Ne, ne vjerujem va to. Kuntentna san kad si pul mene, kad me tvoj pogled modri pogladi po obraze. Kad si pul mene i dažji su lepi, i sunce zajeno tepleje tepli. Za mene je sreća kad se tvoje lice smeje. Kad zbog tvojeh očij odjedanput sve zgleda modro. Kad si pul mene, ne mislin na jutra. Kuntentna san sada, a sada je zavavek. Sreća je lepa, samo kad se čeka! Ne,ne verujen va to.
37
Đačka ljubav Jedan je Dino potajno gledao jednu Anu, njemu je bila najljepša na svijetu. Sjedio je dvije klupe iza nje i svakog joj dana pisao istu poruku na mala, papirnata, crvena srca koja nikad nije imao hrabrosti dati Ani. Ljubav je sve više rasla u njegovu srcu, ali nikako da joj to i prizna. Jednog je dana pod velikim odmorom njegovoj nedostižnoj Ani prišao Marko iz 5.a razreda i nešto joj šapnuo na uho. Otrčali su iza škole, a Dino je stajao pokraj zida i mislio da je najnesretniji na svijetu. Zvono ga je vratilo u stvarnost. Ušavši u razred ugledao je sretno Anino lice postalo mu je jasno da ona nikada neće saznati koliko je dugo on želio izazvati tu sreću. Iako je tog dana izblijedio njegov san o Ani, Dino je bio bogatiji za jedno životno iskustvo. Naučio je da se moramo u životu boriti za ono do čega nam je stalo jer neodlučnost nas ne vodi ka željenom cilju.
Ti... Ti... Ti... Sjaj u mojim očima si TI. Kad TE ugledam moje srce počne jače kucati. Zbog TEBE glavu gubim i po cijele dane ludim. Zbog TEBE se crvenim i drhte mi ruke, zbog TEBE proživljavam ljubavne muke. TI si moja sreća,moj san, TI si moja ljubav,moj sunčani dan. TI si staza kojom želim hodati, TI si nebo kojim želim letjeti. Kad sam tužna sjetim se TEBE I pomislim da SI tu,kraj mene. Kada sam usamljena pitam sebe Misliš li i TI na mene?
38
Valentinovo Valentinovo je za nekoga običan, a za nekoga poseban dan. To je dan kada mnogi skupe hrabrost i po prvi puta simpatiji kažu: „Volim te!“ Meni se taj dan sviđa jer su izlozi u trgovinama lijepo ukrašeni. Sve je u znaku crvene boje. Dečkima su ruke pune crvenih ruža, bombonjera i plišanih igračaka. Sva su lica razdragana, ljubav se može namirisati. Nadam se da ću i ja uskoro baš na VALENTINOVO nekoj posebnoj djevojčici reći da mi se sviđa.
Ljubav Kad nekoga voliš stalno se moliš da te ta osoba zamijeti i da ti se malo posveti. Zadaće pate, a roditelji nikako da shvate, jer bilo je to davno kad su i oni osjećali leptiriće stalno. Puno se smiješiš i u svemu griješiš. Ne možeš spavati, ni matematiku rješavati. Crvena srca crtaš svuda, ah, taj Kupid čini čuda!
39
Valentinovo Valentinovo je stiglo i sunce mi namiglo. S neba srca padaju školom đačke ljubavi vladaju. Crvena boja ljubavi sve izloge zarumenila. Srce mi ubrzano tuče Zar je samo meni vruće?
Ljubav Ljubav je kao jastuk meka, kad ljudi se vole,neka! U ljubavi nema usamljenih srca, ono u ljubavi ubrzano kuca. Ljubav je radost i sreća, kad netko je uz tebe, tko te pazi, tko te čuva i riječima ne gazi. Neka u svakome plamen ljubavi živi.
40
Ljubav Ljubavi svakakvih ima, ljubav je draga baš svima. Puna je crvene boje, a u srcima i druge boje stoje. Romantična je i nježna, ali ponekad hladna i snježna. Kao staklo ona je krhka, i kao leptir šarena i prhka. Ljubavi ima prema svima, a najviše roditeljima.
Isti otac* Od mićega mi govore da isti san otac. I užaju reć: Evo na, ni ni čudo, i on će bit sopac! Armunika mi je vavek bila draga. Otac je sopal, a ja svoju igračku, kot da j' prava, rastezal. A onda se j' tu mat javila: Od jutra i ti ćeš imet svoj instrument.
Zapisala san te va školu aš ovo naslišat, to je za ponemet! Zel san ju v ruki, rastegnul san joj meh, prsti su poskočili i nastal je smeh. Čuda san sopal, potil se i grešil i ni bilo baš se kako san otel. Ma sad z manun zakanta i onaj ki mi se prvo smel.
Na pozornice San već par puti zasopal. Judi su zakantali pa su mi va meh i neš šoldi dali. Polki, valceri, potresujki se od reda volin sost ja, a kad z ocun zasopen, sreće ni kraja!
41
Toliko let od pira* Pred čuda, čuda let veseli mladić i šesna divojka frajevali su se, ma na ten nisu fermali. Duge kiki va beli facol divojka je vezala i mladiću se zavaveki obećala. Život jin je bil ki put sladak, ki put pelin, a va sen ten dečinu su zgojili, vnuki kokolali i pravnuki su svoju jubav su dali. Pranona Gledis i njezin Štefo pasali su tako skupa već i leto šezdeset i peto. A koliko j’ let od pira, toliko j’ va kuće barufi i mira. Toliko se let vole i trpe i vavek nan govore da čovek va živote more zdurat se.
42
Moj nono* Moj nono Vlasi beli ima Ko snegun posuta lešina. Rano jutro peć potpali I po špežu se spravi. Vavek neš okol drv bacila, A kad zima pride, Škina ga ćapa. Kad pade noć, Njegov džip va garaže stoji, A nono spred televizije spi.
Igri pul noni Pasalo je deset let od kad su se moja mat i otac oženili. Šesno su se spravili i na večeru šli da bi godišnjicu braka proslavili a mene pul noni pustili. Ja sam volela poć pul noni aš ona se j vavek z manun igrat otela i čuda mi teh štoriji povedala i stare igračke mi svoje pokazala. Nona je z ormara špekuje zvukla. Rekla je da su sakakove neke veće, neke miće, ma va seh mileh kolori. Tu je bilo i dela. Moralo se delat tunelići i putići. Si su uživali i z guštun se igrali! Z guštun san drugi dan prišla none i pitala: „Nona, s čen ćemo se danaska igrat ?“ Nona sa sretna ča san je to pitala pa je spod stola praćku znela i par kamečići dala. Lepo mi je to zgjedalo pa san zajno počela kamečići hitat. None san poneštru razbila, a ona se zajno razjadila. Počela mi j nona povedat kad su i oni bili deca da su se s ten igrali i dešpeti delali. Dobro smo se zismeli, nona je zajno znala da ću prit i jutra. Meni se to se jako pjažalo, pa san none kuću pretresla dokle starinsku pupu nisam našla. Nona je rekla da je tu pupu zame spravila. Da van još neč rečen. Mene su starinske igrački boje nego ove z kemi se danaska mi igramo, ke čuda šoldi koštaju. Mene se to se pjažalo. Tako sam ja saki dan hodila none, starinske igri navadila i z pupon povedala.
Moja prva čokolada Fine su sve! Od mlijeka... lješnjaka... kakaa... Pa sve do onih Od ljubičastih krava. Volim i bijele i crne i tekuće... Ima ih puno, Al najbolja je moja prva mala čokolada... Svima znana, svima draga, ŽIVOTINJSKO CARSTVO, zvana.
43
Nisan fermala...* Kad san bila mića, s pupami san se igrala. Vešte san in šila, frizure delala, s Keni ih ženila i saka od njih ko da j' sretna bila.
Mrav Mraviću sitni, na moju ruku lagan, brzo se popni ti.
Od kartona san kući in delala zahodi, kamare, kuhinje, primaće... Se san jin, kot za se, lepo storila i uredila. Mama mi j' i svoje stare pupe dala, ma njih nisan menjala, samo san se š njimi igrala! Kad vane je bilo lepo vreme, zela bin pupe i tekla na lešinu, čekala da mi prijatejice pridu da se s pupami igramo i po cel dan se š njimi zabavjamo. Sad već nisan mića mala, ma s pupami se igrat još nisan fermala. I ne moren verovat da tega vaje neće bit, da jin kako sad saki dan neću neš novega storit. Zato, jedan dan, volela bin hćer imet da joj moren se svoje pupe dat da se ona i ja moremo skupa s pupami igrat.
44
Moj mačak Nero Moj mačak Nero pravi je Pero ždero. On meni guštere na terasu nosi i svakog za hranu prosi. On se na suncu grije i svakome se smije. Ima bijelu kravatu na svom čupavom vratu. Dok vani mačke mijauču on mirno leži na mom kauču.
Ona je... Sve u sebi mislim: kako nekoga opisati, a da već nakon prve rečenice ne pogodite tko je. Odgovor: nikako! Krenimo, dakle: visoka je. Kosa joj je, pogađate, duga. I smeđa. Nikada zavezana, nikada u repu. Kako joj zaboga ne smeta?! Ja bih poludjela! Oči su joj smeđe. Širok topao osmijeh i lijepi bijeli zubi krase joj ovalno lice. Ima smisla za odijevanje, za kombinacije koje se meni sviđaju, što me uopće ne čudi jer ona je umjetnički tip: jako lijepo crta i piše. U njezinu društvu dobro se osjećam, ima neku „pozitivnu vibru“. Kada je prvi put vidiš, pomisliš kako je tiha i mirna, ali nije baš tako. Nas dvije zajedno prave smo pravcate brbljavice! Uvijek imamo što za pričati. Jedno je sigurno: dobro se slažemo, osobito oko glazbe. Pop-rock. E, pa sad bih vam mogla pričati, pričati… i pričati! Ali vi ste već sigurno odavno pogodili o kome je riječ, zar ne?
Nera Sa črna je moja Nera vraga puna je kot lovranska nevera. Miši, tići smirun lovi se nan pokaže ča ćapa, a kako ne znan aš ima samo zuba dva. Mehka je ko klupko vuni, voli se kokolat i na uho mi jako mjavkat.
Vodu pije na špinu a za spat si je zibrala škatulu za klimu. Najsrdačneja je kad mi na koleneh prede i pomalo s catami nogi mi grebe. Stisne se vame i milo me pogleda. Moja Nera je za me dar s neba!
45
Djevojčica u plavom kaputiću Jedan od simbola patnje i stradanja grada Vukovara u vrijeme Domovinskoga rata bila je djevojčica Željka Jurić koja je tada imala samo šest godina. U to je vrijeme njezina fotografija slikana u razorenome gradu Vukovaru obišla čitav svijet. Uplakanim licem djevojčice bez prestanka su klizile suze, a tuga koja ju je tjerala na plač bila je sve veća i veća dok je u koloni prognanika napuštala svoj uništeni grad Vukovar. Na njezinu posve mokrome licu vidio se samo očaj, briga i strah. Briga i strah da je ostala bez nekoga svoga. Briga i strah zbog pitanja koja nisu imala odgovore. Što se dogodilo njezinu domu, članovima njezine obitelji? Što je s njezinim prijateljima? Što će biti s njom? Sve što je imala: igračke, odjeća, knjige… Sve se to pretvorilo u prah i pepeo. Ti grozni ljudi prouzročili su njoj i mnogim drugim ljudima silnu patnju zbog gubitka najdražih i zbog gubitka svoga grada. Ipak, ostala je živa! Ali izgubila je ono najvrjednije – bezbrižno i sretno djetinjstvo. Oteto joj je na najgori mogući način i to joj nitko nikada neće moći nadoknaditi. Ostala joj je samo nada za bolju budućnost i želja da se ovakva tragedija više nikada ne ponovi.
Moja sestra glumica Moja je sestra starija od mene tri i pol godine i uvijek je pred drugima iznimno dobra prema meni. Upravo zbog toga neki misle da je meni lako s njom. A ona je – prava glumica! Dakle, kada smo vani, najčešće u društvu odraslih, pravi je anđelić. Ja u sebi tada mislim: “Koja si ti glumica!” Jer, kada dođemo kući, istog trena baci svoju „dobru masku“ i naprosto poludi. Pojača muziku do kraja, otvori televizor i vrteći programe nikoga ne čuje. Onda ja sve to moram trpjeti. Bude mi „puna glava“ takvog njezinog ponašanja, a mama i tata su bespomoćni. Obično tada kažu da je u pubertetu i da će to brzo proći. Ipak moram priznati da ne mogu bez nje, a vidim da ni ona ne može bez mene. Bratska ljubav je baš čudnovata. Neki put se tako dobro razumijemo i slažemo i zbog tih trenutaka ne bih svoju sestru mijenjao ni za što na svijetu.
46
Od toga dana, zahvaljujući životinjama Sastale se životinje Europske unije kako bi se dogovorile s ljudima čim prije. Životinje se okupile velike i male, o klimatskim promjenama razgovarat stale. Izumrijet ćemo! poviču one sve u jedan glas. Brzo ljudima u pohode, oni nemaju prava ugrožavati sve nas! Životinje najprije plašljive bile, ali sila ih natjerala pa se one odvažile i ljudima se u pohode zaputile. Ljudi u čudu stali i samo se zbunjeno pogledavali. Nije mala stvar vidjet na okupu vrste životinjske, i to ne jednu-dvje, nego sve! Životinje kažu kako se sve skupa u jednome slažu: da na ovoj našoj Zemlji dobro nije, a svijet im se na to isprva samo nasmije! Ali ljudi ubrzo ipak postaše svjesni nepromišljena djelovanja svoga i zamisle se ozbiljno stoga.
Pa odlučiše: da upropaštavat više neće na tome planetu sve živo što se kreće. Nevolju neće dalje izazivati, smrt živih bića na Zemlji svojom rukom potpisivati. Ukinuše tada uzroke sve što prirodu zagađivaše, ozonski omotač uništavaše temperaturu na Zemlji preko svake mjere podizaše. Od dana toga ponovno uživaju u prirodi svoj, i kopnenoj i morskoj. A ugrožene biljke i životinje sve, opet se na svijetu razmnožiše i čovjeka iznova silno obradovaše!
47
U ime svih ljudi Hej, vi moćnici ovoga svijeta! Recite mi: ima li opravdanja za nanošenje boli? Hej, vi gospodari rata i mira! Rečeno je: „Ne ubij!“ Zar zaista mislite da imate prava mijenjati iskonske zakone i dodavati svoje „ali“ i „ako“? Hej, vi državnici, carevi, kraljevi i vođe! U pitanju su životi, ljudi nisu figure na šahovskome polju! Hej, svi vi političari u finim odijelima sa sjajnim kravatama! Možete li mi reći: kako rat može donijeti mir? Molim vas u ime svih ljudi svijeta: odaberite za svoje oružje mironosne riječi. Činite slušajući otkucaje svoga srca u ritmu ljubavi i dobrote. Učinite da spletemo mreže zajedništva, da živimo kao složna braća, slobodni od ropstava zla!
Otpevač Spravja se maša. Va crekve škuro. Stare nonice mole. Pomalo, same sobun. Obukal san vešticu, pomogal san delat bevandicu, i pobiral limozinu. To najviše volin. Nona je kuntenta ča kada god otpevan, ma znan - neću bit plovan!
48
Dobar vatrogasac Možeš i sam postati dobar vatrogasac. Prvo trebaš imati veliko srce puno volje, hrabrosti i želje. Zatim jedan kombi ili džip. Onda zaštitnu kacigu i masku za disanje. Može i motorna pila ili sjekira. Obavezno je jedno odijelo koje se ne može zapaliti. Možete dodati i crijevo za vodu i ljestve koje s visine gledaju. Potrebna je i sirena. Je li to teško? Naravno da nije! Budi i ti dobrovoljni vatrogasac i čuvaj nas djecu, prirodu, životinje.
Neočekivana ocjena Toga dana dobila sam ocjenu koja nije pokazivala moje znanje. Pisali smo test iz engleskog. Mislila sam da sam spremna, ali već u početku primijetila sam da će biti problema. Nisam bila sigurna u svoje odgovore. Uhvatila me panika. Vrijeme je brzo prolazilo, a ja sam bila sve nesigurnija. Zatvorila sam oči i duboko udahnula. Test sam morala predati. Sramila sam se pogledati učiteljicu u oči. Znala sam da nisam dobro napisala. Drugi su dobili bolju ocjenu od mene. Bila sam ljubomorna i ljuta na sebe. Iznevjerila sam učiteljicu, ali i sebe.
49
O čitanju sve najbolje Ja se ne volim samo igrati i družiti s prijateljima, volim i čitati i, vjerujete mi, prava sam obožavateljica knjiga. Dok traje školska godina, čitam samo lektiru jer ne stignem ništa drugo. No zato se cijelo ljeto „hranim“ knjigama. Ove sam godine uživala u knjigama Sanje Pilić, a pročitala sam i svih 7 nastavaka Haryja Pottera. Svi su mi nastavci bili odlični, no najdraži mi je postao posljednji nastavak, Darovi smrti. Koliko sam „ušla“ u tu knjigu i saživjela se s likovima, shvatila sam gledajući film koji je snimljen prema Darovima smrti. Naime, tijekom cijelog filma plakala sam jer sam znala što će se dogoditi i tko će umrijeti. Neke sam knjige pročitala i dvaput. Jedna od njih su i Blizanke njemačkog pisca Ericha Kastnera. Ta mi se knjiga svidjela jer je opisano prijateljstvo u njoj začinjeno sitnim svađama i smiješnim zgodama. Ipak, najdražu lektiru pročitala sam samo jedanput. Njezin kraj me toliko rastužio da ju ne mogu ponovno čitati. Pogađate li o kojoj knjizi govorim? Vjerujem da mnogim mojim vršnjacima pitanje nije teško jer su Junaci Pavlove ulice knjiga koja se ne zaboravlja. Raduje me spoznaja da će mojim odrastanjem i sazrijevanjem broj nezaboravnih knjiga sve više rasti. Zbog knjiga ponekad poželim i sama početi pisati, no osjećam da za tu avanturu još nisam spremna.
Osamljena maslina Promatrajući krajolik s brežuljka, pogled mi je zastao na osamljenoj maslini čija se krošnja čeznutljivo nagnula prema obližnjem masliniku. Činilo mi se kako me poziva da se u njezinu hladu odmorim. Ali kada sam došao do nje i stao pod krošnju, odmor mi više nije pao na pamet. Zadivljeno sam gledao njezino ogromno deblo. Tako nešto do sada nisam vidio. Činila su ga četiri, sivosmeđa valjkasta dijela koja su se uvijala i plela jedno oko drugog. Na vrhu su se iz njih izvile teške i velike grane. One su se pak dalje granale. Grane, grančice i mnogobrojni zelenosrebrni listići oblikovali su bogatu krošnju. Zapuhao je vjetrić, a listići su zaplesali i otkrili bezbroj još uvijek nezrelih plodova. Ne znam je li se zbog njihove težine krošnja povila prema drugim maslinama ili je to sama maslina učinila jer više nije mogla biti odvojena, sama i odbačena. Nažalost, i ljudi su skloni odbaciti one koji su drukčiji i smatrati ih manje vrijednima. Ne bismo smjeli zaboraviti da baš različitost daje vrijednost i ljepotu našem postojanju.
50
Šareni cvjetovi. Svi su na okupu. Ne smiju se brati.
Mokre stijene. Pod srebrnim mlazovima grli ih sunce.
Ledene sige. Polako se tope. I lome.
Usamljena ptica. Tiho pjeva u mraku snježne krošnje.
U zelenilu ljubičasti cvjetovi. Miruju.
Šarena duga. Poljem pjevaju boje pjesmu leptira.
Sićušni kukac. Sladi se peludom bijelog cvijeta.
Pupoljci se otvaraju. Na zelenoj stabljici cvijet se bijeli.
51
Pobjednicki “Kvarneric“...
Kvarnerić je dječji glazbeni festival koji se održava svake godine ujesen i poseban je po tome što njeguje naše zavičajno„ča“. Na tome festivalu sudjeluju brojne osnovne škole iz Primorsko-goranske županije. Ove je godine održan 13. po redu „Kvarnerić“ i od prijavljenih 36 pjesama izabrane u 22 koje su sudjelovale u natjecanju. Među izabranima, bila je i pjesma naše škole s naslovom Lovranska črešnjica, a pjevali su ju Martina Vidović i Toni Mataić. Tom smo pjesmom osvojili 1. mjesto publike u Rijeci i u Matuljima kao i nagradu Radio Rijeke. Bili smo presretni! Tekst pjesme napisao je Toni Mataić, a uglazbili su ju sami učenici za što su zaslužne naše drage profesorice, mentorica za glazbu Natalija Banov te mentorica za literarni rad Ingrid Baljak. U publici je bila i naša ravnateljica Iva Erceg koja nas je došla bodriti i čestitati nam. Osim Črešnjice veliki je uspjeh doživjela i pjesma Škura bura PŠ „Eugen Kumičić“ iz Mošćeničke Drage s osvojenim 2. mjestom u kategoriji od 12 godina. Otpjevale su je Emili Brumnić i Zelda Bašić, a tekst koji je napisala učenica Bernarda Franković dobio je posebnu pohvalu. Mentorice su im bile Natalija Banov (glazba) i Maja Barković (tekst). Uz zbor OŠ dr. Andrije Mohorovičića iz Matulja, zbor naše škole bio je vokalna i plesna pratnja za sve 22 pjesme. „Kvarnerić“ je iza nas. Jako smo puno i naporno vježbali, ali bilo nam je predivno! Ponosni smo na postignuti uspjeh, a za nagradu, ravnateljica nas je sve častila pizzom. Nadamo se da ćemo sve to ponoviti i dogodine na 14. „Kvarneriću“.
54
Kvarneric...
Komać san čekal da pride i taj vikend da gren na Kvarnerić. Aš to je puli nas doma već bilo prestrašno. Onaj moj brat je po celi dan Čreršnjicu navijal i sopal na harmoniku. Mislin da su pjesmicu navadili i moji susedi aš su kad on sope poneštri bile otprte. Mat je zivučevala stomanji, ovu pa onu. Pa kupi mu novi postoli kako da gre na Euroviziju. Hvala bogu, prišal je i taj dan. Smo ga kumpanjali na kurijeru i čekali da pride šest ur i smo partili va Matuji. Nonići su bili zaduženi za Reku. Keh judi! Nisan baš tako zamišjal. Si teču semo tamo, baloni, reflektori se pale, muzika, a tek pozornica. Ma kako da će bit Eurovizija. Počelo je. Naš zbor i zbor z Matuj pratili su se pjesmi. Bome imeli su čuda dela. Naši su kantali dvanajsti po redu. Poprtili su se na pozornicu, otkantali i otancali. Moj brat je rastezal harmoniku, a Đeni je sopla klarinet. Ma saka in čast. Toni i Martina su kantali ko da su kosići. Bil san kontenat i ponosan ča moren reć da su z moje školi, a Martina z mojega razreda. Saka čast! Sav trud se je splatil. Šli smo doma si zadovojni aš smo nagradu dobili. Ča je najboje zajedno drugi dan na Radio Bakar naručili su našu LOVRANSKU ČREŠNJICU.
55
novigradsko proljece...
Prvi dan u Novigradu je uvijek najteži jer se opraštaš od roditelja, ali i najsretniji jer počinje tjedan dana zabave. To znam jer mi je ovo bio treći put da sam u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće. Ova godina je bila posebna jer se slavilo 40. godina Škole stvaralaštva i 26 godina Novigradskog proljeća. Ove godine tema je bila„Lađa“ i svatko je u radionici, u koju su ga primili, morao napraviti nešto vezano uz zadanu temu. Meni je ovo treći put da sam u slikarsko-scenografskoj radionici, gdje se radi scena za predstavu, film ili sl. Radionice su bile 2 puta dnevno, ujutro od 9 do 13 sati i popodne od 16 do 19 sati. Nakon večere bi slijedio večernji program gdje bi se prikazivale snimke što smo sve radili taj dan. U utorak navečer je bilo natjecanje Tvoje lice zvuči poznato. Prijavio se tko je htio i pokazao je svoj talent. U srijedu, nakon večere, iza škole, gdje su bile radionice, voditelji radionica, hospitanti i studenti puštali su 40 lampiona. U četvrtak je bio završni koncert u Crkvi sv. Pelagija. Zadnji dan, u petak, ujutro smo dovršavali radove, a od 16 do 17 sati pospremali radionice. Nakon pospremanja i podjela zahvalnica pogledali smo izložbu u galeriji pored crkve. Kasnije su u vremensku kapsulu neki ostavili svoje stvari. Ta kapsula će se otvoriti kada bude bilo 40 godina Novigradskog proljeća. Ova godina je meni bila najbolja do sada i nadam se da ću sudjelovati i slijedeće godine u Školi stvaralaštva te imati ponovno mogućnost razvijati svoje sposobnosti, sklopiti nova prijateljstva i pokazati vlastitu kreativnost.
56
dan škole...
Dan škole svečano je obilježen 6. svibnja u 17.00 sati glazbeno-scenskom igrom Nova bajka o ribaru i ribici koju su učenici izveli u školskoj sportskoj dvorani za roditelje, uzvanike, učenike i sve djelatnike Škole. Ta igra, u kojoj dramsku radnju prati puno glazbe, pjevanja i plesa, nastala je kao suvremena obrada Puškinova djela Bajka o ribaru i ribici učenicima poznata iz programa lektire za 5. razred. Priča je to o ljudskoj nezasitnosti i oholosti sa sretnim završetkom u kojemu pobjeđuje ljubav i spoznaja o pravim životnim vrijednostima. U izvedbi predstave sudjelovalo je 50-ak učenika starijih i mlađih razreda članova školskoga zbora mlađih i starijih razreda pod vodstvom Natalije Banov, scenske družine starijih razreda pod vodstvom Ingrid Baljak te ritmičke grupe mlađih razreda pod vodstvom Ljiljane Basarić. U izradi scenografije i kostimografije za ovu predstavu sudjelovali su učenici starijih i mlađih razreda likovne grupe pod vodstvom Senke Strgar (PN) i Snježane Kovačević (RN) te učenici iz grupe knjižničara pod vodstvom Sandre Salopek. Vrijedan višemjesečni rad urodio je uigranom dinamičnom izvedbom uz kreativno osmišljenu i vizualno dojmljivu scenu na zadovoljstvo publike i svih sudionika ove predstave. Program je dodatno obogaćen izložbom likovnih i literarnih radova učenika.
57
postignuca ucenika...
HRVATSKI JEZIK Na školskom natjecanju sudjelovalo je osam učenica osmih razreda. Četiri su pozvane na županijsko natjecanje i ostvarile izvrsne rezultate: Bernarda Franković, 8.MD – 1. mjesto Gordana Đekić, 8.b – 2. mjesto Sara Gojko, 8.a – 9. mjesto Zelda Bašić, 8.MD – 13. mjesto LIDRANO Na smotri dječjeg stvaralašva LiDraNo sudjelovale su na gradskoj i međuopćinskoj razini tri učenice: Ana Gregorović, 6.a u kategoriji pojedinačnih scenskih nastupa te Nina Sterija, 6.b i Terezija Koprivnjak, 8.a u kategoriji literarnog izraza. ENGLESKI JEZIK Na školskom natjecanju sudjelovala su četiri učenika 8. razreda. NJEMAČKI JEZIK Na školskom natjecanju svoje znanje pokazalo je dvoje učenika 8. razreda, a Gordana Đekić, 8.b bila je 6. na županijskom natjecanju. MATEMATIKA Matematika je tradicionalno natjecanje s najviše sudionika. Na školskoj razini svoje znanje pokazala su dvadeset četiri učenika. Na županijskoj razini najbolji je bio Tin Brubnjak, 8.a, ostvarivši 1. mjesto. Mauro Mohorovičić, 5.a i Maria Šitin, 6.a bili su 4., Lovro Malinarić, 6.MD zauzeo je 7. mjesto, a Enrico Peršić, 8.a bio je ukupno 13.
58
BIOLOGIJA Na školskom natjecanju sudjelovalo je petnaest učenika. Postignutim bodovima sudjelovanje na županijskom natjecanju izborio je Valneo Vitas, 7.MD koji je bio 15. KEMIJA Na školskom natjecanju iz kemije sudjelovalo je pet učenika 8. razreda i jedan učenik 7. razreda. Na županijskom natjecanju sudjelovao je Tin Brubnjak, 8.a, ostvarivši 6. mjesto. FIZIKA Na školskom natjecanju svoje je znanje pokazalo troje učenika. Iako svi rješavaju zadatke koji uključuju gradivo 8. razreda, na županijsko natjecanje plasirao se Tonko Pavičević, 7.a i ostvario 17. mjesto. POVIJEST Na školskom natjecanju svoje znanje pokazale su dvije učenice, a Lara Sterija, 7.a, izborila je odlazak na županijsko natjecanje gdje je bila 7. GEOGRAFIJA Na školskom natjecanju sudjelovalo je jedanaest učenika 5. i 6. razreda. INFORMATIKA Na županijskom natjecanju iz Informatike sudjelovao je Antonio Gržin, 8.b i ostvario 16. mjesto. ISLAMSKI VJERONAUK Na županijskom natjecanju sudjelovala je Natali Bajraj, 7.b i ostvarila 6. mjesto.
59
Po završetku županijskih natjecanja, odlazak na državno izborio je Tin Brubnjak, 8.a koji je svoje znanje matematike pokazao u Trogiru. Za natjecanje se pripremao uz mentoricu, profesoricu Gabrijelu Ivanković, s kojom već dugi niz godina postiže zapažene rezultate. Nakon natjecanja podijelio je s nama svoje dojmove: "Iako je bilo vrlo stresno i zadaci prilično teški, izuzetan je osjećaj i zadovoljstvo biti sudionik državnog natjecanja."
MORE JE ŽIVO Treću godinu zaredom učenici 5. i 6. naše škole sudjeluju u online natjecanju More je živo kojeg provodi Društvo za ekološka istraživanja„Paks” uz potporu Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, Ministarstva kulture i Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Matteo Zausnig, učenik 5.b razreda, osvojio je 3. mjesto u konkurenciji 350 učenika od 5. do 8. razreda iz 42 osnovne škole. KLOKAN BEZ GRANICA Međunarodno matematičko natjecanje Klokan bez granica zasigurno je najmasovnije matematičko natjecanje u Hrvatskoj. U konkurenciji 8 946 učenika 4. i 5. razreda osnovne škole Mauro Mohorovičić, 5.a ostvario je 8. Rezultat, a Ema Mihalić, 5.a 15. ZBOR Dok neki marljivo uče, drugi su svoje talente pokazali pjevajući u školskom zboru. Najzapaženiji bio je njihov nastup na Kvarneriću, gdje su osvojili 1. i 2. nagradu, a sudjelovali su i kao prateći zbor svim natjecateljima. Uspješno su predstavljali našu školu na brojnim priredbama, koncertima, radionicama, natječajima od kojih izdvajamo: - Hrvatski dječji festival u Zagrebu (V. Lisinski), državni susret - Europa u školi, županijska razina - Dječje glazbene čarolije u Rijeci (županijska smotra) - Nova bajka o ribaru i ribici, glazbeno-scenska priča izvedena za Dan škole, predstavljena u emisiji Časkalica na KanaluRi, - Uz nas niste sami - Za osmijeh djeteta u bolnici, gostovanje na HRT-u, Zagreb
60
LIKOVNO STVARALAŠTVO Izuzetno aktivni članovi mlađe likovne grupe nižu zapažene rezultate na gotovo svim natječajima na kojima sudjeluju: Na natjecanju literarnog, likovnog i glazbenog stvaralaštva Europa u školi nagrađeni su učenici 3.b razreda: Anja Aničić, Lea Gržeta i Ana Kinkela. Tema radova dobne skupine od 1. do 4.r. bila je Životinje pričaju o klimatskim promjenama. Na natječaju za dječju kartu svijeta Moje mjesto u današnjem svijetu rad učenika 3.a razreda Gabriela Matijevića odabran je, između više od 200 pristiglih radova, za najbolji u kategoriji mlađih razreda. Njegov će rad ponosno predstavljati Hrvatsku na izložbi dječjih radova u Rio de Janeiru od 23. do 28. kolovoza 2015. U suradnji Hrvatskog Glasa Berlin, Muzeja grada Iloka i Osnovne škole Julija Benešića iz Iloka u siječnju je objavljen petnaesti po redu natječaj Iserlohn - Ilok 2015., na temu Dunav rijeka fantazije.Na natječaj je pristiglo preko četiri stotine radova iz Hrvatske, BiH, Srbije/Vojvodine, Njemačke, Luksemburga, Belgije, Italije i Čilea, a mali likovnjaci osvojili su 2. mjesto – Petra Uković, 3.a, 3. mjesto – Ana Kinkela, 3.a i 4. mjesto – Ivana Vignjević, 3.a. Hrvatska kulturna zajednica iz Švicarske organizirala je likovno-literarni dječji natječaj Zavičajna ostavština. Nagrađeni su: 1. mjesto – Anja Aničić, 3.a, 2. mjesto – Petra Uković, 3.a, 3. mjesto – Lucija Hlanuda, 1.b i Ivana Vignjević, 3.a. U OŠ Pećine održano je Županijsko natjecanje – izložba učenika osnovnih škola Primorsko-goranske županije iz područja vizualnih umjetnosti i dizajna LIK 2015. Tema ovogodišnjeg natjecanja bila je Posljednja zagonetka. Na natječaj su pristigli radovi 276 učenika iz 36 škola, među kojima se našlo i sedam zapaženih radova učenika naše škole. Odlukom prosudbene komisije pohvaljen je i uvršten u katalog rad Marie Leane Đolonga, 5.b, Nikol Radonić, 7.a i Maria Pintara, 7.MD.
Čestitamo svim učenicima i njihovim mentorima i zahvaljujemo što svojim radom i rezultatima na najbolji i najljepši način predstavljaju našu školu.
61
prema bajci oscara wildea
autorice: gloria m. lucia ž. marija š. laura n.
2