Por. Bibionidae - dlakave mušice. Česta su pojava u proljeće, a poznati su po tome što im je tijelo prekriveno gustim, kratkim dlačicama. Imaju velike oči i dosta razvijene, dugačke noge. Ličinke se hrane sitnim korijenjem biljaka, a ženke jaja odlažu u humoznu, gnojenu zemlju. Štete se mogu primijetiti jedino u rasadnicima, a i tada najčešće nisu od nikakva značaja. Predstavnik porodice je vrsta Bibio marci.
Por. Cecidomyidae - mušice šiškarice Vrlo malene mušice, dobro razvijenih očiju, širokih i dlačicama obrubljenih krila. Mužjaci imaju na kraju zatka kliješta za prihvaćanje, a ženke leglicu za odlaganje jaja. Jaja su obično vrlo mala, niti pola mm duljine; znatno su veća u vrsta kod kojih dolazi do pedogeneze. Ženke su ovoviviparne, iz oplođenih jaja se mogu izleći ličinke već za nekoliko sati. Ličinke su 3-4 mm dugačke, bez očiju, zakržljala usna ustroja. Hranu uzimaju sisanjem. Na prsima imaju tzv. spatulu ili prsni greben u obliku slova "T", koji im pomaže kod kretanja. Žive u raznim dijelovima biljaka. Razvijena ličinka pretvara se u prekritu kukuljicu, ili stvara kokon ili puparij, odnosno bačvastu kukuljicu. Po načinu života, dijele se na: 1. zoofagne vrste - napadaju lisne uši, druge mušice ili grinje i hrane se njima 2. sarkofagne vrste - hrane se biljnom truleži ili izmetinama drugih insekata 3. fitofagne vrste - žive na bilju i uglavnom ne stvaraju šiške, ili žive u tuđim šiškama ili stvaraju svoje. Posljednja grupa je šumarski najvažnija, budući da mnoge od njih stvaraju šiške na raznom šumskom drveću. Većinom imaju jednu generaciju godišnje, a manji broj vrsta se razvija kroz 2-3 godine ili ima veći broj generacija godišnje. Kao šumski štetnici dolaze najviše na listačama, a puno rjeđe na četinjačama. Na šumskom drveću dolazi oko 80 vrsta, no štete što ih počinjavaju neznatne su; najviše ih dolazi na vrbama. Rabdophaga saliciperda - vrbina muha šiškarica pojavljuje se u proljeće. Ženka odlaže crvena jaja na koru vrba i bijele topole. Narančaste se ličinke zavlače u drvo i trogodišnje grane vrbe, te u grane i mlada stabalca topole, u kojima se zadržavaju u kambijalnom sloju, gdje tvore komorice. Zbog napada tih štetnika kora puca i polako se odlupljuje, a pored toga grana na mjestu oštećenja obično odeblja. Događa se da mušice u proljeće ponovo odlažu jaja na mjestu gdje su izašle iz drveta, tako da je oštećenje iz godine u godinu sve veće što dovodi do sušenja napadnutih dijelova. Za vrbove šibe može biti vrlo štetna Rabdophaga salicis čija ličinka živi u šibama i stvara odebljanja, čime ih uništava. U vršnim listovima pravi šiške R. terminalis, a u vršnim pupovima R. rosaria. Na bukvi dolaze Mikiola fagi - bukvina muha šiškarica. Poznata vrsta koja na listu bukve stvara jajolike, zašiljene, čvrste, oko 8 mm dugačke šiške koje su najprije zelene, a kasnije pocrvene. U unutarnjem se dijelu šiške nalazi po jedna crvenkasta ličinka. Iako napad može biti vrlo intenzivan, ne predstavlja mjerljivu štetu za list. Na jasenu dolazi Dasyneura fraxini, na hrastu Macrodiplosis dryoba (izazivaju deformiranje listova), a na brezi Oligotrophus betulae koja stvara šiške u sjemenju breze. Na boru dolazi Thecodiplosis brachyntera - borova muha šiškarica koja se javlja u proljeće i odlaže jaja u skupinama pod ljuske ili na pupove. Ličinka se zavlači u lisni ovoj te iglice odebljaju. Tu se razvija šiška, a iglice ostaju kratke, požute i u jesen otpadaju. Odrasla ličinka prezimi u ovoju, šiški ili na zemlji, a u proljeće se kukulji te izlijeću nove mušice. Napada razne vrste borova i kod nas je slabo prisutna. Osim spomenutih dolaze još: Dasyneura abietiperda (stvara šiške na mladim izbojcima smreke), Resseliella piceae (živi u sjemenju jele) i Dasyneura laricis (uzrokuje šiške na pupovima ariša).
Podred Brachycera - kratkoticalci Tijelo je muha odebljalo, vrlo varijabilne građe i boje. Ticala su kratka, sastoje se obično od samo tri članka. Oči su kod imaga vrlo razvijene i ponekad zauzimaju čitavu glavu. Ličinke nemaju glave, a usni se ustroj koji se sastoji od samo dvije kvačice, nalazi na prsištu. Odrasla se ličinka kukulji u pupariju u bačvastu ili slobodnu kukuljicu. U šumarstvu su muhe daleko važnije od mušica i to kroz svoju ulogu prirodnih regulatora populacija štetnika (grabežljivci i parazitoidi). Imaju vrlo važnu ulogu pri smanjenju zaraza štetnim kukcima i ponekad su djelotvornije od osa najeznica. Ovome podredu pripada velik broj porodica, od kojih su najznačajnije:
58