Plezir magazine #99/100

Page 1

Maj/Jun 2022. Broj 99/100

PleziR m a g

a

z

i

n


Uvod

Da li je baviti se umetnošću danas već samo po sebi čin aktivizma? Ko su angažovani umetnici i kakav je domet njihovog delovanja? Koliki je potencijal aktivizma u svetu ogrezlom u korupciju? Kakve su posledice ne ulaganja u kulturu? Možemo li određene uskraćenosti današnjeg doba tretirati kao prednosti budućnosti? Zašto je majka kučka? Kakva je uloga nastavnika u oblikovanju mladih ljudi da spoznaju svoju svrhu? Kakve zaključke bi o našoj civilizaciji doneli ljudi ili neka druga bića koja bi nas otkrila za 500 godina? Da li su plastične flaše, kese i maske artefakti našeg vremena? Koja je razlika između življenja srećnog i življenja smislenog života? Ovo je samo deo pitanja kojima smo se bavili u jubilarnom, stotom broju Plezira. Na neka smo donekle dobili odgovore, a o drugima nastavljamo zajedno da razmišljamo i diskutujemo.

Teodora Kovrlija, Plezir magazin

2

maj/jun


050

072 Autor je prisutan

080

Modni Plezir Marija Ivanković Jurišić

128 Marija Kozomora

Napuljski dnevnici

096

120

140

Završena m(N)oć muzeja

176 Imersivna umetnost i MASIMILIANO SIKARDI

184 Pero je moćnije od mača

192

EKO DIZAJN

ŽIVOTNI STIL ŽIVOTNI STIL

158

KNJIŽEVNOST

Ljubica Kubura

Muzej – mesto gde se vreme pretvara u prostor

KNJIŽEVNOST

Hokusai

KULTURA

108

KULTURA

066

UMETNOST

UMETNOST

Plezir ritual Ivana Marinković

150

KOLUMNA

Lidija Delić i Ivan Šuković

102

AYELEN

KNJIŽEVNOST

034

UMETNOST

Ivan Ergić

Javorka Đurić maple.things

Sa ilustracijom na ti

KNJIŽEVNOST

026

058

MODA

Nagrade za režisere fantomskog pozorišta

Šejla Kamerić

MODA

016

UMETNOST

Danijela Pivašević Tenner

PUTOPIS

UMETNOST

KNJIŽEVNOST

KNJIŽEVNOST

UMETNOST

008

UMETNOST

Online špartanje

UMETNOST

Sadržaj Bereginje

198

Budi pčela svom cvetu

204 Žene koje su umešnošću reči i aktivizmom menjale sve(s)t

208 Roman Žarka Radakovića Putovati

218 Putovanje je umetnost

228

3


redakcija

Teodora Kovrlija

Nina Simonović

Bojana Đuričić

Marko Vajović

Milena Goševski

PleziR 4

maj/jun

Andrijana Kovrlija


Sofija Mirčetić

Nevena Pajić

Sara Savčić

Ljiljana Kostić

Vesna Belušević

Verica Nemet

Merima Aranitović

Irina Markić

Anamarija Prgomet

Jelena Jović

Vladislava Milovanović Milošević

Zvjezdana Gvozdenović

Nikolina Gavrilov

Bojana Fužinato

Anđela Gažević

5


Devojka sa naslovnice Ana Marija Grbić Ispričaj nam nešto o sebi. Zovem se Ana Marija Grbić, imam psa koji ima tri imena (Topola, Kucili i Sotona), pišem knjige, gledam

Omiljeni dnevni Plezir?

košarku i verujem u to da hrana leči sve.

Omiljeni dnevni Plezir je odlazak na

Foto: Milena Goševski

pijacu. Šta radiš kada ne radiš ništa? Kad ne radim ništa pokrijem se preko glave i zamišljam kako sam poznata košarkašica. Preporuka za čitanje/gledanje/slušanje. Preporuka za čitanje Miloš Živković roman Košmarnik, za gledanje Man and Chicken, a za slušanje Mi plačemo iza tamnih naočara.

6

maj/jun


#plezirekokoraci #ponedeljakbezplastike #utorakbezmesa #slavinesusredom

#četvrtakzaljude #petakupatikama

#uradisamvikend

7


U novom špartanju delim crtice koje će i vama bar malo zazeleneti i ulepšati svakodnevicu.

Pripremila: Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija 8


9


Senzorna ekologija je tema koja me u poslednje vreme sve više okupira. Zato s oduševljenjem sa vama delim link do videa na kome korejska konceptualna umetnica Anik Ji - Anicka Yi (koju je naša publika imala priliku da upozna na 57 Oktobarskom salonu u Beogradu) govori o svojoj izložbi Metaspore u izložbenom prostoru Pirelli Hangar Bicocca u Milanu. Anik je poznata po tome što baveći se aktuelnim društvenim temama u saradnji sa naučnicima stvara umetnička dela koja mogu da se osete – dodirnu i pomirišu. Dijalog između arhitekture, umetnosti i bakterija, deo je koncepta koji umetnica istražuje poslednjih godina. „With smell, you can’t be disinterested because it forces you to engage on a corporeal level,” objašnjava ona.

10

maj/jun



Sve ređe imam vremena za otkrivanje podkasta, i strpljenja za slušanje, međutim podkast za koji verujem da vredi sačuvati pažnju je Reseed koji je zamišljen kao mesto susreta različitih ljudi koji razmišljaju o popravljanju odnosa sa prirodom. Vodi ga i uređuje Alis Ajrin Vitaker (Alice Irene Whittaker), autorka koja sopstvenim primerom pokazuje kako uskladiti potrebe savremene porodice u prirodnom okruženju. Među epizodama koje vam najpre preporučujem da poslušate su A Web of Relationships razgovor sa dr. Elizabet Sovin (Dr. Elizabeth Sawin) naučnicom, aktivistkinjom i osnivačicom instituta Multisolving Institute, zatim Generation Dread’s Search for Emotional Resilience sa Brit Vrej (Britt Wray) autorkom knjige Generation Dread, i epizodu Reflecting Climate Grief Through Music u kojoj gostuje umetnica Tamara Lindeman (Tamara Lindeman) – the weather station.

12

maj/jun


13


Neizmerno me raduje činjenica da ću do kraja godine imati u rukama primerak We are the ARK Meri Rejnolds (Mary Reynolds) – poznate pejzažne dizajnerke, vrtlarke i eko aktivistkinje fokusirane na regeneraciju prirodnih, divljih staništa. Knjiga izlazi pred kraj oktobra i biće prava poslastica kako sadržinom tako i vizuelno, budući da ilustracije potpisuje fantastična Rut Evans (Ruth Evans). Meri sam vam već više puta pominjala, a ukoliko do sada niste imali priliku, predlažem vam da dok knjiga ne stigne obavezno pogledate divan filmić Dare to Be Wild koji govori o njenim počecima.

14

maj/jun


Poslednja preporuka u ovom javljanju je preporuka za dokumentarac The Seeds of Vandana Shiva. Ovoj revolucionarki verujem da nije potrebna najava, dovoljno je da kažem da korporacije poput Monsanta nisu uspele da utišaju njen glas.

15


Danijela Pivašević-Tenner, samostalna izložba “Disposable life” ©VG Bild-Kunst, Bonn 2022.

Umetnost

Intervju: Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija Fotografije: Anna Katharina Rowedder


Nakon razgovora sa mojom gošćom, dugo sam razmišljala o vremenskim kapsulama (projektu koji ona sa svojim studentima trenutno sprovodi), i simbolično, reprezentaciji našeg vremena generacijama koje će doći mnogo posle nas. Arheolozi su pre par godina pronašli brod koji se potopio pre dve hiljade godina a u njemu je bilo oko 4000 amfora koje su stari Grci koristili za transport ulja i drugih tečnosti. Ove hatošću. Plastične čaše koje koristimo vredne artefakte, naši preci su koristili jednokratno, hiruške maske, plastične jednokratno, jer im je bilo mnogo jed- slamčice i kese, postaju deo naše zanostavnije da naprave nove nego da ostavštine, a upravo ovaj problem je transportuju prazne nazad pa ih ispo- jedna od tema kojima se kroz svoj rad četka pune. Neke stvari se nisu prome- bavi moja gošća, ekološki osvešćena nile, i ljudi za sobom ostavljaju trag u umetnica i predavačica na Univerzitetu prirodi s tom razlikom da smo neka- u Berlinu, Danijela Pivašević Tenner. da pravili svoje predmete od materija- Danijela je baš prepoznatljiva po tome la koje bi pronašli u svom okruženju, što svoje velike nepečene instalacije, pa uticaj koji su oni imali na životnu na kraju „izložbenog života” reciklira, a sredinu nije bio devastirajući kao što radovi, iako su suštinski kratkotrajnog je danas kada smo ovladali tehnolo- daha u fizičkoj realnosti, kroz ideju i pugijom ali ne i svojom pohlepom i ba- blikacije nastavljaju da žive.

17


Neposredan povod za naš razgovor publike je bio da prirodnom materijalu je tvoja nova izložba „Disposable life” treba svega 5 minuta da se razgradi, („Za jednokratnu upotrebu“) koja je dok predmetima (u ovom slučaju čaotvorena u parku skulptura fondacije šama od plastike za jednokratnu upoHerbert Gerisch-Stiftung. Ovom po- trebu) koje ljudi bacaju u prirodu, treba stavkom analiziraš savremeno potro- i oko 100 godina za njihovo potpuno šačko društvo koristeći svakodnevne razlaganje. predmete kojima oduzimaš funkciju. Na koji način će posetioci moći da se U međuvremenu je otvorena i tvoja „povežu“ sa svakodnevnim predme- nova postavka „Iz jednog odliva” u Eitima čija je jedina funkcija da budu senkunstguss muzeju. O kakvoj poupotrebljeni svega nekoliko trenuta- stavci je reč? ka pre nego što budu odbačeni? U pokrajinskom muzeju sam dobila priNa otvaranju izložbe sam izvela per- liku da direktno intervenišem u njihoformans, koji je sudeći po reakcijama voj stalnoj postavci koja obuhvata rani publike doveo do „povezivanja”. U ci- 19. vek. Muzej se bavi istorijom livelindar od pleksiglasa sam poređala u nja metala na severu Evrope. Bila sam porcelanu izlivene jednokratne čaše za iznenađena kada sam dobila poziv, da bubble tea (čajni napitak, koji je ovde baš u tom specifičnom muzeju imam već godinama vrlo moderan a servira samostalnu izložbu. Direktori muzeja i se u jednokratnim plastičnim čašama kuratorka su pošli od činjenice, da se i sa slamčicama). Dodatkom male koli- metal i porcelan obrađuju istim procečine vode, počeo je proces razgrađiva- som livenja. Posle obilaska muzeja, bilo nja porcelanskih čaša nazad u izvorno mi je jasno da ću morati da prilagodim stanje materijala. Ceo performans je estetiku mog rada muzeju. Zbog toga trajao oko 30 min.

sam za njih napravila specijalnu antracit crnu glazuru, koja je identična nji-

Proces razgradnje se vidi i u filmu koji hovim eksponatima od metala. Među traje oko 5 min. Jedan od glavnih utisaka eksponatima iz 19. veka, urađenim sa 18

maj/jun


neverovatnom zanatskom preciznošću, intervenisala sam sa svakodnevnim objektima koje sam našla na ulici. Od njih sam napravila gipsane forme a zatim sam sve te odbačene (plastične flaše, čaše za bubble tea, jednokratne čaše za kafu i maske). Tako da su radovi estetski povezani kroz identičnu površinu, dok banalitet svakodnevnih objekata dolazi do još većeg izražaja kroz prefinjeni zanatski rad objekata iz kolekcije. Beogradska publika je poslednji put imala priliku da se susretne s tvojim radom 2019. godine u KC Grad na prostornoj instalaciji van prostora Out of Space koja se bavila džentrifikacijom, odnosno otimanjem dela grada od građana, a o kojoj su i čitaoci Plezira imali priliku da saznaju direktno od tebe. Ima li najava za neko novo gostovanje u Srbiji? Na žalost, za sada nema nikakvih poziva, ali uvek se radujem mogućnosti rada i istraživanja na određene teme u Srbiji.

Danijela Pivašević-Tenner, samostalna izložba “Disposable life” ©VG Bild-Kunst, Bonn 2022, Foto: Anna Katharina Rowedde

svakodnevne objekte reprodukovala

19


Kako je pandemija uticala na tvoj rad zemlju, čime smanjuješ karbonski i da li je uticala na izbor tema kojima otisak, budući da tehnika izlivanja u se baviš?

glini ne zahteva pečenje na visokim temperaturama i samim tim se sma-

U principu teme se nisu promenile. Prvi njuje emisija ugljen-dioksida, a pomeperiod pandemije mi je ulio nadu da nuta tehnika ti omogućava da reciklito može da bude novi početak (politič- raš i iznova koristiš isti materijal. Ana ki, ekonomski), ali mislim da smo kao Prvački, veoma uspešna konceptualglobalno društvo i tu šansu prokockali. na umetnica poreklom sa naših prostora čiji rad veoma cenim, svojevreOd početka moje karijere bila sam slo- meno je rekla da umetnici ne moraju bodna umetnica, što sa sobom nosi po- sprovesti svaku svoju zamisao u delo i priličnu nesigurnost. Međutim, baš u da imaju moralnu obavezu da više komomentu kada je korona počela, dobi- riste imaginaciju. Budući da si godinala sam posao na Univerzitetu, a samim ma radila kao umetnička direktorka tim socijalnu i materijalnu sigurnost. U programa „Umetnik-keramičar na reNemačkoj je sa jedne strane umetnič- zidencijalnom boravku“ za Kunstlerkim radnicima pandemija dala do zna- haus u Nojminsteru, a od 2020. vodiš nja koliko su nerelevantni za sistem keramičku radionicu na Univerzitetu (izuzetak su bile neke pokrajine koje umetnosti u Berlinu, kako bi opisala su nešto izdašnije finansijski potpoma- ekološku svest među mladim umetnigale svoje kulturne radnike), dok je sa cima, da li razmišljaju u ovom pravcu? druge strane pandemija ostavila traga na psihičko zdravlje mnogih ljudi, pa su Što se tiče keramičkih materijala, mimnogi pojedinci za sebe otkrili značaj i slim da ceo proces otrežnjenja ide vrlo izuzetnu važnost umetnosti.

sporo. Keramika sa sobom nosi veliko breme tradicije, tu mislim i na sve njene

Među retkim umetnicama si koje svo- tradicionalne tehnike. Da bi se shvatijim radom skreću pažnju na problem la višeslojnost keramike, mora se proći prekomernog iskopavanja gline zbog kroz višegodišnji naporan rad. Jasno mi čega u svom radu koristiš nepečenu je da neke kolege žele da izgrade svoju


21

Danijela Pivašević-Tenner, samostalna izložba “Disposable life” ©VG Bild-Kunst, Bonn 2022, Foto: Anna Katharina Rowedde


nišu nekom specijalnom tehnikom (ima Voda je jedna od tema kojima si se bakolega koji zarad toga peku jedan obje- vila u svom radu u nekoliko navrata, kat i po 10 puta). Mislim da materija- a zapažena je bila postavka iz 2021. li kao što su zemlja, glina, porcelan…. godine kada si u okviru projekta keranude pregršt mogućnosti. Oni su više- mičar u rezidenciji prikazala instalacislojni. Oni su za mene životna filozofija. ju „Sorry, no water today” koja skreće Od vlažnog do suvog objekta/materijala pažnju na jedinstvenu prirodu Balkatranzicija je podugačka. I baš u svim tim na i ljude koji pokušavaju da je sačufazama, najviše volim da posmatram i vaju. Da li je ova tema specifičnost za osluškujem materijal. On još diše, živi i korumpirana društva poput srpskog pokazuje koju snagu priroda poseduje. ili je bahatost prema prirodnim dobriPečeni objekat je za mene konzerviran a ma globalni problem? I kako umetnici samim tim i „beživotan”. Moje velike ne- i umetnost mogu biti inicijator propečene instalacije, na kraju „izložbenog mena? života” recikliram. Svi ti radovi su faktički kratkotrajnog daha, ali ideja je ta koja Da, taj rad je skrenuo pažnju na male je realizovana i kroz publikacije i druge hidroelektrane (MHE) na prostoru Balkanale prisutnosti živi svoj život. Tako kana. One su u zapadnoj Nemačkoj da samo mogu da se složim sa konsta- imale kratak procvat u sedamdesetim tacijom koleginice Ana Prvački.

godinama prošlog veka. Mislim da jeste veliki problem korumpiranost i druš-

Posle dve godine predavanja na Univer- tva ali i dvoličnost zapada. Ja na planezitetu u Berlinu, primećujem da sve više tu gledam kao na jedno mesto, jednu mojih studenata razume i prihvata moju kuću za sve nas. Iako mi je trenutno filozofiju o nepečenom materijalu, što me sedište života u Nemačkoj, u kojoj se mnogo raduje! Osnovni kurs keramičkih definitivno velika pažnja posvećuje pritehnika ovog semestra moji studenti su rodi, na šta sam mnogo ponosna, ali počeli sađenjem biljaka u našoj bašti. ne mogu biti bezbrižna, ako ista ta NeOvim činom otpočinje proces senzibili- mačka (vlada) štiti svoj litijum ali im je zacije i na vrlo simboličan način vraćaju u redu da kopaju litijum npr. u Srbiji. Ili nešto zemlji, za materijale koje koriste. primeri izvoza đubreta u Afričke zemlje 22

maj/jun


ili Indiju, gde je poznato da oni to ne stavke uključiš lokalno stanovništvo. obrađuju po nemačkim standardima, Čemu te je ovakav vid rada naučio? već spaljuju ili bacaju u more. Mislim da su umetnici samo jedan mali deo u Rad u grupi, deljenje informacija i relancu. Svi treba da preuzmemo odgo- sursa je prisutno od početka moje vornost, da pođemo od mikro nivoa, umetničke prakse. Mislim da je koren od malih svakodnevnih koraka. Ono toga u mom vaspitanju i društvenim što ovde zapažam je da se veliki napor okolnostima iz kojih sam ponikla. Moji ulaže u edukaciju dece u vrtićima, pa mnogobrojni umetnički boravci su mi onda i kroz školski sistem.

prvenstveno omogućili da upoznam razne lokalne gline, porcelan i slično,

Imala si priliku da izlažeš širom sveta, što je za mene neverovatno bogatstvo. a ono što je karakteristično za tvoj rad Drugo je tematskog karaktera, pošto je da gde god se nalazila nastojiš da se gotovo uvek obrađujem neke lokalne

Danijela Pivašević-Tenner, samostalna izložba “Disposable life” ©VG Bild-Kunst, Bonn 2022, Foto: Anna Katharina Rowedde

povežeš sa okruženjem i u svoje po- teme, intenzivan boravak i razmena sa

23


lokalnim umetnicima i stanovništvom, na sam da učestvujemo na ovogodišomogućavali su mi uvek uvid u auten- njim Dokumentima u Kaselu. Naš rad tičnu sliku stvari.

je hipotetička pretpostavka, šta ako našu civilizaciju otkriju za na primer

Odakle dolazi najveći potencijal za 500 godina, neki novi ljudi, bića ili ko društvene promene po tvom mišlje- god već. Kako bi artefakti današnjice nju?

njima mogli da deluju i da im pomognu da rekonstruišu naše doba. Taj perfor-

„Budite promena kakvu želite da vidite mans nazivamo „Vremenska kapsula”. u svetu“ - Gandi. Bitan je kontinuiran To smo već izveli na dva mesta u Nerad na sebi i generacijama koje dola- mačkoj i sada je usledio poziv iz Kaseze. Na mladima svet ostaje, ali oni sami la. Posto je kurator ovogodišnje Dokunisu dovoljni. Ulaganje u obrazovanje mente Indonežanski kolektiv, kojem je je najbitnije, a da bi ono dalo plodove, u fokusu razmena dobara, odlučili smo moraju se ustanoviti prioriteti i ciljevi da od univerzitetske gline, koja se već gde želimo da idemo kao društvo.

30 godina reciklira i od lokalne zemlje napravimo unikatne tanjire. Svaki od

Na kakvim projektima ćeš biti angažo- tanjira tematizuje neki problem današvana u narednom periodu?

njice. Tokom trajanja Dokumente razni učesnici i kolektivi će imati priliku

Trenutno, pored semestra koji se zaku- da koriste svakodnevno ove tanjire, da vava, sa kolektivom koji je sačinjen od bi ih na kraju manifestacije zakopali u mojih studenata i apsolvenata pozva- „vremensku kapsulu”.


Danijela Pivašević-Tenner, samostalna izložba “Disposable life” ©VG Bild-Kunst, Bonn 2022, Foto: Anna Katharina Rowedde

25


Književnost

Piše: Irina Markić @hasanaginica_


Istinski ljubitelji književnosti sigurno zapleta, roman otkriva stare porodičsu ispratili dodelu Međunarodne na- ne tajne kroz niz digresija, uz nezaograde Booker 2022. godine. Nakon što bilazne nalete kakofonije različitih prismo propratili lokalna dešavanja na povedačkih glasova. Na kraju, čak će i književnoj sceni (i istim se radovali kao vrata, zidovi i vrane progovoriti. Neka „Deca“), sada možemo da „zadenemo“ poglavlja obiluju britkim, oštro ispeglabookmark u pobednički roman od 700 nim rečenicama, dok su druga prepuna strana, Gitadžali Šri Tomb of Sand. Ovo vijugavog narativnog tona koji preispije prvi roman preveden sa hindu jezi- tuje granice – ne samo nacionalne, već ka (prevela Dejzi Rokvel) koji se našao i krute granice međuljudskih odnosa. najpre na široj, potom i na užoj listi nominovanih, i na kraju i odneo ovogodiš- Sa druge strane, istina je da isti taj boonju pobedu. Dok sa nestrpljenjem če- kmark ne možemo baš da zadenemo u kamo koji srpski izdavač će prvi uhvatiti bilo koje izdanje, s obzirom na to da na Thomb of Sand, možemo ukratko reći meniju srpskih prevoda nemamo doo čemu govori ovaj pobednički roman. stupno baš sve, ipak, smatrali smo da Rečenice Gitadžali Šri vas uvlače u ro- je ovo pravo vreme da se osvrnemo na man koji je prepleten lokalnim i uni- ovogodišnji Bookerov meni i sagledamo verzalnim. Umesto konvencionalnog presek savremene svetske književnosti.

27


Međunarodna nagrada Booker važi za jednu od najprestižnijih nagrada na

Pasionirani čitaoci dobro znaju da nam

svetu, a dodeljuje se svake godine za

je celokupno stvaralaštvo Olge Tokar-

roman objavljen na engleskom jeziku.

čuk godinama unazad dostupno, počev

Ove godine u najužem izboru našlo

od „knjiga Nolitovih“ - U potrazi za Knji-

se 6 romana sa 3 kontinenta, prilično

gom (Nolit 2002), Dnevna kuća, noćna

izazovnih i obimnih dela iz Argentine,

kuća (Nolit 2002), Svirka na mnogo bub-

Južne Koreje, Indije, Norveške, Japana

njeva (Nolit 2004), Beguni (Paidea 2010),

i Poljske:

Pamtivek i druga doba (Paidea 2013), Vuci svoje ralo po kostima mrtvih (Kultur-

Cursed Bunny Bora Čang

ni centar Novog Sada 2014), Knjige Ja-

A New Name: Septology VI-VII Jun Fose

kovljeve (Službeni glasnik 2017), Bizarne

Heaven – Mieko Kavakami

priče (Službeni glasnik 2020), Ana In si-

Elena Knows – Klaudia Pineiro

lazi u Donji svet (Službeni glasnik 2020) i

Tomb of Sand – Gitadžali Šri

Izgubljena duša (Službeni glasnik 2020).

The Books of Jacob – Olga Tokarčuk

Ne možemo da ne podvučemo da sve ove knjige možemo da poređamo na

Za ovo izdanje Plezira izdvojili smo polj-

police zahvaljujući prevoditeljki Milici

sko-švedski duet od dva autora koji

Markić koja je zaslužna za prevod svih

pored žanrovske raznovrsnosti, poli-

Olginih romana kod nas. Dana 10. ok-

tičkog i socijalnog aktivizma, mnogo-

tobra 2019. Tokarčukova se pridružu-

brojnih priznanja i nagrada, slove i za

je grupi poljskih nobelovaca: Sjenkjevi-

najvažnije savremene i svetske autore.

ču, Rejmontu, Singeru, Česlavu Milošu

Danas govorimo o Olgi Tokarčuk i Junu

i Šimborskoj. Opet, ako smo mislili da

Foseu.

je tu kraj, izgleda da nije.

28

maj/jun


Ako još uvek niste imali priliku da se ku, ženu, sestru ili ćerku i nemoguće je susretnete sa „knjigama Olginim”, nije da je žena ponestalo u životnim dogazgoreg spomenuti da je Tokarčukova đajima. Osim ako je to priča u životu u dobro poznata i po svom aktivizmu – vojsci ili u muškom monaškom redu. pored toga što je česti kritičar konzerva- Odsustvo žena u pisanoj istoriji na taj tivne Poljske vlasti i politike, ona je i feministkinja, vegetarijanka i zaštitnica prava životinja. O sticaju okolnosti koje vode do neočekivanih posledica u vidu knjige, Tokarčukova je dala obiman intervju u oktobru 2014: - Knjige Jakovljeve jesu istorijski roman napisan s punom svešću da je obavezujuća istorijska naracija nešto iskonstruisano i uvek iznova konstruisano. Nikada ne bih, recimo, poverovala u realnost zaneu istorijskim događajima, a ipak, u glavnim izvorima one se pojavljuju na margini i nemaju neki naročit značaj. Svako živ ima maj-

foto: Jacek Kolodziejski

marljivog prisustva žena


način dospeva u udžbenike, i držim to ga ko piše. Istorija je jednostavno besza odliku patrijarhalnog mentaliteta konačna interpretacija stvarnih i zamišljekoji žene ne vidi, njihovo učešće ne za- nih događaja iz prošlosti, što nam omopisuje. Našla sam za njih mesta u svojoj gućava da zapazimo u njoj svaki taj smipovesti, vešto skupljajući svaku mrvicu sao koji je nekada, ranije, bio nevidljiv. i najmanje informacije. Učinila sam to Završila sam pisanje Knjiga Jakovljevih sa osećanjem pravičnosti, verujući da u kasno veče 30. januara 2014. godine veći deo ljudske istorije treba prepisa- i odmah sam izvukla iza police pakliti upravo iz te pozicije. Trudila sam se cu cigareta koju sam kupila specijalno koliko god je to psihološki moguće, da za tu priliku. Stajala sam na balkonu te odbacim svoj vlastiti, savremen ose- hladne zimske noći i pušila cigaretu za ćaj moralnosti. Znala sam da opisu- cigaretom, dok mi nije pozlilo. Baš to je jem predviktorijanski svet u kojem su trebalo da bude ekscentrična i nezdraobavezivale drugačije norme suživota. va nagrada za samu sebe posle čitavog Mnogim principijelnim čitaocima mogu tog mukotrpnog pisanja – nagrada za se one činiti suviše liberalne. Naravno režiserku fantomskog pozorišta, pošto da nije mogućno potpuno odbaciti sebe je zavesa već pala. i sopstveno vreme. U tom smislu istorijski roman ne postoji, pošto su nje- („Povelja”, Kraljevo, 2017) govi korenovi uvek u sadašnjosti ono- s poljskog prevela Milica Markić

30

maj/jun


Jun Fose je rođen 1959. godine u Hau- A new name – Septology VI-VII, najnoviji gesundu, na zapadu Norveške. Njegovo je Foseov roman koji je u martu ove obimno stvaralaštvo obuhvata romane, godine objavljen na engleskom, (uz priče, dečju književnost, eseje, poeziju i nadu da ćemo uskoro i mi imati neko dramska dela. Nesumnjivo je među naj- drugo ime „Novog imena”) i odmah zaznačajnijim norveškim piscima današ- tim doživeo i nominaciju za Bookerovu njice i smatra se najvećim norveškim nagradu. A New Name je poslednji deo dramaturgom nakon Henrika Ibsena. obimne Foseove trilogije koja ukupno Među njegovim najzapaženijim delima, broji 1250 stranica. Pomenutom pokoja su između ostalog objavljena i na slednjem tomu prethode romani The srpskom jeziku, su Melanholija (Bloom Other Name – Septology I-II i I is anot2021), Jutro i veče (Treći Trg 2021), To je her – Septology III-V. Ova obimna triloAles (Arhipelag 2013), zbirka poezije Pas gija primarno problematizuje prirodu i anđeo (Treći Trg 2019).

umetnosti i pitanje čoveka kao homo deusa.

Dobitnik je niza nagrada u Norveškoj, kao i u svetu, nosilac je norveškog Or- „Fose je napisao opskuran i mističan dena svetog Ulava i francuskog Nacional- roman u kojem je centralna tema bornog ordena za zasluge. Foseova dela su ba umetnika sa verom i usamljenošću prevođena na preko pedeset jezika, a kroz introspekciju, ili verzije sebe koje internacionalno je najpoznatiji po svom se kotrljaju sve dublje i dublje. Drušdramskom stvaralaštvu. Njegove po- tveni svet čini se dalekim i maglovitim slednje objavljene naslove preveo je sa u ovom dubokom, egzistencijalnom norveškog Radoš Kosović, a zahvaljuju- narativu, koji je samo prvi deo onoga ći izdavačkoj kući Treći Trg ove godine što obećava da će biti jedno od najznaobjavljene su i sabrane Foseove drame čajnijih dela skandinavske fantastike.” San i druge drame (Treći Trg 2022).

Hari Kunzru 31


Pre nego što doživimo prevod na srp- Fose primenjuje jeste ritmično ponavski jezik, možemo se dokopati romana ljanje rečenice, isprva vrlo neobično s Melanholija koji je pseudo-biografija obzirom na to da oslikava tok i intenzivelikog norveškog slikara koji je obe- tet svesti koja neprekidno talasa u toku ležio devetnaesti vek, Laša Herterviga. radnje. Zarez postaje označilac tempa, Laš je kao slikar poznat prevashodno to je jedan ritmični jezik, jedan poetični po mnogobrojnim pejzažima i istaknuti tok koji kao talas povezuje likove kroz je pripadnik škole pejzažista u Norveš- vreme, sudbinu i porodične odnose. koj. Fose u romanu Melanholija stvara lik ludog genija zasnovanog na istorijskim činjenicama spajajući ga sa temom neshvaćenog umetnika, što Fosea počinje da prati kroz celo novo stvaralaštvo koje je jedan od kritičara okarakterisao kao „poeziju u raznim žanrovima”. Kako ističe i sam prevodilac, Radoš Kosović, čini se da je ovaj roman mnogo bliži i ličniji samom autoru, iako se na prvi pogled stiče utisak da bi trebalo da se bavi jednom istorijskom ličnošću. Postupak koji

32

maj/jun

foto: Tom A. Kolstad


Za kraj, dok čekamo odgovor na pitanje koji će se domaći izdavač odvažiti na objavljivanje ovog indijskog romana, dobro je znati da srpska čitalačka publika ipak ima priliku da bukmarkuje neka od dela najvažnijih savremenih, svetskih autora. A dokle god možemo imati knjigu za bookmark, Booker nagrada je samo dodatna srećna okolnost.

33


Književnost

Intervju: Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija Fotografije: Milena Goševski @milena.gosevski


O poeziji, poetskom bežanju u prirodu, Urednik ove, kao i prethodne zbirke dostojanstvenom radu i potrazi za smi- koju je izdao Kontrast je bio Danilo Luslenim životom razgovarala sam sa bo- čić. Kako je izgledala ova saradnja, i emom, lutalicom i alfa mužjakom koji kako si zadovoljan vašom „hemijom”? inspiraciju dobija u sitne sate dok mu Danilo je u izjavi za Radio Beograd 2 muze češljaju kosu - Ivanom Ergićem. za emisiju Kulturni krugovi rekao da je rad na ovoj zbirci bilo lepo iskustvo Pesnička knjiga Cveće živi na vodi je koje ga je oplemenilo. Koliko ti je ta nedavno objavljena i predstavljena trenerska, urednička ruka značila prijavnosti u KC Grad u Beogradu. Kako likom pripreme za objavu budući da je proteklo veče i kakve reakcije pu- imaš iskustvo i samizdata? Šta si nablike si imao priliku da čuješ u direk- učio u tom procesu? tnom kontaktu? Mislim da je za obojicu bilo oplemeMislim da je bilo dobro. Ovaj put je bilo njujuće. Meni je to izuzetno značajno, malo književnije. Ono što je izdavač pri- i držim da nisam bio previše pesnički metio, jeste da je publika bila profilisa- sujetan, prihvatao sam intervencije i nija, tj. da je većina bila ona koja zaista sugestije. To što je on toliko radio sa tu zbog poezije ili već neka moja mala mnom, takođe je znak da to što pišem publika. Gledali smo da budemo zani- zavređuje toliku uredničku investiciju i mljivi i koncizni, ne znam koliko smo vreme. Pored toga, ona opaska, da je uspeli. Pesničke večeri, sa dosta teore- urednik donekle ko-autor, po mom mitisanja i poze, znaju da budu zamorne šljenju ima smisla. i smaračke. Zamerka je bila, da treba više da se čita. Na to ću obratiti pažnju na nekom sledećem predstavljanju.

35


Na početku zbirke Cveće živi na vodi se čen u stihove, ali niko ne bi baš voleo razračunavaš sa imidžom pesnika bo- da ima njihove polne bolesti. Uhvatim ema, mužjaka, lutalice, mangupa i di- sebe da intenzivno čitam Kafku, i osesidenta. Kaži nam ko jeste Ivan Ergić? tim nasladu nad njegovim intimnim i privatnim životom, a njegov život je bio Razračunavanje je preteška reč, više je pravi košmar. To je neka vrsta prećutne neko moje zauzimanje pozicije prema nagodbe u obostranoj privlačnosti, tj. pojavi pisca i pesnika. Smatram da jako ono što sam Bodler kaže na početku žilavo opstaje mit, da samo nesrećan Cveća zla: „Čitaoče, licemeru i brate, čovek može da dobro piše. I to ide to- nalik na mene“. Ja isto volim na primer liko daleko da postaje način života koji Drainca, a da ne pričam Miljkovića, i se podstiče. Mislim da jedan pisac čiji mislim da njihova poezija ima izuzetsu poročan život, pa čak i smrt, izro- nu snagu. Poenta je međutim, da ima mantizirani, više štete napravio psiho- mnogo stvaralaca koji su bili izuzetni, a telesnoj samosvesti čoveka, nego što nimalo destruktivni po sebe, ili okolinu. sve skupe kampanje protiv pušenja, Mislim da umetnik treba biti zdrav. Čini alkohola i droge koje afirmišu zdrav mi se da smo danas već po sebi dovoljživot, mogu da poprave. Zastrašujuće no sjebani, i ne treba ništa dodavati. je takođe, koliko se u svetu umetno- Za sada tako mislim, a možda je samo sti normalizovalo uzimanje droge, a neka vrsta mog otklona, ne znam. mnogi umetnički pokreti su nastali na opijatskim i halucinogenim iskustvima. Nova zbirka se čini kao prirodan naKao i kult boemštine i fatalizma, koji je stavak na prethodnu, vidi se mnoštvo u samoj kulturi i mentalitetu. Isto tako poveznica i kontinuitet u radu iako je i kultovi mangupa i žestokog momka. između objave ove dve zbirke prošMožda je to donekle i u ljudskoj prirodi, lo čak tri godine. Ispričaj nam kako znamo još od Aristotela, da je privlač- je nova zbirka nastajala i šta bi bila nost tragičnog junaka najveća, gledano poruka koju bi izdvojio kao noseću? iz ugla čitaoca ili obožavaoca. General- Da li je to borba do konačne pobede no, ljudi koji čitaju Bukovskog ili Bod- nad fašizmom i svim njegovim licima lera, vole njihov nesretan život, preto- oličena u ljubavnim stihovima koji se 36

maj/jun


uveliko šire Instagramom –

Bez želje da mistifikujemo tvoj krea-

ne volim sneg

tivni genij, reci nam kako izgleda tvoj

što je romantičan

proces pisanja, da li imaš nekakve ri-

Volim ga jer je

tuale i podsticaje koji ti pomažu da

zaustavio Hitlera pred

uobličiš ideje? Pišeš li na papiru ili ta-

Staljingradom?

staturi?

Mislim da zaista ona nema neku stožer- Mislim da se i to često mistifikuje, upranu poruku. Što ne znači da ne postoji vo kao što smo govorili o imidžu pesnineka vrsta kontinuiteta, povezanosti i ka, njegovom privatnom životu i činu zajedničke niti, kako stilske, tematske, pisanja. Od toga da pesnici pričaju o tako i vrednosne ili filozofske. Poezija, muzama koje im dolaze u sitnim satipa tako i ova moja, u ovom trenutku ma i „češljaju im kosu“, do toga da je nema toliki domet, i zato bi bilo preten- to deo nekakvog neobjašnjivog, gotovo ciozno reći da je angažovana u širem božanskog, talenta ili genija. Međutim, smislu.

to ne znači da sama inspiracija i stanje

37


u kojem se piše nije posebno psihološ- zetno cenim prevodilaštvo. Sve dok poko, čak i duhovno iskustvo, i to je upra- stoji nešto zajedničko i univerzalno u vo ono najsmislenije u pisanju. Mene različitim poezijskim pravcima, mislim uglavnom „radi“ kada pročitam ili po- da ću uvek naći za sebe i intimno pregledam nešto što me je zaista pokre- poznatljivog. nulo ili ushitilo, što se nažalost previše retko događa. To mogu biti i ljudi i do- U današnjem svetu angažovana poezigađaji, bilo kog tipa. U tom momentu ja je gotovo pa neophodnost, imajući zapišem ono najnužnije što uspem da u vidu da smo globalno sedatirani ne upecam iz te bujice slika i ideja, i poku- samo kada je reč o dnevnoj politici već šam kasnije da razvijem. Pošto, kao i ne reagujemo (dovoljno) ni onda kada svi, telefon uvek nosim sobom, obično je reč o krucijalnim pitanjima kao što prvo zapišem to u telefonu.

su klimatske promene, opasnost od nuklearne katastrofe i globalnog rata,

U čijoj poeziji se najviše prepoznaješ? rasprodaja zemlje i uništenje životne sredine zarad sitnosopstveničkih inteMislim da se naklonost određenoj pe- resa, ne reagujemo ni na oduzimanje sničkoj školi, stilu ili tematici, ne može teško stečenih ženskih prava, niti femiodvojiti od karaktera i prirode osobe. cid, pa ipak stičem utisak da nema ni Tako da sam, kako sam se razvijao, ose- blizu onoliko kritike koliko bi bilo očećao blisko ovoj ili onoj poeziji. Međutim, kivano i poželjno u savremenoj poeziji jako često se dogodi da se prepoznam i prozi. U tvojim zbirkama primećujem u totalno različitim poetskim žanrovi- tu vrstu angažovanosti iz jedne ironizoma, a imamo tu privilegiju da su nam vane pozicije. Da li te je odsustvo merzbog Gutenbergove mašine i pismeno- kantilističkog pristupa „koštalo” podršsti, dostupne sve pređašnje stvaralačke ke ili prilike da govoriš javno? epohe i periodi, sa gomilom književnog nasleđa, i tu je svaka nova generacija Tu smo sad već na terenu jednog od privilegovanija od prethodne. Još uvek najvažnijih pitanja filozofije književnonailazim na neka nova, neotkrivena sti i umetnosti koje nikad neće do kraja vrela književnosti i poezije, i zato izu- biti rešeno, a to je da li pisati angažova38

maj/jun


no, imajući u vidu društvenu ulogu poezije, ili pisati poeziju radi same poezije, van „spoljašnjih“, socijalnih, političkih i drugih obzira. Iskreno, mislim da angažovana poezija ima efekta samo ako je vezana za neki pokret, koji će zaista nešto promeniti. Kako sam skeptičan za domete poezije, tako sam sumnjičav i prema onoj opaski koja se uveliko šeruje po mrežama, da će lepota spasiti svet. Lepota, tj. pojavna estetika, je danas samo marketinški alat za ulepšavanje ružnog sveta. Danas se za političke kampanje, reklame za deterdžent ili čak kladionice, koriste citati pesnika ili klasična muzika. „Lepota“ je samo estetska maska za ulepšavanje ili bekstvo od realnosti. Postoji ona teza nadrealističkih pesnika, da je govoriti istinu najsubverzivnije što možeš uraditi. Međutim u svemu tome, u ovom ludilu, deluje mi da su autentična lepota i istina, preambiciozni ciljevi. Više bih uveo pojam „normalnosti“, kao orijentir, ako poezija može da bude pojava ili štivo koje će da nam spase zdrav razum, ili ako saopštava „ja se osećam isto kao i ti“, već je dosta postigla.

39


Vratimo se na Cveće živi na vodi. Zašto mni i sposobni da napravimo preosu ti bitni borovi, motiv ovog četinara kret? provlači se čitavom novom zbirkom? Čovek je sam skrivio svoje kretanje ka Ne znam, možda je slučajnost. Sećam ambisu. U redu, možemo gradirati tu se u detinjstvu, u gomili oskudnog ra- krivicu, jer zaista, mali čovek je mnostinja dalmatinskog krša, zimzeleno ra- go manje kriv za ekološko propadanje, stinje mi je privlačilo pažnju, i mislim nego političke, ekonomske ili vojne elida je drveće kao takvo, jedno od onih te. Sistem je nažalost takav da on od toposa, koji su zaista poetski, isto kao svih nas pravi saučesnike. Imao sam i nebo, kišobran ili ptica. To je i neka priliku da učestvujem sa nekim sindivrsta spontanog povratka prirodi, i mi- kalistima u Švajcarskoj u debatama s slim da će vremenom „ekologija“, čak radnicima. Mnogi od onih koji rade u i u urbanoj poeziji zauzimati veći pro- industrijama zagađivačima, imaju strah stor. To je možda moje poetsko beža- od gubljenja radnog mesta. To takođe nje u prirodu. Zanimljivo je da postoji upućuje, da se ekologija ne može glečak i „književna ekologija“ ili „ekokriti- dati odvojeno od ekonomije, politike, ka“ kao pravac nauke o književnosti. To klasnog pitanja itd. Mislim da se stvari možda odgovara i na pitanje o sponta- menjaju, da ekološka svest raste, što noj angažovanosti, samo stanje sveta daje nadu, međutim nisam siguran da ti nemeće teme koje ne možeš izbeći.

kapitalizam koji eksploatiše radnika i prirodu, može da napravi taj iskorak, ili

U pesmi intervencija kažeš:

da razmišlja dugoročno, ili transgene-

zanima me

racijski, na šta vi ukazujete. Vidim šan-

kada bismo imali sposobnost

su u činjenici da se ekologija i živi svet

da hodamo nebom

tiče svih, pa i onih koji žive u komfornoj

da li bismo pazili da ne zgazimo ptice izolaciji od sveta. To je ono od Urliha Beka, „siromaštvo je hijerarhijsko, ali je Taj antropocentrizam nas je skupo smog demokratski“. Strašno je što neki koštao, a najveću cenu platiće oni koji od njih misle da mogu pobeći na neku dolaze posle nas. Misliš li da smo spre- drugu planetu, već postoje komercijalni 40

maj/jun


letovi u svemir, i ta ideja nam se servira kroz medije i pop kulturu, nešto što možemo videti u Nolanovim filmovima i sličnim svemirskim odisejama. U zbirci Priručnik za čekanje u pesmi Her kajzer pišeš: Moj psihijatar je bio simpatični Nemac, koji je više voleo fudbal nego Getea a ja sam na lečenju dobio pseudonim, Kajzer. Car na nemačkom. Očigledno, treba dobro da patiš, da bi dobio moćan nadimak Ovom pesmom si se tada osvrnuo na iskustvo u lečenju depresije, i jedan momenat u tvom životu koji je imao izuzetno važan uticaj na tvoj dalji razvoj, kao i svojevrsno oslobođenje da progovoriš o stvarima koje si smatrao nepoštenim i skrivenim od javnosti. U kojoj funkciji se lirski subjekat drug

Kajzer pojavljuje u Cveće živi na vodi? On je možda moje „odlučnije Ja“, neko s kim dijalogiziram, neko ko bih mogao ili hteo da budem, a ne mogu. Neko, čiju sam prisutnost osvestio upravo na lečenju. 41


U pesmi utopija pišeš:

Govorio si već o tome da si u ranoj

Treba im voda

mladosti prošao kroz iskustvo depre-

za akumulaciju

sije i anksioznosti. Danas svedočimo

pljuvačke

gotovo epidemiji ovih mentalnih po-

oni danas brane

remećaja za koju je jedan od snaž-

reke telima

nih okidača bila pandemija sa kojom

sulude pesničke slike

smo se dve godine nosili. Iz razgovo-

se konačno

ra sa ljudima primećujem i da je sve

ostvaruju

više onih koji pokušavaju da razumeju šta se dogodilo, i da mnogi od

Neću te pitati da li je iz tvoje perspekti- njih imaju pojačane strahove zbog ve odbrana životne sredine samo uto- urušavanja životne sredine, što je pija, već zašto si napravio određeni prepoznato i imenovano eko anksiootklon birajući zamenicu oni, imajući znost. Da li ti osećaš eko anksioznost? u vidu da onda kada kritikuješ društvo i određene pojave lirski subjekat To je ona borba protiv nevidljivog nenajčešće ostaje deo te kritike?

prijatelja, naravno ne mislim na onog nevidljivog kojeg vide samo teoretičari

Recimo da imam neku vrstu kontakta, i zavere. Anksioznost kao psihosocijaldonekle angažovanosti s ljudima koji se na pojava, ako pogledamo, javlja se sa bore za svoje reke, o kojoj sad ne bih. modernitetom, kada je čovek osvestio Što se tiče same pesme, ona ima tih svoju okolinu i koliko je mali i bespopar slojeva, o kojima smo govorili. Prva moćan u ekonomskim i socijalnim prostrofa je politički bes, druga je borba, a cesima koji ga nadilaze. S jedne strane, u stvari je moje izražavanje poštovanja industrijsko društvo i prosvetiteljstvo angažovanosti i akciji. Bojim se da smo su stvorili sredstva kojima smo ukrotili došli do toga da više nemamo mnogo sile prirode, i okrenuli ih u našu korist, vremena da razmišljamo da li je to uto- oslobodili smo se iracionalnih strahopijski ili ne, već je krajnja nužnost.

42

maj/jun

va i sujeverja, ali u tome svemu smo


bili bezobzirni prema toj istoj prirodi, i To je to večno pitanje smisla života, nenije slučajno što osećamo da smo usa- što što su egzistencijalisti dosta smelo mljeni i kao da će neki nevidljivi zidovi doveli do samog kraja. On su postavili da se obruše na nas. Pored toga, taj jednu, po mom mišljenju očiglednu istinevidljivi neprijatelj su i ljudi na poziciji nu, a to je da ne postoje nikakve više sile, moći, koji upravljaju procesima, to je kao uporište, izvor kontrole ili smisla, i veštačka inteligencija, nadgledanje, i mi smo prepušteni sami sebi, osuđekao posledica, otuđenje čoveka od čo- ni na slobodu, i da sami osmišljavamo veka. To je ono što se sad valjda zove naš život. To je prva filozofska literatura transhumanizam. Sve se više bojimo koja me je „pukla“ kada sam bio mlađi, drugog čoveka, ne verujemo mu i vidi- zato što ima i solidan književni kvalitet. mo ga kao neprijatelja. I mene je strah, Ali isto tako naišao sam i na Frankla, i kao i svakog drugog.

humanističke psihologe. Tada shvatiš razliku između življenja smislenog i živ-

Niče je rekao da onaj ko ima zašto ljenja srećnog života. Rob i sluga može zbog kojeg živi, može se nositi sa bilo biti srećan, ili konzument. Ipak, s jedne kojim kako. Da li je poezija i pisanje strane je zaista cinično reći ili očekivati uopšte, za tebe to zašto?

da se bez nekog minimuma materijal-

43


nog može živeti smislen život. S druge ekološkom smislu. Treba da dođe do strane, izobilje neće napraviti duhov- naturalizacije čoveka i humanizacije nog čoveka koji živi smislen život. Sre- prirode. To je naravno stvar sistema, i ćem i dalje dosta ljudi, entuzijasta, koji političke ekonomije, ne samo apstraksu borci, koliko god bili u obeshrabruju- tnih principa. Nažalost to je nešto što ćem okruženju, i mislim da žive daleko prevazilazi pojedinca, i ovde smo opet smisleniji život od mnogih koji „imaju“ na tragu onog o angažovanosti. Ali u u materijalnom smislu. Očigledno, oni pesmi možeš romantično da izraziš imaju osvešćeno to „zašto“, i onda im svoju bespomoćnost, i da se svidiš sebi, nije teško nijedno „kako“.

barem na trenutak. A možda i nekom ko će da pročita.

Moram da izdvojim i pesmu Stvaranje sveta koja mi je među omiljenim U svojim esejima pisao si o podvali u zbirci Cveće živi na vodi:

rata koja je dovela do toga da naše

svet se raspada

rasparčane zemlje postanu lake mete

pred mojim očima

za eksploataciju ljudi i prirodnih re-

sklapam ga ponovo

sursa. To danas vidimo vrlo dobro na

u mojim očima

primeru Srbije koja je postala tržište

još samo da me puste

jeftine radne snage kojoj je oduzeto

da ga negde postavim

elementarno ljudsko dostojanstvo, reke nam se pakuju u cevi, a multi-

Kada bi imao mogućnost da postaviš nacionalne kompanije se otimaju oko svet po svojoj meri, kako bi ga skrojio? rudnog bogatstva preteći da za sobom ostave pustoš. Uprkos svemu ovome, Mislim da tu nemam neke velike misli, u našem društvu desničarske, popuiako je organizacija života ljudske za- lističke struje sve više bujaju. Koje je jednice jako složena stvar. Mogu samo objašnjenje ovog fenomena po tvom pojednostavljeno govoriti o principima. mišljenju? Da svako dostojanstveno živi od svog rada. Da živimo u skladu sa svojom Deluje mi kao da je nacionalizam samo prirodom, ali i sa prirodom u širem, prirodna, ali nažalost destruktivna re44

maj/jun


akcija na realan osećaj poniženosti i nost, sama izvesnost čovekovog postonesigurnosti ljudi. Mislim da je u pita- janja koja postoji i kad je čovek hroničnju očajni hropac da se spasi dosto- no nesit. Opasnost je međutim, da si janstvo, u jednoj krajnje obezvređenoj onda na rubu onog da stvari tumačiš zajednici. Ako nemam hleb, ostaje mi u „nebeskim“ terminima i zapostavljaš misao o sebi, o tome ko sam i šta sam, ovostranost, i životvornost. Nemam to je moje poslednje utočište. Dakle ne baš odgovor i nisam do kraja siguran u radi se samo o egzistencijalnom, već i ovo izrečeno, ali tako nekako to vidim. o onome što se zove ontološka sigur-

45


U prethodnoj zbirci pišeš: „Rat su vo- ma. I to ne samo na individualnom, nego dila nevoljena deca“, i razračunavaš na državnom nivou, naročito u dnevnoj se sa lažnim herojima i propalim zve- politici, i kulturi i politici sećanja. Ja sam rima rata, a ideja besmislenosti rata sve to donekle racionalizovao i mislim se prožima kroz čitavu novu zbirku. da tim pesmama ne dominira ton nariJedna od upečatljivih slika dolazi u canja ili „vidite, ja sam najgore prošao“. pesmi dulce et decorum est pro patria Zato, taj moj oporavak, i nadilaženje mori („slatko je i časno za otadžbinu svega toga, doživljavam kao „solidnu Piumreti“ – Horacije):

rovu pobedu“. Te pesme su više u tonu

moj drug Kajzer je govorio

i modelu ove gore pesme, dakle inte-

kako mu je žao čistih ljudi

lektualno sam radoznao za ljude koji su

koji su išli u prljav rat

se odjednom našli u nekom moralnom

i čupali zastavu ispod onih

iskušenju, a rat je jedna od tih graničnih

što su se u njoj budili upišani

situacija. Na ovom primeru, čini mi se

a imaju ista prezimena

da se nije dovoljno bavilo ljudima koji

imaju iste žene pomalo brkate

su iz najrodoljubivijih poriva otišli u rat,

imaju žene stonoge koje vole cipele a tamo zatekli nešto drugo. Mislim da je rodoljubiv osećaj jedan od plemenitijih, Imajući u vidu da u svom iskustvu no- i da ga samo retki duhovi osete, a kako siš ljutnju zbog prekinutog detinjstva vreme nije naklonjeno plemenitosti i to jednim takvim besmislenim ratom, osećanje je izvitopereno. Možda ni sam kako gledaš na sve ove podele kako nisam odgonetnuo šta je rodoljublje, ali u našem društvu tako i u svetu, i na- taj patriotizam tada, doživeo sam kao vijačko ponašanje dok neki ljudi gube bučan i srljatorski. U tom smislu, vidim živote, detinjstva i domove?

i ovaj najnoviji rat, koji je takođe, da upotrebim tu besramnu reč-bratoubi-

Mislim da ne nosim ljutnju, više nosim lački. Vidim da se na rat navijački lože, rezigniranost. Zaista, nikada nisam svo- i to uglavnom oni koji ga nisu doživeli je stradanje uzimao kao nešto što uzdi- izbliza. Mislim da nemaju predstavu šta žem u žrtvenički narativ, a to je ono što znači „gaziti u krvi do kolena“, kako veli se oseti u postjugoslovenskim društvi- jedan naš pesnik. 46

maj/jun


U svojim kolumnama često si se bavio, Štaviše, postalo je devijantnije. Kada najblaže rečeno, površnošću fudba- pogledam da je Ronaldov desetogodišlera i profesionalnog sporta uopšte- nji sin, globalna zvezda, samo vidiš još no koji vrhunske sportiste pretvara veću nakaznost, i to se neće zaustaviti. u mašine usmerene na samo jednu Taj mladi dečak je već osakaćen, i ne stvar, rad na svom telu i fizičkim per- odrasta normalno, kod masovne puformansama. Ipak, čini se da ta po- blike to izaziva čak divljenje i zavist, a java, pretvaranje ljudi u fah idiote i u stvari je jedna dehumanizacija. Zbog kriza znanja nisu boljka samo sporta toga sam više pisao o pojavama, van i sportista, već slične prilike vladaju i tog sporta, nego unutar njega. u korporativnoj sredini, gde se multipotencijalnost sputava. Kako danas iz pozicije penzionisanog fudbalera i aktivnog pesnika gledaš na sve ono što te je tada pogađalo? Da li se iza pravde krije izvesno kajanje? Kajzer govori sporadične mudrosti kad pljuneš na svoja postignuća deluješ iz pozadine subverzivno po sebe pucaš u vodu iz kolena Fahidiotizam je matrica našeg vremena, i tržišne logike „podele rada“, tako da je to proizvod već pomenute organizacije društva. U tom smislu nije začuđujuće. Nažalost, za kolege, i sada ne mogu da kažem da se išta promenilo. 47


Ono što razlikuje takođe moje kole- Da završimo u optimističnom duhu. ge od nekih drugih profesija, je gaje- Nedavno je za najlepšu srpsku reč nje određenih sentimenata, intriga, proglašena reč praskozorje. Koje reči uvredljivosti i taštine. Uvek ih uzmem su bile tvoji favoriti? u zaštitu, jer oni koji ih napadaju, često nisu bolji. Tako i kad čujem na primer, Ima jedan kuriozitet. Dok sam boravio u kako je biti pesnik nešto uzvišenije od Turskoj, čitajući neke pisce, naišao sam biti fudbaler, obično kažem, daću vam na jednu tursku reč „sensizlik“. U mom izjave naših desetak pesnika i kulturnih slobodnom i grubom prevodu to bi bilo radnika s početka devedesetih, uglav- „bestobost“, stanje u kojem si bez jednom umišljenih nacionalnih metafiziča- ne konkretne osobe. To sam objavio u ra, i desetak izjava fudbalera, pa vidite jednom statusu, koji je postao viralan, koliko su ti pesnici pametni, kulturni i i zaživelo je do te mere da su mnogi dobronamerni. Što se tiče samokritike, bili oduševljeni, a čak je postao pomaovaj gospodin Kajzer, koji je navodno lo i tviteraška sprdnja. Jednom, slučajnešto postigao, možda na pošten na- no prolazeći pored ULUS-a, video sam čin, ali u nepravednom sistemu je sve- natpis jedne likovne autorke koja je kostan da treba da pljune u tanjir iz kog risti kao naslov svoje kolekcije. Mislim jede, i da je korektno da ti hrana ima da je krajnje poetska reč. Nadobudno malo gorak ukus.

razmišljam kako je treba promovisati i puštati u opticaj, i onda poslati Matici Srpskoj i lingvistima da je uvrste u neka buduća izdanja Pravopisa.

48

maj/jun


Cveće živi Priručnik na vodi za čekanje

49


Umetnost

Intervju: Bojana Fužinato @jana_bo_jana Fotografije: Mankica Kranjec, Ivan Zupanc


Na ovogodišnjem, 59-om, Bijenalu u rade u Beogradu, predstavili su se svoVeneciji, Crna Gora se predstavlja izlož- jim zajedničkim projektom „Svaki raj bom „Umijeće držanja za ruke/dok nije izgubljen”. Kako ovogodišnje bijese probijamo kroz sedimentni oblak” nale tematizuje pitanja poput klimatske prema koncepciji kustoskinje Natali- krize, tehničkog napretka, kolonijalnog je Vujošević. Izložba obuhvata radove nasljeđa i hibridnih identiteta, njihov petoro umetnica i umetnika: Dantea kolaborativni projekat dovodi u pitanje Buua, Lidije Delić i Ivana Šukovića, Dar- prostor, teritorije i granice i analizira ka Vučkovića i Jelene Tomašević, kao i ih sa stanovišta njihove interakcije sa dela iz Kolekcije umetnosti nesvrstanih savremenim društvom i uticajem na zemalja umetnika Zuzane Halupove, okruženje. Naziv projekta je preuzet iz Renea Portokarera, nepoznatog autora poezije Andre Bretona, i sugeriše moiz Iraka i Bernarda Matemere. Analizi- gućnost da se određene uskraćenorajući priče na marginama sveta, glo- sti današnjeg doba mogu tretirati kao balnog kapitalizma, iz prostora akutne prednosti budućnosti. distopije dezintegrisanog tela prirode i društva koje se pod konstantnim tur- Rad „Svaki raj nije izgubljen” predstavbulencijama, uticajima i potresima me- lja prostore koji navode da tragamo nja i gubi čvrstu opnu i kao rasuti oblak za komparativnim vrednostima, da ideologija, događaja, slika, strahova i upoređujemo sa starim, da očekujesnova pluta u vremenu i prostoru, ku- mo i (ne)prihvatamo postojeće. stoskinja Natalija Vujošević nas vodi u jednu naučno-fantastičnu priču o mo- O načinu stvaranja i koncipiranju ragućim budućnostima.

dova, procesima nastanka, višeslojnih saradnji i njihovim ličnim iskustvima,

Umetnica Lidija Delić i umetnik Ivan pričali smo u ovom broju sa Lidijom i Šuković, koji već duži niz godina žive i Ivanom.

51


Vaš zajednički projekat „Svaki raj nije Generalno govoreći, ne samo Ivanov izgubljen” predstavili ste na Bijenalu u i moj rad, već naša kolektivna izložba Veneciji, u paviljonu Crne Gore. Tema- u paviljonu Malipiero nastala iz ukrtika koju je konceptualno definisao štanja različitih senzibiliteta, pristupa vaš kustos Miloš Zec je segment izlož- i umetničkih pogleda, kao svojevrsna bene celine kustoskinje Natalije Vujo- naučno-fantastična priča bazirana na šević. Možete li iz perspektive vizuel- stvarnim događajima, a zahvaljujući nih umetnika opisati put od nastanka kustoskinji Nataliji Vujošević, ipak vrlo ideje, stvaranja zajedničkog koncepta artikulisano i kroz pomalo neočekivane i produkcije radova, do višeslojnosti načine korespondira sa centralnim tekonceptualnih celina/kontekst samog mama ovogodišnjeg Bijenala. Takođe, paviljona u kome izlažete i konačno mislim da pojedinačni radovi nastaju celokupnog bijenala?

iz globalnih promena kojih smo i sami deo, izmenjenih pejzaža, iz osećaja de-

LIDIJA: Saradnja između Ivana i mene je zorijentisanosti i neukorenjenosti, staldošla prirodno i spontano. Oboje smo ne promene, kako našeg okruženja, završili iste doktorske studije, na Uni- tako i naših tela i čula. verzitetu umetnosti u Beogradu, odsek za višemedijsku umetnost. Potom smo Već duži niz godina živite u Beogradu, sarađivali na izložbama i projektima, i ali ste oboje poreklom iz Crne Gore. tada shvatili da naši radovi korespon- Očitava li se ta zajednička tačka u vadiraju na jedan uzbudljiv način, a teme šem radu? koje istražujemo se podudaraju u pojedinačnim umetničkim praksama. Ta- IVAN: Moje interesovanje u umjetničkođe, iz višegodišnje saradnje i veoma koj teoriji i praksi usmjereno je upravo dobrog poznavanja našeg rada, rad na razmišljanje o porijeklu i ono na neki na tekstu za Venecijansko bijenale sa način predlaže umjetničku interpretaistoričarem umetnosti i kustostom Mi- ciju koja pruža odgovore na intrigantna lošem Zecom, bio je logičan sled.

52

maj/jun

pitanja. Dokumentovanje prošlosti, po-


rijekla, uspomena često kreira neoče- IVAN: Vremensku i prostornu kategoriju kivane odnose i naracije koje umjetnici nikada ne predstavljam izdvojeno, već rekonfigurišu u određeni oblik, a to je kao komplementarne činioce. Za moj ono što od samog početka prepozna- rad relevantna su iskustva koja imaju jem, osjećam i cijenim u radu Lidije De- za cilj da analiziraju vrijednosti koje u lić. Iz mog ugla, ono što nas povezuje odnosu na prostor – vrijeme - situacija jeste, između ostalog, potreba da se rezultiraju različitim perspektivama u otkriju ili utvrde autentičnosti određe- koje posjetilac uvodi akciju kao esencinog mjesta i kako se u njemu registruju jalni faktor u razumijevanju teme. Svoje ranije i sadašnje vrijednosti.

prethodne radove sagledavam kao doprinos promjenljivom pojmu prošlosti

Postoji li otklon vremena kao katego- kroz mogućnost preoblikovanja i norija koja vas u vašem istraživanju vodi vog samoodređenja putem dopunskih ka prostorima odakle dolazite?

elemenata, kao što je prisutno i u radu

53


sa kojim sam se predstavio na ovogo- i jedan mali format. Izbegla sam direkdišnjem Venecijanskom bijenalu.

tno prikazivanje ljudske figure, međutim čovekovo prisustvo je zastupljeno

Celokupna slika sveta se menja, glo- poput eha. To su prizori koje predstavbalni kapitalizam i ekološke proble- ljam tiho, govorim o procesima raspamatike se sve više čitaju u reakcija- danja i transformacije, fluktuacijama i ma umetnika na zatečeno stanje. U umesto scena požara ili slične konačslikama Lidije Delić je to prikazano ne apokalipse, ja nudim jednu sporu, na jedan veoma suptilan način i našu kakva je čini mi se danas u toku, sliku senzoriku ume da prevari. Estetski ve- transformacije. Poreklo mog rada su oma istančano govoriš nam o kruci- fotografije i različit video materijal koji jalnim promenama prirode, u ovom najčešće nastaje na putovanjima, i tek slučaju pejzaža, koje čovek stvara. Na kasnije, preciznim odabirom teme, slikoji način analiziraš odabrane motive karskim postupkom dolazim do definii koliko ti u tome pomaže sam medij sanja početne ideje. kojim se koristiš? Skulptura Ivana Šukovića postavljeLIDIJA: U svom radu pokušavam da na u korelaciji sa slikama Delić Lidiistražim i predstavim pejzaž (neko me- je elegancijom belog glečera odaje sto) ili arhitektonske prostore, često notu suzdržanosti i jasnoće. Očitava socijalističke građevine, koje je izme- se prikaz pejzaža ili reljefa, koji uvodi nio tok vremena i koje na prvi pogled u svet intime i neizrečenih memorija. ne otkrivaju mnogo, posebno nama iz Kojom metodologijom istraživanja se ovih krajeva, koji smo na neki način na- koristiš u svom radu i kakav doprinos viknuti na takve prizore. Ipak ostavljam imaju materijali u kojima izvodiš svoje da moje slike budu i često kontradik- ideje? torne i dvosmislene, ne prikazujući direktno uzrok. Za bijenale sam napravila IVAN: Pejzaž i njegova „evolucija” nenekoliko slika sa različitim vizurama u minovno u sebe inkorporiraju memoovom opsegu, a odabrali smo tri velika riju, materijalizaciju, (re)konfiguraciju,

54

maj/jun


a u ovom radu se odnose na karakter nostalgičnog okreta lociranja prostora na konkretno i prošlo vrijeme i mjesto odrastanja. U kontekstu razumijevanja ovog rada polazi se od toga da se subjekat ne može posmatrati kao izdvojen od suštine. Drugim riječima, mjesto odrastanja je ono što biću daje osećaj, odnosno impresiju o sopstvenom postojanju kao nečemu kontinualnom, impresiju o svojoj ličnosti. Jedna od ključnih posledica koncepta ovog rada jeste tumačenje materijalnog procesa porijekla. Konstanta koja vizuelno i simbolički dokumentuje ovaj rad sadržana je u video zapisu gdje se na snimku registruje devastiranost prošlosti ali istovremeno materijalni dokaz njenog postojanog opipljivog prisustva. Upravo iz tog razloga ključnu ulogu je imao izbor materijala i proces izrade ovog rada. On the spot je reljefna monolitna skulptura koja je prethodno snimljena dronom i na osnovu toga naknadno oblikovana. Naime, tokom daljeg procesa ta teritorija je digitalno markirana putem satelitskog softvera koji ima sposobnost trodimenzionalnog modelovanja slike. Taj trodimenzionalni virtuelni model je, potom, materijalizovan

55


u realnom prostoru pomoću numerič- u karijeri. Po mom mišljenju, Veneciki upravljane mašine u cilju preciznog jansko bijenale definitivno je „pomoć” predstavljanja prostora, koji je u me- u karijeri umjetnika. Kao jedan od učeđuvremenu zbog različitih okolnosti snika moram da primjetim da obim izgubio vitalnost i funkciju. Skulptura te koristi varira u zavisnosti od zemlje ostavlja utisak glečera u kojem slojevi koju predstavljate. To je jedan otvoren stvarnosti klize i mijenjaju se u proce- sistem koji zahtijeva i kvalitetnu prosu koji se može identifikovati samo sa mociju, a samim tim i velika sredstva. U određenih tačaka gledišta i mjesta.

skladu sa tim, mogućnosti, ciljevi i očekivanja zemalja značajno variraju.

Prošla je euforija otvaranja i vaši radovi su ostali u Veneciji do jeseni. Ka- Po tekstovima analitičara nakon otvarakav doprinos u vašem ličnom odnosu nja venecijanskog bijenala izdvajaju se prema umetnosti kao profesiji je uče- tradicionalni mediji kao nova tendenšće na bijenalu donelo?

cija u vizuelnim praksama. Kakve impresije ste vi poneli iz Venecije i koji je

IVAN: Mehanizmi Venecijanskog bijena- vaš lični osvrt na celokupno bijenale? la omogućavaju umjetnicama i umjetnicima da se brže i jednostavnije pro- LIDIJA: Mleko od snova je, kako kustoskibiju na internacionalnoj sceni. S druge nja Ćećilija Alemani navodi, transistorijstrane, uticaj pojavljivanja na Bijenalu ska izložba koja reinterpretira prošlost na karijeru umjetnika zavisi od pristu- u svetlu sadašnjeg trenutka. Kroz cenpa zemlje koju predstavljaju. U svakom tralnu postavku u Arsenalu i Giardinislučaju, interesovanje stručne javnosti ma primećujemo okretanje tradicionaza vaš rad nakon bijenala i povećane lnijim medijumima, slikarstvu i skulizložbene mogućnosti dokaz su rastuće pturi. Naslov potiče od naziva knjige reputacije, a samim tim i napredovanja Leonore Karington koja otkriva tamnu

56

maj/jun


stranu naše svesti, ali i pomalo zaboravljenu sentimentalnost i duhovnost, a sve u cilju iznošenja finalnog osećaja

Ivan Šuković

Ivan Šuković

Lidija Delić

Lidija Delić

svetlog i radosnog. Akcenat je sigurno bio postavljen i na razmatranju međusobnog odnosa čoveka, tehnologije i prirode. U toj tački i vidim spoj centralne izložbe Mleko od snova i naše kolektivne prezentacije sa izložbom Umijeće držanja za ruke. Kao i uvek u Veneciji, možete videti značajne izložbe poznatih umetnika, Marlen Dima, Aniša Kapura, Brusa Naumana, ali meni zanimljiva izložba jeste projekat posvećen ekologiji u „Ocean Space” sa umetnicama moje/naše generacije Dineo Seshee Bopape i Diane Policarpo. Važno je ponovo istaći da je ovo bijenale u rukama žena umetnica.

57


Umetnost

Intervju: Ljiljana Kostić @liliana_k_story Fotografije: Ivan Zupanc © Eugster II Egbert Trogemann


Šejla Kamerić je vizuelna umetnica rođena u Sarajevu 1979. godine. Već nekoliko decenija poznata je širom sveta po svojim intimnim radovima koji skreću pažnju na društvene i lične probleme, i glasno ukazuju na nepravde kako one kroz istoriju, tako i u savremenom društvu kao i na njene lične borbe. Uz pomoć fotografija, crteža i instalacija, Šejla kreira umetnost koja nas navodi da se zamislimo. Jezik kojim ona komunicira je empatija. Njena najnovija izložba pod nazivom Mother is a Bitch otvorena je u galeriji Eugster II Belgrade, 4. aprila i trajaće do 22. juna. Tim povodom razgovarale smo o pomenutoj postavci, simbolici iza imena, aktivizmu, njenom čuvenom radu Bosnian Girl koji će ove godine biti izložen u Tejt muzeju u Londonu, kao i o drugim bitnim temama.

59


Naziv tvoje nove izložbe je „Mother is jasnu strukturu. Čitala sam knjige koje a Bitch”. Možeš li nam reći šta se krije su me zanimale na različite teme - od iza ovog naziva?

istorije seksualnosti, borbe za ženska prava, začetaka medicine, misticizma,

„Mother is a Bitch” odnosno „Majka je istorije progona žena pa do kapitalizma kučka“ je naziv serije foto radova nasta- i ekologije. lih ove godine i po prvi put pokazanih u izložbi istog imena u galeriji Eugster U jednom trenutku sam počela da saII Belgrade. Naziv zapravo ukazuje na govornicima postavljam pitanja: ono što radovi na izložbi pokušavaju da •

Da li znate zašto vještice jašu metlu?

otkriju - skrivenu istoriju žena, seksual- •

Kako je nastala slika vještice koja je

nost koja je sputavana i eksploatisana... sada sveprisutna tj. popularizirana i koStvaram asocijacije i tako pokušavam mercijlaizirana? da pokažem ono što je sakriveno, po- •

Zašto su vještice stare i ružne ili mla-

kriveno, dekorisano, gurnuto u ćošak ili de i zavodljive? okrenuto ka zidu. Pokazujem drugači- •

Zašto je ženama u jednom momentu

je perspektive na ono što bi mogla biti dana suknja i roza boja? žena, majka, vještica. Radovi iz serije „Majka je kučka“ su ujedno i autopor- Ta pitanja su vodila u zanimljive distreti. Bave se pitanjem identiteta i slo- kusije koje su postale dio istraživanja. bode odabira.

Slike su se lagano stvarale. Željela sam da napravim seriju i u pomoć mi je pri-

Kako si došla na ideju za ovu izložbu tekla Goranka Matić, koja je kumovai kako je izgledao put od ideje do re- la da se rad realizuje u Beogradu. Goalizacije?

ranka i Braca Nadeždić su odgovorni što su fotografije upravo onakve kako

Nametnuti identiteti su veoma česta sam ih zamislila. Šminku, koja je bitan tema koja se provlači kroz moje radove, segment rada je napravila divna Irena pa je tako i u ovome. Ova serija radova Miletić. Tim iz galerije Eugster II Belgraje nastala nakon dugo godina istraživa- de i kustoskinja Natalija Paunić, cijelo nja koje u samom početku nije imalo vrijeme su bili podrška. Sad kad je izlož60

maj/jun


ba u toku, nastavljamo sa radom i pripremamo knjigu koja će izaći sljedeće godine. U najavi izložbe pročitala sam da si koristila vlastito telo kao simbol preuzimanja vlasti nad istim. Da li su ženska tela zaista naša? Nisu, ali borimo se da budu. Još uvijek smo daleko od ravnopravnosti, a i sigurnosti. Ženska tjela se eksploatišu i kontrolišu. Njima se trguje. Seksualnost je komercijalizovana. Svuda oko nas vidimo koliko je fragilna sloboda i kako razne politike, ideologije ili religije nameću pravila, i žele održati vlast nad ženskim tjelom. Iako se status žena mnogo promenio prethodnih decenija, žene ipak nemaju prava na mnogim delovima planete, zabranjuju se abortusi u najmodernijim zemljama, a protesti protiv silovanja su česta pojava. Da li smo zaista slobodne? Uskraćivanje prava na abortus je zastrašujući primjer kontrole nad ženama. Ali primjeri takvih politika i kontrola nad ženskim tjelom se mogu naći svuda. 61


Nažalost, to je sveopšta praksa. Često Koja je simbolika pletenih/heklanih je očita, ali nekad je i perfidna i kamu- objekata u tvojim radovima? flirana u različite zadate norme. Pravila pokazivanja ili sakrivanja ženskog tjela Ručni rad u formi heklanih, pletenih, kroz modu ili na socijalnim mrežama. tkanih radova od tekstila je za mene Sramoćenje žene i njenog tjela. Sve su vrlo bitan kao feministička praksa. Žene to mizogine prakse. Ako nismo svijesni su izmislile dekoraciju da bi mogle kreprošlosti onda možemo lako zabora- ativno izraziti što im nije bilo dozvoljeviti da nema slobode koje sad imamo, no. Uz ručni rad su se mogle okupiti, jer nam je mogu lako oduzeti. Moramo razgovarati i podjeliti iskustva i znanja. biti svijesni te opasnosti kako bi se znali Ručni rad je često zanemaren i podciboriti za dalji napredak.

jenjen. U svojim radovima ga koristim, jer mi je blizak, ali i kao simbol ženskog

U najavi izložbe su mi zapale za oko stvaranja. reči „bitch, witch, whore” u opisu žena. Iako su nazivi stari, i dalje se koriste Opis ove izložbe sadrži jedan tekst, za žene u negativnom smislu, ma ko- koji nije „standard” u svetu umetnoliko se mi trudile da ih koristimo pozi- sti. Zašto je ovo bitno? tivno. Da li tvoja izložba skreće pažnju baš na to?

Bilo nam je bitnije da razgovaramo o temama koje ova izložba dotiče nego

Vjerujem da rad „Majka je kučka“ da se držimo zadatog formata. Krenule može da pomogne da se osvijeste smo razgovarati i tako formirati tekst. neka bitna pitanja, te da ukaže na pro- Prvi dio je intervju između mene i kubleme koji nas prate, teme koje nas stoskinje Adrijane Tranca. On još traje, progone…Trebali bi razmisliti zašto a priključuju nam se i drugi. Ostajemo i kako koristimo neke riječi. Svi smo pri tome da trebamo biti slobodne i žrtve i počinitelji predrasuda. Kori- pratiti intuiciju. Na kraju će se formirati govanje treba početi od pojedinca. nešto što će možda podsjećati na standardne formate, ali ne iz kompromisa već da bi se ideja proširila. 62

maj/jun


foto Ivan Zupanc


Kustoskinja Natalija Paunić u opisu i stvara prostor za bijeg. Dobro je kad je pominje svoju profesorku koja kaže, mnogo pokretača, jer je puno prepreparafraziram, da žene u akademskom ka. Potrebno je boriti se na različitim svetu mogu biti neozbiljne, jer ih sva- frontovima. kako niko ne shvata ozbiljno. Da li su po tvom mišljenju žene u svetu umet- Bosnian girl će biti prikazana u Tate nosti, akademskom okruženju kao i Museum, London povodom dvadeone na pozicijama shvaćene ozbiljno? setogodišnjice od prikazivanja rada. Kakve su ti emocije po ovom pitanju? Čime god se bavile, bile na tzv. pozici- Kakve su se promene dogodile u tvom jama ili ne, gdje god i kako god žene životu, ali i u statusu žena od tog rada nemaju isto mjesto u društvu kao muš- do danas? karci. Imaju manja prava, zarađuju manje. Ugnjetavane su i omalovažavane. Mnogo toga se promijenilo, ali nisu sve Startne pozicije su sasvim različite tako promijene na bolje. Ponovo imamo rat da ono što je „ozbiljno shvatanje“ žena u Europi, masovna silovanja, genocid, nije isto što i „ozbiljno shvatanje“ muš- progone, izbijeglice. Nisam sretna što karaca. Ali da pokušam da ne budem je ovaj rad aktuelan iz tih razloga, ali sasvim ozbiljna. Dobro je ne biti pre- jesam ponosna što sam napravila rad više luda, pokušati ne biti sasvim zbunjena, a super je biti neozbiljno ozbiljna. Ja volim i veoma ozbiljno shvatam žene koje znaju da budu neozbiljne. U kojoj meri angažovana umetnost može biti pokretač promena u društvu? Sve je povezano, umjetnost pokreće, korigira, edukuje ali 64

maj/jun

foto: Egbert Trogemann


koji već dvadeset godina govori o bit- Da li postoje planovi da se nova izložnoj temi. Pubilka shvata univerzalnost ba pokaže u još nekom gradu? ovog rada i zbog toga on funkcioniše i privlači.

Radovi iz ove serije će sigurno putovati. Sljedeće godine će biti pokazani u Nje-

Na koji način su kapitalizam, konzu- mačkoj i Švicarskoj. Bitno mi je da ih merizam i patrijarhat povezani, i kako što više pokazujem i u regionu, pa tako žene mogu danas pomoći jedna dru- planiramo izložbu u Skoplju na jesen i goj da se uzdignemo?

u Podgorici na proljeće.

Kapitalizam se oslanja na konzume- Za kraj, šta bi volela da posetioci rizam a vođen je patrijarhatom. Fe- „odnesu” sa izložbe? minizam je borba za ravnopravnost i slobodu. Nije samo do žena da se me- Dovoljno je da dođu i vide izložbu. Odđusobno pomažu. Svi smo tu i plane- njeće ono što budu željeli i tako treba ta je jedna. Svako može da pomogne, da bude. prvo sebi pa onda i drugima. Zdrav, odgovoran, obrazovan pojedinac može da gradi zdravo društvo.

65


Umetnost

Pelo di Canne

Intervju: Irina Markić @hasanaginica_ Svi priloženi materijali vlasništvo su Instituta Servantes, Fotografije kustoskinje: Irina Markić


Nedavno nas je Servantes obradovao novom izložbom koja će trajati sve do 06.07.2022. pod nazivom „Pogled na žensko stvaralaštvo u savremenoj ilustraciji“. To je bio dovoljan povod da „bacimo pogled“ na radove nekoliko izvanrednih, savremenih ilustratorki među kojima su i Luis Rivera, Sonja Pulido, Marija Hese i Lara Lars. I ne samo to, na samom otvaranju, izložbu je vodila kustoskinja Matilde Rodriges, a prevod sa španskog omogućio PR instituta Servantes, Mladen Savković. Ukoliko bismo morali izložbu da predstavimo u nekoliko rečenica – da, ovo je jedan pregled savremenog ženskog stvaralaštva kada je reč o ilustraciji u Španiji, i ova izložba samo jedna je u nizu mnogobrojnih aktivnosti koje Institut Servantes organizuje mesecima unazad, a koja tematizuje specifične oblike ženskog stvaralaštva. A zašto baš ilustracija? Osim toga što je jedna od, možemo slobodno reći, najkreativnijih grana stvaralaštva, rad ilustratorki naročito dolazi do izražaja, delom usled aktivnosti izdavačkih kuća koje se sve češće usuđuju na reizdanja svetskih klasika, delom zbog toga što je ilustracija u poslednje vreme naročito popularna. Okruženi mnogobrojnim likovnim tehnikama i formatima, od sitoštampe, kolaža, skulpture, sve do risografije, osetićete se ophrvani energijom ovih sjajnih ilustratorki. Sve što ćete videti u Servantesu ovog puta je jedan živopisni koncentrat razbijanja tabua i trijumfa osećajnosti uobličenog kroz ilustraciju.

67


Izložba „Ilustrator/ke“ prvobitno je zamišljena Već nam je dobro poznato da 2020. godine kao Instagram izložba, u skladu sa

je u Servantesu poslednjih

tom društvenom mrežom na kojoj većina autor-

meseci fokus na ženskom

ki beleži značajnu popularnost. Nakon velikog

stvaralaštvu. Prethodnih me-

uspeha i usled popuštanja protivpandemijskih

seci imali smo priliku da se

mera, izložba je počela da putuje širom sveta,

upoznamo sa različitim ob-

od Čikaga, preko Mančestera i Pariza do Kra-

licima umetničke forme – od fotografije, preko filma, sve do

kova.

slikarstva ili ilustracije. Koji su „Pravi je čas da se oda priznanje trudu ovih

to motivi koje bi mogla da selek-

stvarateljki i pohvali dobro stanje u kom se

tuješ a koji su dominantni na ovoj

španska ilustracija nalazi zahvaljujući njiho-

izložbi?

vim delima koja prevazilaze granice i uživaju međunarodnu slavu. Njihove publi-

Postavka je osmišljena oko dva ve-

kacije prevode se na razne jezike, rade za

lika tematska bloka. S jedne strane,

prestižne robne marke i najbolje svetske

duboko promišlja odnos žene prema

medije, ilustruju klasike književnosti, iz-

prirodi, a sa druge nudi feministički

daju autorske knjige, radovi im se izlažu

pogled na aktuelnu ulogu žene i način

u galerijama i na međunarodnim saj-

njenog predstavljanja, naglašavajući do-

movima, dobijaju značajna priznanja

datno zbog čega je važno i na koji način

kritičara i publike. Ovo je njihovo vre-

predstavljati ženske reference koje su bile

me“, navodi Rodriges. Prilikom posete izložbi „Ilustrator/ke“, imala sam priliku da razgovaram sa kustoskinjom Matilde Rodriges.

68

maj/jun

važne kroz našu istoriju.


U izloženim radovima ne možemo da ne opazimo elemente prirode, unutrašnjeg sveta žena, ranjivosti – odnosno onih emotivnih izraza koji su u zad pripisivani ženi. Na koji način ova izložba predstavlja trijumf upravo tih izraza osećajnosti koji su različitim tehnikama uobličeni kroz ilustraciju?

Foto: Irina Markić

patrijarhalnoj kulturi godinama una-

Sve te teme koje pominjete na izložbi obrađene su iz sasvim prirodne, svima nama bliske perspektive, lišene osećaja inferiornosti. Nastojale smo da prikažemo žensku prirodu onakvom kakva ona jeste, a da pristupimo publici na direktan i otvoren način, bez predrasuda. Stekla sam utisak da mnogi izloženi radovi nastoje da razbiju tebue. Šta bi ti rekla, koji su to tabui koje ova izložba urušava? Ne znam da li izložba direktno ruši neke tabue, ali ono što radi jeste da pokušava da ih predstavi i na suptilan način ukaže na njih, da postoje, da su tu, prisutni.

Iria do Castelo

69


Ovde je reč o određenim tabuima ili romantičnim temama, idealizovanim iz muškog roda, gde su žene uvek pasivne, ali takođe i određenim tabuima vezanim za žensku seksualnost. Konkretno u delima Irije do Kastelo, umetnice koja kroz svoje nadrealne slike, razmišlja o tome šta je društveno prihvaćeno, a šta nije u pogledu ženske seksualnosti, oblasti u kojoj su cenzura i „moralnost ispravnog“ znatno prisutniji nego u muškoj sferi. Jedna od namera ove postavke takođe je prezentacija različitih tehnika i probijanje granica koje ilustracija postavlja. Na koji način je eksperimentisanje sa drugim formatima važno za umetnika, i da li bi mogla da nam izdvojiš jedno od izloženih dela koje je tebi naročito važno? Izložba nastoji da ponudi najkreativniju i najličniju stranu ilustracije, naglašavajući umetnički aspekt ovih autorki koje u svom kreativnom procesu nastoje da eksperimentišu sa različitim tehnikama i formatima. 70

maj/jun

Nuria Figueiredo


Mislim da je ovde važno govoriti o toj umetničkoj evoluciji u oblasti ilustracije u kontekstu u kome nezavisna ilustracija, odnosno ono što se ne radi kao određeni zadatak ili narudžbina, dobija na značaju kao način izražavanja autorki. Upravo to bi trebalo biti istaknuto ovde. Na izložbi, pored tradicionalnih crteža rađenih akvarelom, tušem ili olovkama u boji, videćemo i druge tehnike izrastracija, sito štampa, keramika, kolaži, skulpture ili instalacije. Radovi, kao što su skulpture Irije do Kastelo ili svetle-

Luisa Rivera

de i stvaranja kao što su digitalna ilu-

će kutije Irije Fafijan, jasan su primer ovog eksperimentisanja koje nastoji da ilustrovanom objektu da volumen ili trodimenzionalnost, čime se prekida

Lara Lars

Sara Landeta

sa granicama crtanja.

Ovom prilikom zahvaljujemo divnom timu Instituta Servantes, Mladenu Savkoviću, Matildi Rodriges i Aleksandri Petrović.


Umetnost


Jedan od najvećih japanskih umetnika kog su prigrlili evropski slikari devetnaestog veka je i dalje inspiracija mnogim umetnicima koji koriste njegove dekorativne metode i ideje za svoje radove. Iako mnogi ni ne znaju njegovo ime, sigurno znaju barem neke od njegovih mnogobrojnih radova. Kacušika Hokusai se rodio 1760. godine, za vreme perioda Edo. Rođen je u gradu Edo (današnji Tokio) u porodici koja je pravila i ukrašavala ogledala za čuvene i moćne šogune tog doba. Još kao maleni dečak pokazivao je sklonost ka umetnosti: ka crtanju, slikanju i rezbarenju. Počeo je da se probija u svet umetnosti preko štamparije gde su se radili drvorezi gejši i kabuki glumaca, što je bilo uobičajeno u Japanu u drugoj polovini osamnaestog veka. Kao mlad momčić radio je kao drvorezac da bi sa devetnaest godina krenuo na podučavanje kod tadašnjeg čuvenog umetnika Kacukave Šunšao. Kod njega je Hokusai do savršenstva savladao zanat UKIJOE.

Tekst: Vesna Belušević Fotografije: Wikimedia Commons

73


Ukijoe je japanski drvorez koji je doži- vede kao starac opčinjen slikarstvom. veo procvat u sedamnaestom veku gde Umro je 1849. godine. Poznate su njese u početku koristio samo tuš za štam- gove poslednje reči: „Kad bi mi Bog panje, pa su slike bile crno-bele. Od podario još samo deset...još samo pet osamnaestog veka se prešlo na ručno godina, postao bih pravi slikar”. bojenje drvoreza, a početkom devetnaestog veka ukijoe doživljava vrhunac, Hokusai je prihvaćen kao jedan od najpredvođen Hokusaiem.

većih japanskih umetnika koji je uveo inovacije u tematici, kompoziciji i stilu

Hokusai nije nikada boravio dugo na štampe drvoreza. On je prvi zamenio jednom mestu. Smatrao je da je či- do tada uobičajenu ptičiju perspektišćenje odvratno i gadio se da uklanja vu i uveo perspektivu koja se koristila prljavštinu i masnoće iz kuće i ateljea. u evropskom slikarstvu. Birao je znaPustio bi da se prljavština skuplja toli- čajne fokusne tačke i koristio različite ko, dok nije postalo nepodnošljivo za mehanizme zaokruživanja kako bi naživot. Zatim bi se jednostavno iselio iz glasio žarišne tačke i stvorio dubinu. zagađene sredine i uselio u novu kuću, Njegova tehnika je u to vreme bila bez a to je uradio devedeset tri puta tokom presedana. Tematiku je promenio od svog života. Hokusai je isto tako često tradicionalnog prikazivanja poznatih menjao pseudonime. Iako je korišće- glumaca i zabavljača na prirodu, pejnje pseudonima bilo uobičajeno među zaže i promenu godišnjih doba, čime japanskim umetnicima u to vreme, je isticao bezvremenost. Hokusai je otišao u još jednu krajnost i menjao je svoj pseudonim više od tri- Planina Fuđi je bila centralni simbol u deset puta. Najpoznatiji je pod imenom njegovim delima. Iako se koncentrisao Hokusai, ali na njegovom nadgrobnom na istu temu, stvorio je neverovatno spomeniku stoji uklesano ime GAKJO mnogo različitih slika koje pokazuju njeROĐIN MANĐI, što bi moglo da se pre- govu kompozicionu i kreativnu snagu.

74

maj/jun


75


„Veliki talas iz Kanagave” je verovatno najpoznatije umetničko delo iz Japana, a po svemu sudeći najpoznatija slika Hokusaia. Slika prikazuje planinu Fuđi u pozadini, uokvirenu uzburkanim morem (u prefekturi Kanagava koja se nalazi južno od Tokija) koje se kotrlja i penuša na sivom nebu. Visinu talasa naglašavaju tri ribarska brodića unutar talasa, svaki sa nekoliko figura koje prete da budu potopljene ili prevrnute. Trenutak koji je Hokusai želeo da prikaže je talas na ivici slamanja koji preti da zakloni planinu Fuđi na horizontu, a samim tim i mnogo manju od talasa i sve to pojačava napetost slike. Hokusai nije želeo da primeni tradicionalnu ptičiju perspektivu koju je koristio u ranijim slika, skica, grafika i slikovnica. Zapisi radovima, već je objekte koji su uda- kažu da je počinjao da radi sa izlaskom ljeniji prikazao kao manje i na taj način sunca i da je slikao do kasno u noć. stvorio osećaj dubine, a posmatrače je stavio unutar slike. To je bila potpuna Iako je Hokusai živeo u doba dok je Janovina u japanskoj umetnosti.

pan bio zatvoren prema ostatku sveta, posle njegove smrti i otvaranja Japa-

Tridesetih godina devetnaestog veka na njegov rad je došao u ruke Monea, Hokusai je počeo svoju čuvenu seriju Degaa, Gogena, Renoara, Van Goga, dela „Trideset šest pogleda na planinu Manea, Klimta i drugih. Tada je i naFuđi”, a u tom ciklusu je i „Veliki talas”. stao termin „Japonizam”, za posebno Hokusai je bio izuzetno plodan umetnik interesovanje za japansku umetnost i i smatra se da je za vreme svog dugog skupljanje ukijoe grafika. života uradio oko trideset hiljada dela: 76

maj/jun


Hokusai je bio veoma aktivan i plodan uradio. Na dugačkom papiru je povukao u erotskoj umetnosti, tzv. ŠUNGA, koja dugu, krivu plavu liniju, a zatim je pileće je bila popularna među samurajima koji noge zamočio u crvenu boju i ostavljao su nosili šungu kao amajliju protiv smr- tragove po plavoj liniji. Tako je stvorio utiti, među ženama čiji su muževi meseci- sak da javorovo lišće pluta po reci. Druma živeli po kasarnama, a služili su i kao gom prilikom je na festivalu uz pomoć slike za podučavanje za decu bogataša. svojih učenika naslikao sto osamdeset metara dugačak portret budističkog moHokusai je ilustrovao nebrojene knjige naha koristeći metlu umesto četke. poezije i beletristike, a objavljivao je i priručnike i vodiče za buduće umetnike. Hokusai je bio inovator, daleko ispred Važio je za zabavljača i poznata je priča svog vremena i ostao je upamćen kao da je bio pozvan kod čuvenog šoguna da jedna od najvećih figura umetnosti pokaže svoj talenat. Na šaljiv način je to Zemlje izlazećeg sunca.


78

maj/jun


79


Umetnost

Foto: Wes Anderson


Tekst: Zvjezdana Gvozdenović @stella_iron

81


Između bro režiser koristi filmjnih blokbas tera i biogra mova koji ć fskih filsku aparaturu na e se naći na repertoaru godini, svega u 2022. nekoliko mje isti način kao što bi s e c i nakon prem re filma „Fre ijench Dispatch pisac koristio olovku ” , m ožemo oček i najnovije o ivati stvarenje W esa Anderso će nositi naz ili slikar četkice i boje na. Film iv „Asteroid City” i pored ne i dobro p očekiva- ona je medijum ličoznate films ke i glumačk za koju se go e ekipe vori da će bi nog umjetničkog izrat i v e ć a od svih pr hodnih koje etje Anderson za. Odatle proizilazi do sada oku je zaista đav p io (što olski izazov) , o njemu se m zna. Svakako i specifični stil ili tealo šta , za režisera koji se svakim filmom uspi novim matski fokus autora. jeva podići s tepen više, nja su velika očekiva. Pored sops U industriji u kojoj „sve t v e n o g flix mu je po projekta, Ne vjerio adapt ta c ide”, upravo pod cijenu i j u j o priče Roalda š jedne kratk e Dahla pod n a z i v om „Wonde Story of Hen gubitka ličnog, ko je aurful ry Sugar”, na kon stop-mo ma „Fantast tion filtor u pravom smislu te ic Mr. Fox” iz 2009. Do tad ljalo iskorist a bi vaiti priliku i o riječi? Zaista, ne može svrnuti se n kreativnu sn a glavnu agu iza dob ro poznatih se svaki režiser nazvati Ko je quirky n a slova. režiser koji s t oji iza nekih prepoznatljiv autorom, pogotovo kada od najijih ostvaren ja savremen og filma? veliki studio i investitori

zakorače u projekat. Šta Andersona čini uspješnim autorom u filmskoj industriji koja postaje pandan Možda nije loša ideja krenuti od termi- mašinerije za štampanje novca, a čije na „autor” (auteur). Sam pojam javlja zamke, čini se, uspješno izbjegava već se mnogo prije Andersona, tačnije, u više od dvije decenije? radovima francuskog Novog vala i magazinu „Cahiers du Cinéma”. Po teoriji Iako kritički priznat, sa ostvarenjima autora film reflektuje ličnu kreativnu koja grade svojevrsni kult oko sebe i viziju režisera. Ona pretpostavlja da polako prelaze u klasike, njegovi filmo82

maj/jun


Grand Budapest Hotel, © 2014 Twentieth Century Fox Film Corporation 83


vi su od početka bili poznati po niskom mačkoj ekipi - proširuje je, ali joj rijetko budžetu uz pomoć kojeg nastaju, a koji oduzima zvjezdane članove poput lebi se mogli smatrati neuslovnima za gendarnog Billa Murraya, braće Owen npr. jedan blokbaster. Štaviše, pone- i Luke Wilsona, Tilde Swinton, Adriena kada zarada tih filmova nije uspijevala Brodyja i mnogih drugih. O tome dosta premašiti ni početni budžet. Sigurna govore i njegove novopridošlice - mladi sam da niko od nas ne bi stekao takav Timothée Chalamet i genijalni Benicio utisak dok bi gledao „The Grand Bu- del Toro koji su debitovali u prošlogodapest Hotel” ili „The Royal Tenenba- dišnjoj „Francuskoj Depeši”. Sami Bill ums”. Možda je u pitanju faktor sreće, Murray, koji je poznat kao glumac do a možda samo osoba vođena jakom že- kojeg je teško doprijeti i još teže sarađiljom da svoju viziju pretvori u realnost. vati sa njim, rekao je da kada vam Wes Vođeni vizijom, činite da stvari rade u Anderson ostavi poruku na sekretarici vašu korist i sve može biti pravi alat u sa predlogom za novi projekat, to bude vašim rukama. Složićete se da u tome automatsko „DA”. U radu je cijenjen ne pomalo morate biti poput mađioniča- samo zbog vizije, već i čvrste direktorra ili djeteta - vječno predani igri. Iako ske palice kojom navigira svoj tim ka zamisao prvenstveno pripada autoru, uspjehu. Kada čujemo ponešto o njesnimanje filma nije „one man job“ već govoj skoro vojničkoj disciplini i predapodrazumijeva ekipu koja će u toj vi- nosti radu, stekli bismo utisak da je u ziji prepoznati potencijal i posvećeno pitanju veoma teška i sujetna osoba, ali raditi na njenom ostvarenju. Ono po mnogi koji su radili sa njim uvjeravaju čemu se Wes Anderson ističe kada je nas da, iako se odmah mogu oprostiti u pitanju stvaralački tim koji okuplja je od milionske plate, rad sa Andersonom činjenica da je skoro nepromijenjenoj predstavlja satisfakciju, zabavu i prije postavi kreativaca ostao vjeran još od svega, veliku čast. svojih prvih ostvarenja. Plodovi te sinhronizacije umova postali su neki od Sa druge strane, u diskusijama sa drunajprepoznatljivijih vizuelnih rješenja gim filmofilima često ćemo naići na današnjice. Kako u filmskoj, tako i u glu- oprečna mišljenja kada su u pitanju nje84

maj/jun


Foto: Martin Kraft

Moonrise Kingdom

© KHM-Museumsverband

Juman Malouf and Wes Anderson at the Kunsthistorisches Museum © Rafaela Proell

Juman Malouf and Wes Anderson at the Kunsthistorisches Museum © Rafaela Proell

© KHM-Museumsverband

85


gova ostvarenja. Neki su prepoznatljivi kako se radnja odvija, meta-naracije, perfekcionizam razumjeli kao određe- predstave i elemente teatra (otvaranje nu pretencioznost, dok je za druge bio i spuštanje zavjese u „Rushmoreu” koja osvježenje u moru treša. Lično, mogu je signalizirala protok vremena), uporazumjeti zašto bi nekome Andersonov trebu analognog filma (npr. upotreba eklekticizam mogao biti iritantan, ali da Ektachromea u „The Life Aquatic with li zaista vrijedite kao stvaralac ako ne Steve Zissou”) i brojnih slikarskih eleizazivate oprečna mišljenja? Naznake menata. Vizuelni stil je često samo-renjegovog stila mogle su se prepoznati fleksivan i želi nam skrenuti pažnju na još od prvih ostvarenja poput filmova sam čin gledanja i ulogu nas kao aktiv„Bottle Rocket” i „Rushmore”, oba iz nih posmatrača. 90-ih. Iako su ovi projekti bili iznenađujuće naturalistički, bez prisustva po- Na primjer, periferija kadra bitna je znate simetrije i ujednačenog kolorita, koliko i njegov centar. Od nas se traži postojala je specifičnost dijaloga, po- da gledamo i ivice, jer se upravo tamo kreti kamere (zumiranja, dugi kadro- može odvijati prava drama i zaista, najvi) i likovi na marginama kao stub nje- važnije interakcije odvijaju se na margigovog stila kojem će ostati doslijedan. nama. Upravo vizuelnim ovaj autor kreOno što gledaocima često upada u oči ira magijski realizam sa likovima koji su je upravo visok nivo formalizma koji se i sami marginalni. Izgled filma je prvenogleda u prepoznatljivoj opsjednutosti stveno izgrađen na stilizovanom odnosimetrijom, linijama, ekspresivnim ko- su sa pripovijedanjem i dijalozima ispuloritom, oblicima, teksturama - samom njenim pomalo umrtvljenim humorom vizuelnom totalitetu. Sve je postavljeno i često pretjeranom učtivošću govora, i aranžirano do krajnjih granica, toliko koju prekine po neko „FUCK”. „What’s da je za ukus mnogih pretjerano. Pri- the meaning of this shit?”, pita Dmitri mijetićemo da su Andersonovi filmo- (Adrien Brody) dok u šoku posmatra vi poput živog platna u kojima je jasna platno u stilu Šilea koje prikazuje dvije veza filma i sa drugim umjetnostima, nage žene u strastvenom zagrljaju. Taj pa možemo vidjeti film unutar filma, kolaž spoja nespojivog je Wes Anderformate knjiga i priča koje se ispisuju son. Zato danas možemo reći „Wes 86

maj/jun


Searchlitht pictures


Anderson film”, a ne romantični film, Andersonovi filmovi posjeduju karakdrama ili krimić. Kada prikazuje nasi- terističnu vizuelnu estetiku, njihova srž lje ili tragediju, oni prelaze konvencije nalazi se u priči i pripovijedanju, a ne tragedije i zalaze u komiku. Iako bi nas u samom izgledu. Za njega filmovi jesu jaka doza humora i lakoće koju on do- priče, a njegove najranije ljubavi su nosi mogla zavesti i navesti da film i upravo to dvoje. Njegov rad bi vizuelno njegovu priču primimo olako, to je po- mogli poistovijetiti sa bombonjerama malo poput onog svima dobro pozna- u kojima ćete umjesto čokolade naići tog (i neugodnog) primjera- smijanje u na po koju gorko-slatku istinu o životu. ozbiljnim/tužnim (čitajte sahrane) situ- Njegov svijet možda jeste konstruisan i acijama. Sigurna sam da bi mnogi to uvijen u lijepo dizajniran omot, ali ono razumjeli kao oličenje ludosti i kršenja što ga ispunjava je u potpunosti stvagranica društveno prihvatljivog pona- ran sentiment. U ubrzanosti današšanja. Za Andersona bi onda rekli da njeg života ljudi posežu za filmovima nas lišava stvarnih emocija nudeći nam onda kada im je potrebna distrakcija filmove ispunjene emocionalno hendi- od njega. Anderson ne stvara filmove kepiranim likovima. Paradoks u tome koje biste mogli upaliti pred spavanje bi bio što nam njegovi filmovi ne žele dok polako tonete u vašu ugaonu garnametnuti kako bi se trebali osjećati. nituru. Ovo nisu priče za pospane, iako Jedina je istina da svi imamo svoje me- atmosfera samog čina gledanja filma hanizme nošenja sa svijetom oko sebe nalikuje na akt pričanja priče za laku i njegovog prihvatanja. Koja je razlika noć. I zaista, postoji nešto dječije i neizmeđu našeg svijeta i svijeta Wesa An- vino u tom aktu i prepuštenosti njemu, dersona? U njegovom je sve prihvatlji- ali ne zaboravimo, na putu kroz koji nas vo. Kategorija društvene prihvatljivosti autor-pripovjedač vodi moramo ostati je passé i ostavljena je za uštogljenost budni jer bi nam krucijalni detalji mogli stvarnog svijeta.

promaći i izbaciti nas iz toka. Ono što je karakteristično za Andersona je što će

Kada ga pokušavaju kopirati, griješe nas uvesti u centar svih zbivanja, istoupravo u onome šta kopiraju, a to je vremeno nas konstantno podsjećajući uglavnom vizuelni segment filma. Iako da je to samo film - a film je prije svega 88

maj/jun


Moonrise Kingdom


konstrukt. Prisjetimo se, autor filma je misli, problemi, a jedan od najčešćih za mnogo više od pojedinačnih aspeka- koji se vjeruje da vuče korijene iz djeta filma - on je film. Ono autorsko kod tinjstva samog autora, je svima poznati Wesa Andersona je upravo ležernost „daddy issues“. Skoro svi likovi imaju sa kojom pristupa filmu kada je njego- neku vrstu problema sa ocem ili nevo prisustvo (ili makar naznaka njega) kom drugom figurom koja podsjeća na u pitanju. On se i ne trudi prikriti sebe očinsku. Upravo ovaj i drugi problemi u filmovima, pa je samim tim njegova iz njihovog djetinjstva su glavni uzročfigura sveprisutna.

nici njihove nemogućnosti da to djetinjstvo napuste jednom za svagda, čak i

Za Andersona je upravo film spona sa kada su starosnom granicom odavno svijetom davno minulim - svijetom igre, prešli u neku drugu dob. Iz tog razloga svijetom djetinjstva u kojem počiva se posebna pažnja pridaje prikazivanju prava moć. Zato su njegovi likovi često djece i njihovog odnosa sa odraslima i djeca ili odrasli dječije naravi, oni ne- odraslim verzijama njih samih. U tim prilagođeni koji se nikada nisu uspjeli odnosima se odrasli ponašaju poput pomiriti sa svijetom odraslih ili mučnih djece, a djeca su ta koja posjeduju visok trenutaka iz prošlosti. Oni su autsajderi nivo zrelosti karakteristične za odrasle. koji žude za osjećajem pripadnosti čak i Sjećate se Margot Tenenbaum („The kada tu potrebu očajnički skrivaju. Biva- Royal Tenenbaums”) koju je tumačila ju zarobljeni u međuprostoru života, na Gwyneth Paltrow, sa karakterističnim marginama svoje ličnosti, dok vrijeme podšišanim pažom sa šnalicom u njeprovode u zbunjenosti, opsjednutosti mu, polo haljinama, Birkin torbom, buntrivijalnostima i pokušajima da slome dom i cigarom koju nije ispustila iz ruke začarani krug u kojem su se našli. Če- od svoje dvanaeste? Onda se sjećate da sta su i ponavljanja različitih tipova, pa se od mini-Margot do odrasle verzije kada bi jedan lik iz Andersonovih fil- nje načelno nije ništa promijenilo, sem mova naprosto ušetao u drugi, uklapa- broja svjećica koje bi mogla oduvati sa nje u njega ne bi predstavljao nikakav rođendanske torte (mada, čini se, preproblem. Karakterizacija nije jedino što više kul za to). U WesWorldu, they don’t njegovi likovi dijele, već su to i dileme, grow up so fast. Na tematskom nivou, 90

maj/jun


© KHM-Museumsverband

Foto: Abhijeet Pathak @accidentallywesanderson

© KHM-Museumsverband

Foto: @itswanderlustlife1 @accidentallywesanderson


ove priče su apsurdne meditacije mo- can Expressom i Ikeom, između ostadernog života. U ambisu apsurda, do- lih. Međutim, pravi izazovi došli su tek življavaju neki vid tihe katarze i na kraju u proteklih nekoliko godina. Godine biraju život, mireći se sa njim.

2019. dobio je priliku da uz svoju partnerku, ilustratorku, dizajnerku i knji-

Koliko je tematski i vizuelno jak reži- ževnicu Juman Malouf, bude treća ososer koji operiše na vrhu sopstvenih ba koja će imati čast da priredi izložbu u sposobnosti govore i njegovi uspjesi specijalnoj seriji pod pokroviteljstvom u radu na drugim filmskim formama čuvenog Umjetničko-istorijskog muzepoput kratkometražnog filma („Hotel ja u Beču. Rezultat je bila izložba pod Chevalier”) i dva stop-motion animira- nazivom „Spitzmaus Mummy in a Cofna filma („Isle of Dogs” i „Fantastic Mr. fin and other Treasures”, koja je prvo Fox”). Tome u prilog ide i činjenica da prikazana u prostorijama samog muse prepoznatljiva estetika nije zadrža- zeja u Beču 2018. godine, a zatim prela samo u oficijelnim okvirima filmske mještena u Fondazione Prada u Milanu. industrije, već je dobila svoju priliku i U sklopu tog projekta imao je privilegiu komercijalnim, kulturnim i dizajner- ju dubinski pristupiti svim kolekcijama skim vodama. Tako je Wes Anderson Umjetničko-istorijskog i Prirodnjačkog čest saradnik velikih modnih brendova muzeja koji broje više desetina miliopoput Prade i H&M-a, kada su njiho- na objekata i da izvrši njihovu selekciju. ve reklame i kampanje u pitanju. Zato Kada je ideja postavljena u perspektivu, ćemo nerijetko primijetiti dizajnerske izložba je brojala 537 objekata od kojih komade unutar njegovih filmova, po- su mnogi po prvi put ugledali svjetlost put prtljaga braće Whitman („The Dar- dana. Od kustoske prakse je prošle gojeeling Limited”) koji je dizajnirao Marc dine izvršio skok u svijet dizajna, spajaJacobs, tadašnji kreativni direktor Louis jući ljubav prema scenografiji i - vozoVuittona ili famozne Birkin torbe Mar- vima! Anderson je bio očigledan izbor got Tenenbaum. Njegov portfolio se za Belmond’s British Pullman luksuzne može pohvaliti i uspješnim reklamnim vozove i projekat njihovog redizajna. saradnjama sa Stellom Artois, Ameri- Redizajn je rezultirao u dobro pozna-

92

maj/jun


93

Searchlitht pictures

Searchlitht pictures

Rushmore, 1998


toj WesWorld estetici - mnogo vintidža i art-dekoa, simetrije i igre boja i nadasve - glamura kao odi zlatnog doba filma i putovanja. Takva vožnja bi zaista bila andersonovski doživljaj za sebe! Kada ne učestvuje u projektima, on ih inspiriše. Kako u sopstvenim filmovima, tako i u stvarnom svijetu, Andersonu i njegovom uticaju ne možemo umaći. Iako nije tvorac nekada omraženog, a danas planetarno poznatog geek chic stila, možemo reći da ga je popularizovao. Od modnih pista do street style-a, brojnih internet blogova posvećenih njemu, TikTok izazova i Instagram profila @accidentallywesanderson koji broji 1,6 miliona pratilaca, Andersonu je suđeno da stvara kultove oko sebe u kojem god pravcu krenuo. U svijetu za koji nam se čini da je odavno skliznuo u dekadenciju u kojoj nam više ništa ne dolazi kao iznenađenje, on se trudi dokazati nam suprotno ukazujući na čudnovatosti života u njemu- i svu ljepotu koja tu počiva. I zaista, možemo reći da mu uspijeva. Quelle paradox! I šta nam preostaje do da (ne)strpljivo iščekujemo svaki njegov naredni potez?

94

maj/jun


Searchlitht pictures

95


Putopis

Tekst i fotografije: Anđela Gažević @rozeda.aesthetic


Dok ne posjetim Pariz i ne uvjerim se čin. Ona je siromašna i uvijek je neka je li zbilja tako, za mene je Napulj grad briga pritiska, ali to je ne spriječava da ljubavi. Kada bi Napulj bio osoba, bio djeci da sve što ima. Takva je ljubav izbi majka koja ima mnogo djece. Skoro među Napolitanaca i Napulja. Ona uči svako dijete u nekom trenutku ode od sve nas koji smo otišli iz svog rodnog nje, ali uvijek joj se vraća i svaki njihov grada jer nismo umjeli da ga volimo, susret budi emocije. Pri svakom susre- da ga prihvatimo uprkos svim njegovim tu pred očima im prolaze sve srećne i nedostacima i tuzi koju smo u njemu sve bolne zajedničke uspomene. Djeca osjećali. je vole takvu kakva je, sa svim njenim manama i vrlinama, ponose se njome, Već dovoljno dirljiva rečenica Paola Soslave je u svojim pjesmama i filmovi- rentina, reditelja iz Napulja, počela je ma dok ona, svakome ko joj dođe u da me pogađa još više nakon ovog puposjetu priča o njima na najljepši na- tovanja:

97


Ubrzo po dolasku u raj u kojem obitava- priča za sebe; oni izgledaju sasvim opuju đavoli, kako se često kaže za Napulj, šteno, na trenutke i previše. Jednom shvatite da je to grad suprotnosti. Lako rukom jedu, šminkaju se, drže telefon je ići napuljskim ulicama i žaliti se kako a drugom voze. Na motoru nerijetko su prepune smeća, ali prava bi greška bude i cijela porodica - otac vozi, tu je i bila, među svom ljepotom, upirati pr- majka a između njih njihovo dvoje djestom na to. Sjetimo se čuvene replike iz ce. Dječaci koji voze motore kao da su filma Sema Mendeza, American Beauty, upravo izletjeli iz filma Pirane (La pakada Riki Fits kaže: ,,Sometimes there’s ranza dei bambini), koji je snimljen po so much beauty in the world, I feel like I istoimenom romanu Roberta Savijana. can’t take it”, dok posmatra plastičnu I koliko god djelovalo opasno biti vozač kesu kako pleše na vjetru. I dok se vi ili pješak na tim krivudavim, kaldrmisanervirate zbog prljavih ulica, zapahne nim, uskim ulicama, moram reći da taj vas miris omekšivača za veš sa okolnih saobraćaj, ipak, veoma dobro funkcioterasa i prozora. Sa fasada restorana niše. Dok se turisti ustručavaju da prevas gleda fotografija Sofije Loren koja đu ulicu čekajući motore da protutnje, pravi pravu napuljsku picu, a tu je i čo- Napolitanac će sigurno krenuti kamo je vjek sa crnim šeširom – njihov čuveni naumio, kao da ima povjerenja u vozakomičar Toto. Ako imate sreće, u moru če da će ga paziti. A vozači zbilja i paze, uličica, nabasaćete slučajno na zgradu nikada neće skrenuti u krivinu a da prina kojoj stoji natpis da je pomenuti glu- je toga ne zasviraju kako bi upozorili mac baš u njoj rođen.

pješaka da nailaze.

Način života Napolitanaca je umjetnost Tamo gdje je spektakl ove vrste na za sebe. Jedinstveno je iskustvo šeta- ulicama, tu su i posmatrači navikli na ti uzanim uličicama uveče. Tada grad buku. Oni ravnodušno sa svojih terasa postane posebno živ jer mladi na mo- posmatraju šta se dešava i puše. Često torima odlaze u provod. Teško da ćete ćete ih vidjeti kako sa prozora u prizeovako nešto doživjeti na nekom dru- mlju izviruju na ulicu, mirno gledaju ko gom mjestu. Izrazi lica ljudi koji voze su prolazi, a ako vam se pogledi sretnu -

98

maj/jun


Sofija Loren sa napuljskim specijalitetima pored ulaza jednog restorana

Smeće na ulici

Zgrada koja na fasadi ima uramljenu Sušenje veša na žici – simbol Napulja sliku, smeće i vespa

Mural Totoa u ulici u kojoj je živio u naselju Rione Sanità

99


javiće vam se i neće navući zavjesu i Biti sposoban da pronađeš ljepotu zatvoriti prozor da ne vidite kako im tamo gdje se neprestano i neraskidivo izgleda stan.

prepliću dobre i loše strane, odlika je umjetnika. A napuljskim umjetnicima

,,Napulj je hiljadu boja, Napulj je hi- je izražavanje tog sentimenta istovreljadu strahova”, čuveni je stih pjesme mene tuge i ljepote posebno pošlo za Napule è Pina Danijelea. Napulj je har- rukom. monija i haos u isto vrijeme, život i smrt, svjetlost i tama, uživanje i strah. I kao Postoji jedna misao koja mi je na um da je svaki pogled na Vezuv opomena pala kada sam odgledala filmove Božja da treba živjeti u trenutku.

ruka (È stata la mano di Dio) i Poštar (Il Postino) – najljepša umjetnost nastaje iz

Ulice su žive, čuje se muzika Pina Da- tuge. Dok je Sorentino odlučio da tranijelea, ponosa Napulja, koji je s toliko gični događaj iz svoje mladosti prikaže emocija opjevao svoj grad. Možda baš kroz film, Masimo Trojzi je poslednje ta živost i buka služe da nadjačaju nji- atome snage dao da snimi Poštara. Pohove strahove i činjenicu da, na neki sle oba sam dugo bila pod utiskom ne način, jesu opterećeni smrću. Hrišćan- uviđajući isprva sponu između ova dva stvo i sujevjerje su isprepletani, pa tako čovjeka. Obojica su Napolitanci. Obonajveću svetinju grada – ampule krvi jica su stvorila nešto lijepo noseći se San Đenara (Sv. Januarija), zaštitnika svaki sa svojim bolom, bio on duševni grada, čuvaju vjerujući da ih one štite ili fizički. Boraviti u Napulju, za mene je od erupcije Vezuva. U XVII vijeku kada bilo katarzično iskustvo – biti okružena se desila jedna od erupcija, lava je po- ljepotom a osjećati melanholiju. kosila hiljade života i zaustavila se, navodno, tik ispred svečevih ampula.

100 maj/jun


Pogled na Vezuv

Uramljeni mural na kojem se nalazi Masimo Troj

Sušenje veša na žici – simbol Napulja

Stih iz pjesme Napule è koji kaže: ,,Napulj je dječija graja.”

101


Umetnost

Intervju: Ljiljana Kostić @liliana_k_story Fotografije: Milica Đurić, Đorđe Vidojević Ilustracije: @maple.things


Javorka Đurić, samouka ilustratorka i au- Mnogima je za oko zapala tvoja stratorka Instagram stranice maple.things, nica na Instagramu @maple.things. već par godina svojim jedinstvenim ilu- Koja je bila zamisao kada si je pokrestracijama postavlja pitanja za intro- tala? spekciju i deli sa nama opažanja, frustracije i bol. Iskrenost, ranjivost i otvo- Stranica postoji dve godine a nastala je renost su samo neki od razloga zašto se odmah na početku karantina i služila je lako povezujemo sa njenim ilustracija- kao moja vežbanka za crtanje i sređima. Javorka takođe koristi svoju umet- vanje misli. I dalje mi je isto to. U tom nost da nam skrene pažnju na proble- periodu sam počela da učim digitalnu me današnjeg društva i naše planete. U ilustraciju, a osećala sam se pojačano iščekivanju njene prve knjige ilustracija anksiozno zbog pandemije i trebao mi i tekstova u saradnji sa Kontrast izda- je neki kreativni izraz. Nisam imala nikavaštvom, razgovarali smo sa Javorkom kvih očekivanja osim da stranica bude o njenom radu.

moje ogledalo.

103


Na tvojim ilustracijama ljudi nemaju nosti i burnout-u, seksualnosti i stidu. crte lica. Koja je simbolika ovoga kao Meni tuđa iskustva olakšavaju dane, i i boja koje biraš?

nadam se da nekome moja bar malo pomognu.

Prvi razlog je banalan, a to je da ne umem da crtam lica. Drugi je to što mislim da lica Tvoje ilustracije imaju raznovrsnu tene bi igrala veliku ulogu i odvlačila bi pa- matiku, ali povezuje ih to da neretko žnju od poruke. Ovako ljudi docrtavaju prenose bitne poruke. Na koji način svoja lica u glavi u skladu sa osećajem biraš teme? koji dobijaju od slike. Ja uvek u glavi docrtavam svoje.

Okidač dolazi ili spolja ili iznutra, ili su događaji, vesti i izveštavanje koje me

Često se dotičeš osetljivih tema koje pogodi ili razbesni ili su to moji strahovi pogađaju mnoge ljude, a o kojima se i brige koji često nemaju opravdanje priča retko ili sa oprezom (anksio- u objektivnoj realnosti, ali su za mene znost, body image, seksualnost…) Da stvarni. Trudim se da razmislim poli time želiš da podeliš svoja iskustva drobnije o potencijalnoj temi i kako da i/ili motivišeš druge da više govore o je uobličim vizuelno i verbalno, a da niovim temama?

kome ne nametnem ništa, već da uvek bude moje iskustvo i viđenje teme.

Uvek pokušavam da uhvatim svoje misli koje mi otežavaju, umanjuju ili potpu- Pored ličnih tema, svoju umetnost no blokiraju normalno funkcionisanje. najviše koristiš u svrhu aktivizma, pa Shvatila sam da mi je lakše da mnoge na ilustracijama često vidimo i teme svoje nesigurnosti nacrtam, napišem i koje govore o političkim, ekološkim i podelim tako „javno” nego da ih izgo- globalnim problemima. Zašto ti je ovo vorim. Sigurna sam da svi imamo lične, bitno? individualne nesigurnosti, ali da je veliki broj njih zajednički i da je od njih ve- Mislim da smo doveli planetu u takvo liki broj društveno nametnut, posebno stanje da je nemoguće ne osećati odkad se radi o body image-u, produktiv- govornost za sve to i odbijati da se uče104 maj/jun


foto Đorđe Vidojević

stvuje u tome. Društvo je sagrađeno iz Uskoro izlazi tvoja prva knjiga. Šta sve mikrokrugova i to je većinski naš domet možemo da očekujemo u njoj? uticaja i trebalo bi da ga doživljavamo ozbiljno.

U njoj će se naći neke stare i neke nove ilustracije, ispraćene dodatnim kratkim

Lični razvoj je sve popularnija tema, a mislima. Nadam se da će sve ispasti tvoje ilustracije često govore o tome. kako treba i da će mi se ideja u glavi Da li je i rad na ilustracijama u koji- poklopiti sa realizacijom. Do tada ću ma javno govoriš o svojim strahovima malo da umirem svaki dan. deo rada na sebi? Da li možeš da izdvojiš neki projekat To mi je uvek bilo zanimljivo i apstrak- na kojem si radila, a koji ti je bio najtno pitanje, rad na sebi. Nekad imam značajniji? osećaj da je sve guranje istog kamena, ali želim da verujem da postajem bolja Sve projekte na kojima sam bila birala osoba upoznavanjem i izražavanjem sam tako da se slažu sa mojim uveresebe i stalnim razvijanjem empatije njima i da pokreću pitanja u društvu prema drugima, pretpostavljam da je koja mislim da treba da budu pokreto rad na sebi.

nuta, ma koliko otpora u postojalo. 105


Izdvojila bih projekte sa Converse-om

bismo voleli da podeliš sa nama ime-

i Media diversity institute-om, a ticali

na filmova koje voliš i preporučuješ.

su se rodno senzitivnog jezika i potrebe za njegovim korišćenjem, nasilja

Obožavam filmove i mislim da su me

nad ženama i izveštavanju o njemu.

oni najviše oblikovali, definisali su moju estetiku. Neki od njih su: Paris, Texas,

Kakve projekte planiraš u nared-

Three colors: Blue, La Ceremonie, Betty

nom periodu?

Blue, In Bruges, Leaving Las Vegas, Blue is the warmest color, Melancholia, Ho-

Trenutno mi je primarni fokus knjiga,

use of flying daggers, 3-iron, Chungking

a nakon toga… moram da razmislim.

Express… Imam još mnogo njih koji me čekaju.

Koristeći svoj prepoznatljiv stil, ilustrovala si neke scene iz filmova, te

Javorkina azbuka: Anksioznost

Navika

Branko Miljković Njuh Vaga

Oprezno

Gubitak

Pešačenje

Drugarice

Radiohead

Đurić

Stid

Eratično

Tablet

Žena

Ćutanje

Zaborav

Usamljenost

Ilustracija

Feminizam

Javor

Humor

Kafa

Ceger

Libanska hrana

Čokolada

Lješka

Džabe

Mama

Šolje


107


PLEZIR

rI TU AL

Ivana Marinković

Intervju: Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija

Fotografije: Anđela Grozdanić @andjela_grozdanic_ photography; privatna arhiva


Kako započinješ dan? Dan započinjem uz ćerku koja me budi, osetim dečije ručice po sebi koje mi otvaraju kapke i glas koji izgovara – mama, dan je, budi se, budi da se igramo. :) Ukoliko imam malo više sreće, malecka se ne probudi u 6 Buđenje s prvim zracima sunca uz jogu,

pa mogu pre njenog buđenja da iz-

doručak uz tihu muziku, ispijanje omi-

meditiram 15 minuta. Nakon toga

ljenog čaja uvek u isto vreme, priprema

kreću aktivnosti, higijena, doručak,

zdravih obroka, čitanje u određenom

pakovanje ranca i užine za vrtić,

delu stana, opuštanje uz filmsko veče

spremanje, oblačenje i moja pri-

ili utakmicu s društvom, topla kupka,

prema za posao. Volim ujutru da

sve su ovo rituali koji boje naše dane i

popijem čaj, ne mogu reći da je to

čine da se osećamo sigurno i prijatno.

u miru, ali u nekom mom ritmu ži-

U trenucima povećanog stresa i kriza,

vota jeste. Ukoliko ne stignem kod

psiholozi nam kažu da ako već spoljaš-

kuće, termos je tu, otrčim pre po-

nji svet ne možemo kontrolisati, dobro

sla na pilates i tamo popijem čaj,

je negovati svoje dnevne rutine i rituale

dok duboko dišem i vežbam, jed-

koji dovode do toga da se dobro ose-

nako nalazim zadovoljstva kao kad

ćamo i izazivaju nam prijatna osećanja.

ga ispijem u miru.

O prijateljstvima i podršci, samopouz-

Na šta pomisliš kad čuješ reč plezir?

danju i ranjivosti, malim zadovoljstvima i unutrašnjim previranjima razgovarala

Na svakodnevne, obične i malene

sam sa Ivanom Marinković, naučnom

trenutke koji nam prijaju, na po-

saradnicom u Institutu za srpski jezik

glede, na ljude koji dišu u ujedna-

SANU i osnivačicom agencije za organi-

čenom ritmu sa vama. Na ukradene

zaciju svečanih događaja - Jedan frajer

kafe sa koleginicom na suncu, na

& bidermajer.

masažu lica u omiljenom salonu, na pozorišnu predstavu 1x mesečno. Na večeri kada sam potpuno sama i mogu da me nema ni za koga, na trenutke kada čitam, mentalno i duševno putujem. 109


Imaš li omiljeni dnevni ritual?

Na društvenim mrežama otvoreno govoriš o teškim trenucima i izazovnom

Radujem se jako da ugrabim 15 minuta periodu koji je iza tebe, da li je takav molitve-meditacije svakog dana. Tada istup za tebe bio pritisak uslovljen svesno i duboko dišem, osvrćem se ka očekivanjima zajednice koja te prati i unutra, ka svojim duševnim potreba- podržava tvoj biznis ili oslobađajuće ma. Tada ne razmišljam, tada samo je- iskustvo? sam. Radujem se takođe svakodnevno druženju od pola sata sa mojom kole- Više je pritisak bio u pravcu da li će mi ginicom Jocom iz Instituta koja svakog biznis opstati kako se bavim organizadana skuva za mene kakao, za nju kafu. cijom i dekoracijom venčanja, kako će Danas je retkost imati osobu koja sva- ljudi reagovati sada kada sam se razvekog dana radi nešto slično za vas, koja la, a moje se vrednosti sve vreme kreću vam svakodnevno ukazuje znak pažnje u okviru porodice. Razmišljala sam da li malim gestom i na tome sam beskrajno istupanje iz braka znači negiranje vredzahvalna. U tih pola sata pretresemo i nosti i da li veštačko održavanje vrednaglas izgovorimo sve od prethodnog nosti znači izdaju sebe zarad ideala. Što dana i nakon toga svaka se udubljuje se tiče samog pisanja na tu temu, dugo u svoj posao. Raduje me takođe da sa nisam bila spremna da o tome govorim ćerkom svakog dana pred spavanje iz- dok nisam emotivno i mentalno obragovorimo na čemu smo tog dana za- dila sa sobom prethodni period. Ali kao hvalne, a šta nam nije prijalo i da kroz većina pisaca koji inspiraciju za svoje jednu izmišljenu, fantazmagoričnu žen- stvaralaštvo nalaze u traženju načina za sku molitvu za miran san otpustimo prevazilaženje bola, moram reći da je dan.

pisanje moj kanal u kome čujem sebe i bol pretačem u kreaciju. To je trenutno najbolje što umem, moj način da pomognem sebi i da taj veliki unutrašnji pritisak preinačim u kreativu.

110 maj/jun


Na koji način si u teškim momentima pronalazila samopouzdanje, snagu i volju da preguraš dan i ne izgubiš sebe u očajanju? Najpre je važno, zbog drugih ljudi koji prolaze slično, da kažem da nemam svakog dana samopouzdanje niti snagu da guram jednakim intenzitetom. Bol usled raspada braka nije isti kao i raskid veze, nije linearnog karaktera, ne dostiže vrhunac pa ide ka padu i smanjenju. On je krivudav, različite emocije se smenjuju u toku dana, od besa, ljutnje, bola, osećaja krivice, brige za dete, preuzimanja tuđe odgovornosti, nepriznavanja svoje, mučenja, razmišljanja, pokušaja održavanja ljudskog odnosa, toliko je kompleksno da ranije nisam mogla da pojmim. Meni dosta pomaže odlazak na psihoterapiju svake nedelje da se pridignem i osvestim svoje unutrašnje procese. Jako mi prija što imam dnevni ritam i strukturu, koliko god bilo fizički zahtevno od svih stavki no malo dete zavisi od funkcionalnosti koje treba da obavim u toku dana uz majke. Potom, ljudi koji su podrška, ne emotivnu ranjivost, iznutra znam da više od dvoje-troje sa kojima imate dune smem da padnem, da se srušim, da boku i istinsku razmenu, dovoljno je da me nema za operativne stvari jer jed- se vratite sebi.

111


Kako brineš o svom mentalnom i fizi- Kome se obraćaš kad nisi sva svoja? čkom zdravlju? Imam par ljudi kojima verujem i sa kojiIdem 1x sedmično na psihoterapiju, 1x ma se dugo godina družim. Zajedno dnevno primenjujem integrativnu me- smo prošli razne faze, od razotkrivatodu terapije koja podrazumeva i mo- nja slabosti, preko nemilih događaja, litvu-meditaciju, trudim se da održim sukobljavanja mišljenja, ali i velike posvest i da u svakom trenutku reagujem moći jedni drugima. Moj terapeut je u skladu sa svojom unutrašnjošću. Na- takođe prošao jedan dugačak put neučila sam da se sklonim od ljudi koji mi poverenja, skepse i sumnje kod mene ne prijaju, a ne da ulazim u rasprave, kao čovek, dok nisam naučila kako da polemike i trošenja energije u ovom pe- zaista verujem i od koga vredi zatražiriodu jer za to nemam snage. Sipam par ti pomoć. Naučila sam da se obraćam kapi kvalitetnog etarskog ulja u difuzer, ljudima koji vas vuku ka dobrom, koji idem na pilates kod dve divne sestre u vas guraju ka sebi i kada sebe jasno ne Studio Ravnoteža 2 do 3 puta nedeljno vidite, ka onima koji vole sebe i umeju pre posla i tamo mi jako prija zdrava da vam daju zato što daju sebi. Ljudi energija. Ugrabim ponekad vremena koji vam kažu «razumem», koji aktivza neku masažicu i odem na svoj čas no slušaju i koji su prisutni u odnosu, pevanja dok mi je ćerka na baletu, da njima sa 40 godina dajem poverenje i dišem i da glas koji je u dubini ispoljim njima se obraćam za savet. i čujem.

112 maj/jun



Kako se odnos prema tvom telu reflek- izbija». :) Na fotografisanje i saradnju tovao kroz proces transformacije kroz sa Anđelom odlučila sam se u trenutkoji si prošla? Da li je fotografisanje sa ku kada sam bila najmršavija, pomalo i Anđelom Grozdanić imalo funkciju da ispošćena, fizički i mentalno iscrpljena. zaokruži proces ponovnog upoznava- Odlučila sam da je sad pravi trenutak nja i drugačijeg sagledavanja sebe?

da volim sebe, takvu kakva sam i da samo prihvatanjem sebe mogu sebe

Fotografisanje sa Anđelom se desilo u i zaceliti. Na kraju se ispostavilo da je trenutku moje velike zatvorenosti, ose- moje probijanje ličnih granica i dozvola ćaja pritiska u grudima, straha od po- sebi za spajanje intelektualnosti, sennovnog prepuštanja životu i pokušaja zualnosti, seksualnosti, telesnosti i duda uradim nešto za sebe, da se pro- hovnosti bila na neki način isceljujuća i nađem ponovo kao žena. Nisam želela za druge koji sa tim jakim opozicijama da ulećem u odnose da bih se nahra- žive unutar sebe razapeti usled nedonila, da konzumiram tuđu pažnju i lju- zvoljavanja društva da postanu celoviti. bav kada sama nemam ništa da dam, osećala sam da prvo moram sebe da Prilikom deljenja budoar fotografija nahranim kako bih mogla drugoj osobi govorila si o strahu od osude koji je, da se dam. Baš nakon smrti oca, pre- čini mi se, jedan od najočiglednijih poležane korone prvi put i izlaska bivšeg kazatelja koliko duboko su ukorenjeni muža iz stana, krenula sam kod Une patrijarhalni obrasci u našem društvu. Senić na pole dance. Sećam se da sam Kako se ti frajerski nosiš sa tuđim očerekla Uni da me fizički toliko sve boli u kivanjima, komentarima i osudama? grudima da nisam mogla nijedan pokret da napravim. Tu sam najpre učila Zanimljivo je da su najpre žene koje da fizički pomazim sebe, da se istinski nisu dobre sa sobom vrlo agresivne dodirnem i da u tome beskrajno uži- i osuđujuće prema simboličkom činu vam, da uđem u svoju senzualnost bez «nagosti» i ogoljavanja. Osetile su se požurivanja. Sve više se rađala potre- kao da sam ih izdala, neko ko je za njih ba da pratim svoj ritam i svoj tempo, simbol finoće, sada se fotografiše u bubez obzira na izreke da «klin se klinom doir kontekstu. Dobijala sam vrlo gru114 maj/jun


be komentare poput onih – razvela se pa se skinula; ne vidim ovde ništa osim tvog kompleksa i želje za dokazivanjem; bila si ranije bolja dok smo imali šta da čitamo, a ne da gledamo i sl. Naučila sam kroz život kako da me tuđa izlivanja zabavljaju kao jedan sociološki eksperiment. Naučila sam da posmatram ljude kroz prizmu onoga što govore o vama jer nedvosmisleno uvek pričaju o sebi. Pritisak patrijarhalne sredine je veliki i zastrašujuć, ženska sloboda, «smelost» izbora da živi onako kako oseća, senzualnost i seksualnost je nešto što se dozvoljava ili između 4 zida, 1na1, vrlo ograničeno i kontrolisano. Ukoliko sebi žena da za pravo da živi onako kako ona želi, neminovno nailazi na osudu iz straha od iskakanja iz normi. Takva žena je nepredvidiva i teška za kontrolisati, zato je sredina mora «ubiti» i dozvoliti joj da iskazuje samo poželjne osobine. Dvostruki moral i licemerstvo u našoj sredini je vrlo izražen, ljudi svaljude oko sebe, ali je to sve u redu dok nije otvoreno i javno. Ukoliko se neko osmeli da javno iznese svoje spoljašnje i unutrašnje stanje, podleže kritici i javnoj osudi. Za mene je ovo bio ek-

foto: Anđela Grozdanić

šta rade u svojim životima povređujući


speriment, istraživanje sopstvenih stra- sam sebe kinjila što «nikako da se odna ličnosti, traženje i ponovno spajanje lučim ko sam». Jesam li radnica u naučsebe van mišljenja i stavova drugih lju- noj instituciji ili preduzetnica, da li sam di o meni samoj, oslanjanje isključivo mama ili žena koja voli da peva u kafani na unutrašnji kompas šta je dobro, a na stolu, da li volim da sedim i guštam šta ne, šta je za mene moralno i za moj delikatese u restoranu ili pak obožaživot blagotvorno. Neizmerno sam za- vam da plešem cele noći i izbacim sve iz hvalna na celom ovom putovanju.

sebe. U nekim trenucima mi je potrebno da se osamim i čitam, u drugim pak

Naučnica si, asistentkinja u Institutu da sam hipersocijalizovana, gubila sam za srpski jezik SANU, osnivačica bizni- se iz uloge u ulogu i strašno sam se trosa koji se bavi organizacijom venča- šila. Pitala sam se neprestano jesam li nja i drugih svečanih događaja, zaštit- dovoljno dobra, radim li sve kako treba, no lice besplatnog programa obuke da li sam ja fejker ako nešto ne umem preduzetnica, mama jedne devojčice, odmah savršeno da uradim pa sam se ćerka, sestra, prijateljica i influenser- i kinjila što neki aspekt života mora da ka na društvenim mrežama. Kako se trpi kada su drugi aktivniji. sve ove uloge danas stapaju u jednoj ženi i kako iz svoje pozicije savetuješ Možda mi je najveća blagodat sazrei ohrabruješ druge žene da se ne boje vanja to što sam postala neuporedivo da istraže svoje potencijale i budu au- blaža prema sebi. Prihvatila sam da ne tentične?

moram sve najbolje da znam, niti da se maksimalno svemu dajem, samo

Čini mi se da sam ranije živela nekoliko onoliko koliko je trenutno moj maksiodvojenih života, poput nekih ostrvaca mum. Učim kako da se nosim sa svojim na koje sam skakala i ulazila iz uloge oprečnim energijama tako što ih mirim, u ulogu prema društvenom kontekstu spajam, venčavam, izučavam, vodim ih i očekivanjima. Jako me je sve to iscr- na lepe večere, ali i na žurke duboko u pljivalo, nisam znala ko sam i strašno noć. :)

116 maj/jun


Preporuči nam dobru knjigu/film/seriju/podkast/blog. Trenutno sam u fazi kada nemam vremena i strpljenja za gledanje filmova, serija i podkastova. Kada «jaganjci utihnu», uveče, imam malo vremena da meditiram i da pročitam par strana knjige dok se ne onesvestim. :) Trenutno čitam «Decu» Milene Marković, omiljene domaće savremene pesnikinje i dramaturškinje. Zanimljivo mi je da posmatram taj puls i ritam života kroz njene rečenice-stihove u romanu u prozi, da osećam svaki damar i golu istinu života jedne žene. Jako sam srećna što je jedna žena-heroina savremenog doba dobila NIN-ovu nagradu i uprkos kolegama sa kojima se ne trvem u vezi sa pravilima Pravopisa, interpunkcijom, velim slovom i ostalim normativima lepe književnosti u Mileninim delima, misaono, stilski i poetski, Milena je, za mene, ženski Crnjaski novog doba. psihološka literatura u vezi sa vaspitanjem dece u uzrastnom periodu 6-11 godina, pročitala sam skoro «Erotsku inteligenciju» Estel Perel, sjajne intelek-

foto: Anđela Grozdanić

Od ostalih knjiga koje čitam, tu je neka


tualke koja na naučnopopularan način više za sebe i dete, kada nemam mira približava problematiku erosa u braku. od porodične dinamike i velikih životSjajna je takođe i «Žene koje trče s vu- nih promena, nakon izlaska iz zone kovima», to je na neki način nova Bi- komfora i velikog stresa da se posvetim blija ženskog principa prikazana kroz naučnoj temi, da ponovo učim, čitam analizu univerzalnih simbola i mitova stručnu literaturu na stranim jezicima. rasprostranjenih u različitim formama Osećam se kao da moram iznuditi žiširom sveta.

votnu stabilnost da bih tezu završila i da se potpuno isključim iz sveta kada

Podeli sa nama jedan svoj san kome za to nemam objektivnih uslova, ali dućeš u ovoj godini dati krila.

boko osećam da je to deo mene koji zaslužuje da bude pothranjen, kako

Jako bih volela da ovo bude godina kada god umem i koliko mogu. Volela bih da ću završiti doktorat na mom matičnom moja ćerka nauči da ne mora od delova fakultetu. To je nešto na čemu svakog sebe da odustaje i da ima role model dana pomalo radim i što dugujem sebi majke koja je našla svoj način da izađe kao završnicu jednog životnog poglav- iz životne krize. To je moj veliki san «delja, rada i truda u određenoj sferi. Vrlo vojčice iz biblioteke» i štreberke kojoj mi je izazovno u novonastaloj situaciji dugujem da tu stranu ličnosti finalizuje kada moram da zaradim neuporedivo i na izvestan način zaokruži.

118 maj/jun


119

foto: Anđela Grozdanić


Književnost

foto: Ema Bednarz

Intervju: Vladislava Milovanović Milošević @in_love_with_artandfashion


Z

kao mestima koja su još uvek, pored

birka priča „Beogradski akvarel” umetnosti, jedina utočišta empatije, so-

Ljubice Kubure u izdanju „Ključ izda- lidarnosti, iskrenosti i topline. Da pisci vaštva” nije samo hronika jednog gra- i knjige takođe mogu biti naše srodne da, već predstavlja, kako kaže Peca Po- duše uverila me je Ljubica na novosadpović „kolaž bajkovitih priča”. Ono što skoj promociji „Beogradskog akvarela” ove priče čini bajkovitim nikako nije kada je, svojom harizmom, skromnotežnja za savršenstvom, već naprotiv, šću, spontanošću i otvorenošću, bez predstavljanje lepote u malom. Lju- straha od ranjivosti i sa plemenitošću bičini junaci naizgled su sasvim obič- kakva se, nažalost, sve ređe sreće, vrani ljudi, ali su njihove priče posebne. tila nadu u radosniji i plemenitiji svet. Duh Beograda je, kako autorka ističe, Sa autorkom „Beogradskog akvarela” još samo u običnim ljudima, na ulicama razgovarala sam o nekim zaboravljekoje nećete pronaći u najpopularnijim nim ljudima i pričama, Beogradu nekaturističkim mapama, na pijacama koje da i danas, junakinjama njenih priča ali čuvaju neke stare priče i u kafanama, i njenog života.

121


Vaša nedavno objavljena zbirka krat- sve menja, osim potrebe da sačuvam kih priča „Beogradski akvarel” nailazi lepotu od zaborava. na pozitivne reakcije kod čitalaca. Ono što svaki čitalac može osetiti čitajući Na novosadskoj promociji istakli ste jeste da ste u nju utkali pregršt svojih da ste želeli da predstavite Beograd u osećanja, zapažanja, sećanja, nostal- jednom drugačijem svetlu prikazavši gije za nekim drugačijim vremenom i ljude vredne pamćenja, ali nažalost, ljudima. Za početak, kako je i koliko zaboravljene. Kakav je Beograd vašeg dugo nastajala ova zbirka i koliko vas detinjstva, a kako ga vidite danas? Šta je i na koji način rad na njoj na ličnom biste rekli o duhu ovog grada nekome planu menjao?

ko nije upoznao ličnosti o kojima ste pisali i pročitao „Beogradski akvarel”?

Svoju prvu priču napisala sam nakon jednog časa dikcije na Radio Beogradu. Beogradski duh se teško može objasniU studiju smo moj profesor pravilnog ti. On se nalazi u onoj ribljoj čorbi od govora i ja, čitali naizmenično kratke savske i dunavske vode koju spominje vesti (on pravilno, ja vrlo loše), dok je Aleksandar Deroko, krije se posebno u pozadini pevušio Đorđe Marjanović. na ulicama Dorćola gde je Zuko DžumNakon časa, otišli smo u kafanu „Bo- hur crtao svoje prve karikature, u kafasna“, tamo sreli zamišljenog pesnika ni „Grmeč” gde je, pretpostavljam Jakov Branu Crnčevića, koga je profesor po- Grobarov grmeo „av, av, av, samo da zdravio kratkim: „smrt fašizmu“. „Slo- nam je Tito zdrav”, u strahu studenta boda narodu!“, odgovorio je glasno pe- iz provincije, koji je sa malim koferom snik, nimalo ljut što je prekinut u svo- punim hrane koju je spakovala majka, jim sumornim razmišljanjima. To su bili došao da položi Istoriju političkih teoostaci nekadašnjeg Beograda koje sam, rija. Beograd se krije u onoj razvučenoj primetivši da je „progres počeo“, nasto- psovci na osnovu koje svi znaju odakle jala da zamrznem u kratkom tekstu. Od dolazite, u šarenim letnjim haljinama tada je prošlo mnogo godina, kafana se gradskih lepotica koje šetaju Bulevapreselila u večnost, kao i moj učitelj dik- rom kralja Aleksandra, u noćima koje cije i zamišljeni Crnčević, a kod mene se traju beskrajno dugo i u ćoškovima 122 maj/jun


foto: Dragan Medaković

prepunim zaljubljenih parova koji se tako da se svako od nas može pronaći strasno ljube. Danas mi ovaj grad ipak u toj nadi da će nam već naredni dan liči na ostarelu kurtizanu, koja pri po- doneti nešto novo. Kako u vremenu gledu na mlade lepotice samo frkne kome svedočimo sačuvati duh, ne izsebi u bradu i ponovi reči pesme Do- gubiti sebe a samim tim ni tu iskru čibriše Cesarića „o kako se je teško zgurit ste, hrišćanske radosti koja je utkana na prijestolju od uspomena”. Primeću- u svaku od priča? jem danas u Beogradu mnogo šminke i mermera, a malo duše…

U pričama ne bežim uvek od tužnog kraja, jer i neprilike posmatram kao

Zapazila sam da vaše priče uglavnom sastavni deo života, koje, naposletku imaju „srećne krajeve”, ali ne na onaj vode ka spasenju. Bojim se samo da banalan način koji se viđa u romantič- živimo u vremenu u kojem je konfornim komedijama, već sasvim realno, mizam vrhunski ideal, a kada nam je to 123


krajni cilj, onda sva sredstva koja kori- ništva, tolerancije, empatije i iskrenostimo u njegovom ostvarenju, postaju sti, svih onih vrednosti za koje se čini opravdana. Sve češće relativizujemo da ih savremeni svet gubi. Zašto baš nečasne postupke, koji nas dovode do kafana, koja je vaša prva asocijacija sitnih privilegija i željenog udobnog ži- na taj prostor? Postoji li neko posebvota. Pohlepnom čoveku tepamo da je no mesto koje biste izdvojili kao „kulmudar, kukavici, kako je „fleksibilan”, tno”, koje se možda skriveno pojava o površnom pojedincu govorimo da ljuje u nekoj od priča ili koje zauzima je „onaj koji nema vremena da se bavi posebno mesto u vašem životu? glupostima”. Istrajavamo u Instagramičnim prikazima sreće, usamljenost Lepo ste to primetili. Kafane su nekada lečimo na društvenim mrežama, a ute- bile mesta gde su se vodile žive knjihu tražimo od astrologa, numerologa i ževne polemike, mesta gde su se prvi ostalih tumača budućnosti, koji nam za put recitovale pesme novootkrivenih nekoliko desetina evra obećavaju na- poeta. U kafani Kolarac je, na primer, stupajuću sreću. A sreća nam je važna, održan prvi sajam knjiga. Sećam se jedjer nam učitelji života sve češće skreću ne priče o pesniku koji je želeo da popažnju da je neophodno da za doru- krene revoluciju protiv Broza i ništa nije čak jedemo avokado i neprekidno bu- moglo da ga zaustavi, osim posvećedemo nasmejani. Radost nastupa kada nog odnosa koji je gajio prema kafani, se oslobodimo tih nametnutih stega i u kojoj se, po običaju, zapio i zaboravio obrazaca, spoznamo sopstvenu slobo- na svoj junački poduhvat. Autentična du i smisao. Zato radost traje, a sreća kafana je ostala jedna od poslednjih prolazi…

bastiona duha ovog naroda. Ipak, što bi rekao Grobarov, i one umiru, baš

Priče u knjizi „Beogradski akvarel” sme- kao i ljudi… Iako je to u današnje vreštene su u prostore u kakvima svi mi me nepopularno reći - sve moje sažete gotovo svakodnevno boravimo, ali patnje i nade u buduću sreću, sažmu često su to i kafane, jedna od retkih sebe u jednoj kafanskoj pesmi Obremesta koja još uvek čuvaju duh zajed- na Pjevovića, čije su reči čista poezija.

124 maj/jun


foto: Ema Bednarz


Za „Moravsko predvečerje” dajem i sat Rekli ste jednom prilikom da se danas sviračima, ali gotovo nikad ne žele da često može čuti kako nam neki autor ga uzmu.

ne prija jer je „suviše pesimističan i mračan”, ljudi nažalost često to uzi-

Vaše junakinje samo su naizgled obič- maju kao ocenu nečijeg stvaralaštva. ne devojke i žene, a zapravo čini se Upravo iz tog razloga, mnogi se često da ih povezuje zajednička nit- saose- opredeljuju za „laku literaturu”. Zbog ćanje, razumevanje i nesebična lju- čega nam je danas toliko teško da se bav koju pružaju svetu oko sebe čak i suočimo sa sopstvenim negativnim kada ih taj svet, na ovaj ili onaj način, emocijama? izneveri. Ko su junakinje vašeg života, žene kojima se istinski divite, vaše Ta vrsta karakterizacije nečijeg stvaraheroine?

laštva u meni stvara „tumor uzaludnosti“ zbog naglašene ispraznosti koja se

Ovih dana neumorno čitam eseje i ro- krije iza takve ocene. Zamislite, šta bi man Isidore Sekulić, njena promišljanja ostalo od umetnosti kada bismo iz nje o književnosti i životu, o kojem je, kažu apstrahovali sve tužne pesnike, mračne znala tako malo, dok je o književnosti slikare, sumorne kompozitore? Ostaznala sve. Čini mi se da je ne cenimo li bismo bez Igora Vasiljeva, Vladislava u dovoljnoj meri, kako zaslužuje nje- Petkovića Disa, Vladimira Veličkovića. I no „delo - šaka šodera bačena u velike što bi rekao jedan pisac „eto i priroda rupe naše nekulture“. Moja heroina je ima tu vrstu zoobotaničkog prava da takođe i ona bezimena žena, koja živi pola godine bude tmurna, gorka i nepod teretom nametnutih odgovornosti, raspoložena, a mi to pravo odričemo prihvatljivih obrazaca života, osuđena jednom pesniku“. „Što je pesniku gore, često od one koja bi trebalo da ima naj- to je za poeziju bolje“, samo da na to ne više razumevanja - druge žene.

zaboravimo, dok od umetnosti tražimo nemoguće.

126 maj/jun


U jednoj svojoj priči pišete „Danas mi stvaraocu) pomogla da (bolje) razuse čini, da svi kupujemo ono „juče” i mete sebe i druge i da se, na određen verujemo da će „juče biti bolje”, da bi način, lakše nosite sa teškoćama? „juče promenilo sve”. Šta je ono što nas ponekad „odvlači” od trenutka u Mnogo patim (u izvesnom smislu), što kome jesmo i da li zaista uvek ima ne- danas nema Mihizove Simine 9a, u kočeg posebnog u tom vremenu kog se joj se raspravljalo (između ostalog) tako samo sećamo?

živo o umetnosti. Da li možete da zamislite da se danas mladi okupe i živahno

Sicilija u mojim sećanjima, lepša je i raspredaju o književnosti? Žao mi je i što raskošnija nego što je bila kada sam nema one Kaporove knjižare u Cetinjzbilja šetala njenim plažama i ulicama skoj broj 6, gde se pušio duvan i jele se sa sladoledom u ruci. Sklona sam no- „pržene girice u fišeku iz Poleta“. Ipak, stalgiji, iako to smatram svojom pogub- sve to i dalje postoji u knjigama i zato nom osobinom. Idealizujemo prošlost, su one moje utočište. Bez čitanja, takojer se plašimo surove sadašnjosti i ne- đe, nema dobrog pisca, pa ja ne posuizvesne budućnosti. Čovek je nekako stajem, jedino što je poskupela hartija, najsigurniji u sećanjima, a pisac ponaj- pa se malo brinem hoće li mi ostati koji više. Najbolje je možda, da se sećamo dinar za taj fišek girica iz Poleta… budućnosti… Koliko god nam se činilo da ono što je istinska umetnost danas „nije popularno”, bili smo svedoci činjenice da se ljudi u kriznim situacijama vraćaju umetnosti. Na koji način, u tom smislu, doživljavate svoj poziv? Koliko je književnost vama (i kao čitaocu i kao foto: Dragan Medaković

127


Intervju: Teodora Kovrlija @teodora_kovrlija Fotografije: Mika Knežević @mikaphoto Suzana Lelić @suza_lelic Hannah Heckmann @hhonneyy_ Milica Macanović @milica_macanovic

128 maj/jun


Marija Ivanković Jurišić, dizajnerka tekstila i osivačica umetničke radionice za tkanje Marija Handmade (MHM) ovog meseca je žena u fokusu rubrike Modni Plezir. Dobitnica je priznanja „Cvet uspeha za ženu zmaja” kao i priznanja Evropske Mreže Preduzetništva (European Entrepreneurship Network) za uspešno učešće u međunarodnim programima u tekstilu.

Pod okriljem MHM nastaju komadi koji su rezultat Marijinog istraživanja tradicionalnih tehnika ručnog rada u sprezi sa folklornim motivima Srbije i njihovom stilizacijom na klasičnim konstrukcijama odevnih i upotrebnih tekstilnih predmeta. Princip kojim se vodi je korišćenje isključivo prirodnih materijala koji se koriste za tkanje i potom iskorišćavaju u celosti zahvaljujući specifičnom načinu krojenja, a neprodati komadi se prerađuju i unapređuju kako bi bili uvršćeni u narednu kolekciju. Osim toga, posebnost Marija Handmade umetničke radionice je i u tome što je model poslovanja baziran na socijalnom preduzetništvu. Neposredno pred naš razgovor, Marija je svojim zvanicama u Vili Albedo prikazala SAN, lepršavu, laganu kolekciju namenjenu ženama koje neguju autentičnost.

129


Kako započinješ dan?

čvanske narodne nošnje za svoje prijateljice i žene iz komšiluka. Kasnije su

Moj dan počinje trčanjem u 7h ujutru. to bile dekine sestre a moje baba-tetke Trčim na tzv. Starom gradu, na obali koje su živele u Parizu i od kojih su nam Save u mom Šapcu. To je sat vreme- stizali najlepši odevni komadi. Obožana rezervisanih samo za mene i moje vala sam da preturam po bakinom i mentalno i fizičko zdravlje. Nakon toga maminom devojačkom ormaru iz koga izvodim svog ljubimca jazavičara Lakija sam izvlačila sve što mi se dopada i vrlo u šetnju, ukoliko nije bio previše nestr- često i sama ili uz bakinu pomoć prepljiv pa izašao sa nekim drugim. Od 9h krajala odeću ili dodavala razne detapočinje moj radni dan. Kada sam u svom lje i aplikacije, čak i na cipele koje sam ateljeu u Šapcu, posvećena sam proi- sa zadovoljstvom nosila. Već tada sam zvodnji, mom timu i stvaranju. Kada je imala veoma respektabilan odnos predan rezervisan za Beograd, posvećena ma vintage ili retro komadima, kojima sam prodaji i klijentima u mojoj radnji. sam davala neku novu energiju i volela ih podjednako kao i nove komade. Koja su tvoja prva sećanja iz detinjstva koja imaju veze sa modom i ode- Materijal sa kojim si započela svoj vanjem?

modni put je koža, da bi se kasnije zainteresovala za tkanje, kratko vreme

Najranija a i najlepša sećanja iz detinj- radila sa dragim kamenjem, a onda stva a da su vezana za moj zanat i ovo i pokrenula svoj brend zasnovan na čime se bavim rezervisana su za moju spoju tradicionalnog zanata uobličebaku po mami, Savu. Pamtim zimske nog u savremenoj formi. Ispričaj nam raspuste gledajući nju kako obavezno kako je izgledao taj put? jedan deo dana provodi za razbojem tkajući ćilime i prostirke za sve nas. Leti Odlučila sam se za studije Dizajna kožne je obično šila na svojoj Bagat mašini ili galanterije, odeće i obuće. Tkanje sam vezla jeleke i pregače kao delove ma- imala kao predmet i to me potpuno

130 maj/jun


foto: Milica Macanović

osvojilo. Tek tada sam se u stvari pri- novo selim za Beograd, odlučila sam da sećala da ja zapravo znam kako se to iz toga izađem i posvetim se kreiranju radi jer sam pasivno učila, uz baku. Bez sopstvenog posla. Mama mi je bila veobzira na to, želela sam da o ovom za- lika podrška i inspiracija. Ona me upunatu naučim sve što se može, i da ovla- tila i na Udruženje poslovnih žena Srbije dam njime u potpunosti. Nakon diplo- gde sam dobila i prve smernice kako miranja sam se iz Beograda vratila u da pokrenem sopstveni biznis. Krenusvoj rodni grad Šabac i najpre zaposlila le smo u tu priču zajedno, a onda je u Zlatarni Celje. Posao je bio vezan za mama otišla u penziju dok sam ja naprodaju ali morala sam da naučim sve stavila uzlaznom putanjom. o plemenitim metalima, dragom i poludragom kamenju. Ušla sam donekle i Ono što je sve vreme u tvom profesiu tajne dizajniranja nakita. Kada je tre- onalnom razvoju bilo prisutno je inbalo da se putem tog angažmana po- teresovanje za prirodne materijale.

131


Kako si znala da je tkanje prava stvar Ja obožavam tradicionalne motive za tebe, i kako se dogodilo ovo prepo- iz celog sveta, volim tu šarenolikost i znavanje?

preplitanje raznih uticaja, kultura i nacionalnosti. Volim naše etnološko na-

Kao što sam i rekla, još u ranom de- sleđe i opet taj balkanski miks kome tinjstvu sam spoznala lepotu prirodnih svi svedočimo i čiji smo deo. Bez obmaterijala kao što su lan, svila, pamuk, zira na to što ih volim i mogu reći, dovrhunska vuna, koža...i vrlo rano sam voljno poznajem, trudila sam se od znala svaki da prepoznam jer sam ih početka da osmislim komade na kojizapravo obožavala. Uživala sam u tom ma ću stilizovati te poznate motive ili kontaktu sa materijalima i tom osećaju ih iskoristiti samo kao polaznu osnovu koji oni bude dok ih dodirujem ili nosim za svoj dizajn, ili se prosto samo inspina svojoj koži. Uzbuđivala me je i sama risati kako motivima tako i tehnikama pomisao kako ću poznavanjem tehnike izrade a onda otići u neku svoju viziju. tkanja ja moći sama da napravim svo- Smatrala sam da kada to sve iskombije platno. Da u tu tkaninu stavim sve nujem sa prirodnim materijalima neće ono što ja želim od kvaliteta preko boja biti greške, što se ispostavilo tačnim. pa sve do prepletaja, odnosno dizajna Trend etno mode se vrti već petnaesame teksture. Volim što zapravo mogu stak godina unazad i ne samo da ne da upravljam tim procesom stvaranja prolazi već se samo nadograđuje. To je platna od početka do kraja.

veliki prostor za nas kreativce u oblasti tekstila i dizajna. Bitno je zaista da sve

Na koji način si uspela da napraviš to prilagodimo savremenim potrebaiskorak od tradicionalnih motiva u ma jedne žene i estetskim kriterijumiklasičnom smislu koji su utkani u ovaj ma sadašnjeg trenutka. Zato se svaki zanat i stvoriš komade koji nose sna- put iznova oduševim kada mi kažu da žan lični pečat zasnovan na tradiciji je estetika mog brenda Marija Handmaali prilagođene potrebama i estetskim de prepoznatljiva u pogledu materijala, preferencijama savremene žene?

132 maj/jun

u pogledu forme i u pogledu kolorita,


i kada i vi kažete da MHM moda nosi jedan snažni lični pečat, izuzetna mi je čast. Kakvi materijali se koriste za tkanje i gde ih pronalaziš? Za tkanje se zaista mogu koristiti najrazličitiji, gotovo svi materijali. Pitanje je samo šta mi želimo i šta nam je dostupno. Sećam se svog prvog posla za klijenta, u pitanju je bio jedan od prvih Etno restorana kod nas koji je radio jedan od naših najboljih arhitekata koji nažalost više nije sa nama, učestvovala sam u tom procesu od početka do kraja i za svoj deo posla a to su tkane zavese, prostirke i jastuke za sedenje iskoristila sam ručno predenu kudelju i svilu koja mi je ostala od bake i pomislila sam: „Bože pa šta ću ja raditi kada ovo potrošim, pa ja ovo više neću moći da radim”...ali naravno, kada se ima volje onda ima i načina, pa sam uvek uspevala da dođem do prediva kakva sam želela ili da ona dođu do mene. Na početku je to bilo od domaćih dobavljača dok do kontakata dolazila na sajmovima.

133

foto: Suzana Lelić

su još poslovali kod nas, a kasnije sam


Sada u svojim zimskim kolekcijama ko- i prezentaciju na društvenim mrežama, ristim isključivo domaću vunu dok za našem sajtu kao i u prodajnim objektiletnje kolekcije kostim pamuk koji stiže ma gde planiramo da budemo prisutni iz Bugarske ili lan iz Litvanije. Veliki deo u nastupajućoj sezoni. To je podjednaletnjih kolekcija izrađujemo od srpskog ko lep i inspirativan deo kada gledamo platna koje se proizvodi kod nas i repli- kako sve ono što smo radili unazad zaka je nekadašnjeg srpskog platna i pri- pravo oživljava dolazeći u kontakt i prezrenske svile. Kao što vidite veliki deo poznajući se sa našim dragim damama MHM kolekcija izrađujemo od domaćih kojima je sve to i namenjeno. sirovina, na moju veliku radost. U kojoj meri ti je u radu važna odrKako izgleda proces rađanja jedne ko- živost i vidiš li prostora za dodatno lekcije?

unapređenje ovog aspekta svog poslovanja?

Svaka moja kolekcija najpre nastaje u mojoj glavi, proistekla iz ličnih afinite- Održivost mi je veoma važna i tako pota i najverovatnije iz iskustva šta naše slujem od samog početka. Zero waste klijentkinje žele i vole, ali svakako pot- koncept mi je veoma blizak jer osmišljapuno neopterećena trenutnim trendo- vam modele koji su jednostavnijih linija vima i globalnim modnim postulatima kako bismo u krojenju imali minimalan jer mislim da je toga već dovoljno na otpad-naše unikatne tkanine su za nas tržištu. Nakon toga definišem i prona- dragocene i nema bacanja. Neprodate lazim materijale od kojih ćemo je izra- komade prerađujemo i unapređujemo diti. Potom prediva za tkanje, jer je i kako bismo ih uvrstili u narednu kolekdo 70 odsto modela ručno tkanih. Sam ciju. Svaka kolekcija nam se nadovezuje proces tkanja, krojenja, pletenja i šive- na prethodnu u pogledu estetike, fornja je naredna faza, a potom finalizacija me, kolorita i materijala, pa našim dakolekcije, detalji u vidu aplikacija, veza, mama omogućavamo da svakom nomodnih dodataka ili detalja...Kada ko- vom kupovinom samo dopunjuju svoj lekcija ugleda svetlost dana sledi njeno garderober a da ne moraju iznova da fotografisanje i priprema za promociju kupuju sve sa dolaskom novih kolekcija. 134 maj/jun


foto: Hannah Heckmann

135


U stalnoj ponudi imamo našu Recikli- u stvari došle do posla i svoje plate, me ranu kolekciju koja je zapravo nastala čini veoma srećnom i zadovoljnom. od starih odevnih komada koje selektujemo, peremo, sečemo i ponovo uvo- Nedavno si u Šapcu, u Vili Albedo, pridimo u proces tkanja pa tako nastaju kazala kolekciju San. Kakvu priču nova novi kaputi, mantili, haljine, torbe...

kolekcija donosi i koja simbolika se krije iza naziva?

Sa kakvim očekivanjem si pokrenula Marija Handmade i kako bi do sada Želja mi je bila da kolekciju SAN u stvaopisala svoje preduzetničko iskustvo? ri prepoznaju žene koje sanjaju. Žene Koji su najveći izazovi ali i blagodeti koje sanjaju su uspešne i moderne, sa kojima se nosiš kao preduzetnica ujedno romantične i pomalo mistične. usmerena na socijalno preduzetniš- One očaravaju svojom energijom, eletvo?

gantne su i praktične, baš kao i komadi iz ove kolekcije. Kolekcijom dominiraju

Pokrenula sam moju MHM priču bez prirodni materijali, unikatne ručno tkaprevelikih očekivanja, samo sa željom ne teksture i krojevi koji se lako komda tržištu ponudim nešto novo i dru- binuju jedni uz druge i transformišu iz gačije, srećna da mogu sama da uprav- dnevne u večernju varijantu. ljam svojim preduzetničkim procesom potpuno svesna odgovornosti koju to Nazivi kolekcija meko, duša, koreni, nosi. Kada se dogodi neuspeh, uvek senka, zagrljaj, san - već i leksički ukaizvučem pouku i naučim lekciju a kada zuju na snažnu nameru da osim odevse dogodi uspeh satisfakcija i radost su nih komada svojim kupcima ponudiš nemerljivi. Činjenica da sam zahvalju- zaokruženu priču. Odakle dolazi taj jući svojoj ideji i velikoj ljubavi prema naboj? ovome što radim, koncept bazirala na socijalnom preduzetništvu angažujući Hvala što ste to primetili, nazivi MHM najpre žene iz teže zapošljivih kategori- kolekcija su nešto na šta moj tim i ja ja i ekonomski zavisne, kao i one koje su obraćamo posebnu pažnju. Tako je kosvojom prekvalifikacijom za ovu oblast lekcija DINA nastala pred moj odlazak u


Australiju preko UAE koji su me posebno inspirisali. Sećam se da me je prve noći po sletanju kontaktirala sugrađanka koja je trebalo da bude izabrana za najbolju edukatorku iz Srbije i da našu haljinu ponese upravo u Dubaiju. Za kolekciju Meko nas je inspirisao češljani pamuk, najmekši na svetu. Kolekcija Duša su kaputi i pletenine meke kao Duša...Kolekcija Senka je nastala u senci jedne zvezdarske bašte, a kolekcija Zagrljaj baš u vreme korone kada nam je zagrljaja najviše nedostajalo... Moju pažnju je privukla kolekcija DINA kojom si, ukoliko sam dobro razumela, nastojala da uspostaviš dijalog između lokalnog i onog što je zajedničko svim kulturama. Koje su to niti koje čine poveznicu između srpskog platna i tradicionalnih pojaseva „dušepaziteljica“ sa globalnom kulturnom baštinom utkanom u tkaninu? Da, upravo tako, DINA predstavlja vezu između lokalnog i svetskog kulturnog sveta a preko pustinje...Oplemenjena je tkanim pojasevima, tkanicama ili dušepaziteljicama, koje su u Balkanskoj ali i u drugim svetskim kulturama u stvari

foto: Milica Macanović

nasleđa na mom putu na drugi kraj


predstavljale zaštitu za DUŠU onoga ko Za sada se, istina, najviše obraćamo ženih nosi, bas na stomaku, oko pupka jer skoj populaciji ali kolekcijama modnih je to mesto gde stanuje DUŠA.

detalja ili programa za dizajn enterijera u koji spadaju zavese, jastuci, stolnjaci

Ko je osoba za koju stvaraš?

se svakako obraćamo i svima drugima.

Ja stvaram za sve ljude dobre volje, ve- Podeli sa našim čitaocima delić plaselog i slobodnog duha koji su spremni nova koje imaš za Marija Handmade da ponesu nešto drugačije a opet sebi brend. svojstveno. Da pored spoljašnje, istaknu i svoju unutrašnju lepotu i afinitete Plan je proširenje asortimana u vidu rasterećeni od nekih opštih postulata o ponude odeće za muškarce i još jedan globalnim trendovima. Nije bilo lako jed- prodajni objekat kako bi ideja MHM nu armiju mladih devojaka kroz sve ove brenda bila još dostupnija na tržištu. godine ubediti da ne mora na maturi ili na venčanju da se nosi isključivo haljina Gde možemo pronaći tvoje komade? od sintetičke čipke i materijala koji elektriziraju na dodir, već da postoji i alter- Za sada u MHM radnji u centralnom delu nativa u vidu haljine od srpskog platna Čumićevog sokačeta, u lokalu br. 20, i na ili svile, sa ručno rađenim čipkama ili ve- našem sajtu kao i na Instagram i Fejsbuk zom...na to sam posebno ponosna.

shop-u.


139

foto: Mika Knežević


Moda

Intervju: Nikolina Gavrilov @n.i_n4 Fotografije: Marija Beljkaš, Marija Kozomora Vladislav Andrejević


Ako zaista na početku sve beše jedno, Volela bih da pođemo od praiskononda je prvobitno seme života u sebi skog. Kako bi ti definisala duh prironosilo sve ono što će nakon raspodele de, odnosno kako ga ti doživljavaš i materije biti neophodno živom biću za šta on predstavlja za tebe? svrsishodno funkcionisanje. Što je dublje voda urezivala svoje zapise u ka- Distancirajući se od vekovnih obrazamenu, sve više se činilo kako mi, ljudi, ca čovečanstva, koji su mi ograničavanemarno čuvamo mapu prirode i kako li svest, moj duhovni poziv buđenja je je sve češće zaboravljamo negde tamo postao orijentisan ka prirodi i pre svei dopuštamo vetru da cepa njene stra- ga razumevanju svog unutrašnjeg pejnice a da deliće raznosi svuda po svetu. zaža i vidljive strane prirode oko sebe. Neki ljudi još uvek čuju prigušeni žamor Svesni deo mene je počeo da doživljaiza svesnih misli; oni su ti koji priziva- va nove načine pristupa životu, što se njem tišine pokušavaju da načuju drev- odrazilo na moje bolje sagledavanje ne tajne življenja u skladu sa prirodom, duha. Duh prirode za mene predstava samim tim – i samim sobom.

lja snažnu energiju koja pokreće svest čoveka i otvara mu put ka boljem shva-

O harmoniji otkucaja mikro i makro- tanju međusobne veze njega i prirode. kosmosa imala sam priliku da razgo- Doživljavam ga kao snažnu, mističnu varam sa našom mladom dizajnerkom, silu koja se oglašava u vidu huka vetra Marijom Kozomorom. Šta se nalazi sa i žubora reke. one strane psihe umetnice koja uči bilje da slika po platnu, možete pročitati u nastavku teksta.


Šta je za tebe bio putokaz da kreneš zvodnja, potrošački orijentisan dizajn, putem dizajna?

ogroman pritisak i brz način rada su stvari koje sam počela da primećujem

Desila se jedna prekretnica u mom ži- i da se zbog toga udaljavam od istog i votu kad sam imala deset godina. Ope- težim ka drugačijem pristupu. racija kuka koja je bila veoma bitno životno iskustvo za mene, iskustvo koje Usled sveopšteg haosa koji je nastao me je tada mnogo preobrazilo i osnaži- svuda u svetu kao posledica širenja lo. Mogu da kažem da sam zbog te ope- COVID-19, ti se vraćaš u Srbiju tokom racije izabrala put ka svetu umetnosti. poslednje godine fakulteta – da li je Od tog momenta sam imala sve veću novonastala situacija poremetila tvopotrebu da se kreativno izražavam.

je planove? I kako je ova nagla promena uticala na tebe?

Kakvo je bilo tvoje iskustvo na studijama u Barseloni? Da li ti je boravak u dru- Naravno. Kao i za sve. To je bio period gačijem okruženju proširilo vidike i do- neizvesnosti, nerazumevanja i neprinelo neke nove prilike i mogućnosti? hvatanja. Nisam mogla da očekujem da ću u kući mog detinjstva, pored svoStudiranje modnog dizajna u Barseloni jih roditelja završiti diplomsku kolekcije bilo izazov za mene. Imala sam veliki ju. Zahvalna sam roditeljima što su mi cilj sa svojih 18 godina, a to je bilo da bili podrška i pomogli mi da na vreme opravdam stipendiju koju sam dobila predam diplomski rad. Ta promena je od fakulteta, da opravdam očekivanje negativno uticala na mene, zbog velisvojih roditelja i da nadmašim sebe. Ko- kog stresa kroz koji sam prošla, moje liko je bilo teško, toliko je bilo i magično zdravstveno stanje se mnogo pogoršaupijati svo to znanje i biti konačno u lo. Narednih godinu dana sam provela okruženju ljudi iz prakse kojom težim. sa roditeljima bez kojih nisam mogla da Kako je vreme odmicalo, studirajući funkcionišem, zbog bezbroj vrtoglavica modni dizajn, shvatila sam da ne že- koje sam imala i poremećaja rada štitlim biti deo modne industrije na način ne žlezde. Uz njihovu ljubav, promenu koji mi je predstavljaju. Masovna proi- stila i načina života sam stala na noge 142 maj/jun


posle dugo vremena. Ta nagla promena je definitivno uticala na mene, ali sada gledano, sa razlogom. Tokom ovog perioda zalaziš u vode nesvesnog, na koju Mariju nailaziš sa

Nailazim na srž svega. Nailazim na snažnu energiju unutar sebe koja je u interakciji sa prirodom. Osećam da se duševno budim i da se sve više i više

foto: Marija Beljkaš

druge strane obale?

približavam prirodi duhom i telom. Osećam neizmernu potrebu da se izražavam kreativno koristeći elemente iz prirode i da na taj način komuniciram sa drugima. Nakon povratka sa puta u sopstvo na svet donosiš performans pod nazivom „Mantra“. Da li bi nam mogla reći nešto više o ovom projektu? Kakve su nesvakidašnji način izražavanja? Prvi put u Srbiji prikazujem svoju diplomsku kolekciju „Mantra“ u vidu performansa/rituala na leto 2021. u KC Gradu. Imala sam ideju da publici približim duh prirode kroz ritual paljenja osušenih biljaka i kroz ritmični ples

foto: Marija Kozomora

bile reakcije publike u KC Grad na ovaj


oko oltara punog elemenata iz prirode. Na taj način sam imala želju da oživim i prizovem duh prirode, akcentujući energiju koju nam pruža kroz ritualni ples. Verujem da sam probudila u publici neku reakciju, započela neku misao, emociju, drugačiji pogled na duh prirode. Neminovno je šamanizam bio velika inspiracija za ovaj performans, zanima me odakle takva zaintrigiranost za ovu drevnu praksu? Bivam inspirisana tom drevnom praksom jer su šamani iscelitelji koji imaju direktnu vezu sa dušom i duhom prirode. Mnogi smatraju da su bili primarna duhovna disciplina čovečanstva, tehnika isceljenja, buđenja duše. Šamanov duh je u stalnoj budnoj energiji zbog njihovog bliskog odnosa sa elementima Zemlje. Uloga šamana je da pomogne ljudima da shvate svoju vezu sa zemljom, kamenjem, drvećem, rekama, nebom i jedni drugima. Pre nego što smo zvanično započele intervju imale smo priliku da razgovaramo o snovima i njihovoj važnosti. Da li bi želela da i sa našim čitaocima foto: Marija Beljkaš 144 maj/jun


podeliš kakva je uloga sna u tvojoj njoj počinju da komuniciraju kroz mastvarnosti?

terijale. Ova tehnika mi omogućava da akcentujem moć prirode i harmoniju

Snovi imaju veliki značaj u mom radu i koja vlada između svih prirodnih elerazmišljanju. Od momenta kako duša menata. moga oca prelazi u drugu dimenziju, snovi za mene postaju još bitniji, iz ra- Koji je u stvari koncept koji stoji iza zloga jer tako pronalazim novi način tvoje nove kolekcije, šta je to što se komunikacije sa ocem. Snovi sa njim možda na prvi pogled ne vidi ali se pakasnije postaju inspiracija i pokretač žljivim posmatranjem može osetiti? mog novog projekta, moje nove kolekcije „TO MY ELK“, koja je posvećena nje- Kao što sam ranije spomenula, pokremu.

tač moje nove kolekcije je upravo san sa ocem. U tom snu se on pojavljuje i

Upravo iz beskrajnih predela sna na ispisuje mi runu Algiz. Tada shvatam da javi počinje da se budi i nastaje tvo- je Algiz runa božanske svesti i zaštite. ja prva potpuno samostalna kolekci- Algiz se takođe posmatra kao čovek sa ja, a samim tim i tvoj brend, Koyarn/ podignutim rukama, kao reprezentacija Kozomora. Iako si još tokom rada na primanja zaštite od Univerzuma. Sam diplomskom počela da se baviš teh- simbol predstavlja rogove losa i jelena. nikom eko štampe, sada ona postaje Los i jelen koji štite svoju okolinu. Moj dominantan izraz – kako je tekao ovaj otac koji štiti moju porodicu i mene. Taproces od ideje do realizacije?

kođe, sanjala sam mnogo snova šetajući s njim u našoj bašti, koju su moja

Kroz svoj diplomski rad sam se okrenu- mama i on zasadili. Iz tog razloga sam la starim tehnikama štampanja i izrade imala želju da sve biljke koje je on zatekstila. Tada otkrivam eko štampu - sadio iskoristim u procesu eko štampe tehniku štampanja biljaka na prirodnim i na taj način mu pokažem zahvalnost materijalima. Pošto u porodičnoj kući što je svojim duhom, energijom i ljuimamo veliku baštu sa raznim biljkama, bavlju i dalje tu pored mene. ta bašta postaje moja oaza i sve biljke u 145


Da li su svi komadi iz tvoje nove ko- Možda je i bespotrebno da naglašalekcije već ugledali svetlost dana ili vam da u radu koristiš samo prirodne možemo da očekujemo još komada? materijale, ali mislim da bi bilo zanimljivo znati koji su to materijali i zbog Možete da očekujete još. I dalje sam čega je baš neophodno da za ovu tehu procesu prikazivanja svih modela. niku svi materijali budu stoprocentno Kolekcija je potpuno unikatna, ručno prirodni? rađena, isključivo od prirodnih materijala i prirodnog načina štampanja, te Od materijala koristim vunu, lan, patako svaka kombinacija je priča za sebe muk, svilu i viskozu. U procesu štami nosi određenu poruku i emociju.

panja biljkama neophodno je da podloga bude 100% prirodan materijal jer

Zanima me, da li ti je neki komentar u suprotnom biljka neće moći da ispuvezan za tvoj „prvenac“ ostavio naro- sti boju. Ovakav tok je harmoničan tok čiti utisak?

prirode i sve izvan toga ne može biti u skladu sa njom.

Iako sam išla protiv onoga što su me na fakultetu učili, mnogo sam zadovoljna A odakle potiče bilje koje koristiš za ishodom i komentarima. Jedan od ko- štampu? I koje biljke najčešće koristiš? mentara koji mi je ostavio najveći utisak je komentar mog mentora Sebastiana Sve biljke potiču iz našeg dvorišta. KoriPonsa, da svetu treba buđenje ka priro- stim uglavnom listove ruže, zimzelene di koje ja akcentujem svojim radom, da listove, ruzmarin, bambusove listove, svako treba da zađe u svoj duh prirode koru luka i mnoge druge. i da sam upravo to uspela da probudim u njemu.

146 maj/jun


kolekcija

foto: Vladislav Andrejević TO MY ELK scenograf: Danijela Matović modeli: Adreinn Ujhazi, Anita Lilić, Lara Bunčić, Nikola Šorga, Mariano Gombarov, Miloš Drljača frizura: Milica Stegmajer šminka: Ivana Čuljak modeli: Adreinn Ujhazi, Anita Lilić, Lara Bunčić, Nikola Šorga, Mariano Gombarov, Miloš Drljača foto: Vladislav Andrejević; scenograf: Danijela Matović; frizura: Milica Stegmajer; šminka: Ivana Čuljak


Osim što platna bojiš biljem, takođe Kako ti kroz svoj rad želiš da utičeš na se zalažeš i za lečenje biljem. Zbog ljude i koja je to, najkonciznije rečeno, čega smatraš da bi ljudi svoje pove- osnovna poruka koju šalješ u etar purenje trebalo da poklone „zelenom“? tem svog dizajna? Priroda kombinuje sve oblike života, Osnovna poruka mog rada je koleksvesni ili ne, sav život je zauvek u inte- tivno buđenje ka promeni više svesti i rakciji i ljudi su deo te veze. U našoj pri- ljudskog pristupa našem izvoru postorodi je da budemo u skladu sa Majkom janja - prirode. Naglašavam moć priroZemljom. Ljudska potreba za stalnim de i vezu čoveka sa njom. Takođe, nainovacijama preuzela je vid kolektivne glašavam lekovita svojstva koja priroda svesti. Ljudi su u stalnoj rutini, prate- može da pruži čoveku i putem odevaći zadatke koje im daje kapitalističko nja. Vratimo se u materijale iz prirode, društvo, što dehumanizuje prirodu bića obucimo prirodu i ne stvarajmo joj nei dovodi ih u hipnotičko stanje uma, iza- prijatelje. zivajući neuravnoteženost duha. Strah da živimo u savezu sa prirodom i da Koji je tvoj stav po pitanju održivosti? pojedinac ne bude vođa njihovog racionalnog lanca, izaziva razdvajanje pri- Mislim da ljudi treba da prošire pogled rode i čoveka. Brze promene donele na svoje postojanje i svest o tome ko su novu eru u percepciji naših života, su. Kako bismo uopšte došli do pojma ostavljajući nas praznim i bez unutraš- održivosti u današnjem vremenu, verunje snage da osetimo vezu i interakci- jem da je individua pokretač, da prvo ju sa izvorom svega onoga od čega se treba duhovnost i da stvari posmatra iz sastojimo. Zato verujem da treba da unutrašnje perspektive, da se odmakne povratimo kolektivnu ravnotežu sa ri- od konstantne rutine i već kodiranog tmovima prirode, svest ka našem duhu života. Na taj način osvešćavamo ono i telu i blagodatima koje nam pruža pri- što nas čini živima, a to je priroda oko roda.

148 maj/jun


nas i mi koji pripadamo telu prirode. Da bismo verovali u nešto, neophodno je da budemo usklađeni sa tim. A koja je tvoja životna mantra? Uskladi se sa prirodom. I za kraj, reci nam šta sledeće možemo da očekujemo od tebe? Pored kolekcije koja će do kraja maja meseca biti u potpunosti prikazana, mogu da najavim izložbu eko štampe, koja nastaje u sklopu projekta BIOFABRIKA Adrien Ujhazi. Zahvaljujući ovom projektu dobila sam šansu da izlažem nove radove eko štampe prve nedelje avgusta u Šok Zadruzi – koridoru u Novom Sadu. Toplo vas sve pozivam da dođete i upoznate se sa ovim jezikom prirode.

149


Eko dizajn

Intervju: Anamarija Prgomet @zero.waste.croatia Fotografije: privatna arhiva


Martinu Tompić, koja stoji iza brenda de, fotkanja nakita, vođenja društvenih Ayelen, upoznala sam na svojoj prvoj mreža, do zaprimanja narudžbi i slanja radionici - izradi prirodne paste za zube. nakita kupcima. I naravno još mnogo Odmah smo kliknule i od tada naše pri- toga što ne vidimo. Kod Martine mi je jateljstvo, ali i međusobna podrška u posebno i to koliko neumorno podržaposlovnom smislu, traje. U isto smo vri- va kolege umjetnike dijeljenjem njihojeme pokrenule naše životne projekte i vih rukotvorina na društvenim mrežaveseli me vidjeti što je novo stvoreno u ma, ali i kupovinom njihovih proizvoda. ateljeu Ayelen. Moram priznati da sam Sa sigurnošću mogu reći da je oko sebe uvijek iznova zadivljena ljepotom naki- stvorila mrežu ljudi koji grade održive ta koji Martina stvara svom svojom du- poslovne priče i da ju konstantno širi. šom, a Ayelen nakit je jedini nakit koji Uistinu me veseli da postoji sve više ljunosim. Također me zadivljuje koliko di kojima je održivost bitnija od profita i je energije i ljubavi utkano u stvaranje zato treba uvijek podržati male lokalne ovog održivog brenda od početka pa proizvođače, umjetnike, dizajnere posve do danas - jer Martina doslovno sve put Martine… radi sama: od nabavke materijala, izra-

151


Što simbolizuje ime brenda Ayelen? rukama i umjetnost su mi oduvijek bili Kako je izgledao proces građenja odr- za srce i dušu, s velikim snovima da sve živog brenda nakita?

to jednog dana postane moj primaran posao.

Ayelen je indijansko ime koje znači čistoća ili sreća, a pošto obožavam Indijan- Metalurgija me potpuno osvojila prije sku kulturu koja mi je vječna inspiracija, 4 godine i od tada neprestano radim s tim imenom sam odmah rezonirala. na usavršavanju ovog starog zanata. Za rad je potrebno jako puno vježbe, Od malih nogu me privlačilo kreativno alata, materijala, eksperimentiranja, izražavanje bilo koje vrste.

ulaganja, strpljenja, upornosti, volje i ljubavi. Danas mi je to primaran posao

Prvo sam kao hobi reciklirala i redizajn- i mogu reći da živim svoj san koji sam irala vintage i staru odjeću sa prija- cijeli život priželjkivala! Da radim nešto teljicom, brend se zvao Cycle ReCycle. s ljubavlju, svrhom, nešto u što vjeruGostovale smo u raznim emisijama, a jem, nešto što se i ljudima sviđa, nešto imale smo i nekoliko revija. Nakon par u što unosim moj duh, strast i emocije, godina, svaka je krenula svojim putem. a uz sve to da radim sporo, uživam u Ja sam taman završila fakultet (ekono- procesu, učenju, s naglaskom na održimiju/turizam) i osnovala AYELEN, te vost i recikliranje materijala što je više počela raditi nakit i razne dodatke od moguće. reciklirane kože i materijala koje sam pronalazila u prirodi. Sve je to bio samo Po kojim principima odabireš matehobi i dugo sam tražila sebe, svoju svr- rijale za rad? Opiši nam proces održihu, neki ozbiljniji oblik izražavanja i vog korištenja materijala (prvenstvestvaranja koji će biti održiviji i isplativiji. no mislim na prave kristale) i potpuno Tako da sam od svoje 18. godine uvijek iskorištenje metala (zero waste priradila stalni posao, a u slobodno vri- stup). jeme posvećenost usmjeravala na hobije - šivanje, izradu nakita, reciklažu, Sve izrađujem sama i ručno, stoga je redizajn, edukaciju, fotografiju. Rad s svaki komad jedinstven, rađen s puno 152 maj/jun


153


strasti i mašte! Materijali koje upotre- probala sam nakratko i uvjerila se da bljavam su mesing zlatne boje, reciklira- to nije za mene. Moje srce uvijek vapi no srebro (koje je sad i lakše dostupno za šumom, livadom ili planinom a i punego prije) te bakar koji daje neodoljivi sti otoci su zakon. rustikalni izgled, uz dodatke prirodnih materijala poput pravih kristala, mor- Rekla bih da živim filozofiju svog brenskih stakalca i kamenčića (koje prona- da. Čak mi je uvijek čudno to nazivati lazim i sama).

brendom, jer AYELEN sam JA, ono što stvaram i izrađujem sam JA, moje biće,

Pri izradi skupljam svaki komadić me- duh, mašta iz srca, strasti pretočene i tala - srebro topim pa iskoristim opet - oblikovane u predmete....Stvarno obomesing i bakar zasebno skupljam, pa se žavam svoj posao! nosi u daljnju proizvodnju i iskorištavanje. Kod kristala pazim da ih nabavljam Vidiš li prostor za dodatno unapređeu malim količinama i da su od obitelj- nje brenda u pogledu održivosti? skih radnji koje imaju etički pristup ili vlastita pronalazišta. Stvarno se trudim Uvijek ima mjesta za napredak. Ali kako maksimalno educirati po tom pitanju sam krenula u posao sama, bez novaca i ulagati vrijeme u samu nabavku, ali i za ulaganje, išla sam dosta sporo, korak educirati moje ljude, moje klijente.

po korak. Radila sam najbolje što sam mogla od samog početka. Osvještava-

Često si u šumi i u prirodi. Crpiš li tamo nje osjećam na globalnoj razini pa to inspiraciju za kreiranje nakita kroz su- lakše mogu primijeniti i u poslu. Veća radnju sa Zemljom (metal i kristali)? U dostupnost recikliranih, etičkih materikojoj mjeri je tvoj životni stil usklađen jala, sve se više priča o tome pa i ljudi sa filozofijom brenda?

sve više pridaju pozornost kvalitetnim i dugotrajnim proizvodima, sve bolje

Apsolutno. Oduvijek i zauvijek, moja razumiju pozadinu održive ekonomije najveća inspiracija je PRIRODA. Jedno- i važnost! stavno ne bih mogla živjeti u gradu, 154 maj/jun


155


U kojoj mjeri provodiš aktivizam kroz pristup je meni vrlo bitan i nadam se umjetnost i kreativan rad? Je li on da će zauvijek biti dio mog posla, ali i samo ekološki ili i socijalni?

života!

Od početka govorim i educiram o podr- Kako je najbolje njegovati žavanju malih biznisa i lokalnih proizvo- Ayelen nakit? đača, spore ekonomije, kupnje ručnog rada i slično...Zato jako volim i cijenim Voljeti ga, paziti i maziti. Šalim se, ovisuradnje s drugim kreativcima i umjet- si o materijalima. To je najbolje pitanicima koji imaju sličnu filozofiju stva- ti mene na Instagramu ili pročitati na ranja, ali i življenja.

web stranici ayelencreations.com/hr

S kojim ekološkim brendovima i udru- Što bi poručila čitateljima za kraj? gama surađuješ? Ulažite u edukaciju! Jedan od najdražih takvih brendova je Stvarajte svoje mišljenje, slušajte svomoja draga prijateljica Melina koja radi ju intuiciju, istražujte i učite. Iskoristite torbe od Pinatexa (ananasa) Kon2re i ti dostupne resurse i besplatne kanale za koja stojiš iza Zero waste Croatia, ali i educiranje na svim poljima! Svaki komnogi drugi...

rak promjene je bitan, a kao pojedinci i te kako možemo mijenjati svijet! Nikad

Kroz zadnje četiri godine je bilo stvarno nije kasno i sve je moguće! puno predivnih suradnji, kako umjet- (ja sam sanjar i uvijek ću biti) ničkih tako i socijalne tematike. Takav

156 maj/jun


157


Kultura

Pripremila: Sara Savčić @sara_savcic


Krajem prošle godine, usled komplika- koji vole muzeje i rado posećuju mucija sa transportom umalo sam odu- zeje u inostranstvu i manifestacije postala od dugo planiranog putovanja u put Noći muzeja u našoj zemlji, malo inostranstvo. Tokom tih nekoliko sati je onih koji posećuju ove ustanove u neizvesnosti, najpre sam brinula i ner- slobodno vreme. Muzeji su mesta koja virala se, a onda shvatila da je najgore pored stalnih postavki vrlo često orgašto može da se dogodi da odmor pro- nizuju i druge događaje, poput izložbi, vedem u Beogradu. Tada sam počela koncerata, predavanja i edukativnih rada razmišljam o tome kako ne pam- dionica a učešće na istim, ukoliko nije tim kada sam poslednji put njime še- besplatno, onda je po zaista simboličtala, razgledala, fotografisala i uživala nim cenama. Pozivam vas da se ovom u kulturnom sadržaju koji domaći mu- prilikom upoznate sa radom i aktuelzeji imaju da ponude. Rešila sam da po nim programom tri važne ustanove u povratku u Beograd ponovo krenem Beogradu pored kojih ste, sigurna sam, u posetu muzejima, mestima koja, iz- prošli više puta, a niste zastali da pomeđu ostalog predstavljaju podsetnik gledate kakav sadržaj nude. Neka ovo na to koliko je zapravo posebno mesto bude poziv da uvedete neke nove nau kom živimo i koliko bogatu prošlost vike u vašu svakodnevicu. poseduje. Iako poznajem mnogo ljudi

159


Prva stanica je Muzej nauke i tehni- smo prikazali istorijsku perspektivu i poke, ušuškan u Skender begovoj ulici jedinačne fenomene tanke linije koja je u starom delu grada. Ovom prilikom delila život i smrt tokom razvoja ljudske sam razgovarala sa Ivanom Stanićem, civilizacije. Izložbom smo želeli da podkustosom muzeja, a povod je aktuel- staknemo na razmišljanje o fenomenu na izložba Tanka linija - između leka i tanke linije između leka i otrova. Ova otrova nastala u saradnji Muzeja nauke linija je često skliska, nekada nevidljiva i tehnike i Muzeja za istoriju farmacije. i kroz istoriju vrlo dinamična. Zahtevala je saradnju sa stručnjacima iz najrazliKada smo planirali intervju, neposred- čitijih oblasti nauke i kulture. Priča o ni povod za razgovor bila je izložba odnosu čoveka prema leku i otrovu i Tanka linija - između leka i otrova. Da njihovoj upotrebi jeste priča o našoj cili nam možete ispričati nešto više o vilizaciji, o našem odnosu prema prirotome šta posetioci mogu da očekuju di i nauci i o međusobnoj komunikaciji, na ovoj postavci?

uzbudljiva, kontroverzna, sa još neizvesnim krajem. Izloženi eksponati su iz

Multidisciplinarni projekat Tanka linija zbirki Muzeja nauke i tehnike, Muzeja je osmišljen sa idejom da se kontek- za istoriju farmacije, Narodnog muzeja stualizuje deo dinamične granice izme- Požarevac, Prirodnjačkog muzeja u Beđu leka i otrova kao i da se ukaže na ogradu, Rudarsko-geološkog fakulteta važnost saznanja, prenošenja iskustva Univerziteta u Beogradu, Hemijskog i savremenih naučnih dostignuća. Fe- fakulteta Univerziteta u Beogradu, Nanomen granice između leka i otrova rodnog muzeja Kikinda, Etnografskog sagledavan je kroz prizmu istorije na- muzeja u Beogradu i privatnih zbirki. uke i nasleđa, kao i širi društveno-istorijsko-naučni kontekst, sa teritorijalnim Pored navedene izložbe, u Muzeju fokusom na područje Srbije. Na izložbi nauke i tehnike postoji nekoliko in-

160 maj/jun


teresantnih stalnih postavki. Da li bi- će proizvodnje ili zbog čega je Teslin ste nam ovom prilikom neke izdvojili asinhroni motor revolucionarni izum. i predstavili? Galerija igračaka nalazi se u prizemlju U glavnoj zgradi muzeja, u Galeriji „Alek- muzeja i obuhvata dve celine na osnovu sandar Despić“, je naša stalna postav- dva koncepta – dečjeg muzeja i muzeja ka na kojoj je izloženo preko pet stotina igračaka. U prvoj celini je predstavljen predmeta iz fonda Muzeja. Postavka pri- deo fonda muzeja iz Zbirke igračaka. kazuje tehnološki razvoj i njegov uticaj Predstavljeno je preko 150 eksponata na život ljudi i organizovana je u četiri igračaka iz perioda od 1920. do 1970. celine: točak–mašina–motor, komuni- godine: lutke, automobili, plišane mede, kacija, čovek i tehnika, mera i broj.

metalne mehaničke igračke na navijanje, drvene igračke, muzičke kutije,

Na postavci su prikazani predmeti koji model parne mašine, model železničke svedoče o tome kako se nekada u Srbiji stanice i dr. živelo i radilo. Može da se sazna nešto više o starim tehnologijama i razvo- Naučni centar Muzeja smešten je u priju elektrifikacije u Srbiji, kao i o tome zemlju zgrade. Postavka je osmišljena kako se i kuda plovilo parnim brodo- tako da promoviše učenje kroz otkrivavima, kako se štampalo bez štampača, nje, učestvovanje, eksperimentisanje i kako su izgledali prvi kompjuteri doma- neposredan kontakt s naučnim izazo-

161


vima. Interaktivni eksponati približiće Takođe, na našem jutjub kanalu moževam fenomene iz oblasti astronomije, te pogledati snimljena predavanja, kao matematike, fizike, biologije, psihologi- i zabavno-edukativne emisije za decu je i logike na zabavan način i podstaći Muzejska pitalica. vas na razmišljanje i maštanje, angažujući vaša različita čula i sposobnosti. Muzej organizuje radionice za decu Bićete u prilici da osetite snagu cen- različitih uzrasta ali je potrebno zakatrifugalne sile, proverite svoj osećaj za zivanje. To su Ruka u testu, Vremeplov, ravnotežu i doživite optičke varke, što Kustos detektiv i Moj muzej. Takođe, orće vam omogućiti da na neposredan ganizuje i proslavu dečijih rođendana. način saznate nešto više o naučnim Osmišljena je kao alternativa klasičnoj principima.

igraonici, kako bi inicirali najmlađe da razmišljaju na inovativan način, razvi-

Muzej ima i dve stalne postavke van jaju i razmenjuju svoje ideje kroz zaglavne zgrade muzeja. Medicina u Srbiji bavu i igru. Na sajtu muzeja muzejnt.rs kroz vekove se nalazi u zgradi Srpskog se mogu naći detaljnije informacije i zalekarskog društva u Džordža Vašingto- kazati radionice i proslava dečijih rona 19, dok se Muzej Banjskog lečenja na- đendana. lazi u Vrnjačkoj 22, u Vrnjačkoj Banji. U muzeju se nalazi i MoleKul – mesto Muzej takođe organizuje različita pre- koje nauke pretvara u zabavu. MoleKul davanja i radionice. Kako zaintereso- radionice kroz eksperimente obrađuju vani mogu da isprate ova dešavanja 10 različitih naučnih oblasti. Za više ini prijave se?

formacija posetite sajt molekul.rs.

U muzeju se organizuju razna predava- Za više informacija o programima i radu nja, a često i ciklusi predavanja na ak- muzeja možete se informisati putem tuelne teme. Najava predavanja može društvenih mreža Facebook (MuzejNT) da se prati na našem sajtu muzejnt.rs. i Instagram (@muzejnaukeitehnike).

162 maj/jun


foto: Muzej nauke i tehnike

163


Naredna poseta bila je poseta Mana- naestog veka. Posetioci se ovde sreću kovoj kući u kojoj je do devetog juna sa svojom kodiranom prošlosti preko aktuelna zanimljiva izložba Susretanja, ornamenata, različitih formi ukrasa za Sonje Krstić, kroz koju nas je provela glavu kao što su tepeluci, delovi oglavkustoskinja Etnografskog muzeja, Mi- lja, pojaseva sa kopčama, paftama itd. lena Đurica.

Sonjina impresija tradicijom i njena vizija pretočila se u promišljanu izlož-

Kada smo dogovarale intervju, povod bu i sasvim sigurno obeležila svojom za razgovor bila je nedavno otvorena stvaralačkom energijom ovo proleće u izložba Sonje Krstić, Susretanja. Izlož- Manakovoj kući. Ona forme tradicioba predstavlja interpretaciju tradicio- nalne nošnje na magičan način prevonalnog kulturnog nasleđa Srbije kroz di u savremeni možda čak i sa futurisaktuelni, modni, primenjeno-umet- tičkom najavom modni obrazac kakav nički izraz. Da li nam možete ispričati je naznačila u naslovu izložbe. Svojim nešto više o tome šta posetioci mogu kreacijama raspliće potpuno savremeda očekuju?

ne materijale za koje mislimo da imaju neodevni karakter, neočekivano za

Impresivna uklopljenost i komunikaci- posmatrača, komponuje forme odeće ja potpuno savremene modne kolekci- koje imaju izvorište baš u tradicionalje sa ambijentom dvesta godina stare nom kostimu, ostavljajući utisak da bi gradske kuće uvodi posetioce u jed- smo to rado obukli danas ili ove jesenu bezvremenu psihološko-prostornu ni… perspektivu i otvara vrata jednoj novoj dolazećoj estetici i viziji odevanja.

Lepa koincidencija je da se izložba poklopila sa dve aktuelne ovogodišnje

Na stalnoj postavci izložbe u Manako- kulturne manifestacije u Srbiji: Muzeji voj kući predstavljene su narodne i je- za 10 – Moć muzeja i Belgrade Fashion dan manji broj gradskih nošnji iz devet- Week. 164 maj/jun


Sonja Krstić je po obrazovanju diplomi- nako, umetničke projekte tokom čitave rana kostimografkinja, po profesiji mod- karijere. Stekla je afirmaciju kao glavna na dizajnerka, a po stručno-umetničkom dizajnerka ili stručna saradnica mnogih zvanju vanredna profesorka. Svoju kari- brendova u modnoj industriji, a umetnijeru na modnoj sceni Srbije gradi dugi čki identitet izražava kroz projekte spore niz godina. Profesionalno angažovanje mode, istražujući sintezu aktuelnog i trai umetnički rad zasniva na paralelnom dicionalnog, primenom luksuzne izrade istraživanju artizma autorskih i dizajner- specifičnim tehnikama i ručnim radom skih aspekata mode, praktikujući podjed- na unikatnim komadima odeće.

165


U Manakovoj kući postoje i stalne po- zbog celovitosti muzejskog materijala stavke, a između ostalog u njoj se na- jedna od najvrednijih zbirki koju Srbija lazi i Spomen-zbirka Hristifora Crnilo- baštini. Sastoji se od dve hiljade i ševića. Šta nam možete ispričati o njoj? sto komada odeće i nakita, sakupljene na području uže Srbije, Kosova i MetoOrganizacija autorskih i tematskih hije i Makedonije, pored toga imamo izložbi, pratećih programa, radionica, i predmete poreklom iz Bosne, Crne predavanja uz stalnu postavku izložbe Gore, Hrvatske, Albanije i Grčke. Nasa nazivom Narodne nošnje i nakit cen- rodne nošnje seoskog i gradskog statralnobalkanskog područja iz XIX veka i novništva upotpunjene su primercima prvih decenija XX veka koja je deo spo- veza, tkanina, peškira, torbi, pirotskih men-zbirke Hristifora Crnilovića sme- ćilima, primercima materijala za boještene u Manakovoj kući, čini ovakve nje tkanine. Sve to dopunjuje rukopisna spomenike arhitekture živim i sasvim građa od preko dvadeset i dve hiljade sigurno održivim u budućnosti.

listova, među kojima dosta materijala predstavljaju tekstovi i beleške o ra-

Manakova kuća je jedna od retko sa- znim zanatima i rukotvorinama, preko čuvanih spomenika stare gradske bal- hiljadu i sedamsto negativ ploča snikanske arhitekture sa primesama ori- mljenog materijala, priručna bibliotejentalnog stila. Građena je tridesetih ka istorijsko – etnografskog karaktera godina devetnaestog veka i ime dobila sa sedamsto jedanaest naslova. Ovako po vlasniku kafane koja se nalazila u upotpunjena zbirka predstavlja pravo toj kući Manojlu Manaku. Od 1968. go- mesto za komparativna istraživanja i dine poverena je na čuvanje kao i pre- proučavanja etnografskog materijala, a zentovanje etnografske spomen-zbir- velika je inspiracija umetnicima i stvake Hristifora Crnilovića Etnografskom raocima u njihovom radu. muzeju u Beogradu. Možemo reći da je

166 maj/jun


Zanimljivost za koju mnogi možda ne Škole koje organizujemo su: znaju jeste i to da se u okviru Mana- Škola tradicionalnog veza u kojoj se izučakove kuće održavaju ozbiljne, višeme- vaju tehnike veza na zubunima, košuljasečne radionice starih zanata, a reč ma, jelecima, pojasevima, tehnike zlatoo radionici tkanja se proširila čak do veza, belog veza, veza sa aplikacijama.. Italije. Koje sve radionice organizujete i kako ljudi mogu da se prijave?

Škola ručnog tkanja na horizontalnom nitnom razboju i Škola klečane tehnike

Važan deo programa u Manakovoj kući na vertikalnom razboju. Jedna od atraksu škole tradicionalnih zanata i starih tivnijih škola je „Deset dana filigrana“, umetničkih tehnika koje organizujemo zatim škola keramike, ikonopisa i starih za sve one koji žele da uče, a sa ciljem slikarskih tehnika. Pored toga imamo i očuvanja nematerijalnog kulturnog na- školu tradicionalnog nakita iz Kosovskog sleđa. Programi obuka su višemesečni, Pomoravlja... podeljeni u prolećne, letnje i jesenje cikluse. Jednom godišnje organizujemo Zanati i veština izrade su temelji, a zajedničku izložbu izvedenih radova umetnička ostvarenja nadgradnja zapolaznika i tom prilikom oni dobijaju natskih veština. O lepoti eksponata sa Uverenje o završenoj školi. Za preda- tradicionalnim vezom koje izučavamo vače angažujemo najbolje majstore i i veštini izrade naših polaznika širili su umetnike koji su ostvarili značajne re- vest i novinari iz Italije kao što je Elena zultate u oblastima koje izučavamo, a Degan, a često imamo kao učesnike na izučavaju se upravo predmeti koje ču- radionicama i strance. Na tkanju smo vamo u spomen-zbirci.

imali Francuskinje, dok smo u školi tradicionalnog nakita imali Nemačke državljane.

Fotografije radionica i prostora: Milena Đurica, kustos u Manakovoj kući Fotografije Susretanja, izložbe Sonje Krstić: Dragan Pavlović

167


168 maj/jun


169


Poslednja, ali ne i manje važna stanica objekata, građevinskih projekata i pejnašeg izleta u beogradske muzeje, bila zaža, nastalih u Japanu, u periodu od je poseta Muzeju primenjene umet- kasnog 19. veka do danas, dok geografnosti, u kome nas je dočekala Milica ski obuhvataju najmanje jedan objekat Cukić, istoričarka umetnosti i muzejska iz svake od 47 japanskih prefektura. savetnica. Najpre nam je predstavila dve aktuelne izložbe u okviru muzeja Japan je arhipelag koji se proteže od ovog proleća.

severa ka jugu. Mnogi regioni imaju punu paletu sezonskih promena, dok

Povod za razgovor bile su dve izlož- se cela zemlja odlikuje raznolikim rebe koje su aktuelne u Muzeju prime- ljefom. Zbog toga, Japan često postaje njene umetnosti. Jedna je posveće- žrtva prirodnih katastrofa kao što su na Japanu, a drugu čine modni crteži zemljotresi, vulkanske erupcije, cunami Aleksandra Joksimovića. Šta posetio- i tajfuni. Shodno tome celokupna arhice očekuje u okviru ove dve postavke? tektura, građevinski projekti i pejzaži u Japanu snažno odražavaju ove uslove. Gostujućom izložbom, pod nazivom „Izgrađeno okruženje: alternativni vodič Ideja je bila da izložba bude alternativni za Japan”, obeležava se poseban jubilej, vodič, za prikazivanje novih aspekata 140 godina prijateljskih odnosa između zemlje koji u prošlosti nisu bili široko Srbije i Japana, što je i istakao Nj.E.gos- predstavljeni. podin Kacumata Takahiko, ambasador Japana u RS, na svečanom otvaranju Takođe, ovom izložbom nastavlja se veizložbe.

oma uspešna dugogodišnja saradnja između Muzeja primenjene umetnosti

Izložba ima putujući karakter i sastoji i Ambasade Japana u RS, zahvaljujući se od fotografija, tekstova i video zapi- kojoj se beogradska publika upoznala sa koji predstavljaju 80 arhitektonskih sa mnogim aspektima japanske kulture 170 maj/jun


i japanske primenjene umetnosti. Druga izložba, pod nazivom „Modni crteži Aleksandra Joksimovića”, autorke Bojane Popović, muzejske savetnice MPU predstavlja veliku strast našeg proslavljenog modnog kreatora Aleksandra Joksimovića, crtanje. Autorka Bojana Popović odabrala je i obradila sedamdesetak crteža za ovu izložbu, koje je Joksimović neposredno pred svoju smrt (29. marta 2021.) poklonio Muzeju primenjene umetnosti. Time je zaokružena već postojeća zbirka Joksimovićevog opusa i stvorena je mogućnost da se istraže i predstave publici ova ostvarenja koja najneposrednije odražavaju njegov način rada. Njegovi crteži ga na najbolji način predstavljaju kao stvaraoca koji je, virtuozno vođenom linijom i delikatnim koloritom, vizualizovao svoje kreatorske misaone procese dajući im jasnoću, nužnu za njihovu realizaciju, i poetičnost koja sublimira njegovu umetničku prirodu i budi želju za lepim.

171


Da proširimo svoja saznanja o stvaralaštvu Joksimovića, omogućila nam je autorka Bojana Popović sa svojim gostima, na stručnim vođenjima o čemu se možete informisati na muzejskom sajtu mpu.rs i društvenim mrežama. U okviru muzeja takođe postoji nekoliko interesantnih stalnih postavki. Koje biste ovom prilikom izdvojili i predstavili našim čitaocima? Izložba Na prvi (p)ogled: Muzej primenjene umetnosti je „ogledna“ postavka zajedničkog rada kustosa istorijskog sektora Muzeja i predstavlja prvu etapu u formiranju budućih izložbenih postavki Muzeja. Izložene eksponate povezuje pripadnost „malim svetovima svakodnevice“ novovekovnog građanskog miljea s ciljem da se pogled posetioca usmeri na same predmete i da se ukaže na njihove međusobne komunikacijske i interakcijske potencijale iz kojih će se razvijati narativi budućih muzejskih izložbi. Značajan deo artefakata predstavljen je premijerno, a jedan broj je ponovo izložen posle više decenija.

172 maj/jun


Muzej organizuje različite edukativne radionice za odrasle, ali i za decu. Možete li nam nešto više reći o tome? Svaku veću izložbu u Muzeju primenjene umetnosti prati rad muzejskog likovnog pedagoga kroz radionički program namenjen različitim ciljnim grupama: mladima različitog uzrasta, deci sa posebnim potrebama, ali i pripadnicima trećeg doba. Učesnici radionica imaju mogućnost da isprobaju različite likovne tehnike i materijale. Pod budnim okom likovnog pedagoga uče, na primer i da kroz pravilnu upotrebu neiskorišćenog materijala-smeća, uz likovnu intervenciju, potpuno menjaju izgled i namenu predmeta. Oblikovanjem materijala koji nas okružuje (karton, pet ambalaža, plastične kese, papirna masa, žica, elektronski otpad…) izrađuju skulpture, slike, reljefe, makete, maske. Kada je reč o muzejskoj edukaciji i radu s decom, istakla bih da preko pola veka Muzej organizuje popularnu

173


smotru dečje umetnosti Dečji oktobarski salon. Svake godine Muzej raspisuje javni konkurs sa novom temom za učesnike, koju zadaje muzejski kustos, za uzrast od 4 – 14 godina. Manifestacija se sastoji od izložbe i pratećeg radioničkog i edukativnog programa. Izložba je selektirana i na njoj se dodeljuju nagrade kako deci, tako i pedagozima. Udruženje likovnih i primenjenih umetnika i dizajnera Srbije (ULUPUDS), posebno dodeljuje dve nagrade: za najuspeliji dečji rad u oblasti primenjene umetnosti i za pedagoga koji je na najkreativniji način približio primenjenu umetnost deci. Štampa se dvojezični katalog na srpskom i engleskom jeziku, a svaki učesnik dobija svoj besplatan primerak. Ovu manifestaciju svake godine poseti između 1000 i 2000 dece, od kojih par stotina učestvuje u radioničkim programima. Na taj način Muzej ostvaruje svoj cilj koji je postavljen od samog osnivanja manifestacije, razvoj dečjeg stvaralaštva u oblasti likovne i primenjene umetnosti, ali i formiranje buduće muzejske publike.

174 maj/jun


Fotografije modnih crteža Aleksandra Joksimovića: Jovana Jarebica Fotografije za japansku izložbu: Japanska Fondacija Fotografije sa radionice: 56. Dečji oktobarski salon 2021,“Igra, igra, igrica”, radionicu osmislila umetnica Jelena Prijić


Kultura

176


Piše: Verica Nemet @justhugmore Fotografije: Sonja Beloš; Aleksandar Ciganović


1

Prva Noć muzeja je održana u Berlinu, davne 1997. godine pod nazivom “Duga noć muzeja”. Vrlo brzo nakon prvog događaja, ova manifestacija je postala veoma popularna i velikom brzinom se proširila u mnogim evropskim zemljama, tako da se počela organizovati masovno kao nacionalno, regionalno ili lokalno programsko dešavanje, u različitim terminima i sa različitim krovnim temama.

2

Prva Evropska Noć muzeja u drugim gradovima u Srbiji je održana 19. maja 2007. godine i bila je veoma značajna jer se proširila i van glavnog grada.

178 maj/jun


179


3

U cilju popularizacije, pored otvaranja vrata brojnih muzeja i omogućavanja posete kako stalnih tako i povremenih tematskih postavki, Noć muzeja za svoje posetioce organizuje brojne druge zanimljivosti i aktivnosti: predstave, radionice, koncerte, performanse i projekcije…

180 maj/jun


4

Rezultati istraživanja koje je sproveo Zavod za proučavanje kulturnog razvitka 2012. godine (mr Dragana Maksimović i Biljana Jokić)

5

Svaki treći posetilac „Noći muzeja“ smatra da iskustvo u muzeju može da se zameni informacijama iz medija

6

https://muzejisrbije.rs/

181


182 maj/jun


183


Umetnost

Piše: Nevena Pajić @pajicnevena Fotografije: Džumanski @dzumanski.ph


Toplo prolećno poslepodne u prepu- mastila. Atmosfera je prijateljska, činom gradu, šarene haljine se vijore taju se prospekti, čuje se zveckanje na svakom koraku, a kafići i restorani čaša, škljocanje fotoaparata i vidi poodjekuju žamorom i opojnim mirisi- vremena svetlost blica. Grupa se izmema. Ulazim u zgradu dvorane u Kolar- šta ka bioskopskoj dvorani i velikom čevoj 6, optočene belim mermerom platnu, na kojem nas dočekuje slika i drvenim rustičnim stepenicama. jednog starog zdanja, sa pregršt zeOdjednom žamor ulice nestaje i sve lenila. Masimiliano Sikardi pozdravse stišava. Beli zidovi su ispunjeni sta- lja pristigle goste i otvara druženje rim jugoslovenskim filmovima i slika- baš tom fotografijom u raznobojnim ma velikana jugoslovenske kinema- pikselima, kojom nas uvodi u priču tografije koje gledaju u vino crvene čudesnih slika ogromnih formata čiji plišane stolice. U svojoj jednostavno- je vizionar upravo on. Njegova priča sti, svečana atmosfera. Ljudi pristižu, počinje uglavnom kao i sve bajke, pre čavrljaju, a u jednom trenutku, bez mnogo, mnogo godina, kada se nije prevelike pompe i najave, izlazi on. ni nazirala digitalna umetnost, on je Nenametljiv, nasmejanog lica, poz- krenuo da pravi stazu, koju je kasnije dravlja goste kao svaki dobar doma- posuo najlepšim cvetovima iz Alisine ćin. Ispred njega je mališan, tamnih i Van Gogove bašte. sjajnih očiju i još sjajnije kose poput


Fotografija. Svet. Umetnost. Život. Poe- Čovek i njegova uloga u imersivnoj zija. Nežnost koja pokreće. Spaja. Uni- umetnosti. Staro industrijsko postrojeverzalni jezik. Mostovi. Jednakost. Slobo- nje u malom gradu u Provansi, u Franda. Pokret. Posmatranje. Osluškivanje. cuskoj, oživelo je na belom platnu, rapOsećanje. To je za mene ona. Klik plus sodijom boja. Posetioci šetaju između škljoc=umetnost. Ali, zapravo je mno- starih zidina obojenih najrazličitijim go složenije, komplikovanije, sa mnogo bojama i zvukovima dok se u pozadini više slojeva, dubine i pozadine. To je sve čuje Masimilianov glas koji pripoveda o ono što mi vidimo, kako vidimo i oseća- počecima digitalne, imersivne umetnomo, na koji način proživljavamo i iz koje sti, dok se na slajdovima prikazuje neki perspektive posmatramo. Koga i šta vi- drugi svet, paralelna stvarnost oblika, dimo? Šta viđeno izaziva i budi u nama. boja, predmeta i objekata u kojima poTo su sve one priče koje smo čuli i videli, setilac pleše, živi i čini deo jedne neu kojima smo bili akteri ili ih posredno stvarne celine formirane od nekoliko osetili i doživeli. To je mešavina kiše i desetina miliona piksela, čitav jedan Sunca, lepog i ružnog, srećnog i tužnog, Univerzum. svetlog i tamnog iz koje se dobija duga. Spektar svih boja i zbir svega doživlje- Zapravo, on svojim idejama stvara i nog. Ono što ostaje u očima i duši. To otvara portal ka jednom takvom Unije ono što jedan klik ili potez na platnu verzumu. Neobičnom i drugačijem zabeleži, uhvati i kreira. Tu struju koja čineći svet fotografija od temelja do teče i njene vatromete ili njene izgarke. plafona tako stvarnim i opipljivim, da Hvatajući osećaj, pogled, vreme i prave- i ako kojim slučajem ne znate o čemu ći vremensku kapsulu koja je uvek tu, na se radi, dok sedite nepomično u sali i dohvat ruke, u albumu i pokretu da na- netremice posmatrate na video bimu goveštajem poteza vrati uspomenu na slike koje se smenjuju, imate osećaj da određeni period, osobu ili osećaj. Poput se portal upravo otvorio i da ste trepnajbolje vremenske mašine i vremeplo- tajem oka u začaranoj šumi okruženi va koji ne bledi, već stamenito stoji kao životinjama, zelenilom, sa kapima kiše podsetnik svih nas, ljudskih sudbina i na licu mirisom lala i poljskog cveća. isprepletanih priča. Ispričanih priča. 186 maj/jun


Baš kao u priči o Alisi u zemlji čuda, kako određenog umetnika, ponire u svaku glasi naslov njegove umetničke projek- poru i segment njegovog života, izvlacije. A zamislite tek da ste deo pokretne čeći ne samo ono što su ona ili on predmagije i tog Univerzuma. Da ste u nje- stavili kroz radove, na platnu i u svojoj mu, koračate ili trčite i dodirujete sve profesiji, već ono unutrašnje, ono kako što vas slikom i zvukom okružuje. Jer, se osećao/la, kako je živeo/la i mislio/ kao što sam umetnik kaže, „u ovoj priči la. Jer, kako mi je objasnio u razgovoje uhvaćena i prikazana srž imersivne ru, kada i dok priča o samom procesu umetnosti, jer je svaki posetilac Alisa stvaranja, on to čini sa toliko energije koji živi u toj magičnoj stvarnosti.“

i entuzijazma, sa pasijom koja osvaja i obasjava. Deleći sa mnom upravo jedan

Deo koji je na mene ostavio najsnažniji od takvih primera sa njegove izložbe iz utisak je način na koji gospodin Masi- Los Anđelesa, kada su prikazani radovi miliano prilazi svakom novom projektu umetnice i slikarke Fride Kalo posle koje i izložbi, koja se krije upravo u njego- mu je njena unuka rekla da je izložbom voj vizuri deteta u kojoj je čovek toli- imersivnih fotografija uhvatio i prikazao ko mali i sićušan, dok je oko njega sve njenu bit i dušu, a nju rasplakao. Da je prenaglašeno i opojno, izvlačeći bajku to upravo bila ona. sa stranica papira i kreirajući je za svakoga od nas, čineći da budemo deo nje Kakav li je to samo osećaj kada pokretkao aktivni učesnici. Dopalo mi se što ne slike u koje možete da zaronite i u dok se priprema za predstavljanje rada njima ostanete, sa nekoliko desetina hi-

187


ljada piksela uspeju da uhvate i izazovu nas „umetnost sama za sebe“, kako on tako duboke emocije. Mislim da nema kaže. Nakon predstavljanja i prikazivaveće nagrade od te, i da su upravo takvi nja projekcija kroz nekoliko svojih raosećaji najbolji pokazatelj umetniku da dova poput „Alise u zemlji čuda“ i „Rada je delo uspelo. Da je dostiglo najveću u nastanku“, dela koje govori o fabrici u instancu u umetnosti, jer je nekoga do- Lajpcigu, daje uvertiru kakav proces se dirnulo, nešto izazvalo, a nekoga „vrati- krije iza nastajanja jedne priče, poput lo“ bar na trenutak. Spojilo razdvojene, sada aktuelnog procesa istraživanja žiprizvalo miris, osmeh, pogled i oseća- vota i radova Mire Brtke, čiji je život tek nje. Malo li je?

krenuo da proučava.

Moderan vizionar sa klasičnim umom „Kad pomislim da je Mira Brtka za žiumetnika koji u svojoj potrazi traga za vota uspela da radi u toliko različitih davno napuštenim i ruiniranim indu- medija, počevši od filma, preko mode, strijskim građevinama, pretvara njiho- skulpture do slikarstva, i da je Rim ostave zidine i svodove u začarane šume vio veliki uticaj na njen rad, koji dobro koje ispunjava mirisima cveća, muzi- prepoznajem, iako sam dosta mlađi od kom kiše, starih kredenaca, soba, spre- nje, raduje me činjenica da ćemo na mišta i mašina koje kriju tajne onih koji ovaj način pokušati da prenesemo ceo su nekada davno tu provodili svoj život. njen život, i da ćemo ponovo moći da oživimo njenu dušu kroz njenu umetTako je bilo i u Beogradu, koji je imao nost.’’ objasnio je on. čast da u zgradi Dvorane Kulturnog centra, na poziv Fondacije Mira Brtka, Na to se pričom nadovezao koosnivač koja čuva zaostavštinu jedne od naj- Fondacije Mira Brtka, Miroslv Rodić, koji većih jugoslovenskih umetnica u po- je podelio jednu lepu zamisao sa svima lju slikarstva, skulpture, filma i mode, nama, otkrivajući plan koji Fondacija predstavi svoje radove, približi i objasni ima, a to je da u Novoj Pazovi, gde se šta je imersivna umetnost koja je da- nalazi rodna kuća umetnice Mire Brt-

188 maj/jun


ke, kao i atelje u kojem je stvarala, na istom placu podignu prvi virtuelni muzej u kojem bi bili predstavljeni svi njeni radovi na jednom mestu, koji bi ujedno predstavljao i prvi muzej te vrste u istočnom delu Evrope. Rekavši još i da „dolazak Masimiliana Sikardia u Beograd predstavlja početak rada na realizaciji virtuelnog imersivnog projekta „Mira Brtka prosvetljena duša“ i dodao, da se iskreno nada da su uspeli u nastojanju da beogradsku javnost upoznaju sa radom Sikardia, a sa druge strane potrudili su se da i njega upoznaju sa našom likovnom scenom. Masimiliano Sikardi je italijanski umetnik koji se bavi multimedijalnim umetnošću već 30 godina i radi upravo imersivne izložbe. Umetnik koji je povezao svoje dve ljubavi igru i fotografiju, spajajući ih u igrane izložbe u kojima predstavlja svoju i viziju umetnika čije radove prikazuje. Reč je o spoju vrhunske tehnologije, teatarskog pripovedanja i animacije prve klase, koja omogućava posetiocima da bukvalno zakorače

189


u umetnička dela. Zajedno sa umet- suština imersivne umetnosti - kombinicima zaduženim za muziku Lukom nacija prostora, umetnika, slike, zvuka Longobardiem i kreativnim direktorom i posetilaca, koji svojim ponašanjem i animacije Vitoriom Gvidotiem, stvara prisustvom daju poseban začin izložbi. jednu priču, predstavu i operu u kojoj je svaki posetilac deo iste, štaviše, Njegov najambiciozniji projekat do on joj daje dinamiku, jedinstvenost i sada je izložba posvećena velikom hooriginalnost svojim bitisanjem, pokre- landskom slikaru Vinsentu Van Gogu, tima, jer je on u svakoj njegovoj viziji koja je prikazana u više od 40 gradova esencijani začin, faktor X oko kojeg se širom sveta. sve vrti. Kako Sikardi objašnjava, to je

190 maj/jun


191


Književnost

Piše: Sofija Mirčetić @sofimircetic


foto Tony Evans Getty

Mjuriel Rujkezer

Ko je gledao film Otimači izgubljenog kovčega (Raiders of the lost ark) iz serijala Indijana Džouns seća se scene gde foto wikimedia commons

jedno obično penkalo spase situaciju. „Pero je moćnije od mača“, kaže lik Markusa Brodija u pomenutom filmu citirajući Edvarda Lutona. Kada ni hapšenje, politički progon ili zabrane ne mogu da ućutkaju pisce koji svoj poziv koriste da kažu ono što mnogi misle a ne smeju da kažu, tada dobijamo – pisce aktiviste čiji uticaj i poruke prevazilaze vreme u kojem su živeli.

foto wikimedia commons

Kejt Šopen

Džudi Blum

Širli Džekson 193


Veteranka romana za decu, tinejdžere Blum je aktivno govorila protiv cenzure: i adolescente, Džudi Blum, godinama „Cenzura je proistekla iz straha, oni vevodi aktivnu borbu protiv cenzure. Ko ruju da ako deca nešto ne pročitaju, da je pozvaniji da govori o pošasti cenzure neće ni znati za to...ako je dete uzbuđeno od pisaca koji su i sami bili žrtve ograni- zbog knjige, mora biti da je u pitanju nečenja slobode govora? Blum je pozna- što sumnjivo“. ta po knjigama za mlade koje se bave temom odrastanja, puberteta, seksa, ali Ima li ičeg apsurdnijeg od pomisli da, i rasizma, odnosno pro-

bez knjiga, nećemo zna-

blematizacijom isku-

ti šta se dešava našem

stava u porodici gde su

telu, ili nećemo primetiti

roditelji pripadnici razli-

ljubomoru ili diskrimina-

čitih religija. Već na sa-

ciju? Blumova je bila po-

mom početku karijere,

gođena cenzurom osam-

sedamdesetih godina

desetih godina prošlog

prošlog veka, susrela

veka i od tada je postala

se sa cenzurom knjige

glasnica svih onih čiji je

„Bože da li si tu. Ja sam

rad zabranjen i proteran

Margaret“. Najzanimlji-

iz bibloteka.

vije je što knjiga, koja će postati klasik dečije i tinejdž literature, Pregledajući listu knjiga koje su dobile nije sadžala baš ništa od onoga sa čime najviše „glasova“ za zabranu od 1990. se devojčice čije telo kreće da se razvi- do 1999, pored Blum i Kinga (pomalo ja, ne susreću od pamtiveka. Zamislite je smešno koliko puta se ponavljaju), da ste deo vlasti koja je zabranila knjigu nalaze se i Selindžer (Lovac u žitu je još koja pripoveda o prvom menstrualnom jedna knjiga o odrastanju), Toni Moriciklusu i rastu grudi? To je nije zaustavilo son, Mark Tven, Margared Atvud i broju pisanju o sličnim nevoljama mladosti, ni drugi. Blum zaista nosi bedž borkipa je tako zavredila drugo mesto među nje za pravo slobodnog izražavanja i s piscima čije su knjige najviše cenzurisane pravom je možemo nazvati kraljicom i zabranjivane, odmah iza Stivena Kinga. romana o pubertetu i adolescenciji. 194 maj/jun


Pesnikinja Mjuriel Rujkezer je prvi zdravog razuma koji prepoznaje nepoput javno kritikovala vlast 1932. godine trebnost rata i stradanja. Malo je reći kada je kao urednica studentskog levi- da je često bila u opasnosti jer je bila čarskog lista pokrivala su-

veoma progresivna za vre-

đenje devetorice mladih

me u kome je živela uz to

afroamerikanaca, koji su

jevrejskog porekla, radikal-

bili lažno optuženi za silo-

na levičarka i feministkinja

vanje dve belkinje. Njena

koja kritikuje vlast. Njena

pesma The Trial posveće-

pesma „Pesma“ koja poči-

na je upravo pomenutom

nje sa stihom „Živela sam

događaju kada su mladići

u prvom veku svetskih ra-

okrivljeni rasnih predra-

tova“ opisuje nesigurnost

suda.

života tokom dva svetska rata onih koji su daleko od ratišta, dakle

Tih godina, pisala je i o velikoj tragedi- ne samo vojnika. Iščekivanje vesti, poji koja se dogodiala prilikom izgradnje kušaj da zamisliš kako im je, a ne znaš... tunela u zapadnoj Virdžiniji u kojoj je život izgubilo između 460 i hiljadu ljudi „...uzimam olovku i papir, i pišem pevećinski afroameričkog porekla koji su sme za neviđene i nerođene.“ umrli od plućnih bolesti zbog užasnih uslova rada edrasuda.

Kao svaka osoba koja je bila društveno-politički aktivna, Rujkejzer je godi-

Rujkezer je takođe pesmom protesto- nama nakon svoje smrti postala deo vala protiv Vijetnamskog rata, velike interpretacije i parola mnogih pokresramote američke administracije koja ta. Kada je pola Amerike doživelo krizu je pokrenula lavinu protesta, pokre- nakon Trampove pobede na izborima, ta, poznatih pesama i uključila mnoge anti-Tramp pokret je usvojio baš pomeumetnike u aktivizam protiv rata stva- nutu pesmu. Tviteraši i mnogi govorrajući globalni pokret za mir. Pesnikinja nici na društvenim mrežama, različitih je bila levog političkog opredeljenja, ali političkih opredeljenja, prvi su poželeli njena poezija se može opisati kao glas da podele neki od stihova ove pesni195


kinje. Nisam sigurna da bi se Mjuriel složila sa njima, ali uticaj jednog politički osvešćenog uma koji prepoznaje snagu pera u borbi portiv besmisla rata ne gubi snagu. Kratka novela Kejt Šopen, napisana i negativnih, zasigurno je Lutrija autorobjavljena 1899. izazvala je šok kon- ke Širli Džekson. Ona je izazavala bes zervativnog društva. Autorka je pod čitalaca zbog navodne kritike malograbuđenjem podrazumevala pronalazak đanskog društva i tradicije provincijskih ženskog identiteta van tradicionalnih gradova u Americi, što nije bila namera uloga domaćice i majke.

autorke. Lutrija je godišnji

Pojedinac, u ovom sluča-

događaj malog grada koji u

ju žena kasnog 19. veka,

junu, „na lutriji“, nasumič-

protiv društvenih nor-

nim izvlačenjem bira jed-

mi. Ono što je Buđenje

nog stanovnika koji će biti

učinilo tako problema-

kamenovan do smrti, kao

tičnim za tadašnju javnost i publiku je žrtveno jagnje čime će osigurati uspene samo otpor glavne junakinje, već i šan rod žitarica te godine. Prozvanom način na koji to ona radi, napuštanje se našla i Severnoafrička Unija jer je porodice, afere i samoubistvo. Knjiga je Lutrija knjiga koja govori protiv apardecenijama bila cenzurisana, a podaci thejda, rasne segregacije. Širli Džekson iz 2020. govore da je u nekim ustano- nije puno govorila o svojoj priči i njevama te godine još uvek bila zabranje- nom značenju verujući da je sve objašna kao neprimerena zbog eksplicitnih njeno. Lutrija nije jednoznačno delo i opisa i „pornografskog“ sadržaja.

to je verovatno razlog zbog čega su je neki pogrešno protumačili, ili se našli

Priča koja je u istoriji časopisa Njujorker prozvanim. Jedno je sigurno, priča je pokrenula najveću lavinu reakcija, i to anti-aparthejd i to je Džeksonova potvrdila. 196 maj/jun


Ukoliko sagledate neke od razloga zbog kojih su pisci odlučili da progovore, bilo kroz različite oblike aktivizma ili jasnom temom u svojim delima, zaključićete da su razlozi za „povišen ton“ opravdani. Politička cenzura i progonstvo (mnogi domaći i pisci sa prostora bivšeg Sovjetskog Saveza su posebno bili mete, te stoga primorani da napuste svoju zemlju) su jedna stvar, a cenzura društvenih, bioloških i ako želite, psiholoških, stvari su drugo. Knjige koje su nekad bile spaljivane, imaju svoje mesto na policama obavezne književnosti, pisci koriste svoj uticaj da se priključe građanskim pokretima, a mi uživamo pravo, doduše ne potpuno izvojevano, pravo slobode izražavanja. Države se razlikuju po stepenu slobode medija i izdavaštva, zbog čega nam se u medijskom mraku često može učiniti da je neka druga zemlja oličenje slobode govora, što nije u potpunosti tačno. I takozvane kolevke demokratije i dan danas ispostavljaju prikrivene zabrane i vode kampanje protiv slobodnih umova.

197


Životni stil

Pripremila: Nina Simonović @nina.simonn


Slovenska praksa Bereginja pretvara Bereginje su deo staroslovenskog boobičnu ženu u misterioznu i privlačnu žanstva, njegov ženski aspekt, zaštitnice čarobnicu – u ono što bi žena prvobitno čija nam praksa pomaže da se ponovo trebalo da bude – u boginju

povežemo sa sobom, unesemo sklad u porodični sistem i partnerske odnose,

Staroslovenska joga, gimnastika slo- vratimo vitalnost i gipkost ženskog tela, venskih čarobnica, energetska praksa lakše integrišemo fizički i emotivni deo naših prabaka koja nam daje snagu, le- sebe. Tek nedavno sam čula za Berepotu, zaštitu i zdravlje - praksa Beregi- ginje kada sam prisustvovala radionici nja se može opisati na mnogo načina. na tu temu kod Marine Đurkin, prakSlovenske žene su posedovale znanja tičarke prakse Bereginja, te sam požekoja su se prenosila sa kolena na kole- lela da ovu priču uz Marininu pomoć no, bile su jako povezane sa prirodom podelim i sa vama. Sve žene koje su i svim njenim elementima. Sve mi no- nakon čitanja narednih redova zaintesimo i dalje te zapise u sebi, a upravo resovane da više saznaju o pomenutoj praksa Bereginja kroz kombinaciju po- temi, da se upuste u praksu ili saznakreta, vizualizaciju simbola i korišćenje ju svoje lične simbole mogu da stupe afirmacija ih aktivira, jača naš sakralni u kontakt sa Marinom na Instagramu deo, pod pelvisa, čini da telo povrati @lepotapostojanja14, svoju senzualnost, ženstvenost, nežnost.

199


Imam utisak da se na našim prosto- Da se razumemo, te vile predstavljaju rima i dalje ne zna mnogo o Beregi- naše projekcije, delove našeg postojanjama zato bih te zamolila da nam nja, nije to ništa spolja. Sve ove energije objasniš ko/šta su Bereginje? Kako su nosimo u sebi i u najboljem slučaju smo postale deo naše kulture i folklora? i svesni prisustva i živimo ovde i sada I kako su predstavljene u slovenskoj u punoj snazi tih entiteta u nama. Svamitologiji?

ka od ovih energija, Bereginja, ima svoj izazov ali i lek, kao i prateći niz energija

Bereginja je staroslovensko božanstvo. koje je dodatno podržavaju. I tu nastaje Naši preci, Stari Sloveni naseljavali su ne komplikovanost, već kompleksnost Evropu od istoka do zapada, tako da našeg bivstvovanja ovde i sada. Svaka je i jedan deo današnje Nemačke bio od ovih energija je povezana i ima svoj naseljen slovenskim plemenima. Puno simbol, afirmacije (misaone tokove, nemačkih gradova, kao npr. Berlin, nosi izraze zahvalnosti…) i određeni pokret ime slovenskog porekla.

koji pomaže da energija lakše teče kroz telo i ceo naš sistem.

Bereginja je takođe i žena. Ona koja zna, ona koja osluškuje, ona koja bira Koji su simboli Bereginja i kako se moono što je njoj i njenom okruženju po- žemo povezati sa njima u svakodnevtrebno. Ovo su samo neki od 27 as- nom životu? pekata koji postoje u sistemu prakse Bereginja. Jedan od prvih koji je ovo U simbolima su utkana znanja i moć dadragoceno nasleđe spasio od zabora- tih aspekata i njihova vizualizacija budi va i podario mu novi život je Gennadi energetske kodove u nama. Daje nam Adamovich.

podršku da određeni aspekt u sebi integrišemo.

On opisuje Bereginje kao vile koje žive skrivene po šumama i močvarama. Kroz edukaciju NLP-a sam se srela sa One inspirišu naše pretkinje i daju im izrazom kongruentnost. Biti kongruensnage i znanja kako da sačuvaju i podr- tan znači pričati i raditi sinhronizovano že sebe, svoje porodice i sve oko sebe. što nam pomaže da ostavljamo utisak 200 maj/jun


svime što nas okružuje dobijamo dodatnu podršku da mirno prođemo kroz izazovne situacije. To je otprilike kao kad se uzimaju homeopatske kuglice pa se desi prvo pogoršanje. Na to svaki homeopatski terapeut upozori svog pacijenta. Na ovaj način se oslobađa nakupljena energija i pročišćava blokada koja nas koči i sputava da živimo život kakav želimo. Ova praksa namenjena je samo ženama. Kako ona izgleda, koje su njene dobrobiti i šta je njen cilj? autentičnosti. Tako nam praktikovanje Praksa Bereginja uzima u obzir enerprakse Bereginja pomaže da određene getske i fiziološke karakteristike lepaspekte u nama autentično izrazimo.

šeg pola, omogućavajući psiho-emoci-

Na primer, peti krug u srednjem svetu onalne i fizičke energetske procese koji ima aspekt neustrašivosti i sigurnosti, žene čine lepim, zdravim i srećnim. Pre samopouzdanja. Kroz vizualizaciju sim- svega, radi se o aktiviranju endokrinog bola, izgovaranja pratećih afirmacija i sistema uzastopnim masiranjem nadpokret budimo i jačamo ovaj aspekt u bubrežnih žlezda. Kao i u svim praksebi. Naravno da se dešava da nas neka sama, disanje i upotreba mišića poda situacija izazove (ovaj aspekt je izazov pelvisa igraju važnu ulogu. sam sebi) i pruži nam priliku da sebi dokažemo da možemo neustrašivo, Ova praksa je magično sredstvo. Uz pohrabro i samopouzdano da delujemo. moć izgovaranja određenih afirmacija Kroz lek Bereginje prihvatanja koja nas i vizualizacije drevnih svetih simbola, uči da ostanemo u miru i spokoju sa dolazi do velike promene u svesti žene, 201


u njenoj percepciji i sposobnosti da Sve spiritualne prakse imaju manje ili strukturira i utiče na prostor oko sebe. više dodirnih tačaka i preklapanja. Šta Praksa Bereginja se sastoji od 27 vež- je ono specifično samo za Bereginje? bi: 3 puta 9 energija koje su odgovorne U čemu je njihova moć? za različite oblasti života: privlačnost, zdravlje, veze, partnerstvo, porodicu, Moć Bereginja je u tome što ona stvara rast, zaštitu, materijalno blagostanje, energetsko zaštitno polje, energetski svest, povezanost sa precima i tako da- prostor za sebe i svoje bližnje. Upravo lje. Sve vežbe su povezane sa svetim to naučite kada praktikujete slovensku simbolima koji su se koristili u vezu na praksu Bereginja. odeći i pokrivačima. Njih 27 podeljeno je na tri sveta koja odgovaraju slo- Moć Bereginje je usmerena na povevenskom pogledu na svet: Prav - Gor- ćanje spoljašnje privlačnosti, poboljšanji svet prave stvarnosti, duhovnosti, nje zdravlja žena i jačanje sposobnosti duha, mudrosti, kreativnosti, lepote i i razvijanje sposobnosti žene da bude intuicije; Jav - Ovaj svet, naš manifesto- kovač svoje sudbine. Slovenska praksa vani materijalni svet; Nav - Donji svet Bereginja pretvara običnu ženu u miu kome žive duše naših predaka, svet sterioznu i privlačnu čarobnicu – u ono elementarnih duhova i životinja.

što bi žena prvobitno trebalo da bude – u boginju.

27 energija odgovara simbolima 27 znakova horoskopa Slovenskog roda. Svi imaju koristi od ove prakse: Tako svaka žena može bolje da razume sama žena, njena porodica i prijatelji, svoju sudbinu, suštinu i konkretno radi a samim tim i čitavo društvo. kompleks od 7 vežbi koje otkrivaju njen potencijal.

202 maj/jun


203


Životni stil

Piše: Merima Aranitović @soul.blooming


Obrazovanje je najmoćnije oružje kojim možete promeniti svet. Nelson Mandela Izloženi svakodnevnoj propagandi na društvenim mrežama o pronalaženju svoje svrhe, buđenju svesti o tome šta nam je cilj u životu, često omašimo vrlo jednostavne stvari. Trčimo s obuke na obuku, čitamo, tragamo, a odgovor je najčešće tu, pred nama.

Moja svrha na ovom svetu Kucajući naslov otkucah umesto reči li je moje svakodnevno bavljenje decom svet, reč cvet. I rekoh, evo jednostavnog u školi i pisanje blogova upravo moja svrodgovora. Da li se pčela pita koja je nje- ha? Jer, to što ja nazivam poslom jeste na uloga? Ne. Nju srce vuče tom cve- moj vid promene. Kao što reče Mandetu. Uvuče se u njega, prikupi ono što je la, obrazovanje jeste najmoćnije oružje bitno za košnicu i tako slećući sa cveta za promenu sveta. na cvet ona, tako mala, ima možda najvažniju svrhu – da biljke ne nestanu sa Kad se pred vama pojave deca koja, planete. A o tome i ne razmišlja. Ona većinom, ne umeju da vam kažu zašto samo radi ono što voli i što je korisno uopšte idu u školu, vi shvatite da je pred za nju i ostale stanovnike košnice. Ona vama jedna ozbiljna misija. Posebno o smislu ne razmišlja, ona ga živi.

što su moji učenici većinski devojčice. Kad stanem pred njih znam da je moja

Pitam vas, kao što sam pitala i sebe – uloga da im budem podrška na njihoda li ja možda već živim svoju svrhu? Da vom putu sazrevanja i obrazovanja.


Aktivizam u obrazovanju

Naučiti ih da im svaki segment obrazovanja podiže kvalitet života i proširuje

U školama nema mesta politici. No, čo- vidike i mogućnosti. vek jeste političko biće i treba razlučiti dnevnu politiku od one koja je, u ovom Naučiti ih da budu opušteni i da uopslučaju omogućila ženama da se ško- šte ne moraju da znaju šta to žele da luju. Razumeti da nam ništa nije dato rade u životu. To tako ozbiljno pitanje tek tako, da to što imamo šta da obuče- je unesrećilo toliko ljudi na ovom svetu, mo, knjige koje je neko za nas napisao, jer, ne znaju svi šta bi sa sobom, pa pozgrade u kojima učimo, predavače koji činju da žive tuđe živote i svrhe. Uglenas podučavaju, ali pre svega zakone daju se na roditelje, svoje idole, neke koji garantuju jednako pravo na obra- pretke koji su bili ponos familije. I bave zovanje svima nije uvek lako, posebno se sjajnim stvarima, ali ih one ne čine ne u tim mladim godinama.

srećnim.

Ugledajući se na pčele, obrazovanje Uloga obrazovanja jeste i podizanje treba da bude prirodna stvar, neodvo- samopouzdanja kod mladih. Podržati jiva od naših života. Obrazujemo se od ih da veruju da nije smak sveta pauzirođenja. Porodica, sredina, mediji nas rati jednu godinu, da izbor zanimanja intuitivno obrazuju i vaspitavaju.

nije zacementirana stvar. Naučiti ih da budu renesansni ljudi – da imaju široka

Kako biti pčela u institucijama?

interesovanja i da se ne plaše da probaju, pa ako ne ide, tražimo dalje svoj

Jednostavno. Slediti svoje srce i raditi cvet na ovom svetu. najbolje što umemo. A koja je moja svrha? U sistemu obrazovanja to znači naučiti mlada bića da učenje nije mučenje. Nije Često čujem ovo pitanje. I moj odgovor, često ni zabava, ali ume biti zabavno. najjednostavniji i najiskreniji, jeste da

206 maj/jun


ne znam. Zaista nemam pojma. Onda razgovaramo. Slušam o čemu moj sagovornik s najvećim žarom priča, kada mu se oči sjaje kao zvezde, u čemu to čista srca uživa. To je njegov cvet a on je pčela koja radeći ono što voli, pomaže da svet opstane kao dobro mesto. I nemojte misliti da je ono što je vaša svrha malo i besmisleno. Neko svako jutro plevi baštu, neko čuva životinje bez staranja. Neki od nas ulažući u svoje, ulažu i u tuđe obrazovanje. Imam prijateljicu koja je prestala da puši jer ju je nervirao komšija koji svaki put izađe pred zgradu kad i ona izađe da zapali. To je možda bila njegova svrha. :) Neki ljudi nam poklone najlepši osmeh na svetu pa zbog njih idemo u radnju koja je dalje od naše kuće. Sve su to razlozi zašto smo ovde. Ako ste i dalje u dilemi, proučite japanski koncept Ikigai (imate i knjige i filmove na tu temu), i možda vam to pomogne da razumete šta je vaša uloga na ovom svetu i to kako vaše malo menja ovaj veliki svet.


Književnost

Piše: Vladislava Milovanović Milošević @in_love_with_artandfashion


Kao pasioniranoj ljubiteljki svega što ima veze sa književnošću, ali i ženskim magazinima, posebnu pažnju oduvek su mi privlačile priče o ženama koje su, iako neretko u senci svojih uglednih očeva ili muževa, pre svega pišući, ali i na razne druge načine, uspevale da trasiraju put za obrazovanje i usavršavanje budućim generacijama žena. Neke su priznanje dobile u vreme kada su stvarale, neke kasnije, ali mnoge nisu bile priznate u svojim profesijama u vreme kada su sve svoje napore ulagale kako bi stvorile bolje uslove za razvoj dece, a samim tim i bolje društvo. Anica Savić Rebac, Savka Subotić, Isidora Sekulić, Mileva Simić, Jelena Dimitrijević i Zorka Lazić, imale su sreću da im samo poreklo bude dobar temelj za sve što su uspele da ostvare. Bile su dovoljno jake, samosvesne, plemenite i hrabre da sve postignuto ostave u amanet pokolenjima.

209


„Ceo Novi Sad je govorio o njenom daru ne XX veka. Pod snažnim uticajem svog i o njenoj inteligenciji- o tome da čita oca, dugogodišnjeg urednika Matice na nemačkom, na engleskom, na fran- srpske, Milana Savića, Anica rano ulacuskom, na latinskom, na grčkom, i da zi u svet književnosti počevši da piše, od svoje četrnaeste godine piše pesme prevodi i objavljuje, a prvi rad objavila koje joj objavljuju književni časopisi”, je kada je imala samo dvanaest godina. zabeležio je književnik Milan Kašanin o Govorila je nemački, francuski, engleski tome kako su Novosađani doživljavali i italijanski, a u kratkoj autobiografiji zasvoju darovitu sugrađanku, Anicu Sa- beležila je da joj je otac „ulivao ljubav i vić Rebac.

divljenje prema staroj Heladi”. Stoga ne čudi da je Anica nakon studija klasične

Postoji priča o pesmi „Reljef sa likom filologije u Beču, doktorirala na FilozofDanta” Miloša Crnjanskog posvećenoj skom fakultetu u Beogradu odbranivši Anici, što je njenog oca prilično razlju- disertaciju „Predplatonska erotologija”. tilo. Dakle, govorimo o ženi koja je bila „femme fatale”, ali ne treba zaboraviti Pesmu „Novi Sad” štampa najpre 1919. da govorimo o jednoj od najobrazova- godine u časopisu „Književni jug” koji je nijih žena u srpskoj sredini prve polovi- izlazio u Zagrebu, a kasnije, dužu verziju

Anica Savić Rebac Fotografije Biblioteka Matice srpske 210 maj/jun


pesme, u svojoj pesničkoj zbirci „Večeri Jelisaveta Subotić ulje na platnu,Novak Radonjić, Beli salon, Matica srpska, Novi Sad

na moru” objavljenoj 1929, godine. Svoju jedinu pesničku zbirku posvetila je ocu. Iako njen književni rad nije izborom tema bio usko vezan za Novi Sad, napisala je značajne eseje o ličnostima koje su bile vezane za njen rodni grad. Između ostalih, pisala je o svojoj savremenici Savki Subotić. Kada u Galeriji Matice srpske ugledate sliku Novaka Radonića, ulje na platnu jednostavnog naziva Jelisaveta Savka ka dolazi na mesto prve predsednice Subotić (1834-1918), taj lik vam osta- Kola srpskih sestara, udruženja koja je urezan toliko duboko da je gotovo je osnovano u avgustu iste godine, na nemoguće ne zapitati se ko je bila ova čelu sa slikarkom Nadeždom Petrović. žena.

Verovala je da „svaki narod koji teži kulturnom napretku mora uvek početi od

Savka Polit Subotić rođena je u uglednoj deteta i da od načina odgajanja i obranovosadskoj porodici, od oca, uglednog zovanja dece zavisi njihova budućnost trgovca Jovana Polita i majke Julijane i budućnost naroda iz koga su ponikli”. Desančić. Zahvaljujući svom poreklu, Njena borba za prosvećenost i bolji poSavka je već sa četiri godine sedela u ložaj žena u društvu nije trajao samo tri školskoj klupi, i to privatne škole na- godine koliko je provela na mestu prve menjene osnovnom obrazovanju de- predsednice Kola, već čitavog života. vojčica, što je u to vreme bilo izuzetak u svakom smislu, budući da osnovno Nastojala je da ukaže ženama na to da obrazovanje nije bilo obavezno, a ma- ne moraju prihvatati samo ulogu majke, hom su u školu išli dečaci iz bogatih supruge i domaćice, što u tada radikalporodica. U oktobru 1903. godine Sav- no patrijarhalnom društvu, nije bilo ni 211


malo jednostavno. Njenu „ciljnu grupu” sebe ne bi nazvala feministkinjom, ali isprva su činile žene iz bogatijih i ugled- svi njeni napori, sve što je činila i sve nih porodica jer, kada bi se one zauzele što je stvarala, bilo je poput amaneta za sebe, verovala je, mogle bi da utiču današnjim ženama, pa tako ako prona žene iz ostalih staleža. Njen književ- čitamo tekst „Srpskoj ženi”, objavljen ni rad bio je vrlo raznovrstan: pisala je 1912. godine u Šapcu, moći ćemo da aforizme, putopise, članke... Aforizmi jasno razaznamo delove života svojih su joj bili prevođeni na engleski jezik i prabaka, baka, majki, pa i nas samih: objavljivani u američkim listovima. Nje- „Kroz život srpskih žena ne bije velika no najznačajnije delo je O našim na- i jaka svečovečanska struja, u dušama rodnim tkaninama i rukotvorinama, srpskih žena ne čuje se šum svečoveštampano najpre u nastavcima u Le- čanskog oduševljenja. Pritihle smo, i iztopisu Matice srpske, a zatim i zasebno, gubile smo i strah i gnev, i želju i osvekao knjiga, iste 1904. godine. Imala je tu, i kao praznu čahuru nas odmotava osamdeset godina kada je u Naučnom spori i zakasneli život jednog naroda, u klubu u Beču držala predavanje Žena kome bi žene trebale da su ljudi, a ljudi na istoku i na zapadu, štampano 1911. da su nadljudi, a u kome niko nije na u Novom Sadu.

svom pravom mestu.”

„Priroda je ženi poverila teške zadatke, Isidora Sekulić bila je kosmopolitkinja prema tome joj je morala dati i veliku u vremenu i na mestu kada to nije bilo snagu. Sve je u vaspitanju i u društvu popularno, mada je, nažalost, pitanje sred koga žensko čeljade živi”, govorio koliko je u našoj sredini to popularno i je Isidori Sekulić njen otac Danilo. Bu- danas. Patriotizam joj nisu priznavali jer dući da je vrlo rano ostala bez majke joj kosmopolitizam nisu praštali. Skerlić i brata, ženi u istoriji upamćenoj kao ju je optuživao da piše o „tuđoj zemlji” jedna od najobrazovanijih i najumnijih (misleći na Skandinaviju, Norvešku) dok žena svog vremena, najvažnija figura u njenoj domovini bukti rat, a ona je i najveći oslonac u životu bio je otac, želela samo da utoli glad za daljinama varoški kapetan. Moguće da Isidora i donese u svoju zemlju nešto svetlije,


humanije, nešto što makar podseća na ljudskost i jednakost. Tokom Prvog svetskog rata Isidora je učestvovala u osnivanju Udruženja nastavnica srednjih stručnih škola i bila članica Društva za kulturnu saradnju Jugoslavija-Francuska. Na kongresu Međunarodnog saveta žena u Kristijaniji (Oslo), 1920. izabrana je za sekretarku Glavnog odbora. Posle Drugog svetskog rata bila je članica Glavnog odbora AFŽ-a (Antifašistički front žena, ženska organizacija u okviru partizanskog pokreta u Drugom svetskom ratu). Od 1945. godine je bila prva predsednica Udruženja književnika Srbije, a od 1946. potpredsednica Udruženja književnika Jugoslavije (predsednik je bio Ivo Andrić). Prva je žena u Srbiji koja je izabrana za dopisnu članicu Srpske kraljevske akademije nauka. Po sopstvenom priznanju, najviše joj je nedostajalo da se ostvari kroz materinstvo, smatrala je to najvećom radošću i smislom. Ipak, njen život ne samo da je bio izuzetno smislen, već je presudno važan za nas danas i za sve buduće generacije. Prilikom otkrivanja spomenika Isidori Sekulić, akademik Ljubomir Simović rekao

Spomen soba Isidore Sekulić, Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković"


je: „Da smo čitali ono što je Isidora o ževnosti ušla je vrlo mlada, ali sve što našem odnosu prema stvarnosti, o na- je pisala ostalo je zaboravljeno među cionalizmu i patriotizmu, pisala 1911, stranicama časopisa Zastava, Žena, Žen1912, 1913, 1922 ili 1928, ne bi nam se ski svet, Vrač pogađač... Nikada nije obja1991, druge, treće, sedme, osme i de- vila knjigu, ali pisala je poeziju, prozu, vete, dogodilo ono što nam se dogo- kao i članke, sa ponosom ističući svoje dilo. Prvo što bi danas, kad se odavde srpsko poreklo. vratimo svojim kućama, trebalo da uradimo, to je da sa polica poskidamo i Bila je supruga rano preminulog knjiotvorimo njene knjige, i da se udubimo ževnika Sime Lazića, urednika Vrača pou čitanje i učenje. Džaba joj podižemo gađača. Ovaj satirični list vodi od 1904. spomenik ako je ne budemo čitali i sle- godine, vešto se boreći sa brojnim izadili.”

zovima i ne obazirući se na zlobne komentare kako neće uspeti jer to „nije

Časopis Dečje novine namenjen najmla- posao za žene”. Nakon Prvog svetskog đima izlazio je od 1918. do 1930. u No- rata okreće se deci i pokreće pomenute vom Sadu. Ovaj časopis pokrenula je Dečje novine koje su se snažno oslaZorka Lazić (1878-1948). U svet knji- njale na tradiciju Zmajevog Nevena, a

Zorka Lazić Dnevni list Danas 214 maj/jun

Mileva Simić Fotografija Wikimedia Commons


u kojima su se posebno izdvajali prilozi štampanim u njenom rodnom Novom koje je sama urednica objavila. Naža- Sadu. Pisala je i poučne igre, namenjelost, Zorka Lazić i njen doprinos knji- ne njenim učenicama i srpskoj ženskoj ževnosti danas su zaboravljeni.

deci. Jednom prilikom, sakupila je razne domaće pouke i praktične savete

U svet književnosti vrlo rano ulazi i upućene, najpre, ženama. Međutim, ovi Mileva Simić (1858-1946), pre svega njeni zapisi, ocenjeni kao saveti za „vajer je još u kući svojih roditelja, slika- rošku porodicu” i „bolje kuće” nisu bili ra Pavla Simića i Jelisavete Jovšić, ima- prihvaćeni za štampu u okviru „Knjiga la priliku da upozna mnoge znamenite za narod” Matice srpske. Ipak, ovaj njen ličnosti, između ostalih, Lazu Kostića, nikada štampani priručnik, verovatno Zmaja, Vojislava Ilića, Milicu Stojadino- je bio polazna tačka za knjigu Kućarstvo vić Srpkinju i mnoge druge. Pisala je koju je objavila u tri izdanja. Radila je i najpre, pesme, i objavljivala prepeve sa u naučnom polju, o čemu svedoči njen nemačkog jezika (Hajne, Gete). Najveći udžbenik Pedagogija, namenjen učenibroj pripovedaka objavila je u časopisi- cama viših devojačkih škola i mladim ma Neven, Javor, Stražilovo, Ženski svet, majkama.

215


Izuzetno plodna i atraktivna biografija u obrazovanju, radu, odluci o načinu Jelene Dimitrijević (1862-1945) ispu- života. njena je dvema strastima - pisanjem i putovanjima. Naime, ova srpska knji- Njeno putopisno delo bilo je prilično ževnica ostala je upamćena po svojim revolucionarno za vreme u kome je putopisima, ali njeno književno delo stvarala. Naime, putovanje opisano u zapravo je vrlo raznoliko, i žanrovski i čuvenom delu „Sedam mora i tri okeatematski. Rođena u uglednoj trgovač- na. Putem oko sveta”, smatrala je, kako koj porodici u Kruševcu 1862. godine je sama pisala, „duhovnom pečalbom” i kao Jelena Miljković, osnovno školova- verovala da godine i pol, kao i činjenica nje završila je kod brata u Aleksincu, da je putovala sama nisu ni najmanje a sve nakon toga bilo je njeno samo- bili prepreka u ovoj avanturi. Poseta obrazovanje: mnogo je čitala, a tokom Egiptu bila joj je veliki san i o tome piše: dugogodišnjih boravaka u inostranstvu „I, eto, sutra, polazim u Misir. San. Jedan naučila je i tečno progovorila francuski, od najlepših mojih snova sutra će poengleski, nemački, italijanski, ruski, grč- stati java... Polazim iz Đenove, rodnoki i turski jezik. Udajom za potporučnika ga mesta onoga koji je pronašao Novi Jovana Dimitrijevića, 1880. godine pre- Svet. Ali ja ne idem da pronađem neki lazi u Niš, koji će postati literarni topos drugi Novi Svet, nego da nađem Stari, njenih najznačajnijih književnih dela iz da vidim Istok koji je za mene vazda prve faze stvaralaštva.

imao neobično privlačne draži. Da vidim Misir!” Pozicija balkanskih spisate-

U romanu „Pisma iz Niša o haremima”, ljica u odnosu na promatranje odnosa ali i u njenoj celokupnoj ranoj književnoj Istoka i Zapada, s obzirom na činjenicu fazi, Jelena najintenzivnije nadahnuće da je reč o specifičnom kulturnom i gepronalazi u životu i kulturi turskih žena, ografskom entitetu sagledavanom kao predstavnica poražene, viševekovne „drugost iznutra”, različita je od načina otomanske vlasti. Celokupno delo Je- kako su ovaj odnos i fascinaciju Orijenlene Dimitrijević suštinski je posveće- tom sagledavali pisci sa drugačijih podno ženi, da bi se prirodno završilo bor- neblja. Svesna te dvojnosti, Jelena Dibom za njena prava jednaka muškarcu, mitrijević ukazuje na specifičnost svoje 216 maj/jun


pozicije: „pošto je on isto malo Istok, kao što je malo Zapad”, a sebe takođe vidi kao „pomalo Orijentalku”. Bila je pomalo razočarana prvim utiskom iz cu-putniku kad uzme da luta aleksandrijskim ulicama i kad mu se učini da neće naći ništa od onoga zbog čega je došao u ovaj tuđi daleki svet! Naročito onome koji traži Istok, a nalazi Zapad”. Jelena je Zapad nalazila u odevanju žena, uvoznoj robi po aleksandrijskoj čaršiji i bazarima, u posterima Glorije Svenson ispred kairskih bioskopa, džezu koji dopire iz kafana, te kako sama

Jelena Dimitrijevic Fotografija Wikimedia Commons

Aleksandrije: „Ah kako je teško stran-

kaže: „zaboravlja u kome je delu sveta: u Africi, u Evropi ili u Americi”. Kralj Aleksandar Obrenović odlikovao ju je Ordenom Svetog Save petog reda, 1896. godine. O putovanju je govorila: „Otputovati, to je pomalo umreti, ali i roditi se svaki put iznova. Jer, putovanje jeste otvaranje novih vidika, mogućnosti za nova saznanja, novi život, nova mladost.” Ne bismo smeli zaboraviti ove žene, ne samo zbog toga što su pionirke pisane reči, već pre svega zbog toga što zahvaljujući njima, danas snažno odjekuje glas svake od nas. 217


Književnost

Piše: Nevena Pajić @pajicnevena Fotografije: UK Parobrod


Žarko Radaković, dečak nemirnog duha, koje se tokom života pretvorilo u dugo milog pogleda i nasmejanih očiju, okre- i plodonosno prijateljstvo i zajedničku nut svom unutrašnjem svetu i gledanju saradnju na dvema knjigama o fotona zbivanja oko sebe kroz prizmu svojih grafiji i muzici. O njihovim zajedničkim osećanja. I to nosi do današnjih dana. pasijama i ljubavima, ispričanim kroz Osećaj stvaranja, prožimanja i ispreple- prijateljstvo, odrastanje, ostavljajući iza tanosti različitih umetnosti. Od svoje sebe zapis jednog vremena, društva i rane mladosti kada je kao dvadeseto- života. godišnjak pisao poeziju o događajima koje je proživeo i osetio, o mestima i Žarko je rođen u Novom Sadu, 1948. goljudima koji su ga dotakli i obogatili kao dine, školovao se u Zemunu (osnovna individu.

škola i gimnazija), studirao u Beogradu (studije svetske književnosti), a zatim

Tako zapravo i počinje životno putova- nastavio studije u Tubingenu, nadogranje autora, koje se u romanu prepliće sa đujući ih studijama germanistike, istoputovanjem glavnog junaka i njegovih rije umetnosti i filozofije. Radeći kao putešestvija od njegovog rodnog No- urednik nemačkog časopisa za knjivog Sada, preko preseljenja u obližnje ževnost i umetnost Das Nachtcafe, kao beogradsko naselje Zemun, u kome je i na mestu urednika nemačkog radija išao u osnovnu i srednju školu, a koji Deutche Welle, širio je lepezu svojih inje tih pedesetih godina prošlog veka teresovanja. Međutim, uvek je ostala predstavljalo mesto okupljanja razno- nostalgija i žeđ za danima provedenim vrsne etničke zajednice. Vreme školskih u Beogradu. U tom zaključanom delu dana, dečijih igara, studiranja i pisanja memorije kojem se uvek rado vraća, je obeležilo i poznanstvo sa jugoslo- kroz saradnju i radove sa svojim kolevenskim piscem Davidom Albaharijem, gama i prijateljima u vidu pisanja ese-

219


ja i knjiga ili pak pretočene u vizuelnu Posećujući koncerte, provodeći dane umetnost koje njegove reči pretvaraju u igri, pišući, razgovarajući, obilazeu pokretne slike, u saradnji sa zagrebač- ći kafane i družeći se. Praveći album kim umetnikom Julijem Kniferom, koja najlepših slika, u uslovima kada je bilo je započela 1986. godine, a od 2006. samo jedne, crne boje, oni su svojim godine se družini pridružuje i umetnica drugarstvom, dogodovštinama, pesmaNina Pops, koja je uspela kako sam au- ma i pričama, slagali kolaž najrazličitijih tor kaže, „da pretoči sve njegove misli boja. Prenoseći na papir stvarnost koja na platno“ kroz izložbu u Kelnu, dajući ih je okruživala sa nekom zamišljenom, im neku drugu dimenziju.

željenom slikom u kojoj je moguć neki drugačiji scenario ili obrt. Isprepleta-

Pored pisanja knjiga, osmišljavanja nost različitih geografskih podneblja, izložbi, autor se aktivno bavi i prevo- nacionalnosti, vremenskih prilika i ekodom. Uspeo je da prevede 22 knjige, nomskih nedaća, koja je uspela da spoji austrijskog pisca i dobitnika Nobelove različite ljude koji su kroz svoja dela i nagrade, Petera Handkea. Autor, Žarko knjige na isti način videli i osećali jednu Radaković, koji se, poput njegovog du- zemlju i jedan narod. Ono što spaja i gogodišnjeg prijatelja, Davida Albahari- prožima autora kao pisca i sve njegove ja, uvek vraća temama intime, one biti saradnike u kreiranju jednog životnog u nama koja nas pokreće na činjenje. goblena je osećanje prema jednom vreKoja nas spaja i izdvaja. Onog mikro- menu i narodu, njihovoj ulozi, značaju i kosmosa, koji je on još u najranijoj dobi borbi. Stoga je neizostavno spomenuti sam kreirao, prožimajući sve situacije, austrijskog pisca Petera Handkea koji događaje, ljude koji su ga okrzli, dotakli je upravo pisao o vremenu u kome je i ostavili trag. Koji u svojim knjigama postojala Jugoslavija, o njenim nedaćagovori o jednom narodu, ujedinjenom ma i slojevima, a autor Žarko Radaković na jednom geografskom prostoru, u je bio zadužen za njihov prevod. Dok jednoj učionici, pričajući istim jezikom, je sa druge strane, američki pisac Skot deleći dane i besmislenost rata. Učio- Abot, sa kojim je autor takođe sarađinice u kojima se živelo, stvaralo i bojilo. vao, pisao o prijateljstvu Žarka Radako-

220


vića i Davida Albaharija u delu Knjiga o prijateljstvu, kao i o Peteru Handkeu i njihovoj povezanosti i shvatanju sveta. Stoga, svako od njih, pomenutih pisaca ili umetnika, dao je doprinos u oličavanju jednog perioda, druženja i načina života. Hvatajući kao u ribarsku mrežu snove, sećanja i događaje, kako bi iste mogao da naslika najjednostavnijom kičicom i vrati nas u vreme deljenja, sloge, međusobnog pomaganja, zajedničkih događaja, odlaska na koncerte i slavlja. Upravo je iz te zajedničke ljubavi nastala Knjiga o muzici, druga koju su zajedničkim snagama ispričali i napisali Žarko Radaković i David Albahari. Ta knjiga kroz fotografije i muziku govori o jednom periodu naše istorije, jer umetnost uvek na neki način učestvuje, daje glas i pruža svedočanstvo. Evo i nekoliko reči izdavačke kuće Čarobna knjiga, sa kojom pisac Žarko Radaković sarađuje, o njegovom i Davidovom prijateljstvu povodom književne večeri i Davidovog prvog diktiranog romana „Pogovor“ u Novom Sadu: „Davd i Žarko su prijatelji skoro čitavog života, poznaju se još od osnovne škole i to

simbiozi, bez konflikta. Žarko je najpe pisao poeziju, pa je potom prešao na prozu, a kaže da je pisao pod Davidovim patronatom, na njegov podsticaj i pod njegovim uticajem. Kao posledica višedecenijskog razmenjivanja utisaka, nastale su dve knjige koje su zajedno napisali - jedna o muzici (inspirisana koncertom na koji su išli zajedno), druga o fotografiji. Žarko je već pisao knjige sa drugim piscima, ali to nije ličilo na saradnju sa Davidom, svako je pisao svoj deo, a dva prijatelja knjige su pisali zajedno, jedan su drugog navodili, usmeravali, inspirisali, pa se zaista može reći da su ih napisali zajedno.“

prijateljstvo već decenijama protiče u

221


Nakon ovih reči, kada pročitate autorov sopstvenu realnost i nadograđujući seroman „Putovati“, vidite i Davidov uti- ćanja, bojeći ih drugim bojama. Želeći caj, u opisima, u načinu na koji on vidi da ponovno putovanje u neko drugo, situacije, dešavanja, ljude i sve ono što davno prošlo vreme, možda bude druga okružuje praveći zapis koji donosi gačije, uzbudljivije ili bar za njegovog untrašnje viđenje spoljašnjeg sveta.

junaka nešto neočekivano. A možda se njihove stvarnosti prepliću, dajući

Žarkov roman poručuje putovati je ži- jednu sasvim novu priču.“ O Žarkovim veti! „Svaki čovek koga sretenemo u ži- zapažanjima. votu i sa kojim razmenimo po koju reč ima uticaj na nas, manje ili više. Njiho- Dok sam pričala sa piscem, imala sam va iskustva, drugačiji pogledi na svet, osećaj blage uzdržanosti, distancirastvari koje se dešavaju, različite situa- nosti, suprotno od osećaja koji sam cije, utiču na nas ili nas barem navode doživela čitajući knjigu. Tih, povučen, na razmišljanje. Sećanja na određene odgovarao je na jedan konkretan, tehljude, prijatelje, emotivne partnere, na ničko-strateški način uz malo reči, oddom, na porodicu je uvek istog intenzi- vajajući se iz vrtloga osećanja napisanih teta, iako su decenije prošle. Jer proš- u knjizi. Čovek milog i blagog pogleda, lost je uvek živa, prisutna, samo blago jednostavan i zahvalan, čitao je odlompotisnuta i stavljena u zapećak memo- ke svoje knjige nasmejanog lica, dok se rije koordinatnog sistema. I koliko god prisećao procesa pisanja i vraćao na se trudio da ne prizivam ta sećanja, prethodna dela i to kako su ona uticajer od toga nemam ništa, život je sada, la na ovaj roman, otkrivao nam je deo ovde, u sadašnjosti, ona navire, dolazi i sebe i svog života. Govorio je i o tome u ne pita, evocirajući sve uspomene, ose- kojim trenucima i na koji način on vidi ćaje i događaje. Jer, pisac uvek meša putovanje evocirajući one najdublje stvarnosti, onoga što je sam doživeo, uspomene i osećaje koji su prisutni u sa slikama koje bi hteo da su se dogo- nama, čak iako ne želimo da ih se sedile ili nastavile na sliku koju u trenutku ćamo i prizivamo. sećanja ima ispred sebe. Praveći tako

222 maj/jun


Kupio me je svojom iskrenošću, a na pitanje zbog čega ima toliko znakova navoda u knjizi, odgovara da je po sredi nesigurnost prevoda i značenja određenih reči koje tokom pisanja romana stavlja pod navodnike, ni ne sluteći da je upravo našao željenu reč, koja odgovara i daje čar opisu mesta i detinjstva. Opisu jednog života i osećaja pripadanja koji u njemu izazivaju uspomene na dečačke dane, na porodičnu kuću, na dvorište, na dečije nestašluke, na smeh, na dobro poznate roditeljske rečenice i kažnjavanje kada se uradi nešto što se ne sme. Čitajući redove romana plovite autorovim sećanjima, uspomenama, putujete na jedan sasvim neobičan način, ne menjajući mesto boravka. Prolazite kroz ljudske sudbine, odnose i situacije u kojima se nalazi glavni junak, ali i svako od nas, jer su one svakodnevne, stvarne, opipljive i žive. Vraćajući se u određeno životno doba, upijate situacije i odnose, mesta i predele koje doživljavate na sasvim nov način, gledajući sebe, ali i ljude koji vas okružuju nekim drugim očima. Refleksija u reci koja teče, gde svaki dan predstavlja nešto novo, nepoznato i još uvek neotkriveno. Ti susreti, razgovori i zapažanja su

223


do tančina opisani da imate utisak da jim mislima, uspomenama, sećanjima, ste u 5 redu pozorišne sale, gledajući kroz redove svojih knjiga u kojima će to dramski dijalog koji se odigrava tu, pred putovanje zauvek da ostane utisnuto vama. Uprkos tome što plovidbom kroz kao neizbrisiv pečat i zaostavština koju tekst nijednom sem na početku i kraju je i nama čitaocima nesebično darivao. romana ne spominje mesta ni imena Kao pokazatelj da nikad i nigde nismo ljudi, njihova prisutnost je jaka.

sami, da naše putovanje nikakva izolovanost i odvojenost ne mogu da spre-

Osećanja koja naviru poput bujice uz če. Samo je potrebno da zažmurimo i sve ono što se skupljalo toliko dugo u zaplivamo rekom života, a putovanje čoveku koji je usled rata i rascepa jed- samo krene. ne zemlje bio prinuđen da ode sa svog ognjišta, ali koji nije zaboravio svoju U poslu kojim se bavi čitav život, mada kuću koja je vrvela od smeha, glasova i kada se bavite nečim što volite i što vas seoskih radova, svoga dvorišta i voćnja- ispunjava, teško da se to može i nazvaka kalemljenih kajsija. Dečačkih igara ti poslom, strast ne jenjava. Pisanje je i preskakanja potoka, prve ljubavi, ali nešto što ga je uvek pokretalo i kada i gledanja u nebo i osluškivanja zvuka je prelazio fizičke distance i razdaljine, čeličnih ptica.

putujući i posećujući razne zemlje, cilj je uvek bio jedan i jasan, stvarati uspo-

Izolovanost je kod pisca duboko uko- mene i pisati. Jer, kako sam kaže: „To je renjena od mladosti nemajući nikakvu jedino što će nam ostati kada se jednog sponu sa pandemijom i fizičkim nekre- dana vratimo i zavirimo u sebe.“ Uspotanjem već sa dušom i otrgnutošću, od- mene i doživljaji. laskom od svega što je skoro trećinu života bilo poznato, pripadajuće. Izolo- Na isti način ga opisuju ljudi koji blisko vanost koja je povezana sa rastankom sarađuju sa njime od početka njegove od svoje zemlje, doma, svog naroda i karijere, književna kritičarka Jasmina svog jezika. Zemlje kojoj se vraća, u svo- Vrbovac i urednik romana Nikola Pe-

224 maj/jun


taković, koji opisujući njegovu strast mentima od kojih je svaki od njih u sekojom „kao posutom magijom svojih kvencama i sa pregršt detalja i opisa, opisa stvara posebnu melodiju poput dolazi od njegove prve ljubavi, kada je šišmiša kada izlaze iz pećine, koju pre- još u ranoj mladosti krenuo da piše ponosi na papir. Opisujući jedan događaj, eziju, jer pesnici upravo to rade, pridaju jedan trenutak koji se dešava upravo važnost deskripciji do najtananijih misada, sa toliko živosti, da se više nika- krostruktura. da neće ponoviti i desiti. Sa tolikom pasjiom poput deteta u poslastičarnici, čiji Čitajući ovu knjigu upoznajete se sa rasu omiljeni slatkiši opisi događaja, živo- zličitim likovima, njihovim zanimanjima ta, situacija i ljudi, koji vas poput vrtloga i susretima, poznanstvima i razgovoriuvlače u priču.“

ma koji su uticali na formiranje glavnog junaka. Na njegove snove, razmišljanja,

Na to se nadovezuje i sam autor da preispitivanja. Jednostavno opisujući struktura romana napisanog u seg- život i sve njegove faze ali uvek nas vra-

225


ćajući na temelj i bazu svakog od nas. i ukuse nepreglednih polja i domaću, Na naše korene i mesto sa kojeg smo prijateljsku atmosferu kafane, uvek ljupošli, mesto koje nas određuje, mesto bomorno čuvajući uspomene na odragde se mi osećamo kao svoj na svome, stanje i period momkovanja. Sa pogleušuškano i bezbrižno, poput malog de- dom koji stiže preko pletene ograde, teta. Mesto koje nas definiše. Zemlja, koja označava nepoznanicu, samoću, jezik, pripadnost, jer kako sam pisac otuđenost, jezik koji ne razume, zemlju kaže bez tih sećanja i putovanja u ze- koja ne odiše toplim zagrljajem i pomlju iz koje je otišao i dvorišta koje je znatim sokakom kada šetajući u preduvek tu, u mislima i grudima, „ne bih večerje sretne nekog svog. Ispovest o znao ko sam.“ A, on je neko ko uvek jednom prohujalom vremenu, jednom ima čemu da se vrati, da otputuje i oživi životu, jednoj mladosti koja je uhvaćeuspomene svog detinjstva i mladosti.

na kao duh u čarobnoj lampi koja svetli poput svetionika kojem svi putevi vode

„Knjiga o autofikciji, traganju za svojim gde god pošao, šta god radio, gde god najdubljim mislima i osećanjima“, kako živeo. Priča o svakom od nas. O našem je to sam autor opisao delo je koje nas detinjstvu, odrastanju, nedoumicama, vraća, suočava, ali i iznova upoznaje sa snovima, izborima, strahovima, o predavno viđenim predelima i onim što ispitivanju, o svima onima koji su nas nosimo duboko u sebi.

dotakli i sa kojima su nam se životne staze ukrstile.

Gledajući uvek preko ramena, čeznući za drugim mestom u potrazi za boljim Priča se može posmatrati i iz ugla moživotom i sigurnijom budućnošću autor derne svakodnevnice, o danas tako začesto deluje kao da bi želeo da bude na postavljenom unutrašnjem životu, midva mesta u isto vreme. Ovde, u svo- slima, osećanjima i deljenju istih, usled joj domovini, svoj na svome, obilazeći turbo tempa života. Knjiga koja nas vodi dobro poznata mesta, osećajući mirise samoispitivanju, gde smo, ko smo, gde

226 maj/jun


i kuda idemo i kako se osećamo povodom toga. Zastati da se pomiriše cvet, da se oslušne dobovanje kiše, da iako stojimo na kiši da nekoga saslušamo i čujemo, da budemo prisutni u odnosima sa partnerom, sa porodicom, da osetimo trenutak, da ga proživimo i upijemo. Da se vratimo sebi, oživljavajući neke od najvećih, najdužih i najvažnijih prekretnica koje su uticale na donošenje bitniih odluka ili su se pak, događale u nekom od teških i prelomnih trenutaka/životnih perioda. Ili su doletela i sletela, lako poput pera i posložila se kao delić slagalice koji je nedostajao. I to putovanje neprekidno traje. Tragom naših sećanja, uspomena i najvažnije osećaja. To je možda najlepše, ali zasigurno najuzbudljivije i najneizvesnije putovanje čiju rutu kreiramo svaki dan, sopstvenim izborima i odlukama, poput plovidibe na nepreglednom prostranstvu koja će nam zauvek ostati urezana u svaku poru na koži, u boji glasa i pogledu očiju, poput najjasnijeg ispisanog pergamenta otkrivajući kakvo je to putovanje bilo.

227


Kolumna

Tekst i fotografije: Jelena Jović @jjtravelblog


Oduvek sam sebe videla više kao umet- i tome da podržim moje putnike da na nicu, nego praktičarku, pre kao vizionar- svako svoje putovanje gledaju kao na ku nego analitičarku u svakom aspektu šansu da stvore neko svoje, posebno svog života. Iako sam ekonomistkinja umetničko delo. po zanimanju, marketing orijentacije, zbog čega u svemu čime sam se bavila „Umetnost nije ono što vidiš, već ono nije nedostajalo kreativnosti i mašte, ali što učiniš da vide drugi.“ i neke malo dublje, nevidljive, duhovne Edgar Degas i emotivne komponente, umetnost je uvek bila moj modus vivendi.

Kada smo u toj, kako je nepopularno zovu ,,putničkoj groznici’’ ili uzbuđenju

,,Umetnost nam omogućava da prona- pred putovanje, taj osećaj lako možemo da prepoznamo kao inspiraciju, đemo i izgubimo sebe u isto vreme.“ odnosno nadahnuće neposredno pred Thomas Merton čin stvaranja. Sva naša čula su angažoKada su putovanja prerasla iz hobija vana, budni smo i prisutni. Već u svojoj u moje zanimanje, probudila se i neka svesti zamišljamo situacije, scenarija, nova, do tada meni nepoznata umetnič- izmaštamo ono što nam je nepoznaka, kreativna crta. Ne samo što sam od to unapred stvarajući slike i priče, pre svojih iskustava oblikovala mala umet- nego što one postanu naša realnost na nička dela koja su u nekim oblicima i putovanju. formama već rođena, posvetila sam se

229


Kada stignemo na željenu destinaciju Duboko verujem u to da nas biraju upijamo svim čulima ono što nas okru- destinacije na koje putujemo i posle žuje i svake večeri ili u pauzama tokom nekog vremena interesantno je osvrdana, slažemo u svojim albumima za nuti se na to šta je zajedničko svima slike duboko u našoj svesti, sve one njima. Možemo mnogo toga otkriti o momente koji su nam privukli pažnju. sebi, o svojim podsvesnim težnjama, A reči često bude puno i mada nekada sklonostima, o tome kako ubuduće ne možemo da pronađemo adekvatne, oplemeniti svoj život, i šta je to što sve te značajne momente opisujemo u mu je možda do sada nedostajalo. svojim dnevnicima, memoarima, zamišljenim ili realnim. I tako nastaje umet- Na svojim putovanjima sam otkrila svonost, a da mi toga možda nismo ni sve- je afinitete ka orijentu i istoku, tradiciji, sni. Svaki čovek je umetnik, a putovanja kulturi, slikarstvu, poeziji i filozofiji zesu beskrajna inspiracija za stvaranje.

malja kao što su Maroko, Jordan, Iran, Egipat, Tunis, Turska, kao i svoju ljubav

Zanimljivo je i osvestiti šta nam na pu- ka afričkom kontinentu, njegovoj očatovanjima privlači pažnju. Nekome su ravajućoj prirodi, čistoti i jednostavnoto građevine i arhitektura, umetnička sti svega šta nas tamo okružuje. Otkrila dela i istorija, nekome priroda u svim sam duboku duhovnu povezanost sa svojim licima, drugima pak ljudi, običaji, Indijom, majkom koja nas šokira na tradicija, hrana, moda…ili kombinacija prvi pogled i doživljaj, ali nam ako smo svega navedenog.

strpljivi otkrije i svoju višeslojnost i dubinu, veličinu i prostranstvo duha, kada joj se s poverenjem prepustimo.

230 maj/jun



„Za kreativnost je potrebna hrabrost.“ Henri Marisse Sva ova iskustva su plela mrežu u mojoj mašti i nastajale su fotografije i tekstovi i u procesu su pripreme da izađu u nekoj drugačijoj formi koja će imati moj pečat, ali istovremeno i podsticati one koji je susretnu, da u svojoj stvarnosti od svojih iskustava naprave umetnička dela. Umetnost vođenja ljudi na putovanjima je prepoznavati njihove afinitete i skrenuti im pažnju na ono što je u ravni sa njihovim bićem i potrebama. Kada putovanju pristupimo kao umetničkom činu ili činu uživanja u umetnosti drugih ljudi, onda to iskustvo podižemo na jednu potpuno drugačiju dimenziju koja naše živote oplemenjuje kako to samo umetnost može.

„Biti umetnik znači verovati u život.“ Henry Monroe

232 maj/jun


233


plezirmagazin.com plezirmagazin.net

234 maj/jun


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.