Plezir magazin #72

Page 1

SEPTEMBAR 2019.

BROJ 72


Uvod

S

eptembar je mesec koji proteklih šest godina dočekujemo s nestrpljenjem i nakon letnje, dvomesečne pauze se naročito radujemo 13. u mesecu, kako zbog novog broja tako i zbog proslave rođendana našeg magazina.

I iako je to uobičajeno raditi kada je reč o rođendanima, jubilejima i novim počecima, mi ovog puta nećemo praviti rekapitulaciju godine za nama (iako je i ona bila vrlo uzbudljiva), već ćemo se osvrnuti na lepe planove i ideje čija nas realizacija očekuje u narednom periodu. Ohrabreni vašom podrškom i interesovanjem za eko teme, u planu nam je da razgovore iz online ravni i sa „papira“ prenesemo u fizički prostor, gde bismo se nekoliko puta godišnje okupili na druženju i razgovarali o aktuelnim ekološkim problemima i izazovima. Nameravamo i da našoj inicijativi #plezirekokoraci posvetimo više vremena i zajedno sa vama sprovedemo u delo akcije koje će našu svakodnevicu učiniti lepšom i „zelenijom“. A to je samo delić onoga o čemu poslednjih meseci razmišljamo. Ipak, da vas sada ne bismo zatrpavali planovima, predlažem da se vratimo uživanju u izdanju koje smo za vas pripremili. Kad je reč o sadržaju našeg rođendanskog broja, može se reći da nastavljamo u avanturističkom duhu, u kom smo se u julu rastali, pa ćemo i ovog septembra sa vama putovati, šetati po galerijama i muzejima, istraživati, družiti se sa inspirativnim ljudima i obilato maštati. Na vama je samo da odaberete kojim redom ćete nas čitati i otkrivati.

Teodora Kovrlija, Plezir magazin plezirmagazin@gmail.com teodorakovrlija@gmail.com

2

| septembar


Sadržaj

006

Onlajn špartanje

Ekologija

Kako putovati, a stvarati 018 minimum otpada?

Eko umetnost

Nega

Adrien Ujhazi

024

Ti si priroda – poručuje Weleda

030

poezije u Književnost Pozicija digitalnom dobu

Životni stil

Značenje doma u japanskom društvu

036

042

Putopis Putovanja

Leksikon

Putovanja

Pletivo by Plezir Maša Seničić Južna Italija

082

Španija Madrid i Toledo 090

Umetnost

Marta Badurina

108

Umetnost

Tijana Tripković

116

Kolumna

Dvehiljadite

122

Putovanja

Robert Dacešin

128

Ekologija Eko dizajn

Zapisi iz Toskane

Oaza mira u Crnoj Gori 136

048 Životni stil

U bojama septembra

140

Životni stil

Hariot Kezija Hunt

142

060

070 Životni stil

Opsesija srećom i 148 potreba da je izmerimo

3


Teodora Kovrlija

Redakcija

Nina Simonović

4

Dejana Vukadinović

Dušan Mažibrada

Milena Goševski

Andrijana Kovrlija

Sofija Mirčetić

Sara Savčić

Bojana Đuričić

Merima Aranitović

Marija Radojković

Dragana Ilić

Aleksa Mitranić

Jelena Gavrilov

Ana Stambolić

Elena Pajković

Marko Popadić

Ljiljana Maletin Vojvodić

Plezir

| septembar

Dušan Nešović


by Plezir

Pletivo

5


Pripremila: Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

Z

a sadržaj ovomesečnog špartanja inspirisalo me je nedavno putovanje na jug Italije pa ću pokušati da putem vizuelne inspiracije sistematizujem svoje raspoloženje i nabujale utiske. Opisati Italiju bez priče o ukusima i mirisima, lokalnim delikatesima posluženim u ručno rađenom porcelanu uz fini lokalni, roze ili rashlađeni limunćelo, zavirivanje u svaki ćošak i prebiranje po interesantnim rukot vorinama gotovo je nemoguće, jer je to čitav paket i ono što ovaj deo zemlje čini tako neodoljivim. Maštajući o produžetku odmora u tradicionalnim maserijama bez osvrtanja na obaveze pokušaću da sačuvam leto u mislima do duboko u jesen. U tome će mi uz prepunu galeriju uspomena u telefonu pomoći i neki od Instagram profila koje ovom prilikom delim sa vama.

6

| septembar


Online Å¡partanje

7


@clorophillas

8

| septembar


@eleonora_fiori_studio

9


@casacanvas

10 | septembar


@manifatturarichardginori

11


@ilaria.i_official

12 | septembar


@emikodavies

13


@italyonmymind

14 | septembar


@masseriamoroseta

15


@masseriapotenti

16 | septembar


@villa_massa_limoncello

17


Ekologija

Kako putovati, a stvarati minimum otpada?

B

roj međunarodnih putovanja je znatno narastao tokom nekoliko prethodnih dekada. Prema podacima Svetske turističke organizacije iz 2017. godine, turizam

doživljava neprekidan rast, te kada uporedimo broj interna-

Tekst: Jelena Gavrilov @jelegavrilov

cionalnih dolazaka 1950. godine koji je tada iznosio 25 miliona, 278 miliona u 1980. godini, 674 miliona u 1990. godini i poslednji rast na 1,235 miliona u 2016. godini, dolazimo do zaključka da je reč o jednoj od najbrže rastućih privrednih grana.

18 | jul-avgust


Od detinjstva sam se oduševljava-

nosi klimatskim promenama sa 4,9%,

la avionima i jedva čekala svoj prvi

oslobađajući ugljen-dioksid i druge

let. Zanimalo me je kako izgleda

gasove koji izazivaju efekat staklene

planeta sa visine, i naravno šta se

bašte. Glavni krivac za to jeste kerozin,

klopa u avionu. Tada, kada sam

gorivo koje se koristi za pokretanje

maštala, nisam razmišljala ni o

motora aviona.

pakovanju, niti o gasovima i štetnosti koju avio industrija nanosi planeti. Nema sumnje da avio industrija igra

Šta mogu da uradim, da smanjim svoj otisak ugljen-dioksida prilikom putovanja avionom?

pozitivnu ulogu u ekonomskom i socijalnom napretku na globalnom ni-

Najefikasniji način da smanjimo foot-

vou. Od mogućnosti da putujemo na

print uzrokovan putovanjem avionom

veoma udaljene lokacije i upoznamo

jeste da letimo manje! Na putovanja

druge kulture, pa do velikog broja rad-

koja nisu prekookeanska i koja je mo-

nih mesta koja su povezana sa ovom

guće organizovati bez korišćenja avio-

granom (oko 10 miliona poslova je di-

na (iako manje udobna i duža) uputi-

rektno vezano sa avio prevozom), ali

te se vozom ili drugim organizovanim

ljudi često zaboravljaju ili previđaju

prevozom. Ovo možda zvuči kao odri-

negativne efekte ove industrije. Kao

canje, manje komforan i duži put, ali

što je iz navedenog jasno, jedan od

ako sračunate koliko planeta ovim

najvećih zagađivača na planeti jeste

dobija, ta „žrtva“ će vam biti minor-

upravo avio industrija. Prema poda-

na. Naravno i putovanje autobusom

cima Međuvladinog Panela za Klimat-

ili kolima, takođe stvara određene

ske Promene (Intergovernmental Pa-

količine štetnih gasova, ali u znatno

nel on Climate Change (IPCC)), koje

manjoj meri nego jedan let avionom.

spada među vodeća internacionalna tela, osnovano od strane UNEP-a

Ukoliko za vaše putovanje ne postoji

(Program UN za Zaštitu Životne Sre-

alternativa letenju, potražite letove

dine) i WMO-a (Svetske Meteorološ-

koji su direktni, ako je to moguće.

ke Organizacije), avio industrija dopri-

Prema NASA podacima iz 2010. go19


dine, 25% emisija tokom leta, stva-

Kako biti wasteu u avionu, Kako bitizero zero waste avionu,

ra se tokom sletanja i poletanja,

na

d udužem ž e m letu? na

letu?

uključujući i vožnju po pisti. S druge strane treba napomenuti da nisu

Prva i najbitnija stvar jeste da nosite sa

samo gasovi koji dovode do efe-

sobom praznu, metalnu flašu za vodu,

kta staklene bašte negativna strana

kao i svoju šolju za kafu/čaj. Nakon što

avio industrije. Tokom svakog leta

prođete kontrolu, moći ćete da sipate

(naročito dugih letova) proizvodi se

vodu u svoju flašu, a kada vam stjuarti i

velika količina čvrstog otpada, koji

stjuardese ponude kafu ili čaj, zamolite

uglavnom čini plastična ambalaža.

ih da sadržaj sipaju u vašu šolju.

Na kraćim letovima se može izbe-

Na letovima koji su duži od par sati, kao

ći stvaranje otpada tako što neće-

što su prekookeanski letovi, hrana je

te uzimati hranu/piće tokom tih par

nešto što ćete jedva čekati! Problem je

sati leta. Međutim, tokom dužeg leta

što većina kompanija i dalje svu hranu

je ipak malo teže ostati zero waste,

pakuje u plastičnu, jednokratnu amba-

ali za sve postoji način, pa i za ovo!

lažu. Zamislite sada samo jedan let sa

20 | septembar


preko 200 putnika i 2-3 obroka na letu hrana, kao što je keks, kikiriki, i drugo Amsterdam - Los Anđeles. Količina pla- koštunjavo voće može da se ponese i stike koja se vrati na Zemlju tokom samo niko ne pravi problem. Ukoliko pak pojednog leta je ogromna! Šta se dešava stoji problem, objasnite posadi o čemu sa tom plastikom? Jedan deo se reciklira, se radi! U kabinu ponesite toplu odedrugi deo ne. Takođe, nikada ne može- ću i neki veći džemper/ćebence kojim mo sa sigurnošću znati da li avio kompa- ćete se pokriti, kao i svoje čepiće za uši nija zaista reciklira proizvedeni otpad, (ukoliko su vam potrebni). Na dugim, tako da je najbolje da ga ni ne proizvo- prekookeanskim letovima može biti vedimo! Grickalice kupljene u prodavni- oma hladno, i posada tada iznosi ćebad cama zdrave hrane (na merenje) zapa- za putnike. Naime, svako ćebe je zapakujte u svoje staklene teglice i ponesite kovano u plastično pakovanje, pa će sa sobom u kabinu. Raspitajte se dobro vam džemper ili ćebence koje ste poneli kod kompanije sa kojom letite šta sme značiti i da se ugrejete ali i pružiti satiod hrane da se ponese. Obično suva

sfakciju da niste stvorili dodatni otpad!

21


Šta spakovati kako biste ostali zero waste u drugoj zemlji, gradu, kontinentu? • Flaša za vodu

tnu upotrebu, imaćete pribor koji će vam trajati godinama (decenijama ako ga ne izgubite)! Na švajcarcu postoji i vadičep, te ste u svakom trenutku spremni za

Uvek je možete dopuniti! Ukoliko ste na otvaranje i degustaciju vina! Vojni pribor ulici i obilazite grad, svratite u bilo koji za jelo možete nabaviti u prodavnicama kafić i pitajte ih da vam sipaju vodu! Ni- polovne vojne opreme, gde možete uzeti kada ne prave problem (bar meni nisu!). i limenu posudu! Takođe, možete flašu dopuniti na uličnim česmama ili u WC-ima. • Šolja sa poklopcem za kafu/čaj

• Tegla (jedna ili više) Tegle su uvek zgodne jer u njih tokom puta možete zapakovati hranu - od gri-

Sa sobom uvek imam jednu šolju koju ckalica, do kuvane hrane! Uvek i svuda, obožavam, staklena je i sa poklopčićem. jedna je tegla! Odlična je za uzimanje pića za poneti. Kada želite kafu ili čaj, koji ćete piti dok • Cegeri i platnene vrećice za voćе/ obilazite znamenitosti, samo zatražite

povrće!

da vam spreme omiljeni napitak u vašoj šolji! Ovakve šolje obično imaju gu- I kada ste kod kuće i kada ste na putu, meni deo oko same šolje, tako da ne kupujte lokalno i pakujte u svoje tormožete da se ispečete dok ih nosite. • Švajcarski nož ili multifunkcionalan pribor za jelo (vojni set) Zaljubljena sam u ovaj pribor, kao i u švajcarski nož. Na jednom priboru, koji zauzima zaista malo mesta, imate sve što vam je potrebno za jedno obedovanje tokom vašeg puta - bilo da hajkujete ili šetate gradom. Umesto plastičnog pribora, koji je uglavnom za jednokra22 | septembar

be! Cegeri i platnene providne vrećice za voće i povrće su odlična alternativa plastičnim kesama! Jednom kada način života sa 0 ili skoro 0 otpada postane svakodnevica i navika, verujte, više nećete imati onaj momenat „na odmoru sam, ne mogu da razmišljam o otpadu”, jer život bez otpada ne treba da bude teret nego normalna navika!


23


Eko umetnost

Adrien Ujhazi Umetnost nije samo poigravanje likovnim Intervju: Teodora Kovrlija

@teodora_kovrlija Fotografije: privatna arhiva

elementima radi estetizacije


Z

a septembarsko izdanje magazina Seriju koju izlažem čine mali formati, Plezir razgovarala sam sa kroz koje prilagođavanjem prirodnim mladom eko umetnicom Adrien karakteristikama materijala promovišem

Ujhazi uoči njene izložbe Uvod u biofiliju, estetske izraze apelujući na odgovorniji kojom beogradskoj publici skreće pažnju odnos čoveka prema prirodi, postizana ekološke probleme eksperimentišu- nja kolektivne ekološke svesti

kroz

ći nekonvencionalnim, organskim primer pojedinca. Minijature predstamaterijalima. Koje prirodne materijale je vljaju proces i način istraživanja i ekspekoristila u pripremi izložbe, u kom pravcu rimentisanja sa nekonvencionalnim i će dalje razvijati svoje eksperimente i organskim materijalima, koje ću nakako vidi ulogu umetnosti u ekološkoj knadno prezentovati u obliku jedne celine krizi, saznaćete u intervjuu koji sledi.

sa većim formatima pod nazivom Biofilija. Inspiraciju projekta nosi sam materijal,

U utorak 10. septembra će u galeriji koji se organski razvijao od osnovnih Stepenište u Beogradu biti otvorena studija počevši od korišćenja semena u tvoja samostalna izložba „Uvod u radovima, koje i dalje koristim sa drugim Biofiliju“. Šta možeš da nam kažeš o novim materijalima. konceptu izložbe i inspiraciji za ovaj projekat?

Kroz svoj umetnički rad, poslednjih godina putem različitih formi

Samostalnu izložbu pod imenom istražuješ odnos između čoveka i „Uvod u Biofiliju“ predstavljam po prvi njegove okoline. Do kakvih si uvida put u Beogradu u galeriji Stepenište, i zaključaka došla posmatrajući CZLO Šumatovačka, i ona je segment svoje neposredno okruženje i istraživanja prirodnih materijala pod komunicirajući sa publikom? nazivom BIOFILIJA. Ovim terminom ističem povezanost čoveka sa svim živim Moja umetnička praksa obuhvata oblasti sistemima.

ekološke umetnosti, bio-art-a, u formi različitih vizuelnih medija, kao što su lat. bio-phille

video instalacija, fotografija, ready-made.

25


Kroz svoj rad negujem istraživački Pored pšenice sa kojom si već radila pristup, koji sadrži upotrebu transpozi- u nekoliko projekata sada istražuješ cije prirodnih elemenata u njihovo prvo- i jedan novi, prirodan materijal, bitno stanje. Izlaganjem i komuniciranjem gljivu scoby nastalu fermentacijom sa publikom ističem njihovu reakciju na crnog čaja. Da li „Uvod u Biofiliju“ način prezentovanja same teme kojom predstavlja nastavak istraživanja se bavim. Primetila sam da je publici prikazanog na izložbi „Takav je život neophodno „osveženje“ koje ih inspiriše (Ciklusi Geje)“ ili njime otvaraš novi i stvara novi ugao posmatranja ume- ciklus? tnosti. Do sada sam dobijala pozitivne komentare za svoj rad, što me dalje Novi materijal, scoby-gljivu sam imala u motiviše da istražujem problemska vidu svog istraživanja od ranije. Smatrala mesta u kome se danas globalno sam neophodnim da mi istraživački nalazimo.

opus sa pšenicom sazri i da se prirodno poveže sa novim materijalom koji ću ubaciti u novi projekat. Ovom prilikom na izložbi „Uvod u Biofiliju“ predstavljam

svoje radove manjih

formata od pšenice i od skobija od kojih predstavljam jednu celinu. Sledeći korak prezentovanja samog materijala mi je izložba BIOFILIJA gde ću prikazati po prvi put velike radove nastale od scobyja. Strpljenje je nužno za proces stvaranje jednog rada, koji se u toku razvijanja mora dokumentovati. Te segmente koristim za video radove. Da bi nastala zdrava scoby gljiva koju bi iskoristila za rad, bitni su uslovi u okruženju u kome se nalazi i uzgaja. Serija „Biofilija“ i „Ciklusi Geje“ su slične problematike, 26 | septembar


samo u njima na druge ekološke paralelno da razvijam minijature koje segmente ukazujem. Prezentacija i će mi poslužiti u funkciji skica i beležaka pristup prema radu se produbljuje i ko- mojih pristupa i razmišljanja. nkretizuje. Razlika između izložbe „Uvod u Biofiliju“ i „Biofilija“ koja je u pro- Inspirisana si ekologijom i gajiš eko cesu nastajanja, jeste sam pristup, eks- pristup u umetnosti, a tvoji radovi perimentalni; prezentovanjem malih se mogu opisati kao bio art. Kako je formata prikazujem tehnološki i u tvom slučaju došlo do povezivanja istraživački proces samih materijala. ekologije i umetnosti? Zato sam dala naziv „Uvod“. Smatram da umetnost ima veoma važnu edukativnu funkciju za društvo, da nije samo poigravanje likovnim elementima radi estetizacije. Tako sam putem istraživanja i otkrivanja novih informacija, došla do ideje da se baziram na globalnu problematiku - temu ekologije. Pristup svom radu sam gajila iz polja bio art-a, koji je nastao krajem dvadesetog veka. Za usavršavanja iz ovog polja neophodna je informisanost i sklonost ka interdisciplinarnosti. Zbog čega si se opredelila za minijature?

U svetu danas postoji tendencija da se angažovanom umetnošću sve

Kroz minijature sebi dajem prostor za glasnije opominje na ozbiljnost istraživanje materijala koje ću nakna- situacije po pitanju zagađenja, dno na drugim projektima iskoristiti. uništenja planete i klimatskih To su radovi manjih formata koji takođe promena, pa opet mnogi od tih imaju svoju funkciju u celom istraživa- radova nisu reciklabilni i suštinski čkom procesu. Planiram i ubuduće doprinose zagađenju uprkos dobroj 27


temu imala sam priliku da razgova-

si imala priliku da se susretneš

ram sa našom umetnicom, Anom

sa lokalnom publikom u pogledu

Prvački, koja istražuje ideju koliko

ekološke osvešćenosti, razumeva-

je savremena umetnost po sebi

nja problema i interesovanja za

često neekološka uzimajući u obzir

pronalazak alternativa koje su više

matejale koji se koriste u izradi,

eko orijentisane?

transport i druge elemente. Kako ti gledaš na ovaj paradoks i da li upravo

Da budem iskrena, tek u poslednje

izborom materijala koje koristiš

vreme se susrećem sa ljudima koji

nastojiš da izbegneš ove probleme?

gaje isti stav i način razmišljanja prema ekologiji. U našem regionu je to slabo

Slažem se da danas umetnici ne vode

dostupno, tek u skorije vreme se

računa o navedenim faktorima, na čemu

počelo pričati o tome. To je razlog zašto

treba da se radi. Radi ekonomičnijeg

sam i izabrala da se bavim vizuelnim

transporta izvođenje dela umetnici

istraživanjem ekoloških problema.

treba da obraćaju pažnju na ove proble

U Severnoj Evropi je ovo mnogo

me. Paradoks u ovom slučaju je sam

prisutnije nego ranije, u zemljama

koncept autora i korišćenje materijala

kao što su Nemačka, Holandija,

u samom stvaralaštvu. Takođe bih

Finska, Švedska itd. U tim državama

istakla dostupnost „trash art-a“ ili

su umetnici više orijentisani ka prirodi

„reciklirane umetnosti“ „ready-made“

iz više naučnih polja, gde postoji sara-

itd. gde u suštini odbačeni predmeti

dnja. Kod nas za sad iz ove oblasti su to

dobijaju novu funkciju i svrhu nakon

retki slučajevi. Treba ljudima pokazati

minimalne intervencije nad njima. Ta

alternativu, da postoje druga rešenja.

dela su većinski aktivistička – ekološko orijentisana, ali ne nužno.

Kakvu podršku si imala prilikom studija od profesora i Univerziteta,

Osim u Srbiji imala si prilike da

da li si imala pomoć prilikom eks-

izlažeš i u ex-Yu zemljama, Slova-

perimenata sa materijalima, i u

čkoj, Mađarskoj… Možeš li da napraviš

kojoj meri je Univerzitet otvoren

paralelu između zemalja u kojima

za upotrebu alternativnih, eko

28 | septembar


materijala u slikarstvu i umetnosti ntisana, gde bi predstavila svoje uopšte?

dosadašnje istraživanje sa scoby gljivom. Cilj radionice je širenje svesti i razgovor

Profesori sa Akademije Umetnosti u sa drugim umetnicima, takođe širenje Novom Sadu su otvoreni za istraživanja ideja koje bi predstavljali kroz vizuelnu sa novim materijalima. Podržavaju umetnost. Do kraja godine ću da premoj koncept i način rada. Do sada sam dstavim novosadskoj publici po prvi put samostalno istraživala materijale, takođe „Takav je život“ u galeriji SULUV. mi je u planu i proces usavršavanja i saradnja sa drugim ljudima koji su van mog fakulteta i struke. Nakon izložbe Uvod u Biofiliju u galeriji Stepenište, šta imaš u planu? Na kakvim projektima ćeš u predstojećem periodu raditi? Nakon izložbe u Beogradu u drugoj polovini septembra sam pozvana na umetničku rezidenciju kao moderator radionice u Španiji koja je eko orije-

29


Nega

TI SI PRIRODA PORUcUJE WELEDA



U Weledi su izračunali: između osamdeset i devedeset posto svog života provodimo odvojeni od prirode. Kod kuće ili na poslu, naše vreme je „između četiri zida”, u prostorima koji se veštački greju, hlade, osvetljavaju. Iz jednih zidova izlazimo u automobile, vozove, autobuse, koji nas prevoze do drugih zidova. Čak i kada svesno želimo da deo svog vremena kvalitetno provedemo u prirodi, obaveze nam za to ostavljaju malo vremena. Ako tokom malo dragocenih slobodnih dana uronimo u more, ušetamo u hladovinu šume, zagazimo u travu... zar se ne osetimo bolje, življe? Zar ne osetimo sebe ponovo? Ovo intuitivno povezivanje podsetnik je da, kao ljudska bića, imamo potrebu da se osećamo kao deo prirode da bismo mogli normalno da funkcionišemo. Naši koreni jesu u prirodi, sa čijim bićima delimo isti osećaj za ritam dana i noći, sna i buđenja, svetla i tame, aktivnosti i odmora.

- TI SI PRIRODA - poručuje nam Weleda svakim svojim postupkom, svakom svojom kremom, pokušavajući da nam ukaže na to kako nas život svakoga dana udaljava za korak dalje od prirode. Od sebe. Vreme je da ojačamo oslabljene i povežemo pokidane niti. Kao brend koji gradi odnos pun poštovanja sa prirodom još od 1921, ali i kao kompanija koja posluje u modernom svetu, Weleda snažno oseća kako se dragocene veze gube. Zato od ove jeseni globalnom kampanjom sa sloganom „You Are Nature” želi da nas podseti da ponovo potražimo niti koje nas vezuju za prirodu. Kako badem u vašoj kremi može da postane nit koja vas povezuje sa prirodom? Večeras kada budete čistili lice Weleda mlekom od badema, setite se da je badem iz vaše kreme odrastao na organskoj farmi u Španiji, uz štedljivo



zalivanje, jer obilno zalivanje ne samo da rasipa vodu, nego ispira tlo i čini ga neplodnim. Badem se bere ručno, a ovaj brižan, odgovoran pristup ima i svoju cenu: sa ove farme dobije se deset puta manje badema nego na kalifornijskim plantažama sa intenzivnom proizvodnjom. Weleda je, kao partner španske farme, spremna da za badem plati višu, za farmere pravednu cenu. Ako vam saznanje da krema koju koristite doprinosi čuvanju planete pruža zadovoljstvo, pročitajte više o poreklu badema u vašoj kremi, fluidu, ulju ili mleku za čišćenje.

U Srbiji već nekoliko godina imamo konkurs „Weleda inspiracija” kojim ste pozvani da svoj odgovoran odnos prema prirodi pokažete fotografijama na svojim društvenim mrežama. Da li ste se već pridružili i tagovali na svom Instagram nalogu #WeledaInspiracija2019? Weleda neguje vrednosti koje su danas aktuelnije nego što su bile pre 100 godina kada je ovaj brend pokrenuo svoju prirodnu kozmetiku i antropozofske lekove. Neka nas njihov pristup inspiriše. Weleda. You Are Nature.

Više volite Weledine kreme od nara? Pročitajte na našem sajtu detaljnije @WeledaSrbija o tome kako se za Weledu gaji nar u #WeledaInspiracija2019 #BiramZeleno Toskani.


#plezirekokoraci #ponedeljakbezplastike #utorakbezmesa #slavinesusredom #Ä?etvrtakzaljude #petakupatikama #uradisamvikend


Pripremila:

Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

POZICIJA POEZIJE U DIGITALNOM DOBU

36 |septembar


M

elanholija koju dolazak jeseni mrežama, pre svega Instagramu. Prisa sobom neizostavno donosi mer Rupi Kaur danas slede mnogi mlanavela me je da se pozabavim di autori u nadi da će ponoviti autorkin

pitanjem prisustva poezije u savreme- uspeh. nom, digitalnom dobu. Iako možda neočekivano, i neuočljivo iz prve, poezija Na ovom mestu se ipak neću preterano poslednjih decenija doživljava novu eks- zadržavati na temi „Instagram pesnika“ panziju na globalnom nivou.

(ne ulazeći u kvalitativnu analizu), već ću pokušati da u formi ličnih preporuka

Ni Srbija nije izuzetak od ovog „trenda“ sistematizujem relevantne onlajn adrepa tako gotovo svakodnevno otkriva- se putem kojih možete uživati u kvalimo nove pesničke nade koje danas idu tetnoj poeziji na srpskom i engleskom stopama regionalno priznatih umetnika jeziku besplatno. poput Marka Tomaša, Milene Marković, Ognjenke Lakićević, Zvonka Karanovića i Ana Marije Grbić, koji su svojim zalaganjem, rušenjem ustaljenih pravila i kvalitetnom poezijom ovu umetničku formu učinili prijemčivom velikom broju ljudi. U tom pogledu su društvene mreže i mogućnost deljenja sadržaja elektronskim putem odigrali značajnu ulogu, pa su i javna čitanja poezije postala veoma posećena i popularna, a štampane i digitalne zbirke sve traženije. Ne treba u ovom kontekstu zaboraviti ni na neverovatnu popularnost nove generacije stvaralaca poput pesnikinje Rupi Kaur, Časopis i portal „Poetry magazine“ koji čija poezija je postala planetarno po- izdaje Poetry Foundation, je osnovan znata upravo zahvaljujući društvenim u Čikagu 1912. od strane Harijet Monro 37


u cilju promocije poezije, i predstavlja Poetry Daily je portal koji je fokusinajstariji mesečnik, zbornik poezije na ran na dokumentovanje savremene engleskom jeziku u svetu. Prvi broj ma- poezije. U njihovoj arhivi koja se pogazina je izašao davne 1912. godine, stepeno gradi od 1997. godine kada je dok je u jednom od brojeva objavlje- udruženje osnovano, urednici izdvajanih 1923. predstavljen mladi Ernest He- ju kvalitetne radove književnika kako iz mingvej po prvi put. Misija časopisa do Amerike tako i ostatka sveta. Posebno današnjeg dana je ostala nepromenje- zanimljiva stavka na portalu je sekcija na i podrazumeva promociju najboljih pod nazivom „poema dana“ u kojoj svameđu najboljima u svetu poezije kroz kog dana možete uživati u novoj pesmi predstavljanje autorskog dela što ši- koja se objavljuje kako na engleskom rem auditorijumu. Pored pomenutog tako i na maternjem jeziku autora uz magazina na koji se možete pretplatiti, izvod iz biografije i informacije u kona portalu besplatno možete uživati u joj zbirci je možete pronaći. Jedna od odabranim pesmama autora iz čitavog relativno novih sekcija na portalu je i sveta, slušati podcaste, pratiti novosti „WHAT SPARKS POETRY“ u kojoj autori putem aplikacije, društvenih mreža ili govore o inspiraciji iza njihovih pesama. prijavom putem newsletter-a. Osim Putem sajta se takođe možete prijaviti toga, portal možete pretraživati prema na newsletter što će vam omogućiti da različitim kriterijumima (kojoj školi pri- svakog dana u e-mejl sanduče dobijete padaju pesnici koji vas interesuju, po- poemu dana i aktuelne vesti sa portala. eziji za decu, tinejdžere, audio arhivi ili jednostavno spisku autora) ili uživati u The Poetry Society, britansko nacioselekciji koju svakog dana prave ure- nalno udruženje za promociju poezije dnici portala.

(osnovano 1909. godine) objavljuje magazin The Poetry Review koji izlazi četiri puta godišnje, a među autorima čija dela objavljuje nalaze se podjednako pesme nobelovaca i poznatih autora ali i talentovanih, neafirmisanih pesnika. Ljubiteljima slušanja poezije će ta-

38 | septembar


kođe biti veoma zanimljiv „The Poetry Review Podcast“ i bogata audio arhiva koja je dostupna na sajtu i u kojoj možete pronaći zvučne zapise čitanja pesnika iz celog sveta. Kada vas put navede u London ne propustite priliku da posetite „The Poetry Café“ koji je zami- Spomenula sam na početku porast pošljen kao mesto na kome možete da pularnosti javnih čitanja poezije koja se opustite, stvarate i povezujete se sa su veoma posećena i u našem regionu drugim autorima. Kafe je otvoren i za (Argh, Pesničenje, Festival Trgni se poturiste i lokalne posetioce koji žele da ezija…), a korak dalje u popularizovase opuste u jedinstvenom prostoru i uz nju javnog čitanja poezije dogodio se šoljicu kafe ili čaja uživaju u specifičnoj sa pojavom (relativno) nove forme poatmosferi i živim razgovorima o poeziji. znate kao „slam poetry“. Tako je izdavačka kuća iz Mineapolisa Button Poetry koja je zahvaljujući viralnim videima sa slam nastupima pesnika čije pesme promovišu, na You Tube-u okupila milionski auditorijum pratilaca, te se nastupi njihovih pesnika prate i posećuju kao nastupi standup komičara ili rok zvezda. Slem poezija je specifična po tome što kombinuje poeziju i performans i samim tim omogućava konekciju autora sa različitim ciljnim grupama. Kod nas se promocijom „slem poezije“ i organizacijom tematskih večeri, gostovanja i takmičenja bavi udruženje Poezin.


Na domaćem terenu od nedavno možete pratiti časopis Enklava (Časopis za poeziju) koji je u okviru vlastite izdavačke kuće pokrenuo naš pesnik Zvonko Karanović. Prvi broj časopisa je objavljen ovog leta, a sadržaj magazina možete u celosti pročitati na portalu i uživati u do sada neobjavljenoj poeziji Ognjenke Lakićević i Miloša Živanovića, zatim u izboru pesama iz knjige „Piši kad stigneš“ pesnikinje Kristine Milosavljević, intervjuu sa pesnikom Petrom Matovićem i DJ setovima Marka Pogačara. Kako biste bili u toku sa novostima predlažem vam da Enklavu zapra- Još jedan odličan, domaći magazin koji tite na Instagram-u i Facebook-u.

će biti interesantan ljubiteljima pisane reči je Kućni časopis za književnost i okolna šuškanja. Do sada su objavljena 3 broja, a poslednje objavljeno izdanje je Leto. Časopis izdaje Kulturni centar Albahari, a interesantno je da časopis ne možete kupiti u slobodnoj prodaji već se možete direktno obratiti uredništvu i u dogovoru sa njima organizovati druženje u vašem dvorištu, pa tako doći u posed vlastitog primerka. Ostajemo na društvenim mrežama budući da se naredna poetska preporuka tiče jednog netipičnog magazina koji možete pronaći na profilu Željka

40 | septembar


Belinića. Željko na Fejsbuku uređuje vić, koja je nedavno pokrenula ambiciPoetski časopis putem koga sa svo- oznu inicijativu pod nazivom Pjesnički jim pratiocima na privatnom profilu iz medijator, a u okviru koje na istoimenedelje u nedelju deli pesme i kratke nom sajtu i Facebook nalogu objavljuje priče književnih stvaralaca iz čitavog re- prevode savremene poezije sa ruskog giona. Ovaj jedinstveni časopis prava jezika. je riznica koja obiluje „svežim“, i dalje „neotkrivenim“ književnim talentima, kao i onim priznatim i voljenim širom regiona. Pesnikinja Monika Herceg takođe ima Na kraju ovog pregleda izdvojila bih i jedan hvale i praćenja vredan poduhvat preporučila internet magazin književpod nazivom „Pesnikinja petkom“ u nice i umetnice Ane Arp „A.A.A.“ kao jeokviru koga putem svog bloga i Face- dnu fantastičnu, nesvakidašnju riznicu book profila objavljuje relevantne vesti relevantnih tekstova, preporuka i eseja iz kulture, kao i zanimljive odlomke i iz oblasti književnosti i umetnosti, a u pesme autorki iz regiona.

kontekstu poetskih preporuka jednu od originalnih rubrika koju možete pra-

Ljubiteljima poezije verujem da će se titi isključivo na Aninom sajtu - rubriku dopasti projekat još jedne pesnikinje i Poljska poezija ponedeljkom posleprevoditeljke iz regiona Mateje Jurče- podne.

41


Životni stil

42

| jul-avgust


Značenje doma u japanskom društvu

Tekst i fotografije:

Ljiljana Maletin Vojvodić

N

a koji način naš odnos prema domu zavisi od našeg kolektivnog ja? Kada se zapravo osećamo „kod kuće”? Da li je naš dom naša kuća? Porodica? Jezik? Hrana? Prijatelji? Ili nam je, možda, u ovom digitalnom dobu, dom postao mobilni telefon i socijalne mreže?

43


Upravo sam na takva pitanja pokušala da dobijem odgovor u dalekom Japanu. Iako je čitava priča počela mnogo ranije − u Skandinaviji. Najpre, kao oduševljenje minimalističkim nordijskim kućercima, da bi poprimila kompleksniji, traumatičniji kontekst, budući da implicira iskustva globalizacije, nomadizma i izbeglištva. Pokušala sam da otkrijem u kojoj meri se u japanskom, visokorazvijenom, ali u osnovi tradicionalnom društvu, dom povezuje sa nacijom i jezikom, šintoističkim ili budističkim svetilištima te koliko je nekadašnja politika izolacionizma (sakoku), stalna opasnost od zemljotresa, erupcija vulkana i cunamija uz otuđenje kao sveprisutni globalni društveni fenomen uticala da sadržina ovog pojma ima specifičan podtekst? Zato sam, drugog meseca nove ere poznate pod imenom, „lepa harmonija” budući da je princ Naruhito 1. maja ‘19. postao 126. vladar Japana, zahvaljujući projektu EU Japan Festa iz Tokija i Fondaciji Novi Sad 2021, po drugi put stigla u Tokio.

U Mori umetnički muzej, smešten na 52. spratu oblakodera u četvrti Ropongi, popela sam se zbog paučinastih niti − instalacija Ćiharu Šiote, koje umetnica počinje da plete, nakon preseljenja u Nemačku, žudeći za prostorom koji će joj pružiti iluziju izgubljene sigurnosti i doma. U Muzeju ekscentrične Jajoi Kusame, koja decenijama živi u duševnoj bolnici, ali u svojoj 90. godini i dalje svakodnevno stvara, videla sam njenu Bundevu i dela sa motivima tufni. Putovala sam do planine Fudži, vozom bez vozača, posetila Odaibu nastalu zasipanjem zemlje i sabijanjem smeća i veštačko ostrvo Umihotaru do kojeg sam stigla tunelom pod vodom. „Kao metak brzim”, šinkansen vozom, iz Tokija sam stigla u Hirošimu i Kjoto. Shvatila sam koliko se u japanskom društvu i dan-danas vodi računa o hijerarhiji, etikeciji i ceremonijalnosti, kao i da su odanost kolektivu, doživotni rad kao društvena vrednost i tradicionalni konfucijanski ideali pristojnosti i skromnosti japanska svakodnevica.

Kada se zapravo osećamo „kod kuće”? Da li je naš dom naša kuća? Porodica? Jezik? Hrana? Prijatelji? Ili nam je, možda, u ovom digitalnom dobu, dom postao mobilni telefon i socijalne mreže?

44 | septembar


45


Saznala sam da u Japanu postoji više od 10 miliona napuštenih, akija kuća. U strahu od cunamija i zemljotresa, japanska domaćinstva imaju pripremljenu konzerviranu hranu, flaširanu vodu i lekove. U zemlji u kojoj je samoubistvo shvatano kao uzvišeni čin, nije neuobičajeno da pojedinac privatni život podredi poslu, a dijagnostifikovan je i fenomen karoši − smrt od prekovremenog rada. Milion mladih ljudi pati od ekstremnog oblika socijalne fobije, po imenu hikikomori, ne izlaze iz svojih stanova ili soba, izbegavaju kontakt čak i sa najbližim članovima porodice. To su podaci do kojih sam došla čitajući imagološke, sociološke studije ili pretražujući po internetu. No, najdragoceniji su mi bili susreti sa ljudima. Tridesetak Japanaca različitih godina, interesovanja i profesije je pristalo da učestvuje u istraživanju koje će mi poslužiti kao inspiracija za buduću knjigu. Među njima su bili pesnici, vizuelni umetnici, glumci, studenti srpskog jezika u Tokiju, ali i anonimni pojedinci. Bez namere da na osnovu njihovih izjava donosim zaključke o kolektivnom identitetu ove nacije, evo nekoliko odgovora, koje svedoče o individualnom, arhetipskom i drugačijem, o tome na koji način moji japanski sagovornici doživljavaju dom:

46 | septembar

„Dom je mesto na koje se uvek vraćam.” „Dom je moj pas koji me nijednom nije izneverio.” „Dom su moji roditelji, braća i krajolik mog rodnog grada, različita osjećanja koja gajim prema njima.” „Moj dom je tamo gde je moja nostalgija.” „Kad ugledam more, znam da sam kod kuće.” „Dom je olakšanje koje osetim po povratku sa dugog puta.” „Dom je tiho, miroljubivo mesto u kojem nisam pod stresom.” „Vreme koje delim sa onim koga volim.” „Izleti sa roditeljima u Naru. Velika statua Bude. Detinjstvo.” „Posle nuklearne katastrofe u Fukušimi, javili su da se radioaktivnost pojačava u prefekturi Čiba u kojoj živim. U tom trenutku sam osetio snažnu vezu sa prirodom, sa biljkama i životinjama moga kraja. Shvatio sam da je to moj dom i da ga ne mogu napustiti bez obzira na opasnost.”


Tridesetak Japanaca različitih godina, interesovanja i profesije je pristalo da učestvuje u istraživanju koje će mi poslužiti kao inspiracij za buduću knjigu

47


Eko dizajn


Ko je Pletivo by Plezir? Pletivo je mali, lokalni brend nastao iz potrebe da se preispita odnos potrošača prema održivosti u uređenju enterijera. O posledicama brze mode po životnu sredinu sve veći broj ljudi je upoznat, ali retko kada se govori o tome kakvim proizvodima opremamo naše domove. Od kakvih materijala su nastali, koliko dug će biti njihov vek trajanja, ko, gde i u kakvim uslovima ih je napravio, i koliko otpada ostaje u procesu njihove proizvodnje. Sve su ovo pitanja koja bismo trebali da postavimo sebi pre nego što se odlučimo na kupovinu određenog komada koji će biti deo našeg doma, kancelarije ili ugostiteljskog objekta. Pletivo by Plezir tim veruje da proizvodnja svih proizvoda mora postati zelenija i transparentnija, a to je moguće jedino ukoliko promišljeno koristimo prirodne materijale, trudeći se da svaki komad bude iskorišćen, i naravno proizvoditi lokalno. Sve ovo gubi svoj smisao ukoliko vaš eco-friendly proizvod treba da proputuje pola sveta da bi došao u vaš dom. Mislite o tome!

Zašto je važno podržati lokalne, mikro brendove? KORIŠĆENJE LOKALNIH RESURSA Niska otkupna cena i mala potražnja vune navodi farmere u našoj zemlji da vunu koju dobiju proce-

som šišanja ovaca, spaljuju. Spaljivanjem ovčije vune u atmosferu se otpuštaju štetni gasovi CO, CO2, HCN, H2S koji doprinose efektu staklene bašte, a porodica koja se bavi odgojem ovaca ostaje bez prihoda! Kupovinom naših proizvoda, za sada barem jedno domaćinstvo ne spaljuje dragocen resurs, zarađuje novac i ne zagađuje prirodu!

RECIKLAŽA Naše jastučnice su napravljene od recikliranog pamuka. ZAŠTO? Zato što ne želimo da dopustimo da kvalitetan resurs završi na đubrištu, pa za izradu naših proizvoda koristimo niti nastale reciklažom pamuka koji potiče od ostataka iz procesa proizvodnje u velikim evropskim fabrikama.

OSNAŽIVANJE ŽENA Pletivo by Plezir je brend koji okuplja žene. Naše jastuke izrađuju žene koje nisu zaposlene u struci, što je posledica suženih opcija za zaposlenje uzimajući u obzir njihovu starosnu dob. Kupujući Pletivo by Plezir proizvode podržavate jedan mali, lokalni brend koji ima velike snove i ideje za proširenje eco-friendly proizvoda za uređenje enterijera! MI SA VAMA U PLETIVO BY PLEZIR MENJAMO STVARI!











Lokacija: Kafeterija Šećer (Kneza Miloša 43) @kafeterijasecer Jastuci: Pletivo by Plezir @pletivo_by_plezir


Leksikon

Maša Seničić Intervju:

Sara Savčić

Fotografije: Nemanja Knežević, Aleksandar Duduković, Maša Seničić

@sara_savcic

Pisanje kao pažljivo opipavanje sopstvenih mogućnosti 60 | septembar


D

ugo sam čekala na pravi trenutak da u goste pozovem Mašu Seničić, scenaristkinju, urednicu, novinarku, pesnikinju, pažljivog posmatrača i beležničara svega što je okružuje. U njene reči sam se prvi put zaljubila hodajući vrelim beogradskim asfaltom i slušajući Bojanu Vunturišević kako peva Noćni program. Zatim sam otkrila njenu poeziju i uživala u zapisima iz zbirki Okean i Povremena poput vikend-naselja. Maša je, kao što možete da pretpostavite, angažovana u brojnim interesantnim projektima, a o tome šta u poslednje vreme radi i voli otkrila nam je upisavši se u naš septembarski leksikon.

ni bila zaljubljena u pisanu reč, a ni u izgovorenu, kao što nisam ni sada - zaljubljenost podrazumeva neku vrstu privrženosti koja je nedopustiva. Jezik me, naprotiv, čini radoznalom, drži me u pripravnosti. Odrasla si u porodici u kojoj je štampa neizostavni deo svakodnevice i sa te strane ne iznanađuje tvoj dokumentaristički, analogni pristup u svemu što radiš. Kakav je u tom kontekstu tvoj odnos prema digitalnom, bilo da je reč o poetskoj zbirci u PDF formatu, fotografiji na Instagramu ili tekstu na portalu? Primećuješ li razlike u tom pogledu i u čemu se one ogledaju?

Hajde da u duhu leksikona na samom početku razgovora postavimo Materijalnost izvesnog sadržaja za i ono čuveno: ,,Ko je Maša Seničić?” mene je srž njegove prirode: zbirka nije manje poetična ukoliko se podeli u PDF Danas: osoba kojoj u vilici nedostaje formatu, ali je uvek važno imati u vidu donja leva sedmica. Na takvo, čuveno šta dobijamo ili gubimo kada se odlupitanje, moguće je jedino dati trenutni čujemo za oblike i granice konkretnog odgovor. materijala. Upravo zbog toga me i digitalno zanima u pogledu teksture i taktiMožeš li da se setiš, kada si napisala lnosti, jer naivno je verovati da ona izosvoju prvu pesmu i kako si se zalju- staje samo zato što je nešto nedodirbila u pisanu reč? ljivo na tradicionalan, čulni način. Za mene je tekstualni sadržaj na ekranu Napisala sam je iz šale, pre polaska izvanredno poetičan jer izmešta jezik u prvi razred, a tek gledajući unazad iz konvencionalnog konteksta, daje mu mogu da tvrdim da je to bila pesma; ni- nove funkcije, pa i vizuelni identitet. sam pisala sa idejom o poeziji. Nisam To je veoma široka tema koju zapra-


vo istražujem u nezavisnim publikacijama (u pripremi), pa i na doktorskim studijama, a jednu pesmu sastavljenu od printskrinova internet-obaveštenja objavila sam u trećem broju časopisa Zent. Uzbudljivo je kad printskrinove dodirneš na papiru i kada link ne vodi nikud: preispituje se uloga teksta, i to na neki do sada nezamisliv način.

Koliko si ti porasla između ove dve zbirke? Nisam proveravala. Ako imam sreće – milimetar.

Možeš li da osvestiš odakle potiče tvoja fascinacija vikend-naseljima, velelepnim gradskim dvorištima i uopšte prostorima koji služe kao Do sada si svoju poeziju oblikovala svedoci jednog vremena? u dve zbirke pesama „Okean’’ i „Povremena poput vikend-naselja“. Pi- Iz osećanja da sam i sama prostor, potanje o toponimima i fokusiranosti rozan i ne naročito prostran svedok na prostor i vreme se nameće kao vremena. Okrećem se zato stalno entelogično. Možeš li da nam objasniš rijerima i eksterijerima slojevitijim od kako si gradila ove zbirke i kakva sebe (u pogledu arhitekture, funkcioje funkcija mape u ,,Povremena po- nalnosti, estetike, izbora materijala) i u put vikend-naselja’’? njima napipavam društvene fenomene koji me zabavljaju, čude ili plaše. ZvuNadovezujem se na prethodno pita- či romantičarski, a zapravo je vrlo pranje: forma je u mom pristupu početak ktično – divim se onim mestima koja su svega, kalup koji ne ograničava već jednako kompleksna sa svih strana. daje nadsmisao. Bilo mi je bitno da knjige budu prostorne, da se smeste Na portalu Before After koji ureu nešto više od samog tekstualnog đuješ postoji jedna divna rubrika, poetskog sadržaja; sa drugom knji- „Predmeti”, u kojoj kroz priču o tim gom mi je bilo od presudne važnosti malenim stvarima koje nam znače i da u njoj ne budu isključivo pesme, čitav svet saznajemo o univerzumijer sam okružena raznorodnim te- ma unutar svakog od nas. Koji su to kstualnim i grafičkim pejzažima koji predmeti koji na najbolji način prifunkcionišu kao predtekst ili fusnota čaju priču o tebi i tvom životu? za ono što zapažam. Funkcija mape je ista svuda: da ponudi bolju orije- Ta mi je rubrika najdraža, jer veoma ntaciju i jasno predstavi određe- volim predmete i vezujem se za njih: ni predeo. Ali nimalo zanemarljivo: od olovaka i knjiga i sitnica koje su mapa vikend-naselja ovde je i opiplji- sasvim nefunkcionalne, do ambalaža va potvrda nepostojećeg područja. namirnica ili kozmetičkih proizvoda.



Bilo mi je bitno da knjige budu prostorne, da se smeste u nešto više od samog tekstualnog poetskog sadržaja; sa drugom knjigom mi je bilo od presudne važnosti i da u njoj ne budu isključivo pesme, jer sam okružena raznorodnim tekstualnim i grafičkim pejzažima koji funkcionišu kao predtekst ili fusnota za ono što zapažam.



Mislim da bi me dobro opisala metalna kutijica sa pepermintom koju uvek imam sa sobom, a u njoj više vrsta mentol bombona. Trenutno, i ovo što imam na stolu: kompaktne makaze u krem futroli i parče selotejpa. Polovina kisele, tvrde jabuke.

knjige na policu, voće u činiju, pa i kada određujem odnos materijala i forme (u okviru jednog ili više različitih medija). Stoga ne smatram čitav taj proces odabira i pisanja naročito izazovnim, već ga vidim kao pažljivo opipavanje sopstvenih mogućnosti. Nekada i ne uspe.

Kada imaš dan za „ugađanje sebi” kako ga provodiš, koji su ti najdragoceniji rituali kojima ispunjavaš svoj „životni žurnal?”

U domenu filmskog stvaralaštva učestvuješ u brojnim kreativnim projektima, koselektorka si programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivačica i koordinatorka edukativnih programa Filmkulture. Imajući u vidu da si konstantno u kontaktu sa mladim stvaraocima, kakav je tvoj sud o mogućnostima za napredovanje i budućnosti domaće kinematografije?

Tim danima dugo hodam sama, posmatram i slušam pažljivo. Usput popijem crnu kafu ili špricer (sa bozom i limunadom ili sa vinom i sodom – u zavisnosti od raspoloženja, ugostiteljskog objekta i godišnjeg doba). Na mapu te šetnje često pribeležim neko groblje ili poslastičarnicu; i jedno i drugo me smiruje. Kinematografija napreduje onoliko koliko u njoj ima hrabrosti, integriteta i Pisanje eseja, tekstova, intervjua, zapitanosti. Ne nadam se zato grandipoezije ili scenarija se u velikoj meri oznim strateškim odlukama sa visokih razlikuje i predstavlja izazov u pogle- pozicija (unutar nasleđene hijerarhije du forme i pristupa, međutim, ti se koja me zamara), ali verujem u značajjednako dobro snalaziš u svim ovim ne individualne iskorake. Takvima, uo„ulogama”. Kako praviš distinkcije i stalom, tretiram i svoje napore, kao i pronalaziš materijal adekvatan for- trud svojih kolega na pojedinim promi na koju si se fokusirala? Koji su u jektima; kod mene se to možda najviše tom pogledu najveći izazovi sa koji- ogleda u radu Filmkulture, a tek onda ma se nosiš? u ličnom doprinosu. U samom pitanju to što radim zvuči napornije i kompleksnije od onoga što se zapravo dešava, kao prirodan proizvod osećaja, koji je pak rezultat taloženja nekog znanja i isprobavanja. Unutrašnja logika iznimno mi je važna, kada ređam

Šta si poslednje ubeležila u podsetnik? „Šnajderka, sreda”, a odmah ispod toga „stvari sa prefiksom večno”. Jasnije mi je šta sam htela sebi da poručim povodom šnajderke.



#PLEZIRLEKSIKON Nešto za početak? Kesten pire.

Preporuka za čitanje/slušanje/gledanje?

Pamtiš li kako si ostala bez prvog mlečnog zuba?

„Usamljenik”, jedini roman Ežena Joneska. Daniel Norgren, švedski muzičar. Filmovi Eriha Romera, da kraj leta traje duže.

Ne, ali pretpostavljam da to i nije tako neobično; verujem da je za njega bio veći događaj to što je ostao bez mene.

Šta te je poslednji put slatko nasmejalo?

Slatko, slano, ljuto ili nešto četvrto? Slatko i ljuto, istovremeno. Koga smatraš umetnikom življenja? Nikada nisam bila pristalica tog izraza, jer je takvo umeće proizvoljno. Omiljeni crtani junak? Arhimedes (sova) iz crtanog filma „Mač u kamenu”. Može li se živeti od ljubavi prema onome što radimo? Može se živeti od rada. Ljubav je privilegija sa kojom se živi drugačije.

Sedmogodišnji brat od ujaka, kada je rekao da mu se izvesni crtani film veoma dopao jer je tokom čitavog trajanja srećan, u poređenju sa drugim filmovima, koji su najčešće srećni, pa tužni, pa srećni. Pronicljiva i iskrena analiza strukture. Poruka za kraj? „Budućnost je posledica neobaveštenosti.”



Putovanja

JUŽNA ITALIJA

70 septembar

Fotografije: Andrijana Kovrlija @andrkovr


Apulija i Sorento 71


72 | septembar


BARI

73


ALBEROBELLO

74 | septembar


MATERA

75


76 | septembar


OSTUNI

77


78 | septembar


GALLIPOLI

79


80 | septembar


TRICASE PORTO

81


Putopis

Tekst i fotografije: Nina Simonović @nina.simonn @nina.simonn

Zapisi iz Toskane

82 | jul-avgust


83


L

enjo letnje popodne u toskan-

sunca nakon nedavno završenog jaha-

skom selu. Veoma je vruće da-

nja konja po proplancima Toskane. Da

nas iako je početak septembra

li ste se nekada odlučili da na taj način

i velika je vlažnost vazduha, te čaša

upoznate predeo koji posećujete? Sva-

hladnog belog lokalnog vina lepo

kako nije tipičan način za istraživanje

„leži“ uz ukiseljeno, grilovano povrće.

novih destinacija i velika većina ljudi se

Tipičan tanjir za „bockanje“ uz vino

pre odluči za iznajmljivanje automobila

koje ovde služe. Prelećem pogledom

kako bi upoznali Toskanu.

preko restorana, mada se ovo više može nazvati lokalnom krčmom ume-

Da, ovo mi je bila prva poseta Toskani i

sto restoranom – svi se glasno dovi-

da, društvene mreže sa savršeno kadri-

kuju preko stolova i energično gesti-

ranim drvoredima čempresa i nestvar-

kuliraju rukama (ipak smo u Italiji, zar

no lepi snimci uz pomoć dronova su

ne?) dok prepričavaju današnje doga-

učinili da osećam određenu vrstu nela-

đaje jedni drugima. Ne razumem ih ni

godnosti pred ovaj put. Ne može svako

reč niti razumeju oni mene, ali bitno

putovanje i svako vaše iskustvo da bude

je da zajedno mašemo rukama i diže-

savršen (i jedan te isti, već viđen) kadar

mo čaše uvis dok uzvikujemo Salute!

sa Instagrama. Trgnula sam se, odusta-

Videli su neko novo lice tu i sa znatiže-

la od ideje iznajmljivanja automobila u

ljom se okreću. Ja uživam u jednoj od

Sijeni i odlučila da jedan deo Toskane

meni najomiljenijih aktivnosti: posma-

prođem vozom, a drugi na konju. Ide-

tranju ljudi. Tačnije, posmatranju ljudi

ja i cilj mojih putovanja su jednostavni:

u njihovom najprirodnijem okruženju

želim da iskusim što više lokalnih, au-

dok rade svakodnevne stvari. Za ove

tentičnih stvari, uronim u priče lokalaca

Italijane to je bilo ispijanje vina pre i

i upoznam delić njihovog načina života

posle ručka, nakon završenih poslo-

infiltrirajući se makar i na kratko u nji-

va, dok napolju ne prođe popodne-

hovu svakodnevicu, držeći se podalje

vna žega.

od klasičnih turističkih ruta i agencijskih „klopki“ za turiste.

Odeća mi miriše na štalu i konje, znojava sam i lice mi je preplanulo od 84 | septembar

Za stolom u krčmi preko puta mene


85


sedi Karel, sredovečni čovek čija se ži- đima? Konji su plemenita ali definitvno votna priča razmotavala pred mojim stvorenja sa jakim karakterom, koja se očima. On se već nekoliko godina potpu- ni u kom trenutku neće libiti da vam pono sam brine o desetak konja u samom kažu ako im nešto nije po volji. Naravno, srcu Toskane i živi u jednoj kućici u blizi- uradiće to na nežan, ali veoma asertivan ni. „Znaš, na onom brdu preko puta one način. Koliko mnogo samo možemo naokuke koju smo prešli nakon što smo učiti od njih. se spuštali nizbrdo“. Pre dve godine je počeo da nudi jahanje konja kroz loka- Moja Prisi ima šesnaest godina, tvrdolne predele putnicima koji bi da iskuse glava je i radi stvari na svoju ruku (khm Toskanu na drugačiji način, ali i nauče khm, podsetila me na mene) ali smo se nešto više o ovim prelepim stvorenji- posle nekih sat vremena dovoljno upoma. Kako sam kaže, briga o konjima je znale i navikle jedna na drugu. Vodila „full-time“ posao, i njegov „radni“ dan me je kroz šumarke, proplanke i otvoneretko počne pre pet ujutru i završi se rene puteve obgrljene onim famoznim kasno popodne. Treba ih nahraniti ne- redovima čempresa, spuštale smo se koliko puta dnevno, očetkati, okupati, niz par nizbrdica gde je posebno volela trenirati, a onda i pustiti u šetnju ili jaha- da se zatrči da bi se onda popele dovonje kada se jave zainteresovani putnici. ljno visoko odakle „puca“ pogled na 360° Kaže da je zainteresovanih sve više i da preko Toskane. Prošle smo mnoštvo kusu generalno ljudi zadovoljni ovim isku- ćica ali i velikih vila sa impozantnim dvostvom jer pruža jedinstven pogled na rištima. Jedna od njih je čak imala znak Toskanu, ali on bi voleo još nečim da ga „na prodaju“ i ja sam momentalno uspeobogati i bude u mogućnosti da pruži la da zamislim neku Ninu iz budućnosti još autentičnije iskustvo. Već tu vidim kako se konačno skrašava na jednom da pričamo istim jezikom.

mestu, u srcu Toskane. Znate onu scenu iz filma „Under the Tuscan sun“ kada

Ovo mi nije bio prvi susret s konjima Dajan Lejn vidi vilu na prodaju u Toskaniti prvo jahanje, ali priznajem da sam ni i zaustavlja autobus na sred puta jer imala pozitivnu tremu. Da li će me konj se na prvi pogled zaljubila u nju? E, otprihvatiti? Da li će želeti da tog dana ide prilike isto tako, samo što sam ja bila na jahanje baš sa mnom na svojim le- na konju. Elem, Karel sve vreme kaska



pored mene na svom konju i uči me o

ko brine o konjima, kome dan počinje

pravilnoj nezi konja, kao i pravilnom ja-

u ranu zoru i sastoji se od upoznavanja

hanju. Povremeno me pusti da me Prisi

ćoškova Toskane“, objasnio mi je kada

vodi svojim tempom i budemo na čelu,

sam upitala da li se i dalje bavi fotogra-

a nekad na začelju. Upravo ti solo mo-

fijom. Jako me je zanimalo kako izgle-

menti su mi pomogli da se upoznam i

da svakodnevni život u toskanskom

povežem s njom.

selu. „Ovde nije stalno sunčano kao što mnogi pretpostavljaju. I mi imamo

Tek kasnije, uz vino, u istoj onoj krčmi s

zimu, čik dođi ovde kada pada sneg“ i

početka priče, saznala sam da je Karel

jednom jedinom rečenicom mi je dao

Belgijanac koji je svoju karijeru proveo

ideju za neko od narednih putovanja.

radeći kao fotograf za velike časopise i

„Ovde zimi nažalost nema mnogo op-

novine u rodnoj zemlji, da bi se pri jed-

cija za razonodu jer je malo selo i svi

noj poseti Italiji zaljubio u ovu zemlju i

se povuku svojim kućama. Jedina op-

odlučio da se preseli tu. Prvo je par me-

cija za druženje je ova krčma“, a onda

seci proveo na proputovanju kroz čitavu

mi je rekao kako mora da ide za Rim

Italiju koje je dokumentovao putem fo-

svaki put kada se uželi kulturne sfere

tografija da bi zatim izdao foto-knjigu

života, pogotovo u toku zime.

koja se mogla naći u svim većim knjižarama Belgije. Kaže da je najviše voleo

- „Ali kako ostavljaš konje same tako

da beleži svakodnevne momente sa uli-

dugo da bi išao u Rim?“

ce, one netipične kadrove koji se gotovo

- „Tako što odem ujutru nakon što

nikada ne nađu u sjajnim, turističkim

ih nahranim i jurim nazad uveče da ih

brošurama u agencijama.

opet obiđem.“ (smeh)

Ubrzo je otkrio svoju pasiju za jedno-

Vratila sam se bogatija za autentično

stavnim životom, brizi o okolini, eko-

iskustvo, nove poglede na teme koje

logiji i konjima, i odlučio da se posveti

me već odavno interesuju i prijate-

njima. „Ja nisam više fotograf, to je moj

ljstvo više. Proplanci Toskane su nastavili

prošli život. Lako sam presekao sa tim

da se nižu u mom oku, kroz prozor voza.

delom sebe kada sam upoznao ovda-

U rukama sam držala Karelov poklon,

šnje predele i konje. Ja sam sada neko

knjigu fotografija Italije koju je izdao


nakon svog višemesečnog proputovanja kroz ovu zemlju. Simpatična mi je podudarnost da se knjiga zove „Italija u džepu“. Od sada će me uvek pratiti delić Italije dok istražujem neke nove predele. Kroz slušalice su odzvanjale note Visions of Gideon Sufjana Stevensa, pesma iz saundtreka za film Call me by your name (čija se radnja dešava u severnoj Italiji). To je još jedna od stvari koje volim. Volim da svakom svom putovanju dodelim saundtrek koji me kasnije podseća na određene fragmente i predele. Kojim tonovima vi bojite svoja putovanja?

89


ŠPANIJA

Madrid i Toledo Tekst i fotografije:

Aleksa Mitranić @the.unagi

90 | septembar

Elena Pajković @kovrdzavilegolas


91


MERCADO PLAZA SAN MIGUEL

Možda jedino mesto u kome gužva ne

prestavlja nikakav problem, već udvo-

stručuje već prisutnu eksploziju boja,

zvukova i mirisa: tapasi sa školjkama,

maslinama, pršutom; otvorene flaše

vina u ledu, sangrije i čuveni ‘tinto de

verano’ (crno vino sa Sprajtom ili Fantom

od limuna); paelje, kalamari, sabljarke

i nebrojeno mnogo sireva; sendviči u

svim bojama i oblicima... „Mercado” ili

obavezna gastronomska stanica sva92 | septembar

koga ko iole ceni dobru klopu.


PLAZA DE TOROS DE LAS VENTAS Jedna od najpoznatijih građevina Madrida je velika arena za borbu bikova (Plaza de toros de Las Ventas) izgrađena 1931. godine, može da primi čak 23,798 gledalaca. Kako god da se osećate povodom same borbe bikova, unutar ove građevine nastupali su neki od najpoznatijih svetskih bendova, uključujući Beatles-e, ACDC i Radiohead.

e

-

,

,

e

e

m

e

u

i

93


MADRID ATOCHA Železnička stanica u Madridu i njena grandiozna bašta zaslužuju obilazak čak i ukoliko izostane putovanje vozom.

94 | septembar


TOLEDO Vremenska kapsula omeđena tvrđavom na brdu iznad Kastilje - La Mance, zvana Toledo, stvorena je za duge šetnje, bez mape, malim ulicama. Uz minimalan rizik od išijasa, kroz ove ulice treba šetati pogledom uprtim u visine kako vam ne bi promakao nijedan prelepi francuski balkon, ni toplina zidova zgrada ili gvozdena ulična svetiljka, ni lutka narandžastog Bouvija, ni velelepne i grandiozne katedrale „skromne” Katoličke crkve, ni fantastičan sudar arapskog, jevrejskog i hrišćanskog duha u vrućem vazduhu.

95


96 | septembar


97


LA LATINA

je na ulicama, sa ozbiljnom količinom šećera). U ovoj četvrti se nedeljom u ju-

Kada sunce konačno zađe (u 10 uveče) tarnjim časovima i tokom dana nalazi hiljade ljudi izlazi na ulice. Slave se sve- buvlja pijaca El Rastro, na kojoj možete ci. Povorke devojaka i momaka u narod- naći sve, od komercijalnih proizvoda do nim nošnjama, na glavnom štandu za jednostavnih štandova sa handmade hranu stoji iskaz „protiv rasizma i ho- espadrilama/torbama za plažu/odećom mofobije” dok na bini nastupa hevi- svih vrsta, starim pločama i originalnim metal bend (jedna od sedam različitih nakitom iz vremena građanskog rata. vrsta muzike te večeri). Svaki bar u ce- Ako želite da kupite autentičan suvenir, loj četvrti La Latina izbaci šank napo- ovo je mesto za to. lje i toči pivo, gruva svoju muziku, te se na ulicama može čuti sve, od španske muzičke scene do Blondie. Nalakćeni na svojim balkonima stoje oni kojima je cimanje da siđu u masu, ali puše cigaru i gledaju dole na tu začudnu mešavinu lokalaca, mladih, starih, dece, poznatih glumaca i nepoznatih, zalutalih turista, penzionera u tradicionalnoj odeći koji neumorno satima igraju narodne igre, muzičara i preprodavaca pića, sve pomešano sa opojnim mirisom prženih corizo kobasica. (fešte San Cayetano, San Lorenzo i Virgen de la Paloma). Za one koji žele da se uklope sa domaćima, kineske radnjice na svakom ćošku prodaju flaširanu verziju (dva litra) gorepomenutog pića „tinto de verano” izvesnog gospodina Don Simona (fabrička i jeftinija verzija od one koja se proda98 | septembar


MUSEO DEL PRADO Ako želite da vas oči zabole od umetnosti, imamo jednu reč za vas: Prado! Posle četvrte opomene: „NO PHOTO” odustajemo od slikanja verovatno sedamdeset osmog portreta Filipa II u ovom neopisivom muzeju. Do tad, ovoliko...

99


REAL JARDIN BOTANICO Za razliku od muzeja Prado, a ne toliko udaljeno od istog, u Kraljevskoj botaničkoj bašti (Real Jardín Botánico), možete da fotografišete koliko god želite i da vas niko ne opominje, pod uslovom da uspete da odlepite pogled od bukvalno hiljada vrsta biljaka iz svih krajeva sveta i klimatskih područja. Kada poželite da provedete mirno popodne skriveni od prevrelog sunca u opuštenoj šetnji daleko od gradske vreve, ovo je pravo mesto za vas.

100 | septembar


101


CHUECA Naselje Chueca (nazvano po španskom kompozitoru) poznato je kao jedan od najliberalnijih delova grada. Barovi su sređeni do neverovatnih detalja, tu su restorani sa vrhunskom tradicionalnom ali i eksperimentalnom kuhinjom, uređene i ukrašene ulice i fasade, kao i neki od najboljih barova i klubova za izlaske. Preko dana Chueca nudi nepreglednu gomilu prodavnica poznatih brendova i nezavisnih, dizajnerskih radnji. Noću vrvi od života i svi su dobrodošli, bez obzira na to da li ste za laganu večeru ili žurku do jutra.

102 | septembar


PUERTA DEL SOL Centar Madrida u bukvalnom smislu predstavlja prostrani polukružni trg nazvan vrlo simbolično „Kapija sunca”. Pun života i simbola grada, Puerta del Sol vam nudi opciju da napravite sliku koja nedvosmisleno pokazuje da ste bili baš u prestonici Španije. 103


CHOCOLATERIA SAN GINES Jedan od najpoznatijih i najstarijih lokala u Madridu je Chocolateria San Gines, osnovana 1894. godine i nikada se ne zatvara. Velika je verovatnoća da ćete morati da sačekate u redu jer je ova „čokolaterija” UVEK puna. Najpoznatija poslastica i ono zbog čega morate da posetite ovo mesto su ćurosi sa toplom čokoladom, zato što jednostavno nigde nećete naći bolje i pojesti ih u autentičnijem ambijentu.

104 | septembar


MADAME SUSHITA CAFE SUSHITA Ako ste ljubitelj sušija, jednostavno da! (ako niste, zašto???)

105


PARQUE DEL BUEN RETIRO Ili jednostavnije rečeno - El Retiro, je glavni i najveći park u Madridu, nešto kao njujorški Central park, samo ima el ispred. Najbolje je obići ga u jutarnjim časovima, čim se otvori (pazite na radno vreme! Kapije su gvozdene, velike i teške za preskakanje). Lagana šetnja dugim (u odsustvu bolje reči) bulevarima ovog parka kroz jutarnju sumaglicu i rosu dok sunce lagano uspeva da se probije kroz krošnje je ugođaj koji jednostavno ne možete da doživite bilo gde drugde. Park je pored velikog veštačkog jezera kroz koje možete da se provezete čamcem u sopstvenoj režiji, načičkan lepo izvajanim fontanama i spomenicima, ima velika zelena prostranstva za sedenje (pazite se prskalica) i pet friendly je. Od značajnijih spomenika kulture ovde možete videti kuću poznatog španskog slikara Velaskeza kao i Kristalnu palatu, ali „pobedu“ nad svim definitivno odnosi ikonična „Glorieta de la Sardana” u samom srcu parka.

106 | septembar


107


Umetnost

MARTA BADURINA

Intervju: Dragana Ilić @_oatflake_

Fotografije: privatna arhiva

Vjerovati u sebe, a ne shvaćati se preozbiljno


G

lasna i borbena, mlada ume-

nerica. Završila sam studij dizajna

tnica iz Zagreba kojoj su ko-

pri Arhitektonskom fakultetu, Sveuči-

laži antistres terapija, a dza-

lišta u Zagrebu. Rođena sam u Zagre-

jn veliko igralište na kojem se odlično

bu, u golemoj obitelji. Četvrta sam od

zabavlja, poručuje čitaocima Plezi-

sedmero djece. Mnogi kažu da sam

ra: „Važno je ne zabrinjavat se puno,

zato toliko glasna i borbena. Radim

puno raditi i neprestano istraživati.“

u dizajnerskom studiju Benussi & the Fish skoro godinu dana gdje se bavim dizajnom sustava pogodnih za senzo-motorni razvoj djece. Dorja i Ivan Benussi su me uzeli kad su vidjeli da djelujem u području dizajna za poticanje senzorne integracije, pa smo vrlo brzo našli zajednički jezik. Pored toga sam aktivno uključena u rad internacionalne udruge „MEDS – Meeting of Design Students“ još od 2016. godine. MEDS je bitan dio mog djelovanja, jer sam već treću godinu koordinator medijskog odjela udruge, nacionalni kontakt za Hrvatsku, te sam dvije

Pozdrav Marta, pre nego što po-

godine obavljala ulogu tutora radio-

čnem sa izlaganjem tvojih krea-

nice. I da, po novome sam umjetnica.

tivnih radova, izložbi i projekata u kojima si učestvovala, hajde samo

Beograđani, a i mnogi koji su se

u par reči da se predstaviš našim

zatekli u letnjem periodu u našem

čitaocima.

gradu imali su priliku da se upoznaju sa tvojim radovima u galeriji No-

Moje ime je Marta Badurina, svježe

vembar. Izložba „Letnja treperenja“

sam diplomirana industrijska dizaj-

u kojoj je učestvovalo više umetni109


ka čiji su radovi bili lični, dnevnički Sve se tu nešto potrga i složi u pet mizapisi, istakla je i tvoje kolaže koji nuta, takva sam sa svime u životu, tako su pokazali da savremenu umetnost brzo kuham, crtam, pričam, ljutim se, kolaža odlikuje i njen karakter skice, tako se brzo zaljubim i odljubim. Kutrenutne impresije, ali i duhovitost i stosica galerije Novembar, Ana Simona ironija u naslovima i „citatima“. Da Zelenović pozvala me je na sudjelovali je kolaž jedan u nizu tvojih ekspe- nje na izložbi nakon što joj je jedna od rimenata sa umetnošću ili je to tvo- autorica izložbe, Dea Cvetković, ukazala ja opsesija još od studentskih dana? na moje radove preko Instagrama. Za Kako si odlučila da se tim radom to sam zahvalna i jednoj i drugoj, jer predstaviš na ovoj izložbi?

je to bila prva afirmacija mog umjetničkog djelovanja. Moj faks te nekako uči

Kolaži su moja velika, slučajna ljubav. da ne diraš druge struke. Ako si grafiDizajn je struka koja zahtjeva poštivanje čki dizajner, ne diraj industrijski dizajn i određenih pravila, od svojstva materija- obrnuto. Tako da se nikad nisam usudila, tehnologije, ekonomičnosti izvedbe la zvati umjetnicom, dok me nisu tako do ergonomskih zahtjeva. Tako da kola- prozvali u galeriji Novembar. ži dolaze kao suprotnost, dok ih radim, ne držim se nikakvih pravila. Oni mi dopuštaju potpunu slobodu i često ne razmišljam dok kolažiram. Rijetko kupujem nove papire, skupljam ih od raznih ambalaža, najčešće je to papir iz kutija cigareta, računi, u svakom slučaju, otpad. Nisam se odlučila predstaviti na izložbi, te nisam ni gledala na sebe kao umjetnicu galerijskog kalibra. Kolaži su moja anti-stres terapija, moja zezancija, moje veselje. Na njima se točno vidi moja brzopletost, to koliko nemam strpljenja nešto lijepo izrezati ili uredno zalijepiti. 110 | septembar


Sa grupom mladih kreativaca uče- ćuje, a i opterećuje kad si malo zelen stvovala si u transformaciji pro- za pripremu izvedbenog rješenja. Slična stora Muzeja iluzija 2016. godine, stvar je bila s Boudoirom, Matea i ja smo a 2017. na HACKING IKEA takmiče- bile stvarno jako zadovoljne dizajnom i nju osvojila si treću nagradu zaje- konceptom, no potpuno je druga priča dno sa Mateom Bertinom, svojim kad se krene u izvedbu. Shvatiš da to radom „Boudoir“. Vaš zadatak je sve što lijepo stoji na renderu, uopće ne bio promeniti namenu ili doraditi može tako stajati uživo. Zato je važno postojeće IKEA proizvode kako bi neprestano raditi rukama, isprobavati oni dobili novu ili dodatnu funkciju. u materijalu, raditi probe i predmodele. Koliko vremena i znanja zahtevaju No natječaji i radionice su nepohodni za ovakvi projekti i koliko doprinose profesionalni razvoj. Praktično iskustvo tvom ličnom razvoju? U čemu zaista pored faksa te tjera na poštivanje strouživaš, a šta te opterećuje, od ideje gih rokova, zahtjeva, a i baca te u novo do realizacije? Muzej iluzija je raspisao natječaj za studente dizajna i arhitekture kojeg sam skupa s kolegicama Dorjom Horvatić i Josipom Tadić osvojila još tamo 2016. Točnije, osvojile smo realizaciju dizajna jedne od soba unutar muzeja. Tad smo bile treća godina preddiplomskog studija. Ono što može opterećivati u takvim projektima je to što nikad ništa nije točno onako kako ste si vi zamislili. Ili je neki dio neizvediv na taj način, ili ne postoje sredstva pa se mora ići na alternativu. Tako da je i ta realizacija bila djelomična u odnosu na ono što smo mi dizajnirale. Taj dio optere-

okruženje i pred nove kritike.


udruga PUŽ – Put u život, u kojoj sam stekla lijepa prijateljstva koja traju i danas. Višak energije davao mi je snagu bez koje ne bih mogla raditi što sam radila. Terapeuti su prepoznali moj trud i uključivali su me kao asistenta djevojčici s cerebralnom paralizom na izletima udruge. Učila sam od djece i ona su učila Osvrnula bih se i na tvoj diplomski

od mene. Na altruizam sam gledala kao

rad kojim si predstavila rolli, sistem

nešto prirodno, nešto što svatko ima u

za igranje koji stimuliše razvoj se-

sebi, a ne kao nešto s čime se želim pro-

nzornih aktivnosti. Primetno je da

fesionalno baviti. Pri zadnjem semestru

si razmišljala ne samo da to što di-

preddiplomskog studija dizajna, počela

zajniraš bude lepo i primamljivo već

sam razmišljati o spajanju svog iskustva

i funkcionalno, a da namena pro-

u radu djece s posebnim potrebama i

izvoda bude višestruka. Kako je na-

produkt dizajnu. Počela sam sve više

stala ideja da kreiraš nešto za decu

primjećivati oblikovanje pribora za jelo

i kako je rolli sistem prihvaćen na

za djecu s cerebralnom paralizom kao

tržištu?

i škare s rupama za četiri prsta. Gledala sam na to kao na područje u koje

Oduvijek prisutan, višak energije kroz

je moguće i potrebno intervenirati kao

srednjoškolsko obrazovanje odlučila

produkt dizajner. Nisam očekivala da

sam usmjeriti u rad s djecom s poseb-

ću zbog žlica otići u dubinu proučava-

nim potrebama. U prvom razredu pri-

nja odnosa djeteta i njegove okoline,

ključila sam se volonterskom klubu IX

kao i onih koji u njoj neposredno su-

gimnazije, preko kojeg sam se uključila

djeluju. Bilo je logično pretočiti stečeno

u rad s djecom s poteškoćama u ra-

iskustvo u istraživanje za diplomski rad.

zvoju. Posjećivali smo razne domove

Rolli ne postoji na tržištu, zasad je još

i udruge gdje smo se s djecom igrali

uvijek u fazi koncepta i vidjet ćemo što

i provodili kreativne radionice. Udru-

će biti s njim. Od lipnja se nisam bavi-

ga u kojoj sam se najdulje zadržala je

la nikako njime, trebao mi je predah.

112 | septembar


Sad već lagano treba razmišljati što bi

racije. Razvili smo koncepte za svaki

se dalo napraviti. Rolli ima potencijal,

suncobran te smo ih sa svojim timom

zabavan je i jednostavan, a mogao bi

od osmero sudionika vrijedno pleli tje-

se i jeftino izvesti. No razvoj proizvoda

dan dana. Trenutno su i dalje na javnoj

zahtjeva strahovito puno ulaganja, za

plaži na otoku Spetses, u Grčkoj, gdje

što još uvijek nemam mogućnosti.

se radionica održala ljetos. Nadam se da će tamo i ostati.

Na tvom Instagram profilu @martuuljak pojavile su se fotografije suncobrana čiji su zakloni ručno pleteni. Da li je to poziv da se okrenemo više eko proizvodima, da zamenimo plastiku prirodnim materijalima kao i podsticaj okoline da se ljudi osveste što pre i uz malo mašte i mnogo truda ulepšaju životno okruženje? Suncobrani su projekt kojeg sam vodila zajedno s kolegicom Josipom Tadić u sklopu radionice „MEDS – Meeting of Design Students.“ Projekt se zove „Under My Umbrella“ i ističe važnost tradicionalnog obrta, odnosno tehnike tkanja. Spojili smo tradiciju s modernim dizajnerskim izričajem kako bismo kreirali suncobrane za plažu. Time smo naglasili da su plaže javni prostor te da svatko ima pravo na njih. U prvoj fazi projekta istraživali smo grčku kulturu kroz dokumentiranje, učenje grčkog plesa, isprobavanje grčke hrane i prikupljanje inspi113


Šta bi na kraju poručila onima koji poseduju kreativnost i maštu, ali ne znaju na koji način da usmere svoje talente? Stvarno je važno vjerovati u sebe, a istovremeno se ne shvaćati preozbiljno. Sigurna sam da većina ljudi ne razumije moje kolaže, to jest, znam puno ljudi koji ih smatraju glupostima. I to je okej. Kreativne struke su polje ispunjeno kritikama na dnevnoj bazi, te zbog toga ljudi postanu i pretjerano kritični Od nedavno su se tvoji kolaži poja- prema sebi. Važno je ne zabrinjavat se vili i na cegerima. Da li na taj način puno, puno raditi i neprestano istraističeš koliko je ekologija važna tebi živati. Najčešće prihvaćam projekte i kao umetnici? Kada su počele da se poslove za koje uopće nisam dovoljno javljaju, da kažem eko ideje i kakve još iskusna. Učim dok radim i ne bojim se inovacije možemo od tebe očekivati? pitati na sve strane. Iako je ekologija oduvijek dio mojih načela, cekeri su nastali iz potpuno jednostavnog motiva. Ako se ljudima već sviđaju moji kolaži, zašto ih ne bi probala primijeniti na nešto s uporabnom svrhom?

114 | septembar


NAJSLAĐE JESENJE ČARAPICE ZA CELU DRUŽINU

115


Umetnost

Tijana Tripković Intervju: Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

Fotografija: privatna arhiva; Ognjen Ranković

Žena koju crtam je ona koja bih želela da budem 116 | septembar


N

jene žene su slobodne, samosvesne i stvarne pa zato ne iznenađuje činjenica da su mnogi zavoleli ilustrovane heroine ilustratorke, grafičke dizajnerke, ulične umetnice i dizajnerke nameštaja Tijane Tripković. Inspirisana „body positive“ pokretom, Tijana nastoji da svojom umetnošću inspiriše ljude da se ne stide svog tela i oslobode se nerealnih očekivanja. Oni koji godinama prate njen rad, prepoznaju je kao deo Krishka dvojca koji je između ostalog naš grad ulepšao brojnim muralima. O uličnoj umetnosti, ženskom telu i slobodi, za septembarski Plezir razgovarala sam sa Tijanom

umetnik... Ja volim da radim sve, volim da crtam na ulicama, jer je to najlakši način da iznesem svoj rad široj publici, volim da crtam digitalne ilustracije jer to mogu da radim u tišini svog doma, volim da radim kao dizajner, jer tu imam neku vrstu anonimnosti, volim da radim svojim rukama pa često zalazim i u polja umetnosti kojih baš i nisam poznanik, linorezi, vajarstvo, slikarstvo... Volim da probam stvari.

U poslednje vreme na Instagramu (uz sve veći broj ljudi koji te prati) uživamo u tvojim ilustracijama inspirisanim ženskim telom. Nago žensko telo gotovo uvek šalje određenu poTijana kako bi se predstavila našim ruku, a šta nam poručuju tvoje žene? čitaocima od kojih pretpostavljam da su neki delimično upoznati sa tvojim Cilj je pokazati žene u privatnim trenuradom (bilo da je to dizajn enterijera cima samoće i razmišljanja. Obnaženo i nameštaja, ilustracija ili street art), žensko telo, akt, je pre izraz samoljublja a neki možda nisu imali prilike da se nego seksualnosti i teži da pokaže njisusretnu sa stvarima na kojima radiš? hovu slobodu u fizičkom i psihološkom smislu, kao i njihovu nezavisnost. Ja već godinama pokušavam da smislim kako bih se deklarisala, kao dizajner,


ljubavi prema sebi i svom telu je nešto što bi trebalo da se podrazumeva i bude normalno, međutim, ova ideja doživljava svoju ekspanziju tek poslednjih godina, naročito na društvenim mrežama. Kako je ovaj pokret uticao na tvoj rad i inspiraciju?

Prijateljstvo, ljubav prema biljkama i prirodi, jutarnje sunce i joga se čine kao glavna inspiracija tvojim ženama, a ko su heroine koje tebe inspirišu? Osim joge, pitanje je potpuno i na mestu. (smeh) A heroina je zapravo žena koja bih ja želela da budem i ona je mešavina mnogih žena iz mog života, a i šire! To je promišljena žena koja ceni vreme koje provodi sama sa sobom, ona koja „stiže da napravi jutarnju kafu i u miru je popije na terasi pre posla“, koja nalazi sreću u malim stvarima.

Ja sam izgleda čekala da taj pokret krene, da bih mu se pridružila. Oduvek sam osećala da je manekenka na Vouge stranicama neka laž (smeh), a kada sam prvi put krenula da radim u fotošopu shvatila sam i tačno kolika laž. Nema potrebe da se stidimo svojih tela (mada, lakše reći nego uraditi), ali kad bi samo mogli da se priviknemo na tu ideju! To važi i za muškarce i za žene podjednako. Mnoge devojke na Instagramu mi pišu kako saosećaju sa ilustracijama upravo jer su to „chubby“ devojke i drago im je da su na pozitivan način predstavljene. Meni svaki takav komentar daje snagu da ipak ima nade da dođe do „shifta“ u razmišljanju. Na polju ženskih prava izvojevane su velike pobede kroz istoriju, ali dosta posla je ostalo za buduće generacije žena i borkinja. Koji je po tvom mišljenju najveći problem s kojim se žene danas suočavaju?

„Body positivity“ pokret, odnosno Ovo je veliko pitanje za jednu malu filozofija koja nas uči prihvatanju i mene. Verujem da ženama predstoji


još dug put da ispravimo sve što nam je u istoriji čoveka oduzeto kao pravo. Ali to je borba koja će, kako mi se čini, nadživeti naše živote. Stvari se sporo kreću kad su ovakve teme u pitanju, a najbolje čemu možemo da se nadamo je da ćemo biti svedoci malih pobeda! Krishka Studio koji si osnovala sa Barbarom Dimić postoji od 2012. i od tad ste realizovale veliki broj zanimljivih projekata, među kojima su možda najprepoznatljiviji Dobri Duhovi Savamale. Gde oni danas žive i šta nam poručuju? Neverovatno je koliko su duhovi Savamale ostvarili jak utisak. Oni još žive (ne u tolikom broju kao inicijalno) na zidovima Savamale, čak 8 godina na-

kon oslikavanja, što je priličan period, reći će vam svaki ulični umetnik. Oni su inicijalno osmišljeni da prenose poruke starosedelaca Savamale, i donekle smo to i postigle, a onda su ti crteži krenuli da žive svoju sopstvenu realnost, nezavisnu od inicijalne ideje, što je meni baš super. Šta imaš u planu kada je u pitanju vaš duo, da li imate neke zanimljive ideje koje će biti realizovane sa Krishkom? Barbara i ja ćemo uvek raditi zajedno. Krishka je ideološka zamisao dve studentkinje, a od tog perioda se svašta desilo, i dosta smo evoluirale, a danas volimo da održavamo duh Krishke povremenim muralom.



Ovog vikenda (6-8 septembar) u toku Dizajn nameštaja i uređenje enteje festival Rekonstrukcija na kome rijera je tvoje primarno zanimanje. učestvuješ. Šta ćeš/ćete crtati i gde? Ispričaj nam kako ovu sferu delovanja povezuješ sa ilustracijom i ljuCrtamo na fasadi zgrade u ulici Mike bavlju prema uličnoj umetnosti i na Alasa 34, na Dorćolu. Kolaboracija Bar- čemu trenutno radiš? bare i mene uvek izrodi nešto neočekivano, nešto za nijansu drugačije od Ja VOLIM nameštaj! Pratim pomno sceonoga što bih ja samostalno uradila. To nu, ali za moj ukus od skice do gotovog komada treba previše vremena. Shvame uvek jako inspiriše. tila sam da ja volim da se stvari brže Šta za tebe kao građanku, aktivi- kreću, da imam finalni proizvod mnogo stkinju i umetnicu predstavlja ova- brže, i zato mislim da mi je grafički dizajn i ilustracija bliža. Ali svakako da kav vid izražavanja? činjenica da sam to završila utiče na Ulična umetnost je za mene impulsi- mene, na način razmisljanja, imam tevna radnja, osetim potrebu da neki rad žnju da ilustraciju uvedem u 3D svet.. podelim sa većim brojem ljudi i umesto Manje ili više uspešno. (smeh) da apliciram za galeriju, čekam komisiju, dobijem termin... mogu samo da Gde možemo pronaći tvoje ilustraizađem tog istog popodneva i nacrtam cije o kojima smo maločas govorile? šta god me pokreće. Za nijansu to do- Imaš li u planu neku izložbu? življavam ličnije nego objavu na Instagramu, a mislim da je to zbog toga što Moja glavna galerija je na Instagramu se pri izradi nalazim među prolaznicima @tijanatri, prodaja je na society6 sajtu, sa kojima uvek popričam, jer izazovem a uskoro ću imati i prodajnu izložbu, ali njihovu radoznalost. I na kraju dana, to je još u pregovorima. (smeh) ovo je moj grad, a ja sam utisnula mali pečat na njemu, što mi takođe donosi neki vid sreće.


Kolumna

Dve hi lja dite

Tekst: Sofija MirÄ?etić @sofimircetic


D

vehiljadite godine su u Srbiji

cu Džekija Čena ili prašnjava, dva toma

bile turbulentne u političkom

knjige Kasandra. Možda nismo odrasli

smislu, ali dok su naši roditelji

uz Kasandru, ali smo dobili rimejk Ka-

sedeli prikovani za televizore ili nosili

sandre, i sasvim sigurno gledali Dže-

parole na uličnim protestima, mi smo

kija Čena i svih šest delova Policijske

uživali u svim čarima isključenosti iz

akademije u okviru programa letnjeg

haosa politike, dokle god smo mogli.

i zimskog bioskopa. Vidite, dobili smo

Ovo je jedan nostalgičanosvrt na pe-

unapređenu Kasandru i duhovitog

riod, koji je, po slobodnoj proceni za-

Brus Lija. Šalim se, mada to nije dale-

ključen sa 2010. godinom, ovo je tekst

ko od istine. Latinoameričke serije su

za sve one generacije koje su, kako

bile bitan deo popularne kulture u Sr-

reče dobar čika iz prevoza „odrasle uz

biji ranih dvehiljaditih. Nešto kasnije

Pokemone i Digimone“ i mnogo šta

je tržište zadovoljilo i ukuse mlađih,

drugo, ovo je jedna vremenska ka-

pa se od klasičnih sapunica prešlo na

psula. Uđimo u telefonsku govornicu

modernije poput serije Zoro, sa zgo-

Doktora Hua!

dnim glavnim glumcem i uvodnom numerom koju peva Bijonse. Kablo-

Povratak u detinjstvo

vski kanali su doneli čuveni Rebelde. Znam da vas je sad pomalo sramo-

Jedna od čari života u Srbiji i okruže-

ta da priznate da ste gledali i slušali

nju, pored očiglednih stvari koje će

šestočlanu grupu pevača – glumaca,

vam navesti i prosečan turista, jeste

ali su oni izazvali popriličnu histeriju

specifičnost podneblja. Istina je da

u Srbiji (deca su plakala od sreće!).

dosta kasnimo za ostatkom Evrope

Sećate li se serije Korak napred? Pored

i sveta, u mnogo čemu, ali nam je to

Barbi, na tržištu su se pojavile i Bratz

donelo neke zaista posebne uspo-

lutke koje su možda razlog naše po-

mene, da ne pominjemo drugačije

većane tolerancije na plastičnu hirur-

uticaje kojima smo bili izloženi. Ne

giju. Nekada smo kupovali Bumerang

može svako da se pohvali da na sta-

i Lili (sažaljevamo mame koje su mo-

rom stolu u podrumu gde stoje prazne

rale da stavljaju šljokice u kosu svojim

tegle pronađe do pola odlepljenu sliči-

ćerkama), onda smo prešli na Bravo 123


i Bravo girl, za vesti o poznatima, za

briga. Segu je zamenio Soni, a onda

postere u prirodnoj veličini u delovi-

su popularne igre sa konzola posta-

ma, za savete oko veza koje nismo

le dostupne i za PC. Internet nam je

imali. Gledali smo seriju Čari, uzdisali

omogućio da igramo na mreži. Mla-

za Kolom i Fibi, imali prve mobilne te-

đe generacije danas imaju LoL, Fort-

lefone na preklapanje i baš niko nam

nite i nešto stariji Minecraft, mi smo

nije mogao ništa. Muziku smo preba-

imali World of Warcraft. Ako danas

civali pre CD-ova, infrareda i blututa,

ne možete da zamislite da gleda-

a kako smo dolazili do te muzike, ni

te film, a kamoli igrate video igru sa

sami ne znamo. Prva internet kone-

niskom rezolucijom i očajnom grafi-

kcija na uplaćivanje sati i zauzimanje

kom, treba da pogledate kako je izgle-

telefonske linije je otvorila nove mo-

dao prvi deo Simsa, igre kojom smo

gućnosti zabave, a ADSL internet je

opsednuti do današnjeg dana. Prva

postao izvorište magije, dobili smo

ljubav se ne zaboravlja lako. MTV je

pristup svemu što smo voleli i to kad

bio skroz drugačiji, praktično kultura

kog poželimo.

za sebe. Gledali smo rijaliti program u vidu serije The Hills i The City, pratili

Život na internetu i ispred TV-a

život skejtera Rajana Šiklera i uživali u top listama koje su sadržale hitove

Ah, taj internet! Privređivanje na vir-

Rijane, Avril, Kejti Peri, Pink, Tokio Ho-

tuelnoj farmi na Fejsbuku, olakšano

tel, Linkin Park i drugih. Takmičenje za

dopisivanje, folderi sa trista slika sa

Eurosong je zapravo bilo bitno, a onda

letovanja 2008. koje su magično ne-

smo porasli i shvatili kako funkcioniše.

stale nakon dve godine... Ljudi su tada

Bilo kako bilo, nastup Grčke, Jermeni-

zaista ažurirali status veze na dru-

je i Azerbejdžana se nije propuštao,

štvenim mrežama, a slike i statusi su

što verovatno ima veze sa muzikom

imali veze sa realnošću, tad smo još

koja se slušala u Srbiji. Tada je turbo

uvek mogli da kontrolišemo opse-

folk doslovno bio to – i turbo i folk.

dnutost tuđim životima i lament nad sopstvenim. Filteri su nam uništava-

Najčitanije knjige iz sveta fantastike

li kvalitet fotografija, ali nas nije bilo

su ekranizovane. Počev od Gospodar

124 | septembar


prstenova koji je snimljen u tri nastavka joj je popularna glumica igrala u svojim i ne prestaje da se gleda sa istim žarom tinejdžerskim danima. Godina 2016. je i u produženim verzijama. Hari Poter donela nastavak serije Gilmore Girls naserijal su čitali i oni koji baš ne vole da kon deset godina od poslednje sezone. čitaju, gledali i stari i mladi.

Momci su se „pržili“ na Transformerse ili Megan Foks u glavnoj ulozi, kao i Fast

Za vas imamo jedno obaveštenje – Pri- and Furious franšizu koja je svoj debi ncezini dnevnici se vraćaju na filmsko napravila baš početkom dvehiljaditih. platno, En Hetvej će se još jednom pojaviti u ulozi princeze Mije Termopolis,

Moda – nosili smo baš sve!

serijalu zasnovanom na popularnom tinejdž romanu u nastavcima autorke Instagram modeli današnjice recikliraju Meg Kabot. Hilari Daf je najavila da se popularne modne kombinacije iz dvehiponovo snima serija Lizi Megvajer u ko- ljaditih. Sve što su nosile Dženifer Ani125


ston ili Kameron Dijaz, šnalice u kosi,

i Ags čizmama, decenija tunika preko

četvtasta štikla, špageti bretele, saten,

helanki i 3/4 pantalona. Naočare su

minijaturne torbe... Sećate se sandala

bile svih oblika, sa debelim plastičnim

sa providnim kaiševima i „ribarskih“

okvirima ili bez okvira. I stakla su ne-

šeširića koje ste nosili u osnovnoj ško-

retko bila u boji. Ne smemo da zabo-

li? Vratili su se, i nismo sigurni kako se

ravimo ni jednu jako uticajnu pevačicu

osećamo povodom toga, ali ti šeširi

toga doba. Avril Lavinj, koja se skoro

mnogo bolje stoje devojkama, nego

vratila na muzičku scenu, je bila pank-

momcima. Taman kad smo pomislili

-rok princeza i modni uzor tinejdžerki.

da čuvena serija Seks i Grad više ne

Nosila je maskirne pantalone, krava-

može da nam pruži ništa novo i da

tu i gomilu narukvica sa nitnama, ali

smo potrošili taj materijal, ispostavi-

i baletske haljinice sa više slojeva od

lo se da se vraćamo kombinacijama

tila ukombinovane sa korsetima, i to

koje su nosile glavne junakinje. Mean

u njenim prepoznatljivim bojama –

Girls, Clueless, Ispovesti kupoholičar-

crnoj i jarko roze. Britni, Maraja, Kristi-

ke, Legally Blonde – hvatajte beleške!

na, Hilari, Džej Lo, Paris Hilton... Fergi!

Spot za pesmu Thank you, next Aria-

Suknje su bile previše kratke, panta-

ne Grande je jedan veliki povratak u

lone isuviše plitke i vrećaste. Ukoliko

modnu prošlost i inspirisan je nave-

ste imali prilike da pogledate najno-

denim filmovima. Ne zaboravite Up-

viji HBO hit, seriju Euforija, nije vam

town girls sa Dakotom Fening i Britani

promakao eklektičan stil šminkanja

Marfi. Teksas sa cirkonima, printom

glavnih junakinja. Zapravo, to nije ni-

i štepom u boji, uske top majice koje

šta novo. Palete senki u duginim bo-

dosežu do struka, plitke farmerke,

jama, sa prstohvatom sjaja i sedefa

kaiševi sa ogromnim šnalama i duga-

su bili osnova šminkanja. Imamo pi-

čke ešarpe! Da vam se zavrti u glavi

tanje za sve devojke koje su svoje-

od boja i sjaja, a govorimo o samo je-

vremeno brljale po maminom nese-

dnoj modnoj kombinaciji, ne više ode-

seru: Da li se samo nama čini da je

vnih premeta koje možete da uklopi-

šminka imala potpuno drugačiji miris

te. Dvehiljadite su decenija komplet

nekada? Umeci za kosu u boji koji čine

trenerki koje se nose i sa japankama

da izgledate kao da ste išetali iz kutije

126 | septembar


za lutke, da! „Nudle“ plava frizura Dža- odrastali kada se sve ubrzavalo, danas stina Timberlejka, pepeljasta kosa sa koristimo sve prednosti napretka. Motamnim pramenovima Kristine Agilere žemo reći da smo uzeli najbolje od oba (rečnikom dvehiljaditih - Xtina) koju je sveta! Iako zvuči kao paradoks, danas vešto iskopirala Kajli Džener circa 2016. je svet dosta liberalniji u svakom mogućem smislu, ali se čini da se prostor Ako pripadate mlađim generacijama, kritike znatno sužava, polje za kreatičitate ovaj tekst i pitate se – dobro, i vnu slobo du postaje sve uzanije, kvami imamo internet i mi igramo video litet opada usled masovne produkcije i igrice, visimo na društvenim mrežama, silne potrebe da se udovolji publici (ceo gledamo filmove i serije... u čemu su svet gleda u kreatore Igre prestola), a dvehiljadite tako posebne? Da budemo mi postajemo sve više nostalgični. Ako detinjasti – mi smo sve to prvi isprobali! vam ponestane ideja uvek možete da Rođeni smo pre nego što se svet po- se vratite deceniju i malo preko toga vezao u meri u kojoj je povezan danas, unazad, nećete se pokajati.

127


Putopis

128 | jul-avgust


Robert Dacešin

Ljudi čine putovanja

Intervju: Dejana Vukadinović Fotografije: riopricesaputovanja.com

129


P

utovanja se mere prijateljima, a ne kilometražom koja se pređe. O tome nam je govorio mladi Ba-

njalučanin, Robert Dacešin, putnik koji je posetio gotovo 50 država i koji je u septembru predstavio knjigu Pisma iz Južne Amerike u prepunoj bašti beogradskog kafića Polet. Ljudi su ti koji čine putovanja, rečenica je koju je nekoliko puta ponovio te noći. Vest da će o svojoj knjizi govoriti u Srbiji izazvala je brojne pozitivne komentare na društvenim mrežama. Da je interesovanje veliko, pokazuje i prepuna bašta Poleta te noći i pregršt pitanja koje je znatiželjna publika postavljala. Putovanja su strast koju nosi iz porodice i koju ne prestaje da neguje. Njegov najbolji „prijatelj“ je sajt Couchsurfing zahvaljujući kome je i bio u prilici da otkriva svet. Kako kaže, koristeći smeštaj preko ovog sajta, vi niste turista već putnik, a činjenica da imate prijatelje širom sveta jeste najveće bogatstvo. Nije posetio samo kontinent na kome žive koale, a trenutno to i nije na njegovom radaru.

130 | septembar


There can be miracles when you believe U početku beše blog, a danas ima i knjigu u koju je sakupio deo svojih avantura. Dugo je maštao da poseti Rio de Žaneiro, te je tako nazvao svoj blog (Rio priče sa putovanja). Svoj dečački san Robert je ostvario prošle godine kada se otisnuo na putovanje koje će potom pretočiti u knjigu. Velika očekivanja Rio je opravdao, jer je, kako kaže, to najlepši grad u Južnoj Americi koji ima mnogo da ponudi, od istorije do lepog provoda. „Veliki broj ljudi živi u zabludi da je Rio samo Kopakabana, Kip Isusa ili karneval. To je grad koji ima poseban životni stil. Ljudi su jako dobri. Inače, naša percepcija Brazila je potpuno pogrešna, jer je nama Brazil Rio, a to je zemlja unutar zemlje.“ Nasuprot Riju, Sao Paolo mu nije toliko „legao“. Kako objašnjava, to jeste grad koji ima više kompanija, samim tim i više mogućnosti za posao, ali nedostaje mu nešto drugo - taj brazilski pečat. Ono što ima jeste pregršt drugih kultura, pa se rečima mnogih, smatra drugim Japanom, budući da u njemu živi više Japanaca nego u Tokiju. 131


Pisma iz Južne Amerike Pisma iz Južne Amerike, njegova su prva knjiga. Ističe da mu je najveći izazov bilo samo pisanje. „Sam proces mi je bio bolji nego završena knjiga. Iznenadiš sam sebe, a tu je i komunikacija sa ljudima“, objašnjava Banjalučanin za naš časopis, dodajući da je ovo prvobitna verzija i da se ništa nije menjalo. Autentičan kontinent koji čuva svoju kulturu

Peru i Argentina su države koje bi takođe želeo da poseti, a sada to nije bilo moguće iz razloga birokratske prirode. Naime, kada imate pasoš Bosne i Hercegovine bez vize možete posetiti Brazil, Ekvador, Kolumbiju i Čile, ali da biste dobili vizu za druge države procedura je duža. Šaljivim tonom, naš sagovornik dodaje da smo mi iz Srbije srećniji po tom pitanju, jer je za naše državljane procedura jednostavnija. Očekivao je da je kontinent opasniji, s obzirom na to da se takva slika prikazuje u medijima. „Opasno je, ali nije toliko

Robert je u Južnoj Americi boravio tri me- strašno. Percepcija je loša. Tamo sam seca posetivši Boliviju, Kolumbiju, Brazil, se mogao opustiti“, priča Robert koji će Čile i Ekvador. Ovom, posve autentičnom u novembru krenuti u još jednu avankontinentu vratiće se ponovo.

turu, ovog puta na Istok.

„Kolumbiju želim videti ponovo. Nje sam se najviše i bojao, a tamo su mi

Put Dalekog Istoka

ljudi bili najsimpatičniji. Nekako mi je najviše legla. Južna Amerika je baš po- Laos, Kambodža, Indonezija i Filipini sebna. Da je najlepše nije, da je sigur- samo su neke od država koje će tom no nije nikako i toliko stvari ne štima i prilikom posetiti. Ovaj kontinent imao je toliko stvari ne valja, ali je opet toliko prilike da poseti i ranije. Vijetnam ga je autentično i kultura se čuva. U Ekvadoru oduševio. Nešto potpuno drugačije. U jenema turista. U Boliviji se engleski jezik dnom od ranijih intervjua rekao je da retko može čuti, jer nema potrebe za se u Vijetnamu može videti sto svetim“, priča naš sagovornik. 132 | septembar

tskih čuda.


133


nameri autora. Na tu

134 | septembar


Za ovo putovanje se ne priprema. Ne- deli i korisne savete koji se odnose i na kada je pre puta dosta čitao unapred, to kako da putujete bez mnogo ušteđeželeo da zna dosta o istoriji, kulturi, spo- vine, pronađete saputnika i pronađete menicima. Sada želi da se iznenadi. Želi svoju avanturu. da zna kako ljudi žive. Vrlo je moguće je da će i azijske avanture pretočiti u Danas se aktivno bavi digitalnim maknjigu.

rketingom, pa zbog prirode posla može da se posveti putovanjima budući da

Dok putuje on uči o svetu, ali i o sebi. nije lokacijski vezan za posao. Imao je Kako kaže, zahvaljujući putovanju čo- prilike da radi i kancelarijske poslove vek shvata šta želi, šta mu se sviđa, gde sa fiksnim radnim vremenom, ali u toj vidi sebe i koja mu je životna ideologi- ulozi sebe ne vidi. Radio je i kao međuja. Putovanje Južnom Amerikom ga je narodni teniski sudija na velikom broju naučilo da više ceni sigurnost. Ono što turnira iz ATP i WTA serije i sudio i veposebno izdvaja kao benefit putovanja likim imenima iz sveta tenisa. Prijatan, jeste socijalni kapital, odnosno mome- neposredan i veseo, Robert Dacešin, nat upoznavanja ljudi i ostvarivanje pri- avanturista je koji nesebično deli svoja jateljstava. Upravo socijalni kapital za iskustva sa ciljem da podstakne i druge njega jeste najbitnija stvar u životu.

da se otisnu u vlastite avanture. „Ništa nije nemoguće!“

Svetski putnik koji priča 5 jezika

Dvočasovna promocija završila se gromoglasnim aplauzom. Puna bašta po-

Poliglota je epitet kojim ga predstavlja- čela je da se prazni, dok je u vazduhu ju kao sagovornika. Govori pet jezika, ostala da lebdi lepršavost i slobodni, a španski jezik obožava, što je njegovo avanturistički duh, duh kontinenta o putovanje po južnoameričkom konti- kome je pre trideset godina pevala naša nentu učinilo znatno jednostavnijim.

pevačica predstavljajući nas na pesmi Evrovizije. „Brazil, Španija, Kolumbija,

Pored putopisa i zanimljivih reportaža Kuba i Amerika, samba, rumba, ča-ča-ča“ koje možete naći na blogu, Robert tamo 135


Ekologija

Oaza mira u Crnoj Gori Tekst: Dragana Ilić @_oatflake_ Foto: birdwatchingmn.org Tivatska solila

136 | jul-avgust


J

edinstven prirodni ptičji rezervat smešten na mestu bivše solane, između aerodroma Tivat i poluo strva Luštica čini slatko – slana oaza, Tivatska solila. Dobro očuvana geomorfologija i neposredna blizina mora čine ovo mesto posebno interesantnim za brojne ptice.

obali nakon 1968. godine i prvo takve vrste na Crnogorskoj obali. Solila su Emerald stanište Bernske konvencije i Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori - IBA. Na ovom područiju je registrovano čak 114 vrsta ptica, ali spisak nije konačan jer se svake godine registruje po nekoliko novih. Imajući

Daleke 1683. godine, područje na

na umu da je u Evropi do sada regi-

kome se nalaze današnja Solila bilo

strovano 526 ptičjih vrsta, broj pri-

je pod turskom okupacijom i koristilo

sutnih ptica na ovoj laguni čini više od

se za proizvodnju soli i tada je dono-

20 odsto ukupnog broja vrsta evrop-

silo čak 81 posto prihoda lokalnom

ske ornitofaune. Prisutne su patke,

stanovništvu. Prve podatke o slanim

čaplje, baljoške, više ptica iz familije

bazenima Tivatskih solila možemo

šljukarica i mnoge druge. Posebno se

pronaći još u srednjevekovnim spisi-

ističe značaj 11 vrsta iz Aneksa i Pti-

ma u kojima se opisuje njihov značaj

čje direktive EU, te nekoliko globalno

za privredu susednog grada Kotora,

ugroženih ptičjih vrsta kakav je na

koji je svoj prosperitet temeljio pre-

primer Fendak (Phalacrocorax py-

težno na proizvodnji i prodaji soli.

gmeus). Ovde možete videti i čaplju

Kada su slane močvare prestale da

kašikaru (lat. Platalea leucorodia,

služe svojoj svrsi, na to podneblje po-

engl. Eurasian spoonbill), koja ima

čele su da se naseljavaju ptice. Zbog

karakterističan kljun u obliku kašike

činjenice da su Solila postala stanište

i ćubu na glavi. Telo joj je prekriveno

ne samo brojnim ugroženim vrstama

belim perjem, dok su joj noge i kljun

ptica, već i vodozemaca i gmizava-

crne boje. Ona pripada porodici Ibi-

ca, 2007. godine bivaju zaštićena kao

sa i može dostići visinu do 1m i težiti

specijalni rezervat flore i faune. Time

oko 1kg. Čaplje kašikare žive u vlaž-

postaju prvo zaštićeno područje na

nim područjima, hrane se malim ri137


bama, žabama, rakovima, a ponekad

Centra za zaštitu i proučavanje ptica,

i vodenim biljkama. Gnezde se u šaši,

Solila su vremenom postala eko-turi-

grmlju i u gnezdima nisko nad vodom,

stička destinacija sa info punktovima,

a prema informacijama Centra za

centrom za posetioce, mostovima,

zaštitu i proučavanje ptica, u Crnoj

osmatračnicama, uslugom turističkih

Gori se gnezdi samo na ostrvu Para-

vodiča itd. Takođe, tokom godine se

tuk na reci Bojani gde je registrovano

organizuju i brojne edukativne radio-

32 para, navode iz rezervata Solila.

nice, a zainteresovani građani mogu zakazati besplatno turističko vođenje

Solila su izuzetno važna za očuvanje

kroz rezervat svakog radnog dana od

biodiverziteta, ne samo ptica i halofi-

8 do 16 časova putem e-maila Ukoliko

tne vegetacije, nego i insekata. Ovde

ste propustili letnji izlet u ovu slatko

je zabeleženo prisustvo oko 40 vr-

slanu oazu možda je pravo vreme da

sta vilinog konjica, retkih i ugroženih

sada razmislite o poseti i pripremite

vrsta insekata. Registrovano je i 14

se za zimsku akciju brojanja ptica na

predstavnika vodozemaca i gmizava-

planetarnom događaju koji se orga-

ca, od čega se na IUCN Crvenoj listi

nizuje već 52 godine za redom, a u

nalazi 10 ranjivih i 3 ugrožene vrste.

kome je Crna Gora uzela aktivno uče-

Vrste od posebnog interesa za zašti-

šće od 1991. godine. Cilj je prebrojati

tu na Tivatskim solilima su skadarska

ptice koje su vezane za vodena sta-

žaba Rana shqiperica i blavor Ophi-

ništa kao što su jezera, reke, močva-

saurus apodus.

re, obale, solane. Pored Crne Gore u ovim aktivnostima učestvuju još 142

Zahvaljujući dobroj saradnji Jav-

zemlje sveta, a ako poželite da budete

nog preduzeća „Morsko dobro” koje

deo ovog događaja dovoljno je da na

upravlja ovim područjem, Opštine

sajtu pronađete podatke za prijavu i

Tivat, Turističke organizacije Tivta i

pridružite se ljubiteljima ptica.

138 | septembar


139


Životni stil

Tekst i fotografije: Marko Popadić @ofucanimanastirskimacak

U bojama septembra

140 | jul-avgust


K

ad na pozornicu vremena stupi septembar mesec, koji mi je neko jednom prilikom opisao kao mesec koji u sebi ima sve – i leto i jesen, te lepote i jednog i drugog, sve postaje mirnije. Za mene su jul i avgust simbol jedne energije, snažne i intenzivno prisutne u svakom trenu, međutim, kada se sa avgusta list kalednara prebaci na septembar, on sa sobom donese i novu energiju koja je prisutna već od prvog dana ovog divnog meseca. U toj novoj energiji prepliću se mirisi i boje okupane novim svetlom, u njoj su sadržane sve čari kasnog leta i rane jeseni izmešane i poslužene na tacni od grubih komada bronze koje je na poklon septembru ostavio stari avgust i koje čekaju da se alhemijom pretvore u neke nove nijanse plemenitih boja i oblika.

Ponekad sa tom energijom koja svečano dolazi u naše živote, dođe i poneki miris što najavljuje kraj i početak pa ti svojom toplom notom zagolica nosnice i pomiluje po ramenu tamne puti koja je ostala kao uspomena na minuli jul; unese taj miris u naša srca i glave osećaj utehe, osećaj istovremene sreće i tuge zbog svega što se u prirodi dešava; i u nama probudi onu laganu neopterećujuću nostalgiju sa kojom ležemo i budimo se i sa kojom doručkujemo smokve i prezrelo grožđe na istoj onoj tacni od bronze.

Na kraju, septembar nam u svom malom koferu donese poklone koje oberučke prihvatamo; donosi zrele klipove kukuruza, polen poljskih trava što se poljima uz pomoć baršunastih krunica trske prenosi do dalekog horizonta posutog prašinom i mirisima doba koje se graniči sa nadnaravnim i u sebi poseduje sve - i leto i jesen.


Životni stil

Hariot Kezija Hunt

Tekst: Ana Stambolić @anastambolic

U dosluhu sa prirodom 142 | septembar


„Veliki napredak modernog doba je u isti mah i blagoslov i kletva za nas, u istoj meri kao što su to moralna, mentalna i religijska uverenja koja ovladavaju nad životinjskim u nama; ili životinjski nagon u nama koji preovlađuje nad inteligencijom i moralnim načelima. Pauk stvara otrov iz istog cveta u kome pčela pronalazi materijal za med.“ – Harriot Kezia Hunt Hariot Kezija Hunt bila je lekarka i reformatorka, važna figura u doprinosu razvoja medicine i ženskih prava devetnaestog veka, čiji metod lečenja, zasnovan na osluškivanju ženskih nevolja, odnosno „problema srca“ ruši ustaljena, uobičajena pravila koja vladaju u medicini. Rođena 1805. godine u Bostonu u porodici liberalnih društvenih i religioznih shvatanja, Hariot se obrazovala kod kuće. Mlada ostaje bez očinske figure što je navodi da sa sestrom otvori školu u njihovom domu zahvaljujući kojoj su izdržavale porodicu. Početkom 1830. godine sestra joj se ozbiljno razbolela, a lekari u Bostonu nisu bili u stanju da dijagnostikuju i izleče njenu bolest. Od njihovih tradicionalnih terapija koje su uključivale jake hemikalije, laksative i puštanje krvi ona je postajala sve slabija. U želji da joj pomogne, Hariot počinje da izučava brojne medicinske knjige tražeći u njima način da je izleči.

Tih godina u Bostonu je bilo mnoštvo lekara koji su praktikovali alternativnu medicinu, i koji su nastojali da izleče pacijente bez upotrebe lekova ili agresivnih intervencija. Među uspešnijima među njima bili su Elizabet i njen suprug Ričard Mot, koji su 1832. godine emigrirali iz Engleske i u Bostonu započeli svoju privatnu praksu. Hariot je odlučila da kontaktira bračni par i pokuša da uz njihovu pomoć spasi sestrin život. Njih dvoje su ih primili, dijagnostikovali sestri tuberkulozu i svojim tretmanima uspeli da je izleče. Podstaknuta ovakvim raspletom, Hariot počinje da se sve više interesuje za medicinu i alternativne metode lečenja. Međutim,


Svojim zalaganjem pomogla je da se osnuje nekoliko ženskih grupa posvećenih pružanju finansijske i moralne podrške studentima medicine, i na sve načine pokušavala da promeni krute stavove tradicionalne medicine, uključujući predrasude prema ženama i agresivne metode lečenja. Svojim primerom i naporima u borbi za prava žena pomogla je da se raskrči put prvoj generaciji diplomiranih žena medicinskih škola.


kako u to vreme nisu postojali fakulteti ni medicinske škole za žene, ona zajedno sa setrom počinje da proučava ovu nauku u kući Motovih. O tome koliko su bile uspešne učenice govori podatak da je Elizabet Mot 1835. godine otišla za Evropu ostavivši svoju uspešnu praksu sestrama. Slušajući savet Elizabet koja je verovala da je ženama lakše da o svojim zdravstvenim problemima razgovaraju sa ženama, nastavile su da razvijaju ovu praksu i da svu svoju pažnju posvećuju upravo njima. Svoju medicinsku praksu one zasnivaju na uverenjima da lekovi treba da budu prirodni, i da lekari imaju dužnost da pažljivo da slušaju svoje pacijente, te da ih razumeju, uteše i ohrabre. Odbacujući jake medikamente, koncentrisale su se na proučavanje fiziologije i na praksu dobre higijene. Zdrava ishrana, redovan odmor, vežbanje, fizička i mentalna hidgijena bili su ključan deo njihove metode lečenja. I upravo zahvaljujući ovoj metodi one stiču popularnost, pogotovo kada se radilo o histeriji i psihosomatskim bolestima čijem lečenju su pristupale sa velikom pažnjom, strpljenjem i saosećanjem prema pacijentkinjama. Nakon što je sestra 1840. godine napustila praksu kako bi se udala, Hariot nastavlja da praktikuje medicinu

samostalno. Ubrzo osniva Žensko fiziološko društvo u želji da stvori platformu na kojoj bi mogla da promoviše svoju metodu lečenja i da druge informiše o značaju zdravog života i mentalne higijene. Hariot je bila i prva žena koja se prijavila na medicinski fakultet na Harvardu. Prvi put se prijavila 1847. godine i tada su je odbili. Ohrabrena primerom Elizabet Blekvel, prve žene sa diplomom medicinskog fakulteta, 1850. godine Hariot ponovo aplicira. Ovoga puta njena prijava biva prihvaćena. Te godine su na fakultet primljena i dva afroamerikanca pa je prijava žene izazvala velike polemike. Većina studenata je protestvovala i od nje se zahtevalo da povuče prijavu, što ona i čini. Tri godine nakon incidenta Hariot dobija počasnu diplomu medicinskog fakulteta u Filadelfiji kao priznanje za svoj pionirski rad. Njeni neuspešni napori da se upiše na Harvard rezultirali su okretanju aktivizmu unutar pokreta za ženska prava.


U narednim godinama Hariot se sve više angažuje u borbi za ženska prava i nastupa na konvencijama i skupovima. Svojim zalaganjem pomogla je da se osnuje nekoliko ženskih grupa posvećenih pružanju finansijske i moralne podrške studentima medicine, i na sve načine pokušavala da promeni krute stavove tradicionalne medicine, uključujući predrasude prema ženama i agresivne metode lečenja. Svojim primerom i naporima u borbi za prava žena pomogla je da se raskrči put prvoj generaciji diplomiranih žena medicinskih škola. Hariot Kezia Hunt se tokom života borila za reforme kako u medicini tako i u drugim oblastima, posebno se zalagala za ukidanje ropstva i kao što je već rečeno, za bolju poziciju žena u dru-

štvu. Smatrala je da žene ne treba da se obrazuju za brak već i za život, za društvo. Na prvoj konvenciji posvećenoj pravima žena održanoj 1850. godine, pored Hariot publici su se obratili govornici poput Vilijama Lojda Garisona, Ernestin Luis Rose, Vendel Filips, Antoanete Braun Blekvel i Frederika Daglasa… Među mnogobrojnim doprinosima u borbi za ženska prava ističe se Hariotina pomoć u osnivanju škole dizajna u Bostonu koja je bila još jedna oaza koja je pružala mogućnost za zapošljavanje žena. Hariot je bila značajna figura na godišnjim konvencijama o ženskim pravima, a bila je prva žena iz Masačusetsa koja je javno protestovala protiv nepravde oporezivanja žena sa invaliditetom.


Medicinskom praksom i reformskim aktivnostima bavila se sve do svoje smrti 1875. godine. U njenu čast, čuvena afroamerička vajarka Edmonija Luis, uradila je statuu grčke boginje zdravlja, Higije koja se nalazi na njenom grobu. „Svaki pojedinac, poput statue, razvija u svom životu zakone harmonije, integriteta i slobode; ili pak one deformiteta, nemorala i ropstva. Želeli mi to ili ne, svi stvaramo sopstvene slike u životima koje živimo.“


Životni stil

Opsesija srecom i potreba da je izmerimo

Tekst: Merima Aranitović

Tekst: Marija Radojković


D

a li vam se dogodilo da se jednog jutra probudite i pomislite – ne mogu više da živim u ovoj pozitivi? Ili da gotovo pobegnete sa nekog druženja zato što se priča pretvorila u klub – toliko smo srećne da ne znamo šta ćemo od sebe? A vi osetite da je sve to oko vas prilično nategnuto, da ta nazovi ,,dobra vibracija” samo čeka trenutak da pukne kao prenategnuta žica na gitari?

sam srećna. Ali imam toliko energije da pomažem, da radim, da osmišljavam i istražujem.

Sreća je opuštena. To su trenuci u kojima možemo da nosimo čitav svet, a da ne osetimo težinu. Ne merimo je niti upoređujemo. Svesni smo njene apstraktnosti i različitosti od čoveka do čoveka, ali i kod nas samih. Nije svaki put njeno ispoljavanje isto, ali je efekat sličan - jednostavnost življenja koja se dostiže i postiŠta nam se to desilo da moramo da že samo kad smo srećni. verbalizujemo jedno osećanje koje Da li je sreća trajno stanje? se označava (gramatički) imenicom koja je apstraktna? Sreća ima svoju definiciju u psihologiji, ali sreća nije Odgovor je prilično jednostavan – ne, merljiva, nije opipljiva, nije razmetljiva. nije. Svačiji život se sastoji od kraćih ili Sreća je jednostavno stanje u kom se dužih perioda sreće i tuge (ili patnje). osećamo dobro. Ništa nam ne fali i ne I to je normalno i prirodno. Naravno traži da vičemo na sav glas. Ne traži da bismo svi želeli da ovo pozitivno da je stavljamo na bilborde. Sreća je stanje bude jedino u kom se nalazimo stanje u kom jednostavno uživamo. i, baš iz te težnje često propustimo Blaženi smo i u svom svetu u kom je trenutke opuštenosti i jednostavnosti sve dobro i potaman. jer upadnemo u fazu brige ne dozvoljavajući sebi da se radujemo jer se brinemo da ćemo biti kažnjeni i da Sreća ne traži izraz će nam lepo osećanje biti oduzeto. Kada sam razmišljala o sreći – prvo Brinemo koliko ćemo još biti srećni. što mi je palo na um jeste da sam Može li ta sreća da bude još veća? najmanje kreativna baš u fazama kada Da li negde grešimo jer nismo srećni sam srećna. Nema tu šta da se piše. kao svi oni što nas svojom srećom Nemam neku inspiraciju da se bavim bombarduju s društvenih mreža? fotografijom. Moja najveća želja u tom stanju jeste da živim. Punim plućima. Onda nam neminovno dođe period Bez objašnjavanja, bez ograda. U tom patnje. Nešto se dogodilo. Raspon je stanju nemam potrebu da idem od širok – od promene posla, ostanka bez osobe do osobe i ponavljam – o, kako istog, odrastanja dece, razdvajanja od


partnera, selidbe ili odlaska u drugu zemlju, traženja posla, gubitka bliskih ljudi. Sve su to normalne faze koje prekidaju sreću, traju neko vreme, pa, kad se ove stvari vrate na svoje mesto opet se otvara prostor za sreću. Ali, umesto da patnju ili tugu prihvatimo kao fazu, mi se brinemo da li će to stanje zauvek trajati. Kako izaći iz svega toga? Da li je to zaslužena kazna jer ste bili srećni u nekom periodu života? Takve misli nas vuku u anksioznost. Šta utiče na naš faktor sreće? Kad govorim o faktoru sreće, govorim iz iskustva Bahovog praktičara i nekog ko je u svakodnevnoj interakciji kako sa klijentima, tako i sa svojim učenicima, kolegama... Sve češće čujem rečenicu – ja nisam srećna. Ne znam gde je nestala sreća. Ili bolje da se više ne smejem jer me uvek sustigne neka nesreća... Kada zađemo malo dublje u razgovor – gotovo ni za jednu od tih osoba ne biste rekli da je nesrećna. Ni ona sama ne ume da vam navede koji su to kriterijumi zbog čega tvrdi da ne živi na istoj adresi sa srećom. No, ono što sigurno

zna svaka od njih jeste da joj nešto nedostaje. Nešto što se kao zajednički imenitelj kod svih pojavljuje jesu prevelika očekivanja. Bazirana na filmovima koji insistiraju na srećnom kraju, na pričama u kojima je pouka da ako se ponašamo na određeni način kraj mora biti srećan, na objavama na društvenim mrežama u kojima neko stalno „viče” kako je srećan, kako je najzad osetio sreću. Na činjenici da se nudi toliko kurseva i radionica koje mogu da nas nauče sreći. Potreba za harmonizacijom osećaja sreće Koje okolnosti nam prvo padnu na pamet kad pomislimo na osobe koje se žale na nedostatak sreće? Prvo pomislimo da najviše problema imaju siromašni, ljudi socijalno izolovani (bolesnici, zatvorenici...) ili oni koji su imali neki negativan životni događaj. Međutim, istraživanja su pokazala da je preterana briga postala jedan od važnih faktora koja „tera” sreću iz naših života. Kad se briga otme kontroli, osoba upada u razne emocionalne i mentalne disbalanse. Ono sa čim se Bahovi praktičari najčešće



susreću jeste anksioznost nastala zbog preterane brige (psiholozi brigu (zabrinutost) definišu kao anksiozno razmišljanje o budućnosti). Još neki od disbalansa koji su povezani sa zabrinutošću jesu poremećaj u ishrani, alkoholizam, zavisnosti, kao i nesanica. Kako vratiti sreću u svakodnevicu? (iz ugla Bahovog praktičara)

nedostatka sreće, logično je da ćemo raditi na otklanjanju uzroka koji nas drže u stanju brige. Promena ugla gledanja na stvari, promena uverenja, pokretanje energetskih tačaka – da bi energija kroz njih slobodno tekla, otkrivanje i prevazilaženje uzroka koji nas drže u stanju straha i brige jesu put ka sreći.

Otklanjanje emocionalnih i mentalnih blokada posredno otklanja i blokade u našem fizičkom telu. Kada otkrijemo Ako znamo da su briga i zabrinutost uzrok brige, šta ga „hrani” onda je put tako duboko povezani sa osećajem ka harmonizaciji relativno lak. Ne uvek


kratak, ali upornost i volja da se izazovi drugačije, kada se oslobodimo večite prevaziđu, uz podršku, između ostalog zabrinutosti, tada se i sreća vraća u naš život. Bitno je i da naučimo da i Bahovih kapi, vodi sigurno ka cilju. su sreća i tuga (patnja) dva lica istog Bahov praktičar i Bahove kapi poma- novčića i da nijedan ne traje doveka. žu da ne posustanemo, da hrabro Učimo da u sreći uživamo, a da iz druge preispitamo svoja uverenja i vidimo strane novčića izvučemo neki nauk, da li su dobra za nas ili ne. Bahove ka- učvrstimo sebe i dočekamo da se isti pi čiste blokade i time nam učvršću- ponovo okrene na srećnu stranu. I, na ju veru, istrajnost, spremnost da kre- kraju, šta je važno da imamo na umu? nemo iz početka, da se dignemo kad Da manje brinemo, i dopustimo sebi padnemo. Kad počnemo da mislimo da što više uživamo u periodima sreće.


pratite nas plezirmagazin.com plezirmagazin.net


Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.