Xiphydria camelus - johina osa drvarica. Crne je boje, s bijelim šarama na bokovima. Ličinka se najčešće zadržava u drvu johe. Odrasla osa dugačka je od 1 do 2cm. Osim johe možemo je naći i u drvu ostalih listača u nizinskim šumama. Tremex magus - osa drvarica tvrdih listača. Ova je osa modrocrna s bjelkastim zatkom, a mužjak posve crn, duljine je 15-35mm. Ticala su za razliku od svih ostalih osa znatno kraća. Najčešće dolazi na hrastovima, bukvi, javoru, brezi i kruški. Sirex juvencus - modrocrna osa drvarica. Ova je osa česta drvarica naših gorskih šuma. Mužjak se razlikuje od ženke po crvenkastom zatku i crvenožutim nogama. Dugačka je 15-30mm, a ličinke žive u drvu jele, smreke i bora. Urocerus gigas - golema osa drvarica. Najveća je naša osa drvarica. Dugačka je od 12–40mm Dominiraju žuta i crna boja, a kako i po veličini odgovara stršljenu, može nam se lako desiti da ju prestrašeni zamijenimo s ovim opasnim opnokrilcem is skupine žalčara. Ženka sa posebno građenom tankom leglicom ulaže jaja plitko u drvo u stojeća ozlijeđena stabla, ponekad i u svježe oborena. Roje se od konca proljeća do jeseni (razdoblje lipanj-rujan). Ženka polaže jedno, rijetko više jaja u bušotine u drvetu. Nakon nekoliko tjedana razvija se ličinka koja buši hodnike. Razvoj ličinke u stablu traje tri pa i više godina i takav je višegodišnji razvojni ciklus gotovo svih osa drvarica (osim vrste Tremex magus koja ima jednogodišnji ciklus razvoja). Nije rijetkost da ose izlaze iz već ugrađenog drva, jer je njenu prisutnost vrlo teško primijetiti (iz napadnutog drva ne sipi piljevina jer ličnika ima hodnike nabijene sitnom piljevinom). Zanimljiva je dokumentirana sposobnost odrasle ose da pregrize i prepreku tipa olovne oplate ako se nađe u već obrađenom drvetu. Izletni otvor ovih osa (kao i poprečni prerez hodnika njihovih ličinki) je uvijek okrugao. Iako ličinka živi vrlo kriptičnim načinom života vrlo uspješno je u drvu detektiraju neke od naših najvećih osa najeznica (Rhyssa persuasoria, Rhyssa aproximator i Ephialtes carbonarius) i u njih ulažu svoja jaja parazitirajući tako na ovoj skupini osa biljarica.
Por. Cephidae - ose vlatarice U šumarstvu zapravo nemamo razloga spominjati ovu porodicu kada ne bismo imali jednu vrstu koja se povremeno javlja kao štetna i to u nekim posebnim situacijama. Radi se o vrsti Janus femoratus za koju još nismo ustanovili poseban hrvatski naziv. Riječ je o vrsti koja se roji tijekom svibnja i svoja jajašca ulaže u tanke hrastove izbojke koji se potom suše i ugibaju. Ličinka (žute boje i osobite posture u obliku slova „S“) prezimi u izbojku, na proljeće se kukulji i napušta ga kao odrasla osa. Do sada smo je nalazili kao razmjerno štetnu u klonskim sjemenskim plantažama hrasta lužnjaka.
Podred Apocrita, Terebrantes - parazitičke ose U ovaj podred spada velik broj porodica organiziranih u deset viših taksona (nadporodica): Ichneumonoidea, Proctotrupoidea, Stephanoidea, Evanioidea, Chalcidoidea, Chrysidoidea, Cynipoidea, Formicoidea, Vespoidea i Apoidea. Najznačajnije morfološko obilježje svih ovih osa i opnokrilaca žalčara utezanje je abdominalnih segmenata na spoju sa prsištem (tzv. „drškasti“ abdomen). To je ujedno i najlakši kriterij po kojem možemo na brzinu utvrditi da li se radi o opnokrilcu iz podreda osa biljarica (gotovo u cijelosti šumarski štetne vrste) ili iz podreda parazitičkih osa, pčela i ostalih žalčara (najvećim dijelom šumarski korisne vrste).
Por. Ichneumonidae - ose najeznice Ose najeznice od velike su važnosti za šumarstvo, budući da parazitiraju na štetnim kukcima. Razmnažaju se gamogenetski ili partenogenetski, pri čemu su prisutni svi oblici (arhenotokia, telitokia, amfitokia). Većina ih spada u endoparazitoide (ovdje ćemo koristiti pojam parazitoid za organizam koji svoj razvoj dovršava na račun drugog životinjskog organizma tako da ga usmrćuje dok se pojam parazita shvaća u širem kontekstu i ne podrazumijeva kobni ishod za „žrtvu“ odnosno oštećeni biljni ili životinjski organizam). Postoje parazitoidi I. reda, koji su korisni kukci, i parazitoidi II. reda (hiperparazitoidi) koji parazitiraju na parazitima prvog reda, te su samim time štetni, budući da smanjuju broj korisnih kukaca. Uravnotežen odnos broja parazitičkih osa i štetnih kukaca uvjetuje zdravu, stabilnu šumu, dok se kod poremećaja omjera pojavljuju zamjetne štete.
10