mikroorganizama u njihovom probavilu. Ličinka na kraju razvoja izbuši hodnik ispod površine drveta i tu se zakukulji, a nakon 2-3 tjedna imaga se izvlače kroz rupu koju je načinila ličinka (okrugli izletni otvori). Tipični razvojni ciklus traje godinu dana, a imaga se roje u proljeće. Iako su većinom tehnički, postoji i par vrsta koje su fiziološki štetnici no štete što ih oni počinjaju znatno zaostaju za tehničkim. Kuckari se za vrijeme kopulacije odaju pravilnim, ritmičkim kuckanjem u drvu (ime), čime dozivaju jedan drugog. Zvuk proizvode udaranjem nadvratnjaka o svod hodnika u kojem su se razvili. Poseban naziv, "mrtvačka ura", zaslužili su za tihih noćnih sati kada ih se može čuti u napadnutom namještaju, a praznovjerje je tim zvukovima pripisalo navještanje nečije smrti. Kuckari napadaju razne dijelove drveta u raznim stanjima: češere, koru, svježe ili suho drvo itd. Najizrazitiji i najopasniji su štetnici koji dolaze na suhom, već prerađenom drvu te mogu razne vrijedne (starine) ili strukturne (drvene konstrukcije) predmete pretvoriti u prah. Anobium emarginatum. Njegove ličinke žive u mrtvoj kori smreke i ne uzrokuju nikakve osobite štete. Ernobius abietis. Ličinke žive u smrekovim češerima, na kojima ženka odlaže jaja. Najprije pregrizu češerno vreteno zbog čega češeri ranije otpadaju, a zatim nagrizaju ljuske. Ličinke se u proljeće kukulje u napadnutim češerima. Pojava ranog otpadanja češera može se zamijetiti u smrekovim sastojinama, a suzbijanje se vrši sakupljanjem i spaljivanjem istih. Ernobius pini počinjava iste štete na borovima. Ernobius nigrinus vrsta je kuckara čije se ličinke zadržavaju u borovim izbojcima te uzrokuju štete dosta slične onima od dopunskog i regeneracijskog žderanja borovih potkornjaka Tomicus piniperda i T. minor. Sekundarni je štetnik ali postoje indicije da može prenijeti spore opasne borove fitopatološke gljivice Sphaeropsis pini tako da su stavovi znanstvenika oko štetnosti ove vrste predmet ponekad suprotni. Xestobium rufovillosum javlja se na ozlijeđenim i suhim dijelovima drveća, te spada u grupu kuckara koje možemo okarakterizirati kao prijelazni oblik između fizioloških i tehničkih štetnika. Dolazi na hrastovima dok X. plumbeum dolazi na bukvi i brezi. Na hrastovom drvetu također se na isti način javlja Ptilinus pectinicirnis kojega lako možemo raspoznati po razvijenim ticalima mužjaka. Vrste koje slijede tipični su tehnički štetnici, koji dolaze na već ugrađenom ili uskladištenom drvu: Anobium punctatum - mrtvačka ura jedan od najpoznatijih kuckara, čest u pokućstvu, namještaju i dr. Napada u prvom redu mekano drvo (jelovinu, smrekovinu, borovinu), ali se može naći i u hrastovini i orahovini. Anobium pertinax također dolazi u crnogoričnom drvetu, ali zalazi i u drvo listača. Kad jednom napadne drvo ženka odlaže jaja uvijek na ista mjesta i u iste hodnke, zbog čega drvo može biti potpuno uništeno. Ernobius mollis. Čest je u hrastovom, bukovom, javorovom, brijestovom i grabovom pokućstvu, osobito u rezbarenim predmetima. Suzbijanje kuckara se vrlo teško provodi, i ograničava se na prevenciju, što se čini premazivanjem drveta raznim zaštitnim sredstvima.
Por. Bostrychidae - kukuljičari Porodica kornjaša koja veoma sliči kuckarima i počinjava iste štete na drveću i drvnom materijalu. Tijelo je valjkasto, glava uvučena pod nadvratnjak. Ličinke žive u suhom, mrtvom drvu. Bostrychus capucinus - crveni kukuljičar tipičan je predstavnik ove porodice. Crne boje tijela, pokrilje i trbuh crveni, vrlo varijabilnih dimenzija (8-14) mm tako da često nalazimo imaga raznih veličina. Ličinka je blijedo-žuta, također ima uvučenu glavu pod prvi segment hitiniziranog prsišta. Imaga se pojavljuju potkraj proljeća na neotkoranim trupcima hrasta, oraha ili kestena. Nakon kopulacije mužjak i ženka zajedno buše hodnik u bijeli, a pored ulaznog hodnika načine kružnu galeriju u kojoj odlažu jaja. Iz odloženih jaja izliježu se tzv. primarne ličinke, koje tek nakon prvog presvlačenja
22