My People 20

Page 1

MY PEOPLE 1


INTRO Spread the word...

My People magazin za promociju hip-hop kulture Glavni i odgovorni urednik: Ivan Ristić - Rista Grafički urednik: Teo Dragović - Stick Saradnici: Darko Delić Ana Eraković Darko Gavrić - Luxus Bojan Isailović Branimir Kovač Selena Petrović Jovana Petković Milan B Popović Spasoje Veselinović Predrag Vukčević

web stranice: www.proveramikrofona.com www.trablmejker.com www.autabout.com www.b3oproduction.com

Uvod uvek izgubi svoj smisao jer umesto da vas “uvedemo” u ono što se nalazi u ovom broju, mi moramo da se izvinjavamo zbog velikog kašnjenja. E pa ovaj put nema izvinjavanja! Ne kasnimo nego nigde nismo žurili, a iz priloženog se vidi da smo bili više nego veoma aktivni. Fudbalski tim intervjua, tema broja o kojoj će se verovatno dosta pričati i raspravljati, malo novih rubrika i ozbiljnije uključivanje još nekih jakih hip hop novinara i aktivista u rad magazina je nešto što sigurno garantuje kvalitet i kontinuitet napretka ovog magazina. I ako nije primećeno, da se i to napomene – u rad se uključuju ljudi sa svih strana, tako da My People zaista postaje pravi regionalni magazin (ako do sad već nije postao). Za one koji ne znaju ili to možda nisu primetili, pred vama je broj 20. Mali jubilej, mada nećemo nešto preterano slaviti, slavićemo kada dođemo do broja 50, a svaki naredni broj će uvek ponuditi nešto novo – drugim rečima prilazimo svakom novom broju kao da je jubilarni i svaki mora biti bolji od prethodnog. Dok ovo čitate, već uveliko traju pregovori i razgovori oko narednog broja, završavaju se intervjui, isprobavaju razne dizajnerske cake... Došli smo do broja 20. Drago nam je svima što ljudi posmatraju ovaj magazin kao nešto što vredi na muzičkoj sceni. U raznim komentarima vidim da se intervjui koji se obljavljuju zaista čitaju i analiziraju. To sve nas obavezuje ali i motiviše. Ono što se pogledalo kada se povukla crta je bilo koga to nismo intervjuisali u prethodnim brojevima a trebali smo. Došli smo do par imena koji će već u narednim brojevima biti pred vama. A svakog dana se pojavljuje još neko ime koje zaslužuje da bude u magazinu u nekoj od rubrika. Već smo pričali o tome ali slatke muke su ipak najslađe. Uživajte u ovome što je pred vama i obavezno posetite festival Svi kao 1. Do čitanja, Ivan Ristić - glavni urednik

Kontakt: www.mypeople.in.rs facebook.com/mypeople.magazin twitter.com/mypeoplemagazin e-mail: magazin.mypeople@gmail.com gsm: +381 60 maj pipl +381 60 625 7475

2 MY PEOPLE


SADRŽAJ RUBRIKE: Intro ������������������������������02 Reprezent ��������������������06 Prvi ��������������������������������11 Moj Ugao ���������������������17 Iskopane recenzije �����20 Recenzije muzike ��������24 Recenzija filma ������������46 Recenzija knjige ����������48 Devojke hopa ��������������54 Blog ������������������������������61 Abeceda �����������������������68 Street Art ���������������������74

INTERVJU: 04........Sinovatz 08........Phat Phillie 12........Ana The 18........Shoshim 22........DNK 32........Trip-R 40........Zoran Vračević 44........Toni Zen 50........Iskaz 56........Marconiero 63........Princip 70........Virone

TEMA BROJA: 36........The Master Srcatch Band Jedan domaći hip-hop mit

MY PEOPLE 3


intervju

SINOVATZ Mislim da za Sinovca ovde svi znaju. On je jedan od aktivnijih osoba na sceni, nekada je radio radio emisiju, danas se “samo” bavi svojim autorskim muzičkim radom, stoji iza robne marke “Jedna Familija”, povremeno vidimo neki njegov video blog, aktivno učestvuje u organizacijama događaja u Smederevu. Što je najbitnije, na pravi način je iskoristio internet u promovisanju sebe i svog rada i našao pravi put do svojih fanova. “Kučkin Sin” je dostupan, njegov debi album. 4 MY PEOPLE


Nemam neki plan i program, na žalost nisam toliko organizovan... Dugo godina na sceni a tek sada debi album. Da li si možda poranio, zakasnio ili izbacio solo album baš na vreme? Nisam razmišljao o tome.. Izbačen je kad je završen, a to se desilo sada jer su se stekli svi uslovi za tako nešto. A uslova za ispuniti ih je bilo prilicno, jer je vreme zajebanije nego ikad u svakom smislu, pa se eto odužilo.. Tako da je svakako na vreme, ranije je moglo biti jedino uz neke glupe kompromise, a ja verujem u spontanost. Kasno nije sigurno jer sam jos uvek živ a imam još prilično toga što bih rekao. Inače ispadanje ovog albuma nije samo moj, već je početak jedne šire priče koja će se nadam se još raširiti, postoji ceo scenario, ja igram samo jednu ulogu, film je tek počeo, uzmi kokice.. Čak i da se ispostavi da je nivo Ed Vudovih filmova neće mi biti žao, igramo se malo.. Tokom godina na sceni, iza nje ili ispred nje, uspeo si svoje ime da proguraš tako da se tvoj album zaista čekao i odbrojavali se dani do izlaska (ne baš bukvalno). Kako si zadovoljan prijemom kod publike, kako ovog albuma tako i celokupnog tvog rada? Zadovoljan sam količinom prepoznavanja, čak i više od toga. Ako si preslušao album, znaš da nije namenjen ne znam koliko širokoj grupi ljudi, u principu sam ga snimao za sebe.. I nadao sam se da će ti neki istomišljenici to da prepoznaju.. Sad da li ima više istomišljenika nego što sam očekivao ili je album i inače dobar i slušljiv ostaje da se vidi.. Za tebe možemo reći da si multimedijalni reper – radio emisija, video blogovi, organizovanje nastupa u Smederevu, robna marka Jedna Familija, na kraju tvoji albumi što kao Sinovca što kao Konza Šnostra. Kad sve sabereš i oduzmeš, da li možeš da skupiš za džeparac? Od džeparca se i igram sa svim ovim...

Velika je prednost kada se jedna osoba pokazuje i ističe u nekoliko delatnosti. Neću da te pitam koji ti je segment tvog rada najinteresantniji, ali ću te pitati, da li npr robna marka nekad trpi zbog snimanja spota ili obrnuto, da li možda angažovanje na jednom polju nužno znači da ćeš zapostaviti neko drugo polje Dešava se da ne postignem sve što sam isplanirao, a ni na vreme, album je između ostalog zbog toga tek letos ispao. Ali ne jurim nigde jer kako god bilo, idem u istom pravcu... Možda se ja sam sa sobom tripujem, al nekako mi uvek sve dođe na svoje mesto. Doduše, leg’o bi mi jedan menadžer, ili još bolje menadžerka, žensko bi bila jača motivacija.. Utiče sve na sve, verujem da ako neko obrati pažnju, naći će neki trip od familije u nekom tekstu i obratno. Nemam neki plan i program koji bih ti sad izbacio, na žalost nisam toliko organizovan, mada u suštini, sve što radim ima veze jedno sa drugim što je uostalom i logično jer je tako najlakše baviti se sa više stvari.. Emisiju ne radim već neko vreme pa ne mogu baš da se setim da li je i kako uticala. Kako nastaje Bakalin Records? Ujedno, najavljuju se neka zanimljiva izdanja. Šta je uopšte cilj saradnje Bakalina i Erupcije? Nije to saradnja, u ekipi pre svega imamo bratski odnos. Deo sam Erupcije, mi, Konza Šnostra, međusobno se pomažemo, vučemo, guramo, sektašimo.. Sa mojim albumom sam prošao ceo taj put od prvog rekord tejka do pokušaja da to izdam za neku izdavačku kuću, znam koja je situacija pa hoću da taj delić nepravde probam da ispravim, a kome prvo “pomoći” nego braći.. Iz te ekipe Erupcije su trenutno u fazi miksanja albumi Skimsi – Lepa plava cev, Joe Shua Kizz – Barska Mušica, Tuh Htš – Klasika za zvučnik Konza album se takođe snima, FTP uskoro počinje da snima nov materijal, dakle ko je do sad pratio rad Erupcije a i ko odluči da prati rad ove izdavačke

kuće nadalje, imaće u čemu da uživa, na duže staze. Dosta forsiraš u svakom svom delovanju takozvani lokal patriotizam, ali se istovremeno i igraš sa njim. U kojoj meri je taj lokal patritizam dobar ili loš (ipak su tu podeljena mišljenja)? Kako ljudi generalno reaguju kada vide neke serije printova gde se spominju simboli Smedereva, da li ih prepoznaju ili ne? Ja više forsiram, kako ti to kažeš, decentralizacioni patriotizam, trip, kako već.. Doduše smanjuje se Srbija, možda dočekamo dan kad ću da forsiram lokal patriotizam a da to bude u korist Beograda. Ti meni reci jel to dobro ili loše? Nije “Jedna Familija“ više samo lokalna marka i to je tako već neko vreme, ima tu za svakog po nešto, javljaju se ljudi širom Srbije, čak ih ima koji furaju simbole Smedereva a nisu odavde a i ne žive ovde. Ne razmišljam previše o komercijalnoj strani svega toga, samo realizujem neke svoje tripove, ali desi se da spontano nastane tako nešto, kao npr „Rastao pored Dunava“ koja je jeda od najprodavanijih artikala.. Vraćanje (ili stavljanje) Smedereva na hip hop mapu Srbije. Da li je to borba sa vetrenjačama? To je Gru, pomešao si. Tu je Smederevo sve vreme i još mnogo gradova i repova, trebaju nam novi čitači mapa.. Glupo je to što se smatra da je neko nešto uradio tek kad se desi to fizičko izdanje.. I onako ih niko ne prodaje, stoje diskovi na policama, po podrumima i štekovima, dele se I sl. Bitno je ono što se vrti, a vrti se unutrašnjost, sve više. Šta misliš da je najdalje otišlo iz tvoje kuhinje: Jedna Familija, Jen Dva, Konza, Sinovatz...? Sinovatz miki, sve ovo što si nabrojao je seme koje sam posejao, agrar stajl bejbe! Rezgovarao: IVAN RISTIĆ

MY PEOPLE 5


EUL Toni Galo, poznatiji kao Eul, rodjen je i živi u Osjeku. Nedavno je objavio svoj prvi samostalni demo album pod nazivom “Obecao sam da cu pisati”. “Počeci ovog albuma zapravo su vrlo jednostavni i novi. Nezavisno od vremena koje sam proveo radeći muziku, ideja se rodila vrlo kasno, budući da inače radim u sastavu zvanom GEEK, koji se sastoji od Charuge i mene, te postoji takođe već izbačeni demo album pod nazivom “Jedino Što Smo Ikada Napravili”. Demo album “Obecao sam da cu pisati” nastao je zapravo pod pritiskom okoline, ili ti takozvanih prijatelja i cure što su mi poklonili dovoljno inspiracije. On nije ništa do jedne svakodnevne refleksije mene, mojih razmišljanja, stavova i licnog ponašanja. Hteo sam da stvorim nešto jedinstveno, a budući da je svaka osoba posebna na svoj način, pokušao sam to kroz samoaktualizaciju muzikom. Laički rečeno – to sam ja, ništa više, ništa manje. Naravno, nije dovoljno da jednim albumom sveobuhvatno prikažem sebe, ali je dovoljno da napravim kratki uvod u buduće stvaralaštvo. Nadam se da će vam se prvenstveno svideti muzika, a moja vlastitost u svemu tome je manje više nebitna. Voleo bih kada biste uživali u ovom kratkom demo albumu, ali ta interpretacija je do samih vas. Birajte kvalitetnu muziku, živite ispunjeno i puno sreće u svakom budućem cilju koji postavite! S ljubavlju, Eul!”

ISPOD CRTE Grupa Ispod Crte, čine je dva čoveka Gavra (MC) i Ace (bitmejker), je osnovana 2010. godine, kada je i počelo snimanje prvenca “DEMOnstracija Zvuka”. Imenu su kumovali Mauzer i Blokovski. “Dvojac nepoznat bitmejkera i repera” poznaje se još od prvog razreda osnovne škole, gde su sedeli u istoj klupi. Za prvi njihov kontakt sa rep muzikom kriv je Ajs Nigrutin i SKC radio sešn. Tada su u programu E-Jay, na mikrofonu od slušalica snimali prve rime. Vremenom su napredovali, pa su skinuli i ACID 5, gde je Alekasandar Vuk Nikolić - Ace počeo da radi i prve matrice, mada je to sve bilo na novu zezanja. Između 2008. i 2009. nabavlja nešto opreme i kreće sa ozbiljnijim radom na matricama, dok Gavra kao MC više vremena posvećuje pisanju tekstova. Ogroman uticaj na brušenje liričkog zanata za njih ima Mauzer, koji je ukazivao na greške i

6 MY PEOPLE

propuste. Konačno, 2010. godine, sticajem neverovatno srećnih okolnosti preko Mauzera stupaju u kontakt sa Blokovskim i odmah nakon toga započinju snimanje svog prvenca u Carski Rez Studiju. Demo od osam pesama je rađen punih godinu dana, zahvaljujući upornosti i privrženosti radu dvojca “Ispod Crte” - čitaj pivo i lenjost. Demo je konačno gotov, a započet je i rad na prvom pravom albumu. Godina koja je za njima donela je ogroman napredak zbog rada sa pravim ljudima (Mauzer, Blokovski, Kruks), pa se tako očekuje i da će album imati mnogo zreliji i kvalitetniji zvuk. Demo ima osam pesama, teme su inspirisane svakodnevnicom, pivom i ženama. Matrice je pravio Ace, i kako kaže, inspirisane su zlatnom erom hip hopa, boom bap-om. Dizajn omota radio je Miloš Gavrilović (facebook. com/funkee).

Demo možete besplatno skinuti na linku: http://bit.ly/ispodcrte www.youtube.com/ispodcrte


KRON Myst-a, South Side studiju u Leskovcu i Bling Bling studiju u Beogradu, dok sada planira da napravi svoj kućni studio. Sarađivao je sa velikim brojem emsijeva, a kao najdraže izdvaja saradnje sa Cut Masterom, Choxom, DJ Rahzorom, Lerkijem, Yopaloneom, Mystom, Flip-Flopom, Maxonijem, M.A.X.-om i Dii Manesom.

Jedan od najpoznatijih demo emsijeva sa zapada Srbije je Bogdan Milovančević a.k.a. Kron. U rep vode uplivao je 2006. kada sa ortakom Markezom piše prve tekstove. 2007. postao je član grupe Strejt Ap zajedno sa Province-om i Replik-om. Svoje pesme je do sada snimao u Čačku kod DJ Rahzor-a, u Arilju kod

MEDA

Prvi nastup imao je 2007. u okviru promocije kompilacije bendova iz Požege ‘’One day off’’, potom je usledila turneja ‘’Skrati priču’’. Svoj rad koncertno je predstavio u Užicu, Pirotu, Zrenjaninu, Valjevu, Beogradu, Smederevu, Bečeju, Kraljevu, Kragujevcu, Gornjem Milanovcu, Arilju i Čačku.

ta’’ i kompilaciji radio emisije ‘’Samo lagano’’. Iza sebe ima LP ‘’031’’ i LP ‘’Vidimo se nekad’’. Rep definiše kao emociju na podlozi, prikazanu kroz kreativnost i ličnost izvođača pod uticajem okoline u kojoj se nalazi. Za svoju tematiku u pesmama kaže da je šarenolika, prati njegove promene i promene sredine u kojoj živi. Zahvaljuje se ortacima iz kraja, magazinu My People za podršku i pozdravlja Kurjaka. Kronove dosadašnje radove možete čuti na njegovom jutjub kanalu i majspejs profilu www.youtube.com/Bogdan031

Pored projekta ‘’One day off’’ učestvovao je na mikstejpu portala Serbian Underground ‘’Demoleranje’’, na Principovom projektu ‘’Kinta kun-

www.myspace.com/kron031

Nenad Ristivojević a.k.a. Meda a.k.a. Batana je jedan od predvodnika novog talasa novosadskog repa. Ovaj dvadesetogodišnji emsi predstavlja deo srpske Atine pod nazivom Novo Naselje. U svet repa ušao je 2004. a aktivnom pisanju i snimanju ozbiljnije je posvećen od 2008. godine. Sve svoje trake je snimao u Ziplok studiju, a do sada je sarađivao sa Nemirom, Moralom, Manesom, Racimom, Kovachem, Martelom, Đaretom, grupom Ziplok i Nobelom. Meda namerava da u skoroj budućnosti ostvari saradnju i sa Foxom Dekanskim, Shea-om i Goldijem. U najskorije vreme na slobodnom skidanju sa neta treba da se pojavi Medin kolabo EP sa bitmejkerom Kizzrom iz Rume. Planirano je da projekat bude dosta drugačiji od svega što je do sada viđeno na srpskoj rep sceni, kako žanrovski, tako i tematski jer se radi o trap rap zvuku. Medin rad možete ispratiti prateći njegovu oficijalnu Fejsbuk stranicu www.facebook.com/MedaBatana

MY PEOPLE 7


intervju

PHAT PHILLIE 8 MY PEOPLE


Ti i FRX ste 18.11.1993. pokrenuli Blackout emisiju na radiu 101 i od tad svakog 11. u mesecu pravite dešavanja za sve ljubitelje hiphopa. Da li bi možda izdvojio neki “rođendan” do sad i šta nam spremate za ovogodišnje punoletstvo? Svakako, 1997. godina i naši prvi gosti O.C. (D.I.T.C.) i sada pokojni Big L u Aqariusu i Zagrebu. Potražite video materijal sa tog koncerta plus intervju na našem blogu www.blackouthiphop.com. Osim njih svirali su nam i Das Efx, Tha Alkaholiks, Naughty By Nature, De La Soul, Royce da 5’9’’... Za ovu godinu smo dolazi nam Ghostface Killah iz Wu-Tang Clan-a. Šta je to što te je privuklo da se baviš DJ-ingom, oformiš Blackout i vodiš radio emisiju? Svakako ljubav prema muzici, pogotovo hip hopu za koji sam se zakačio još davne 1984 godine nakon što sam na radiju čuo U.T.F.O. ”Roxanne, Roxanne” te nakon što me je moj bratić Viktor zarazio sa breakdanceom. 1991 sam se vratio iz Amerike nakon 2 meseca učenja engleskog i postao saradnik Slavina Balena i Frxa u emisiji “Rap Attack” te smo nakon 2 godine Frx i ja dobili sansu da pokrenemo svoju emisiju Blackout. DJ-ing je došao prirodno iza toga i od 95-e smo počeli regularno da radimo rep žurke po Zagrebu i Hrvatskoj. Od 1997 godine,organizuješ velike koncerte po Hrvatskoj. Koliko je tebi značio sam taj početak i dovođenje velikih svetskih izvočaca u Zagreb? Uvek mi je bila želja da Hrvatsku stavim na međunarodnu hip hop mapu, a najbolji način da se to napravi je da dovedeš ljude koje repektuješ iz hip hop sveta i pokažeš im svoj kraj. Nakon prvog gostovanja OC-ija i Big L-a, zaređali su se i drugi izvođači pa sam počeo da dovodim repere u regiju (Skopje, Beograd, Ljubljana), odnedavno i Sarajevo. A zadnjih nekoliko godina bookiram puno hip hop imena u skoro sve evropske zemlje. Trenutno radim Evropsku turneju za Naughty By Nature, pomažem Saigonu, Ice Cube-u, MOP, Lord Finesse-u...da nađu svirke u Evropi.

U vreme dok su Srbija i Hrvatska još bile u ratovima, ti si dolazio u Srbiju, puštao muziku i predstavljao Hrvatsku rep scenu. Šta te je navelo na to? 1997 godine sam dobio poziv od beogradske Soul Flower ekipe da dođem i odsviram set u SKC-u. To mi je bilo jedno od najlepših iskustava u karijeri... Sećam se da je mala sala SKC-a bila krcata i čini mi se da sam tada bio prvi hrvatski DJ te uopšte muzičar koji je svirao u Srbiji nakon raspada bivše Juge. Osim toga, moja familija dolazi iz Jagodine tako da sam i za vreme rata posećivao baku i deku za koje sam i dan danas jako vezan.

Frx koji je sada na MTV-u, Koolade, Dash, plus neki novi ljudi sa kojima sam pokrenuo Blackout hip hop sajt, Independent i Marija, te DJ Bronson moj DJ kolega. Takođe smo pokrenuli i Blackout Slovenija ogranak koji vode Stojko, Marin i Lump.

Koliko te je raspad Blackouta promenio i pomogao ti da drugačije posmatraš stvari na sceni? Ne bih rekao da se Blackout raspao, samo je evoluirao tokom ovih godina. Blackout i dalje funkcioniše kao vrlo posećeni hip hop blog (www.blackouthiphop. com), kao radio emisija (poslednih 17 godina na 101 FM a odnedavno na www. radio808.com), Blackout booking agencija za organizaciju koncerata i bukiranje stranih izvođača, Blackout Entertainment – management kuća koja se brine za producentsku karijeru našeg najboljeg hip hop producenta Koolade-a, Blackout Summer Lounge – naša letnja rezidencija u klubu Hacienda u Vodicama... Istina je da su neki od izvođača koji su otpočetka sačinjavali Blackout Project ili prestali da se bave muzikom ili se uputili u samostalne vode, ali od “core” ekipe i dalje su tu ostali Bizzo i Baby Dooks (Bolesna Braća), General Woo koji u Vukovaru vodi Blackout Slavonija emisiju i hip hop festival, Stupni,

MY PEOPLE 9


Šta se dešava sa “Bumsquad-om”? Bumsquad kao DJ organizacija i dalje savršeno funkcioniše i mi smo ponosni evropski članovi iste, a ako me pitaš za Bumsquad magazin, ugasili smo štampanu varijantu pre dve godine (13.09.2009), pokrenuli Blackout blog koji je na neki način preuzeo funkciju Bumsquad magazina. Izdali smo, čini mi se, 12 brojeva, koje smo besplatno distribuirali hip hop fanovima i to je bilo super razdoblje. Dosta se toga promenilo na sceni u poslednjih par godina i trenutno sva naša energija ide u Blackout blog koji je u ove dve godine postao jedan od najposećenijih hip hop sajtova u Evropi. Čekirajte nas i vi na www. blackouthiphop.com i proverite zašto smo broj 1. Da li možda možeš da izdvojiš nekog gosta iz tvoje emisije za koga bi rekao da je bio najinteresantniji sagovornik? Ili pak nekog ko te je “ugušio”? Jedan od najzanimljivijih je definitivno bio intervju sa Ice T-em, sećam

10 MY PEOPLE

se da je njegov menadžer rekao da imamo pola sata, međutim Ice-u se dopalo i ostao je dva sata u emisiji. Nakon toga smo izašli u nekoliko Zagrebačkih klubova i zaglavili do jutra... Ice je car, hehehe... Bilo je tu još sjajnih intervjua, recimo sa legendarnim Nile Rodgers-om iz grupe CHIC, Lords Of The Underground, DJ Premier, Masta Ace & Edo G, Alkaholiks, Rza i Masta Killa... Ne mogu se setiti da me je bilo ko ugušio, svi su uglavnom dolazili na radio sa puno respecta s obzirom da smo godinama promovisali njihovu muziku.

svake nedelje. Prijavite se za mailing listu na email blackoutrapshow@ gmail.com.

Šta se dešava sa radio emisijom nakon odlaska s radija 101?

Šta je to što te je držalo na zemlji sve ove godine?

Radio 101 je nedavno i bankrotirao i sada je prodat novom vlasniku. Blackout emisija se preselila na internet radijo 808 koji su pokrenule neke moje kolege sa radija 101. Slušajte nas na www.radio808.com, u terminu od 19-22h utorkom a reprize i arhivu ćete svakako moći da čujete na Blackout blogu. Ako ste na našoj mailing listi onda vam šaljemo playlistu i link za skidanje emisije

Hahaha, ne znam stvarno, ali mislim da sam super srećan da sam vrlo rano otkrio nešto čime se bavim i uživam kao i pre 27 godina. Od nedavno sam postao i otac a i godine su lagano tu, malo sam i teži po kilaži pa me i to drži na zemlji.

Da li bi mogao da uradiš neko blago poređenje između Hrvatske i Srpske rep scene? Sve je to jako slično. Čini mi se da je srpska scena odrasla na Tram 11, Bolesnoj Braći, El Bahatteeju 90ih, a sada je u Hrvatskoj jako popularan srpski rep. Pozdrav svim mojim dragim kolegama sa srpske rep scene, idemo dalje...

Razgovarala: JOVANA DADA PETKOVIĆ


Prvi kontakt sa hip-hopom? Del Tha Funkee Homosapien - Mistadobalina Prvi kupljeni rep album? Coolio - Gangsta’s Paradise Prvi posećeni rep koncert? Prvi dolazak Das EFX, u SKC-u Prve široke pantalone? Sam počeo da nosim u osnovnoj. Sećam se da sam nosio neke tregerke, sa spuštenim tregerima naravno. Prvi kačket? Nikad nisam nosio kačkete, ne stoje mi. Prva napisana rima? Ne sećam se, znam da sam je napisao sa Deksijem, ortakom iz bloka. Imali smo celu pesmu, kao diss za neke ljude iz kraja. Prva snimljena pesma? Studijska “Život Nije Fer”, mada imam ceo album snimljen kod ortaka gajbi pre toga. Prva kolabo pesma? “Marketinški Tim” sa M.A.X.-om Prvi studio? Kod Gagija na Zvezdari, mislim da se zove VD, svi živi su snimali tamo. Prvi bitmejker? J Cook Prvi nastup? Neko fristajl takmičenje u bašti KST-a. Moj prvi nastup je bio u maloj sali Doma Omladine. Prvi Album? “Šta Ima?!” sa Skubijem i DJ Rokamom Prvo razočarenje? Kad sam shvatio da nikada neću moći da živim od repovanja u ovoj zemlji. Prva kinta od repa? Tek kada sam prodao prvi primerak “Šta Ima?!” Prvi idol? Tupac Shakur

MY PEOPLE 11


intervju

ANA THE

12 MY PEOPLE


Mlada dama koja je u poslednje vreme konstantno u centru pažnje. Pažnju je zaslužila svoju radom ali je pravu pažnju dobila spotom „Turbo Reperi“ koji je momentalno podelio publiku na dva tabora – ili je vole ili je ne vole. Ovi prvi jedva čekaju nešto novo od nje, ovi drugi uporno tvrde da ženama ovde nije mesto. Ali Ana The je primećena. Kako god njena karijera u daljoj budućnosti bude napredovala (ili ne napredovala) ona je već sebi zacementirala mesto na sceni. Za početak nam reci nešto o sebi što ne znamo.

Koji ti je prvi kupljen album odnosno prvi hip-hop koncert?

pravo, potrebna je. O flow-u da ne pričamo, strašno volim da se igram.

“Nešto o sebi što ne znamo”.

Uh, uh, uuh.. Pa, ne znam, bilo je tu mnogo kaseta, rekla bih da je Gru tu bio među prvima, Monteniggersi, Woodoo Popeye, Sunshine, K2 itd., a od stranih beše to CD “Until The End Of Time”, moje prve velike rep ljubavi, ili možda više, opsesije Tupac-a. Koncert, nema šanse da se setim prvog, ali behu tu Bad Copy aktuelni, pa velika Bassivity žurka, demo nastupi...

Ko su ti muzički uzori (i zašto), a koga slušaš u današnje vreme?

Ana Mirković verovatno manje poznata od Ane D Bejbe. Koja je razlika između njih dve? Da li su to iste osobe ili totalne suprotnosti? Razlika je samo u drugačijem potpisu, inače i Ana i Bejbe su sklop moje ličnosti. Mada, neki vole da porede Anu Mirković sa Anom The Bejbe u stilu: “cico, kuco, maco” i “ra-ta-ta, bang bang”, što bi reklo da sam privatno, ipak, bejbe, a državno sam geeensta. Pošto ima jako malo devojaka koje se bave hip-hopom, reci nam kako si odlučila da se baviš muzikom i kada si sa time počela?

Koliko sam slušao tvoju muziku, prilično je raznolik zvuk, od ljubavnih balada, reprezent-ativnih stvari gde do izražaja dolazi tvoj flow, pa do playerskih stvari naravno u ženskom smislu. Ne zadržavaš se na jednoj temi pa nam reci nešto o tome.

Volela sam da pišem, sastave, pesmice... Od malih nogu sam, dosta stvari koje su mi činile život, pretočavala u pesmice i pesme; pa kako nas je sve, kasnije, starije, u okruženju, dohvatio neki socijalni trip, počela sam, sa tadašnjom drugaricom, drugom članicom naše, tadašnje, grupe “No name”, da pišem, a ona, ponekad, i neku matru, čak, da napravi. Upoznale smo ekipu, tadašnji BFS (11000 štek), koja nam je pomogla da se dočepamo bilo kakvih matri, pa smo svi sa, bukvalno, kasetofonom, u nekom betonskom šteku, u centru grada, po najluđoj zimi, repovali i skupljali keš za iznajmljivanje Doma omladine. Prva snimljena pesma desila se 2004. godine (sa 16. godina), pa su u istoj godini krenuli i nastupi... I moj gangsterski život (smeh). Bilo je to divno i vreme za pamćenje... Jedna ljubav.

E, da. Nisam tip koji non-stop sprema kajganu, samo na 1000 načina. Dosadno mi je da slušam nekoga ko se okomio samo na duvanje u kraju, ili samo na to da je jebač kurvi ili satirač love. Što je, u današnjem repu, vrlo in. Ja volim da ispričam, odrepujem, razne teme, svakave. Ne verujem da neko nema više tema za ispričati, a i ako nema, ne treba da se bavi ovim, jer MC treba da je sposoban i da je izmisli i predstavi baš kao da ju je doživeo. Tu je draž i talenat, mogu tako slobodno da kažem. Sad će hejteri “Štaaa, to nije realno, mi hoćemo realnu priču iz života, ono što si doživela”, bla bla... Onaj ko repuje interno za sebe, neka repuje isključivo lične priče, ali MC koji ima ozbiljniju nameru da, iole, napreduje u repu i da ga više ljudi čuje, radi to i za druge. Da se i drugi pronalaze u njegovim pesmama. Tako da, mašta nikako ne može biti i nije loša, za-

Ne mogu reći da imam nekog uzora. Navedoh izvođače koji su imali uticaj na mene, ali mogu reći koji su mi izvođači, trenutno, besprekorni, koje cenim, i koje slušam privatno, ali ne bih da dužim, da ne bih nekoga preskočila, stoga, na vrhu piramide Gru (nekada), Struka i Juice, a od stranih Tupac, Ludacris i Young Jeezy, recimo. Radila si dosta featova i sa zvučnijim imenima. Pa sa kime se možeš pohvaliti da si u dobrim odnosima. Iskreno, nema tu mnogo zvučnih imena, Monogamija, Maraja, DJ Ko6a33, DJ Munja, za sada, na pesmama. Valjda se nisam preterano ni cimala, sa ciljem da izguram neke svoje solo stvari, koje su mi stajale zacrtane neko vreme. To mi je bio neki trip. Ali, sada mi, iskreno, već treba još neko zvučnije ime da bi se sve to, normalno, bolje pročulo. Međutim, ne mogu da kažem da i ti, sa kojima sam ostvarila kolaboraciju, nisu doprineli da me ljudi primete. Prema tome, biće još kvalitetnih saradnji. Inače, u dobrim sam odnosima sa svima sa kojima sam sarađivala, bar za sada. Toliko pesama imaš iza sebe, jel imaš ozbiljnije planove u vezi albuma? Kao što napomenuh, eto, gurala sam neke solo stvari dosta dugo i, najpre, imam za cilj da ostvarim još nekoliko dobrih saradnji, da me ljudi zaista prepoznaju, pa tek onda album. Ko

MY PEOPLE 13


“ Ne može komercijala biti loša... će da mi ga kupi ili se zainteresuje za isti, ako nema pojma ko sam? Jesam ja dugo deljala, ali u ovom paklenom košu repera zumzara, gde svaki posle prve pesme i pohvale ortaka da je “do jaja”, snima album, gde iza svakog tog lika stoji cela ekipa koji mu na ovaj ili onaj način daje vetar u leđa, teže je da isplivaš. Još ako si žensko, aj’ pomozi Bože. Još neko vreme ću izbacivati kolaboracije i singlove, pa ćemo sve to posle da upakujemo kako treba. Što je brzo - to je kuso. Izbacila si nedavno svoj prvi spot prvenac “Turbo reperi”. Koliko si zadovoljna sa tim? Da. Moj spot prvenac je, konačno, početkom marta, ugledao svetlost dana, veliku gledanost, ali i brdo, brdo diskusija ovih ili onih, ali najbitnije je da preovladavaju pozitivne reakcije. Bila sam spremna skoro na sve, ali, svakako, uživam i ponosna sam na njega, na sebe. Najsrećnija sam što mi se odazvala ekipa koja mi puno znači i koja predstavlja stubove na domaćoj rep sceni, dakle: Struka, Bata Barata, DJ Munja, Dj Ko6a33, Mack Dames, Seven... Spekulisalo se i ko je lik u spotu, kojeg su mešali sa Sevenom i Gruom, pa da obelodanimo, moj rodjeni brat, pod pseudonimom O.G. 187, koji, inače, pravi fanki matre, a koji za mene predstavlja velikog čoveka “iza zavese” sa bibliotekom funk i rep muzike u glavi. Inače, spot i tematika su vezani za moj doživljaj domaće rep scene i mislim da sam prikazala rep na, skoro, idiličan način, uz elemente koji čine hop: MC-ing, graffiti, DJ-ing, B-boy-ing. Tako da, keep on talkin’... MTV ga je prihvatio i meni je tu već uspeh i baš mi je drago. I da, naravno, daće Bog, biće još jako zanimljivih i tematičnih spotova.

14 MY PEOPLE

U emisiji Budjenje si prokomentarisala osvrt na Cviju (Rimovalo se i zato je u pesmi). U kojoj meri ti je smešno kada vidiš da diskusija o nekoj tvojoj rimi odlazi u totalnom pogrešnom pravcu? Nije mi ni malo smešno, jer, kao što su se i u pesmi hvatali za rime koje oni sami prilagode svom uvetu, kako oni to žele da čuju, tako i sad, od šume ne vide drvo, al’ ne zato što su slepi, već zato što nisu ni otvorili oči, pa su se bukvalno zakačili i za moju izjavu “rimovalo se”, što je usledilo komentarima “zato što se

hrvatske i regionalne hip hop i r’n’b scene. Cela ideja potiče od Nataše Vajagić, sedište u Zagrebu. U svakom slučaju, drago mi je da su me ugostili ove godine, i zaista treba videti i čuti sve te mlade žene koje se, neću reći bave, već koje uživaju i prave talentovanu harmoniju tamo gde, obično, stoji natpis “Idi kuvaj, ovo je muški deo posla”. Hahah, ovome se uvek nasmejem i to je velika i jako surova zabluda. P.S. Mogu i da kuvam i da repujem. Dok za muške važi da ne mogu 2 u 1. Ha! Kada se kaže “Best Female Rapper”, na koga prvo pomisliš i zašto?

rimuje, zato si stavila, o maj gad”. Da izuzmem inglish-debil-opasku “o maj gad”, ja ne znam da li bi i General Two u pesmi sa temom npr “Patike”, izrimovao “slon” i “tron”, tako da bi trebalo da je više nego jasno da moja pesma govori o poređenju stare hip hop škole i nove čiju je titulu, tada trenutno, poneo, dečko o kojem se najviše pričalo, Cvija. Tako da je najrealnije bilo izrimovati C-ya i Cvija. Šta je femme attack. Reci nešto više o tome. Femme attack okuplja i promoviše devojke koje se bave svim elementima hip hopa. Femme attack party je ženski hip hop / rnb party. Cilj party-ja je jednom godišnje široj publici predstaviti najzanimljivije devojke

Lil Kim. Zato što se ona najviše vrtela na MTVu 90-ih, pa mi je ona ostala najupečatljivija (smeh). Zašto? Zato što imamo sličnu harizmu, a samim tim i iznošenje lirike i karakterne dominantnosti na svojstven način. Upoređivali su me sa njom, naravno, u negativnom smislu, jer je to lakše: “vidi, ova kopira Lil Kim”, i ne ide mi u glavu kako ljudima ne pada na pamet (tj. na glupost) da u ovom svetu ziliona ljudi postoji, zamislite, bar 10.000 ljudi koji su slični jedni drugima...Dakle, Kim je izvodjač sa kojim se ja, lično, poistovećujem, a teško je pričati o ženskim reperima, a ne pomenuti i Eve, Left Eye, Da Brat, Salt N Pepa... Da li ti se možda do sada desilo da te neko prepozna na ulici ili nešto slično? He he... Pa, desilo mi se, ali mi ne priđu, nego mi posle na net-u prijave kako su me videli. U Zagrebu, npr, naročito devojke, nisu imale taj problem sa svojom ličnošću, prilazile su mi, citirale moje stihove i srce je bilo puno.


Ovo moram da pitam. Da li te muvaju reperi (poznati/nepoznati), sa kakvim fazonima prilaze ili te smatraju opasnom, pa ne smeju da ti priđu? Kao što napomenuh, neki zaista ne prilaze, pa mi na netu pišu svašta; jednostavno se gubi ta spontanost i iskrenost, iz nekog straha ili ponosa verovatno... Naravno da ih ima ali glupo je da razvučem o tome. Kakva će biti budućnost naše scene, dobra ili loša? S’ obzirom da će svi stari i pravi da izumru, u bukvalnom smislu reči, pretpostavljam da će se sve više graditi neki nju skul zvuk. I, pretpostavljam da će biti kvalitetnih, ali tripujem i da će se onaj, kako ja volim da se izrazim “šerpe-kante” zvuk, definitivno prigušiti što i nije tako dobro, ali i da ga bude u manjini, samo neka je kvalitet i svima super. Komercijala da ili ne? Dobra ili loša? Da. I ne može komercijala biti loša, osim u “Ekrem” slučajevima. Komercijala je komercijala - zvuk koji prihvata svako uvo, zvuk koji se širi, kojeg traže. Nema ničeg lošeg u tome.

taj preokret u komentarima, i da li ti je baš bio potreban jedan takav termin (ili ovaj sad) da zaista pokažeš ko je Ana The? Da, posle tog intervjua mi se javilo par njih sa izjavama “nisam imao pozitivno mišljenje o tebi, kontao sam te drugačije, ali posle Buđenja se to promenilo, podrška”, što sam ja i pomenula, čak, u intervjuu, da znam da me kontaju kao neku koja “hoda po oblacima”, i to iz istog razloga što su najviše pažnje ponele pesme u kojima se ja, kao,

eksponiram i dominiram, bez obzira što se pored takvih, na tjubu nalaze i moje vrlo prizemne i emotivne pesme na koje oni, opet, zatvaraju oči. To već, nije do mene. Pored toga, znaju ljudi privatno da mi šalju gomilu pitanja o tome šta privatno slušam, gde se krećem, šta je u planu itd... i stoga mislim da je vrlo korisno praviti intervjue, kako bi se ljudi informisali, naročito o nekome ko je tek na nekoj odskočnoj dasci i o kome ne znaju apsolutno ništa, pa kao što si naveo, sami prave sliku o tebi samo na osnovu pesama, i to onih koje su se najbolje “probile”. Nešto za kraj. Radite na sebi, puno, svakim danom, stičite iskustva, trudite se da budete pozitivni, naučite sebe da poštujete i volite, da bi mogli i druge da poštujete i volite. I, naravno, čitajte My People i slušajte Balkan HipHop radio i svaki radio koji prezentuje zvuk koji prija našem “rep” uhu. Veliki pozdrav! Razgovarao: DARKO GAVRIĆ

Savet devojkama koje žele ili tek počinju da se bave ovom muzikom? Be smart - don’t start. Ne, ozbiljno, ako vam ne dolazi iz srca, ako idete na tehniku ili zato što vam je neko rekao “probaj”, okrenite se i bavite se nečim od čega ćete, zaista, imati bolje koristi i više zadovoljstava. Pratio sam komentare, mnogo su pozitivniji nakon pomenute emisije Buđenje. Čini mi se da si tu prvi put zaista pokazala ko si ti jer do tada su te svi znali kao osobu sa traka i tako pravili svoju sliku o sebi. Kako ti komentarišeš

MY PEOPLE 15


16 MY PEOPLE


Piše: Ivan Ristić

M

uka mi je više 90-ih... Ne toliko više zbog samih godina i stanja i sranja u kojem smo bili, nego zbog konstantnog medijskog politizovanja svega. Činjenica je da se muzika koja se pravila 90-ih vraća u modu. Činjenica je da je to jedan veliki kič i šund, ali ne možemo reći da tamo nije bilo i kvalitetnih pesama. Ali je još poraznija činjenica da se nije pojavio nijedan pop izvođač koji će da zaseni izvođače koji su radili 90-ih. Šta je sve to bilo 90-ih a sada se (ne) vešto prećutkuje? Tih godina hip hop prvi put dolazi na TV kanale. Počev od Badvajzera koji su krajem 80-ih se pojavili u demo TV emisijama, pojedinih retkih pojavljivanja tadašnjih mladih repera, tek od polovine 90-ih rep se ozbiljnije probija na kanale, radio stanice i postaje veoma bitan pravac na tadašnjoj sceni. Da li postoji neka baba u Srbiji a da ne zna ko je Gru? Da li je bila i jedna ozbiljnija muzička emisija a da se na direktan ili indi-

rektan način nije pričalo o Sunshineu? Svi koji smo tada konzumirali taj pravac smo lako i dolazili do novosti na sceni, pa se davala puna pažnja rep izvođačima. Setimo se pored ovih pomenutih Who Is The Best, Rhytm Attack, Robin Hood, Monteniggers, 187, Belgrade Ghetto, Straight Jackin, Vudu Popaj, svi su imali otvorena vrata brojnih radio, TV stanica, spotove smo lako mogli naći i videti na TV-u. Da nije bilo tih 90-ih, da li bi došle plodonosne nultne godine gde domaći hop dolazi do pravog procvata? Krajem 90-ih se formira Beogradski Sindikat, u drugoj polovini 90-ih nastaje Bad Copy... Hoćemo i da načnemo priču o koncertima. Tokom 90-ih, dva puta napunjena Hala Sportova, SKC i Dom Omladine su bili mali da prime sve posetioce obične hip hop žurke. Demo nastupi su bili veoma posećeni. Sada se iznenadim kada idem na koncert koji bude rasprodat...

Evidentno je da se ne može porediti ono i ovo vreme. Možemo uzeti bilo koji muzički pravac (ponavljam muzički pravac), i prethodna dva pasusa se mogu upotrebiti i tu. Mnogo više se medijski pratila muzička scena 90-ih nego danas. Setimo se VJ sata koji je svakog dana bio posvećen drugom muzičkom žanru. Nije bilo televizije koja u svom dnevnom programu nije imala muzičku emisiju. Da li je to što danas imamo jako malo muzičkih emisija posledica 90-ih? Da li je to što danas mladi masovno slušaju muziku koja je nastala kada nisu rođeni posledica 90-ih ili kasnijih godina? Porazno je to što je Arena bila prepuna kada je bio koncert pod parolom „Devedesete“ a ne bi bila ni trecinu popunjena da se spoje grupe koje su popularnost stekle nakon 90ih. Hajdemo da u narednim brojevima diskutujemo o tome, da vidimo gde zaista leži problem.

MY PEOPLE 17


intervju

Krajem prošle godine ispala je stvar “Rep glave”, recimo da je to i prva traka gde si privukao pažnju kao solo izvodjač, sada je tu i solo EP “Šošimstorija”... Ti si prvi Bauk sa izbačenim projektom van grupe pa me zanima odakle taj iskorak? Tačno, još pre rep glava izašla je remiks verzija pesme “Cenim” (na instrumentalu od Blaq Poeta), ali pošto je nisam okacio na mom youtube kanalu, zato nije dobro ni propraćena, dakle rep glave je pesma koja je napravila moj prodor u solo vode. Što se tiče toga da sam prvi Baukovac sa izdatim albumom stvar je samo lične organizacije, mnogo mi je lakše da se solo organizujem, a i posle toliko godina želeo sam konačno da imam neko obeleženo izdanje. Što se tiče Kruksa i Shmaca nastavljamo priču sa baucima i nadam se da će se uskoro privesti i to kraju. Reci nam koju reč više o EPu - kakav zvuk i priča su našli mesto na Šošimstoriji? Ko je zadužen za matrice i produkciju, tu su takodje istripovani intro i autro sa isečcima iz sinhronizacija crtanih filmova, koliko je projekat radjen i tvoj lični doživljaj cele priče nakon izbacivanja? Što se tiče albuma, baš sam želeo da bude ovako kratak, čisto da bi video reakciju ljudi. Mogu samo na to da kažem da sam zadovoljan jer gledajuci komentare, raji se dopao rad i mislim da će uživati u njemu neko vreme. Bitove i produciranje je odradio Kruks osim za pesmu “Biti ili ne biti”, za koju je bit radio Shmac. Od gostiju tu su Kruks, Shmac, Bdat Dyutim, Dj Iron i Dj Faqir. Tematika i inspiracija na albumu je, da kažem, lične prirode - opisi iz svakodnevnog života i realnog okruženja

18 MY PEOPLE

preneti na trake, a muzika je takva kakvu i ja slušam... drugi tip, stil ili podvrstu repa ne bih mogao da radim, ovo je nešto što ja volim. Za intro i autro ... uh trebalo je odgledati sve te crtaće... ali nije bilo teško, to je period iz našeg detinjstva, ti crtaći sa starom sinhronizacijom i ja to nisam želeo da se zaboravi, a pošto sam ljubitelj istih odmah mi je sinula ideja da od njih napravim intro i outro. Što se buma tiče radio sam ga par meseci - 2,3 i tu je najviše vremena pojelo to što se nema uslova za snimanje, pa čekaš kad može studio, pa produciranje,mastering itd. Nekako smo navikli od Bauka na opuštene stvari pune humora, pozitivno sam se iznenadio kada sam čuo stvari “Kritika”, “Cenim”, “Biti ili ne biti”, “Prika” i “Za sebe” jer su u pitanju trake sa iskrenom pričom i ozbiljnom životnom tematikom, još zauzimaju veći deo EPa... definitivno imaš šta da kažeš, zanima me da li one mogu najaviti još solo rada i hoćeš li biti priklonjeniji tom tipu priče? Sa druge strane, širenjem tematike nekako si zaokružio i svoj lik u repu pa me zanima tvoj pogled na sve - šta dobija tvoja publika, na koji način treba da prihvati i generalno koje su poruke koje šalješ svojim repom? Tematika pesama Bauka je takva da je manje-više dosta ljudi voli. Moja solo priča je malo drugačija, kao što sam rekao u predhodnom pitanju, inspirisana je stvarima koje svakodnevno doživljavam, pa nekom to nije baš i zanimljivo toliko, više voli da čuje neku zajebanciju. Ipak “Kritika” koliko vidim je naišla na dobar odziv kod publike jer su ljudi prepoznali sebe u toj pesmi, svakome je više preko glave laži, manipulacije i praznih obećanja i svi su svesni toga ali kako kaže Duci


pravo vole da gledaju i slušaju svoje izvođače. Pa ne znam, publika treba da voli to što sluša, da ne lupetam bez veze sad, eto kad dođe da sluša svog izvodjača, da ga podrži do kraja i da ostane posle nastupa na žurci, a ne da odma ode kući. Kad smo kod publike, hoće li biti promocije Šošimstorije ili nekih skorih nastupa Bauk Squada? Planiram promociju, za to planiram i da spremim neke diskove, eventualno i spot, samo stvarno nemam trenutnu predstavu kad će to biti, vrlo moguće krajem septembra ili u oktobru. Za Bauke se nikad ne zna, često sam za naše nastupe saznavao od drugara na ulici tipa ono “e matori čujem nastupate sutra” i ja budem zgranut tom informacijom, eto tako to ide...

Shoshimstorija DL link: http://bit.ly/shoshim - postali smo apatični, ovaj narod se sistematski zaglupljuje i ubija u pojam. Ono što želim raji da prenesem kroz pesme - nema tu šta da ja pametujem nešto, jednostavno, snimio sam ono što mislim na matre kakve volim i to je to... publika nek uživa ako joj se sviđa. U “Rep glave” si nabrojao dosta ljudi sa scene čije su priče u neku ruku nespojive, jer na prvu deluje da je jedina stvar koja povezuje, na primer, Prti, Sindikat, Markonjera, Djusa i MAXa samo to što rade rep; ali tu je i zaključak sa kraja “iskrena je priča svaka od ovih ortaka neka netera i tebe da se dobra zika šljaka”. Moje pitanje je šta je za tebe ispravan rep? Da li je dovoljno da bude samo iskren ili je potrebno još nešto? Postoji li nešto što misliš da je nedozvoljeno rep glavama? “Rep glave” su pozdrav svim rep drugarima kao i postovanje za ono što su uradili i što još rade... što se mene lično tiče neki su malo razočarali, neki su oduševili, ali ja o tome ne rasprav-

ljam, sve u svemu moje mišljenje je da svako treba da radi ono što voli i u čemu se pronalazi a publika će to oceniti dali valja ili ne. I na ju tjubu imate sve vezano za rep dal je dobar ili loš, od pesama, spotova, pregleda, do postova i komentara raznih likova pa procenite sami šta valja a šta ne. Ako mene pitaš rep glavama nije dozvoljeno da budu iskompleksirani, to će ih prosto uništiti. Nadovezaću se na prethodno pitanje... svi nabrojani rade rep, pa, kakva onda treba biti jedna rep publika, čemu treba da bude priklonjena, šta treba da zna pre svega i koje stvari da ceni pošto se ipak dosta toga vrti oko poštovanja u repu? Koji je uopšte tvoj komentar na publiku kod nas? Beogradska publika je najpametnija i ona sve zna, ona je mnogo prošla i nju klinci vole, ona bi mogla da digne veliku frku. Što se tiče publike u svakom drugom gradu, kraju, mestu, rećiću samo svaka čast, uvek sjajna podrška izvođačima i oni za-

Skoro sam u bleji sa rep ekipom u priči na temu šta se sve očekuje od domaćih izdanja ponovo imao priliku da čujem spominjanje albuma Bauka. Ta priča je bila aktuelna i pre nekoliko godina. Sad imam priliku iz prve ruke da saznam... šta se uopšte dešavalo sve ovo vreme sa vašim albumom (albumima?), sprema li se, da li je gotov i može li se i kada očekivati? Album bauka je postao misterija, praktično utopija, hehe kad će biti to niko ne zna. Ostalo je da se dosnime još neke pesme, neke su gotove, treće treba da se miksuju i kad će to sve biti stvarno ne znam, nadam se što pre, vršiću pritisak na ostale članove grupe da privedemo tu priču kraju do kraja leta, eto nadam se. O tom albumu će biti reči kad dodje vreme, sad je još prerano govoriti o gostima i ostalim detaljima. Sprema li još neko od članova grupe neki projekat? Koliko sam upoznat mislim da ne, Kruks već izvesno vreme radi sa Timbetom i Philly P-jem na projektu Los Losos, a Shmac je zaljubljen pa nema čoek vremena hehehe Za kraj, poruka čitaocima? Koristite mozak, gledajte svoja posla i uživajte u životu i dobroj muzici! ŽIVELI! www.trablmejker.com

MY PEOPLE 19


BLACK IN SOUL POSLEDNJI SKAUT (1995.)

VARIOUS RAP ARTIST EPIC DOCUMENT (1996.)

Čudo kako retko ko navodi ovaj odličan album među prvima u Srbiji. Ovo je zvanično četvrto rep izdanje u Srbiji odmah iza Grua, Ile i Robin Hood-a. Album je izašao krajem 1995. godine u izdanju Jugodiska i sadrži 11 pesama. Balansira između tvrdog gangsta repa i nekog fanki parti zvuka. Sa albuma se posebno ističu trake Clap yo hands, tipična parti pesma za koju je snimljen i spot na žurci u stanu; B.E.L.G.R.A.D.E. koji govori o velikom “crnom” gradu što je zaista i bio tada; i naravno trake Bad Society i Rap Revolution. Zanimljivo je reći da je ovo jedan od retkih bendova koji je potpisao semplove za pesme. Black in Soul je ušetao u srca krajem 1995. i od tada se dosta stvari izdešavalo, što lepih, što ružnih. Što ljubavi, što mržnje. Ali jedna stvar uvek ostaje, da nas podseća na male stvari koje mnogo vrede, a to je ljubav prema repu. Black in Soul je grupa koja je svojim pesmama svakako ušla u središte mitologoje života devedesetih sjajno opisujući stanje na ulicama Beograda.

Prva rep kompilacija u Srbiji, iako piratska ostala je u pamćenju zbog par stvari. Mogla se kupiti na legendarnom štandu ispred SKC-a. Kompilaciju je napravio tada jedan mladi entuzaijsta Goran Drljača sa Vračara. Kompilacija sadrži 14 pesama i na njoj se pojavljuju grupe White Niggaz, Maddogz, Rebel Without A Pause, F.A.D., CB3, B.M.W., Full Moon i Mickey Dogg. Na ovoj kompilaciji se prvi put pojavila sada već legendarna grupa Full Moon sa pesmom Razmisli. Takodje, kompilacija će biti upamćena i zbog pesme Maddogza - Besni psi u kojem pljuju Tapire i ostale densere. A verovatno kompilacija će najviše upamćena zbog pesme White Niggaz - Its all about money koja je imala jedan od najboljih tekstova u Jugoslaviji: “Još jedan klošar na vrelom trotoaru sanjam da užickam nekom cigaru...Možda je i ćale imao pravo, upiši se u školu usijana glavo...”. Kompilaciju možete poslušati na jutjub kanalu:

20 MY PEOPLE

www.youtube.com/mctoxic88


MAJICE MY PEOPLE DOSTUPNO U SVIM BOJAMA I VELIČINAMA

PROMO CENA 700 DIN. SERIJA OGRANIČENA, REZERVIŠITE NA VREME! MY PEOPLE 21


intervju

DNK

22 MY PEOPLE


Duet DNK je oformljen 2001. godine, sastav čine Andreja Gorgievski (Andrej) i Vladimir Blazev (Pancho), obojica iz Skopja. Kako je došlo do ideje da se oformi grupa DNK? Sasvim slučajno. Nas je upoznala moja bivša devojka koja je išla u školi zajedno sa Andrejom. Tada je Andrej imao svoj bend, zvao se “TnT” i bili su jako popularni. I tako… niko nije forsirao ništa, ali eto sasvim slučajno smo stigli gde smo sad… Već za prvi singl, “Devojka za vezden” je urađen spot, ko vam je pomogao na samom početku vaše karijere i kako ste se odlučili za baš ovaj pravac muzike? Nama nikad niko ne pomaže. Mi smo sami sebi menadžeri. Pravac muzike obojica volimo, pa zato i radimo ovo što radimo… Godine 2003.-će ste izbacili prvi album “Pazi dete”, ubrzo posle toga i album “Kazano e se”. Možete li nešto više da nam kažete o tim albumima, kako su nastali, gde ste tražili inspiraciju i da li bi ste možda neki singl izdvojili? Pa, “Pazi dete” je izašlo 2003.-će i nije album, mogu reći da je EP. I taj album iskreno nije bio zapažen od strane novinara, jer je tada taj vid muzike bio tabu tema. Dok je “Kazano e se” izašao 09.06.2010. Na njemu smo radili dve godine, i stvarno je postigao veliki uspeh u Makedoniji. Ne mogu izdvojiti nijednu stvar, to ti je isto ko da pitaš majku koje dete više voli. Album se radio u našem studiju kod Vrčka i osim Radeta imamo stavari koje su nam radili Relja iz VIP, Marvel iz Zagreba i Bilbilov Robert. Dobitnici ste nagrada na “Makfestu” i na “Zlatna orbita na popularnosta”.

Koliko su vas te nagrade približile publici i kako su dalje uticale na vas rad?

i sa celog Balkana. Da li postoji neki izvođač ili nastup koji je na vas ostavio jak uticaj?

Jesmo dobili par nagrada. Dva puta na Mak festu, dva puta nagrada za popularnost od TV Orbita, al nikad nas to nije promenilo. Mi smo ljudi od krvi i mesa. Odrasli smo u siromašnim familijama, prizemljeni smo i sve što dobijamo daje nam samo dodatni motiv da radimo što više i bolje.

Jesmo sarađivali, i nećemo stati ovde. Radili smo sa VIP, Connect, grupama koje stvarno imaju uticaj na ovu scenu. Ali, ako pitaš koji mi je bio “dobar show”, izdvojiću ti sa Connectom na Ohridu u Antičkom Teatru.

U avgustu 2010.-te godine je izašao vaš album “Kazano e se”, na kom se nalazi 18 pesama. Da li se i koliko promenio vaš pogled na muziku i način izražavanja posle skoro 10. godina od nastajanja grupe? Kao što sam rekao, mi nismo konstantno bili aktuelni i aktivni na sceni. Ali, od kad smo uradili comeback pesmom “Taa Toa Go Krie” stvari su se znatno promenule. Naravno, muzika je evoluirala, ali najstrašnije je da su ljudi postali ljubomorni na naše uspehe i neverovatno je kako bi uradili sve samo da nas zajebu i sklone. Nama je to motiv više da radimo, jer imamo publiku i veliki broj fanova za koje postojimo. Rado učestvujete na humanitarnim događajima. Šta vas privlači da radite to, da kroz vašu muziku pomažete ostalim ljudima?

Koliko se po vama razlikuje hip-hop scena u Srbiji i Makedoniji? Dosta se razlikuje. U Srbiji je veće tržište, pa momci mogu raditi šta god žele. Imate odličnih artista, a imate i dosta pripadnika “new school” genercaije, poput Elitnih odreda, Cvije i nekih sličnih grupa, koje su instant. Ali, ako ih ljudi žele onda treba da produže. Meni se lično sviđaju VIP, Timbe & Ajs Nigrutin, Gru, BG Sindikat i još par… Moje mišljenje je da imate bolji jezik za rime takođe, naš makedonski je malo tvrđi i nemamo puno slengova. Za 24.-ti septembar je najavljen veliki koncert u Areni u Skopju, da li ćete njime proslaviti 10. godina uspešnog rada ili ipak najaviti povlačenje sa scene?

Ja ne poznajem čoveka koji ne bi pomogo nekome ako može. To je ljudski, i naravno kad pomogneš osećaš se odlično. Na žalost postoje ljudi koji koriste nečiju nesreću i bolest za sakupljanje love.

Mi ne slavimo ništa, samo radimo to što ljudi žele od nas, a povlačenje nam ne pada na pamet dok nas ljudi žele. Naravno, već radimo na našem drugom albumu, koji po planu treba da izađe sredinom 2012.te. Ovim koncertom ćemo zaokružiti dosadašnji rad i odužićemo se publici. Biće jebeno dobar show, sa puno gostiju i pozitivne energije...

Sarađivali ste sa mnogim poznatim izvođačima, kako iz Makedonije, tako

Razgovarala: JOVANA DADA PETKOVIĆ

MY PEOPLE 23


recenzije BLACK RING CREW NEMOJ NEKO DA JE PISN’O DL: http://bit.ly/blackringcrew Beogradska rep scena je jača za još jedan hood album. Momci sa Kara-

LUDI KONJ ŠARKLO PSIHOPATA DL: http://bit.ly/ludikonj Moram biti iskren, da nije bilo onako dobrog spota „Takni Me Takni“ verovatno nikada ne bih poslušao ovaj album. Mislim da moje mišljenje

24 MY PEOPLE

burme ujedinjeni u Black Ring Crew predstavljaju svoj prvi projekat pod imenom ‘’Nemoj da je neko pisn’o!’’ BRC čine Sever, Optimus, Arafat, Jićga, Vaske, Čoko Miš i Ziggy. Na 15 traka pored BRC-a prisutni su Mihilow iz TLV ekipe u pesmi ‘’Daj nam još’’, Jwlz u ‘’Mraku’’, Sick Touch u ‘’Repu radničkog naselja’’, novobeogradska grupacija VTO u pesmi ‘’Reci zbogom’’, Spectre u ‘’Ko ga vipra...’’ Marlon Brutal i Palica iz VTO u možda i najboljoj traci na albumu ‘’Brojke i činjenice’’, TLV u ‘’Moraš da veruješ’’ i Rasta u ‘’Ja ostajem ovde’’. Za instrumentale bili su zaduženi Ziggy, Mihilow, DJ BKO, Vanily i studio Štek, gde je sniman i miksan ceo projekat. BRC je album najavio spotom za prvi singl pod nazivom ‘’Bratstvo i jedinstvo’’. Video i pesma su naišli na odlične komentare, a veća prašina se podigla posle

izbacivanja drugog singla ‘’Brojke i činjenice’’ koji govori o nedavnim događajima u Srbiji. Pored pomenutih pesama, kvalitetom se izdvajaju i ‘’Rep radničkog naselja’’, ‘’Reci zbogom’’ i solo traka najmlađeg člana BRC-a, Arafata, pod nazivom ‘’Na tronu’’. Od gostiju, najbolji utisak je ostavio izvanredni Palica iz VTO-a, sigurno jedan od najboljih emsijeva na ovim prostorima. Što se tiče domaćina albuma, Sever, Arafat i Optimus dominiraju, Čoko Miš i Vaske su ih solidno ispratili, ali ništa više do toga. Iznenađenje je traka ‘’2 idiota’’ koja odudara od tvrdog, geto, nadiračkog koncepta albuma, ali predstavlja pravo osveženje i momentalno donosi osmeh na lice. Sve u svemu, dobar album, gosti su opravdali pozive, mada postoji utisak da je deo domaće ekipe mogao i bolje od ovoga. (S. Veselinović)

deli dobar deo čitalaca ove recenzije. Ludi Konj je uspeo da jednim spotom skrene pažnju na sebe i ne pamtim kada je neki novi izvođač na ovaj način došao do pune, nazovimo demo, afirmacije. Šta smo čuli na albumu „Šarklo Psihopata“? Pre svega ono što je dominantno je njegov vokal i način na koji prosto jede tekst. Dosta jak na trakama, dosta upečatljiv, lako pamtljiv vokal što je prvi preduslov za proboj. Sjajno izabrani semplovi, lepo upakovana produkcije i linije koje se lako pamte. Skoro pa u svakoj pesmi ima po neka linija koja će se citirati. E sad, tu nastaje i mali problem. Linije, flow, glas će se zapamtiti, spot će ostati upečatljiv, ali biće skoro nemoguće zapamtiti druge pesme nakon završetka istih. Nakon nekoliko slušanja, neprestanog ponavljanja i ponavljanja albuma, pored pesme „Takni Me Takni“ (koju sam

čuo pre slušanja albuma), nisam zapamtio ni jednu pesmu, jer sve su manje-više slične. Naravno, neko je verovatno izdvojio nekog svog favorita, negde su možda nekome linije jače pa će se te pesme kod svakog pojedinačno izdvojiti, ali nema pesama koje se same od sebe izdvajaju. Obzirom da je reč o novom izvođaču, trebalo je možda diskretno izdvojiti još jednu pesmu. Ovako je spot jedino oruđe kojim će se boldovati numere. Ludi Konj je albumom pokazao da može biti jedan od upečatljivijih MC-eva na sceni. „Šarklo Psihopata“ je izdanje koje zaista drži pažnju i interesantno je za slušanje uprkos manama koje se ne tiču toliko izdanja koliko nečega na šta izvođač treba da obrati pažnju. Ludi Konj ima i sredstvo a pokazao je i način kako će doći do slušalaca. Mislim da će se o njemu još dosta pisati i pričati (I. Ristić)


BLOKOVSKI PROTOTIP www.carskirez.com Blokovski je umetnik čije je ime vrlo poznato u rep krugovima. I nikako nije neko čiji album treba da se prespava. Zahvaljujući svojoj izdavačkoj kući Carski Rez i brojnim

kompilacijama, kolaboracijama, mikstejpovima koje je izbacio, sebe je afirmisao u jednog od veoma cenjenih MC-eva na sceni. Od prvog mikstejpa „Čekanje je Mučno“ najavljuje svoj album „Prototip“ koji je konačno ugledao svetlost dana i čije su numere našle put do ušiju. Krucijalno pitanje je u čemu je razlika između mikstejpa i albuma. Da se razumemo, pesma koja je prerasla i samog Blokovskog je „Rep Limunada“ i to će verovatno dugo biti smatrano za njegovo najbolje delo iako je kasnije snimio mnogo pesama koje tehnički, lirički, produkcijski su čak i bolje od nje. Referencu na tu pesmu možemo naći i na Prototipu. Najveća razlika koja se da čuti je konceptualna. Album sam po sebi je jedna završena i zaokružena priča, nešto što se moglo čuti i na ranijim njegovim izdanjima, ali je ovde zaista vođeno računa da se svaka pesma uklopi u koncept. Na „Prototipu“ ćete čuti

možda najreprezentativnije rime koje je Blokovski rekao, najbolje je otvorio i predstavio sebe, svoj moto, način razmišljanja, ujedno je i sve one koji nisu upoznati sa njegovim prethodnim radom, lagano uveo u celu svoju idejno-muzičku koncepciju i svima ponudio pitak i veoma slušljiv album. Svako od svojih afiniteta će favorizovati svoju pesmu, mom uvetu je najviše leglo „Biti Isti“, „Ja i Ja“ i „Glavni i Odgovorni“ (svaka povezanost sa potpisnikom je slučajna). „Prototip“ je album koji se dugo čeka, neko od šestog razreda osnovne, neko od prvog mikstejpa, a neko od zajedničkog albuma sa Supreme-om. Mislim da je svako od njih zadovoljan proizvodom. „Prototip“ nije album koji će postati najslušanije domaće izdanje, niti tako pretenduje, ali je nešto što se dugo i pažljivo sluša i što se zaista odvaja od ostatka scene u ovom trenutku. (I. Ristić)

MY PEOPLE 25


MAJKI P & RAJK RECEPT

SHOSHIM SHOSHIMSTORIJA EP

ZIPLOK & DŽERI NEMA SPAVANJA

DL: http://bit.ly/majkip-rajk

DL: http://bit.ly/shoshim

DL: http://bit.ly/nemaspavanja

Deo leskovačkog dvojca Edadikk poznat pod pseudonimom Majki P je poklonike pravog, tvrdog, masnog, komedi repa, obradovao kolabo albumom sa Rajkom, producentom koji je široj rep javnosti postao poznat EPjem sa Lejzi Repsom, kao i bitom za pesmu ‘’Jug’’ koju izvode Demonio i Furio Đunta. Album sadrži 17 traka, na kojima pored Majkija svoje liričko umeće pokazuju Desibe iz legendarne niške grupe Ding Dong, Furio Đunta, Kruks, Bki Batina, Naopak, Kue!, Shuckal, Shoshim, Cantwait uz skrečeve Dj Džedaja. Slušajući intro, postaje jasno o kakvom albumu je reč, albumu koji je dosledan pravom zvuku koji će prepoznati samo ‘’pravi džukci koji nisu na prodaju’’. Da je na jugu ‘’gramatika teška i ne mož se sobali’’ dokazuju domaćin i gost Desibe u pesmi koja slušaoca mora da natera na smeh do suza. Svoj izvanredan rajm skil Majki prezentuje u traci ‘’Gorila besna’’gomilom multisa i sjanim metaforama. Oda Pro Evolušn Sokeru je definitivno pesma koja ima potencijal da se nađe u patchu za Jelen Superligu, kako tematikom, tako i sjanim Rajkovim izborom sempla koji je svima dobro poznat. Majki je ovim projektom pokazao da na jug Srbije ima mnogo toga da ponudi srpskoj rep sceni, a Rajk da u eri plastičnih bitova sa het prskalicama i kojekakvim efektima i dalje ima bitmejkera koji ‘’mast pretvaraju u bitove’’. Možda i najbolji srpski album u 2011. (S. Veselinović)

Da li zbog lenjosti, prezauzetosti ili nečeg trećeg, „Shoshimstorija“ je prvo izdanje koje se vezuje za članove grupe Bauk Squad. Obzirom da je ovo prvo Shoshimovo izdanje, ujedno i prvo veće i konstantnije pojavljivanje (ne računajući Baukove trake), bilo je očekivano da će napraviti jedan reprezentativan album. Shoshimstorija je bukvalno ono što govori i naziv, lična Shoshimova priča gde je pokazao i koga voli koga ne, uveo nas je u svoju svakodnevicu koja nije striktno vezana za rime koje smo imali prilike da čujemo u pesmama Bauka. I napravio je zaista sjajan i lud „Intro“ i efikasan intro u svoje dalje radove. Iako dugo prisutan na sceni, Shoshim je manje zastupljen od matičnog trilinga na solo trakama. Zato je ovo jako bitno izdanje za njega gde nije imao ni malo lak zadatak. Uspeo je da napravi album koji će zadovoljiti kriterijume publike, napravio je sebi samo promociju, iskoristio je Bauke kao hajp podlogu, a svojom pričom na EP-u izbegao bilo koje poređenje sa dosadašnjim trakama. Drugim rečima, svako ko voli Bauke voleće i ovo izdanje, ali će ovaj EP biti veoma interesantan i onima koji baš i ne vole njihove rime. Jako skladna i prijatna celina za slušanje fina podloga koja nam ponovo nameće pitanje – dokle će Bauk Squad još biti demo, dokle će Krux i Šmek čekati da svoje stvari objave na ovaj ili neki drugi način? (I. Ristić)

Grupa Ziplok od svog osnivanja, pre par godina, čini okosnicu novosadske rep scene. Poštovaoce njihovog zvuka obradovali su kolabo projektom sa jednim od najvrelijih emsijeva u igri, voždovčaninom Džerijem. EP pod nazivom ‘’Nema spavanja’’ sadrži 5 traka, na kojima su pored članova Ziploka, Riste i Caboo-a i Džerija vokalno prisutni Bone i Đare, u pesmama ‘’Pravi ljudi’’ i ‘’Vožnja’’. Za bitove su bili zaduženi Feer, Chinchilla i Nemir, dok su završne obrade vokala radili Lud i Bad Boy Cvija. Tematika projekta već se može nazvati uobičajenom za emsijeve koji dolaze iz Novog Sada i Voždovca. Ulična, tvrda priča za koju je Rista još kao član prvobitnog sastava novosadske Unije postavio standarde, provlači se kroz sve tekstove. Utisak je da je Rista u potpunosti zasenio svoje kolege, što su delimično ublažili Džeri i Đare u svojim deonicama pesme ‘’Vožnja’’, posebno Džeri sjajnom igrom brojkama, do sada neviđenom na ovim prostorima. Opšta ocena je da je ovo sasvim solidan projekat, mada se možda očekivalo više s’obzirom na reputaciju koju Ziplok i Džeri imaju u rep krugovima. (S. Veselinović)

26 MY PEOPLE


MY PEOPLE 27


S

vako ima neke svoje male unutrašnje borbe koje traju čitav život. Kada prezirete tatine sinove, izbacivače po diskotekama, ili ne volite da jedete kupus, ili kada neko kaže “igrica” umesto “igra”. Sve vas to nervira i kroz život vas prati borba da promenite ili utičete na te stvari. Ta borba je tiha, totalno nebitna, ali vaša. Slušanje Watch the throne, najočekivanijeg albuma ove godine, podseća na takvu vrstu skrajnute, i pomalo pubertetske borbe i podstiče osećaj da neke stvari, u koje svi veruju, jednostavno nisu u redu. Ovo je na neki način glavna poruka ovog albuma koja ide mnogo dalje od raskalašnosti i luksuza koje su tu na prvi pogled. Kanye West je sve svoje pesme koje nisu hitovi po klubovima (čak i neke koje nesuđeno to jesu) potrošio na MBDTF, tako da na ovom albumu dela neiskorišćena energija iz tog perioda, koja uz pomoć odlične ekipe ko-producenata (RZA, Q-Tip,

28 MY PEOPLE

Swizz Beatz, The Neptunes…) i Jay-Zjevih klasičnih liričkih strelica donosi poznat, ali dovoljno svež zvuk. Neverovatna je činjenica da je ovo prvi album u poslednjih nekoliko godina čiji kompletan sadržaj nije procurio na internet pre njegovog zvaničnog objavljivanja, i to jeste za svaku pohvalu. Sve na ovom albumu izgleda skupo, od samog omota, koji više liči na fensi plošicu u kupatilu, do maksimalno nakićenih bitova koji odlično iskazuju veličinu i “tron” dvojca koji je stvorio ovaj projekat. Ako je Kanye pravio MBDTF u odelu, ovaj album je stvaran u havajskoj košulji i patikama. Da, Kanye, jer je ovo u velikoj meri njegov album, pošto je on sam usmeravao proces stvaranja albuma, i od EP-ja sa pet pesama došao do punog albuma, uprkos čestim svadjama i raspravama sa starijim bratom tokom snimanja. Album počinje melanholičnom, pomalo filozofskom No church in the

wild. Odličan refren, koji izvodi Frank Ocean iz OFWGKTA ekipe, pravi reference na Lil Waynov A milli: “What’s a God to a King?/What’s a God to a nonbeliever”. Još bolje zvuči Hov sa svojim rimama o krvi, vratima mauzoleja i drugim dogmatičnim motivima. Lift off, koji je treći singl sa albuma, će definitivno postati hit po klubovima. Prepoznatljiv himnični bit, upotpunjen vokalom Beyonce jednostavno ne može da omane. Što se dublje ide u album, iza bahanalija i slavljenja dobrih stvari u životu, izlazi na videlo srce albuma: Dva čoveka koji se bore sa onim što znači biti uspešan i veliki u zemlji koja ih još uvek kao repere (a ponegde i kao afroamerikance) gleda sa podozrenjem. Nije da nama, slušaocima, treba da bude žao što su oni toliko bogati, već jednostavno, svaka medalja ima dve strane i niko bolje u repu ne predstavlja tu drugu stranu od ovog dvojca (i možda Eminema u nekim delovima karijere). Tri pesme koje idu zaredom, Niggas


in Paris, Otis i Gotta have it se fino nadovezuju jedna na drugu, svaka sa različitim tipom bita. Otis donosi prelep sempl Otisa Redinga i dobru hemiju između dva repera koji se odlično dopunjuju. Malo podseća na kombinaciju Divac-Stojaković iz Sakramenta. Iskusni vuk, kome ne treba mnogo da pokaže zašto je tu i mlađi, energični, koji je već postigao mnogo, ali se nikada ne zadovoljava. Gotta have it neodoljivo podseća na Timbalandove rane radove. Zatim se odjednom tempo spušta, i počinje New day, bolno iskrena pesma u kojoj se dvojac obraća svojim nerođenim sinovima. Ova pesma ima veću težinu samim tim što sa Jay-Z-jem ne može da prođe neki intervju, a da se ne čuje pitanje kada će to dete sa Beyonce. A biološki sat polako otkucava: “Sorry junior, I already ruined ya / Cause you ain’t even alive, paparazzi pursuin’ ya” RZA odlično prenosi tugu i usamljenost preko bita. Who gon’ stop me sadrži sempl

odlične I can’t stop od Flux Paviilion, dubstep trake koja je za kratko vreme postala vrlo popularna. Ova pesma bi bila definitivno najblja na albumu da nije dve stvari: Prvo, Chiddy Bang su na svom mikstejpu već semplovali ovu pesmu, i to u svom izvornom obliku, bez dodavanja efekata, što zvuči mnogo bolje nego ovde, i drugo, na pola pesme nobjašnjivo nestaje sempl i ostaje ogoljen bit preko koga JayZ repuje. Šteta. Priča o onoj drugoj strani medalje najbolje dolazi do izražaja na Murder to excellence, gde upoređuju stopu ubistava u Čikagu sa brojem ubistava u Iraku. Pesma nije besna, niti optužujuća, već nastoji da prikaže dešavanja u urbanim zajednicama, i da razume zašto izgleda kao da nasilje nikada neće stati. Made in America je definitivno trebalo da bude na kraju albuma. Versovi kao životne priče odlično oslikavaju put ove dve, sada već legende u svetu hip hopa. S obzirom da se nadovezuje na pesmu Murder to excellence, ne govori o komercijalnom, već o ličnom

uspehu. Frank Ocean opet dominira refrenom, i čini se da je RnB nebo dobilo još jednu zvezdu. Why I love you sa Mr. Hudsonom spušta zavesu na celu priču, čini se dostojno, ali je opet tu utisak da bi prethodna pesma možda bolje zatvorila album. Malo je verovatno da bi ijednu od ovih pesama Kanye uvrstio na neki od svojih solo albuma. Ima tu dosta eksperimentisanja, dosta mešanja zvukova, ponekad preteranih deonica u bitovima, koje se neće dopasti svakom. Pogotovo ne pesme u kojima se na pola naprasno promeni bit. Ali opet, energija i međusobna hemija ovog dvojca je neosporna, kao i njihova sposobnost da i narativne deonice, i bombastične prijave, zvuče odlično. Kada se sve sabere, može se reći da je ovo osrednji album Kanyea Westa i jedan od boljih Jay-Z-jevih albuma u poslednje vreme. ZLATKO TODOROVIĆ www.proveramikrofona.com

MY PEOPLE 29


G

ame je u intervjuu za billboard.com priznao da je namerno tempirao datum izlaska albuma između Watch the throne i Tha Carter IV kako bi izazvao pometnju kod svojih rivala. Nije poznato kakvu je to tačno pometnju hteo da izazove, ali znamo da je posle tri godine, jedanaest pomeranja datuma izlaska i nebrojeno mikstejpova pred nama četvrti studijski album “spasioca” West coast repa. On možda nije tehnički najbolji MC, ali je jedan od najiskrenijih i najglasnijih, koji uvek lovi najbolje bitove što mu je i donelo veliku armiju fanova. Renomirana ekipa producenata je radila na pesmama sa albuma i definitivno nema nijednog lošeg bita. Cool & Dre, DJ Premier, Boi 1da, Pharell i mnogi drugi su se potrudili da ovaj album zvuči muzički odlično iako njegova dužina od sat i po i 17 pesama može i da zamori i da oda utisak previše razvučenog projekta. Album otvara The City, koja je već pobrala odlične kritike. Zatim sledi Drug Test sa Snoop Doggom i Dreom, za koju se publika nadala da će zvučati kao njihovi rani radovi, a ustvari je jedna od onih pesama koje će se stalno vrteti na radiju. Ta pesma pada u senku sledeće, Martians vs. Goblins gde Tyler, The Creator odnosi šou u svom stilu dok Gameu baš i ne leži ta tematika što ga ne

30 MY PEOPLE

sprečava da isproziva mnoge od Lebrona Džejmsa do Harija Potera. Tyler ovde baca jednu blago podlu rimu: “You got a better chance of getting a copy of Detox/Wolfgang we rock, crack rock/and that shit was expected like Jason whenever he name drops”, aludirajući na preterano pominjanje imena u Gameovim pesmama, zbog čega je on već dobijao negativne komentare. Na ovoj i sledećoj pesmi, Red Nation gostuje Lil Wayne. Čuti ga zaredom u dve pesme zvuči dosta čudno kada se album sluša u celini, kako za koga. Good girls gone bad donosi zanimljiv koncept dueta sa Drakeom, gde Game predstavlja dobro a Drake loše (iako to radi baš loše). Ricky je definitivno najbolja pesma na albumu. Bez gostiju, Game sam lamentira nad ubijenim momkom i poredi svoju sudbinu sa njegovom: referenca iz klasika Boyz in the hood, što će znati da cene svi koji su odgledali ovaj film. Kroz bit se provlače scene iz filma koje je maestralno ukomponovao DJ Khalil. Na pesmi The Good, The Bad, The Ugly Game neodoljivo podseća na Notorious B.I.G.a, što izmenjenim glasom, što pričom o ispitivanju u policijskoj stanici. Sledi blok pesama koje su tipične pesme za klubove, pune RnB ritmova i strofa. Pesme kao što su Speakers on blast, Hello, Pot of gold i All I know slobodno nisu morale da se nadju na albumu, već više liče na mikstejp materijal. Između njih

je solidna All the way gone gde gostuju Wale i (zaboravljeni) Mario. DJ Premier donosi klasičan boom bap zvuk na Born in the trap koji Game odlično nosi. Po skromnom mišljenju autora ovog teksta, najbitnija pesma na albumu je uvek ona poslednja, koja zatvara celu priču. Ovde to fino radi California Dream, priča o rođenju ćerke i radosti očinstva. Album definitivno ima previše gostiju. Od 17 pesama samo su četiri solo, što vodi do druge mane: Previše pesama. Jesu one slušljive i imaju odlične bitove, ali se Game lirički rasplinjava na previše strana, što postaje zamorno za praćenje tokom albuma. A i kvalitet gostujuih deonica nije baš na nekom velikom nivou osim u par slučajeva (Kendrick Lamar, Tyler The Creator). S druge strane, Game repuje iz srca i njegova iskrenost dominira na albumu, što mu je i donelo mu ovakav uspeh tokom karijere. Postoje reperi koji odlično znaju svoje kvalitete i nedostatke. Game je jedan od njih. Zna da nema neke „bolesne“ tekstove i zato gleda da ih upotpuni najboljim mogućim bitovima. Iako u budućnosti neće biti pamćen po nekim kompleksnim i dubokim rimama, ako nastavi da pravi ovakve albume smeši mu se jedna od boljih diskografija u hip hop svetu. ZLATKO TODOROVIĆ www.proveramikrofona.com


P

re par godna Lil Wayne je išao okolo i samoprozivao se najboljim živim reperom. Tada je i imao argumente za tako nešto: njegove rime su bile kompleksne, šarene i nadahnjujuće harizmatične. Slagao je fantastične metafore, imao odlične bitove i vodio je muzičku scenu u nekom novom pravcu. U ubrzanju digitalnog doba, bio je reper koji se kretao brzinom života. Sada, u 2011. izgleda da je Tunechi skinuo nogu sa gasa. I to ne baš u najboljem trenutku. Tha Carter IV, njegov deveti studijski album, dolazi posle zaokreta u karijeri, katastrofalnog eksperimenta pod nazivom Rebirth iz prošle godine i posle osmomesečnog služenja zatvorske kazne. Uprkos ovome, i pomeranju datuma izlaska, Lil Wayne je i dalje ostao gigant u svetu hip hopa i zabave, što dokazuju rasprodati koncerti, turneje, kao i činjenica da su sva tri singla sa ovog albuma u nekom trenutku bila u top 10 bilbordove liste. Wayne je i dalje u vrhu, koliko god ovaj album bio slab. Glavna mana ovog projekta je što deluje poznato, i to ne na onaj dobar način. Kao da su se ove pesme već vrtele danima po radiju, kao da se Weezy ulenjio i štancao materijal za mikstejpove. Mnoge pesme deluju kao da su urađene sa pola snage i ostaju u sivilu jednoličnosti tema – čak i sam Wayne deluje smoreno dok pokušava da baci još neku kvazi vickastu rimu u pokušaju o blantovima i devojkama.

dele isti bit, koji je definitvno najbolji na albumu. Koncept je zamišljen kao liričko izlaganje, u stilu Welcome to my hood Ako bi spojili Interlude (gde su Tech N9ne i Andre 3000) i Outro (gde su Bun B, odlični Busta Rhymes i Nas), dobili bismo jednu od najboljih pesama ove godine. Činjenica da su najbolje dve pesme na albumu one u kojima nema Lil Wayna dovoljno govori o njegovoj neangažovanosti. Ostala gostovanja su manje-više predvidljiva; Tu su T-Pain, Rick Ross i John Legend, kao i Drake i Jadakiss

na kontroverznoj pesmi Its Good, u kojoj Wayne (ne baš kvalitetno) baca strelice prema Jay Z-ju. Postoje neki trenuci gde Wayne bljesne i podseti na svoje sposobnosti. Nightmare of the bottoms vraća njegov sanjalački stil uz odličan sempl. President Carter neverovatno liči na pesmu Outstandingiz 2008. ( još jedna reciklaža) ali je lirički dosta dobra, iako ne odstupa od standardne tematike. Ceo album je jedno veliko okretanje u krug. Okretanje sličnih tema, sličnih bitova, koje smo ionako već čuli ranije. Ako je ovo trebalo da bude veliki povratnički album, neće poslužiti svrsi, bar za one koji Wayna prate duže vreme. Gro publike, dečurlija na internetu, će ionako slušati šta im se ponudi, tako da iz te perspektive, ovaj abum i može da postigne veliki komercijalni uspeh. Samo se nadamo da Lil Wayne neće ostati zarobljen u ovom mediokritetu. ZLATKO TODOROVIĆ www.proveramikrofona.com

Bitovi su pristojno odrađeni. Od manje-više standarde YMCMB ekipe, bez nekih većih imena, osim Cool & Drea, ali opet odaju utisak već viđenog. Neke pesme sa ovog albuma jednostavno previše liče na neke ranije Lil Waynove pesme. Megaman liči na kombinaciju pesamaRansom i Going in iz 2008. Priča o prijateljskoj zoni sa devojkom How to hate ima gotovo identičan pristup produkciji kao i Maybach Music 2 a 6 Foot 7 Foot, iako moćna, predstavlja ništa drugo nego A Milli na steroidima. Još jedna stvar na ovom albumu je krajnje čudna; to je Intro-Interlude-Outro trio pesama. Sve tri pesme

MY PEOPLE 31


intervju Ovaj čovek se slobodno može nazvati borcem protiv vetrenjača. Nekada davno je okupio ekipu koja je afirmaciju stekla kroz projekat Provera Mikrofona. Mnogo godina kasnije kreće sa organizovanjem žurki. I nakon preko 10 godina aktivnog učestvovanja na sceni, odlučuje da je red da i on izbaci album. Verovali ili ne, “Prvi Simptomi” je njegov debi solo album. I album koji se zaista pažljivo sluša i evo, još uvek promoviše i otkriva.

TRIP-R 32 MY PEOPLE


Skoro je izašao tvoj spot „Boli Glava“ što je ujedno i prvi video singl sa tvog albuma. Koliko ��������������������������� si zadovoljan prijemom albuma i spota? Veoma zadovoljan. Solo album jeste nešto što se dugo očekivalo od mene, ako se uzme u obzir da je CB4 izašao još 2004. godine, ali verujem da je malo ljudi očekivalo da će biti tako sklopljen, i aranžmanski i tekstualno. Reakcije su odlične, pogotovo zbog toga što se album više širi na koncertima i od uha do uha, nego od klasičnog marketinga. Prijem spota je za sad odličan, a TV premijera tek treba da usledi.

“Šta sam još propustio na albumu?” Prethodnica albumu je serijal žurki „Classick Hip Hop Sessions“ koje se i dalje redovno održavaju. Kako dolaziš do ideje da pokreneš to jer smo svi svedoci da su hip hop žurke postale raritet? Prost razlog je to što i sam u mesec dana retko mogu da imam priliku da odem na dobru rep žurku, a da ne bude isprepletana nekim prežvakanim hitovima ili autotjun rep mutantima. Te žurke su odgovor na moju potrebu za tim. Mnogo volim dobar rep, vrtim ga na žurkama preko 15 godina i do sad sam ga čuo toliko

Napravio si finu pauzu između izdavanja albuma i izbacivanja spota. Da li si osluškivao koja se pesma najbolje „primila“ pa tako uradio spot ili si od starta planirao da će „Boli Glava“ biti prvi singl? “Boli glava” se pojavila kao izbor negde u međuvremenu. Razlog što je spot toliko kasnije izašao u odnosu na plasman albuma je prosto taj što nisam imao mogućnosti da ga snimim. To se u proteklih par meseci promenilo zahvaljujući starom prijatelju Goranu Vujiću (SoulFood Vidz), pa smo čitav spot snimali, montirali i producirali sami. U tom pogledu “Boli glava” je odabrana kao stvar na kojoj smo testirali koliko smo sposobni da snimanje spota uradimo sami. Pesma je kratka, nije ona koju bi naveli među prvima kao favorit, ali sa druge strane skreće pažnju i na ostale stvari sa albuma koje su sličnog efekta na prvo slušanje. Spot smo uspeli da sklopimo tako da da malo drugačiju perspektivu na samu pesmu, možda malo neočekivanu. Kao rezultat toga nameće pitanje

laciju „Provera Mikrofona“? Sličnost između te dve akcije ipak postoji. Razlog za oba je isti – širenje hip hop kulture i svega što ona predstavlja na više načina. Jedan su plejeri, drugi je mikrofon, treći je produkcija, i audio i video. “Provera mikrofona” kao takva je odigrala, i dan danas igra, veliku ulogu u postavljanju rep scene nazad na noge nakon pauze krajem devedesetih. Napravila je presek najistaknutijih tada demo repera, i to iz 9 gradova Srbije. Takav tip izdanja se od tad nije pojavio, makar ne sa toliko imena koja su kasnije prerasla u najslušanije repere danasšnjice kod nas. Zašto je po tebi „Provera Mikrofona“ bitna za našu scenu?

da odlično znam koliko je nepregledna količina dobrog zvuka tamo negde, koji ljudi treba da čuju i otkriju kako ih ne bi zakopao plastičan diktat trendovskog zvuka. Velikom broju nas koji smo fanovi hip hopa baš to nedostaje, da neznamo svaku stvar koju čujemo, ali da ne možemo da se načudimo koliko dobrih novih stvari čujemo. Publika je vremenom shvatila šta ustvari pokušavam tim žurkamada postignem i redovno ih posećuje baš iz tog razloga. Na svakoj narednoj žurci je potpuno drugačija muzika, pa ne može da im dosadi. Da li ima sličnosti između Trip-R-a koji ide iz grada u grad i pravi hip hop žurke i Trip-R-a pre 10 godina koji je išao iz grada u grad sa rancem na leđima i skupljao izvođače za kompi-

Verujem da je “Provera mikrofona” bitna pre svega zbog ideje koju nosi, a to je želja da ono najbolje, a možda ne odmah poznato, dopre do publike. Uslovi su bili drugačiji tad kad se pojavila, internet kao medij nije bio toliko dostupan, ljudi su za nove izvođače saznavali preko radija i od uha do uha, žurke i koncerti su se primarno reklamirali plakatima i flajerima, a sami izvođači su više među sobom bili drugari nego što je to danas slučaj. Potrebna je jedna nova “Provera mikrofona” i radiće se na tome da se dogodi, zato što ima mnogo izvođača koji su se pojavili u međuvremenu, a među njima i nekoliko za koje ljudi apsolutno treba da čuju. Kažu da svako vreme ima svoje Feme. Kako ti danas izgleda odnos prema hopu, zastupljenost u medijima, publika, artisti u odnosu na period kada si počinjao? Čudno je upoređivati u odnosu na vreme kad sam počinjao, jer je ovo u odnosu na tad neka treća epoha u

MY PEOPLE 33


Srpskom hip hopu. Počeo sam 1994te i ono što znam je da su tad, simultano sa mojim razvojem kao MC-ja, počeli da izlaze domaći rep albumi i počela da se formira publika koja to sluša, ona koje ranije prosto nije bilo u toj količini. No, do kraja 90-ih je nastupilo zatišje u izdavanju albuma, verovatno zato što se publika zasitila toga da sluša gangsterske teme kojima je uzor bio na zapadnoj obali, pa se činilo da je sve čista kopija američkog repa. Druga ekspanzija, od 2000-te na ovamo je donela procvat MCinga u pravom smislu reči, različitih stilova i u izvođenju i u instrumentalima, a pre svega tematski mnogo raznovrsnije tekstove, više povezane sa našom realnošću. Rezultat toga je drastičan porast publike i nizovi koncerata i radio emisija širom zemlje i bilo je odlično vreme za hip hop. Poseta na koncertima je bila dobra, a reakcija publike odlična. Danas, nakon što je kod mladih internet verovatno vodeći medij, i nakon drugog zatišja rep scene, rep postaje moda pre nego stav. Moderno je pisati tekstove, snimati ih, kačiti jutjub da bi vam drugari lupili lajk na fejsu, da bi muvali devojčice i pravili se važni i opaki, tako da je ponuda pretrpana, a premalo pravog kvaliteta. Publika je zatvorena u začaran krug njih par koje sluša i podržava, odziv na kon-

34 MY PEOPLE

certima je manji, reakcija slabija, osim ako im drugari nisu na bini ili ako nisu par imena za koja znaju, a većina onog što se na keca sluša su više fore i smicalice nego dobro ispričani tekstovi. Sreća je pa se u proteklih godinu ipo dana i na tom polju nešto menja, ima dobre repčine, ali se teško probija iz zato što nisu svi multifunkcionalni uređaji pa da i pišu, i snimaju, i rade muziku, i rade marketing, i sve što ide u opisu posla muzičke indrustrije. A mediji kao mediji, večina je zainteresovana za ono što je trenutno, šokantno i potrošno, a retko kad za istinski kvalitetno, retko se pruža šansa onima koji se bore za svoje mesto pod muzičkim suncem kvalitetom, a ne trendom. Muzika je tehnički istisnuta iz TV programa. Ne računajući neofolk mutantne emisije Pinka, ne postoji ni jedna ozbiljna muzička emisija na televiziji koja studiozno i zanimljivo pokriva dešavanja na muzičkoj sceni, ne samo vezanim za hip hop, već i druge pravce. Jedine svetle tačke iz ugla hip hopa su Buđenje, rep emisija koju rade Nišlije i jedina koja ide na Tvu, a koju odlično rade, i Concrete Jungle koja je još uvek internet emisija, ali podjednako dobra.

lni spotovi i projekti gde ćeš takođe učestvovati. Da li je to istina i o čemu se zapravo radi?

Ne znam da li smemo da pričamo o ovome, ali postoje neki internaciona-

Razgovarao: IVAN RISTIĆ

Uskoro će se pojaviti spot za jednu Švajcarsko-Srpsku kolaboraciju za pesmu “Krug mržnje (Le cirque de la haine)” koja je snimana 2010-te godine kao gostovanje na albumu “CN’K – L’enfant des Balkans” plasiramnom pre par meseci i očekuje se da će premijera biti oktobra 2011. Što se tiče drugih projekata na kojima radim više volim da dela govore nego obećanja i pretpostavke. Mnogo toga se sprema, a publika će o tome saznati kad bude došlo vreme. Koji grad najbolje prihvata hip hop zvuk? Gde su najbolje žurke? Mislim da ne postoji matematika po tom pitanju. Dobra atmosfera većim delom zavisi od izvođača, i MC-eva i DJ-eva i njihove harizme, sluha i umeća, a na kraju i od percepcije publike. Po definiciji najbolje žurke su one na kojima se dobro provedeš, a ljudi znaju da se dobro provedu širom zemlje ako umeš da ih animiraš. Nadam se da sam dobar u tome, ali krajnji sud je na publici.


MY PEOPLE 35


tema broja

• Jedan domaći hip-hop mit • Piše: Predrag DJ Ape Vukčević Tekst izvorno objavljen na sajtu Radivizija u martu 2007.

T

okom letnjih meseci 1998. godine, svako ko je u Beogradu bio iole zainteresovan za ploče elektronske plesne muzike iz perioda od sredine 70-ih do početka 90-ih prošlog veka, mogao je da za malu svotu novca ulepša sebi dan. Gomile 12-inčnih singlova su čekale kupce u nabreklim kartonskim kutijama i plastičnim gajbama rasutim po trotoaru ispred trafike na uglu ulica Srpskih vladara i Kralja Milutina. Jedna ploča – pet dinara. Kao ni danas, ni tada se nije moglo mnogo kupiti za taj novac. Prodavac očigledno nije bio svestan da u toj hrpi plastike ima i komada koji se u inostranstvu prodaju po drastično višim cenama. Pored izuzetno povoljne cene, podsticaj više za kupce je bilo i neobično radno vreme. Ne jednom mi se desilo da, pored još nekoliko zanesenjaka, ronim po tom nepreglednom neistraženom moru čak i do ponoći. A moglo se tu naći

36 MY PEOPLE

mnogo toga vrednog. Upravo na tom mestu sam postao ponosni vlasnik nekoliko esencijalnih singlova čuvenog njujorškog disco DJa i producenta Larryja Levana, zatim singla Havin’ Fun boogie-disco projekta Cotton Candy iz 1981. godine (inače prvog izdanja kultne hip-hop etikete Tommy Boy, čija je tržišna cena u tom trenutku bila oko 40$), pa singla Frantic Situation Afrike Bambaate i SoulSonic Force (klasične B-Boy electro funk ploče, sa soundtracka filma Beat Street – na tržištu vredne 1520$) i još sijaset dragulja. Pošto prodavac nije imao dovoljno mesta u trafici, celokupna kolekcija nije bila stalno izložena već je ponudu, kako bi se jedna kutija prodala, dopunjavao kutijom svežih stvari. Taj njegov sistem obnavljanja ponude združen s mojim ushićenjem celokupnim fenomenom “retkih i jef-

tinih ploča” – ushićenjem koje nisam mogao da ne podelim sa prijateljem, takođe kolekcionarom hip-hop vinila – koštali su me singla Take A Rest dvojca GangStarr. Moj prijatelj je, jednostavno, bio u pravo vreme kod trafike. No, iako toga nisam bio svestan dok mi se hvalio svojim plenom, ipak nije bilo razloga da tugujem. Naime, pored gomile ploča koje su već oplemenile moju kolekciju, pravo otkriće će tek uslediti. Bio je početak avgusta, prijatna noć. Kao i prethodnih nedelja, meseci, čini mi se da sam za par minuta stigao od Donjeg Dorćola do Slavije. (Zaboravih da naglasim - nekada sam i više puta u toku jednog dana obilazio svoj “raj vinila”) Posle nepunih dvadeset minuta pretraživanja, pronašao sam jednu ploču sa zanimljivim omotom. Na jednoj strani omota dominirala je realistično nacrtana šaka koja


je scratchovala ploču. Iznad šake je velikim crvenim slovima na sredini omota bilo napisano THE MASTER SCRATCH BAND, a u oblačiću u gornjem desnom uglu “including Break War & break version Do What You Wanna Do + more rap, break & scratch”. Na drugoj strani omota, prvo što je upadalo u oči je bio crtež tri B-Boya nacrtan u stilu Keitha Haringa. Nazivi pesama su govorili da je zaista reč o B-Boy ploči (Break War, Computer Break). Uzbuđenje je raslo. Kada sam na istoj strani ugledao tekst ispod fotografije trojice mladića koji su držali jednu ploču sa tagom na sredini, stigao sam na vrh rollercoastera. Tekst je glasio: “The Master Scratch Band su Zoran Vračević, Zoran Jevtić i Milutin Stoisiljević”! Iznenađenjima tu nije bio kraj - otkrio sam da je ploču izdao Jugoton, a da je godina izdanja 1984! S nevericom sam iznova iščitavao sve što se moglo pročitati sa omota. Pored informacija o mašinama koje su bile korišćene u izradi albuma – za to vreme izuzetno moćnim (Roland TR808, Linn Drum, Commodore 64...) – nije bilo ničega što bi me moglo na licu mesta uveriti u istinitost čuda u najavi. Saznao sam da je ime tog, kako je bilo napisano na omotu, “mini-albuma”, zapravo EP-ja sa 5 numera – Degout. Među gostima na albumu sam prepoznao ime Dubravke Marković koje sam se, iako sam bio klinac kada je bila na vrhuncu svoje televizijske karijere, sećao kao uspešne TV voditeljke. Još samo jedno ime sa omota mi je bilo poznato i to iz televizijskih emisija o srpskoj estradi – Neša Japanac, basista. Zaključio sam u magnovenju – “Ovo je, izgleda, prvi beogradski, srpski, jugoslovenski hip-hop album!“ Svih pet dinara se u sekundi našlo u ruci prodavca, a ja sam, čini mi se, u istom trenutku već bio sa pločom negde kod Beograđanke. Iako sam ploču pošteno platio, verovatno sam izgledao kao lopov u paničnom begu.

setu na kojoj su se nalazila oba demo albuma Budweisera (benda čije su pesme, po predanju, prvi zabeleženi zvučni izraz hip-hop kulture u Srbiji), biće prevaziđen ovim “nadvigom”. U letu preko Terazija i Vasine pa niz Kralja Petra, držeći dušu u svakom trenutku na par koraka iza sebe, imao sam još toliko misli, asocijacija, želja, da bi zapis svega toga brojem simbola sigurno nadilazio i onaj čuveni Džojsov o dablinskom 16. junu 1904. Stigavši kući, naišao sam na problem. Tih dana se moj muzički stub sa gramofonom nalazio u dnevnoj sobi na koju se nadovezuje spavaća soba mojih roditelja koji su već spavali dubokim snom. Ali, poznavanje principa gramofonske reprodukcije zvuka je u kratkom roku rešilo frustraciju! Stavio sam ploču na gramofon, uključio stub, isključio zvučnike, spustio iglu na ploču i približio uho, koliko sam najviše mogao, samoj ručici i igli gramofona. Preko drhtaja igle slušao sam zapis (kada bih to uspeo sa bilo kojim digitalnim formatom?), a on je već nakon nekoliko desetina sekundi rekao svoje. TO JE BILO TO! Prepoznao sam moćne zvuke klasičnih ritam mašina iz tog vremena a, što je

najvažnije, i cele kompozicije su bile uradjene na nivou najboljih numera B-Boy electro funka/breakbeata iz prve polovine 80-ih! Prva asocijacija koja mi se javila nakon preslušavanja prve tri numere je bila legendarna stvar Herbieja Hancocka – Rock it iz, takođe, 1984. godine. Istovremeno sam shvatio da ono što u tom trenutku slušam nikako ne zaostaje ni idejno ni u izvedbi za pomenutom numerom koju i najveći hip-hop DJi današnjice ističu kao evergreen hip-hop produkcije. Na prvoj numeri – Break War – koliko sam mogao da čujem, Dubravka Marković je glumila radio/TV voditeljku koja izveštava da su “ulice zakrčene gramofonima i kasetofonima”; na trećoj numeri - M.S.B. - slušao sam MC-ja po imenu Dudu Vudu (ime sa omota), kako na engleskom jeziku u jednostavnom old school flowu iskazuje ljubav i poštovanje za breakdance i produkciju Master Scratch Banda. Imao sam u rukama hip-hop album iz 1984. godine, album benda iz Beograda, i još na ploči! Sve to je bilo i više nego dovoljno da ostanem usredsređen na zvuk, a ukočen nad gramofonskom iglom do ranog jutra. “Break war started iznova i iznova...

Hitajući kući da uz pomoć gramofona razrešim sve nedoumice koje su već polako postajale slatko iščekivanje nečeg značajnog, razmišljao sam o posledicama otkrića tog komada plastike ako bi se moje pretpostavke o njegovom sadržaju obistinile. Pre svega, moj “podvig” iz prethodne, 1997. godine, kada sam na Buvljoj pijaci na Novom Beogradu kupio ka-

MY PEOPLE 37


Narednih dana sam ređe odlazio da pregledam ploče koje su pristizale na, u tom trenutku već moje omiljeno mesto za izlazak, a dosta vremena provodio kod kuće slušajući M.S.B. (po par sati dnevno u kući je tokom leta mnogo vremena). Sledeće nedelje su me već opsedala pitanja. Bilo je opštijih: “Gde su ljudi koji su napravili ovu ploču? Da li mogu da ih pronađem i saznam od njih nešto više o domaćoj hip-hop kulturi iz tog vremena? U stvari, da li je zaista 1984. hip-hop kultura stigla ovde ili je ploča proizvod srećnog sticaja okolnosti? Da li su članovi M.S.B.a u

to vreme, jednostavno, slušali strane ploče i imali dovoljno opreme, volje i znanja da naprave u Beogradu nešto slično?” – a i posebnih: “Otkud to da je u numeri Computer Break basssynth linija ista kao i u house hitu Lil’ Louisa iz 1988. – French Kiss?” Navedena pitanja začeta otkrićem jedne (ne)obične ploče su već posle nekoliko dana života sa njom postala nepodnošljiva. Naterala su me na neke meni nesvakidašnje postupke. Kopanje po kutijama sa pločama zamenio sam kopanjem po telefonskom imeniku Beograda u Glavnoj pošti. Tražio sam brojeve telefona članova

M.S.B.a. Pronašavši samo pretplatnike pod imenom Zoran Jevtić – njih desetak – trebalo mi je par sati da skupim hrabrost i pozovem prvog sa spiska. To stoga što sam verovao da će u vremenu sveopšte podozrivosti, naročito podozrivosti u kontakte sa nepoznatim ljudima, oni koje budem pozvao telefonom, ma koliko uljudan moj nastup bio, bez sumnje pomisliti da imam nekakve zadnje namere. Ipak, želja da saznam šta stoji iza tih tridesetak minuta muzike je bila jača od mogućeg odbijanja ljudi da komuniciraju sa mnom ili čak psovki, pretnji... Posle par sati, kada sam uspeo da na svakom od brojeva dobijem nekog ko mi je rekao ponešto o svom “Zoranu Jevtiću”, završivši to, za divno čudo, bez ijedne neprijatnosti, shvatio sam da istraživanje nije urodilo plodom. Osim što sam od jedne starije gospođe, za koju se ispostavilo da živi u mom kraju, saznao da je njen suprug – znate mu ime, da ne ponavljam! – nekada davno svirao harmoniku, možda čak i snimio nešto, niko od ljudi koje sam kontaktirao nije se nikada profesionalno bavio muzikom. Digao sam ruke od potrage jer zaista nije bilo načina da saznam o albumu ništa više od onoga što sam već, čini mi se, napamet naučio sa omota. Što se tiče same ploče, odnosno muzike koju je čuvala – činio sam sve da zaživi novim životom. Upravo te 1998. godine počinje da u Beogradu nastaje (ili da se budi po nekim interpretacijama) hip-hop kultura u svom “4 elementa” obliku. Iako sam u to vreme bio na prvom mestu jungle/ d’n’b DJ, često sam puštao muziku i na B-Boy battleovima koji su u to vreme ponovo postajali popularni. Break War Master Scratch Banda je uvek bila stvar kojom sam započinjao set. Dosta ljudi me je, nakon što bi čuli uvod Dubravke Marković na velikom ozvučenju, s nevericom pitalo da li je u pitanju domaća ploča. Svima sam spremno saopštavao sve informacije o ploči koje sam imao. Neki su to vrlo brzo zaboravljali, drugima je to opet, kao i meni, značilo da mi koji smo hiphop u Beogradu imamo nagoveštaj jedne davne, “naše” scene kojom možemo da se ponosimo.

38 MY PEOPLE


“ Gde su ljudi koji su napravili ovu ploču? Da

li mogu da ih pronađem i saznam od njih nešto više o domaćoj hip-hop kulturi iz tog vremena? Još lepih sećanja vezujem za numeru Break War. Tom numerom smo, naime, moj prijatelj Milan Kliska – isti onaj koji mi je “pokupio” GangStarr ispred nosa – i ja započeli back2back set za B-Boy jam 21. marta 1999. u KSTu, tri dana pred bombardovanje, na zabavi koja je inače poznata kao “žurka na kojoj je nastao Beogradski Sindikat”. Te noći je sve u KSTu bilo hip-hop. Četiri ili pet mikrofona na držačima su, postavljeni na bini u liniji i osvetljeni običnom crvenom spot lampom, zazivali asocijacije na scene old school zabave u klubu Dixie u South Bronxu, upravo onako kako su te scene zabeležene u filmu Wild Style. Ipak, za mene je najjače iskustvo te noći bio osećaj da se događa nešto veoma važno za hip-hop u Beogradu i da postoji ploča iz nekog davnog vremena kojom, u trenutku rađanja nove scene, možemo uspostaviti barem nekakvu virtuelnu tradiciju hip-hop kulture na našem podneblju. Dana 16. februara 2001. godine, DJ Prema i Đorđe FBI Alavanja, organizovali su u Domu Omladine i prvo zvanično takmičenje nove BBoy scene na nivou SR Jugoslavije. Kao DJ podrška manifestacije, pozvani smo DJ Munja, Mixmaster Bole (tadašnji Gruov DJ) i ja. DJ Prema je, u međuvremenu, uz pomoć poznanika uspeo da okupi nekolicinu ljudi koji su tokom prve polovine 80ih đuskali break na ulicama Beograda. Među njima četvoricom-petoricom jedini čovek koga sam poznavao je bio Žabac, rapper benda Robin Hood. U pauzi pred finalni battle su svi oni, iako neki čak više od petnaest godina van podijuma, a većina već u svojim tridesetim, u desetak minuta maestralno izveli pokrete i trikove koji su beogradske ulice sredinom 80-ih činili ravnopravnim sa ulicama Njujorka, Pariza, Londona, Berlina... Kasnije sam, u razgovoru sa nekima od njih, saznao da je breakdance bio široko prihvaćen 80-ih u Beogradu.

Prisećali su se imena ljudi koji su igrali, krajeva iz kojih su bili i, slušajući ih, nisam mogao da se otmem utisku o snazi hip-hop kulture da ujedini grupu ljudi pružajući istovremeno svakome pojedinačno mogućnost za ličnu afirmaciju kroz zabavu. Te večeri se desila još jedna stvar u vezi sa mojim upoznavanjem sudbine albuma M.S.B.a. DJ Munja, koji je i sam bio B-Boy 80-ih, otkrio mi je da i on takođe poseduje primerak albuma Degout. Rekao mi je da je čak Break War uvrstio u svoj mix pod nazivom Sound Of The Culture – mix koji se pojavio kao jedna od numera na kompilaciji srpskog rapa Black za 21. vek iz 1998. godine. Iz razgovora sa Munjom sam shvatio da nisam usamljen u oduševljenju albumom Degout. Međutim, iako je sve što sam saznao te večeri ponovo probudilo moju znatiželju i motivisalo me za istraživanje fenomena M.S.B.a i nastanka naše (prve?) hip-hop scene, još uvek nije bilo načina da dođem do novih saznanja u vezi sa M.S.B.om i njihovim radom. Do 2004. godine i trenutka kada sam zvanično prestao da se bavim puštanjem ploča, nisam uspeo mnogo toga novog da saznam o The Master Scratch Bandu i domaćoj hip-hop kulturi tokom prve polovine 80-ih. U jednom od mnogobrojnih gostovanja u emisiji Groovebox Radio Pančeva, upoznao sam jednog od novinara Radio Pančeva i od njega saznao novu informaciju. Čovek mi je rekao da se seća albuma Master Scratch Banda kao i toga da je numera Break War bila jedno vreme na prvom mestu Diskomera. Takođe mi je otkrio da je Dudu Vudu, rapper sa pesme M.S.B, bio član beogradske grupe Du Du A. Tokom 2005. godine sam konačno precizno utvrdio jednu stvar. Saznao sam da je ime jednog od trojice članova M.S.B.a – čoveka za koga

sam 1999. godine načuo da je u Londonu i da se bavi muzičkom produkcijom – Zoran Vračević. Gledajući jednu od TV emisija u kojoj je bilo reči o albumu remixa pesama Svetlane Cece Ražnatović koji nosi naziv London Mix, saznao sam da je upravo “...naš producent Zoran Vračević, koji već dugo živi i radi u Londonu...”, producirao taj album. U trenutku sam se setio da mi je njegovo ime poznato kao ime jednog od članova M.S.B.a. Nekoliko dana kasnije mi je i moj prijatelj DJ Jazzmate, naš najpredaniji cratedigger, prema informacijama koje je dobio od Željka Kerlete – producenta, DJa i vlasnika londonske jazz etikete Cosmic Sounds, potvrdio da je to upravo taj Zoran Vračević – nekadašnji član M.S.B.a. *** Iščitavajući Wikipediu došao sam do stranice Serbian Hip Hop. Prvo što sam primetio je bio nedostatak informacije o Master Scratch Bandu. Brzo sam ispravio tu „istorijsku nepravdu“, a zatim se zapitao zašto nijednom u poslednjih godinu dana, od kada znam da je Zoran Vračević i dalje u muzičkom poslu, nisam pokušao da potražim na Internetu informacije o tom čoveku? Još uvek u neverici da posle toliko vremena sve može da ispadne krajnje jednostavno, preko Googlea sam već na prvoj stranici rezultata pretrage pronašao gospodina Vračevića na forumu websitea koji se bavi audio produkcijom - www. rumski.com. Otišao sam na forum, registrovao se i poslao gospodinu Vračeviću privatnu poruku u kojoj sam mu ukratko izložio svoje iskustvo u vezi sa pločom njegovog benda i predložio mu da uradimo intervju. Sledećeg dana sam dobio odgovor da je više nego raspoložen za to, tako da sam, nadam se, sada na pragu rešavanja bar nekih „istorijskih“ nedoumica. Hajde da zajedno vidimo šta se tu dešavalo...

MY PEOPLE 39


intervju

Zoran Vračević The Master Scratch Band Prvo želim da Vam odam veliko poštovanje i da Vam se najlepše zahvalim za bezrezervni pristanak na intervju. Za početak, da li biste mogli, molim Vas, da hronološki izložite spisak izdanja i projekte u kojima ste učestvovali od početka karijere pa do danas? Hvala, lepo je da se neko setio da prekopa po prošlosti! Ja radove delim u dve faze: prva, dok sam bio u Beogradu (do 1986) i druga, London od 1986. Ja sam posle mnogo godina sviranja po raznim bendovima kao bubnjar, rešio da prodam akustične bubnjeve i kupim ritam mašinu! Znao sam Zorana Jevtića (u daljem tekstu Jevta – prim. aut.) iz škole, a i stanovao je na drugom kraju moje ulice! Zajedno smo pozajmili par sintija i počeli da eksperimentišemo. Vrlo brzo smo nakamarali puno opreme i samo su Laza Ristovski i Vlada Ribel imali više od nas. Usledila su gostovanja i programiranja na velikom broju albuma. Tada

40 MY PEOPLE

sam kupio i elektronski bubanj Simmons, prvi u Jugoslaviji, i stalno smo bili po studijima. Radili smo sa Bajagom, Bebi Dol, Masimom Savićem, Laboratorijom Zvuka, U Škripcu, Kornelijem Kovačom, Askama, Pilotima, Slađanom Milošević, Goranom Vejvodom, Sašom Habićem, itd, itd. Od naših izdanja smo uradili singl kao Data – Ne zovi to ljubavlju za Jugoton (mešavina Depeche Mode i Yazoo, sa pevačem Goranom Marinkovićem), Šizike – U zemlji čuda (album za PGP RTB) i na kraju The Master Scratch Band – Degout za Jugoton. U Londonu sam prvi singl objavio 1994. – ZORAN – Hooked On You za Logic Records/BMG (Logic je bila izdavačka kuća grupe SNAP!). Posle su krenuli remiksi, njih 150 i još nekoliko mojih projekata (Zanzibar, Kut’N’Paste, EQ). Od poznatih artista koje sam remiksovao, tu su bili: Kylie Minogue, Jamelia, Bob Marley, Donna Summer, Gloria Estefan, M People, PYT, Artful Dodger, Melanie Blatt from All Saints, Sugarbabes, Narcotic Thrust, Romina Johnson, Bond, Aar-

on Soul, Nate James, Las Ketchup (7 miliona prodatih ploča!), Kristine W, Doobie Brothers, Nio, Raghav, Nil i puno manje poznatih DJa i club actova. Kako je nastao The Master Scratch Band? Kako ste se zainteresovali za hip-hop electro breakbeat 1984. godine, u vreme kada je ta muzika bila novost u celom svetu? Pošto smo otkrili novi zvuk koji nam je bio jako blizak, rešili smo da uradimo nešto. Ja sam u to vreme često putovao u London i imali smo brdo ploča sa breakdance muzikom. Onda je Herbie Hancock uradio Rock It i to je bio prelomni momenat! Miša (Milutin Stoisiljević – prim. aut.) je u to vreme imao piratsku radio stanicu na vrhu Banovog Brda i puštao disko, pravio je razne elektronske naprave u svojoj šupi i radio kao snimatelj kod Enca Lesića u studiju Druga Maca. On je bio zadužen za scratching/editing i snimanje. Krug se zatvorio... Electro nam je bio srodan zbog instru-


Da li ste imali u to vreme bilo kakav kontakt sa ljudima iz inostranstva koji su se bavili hip-hopom? Ako jeste, da li ste imali povratne informacije i utiske o Degoutu? Nismo... Imali smo puno posla programirajući za druge i nismo uopšte pomišljali da to šaljemo nekome preko. Već posle godinu i po nakon izdavanja smo otišli za London. Zašto ste album nazvali Degout? Da li je šaka na naslovnoj strani nacrtana tako da izgleda kao da je obložena voskom ili je nešto drugo u pitanju? Koja je ideja omota? menata koje smo koristili. Tada nije bilo mnogo izbora kao danas i bilo je vrlo malo tih instrumenata kod nas. Elektronski faktor je bio presudan. U to vreme slušali smo dosta i britanski electro pop (Yazoo, Depeche Mode, Human League) ali kad je Rock It izašao, to je bilo to!!! Kako ste se informisali o potrebnoj opremi i kako ste je nabavljali? Roland TR808 ritam mašina je bila glavno oružje, zajedno sa Linn Drum ritam mašinom (koju je Malcolm McLaren koristio). Dobijao sam puno časopisa iz Engleske, a i putovao svaka tri meseca, tako da smo bili stalno u toku. Da li je postojala breakdance scena u Beogradu, Srbiji, Jugoslaviji 1984. godine i koliko je bila razvijena? Koliki je uspeh postigao Degout EP (broj prodatih primeraka, mesta na top listama, recenzije)? Koliko znam nije postojala nikakva scena. Mi smo odneli dva projekta u Jugoton u Zagreb da im ponudimo. Prvi su bile Šizike, a drugi Master Scratch Band. Šizike su imale ceo album gotov, a MSB samo par demo snimaka. Na naše zaprepašćenje, Jugoton nije uzeo Šizike, nego se odlučio za MSB! Dobili smo avans i pare za snimanje (!?), plaćali su nam hotel i avionske karte kadgod je trebalo da idemo tamo! Pravi tiraž nikad nismo saznali, ali verujem da je oko 5.000 (to je uglavnom bio standardni tiraž za malotiražne projekte). Uradili smo tri video spota, bili broj 1 na Diskomeru Studija B i na još par lista. Najviše sam se oduševio kada je Džuboks ra-

dio nagradnu igru u okviru koje smo delili primerke naše ploče kao nagradu i dobitnici su bili iz svih republika naše stare Jugoslavije. Bilo mi je nezamislivo da je neko u Hrvatskoj ili Makedoniji čuo za nas! Da li je u to vreme u Jugoslaviji bilo još ljudi koji su se bavili produkcijom electro breakbeata ili drugim elementima hip hop kulture – mcingom, djingom, crtanjem graffitija? Možete li mi reći nešto više o Dudu Vuduu i grupi Du Du A? Electro breakbeata, ne. Du Du A su isto bili „cutting edge“ band. Radili su neki reggae pomešan sa funkom, puno pevanja na engleskom i rapa! U tom krugu se kretala i Bebi Dol i ona nas je upoznala sa Dudu Vuduom. Usledilo je njegovo gostovanje na nekolicini naših projekata. Rapovao je i na legendarnoj pesmi Radiation koju smo uradili sa Bebi. Vudu je vrlo dobro pričao engleski i zvučao je vrlo uverljivo kao rapper. Nažalost pre nekoliko godina sam saznao da je preminuo. Šteta.

Pa na jednoj pesmi smo semplovali podrigivanje (!) (Computer Break – prim. aut.) i sve ženske su se grozile toga, otuda i naziv! Šaka na omotu nije nacrtana, već je prava šaka (moja) zamočena u vrući vosak! Bilo je bolno! Fotografiju je uradila Goranka Matić. Hteli smo samo da skrenemo pažnju na sebe i projekat! Numera Computer Break sa Degout EPja sadrži synth-bass liniju koja zvuči isto kao i linija iz planetarnog hita elektronske plesne muzike – French Kiss čikaškog house producenta Lil’ Louisa, iz 1987. godine – urađene, dakle, tri godine nakon Vaše numere. Da li je u pitanju „preset“ sa neke od sprava koje ste koristili u stvaranju Degouta, a koji je možda upotrebio i Lil’ Louis, ili je reč o sampleu iskorišćenom bez rešenih pravnih obaveza? Pa mislim da nije baš ista linija, možda je zvuk sličan. Mi smo tad koristili Pro One sintisajzer za basove koji nije imao presete.

MY PEOPLE 41


To sam dobio da uradim na „spec“ (ako im se ne sviđa – nema para!). Na svu sreću Gloriji i njenom mužu se svidelo. Single je stigao na No.2 Billboard Dance Liste, a onda su počeli da se javljaju drugi labeli. Usledio je mali članak u Billboard magazinu, pa zatim remiks za Donnu Summer (Billboard Dance No.1) i M People (Billboard Dance No.4) i Kristine W (Billboard Dance No.1). Da li ste naučili neke nove stvari kada ste se probili do viših nivoa muzičke industrije – mislim, pre svega, na neka pravila u vezi sa izradom komercijalne muzike?

Studio Druga Maca u kojem ste uradili album mi je poznat kao studio u kojem je nastalo i kultno izdanje Paket aranžman četiri godine pre Degouta. Da li je slučajnost to što su oba izdanja nastala na istom mestu ili se to možda desilo zato što je Druga Maca bio jedini muzički studio u Beogradu u kojem se mogla producirati „avangardna“ muzika?

ju firmu koja pravi neke elektronske spravice koje su se našle i u francuskom Space Shuttleu!!! Jevta se u Londonu bavi grafičkim dizajnom i web dizajnom. Malo je radio sa muzikom i par puta su nam se ukrstili putevi. Sad sarađujemo na animiranom projektu.

Druga Maca je u to vreme bio jedan od boljih studija u Beogradu. Vlasnik Enco Lesić nas je gotivio puno zbog našeg entuzijazma za tehniku i puštao nas je da provodimo puno vremena u studiju. Pošto je Miša već radio tu i bio upoznat sa tehnikom, to je bio logičan izbor. Jedan od bitnih faktora (sem tehnike) je po mom mišljenju bila lokacija – sam centar grada! 100 metara od Šumatovca, 200 metara od PGPa, 300 metara od televizija na drugu stranu itd... a i Aca Pekar je bio blizu! Koliko smo pojeli vrućeg peciva kod njega u ranim jutarnjim časovima – samo on zna!

Koliko se sećam, ne. Jedva smo skrpili i ove...

Da li ste u kontaktu sa Vašim saradnicima iz M.S.B.a – Zoranom Jevtićem i Milutinom Stoisiljevićem? Da li su se i oni bavili muzikom nakon rada u M.S.B.u i, ako jesu, da li se sećate u okviru kojih projekata, tj. na kojim izdanjima su učestvovali? Milutina (Mišu) sam „pronašao“ pre godinu dana. Bili smo izgubili kontakt. On se nije posle bavio muzikom – posle kraćeg staža po studijima se bacio na elektroniku i danas ima svo-

42 MY PEOPLE

Da li je možda bilo još kompozicija M.S.B.-a koje nisu ušle na Degout?

Voleo bih da znam zašto ste odlučili da se preselite u London i kako ste u Engleskoj nastavili karijeru? Pa, imali smo neke snimke koje smo (naivno) hteli da ponudimo tamo. Naravno, svi su nas odbili, jer to još uvek nije bilo dovoljno dobro! Inače ni ja ni Jevta nismo planirali da ostanemo ovde. U Beogradu smo sa našom muzikom dostigli neki plafon – nije bila muzika za široke mase. Bili smo nebrojeno puta na radiju, televiziji, po novinama. Gostovali na mnogim albumima kao programeri i to je bilo to! Mislili smo da je tad bio red da „osvojimo“ Englesku... nažalost, završili smo po restoranima perući sudove! Kako ste dobili priliku da radite zvanične remixe za planetarno popularne soliste i bendove? Iako sam uradio 5-6 remiksa pre toga, prelomni momenat je bio remiks za come-back singl Glorije Estefan – Dont Let This Moment End, Epic USA.

Što kažu: bottom line – koliko to može da se proda? Sve se svodi na broj prodatih primeraka. Pa čak i mali underground labeli. Šta smatrate najvažnijim postignućima u svojoj muzičkoj karijeri? To što sam uspeo da opstanem ovde (u Londonu) ovoliko dugo radeći muziku! Da li možda poznajete neke muzičke producente iz Srbije koji su uspešni i priznati u svom poslu u inostranstvu? Da li ste poznavali tragično preminulog Mitra Subotića Subu koji je ostvario, između ostalog, veoma veliki uticaj na savremenu brazilsku muziku? Da li ste možda čuli za mladog producenta i kompozitora iz Srbije - Ognjana Miloševića, kojeg je žiri sastavljen od uglednih ljudi iz sveta filma (Walter Salles, Mike Figgis, Antonio Pinto,...), proglasio pobednikom takmičenja za mlade filmske kompozitore održanom u okviru Berlinalea 2005.? Nisam upoznao nijednog našeg producenta u Londonu. Sa Subom se nisam upoznao. Moj drug Željko Kerleta mi je skrenuo pažnju na njega još davno... a ni za Ognjana nisam čuo. Drago mi je da neko ima toliki potencijal, baš bih voleo da ga upoznam. Koje su kompozicije, od onih koje ste remixovali ili producirali, za Vas bile najinspirativnije? Ko Vas je, od muzičara sa kojima ste sarađivali ili sarađujete, najviše impresionirao?


Pa kod remiksovanja skoro nikad ne vidim nikoga od artista. Kurir donese trake/fileove i posle ih pokupi kad je sve gotovo. Ponekad dođe neko iz izdavačke kuće da proveri da li je sve u redu (ako je neki važniji projekat) i to je to. Par puta sam se oduševio kad sam čuo da neko dobro peva na nekim miksevima... Da li pored elektronske plesne muzike – housea i progressive housea kojima se uglavnom bavite – producirate i druge vrste muzike? Sem dance muzike, najbolje se snalazim u pop produkciji. Imam za svaki stil drugi pseudonim i niko ne zna da je to jedan isti čovek! Koje savremene producente smatrate najvećim inovatorima u poslu, nezavisno od muzičkog žanra? Proveo sam dosta vremena u studijima Stock Aitken & Watermana i mislim da to što su oni uradili nije lako premašiti! Takođe, na totalno suprotnoj strani tu su Neptunes na prim-

er, i puno drugih urbanih producenata koji su po mom mišljenju danas najinventivniji! Da li postoji mogućnost da se vratite hip hop produkciji ili da možda uradite remix neke od numera sa Degouta? Pa već dve godine radim na hip-hop projektu koji je polako prerastao u animiranu seriju. Projekat je još uvek u pre-produkciji, iako ima već zainteresovanih pet velikih izdavača. Malo je komercijalniji i up-tempo hip-hop. Nije daleko od Black Eyed Peas/De La Soul i sl... Biće više ljudi uključeno u muzičku stranu. Za sada je sve tekstove i rap uradio mladi engleski rapper Jahaziel. Sada radi i svoj hrišćanski hip-hop album, a gostovao je na nekolicini singlova – Daniel Bedingfield, Raghav,… (Lemar, Craig David, Monica, Kirk Franklin – prim. aut.). Naslovnu špicu sam uradio sa drugim kompozitorom/rapperom, Lee Bennettom, koji je svojevremeno imao deal u Americi sa Motown Records, a u Engleskoj je pisao pesme

za MN8, Jameliju, Sonique, itd… Biće i ženskih talenata, rappera i kompozitora. Jevta pomaže malo na grafičkoj strani i biće zadužen za interaktivni web site kad ga postavimo, a ja nadgledam ceo vizuelni koncept i produciram svu muziku. Ogroman je poduhvat (i skup), ali polako se približavamo kraju prve faze. A za remikse... ne znam. Nemamo ništa od originalnih fileova/zvukova. Morali bismo sve otpočetka da radimo, a to je već novi projekat! Hvala Vam još jednom na predusretljivosti i želim Vam puno sreće u daljoj karijeri! Više o zvuku sličnom muzici koju su M.S.B. producirali, a oko koje je u Velikoj Britaniji nastala čitava scena koja čini nedostajuću kariku u analizi razvoja engleskog clubbinga sa Northern soul i disco scene na house muziku i žanrove bazirane na breakbeatovima, možete naći na stranici Grega Wilsona, jednog od vodećih engleskih DJa početkom ‘80ih.

MY PEOPLE 43


intervju

TONI

ZEN 44 MY PEOPLE


Kako si ušao u svet hip hopa?

stvaranje.

U 1993. tata mi je kupio prvi CD uopšte, imao sam 10 godina, na njemu je pisalo “Masters of rap” I od tog momenta, do dan danas nisam prestao da slušam tu muziku i da pratim hip hop kulturu. Jednostavno sam se pronašao u tom moken groove-u i flow-u na MC-ju, mislim da je hip hop pronašao mene, a ne ja njega

2009. godine je izašao album Vo moj stil, za koji mnogi smatraju da je napravio bum u Makedoniji.

Da li si imao uzore na samom početku,i ko ti je najviše pomogao pored DJ-a K-105 sa kojim si bio u grupi?

Vo moj stil, više je bio ozbiljan projekat, tad se stvorila moja produkcijska kuća ‘’SIMPLICITY’’ i rešio sam da se zrelo i ozbiljno predstavim u javnosti kao hip hop artist. Na albumu se našlo i nekoliko hitova propraćeni spotom, koji su bili, i još uvek su aktuelni, ‘’Spušti se dole’’ , ‘’Skandal’’, ‘’Okey’’ , ‘’Vo moj stil’’ , ‘’Jas sum hip hop’’.

-Počeo sam sa starom školom, a rastao sam I najviše sam naučio od zlatnih godina hip hopa ( 1994 1999 golden era of hip hop ). U Makedoniji, najkvalitetniji su bili ‘’Čista okolina’’ ; ‘’ Most wanted ‘’ I ‘’SAF’’ , to su ustvari pioniri repa u nasoj zemlji. U drugoj polovini devedesetih godina imao sam demo gupu iz kraja, koja se zvala 105 (ime moje zgrade) I snimali smo amaterske demo snimke, ali sa mnogo ljubavi I emocija ka hip hop-u, bio sam samo dete, koje je imalo želju da postane košarkaš I reper, ali sam ostao dosledan samo muzici.

2011. godine je izašao album Toni Zen e Superzen, koji je dokazao da nisi prolazna stvar, već ime od kojeg jednog dana može nastati čitav brend, što si ti već započeo butikom hip hop odeće.

Bio si član i grupe Urbana dimenzija, zašto ste se razišli i šta je ostalo iza vas?

Sa kim sarađuješ, ko ti radi muziku, za koju muzičku kuću izdaješ albume?

-Urbanu dimenziju je sastavljena 2003 godine, zajedno sa jos jednim MC-jem, koji više nije aktivan I sa DJ Cvare, koji je jos uvek profesionalni DJ I jos uvek radi sa mnom. Sve dok ja postojim, postojaće I Urbana dimenzija. 2005 godine, izdali smo prvi album ‘’Stihovna agenda’’ I posle tog albuma, počeo sam da radim kao solo umetnik, pod imenom Toni Zen. 2005 godine je izašao album Stihovna agenda,a 2007 Slušaj. Šta možeš da nam kažeš o tim albumima? Bilo je odlično iskustvo dok sam radio izdao ova dva albuma, u to vreme, prioritet mi je postalo DJ-stvo, ali sam imao želju da stvaram i prezentujem moju muziku i tekstove, pa sam zato snimao albume i rešio sam da se postepeno odvojim od puštanja muzike i da se skoncentrišem na

Na albumu ima jedna pesma koja se zove ‘’Brand’’, tako da ništa nije slučajno, verujem u sebe i u moj rad i mislim da sam uspešan u tome što radim, Toni Zen nije stvoren da bude prolazna stvar, Superzen je stvoren da predvodi novu generaciiju ka uspehu sa savremenim načinom života.

Izdajem za sopstvenu izdavačku kuću ‘’Simplicity’’ koja postoji već 3 godine.

intervjuišete režisera Kire, ja imam samo malu ulogu na kraju filma. Kako reaguješ na komentare publike da Slatkaristika ne bi bio to što jeste da nije bilo tebe? Ja sam ga samo spojio sa ozbiljnom produkcijom i pokazao sam mu da može mnogo da uspe, zato što je publika bila gladna za iskrene, drske i inteligentne repere iz kraja, kao što je Slatkar. Mi međusobno pomažemo jedni drugima, međutim, nisam ja napravio Slatkara koji je danas, sami smo zaduženi za to što nam se dešava, nema potrebe uopšte da reagujem na bilo kakve komentare, zato što sam dovoljno zero i znam kako stoje stvari. Kako je doslo do saradnje sa Strukom? -Struuu je vrh, odličan karakter i profesionalni radnik, kao i ja, imamo mnogo zajedničkih stvari. Nismo se slučajno spojili, ustvari, spojila nas je muzika i želja da sarađujemo. ‘’Samo toči’’ je samo jedan mali uvod u našu saradnju. Da li planirate spot za pesmu Samo toči? Stalno pričamo na tu temu kad se vidimo, pa verujem da će se jedan dan snimati spot, samo treba što pre, dok je još sveža tema.

Ko je zadužen za tvoj stil oblačenja? Gde vidiš sebe za pet godina? Ja sam zaslužan za moj stil, ne dozvoljavam da mi se neko drugi meša oko kreiranja imidža, zato sam i otvorio butik za hip hop odeću.

U studiju sa kancelarijom, plazma TVom I PlayStation 3, a možda i 4 do tad

Uskoro izlaze 3 nova spota,za koje pesme i gde su snimana?

Koji je tvoj stav što se tiče devojaka koje se bave rep muzikom, uopšteno hip hop kulturom i da li bi nekoga izdvojio?

Do kraja godine treba da izađu tačnije 4 spota, prvi je ‘’Govor tela’’, pa ‘’Tri’’ posle ‘’Moeto maalo’’ I duet sa Next Time ‘’Rap&Roll’’. Pesma Skokaj je najava filma Maxim,koja je tvoja uloga u njemu? Gde je sniman i ko je sve sarađivao sa tobom na tom projektu?

Kao što sam rekao predhodno. Ja sam rastao u zlatnoj eri i najviše utiska su mi ostavili ‘’Bahamadia’’, ‘’Heather B’’, ‘’ Queen Latifah’’, ‘’ Lauryn Hill’’, u svakom slučaju, podržavam sve devojke koje slede i vole hip hop kulturu. Razgovarala: JOVANA DADA PETKOVIĆ

Za više informacija ćete trebati da

MY PEOPLE 45


U

1995. desile su se neke bitne stvari za hip-hop kulturu: Wu Tang je ubedljivo zavladao svetom Raekwonovim, GZA-inim i ODB-evim prvencima, Cypress je izdao neprevazidjeni Temples of Boom, Mobb je nastavio da predstavlja Queensbridge sa Infamous, Big L je konačno izdao debi, Goodie Mob su izdali Soul Food, psi sa zapada su izbacili Dog Food. Proteći će još malo vremena do momenta kada će lice i naličje rep muzike skoro potpuno biti izmenjeno. Za to vreme u Evropi bukti “ultras” navijačka kultura, casual garderoba skupih dizajnera, ekstazi je superiorno vladao od Londona do Ibice, svako je posetio barem 3 rejva, a rat u bivšoj Jugoslaviji je pod okriljem Medjunarodne Zajednice počeo da se gasi. Jedna od najvećih faca tadašnjeg beogradskog podzemlja, Mihajlo Divac, ubijen je te godine. Dakle, svet je bio malo manji nego danas i zbog toga se čini - luđi. Te godine na prestižni filmski festival u Kanu (na francuskoj Azurnoj obali) stiže gradska drama do tad skoro

46 MY PEOPLE

nepoznatog Matjua Kasovica, Film se zvao Mržnja (La Haine) i bavio se jednim radnim danom u pariskom getu Chanteloup-les-Vignes, time pokušavajući da dočara haotičnu situaciju koja vlada po blokovima pariskih predgrađa dominantno naseljenim radničkim porodicama i afričkim emigrantima. Hip-hop.

nemoći u odnosu na represivni sistem države, priča o ortačkoj solidarnosti. Takođe je jedan simpatično naivan filozofski traktat o večnim pitanjima: biti strpljiv ili brz, biti nasilan ili miran, odustati ili uvek vući napred. No, čini se da je centralno pitanje kako prevazići teške društvene uslove: nasiljem ili bez njega,

La Haine je “preveo” hip-hop kultruru američkog geta u evropske uslove. Da, i preko Atlantika smo imali brutalnu policiju, raširenu nezaposlenost, kriminalitet u porastu, uživanje opijata, džabalebarenje, nezadovoljstvo, ručno naoružanje, fanki bitove i pre svega - želju da te uslove života ostavimo za sobom. A imali smo i neke stvari koje oni nisu imali tamo, ljubav prema Air max modelu Najkica i prema Sergio Tacchini logou, nešto što nam je donela casual kultura.

Sam naziv filma je deo krilatice “La haine attire la haine!” - mržnja rađa mržnju. “Nasilje rađa nasilje”, poenta je jasna još od Gandija i Martin Luter Kinga, do reči Huberta koji je najmanje sklon tome da rešenje svog problema i društvenog statusa traži u nasilnoj akciji. Na više načina, Kasovic je bio inspirisan kultnim Spike Lee-jevim Do The Right Thing (1989), još jednim temeljnim filmom hip-hop generacije. I tamo je goruće pitanje bilo šta da se radi u situaciji kada ispred sebe imate goruća i teška pitanja represije države, koja je to “prava stvar” za uraditi. Čini se da se Vins, Hubert i Said imaju vrlo različite stavove po ovom pitanju, ali oni ne uspevaju da se iskristališu u filmu. Ne samo zato što je njihov dan prepun prepreka

To je priča o tri ortaka različitih nacija, Jevreju, Afrikancu i Arapinu koji u metropoli kakav je Pariz pokušavaju da skontaju na koga se odnosi bilbord “Monde est a vous” (Svet je vaš), priča o moći koju ti daje pištolj, priča o


koje treba savladati, već i u onim momentima kada bleje, kada zabadaju – stvar je prekomplikovana da se dođe do nekog saglasja, šta uraditi? Mrzeti, praštati, upucati policajca, ostati ravnodušan, organizovati se itd. Film je inspirisan realnim događajem gde je 18-godišnji mladić zaista upucan od strane francuske policije tokom mnogobrojnih pobuna. Francuska predgrađa, puna ljudi sklonjenih van očiju javnosti i prepuštenih sebi, evropski su pandan američkim “inner city” sredinama. Ona su na meti francuske rasističke policije već 25 godina, otkad su počele prve gradske pobune nezadovoljne omladine iz predgrađa koja više nije mogla da istrpi činjenicu da je jedini dokaz postojanja države u predgrađu – policijska prismotra. U ovim uslovima, izopštena geta Pariza, Marseja, Liona, Strazbura, Tuluza itd. daju imena koja su u Srbiji oduvek bila poštovana – Supreme NTM, MC Solaar, Assassin, IAM, Ministère AMER itd. Treba li pomenuti da je najčuveniji francuski DJ napravio proboj upravo

kroz ovaj film i čuvenu scenu scratch rutine na prozoru zgrade u bloku? Njegovo ime je Anouar Hajoui, on je Marokanac koji je rođen u predgrađu Pariza, a mi ga znamo pod imenom Cut Killer. Iako prvi evropski film “hip hop generacije” koji se dotakao savremenih gradskih tema, La Haine je film koji komotno može da uđe u klasičan kanon hip-hop filmova kao što su Warriors, Do The Right Thing, Menace II Society, Juice itd. Kasovic, kao režiser sa evropskom pozadinom, dosta verno i predano predstavlja tu praznu, pomalo ispranu svakodnevnicu krajevskog života i nekako pedantnije zalazi u glave svojih junaka koje je “kraj uzeo pod svoje”. Za nas, ovaj film može biti značajan jer sasvim dobro može spojiti sredinu ’90-ih u Parizu i Beogradu, posebno kroz lik Vinsa (Vincent Cassel) koji je

mnogim dizelašima i klincima na ulici sve do dan danas ostao jako bitan lik u njihovom shvatanju i oblikovanju kulture. Kao nervozan, nakurčen, labilan lik koji uvek forsira u svojoj Sergio trenerci i kožnoj jakni – on svrhu svog života vidi u kačenju sa policijom i tom toliko željenim momentom da konačno skine nekog policajca i dokaže svoju poentu. Značaj i ljubav koju Beograd ima za lik Vinsa iz filma La Haine najbolje se možda vidi na tetovaži Shwarza, gde je čuven kadar ispred ogledala stavljen preko hrama Sv. Save. Bez ikakve sumnje, ovo je film koji svakom iskrenom ljubitelju rep muzike i ulične kulture uopšte treba da bude lektira koja se prelazi jednom godišnje minimum, a scena u kojoj Hubert sedi ispred grafita „L’avenir c’est nous“ („Budućnost je naša“) je zalog za budućnost naše generacije. Da li ćemo uspeti da unovčimo taj zalog, ostaje da se vidi. DARKO DELIĆ www.dizelgorivo.blogspot.com

MY PEOPLE 47


MILAN B. POPOVIĆ NA KORI INTEGRALNOG HLEBA I OLOVCI Moj jako dobar prijatelj i ujedno saradnik magazina My People Milan B Popović nastavlja svoju poetsku borbu protiv vetrenjača. Ispred nas se nalazi njegova četvrta zbirka poezije „Na Kori Integralnog Hleba i Olovci“. Bez obzira što je reč o našem saradniku, poezija je uvek nešto na šta se treba obratiti pažnja. Posebno ako je ona tematski i strukturno slična hip hop lirici. Simpatije ljubitelja hip hopa, Milan je stekao svojim prethodnim zbirkama „Molitva Tetoviranog Srca“, „Vreme Brutalnih Dobronamernika“ i „Oka Da Ne Ispustim Dah“, gde je sebe predstavio kao veoma ozbiljnog poetičara. Sada je odlučio da nas malo zabavi, i da napiše jednu laganu knjigu pesama u kojoj opisuje svoju (a verovatno i našu) borbu sa hranom, kilogramima, zdravljem. Lagano, veselo štivo. A da li je zaista samo tako? Da li je ovde reč o samo veselim rimama – odgovor je ne. Metafora je veoma prisutna tako da je Milan B Popović ovom zbirkom pokazao da mu ni satira nije strana. Zbirka je podeljena na poglavlja, koja bih ja nazvao predjelo („Klot Pasulj“), glavno jelo („Štuke i Šarani“), desert („Masni Kolači“), gde je ono drugo poglavlje, dakle glavno jelo, nešto što nam pokazuje svu kreativnost, dvosmislenost i lucidnu igru rečima, nešto što će nas u jednu ruku nasmejati a u drugu ruku zabrinuti zbog surove realnosti. Sam naziv poglavlja opisuje šta nas tu čeka (posebno obratiti pažnju na pesme „Somovi i Somice“ i „Štuke i Šarani“ i veštu igru reči). „Na Kori Integralnog Hleba i Olovci“ je novo Milanovo poglavlje, pokazuje da kao pesnik svakog dana napreduje i da je uspeo da spoji nekoliko elemenata i da napravi pravi miks – napisao je u isto vreme i lagano i teško štivo, zabavno ali i sumorno, a sve to opisano kroz ličnu borbu sa kilažom. Zbirka je servirana, možete konzumirati i toplo i hladno, kako vam je volja. Ne libite se da uzmete repete a recept podelite sa drugima. (I. Ristić)

48 MY PEOPLE


MY PEOPLE 49


intervju

ISKAZ 50 MY PEOPLE


Iskaz i Svedoci su jedan od najaktivnijih bendova u poslednje vreme. Pored toga što su napravili sjajan proboj na muzičkoj sceni, dobili su svu pažnju kritike zbog svog kreativno muzičkog stvaralaštva. Juče su bili predstavljani kao nove nade a danas su predstavljeni kao vođe novog hip hop/hc izraza. Ove Pančevce je moguće ne čuti samo ako već godinama ne pratite koncerte jer pored svojih koncerata prisutni su na Sunshineovim i Marčelovim svirkama. Trenutno promovišu svoj novi album “Kritična Masa”. Do pre nekog vremena ste bili standardna predgrupa Marčelu, a sada ste bukvalno jedna ekipa, nastupate stalno zajedno. Kako i zašto je došlo do toga? Da li si mogao da zamisliš kada si u Posejdonu dao Marčelu svoj debi album da će danas saradnja doći do ovog nivoa? Uvek smo govorili da je do saradnje došlo spontano, međutim, kada danas posmatramo situaciju ispada da je to bilo prirodno. Pored toga što delimo stavove i razmišljanja, za ove 4 godine smo postali i prijatelji, pa čak u nekom smislu i familijia. Posledica ovoga je muzički hibrid koji ljudi danas imaju prilike da vide na koncertima Marčela i Filtera, gde pored standardnog DJ/MC dela postoji i drugi deo koncerta sa bendom. Nekada je to bio Shock Orchestra, a danas je taj bend Iskaz. Zajedno na bini sviramo kako Marčelove, tako i naše pesme stoga se publici prezentuje kompletan performans ove velike familije. Pre tri godine si za My People rekao da planiraš da reizdaš prvi album “Natio”, što se do danas nije desilo. Zašto? Imaš li i dalje tu ideju? Da li misliš da “Natio” treba reizdavati, ili je bolje da ostane tako kako je bilo, ipak to daje pravu sliku o tvom putu i napretku? Druga polovina pitanja bi ustvari bila i odgovor. Postojala je ta ideja. Neke pesme jesu zapravo snimljenje, međutim odlučili smo da “Natio” ipak ostane takav kakav jeste. S obzirom na okolnosti u kojima je stvaran, neuslove i naše neiskustvo, to predstavlja pravu sliku vremena u kome smo apsolutno samostalno uspeli da uobličimo naše ideje. Imas i hard core bend O-Pozition, šta

se dešava danas sa bendom? Tada si nam takođe rekao da je taj projekat tvoj pravi izraz, zapravo. Da li si i dalje tog stava? Od početka su se ove dve priče preplitale. Postoji dosta snimljenih pesama O-pozitiona, međutim to nismo bili u mogućnosti da plasiramo iz objektivnih razloga. Neki članovi nisu živeli u Srbiji i uslovi rada su bili mnogo zahtevniji za taj bend nego za jedan hip hop album kao što je “Natio”. Vremenom je od “Natia” do “Kritične Mase” moj izraz postao poprilično izjednačen sa onim koji sam imao u O-Pozitionu. Bend inače i danas postoji kao projekat sa strane i imam u planu njegovu reaktivaciju. Nedavno je izašao treći album, prvi deo duologije “Kritična Masa”, pod nazivom “Eros”. Zvuk je i dalje fuzija žanrova, gde dominira hip hop. Međutim, reklo bi se da postoje promene, kako u tvom izvođenju, tako i u atmosferi i muzičkom izrazu albuma. Čini se kao da ste konačno uspeli da iskažete sebe i svoju kreativnost na pravi način. Šta se to promenilo ? Mislim da se zapravo desio prirodan tok evolucije muzičkog stvaralaštva. Tekstovi su prilično lični i direktni, a muzika je opet bila sredstvo pojačavanja emocija koje sam tekst nosi, tako da se nisam opterećivao ispadanjem iz žanrovskih okvira kojima smo u nekoj meri do sada pripadali. U tom smislu, sebi volim da postavljam izazove, što nužno ne menja izraz, već ga bolje definiše. Potreba za načinom izvođenja, baratanjem stilovima i žanrovima prisutnim na “Kritičnoj Masi” je oduvek postojala, samo nije bilo uslova za to. Ideja je zapravo ista, menjaju se okolnosti.

Koliko ste zadovoljni reakcijama i prijemom “Erosa” kod publike? Ima li više ponuda za nastupe možda? S obzirom na uloženi trud i način plasiranja albuma, prilično smo zadovoljni odzivom ljudi kojima se to sviđa i pažnjom od strane medija, koliko je to moguće u današnjem medijskom džumbusu. Koncertno smo angažovani od samog izdavanja kako sa Marčelom, tako i samostalno i imamo lep niz svirki po zemlji i regionu u toku cele sezone. Kako planiraš da distribuiraš disk? Fizička forma albuma je idejno stvorena isključivo iz ličnih poriva samog benda za ostavljanjem opipljivog zaveštanja o vremenu druženja, rada i stvaranja. Ipak to svakako predstavlja jako bitan deo vizualnog identiteta i postoje ljudi kojima je to podjednako bitno kao i zvuk. Album je svakako besplatan za download, ali ga je pored kupovine u pojedinim radnjama, moguće naručiti putem mail-a, ili ga kupiti na koncertu. Slogan albuma glasi “Buđenje svesti počinje.” Čiju svest želite da probudite zašto? Budi se svest ljudi koji imaju potencijal za buđenje. Još u ranoj fazi života bivamo naučeni da mora postojati balans u svetu koji nas okružuje. Ovaj balans je u velikoj meri narušen kod nas u kulturnom smislu. Konstantno smo bombardovani politikom i jeftinim emocijama muzičke i filmske industrije. To korumpira duše običnih ljudi, koji zapravo ni nemaju prilike da vide i čuju bilo šta drugo osim tih gluposti koje nisu u skladu sa esencijom našeg bića. Postoji medijski zatvor i embargo na zdravu svest, koji

MY PEOPLE 51


je sistematski implementiran među ljude. Kada si probudio svoju svest? Čovek kroz život konstantno uči i menja se u odnosu na to. Postoji deo nas kojim upravlja znanje stečeno iskustvom ili interpretacijom, i deo kojim upravljaju osećanja. Mislim da se sklad između ta dva dela naziva istina. Verujem da proces buđenja moje svesti još traje, i to iskustvo ja zapravo delim sa ljudima kroz svoj rad. Ja ne govorim da sam apsolutno u pravu, već da će svi naći iskonsko kad nađu sklad između srca i uma. Jednostavno rečeno – dostupnost informacija je danas veća nego ikad. Treba samo povezati “2 i 2”. Ono što nas između svega natera da se osetimo plemenitije je zapravo ono pravo. Za sad je snimljen jedan spot, za pesmu “S.I.S.T.E.M.”, da li je u planu snimanje spota za još neku pesmu? Prošli album je imao gomilu spotova, da li ćete i ovde napraviti jednu celinu snimanjem nekoliko spotova i pesama? Video radovi su još jedan segment našeg rada koji takođe samostalno radimo, tako da je to razlog što u tom pogledu postoji dosta materijala. Već je snimljeno još ideja za naredne spotove, ali se neće nužno ići na spajanje u celine pošto je to u velikoj meri rađeno stvaranjem duologije albuma. Na svojim albumima praviš podceline, povezuješ posebne pesme u jednu priču. Koliko misliš da to ljudi primete? Da li na taj način pokušavaš da motivišeš publiku da drugačije pristupi slušanju diska i muzike uopšte? U suštini mi je bitno da za početak postoji jedna generalno jasna priča. Oduvek mi je bilo fascinantno kod velikih bendova to što mogu jednu pesmu da slušam više puta i da svaki put čujem nešto novo. Volim da takav pristup imam i kod svog stvaralaštva. Nekad usled slušanja jedne pesme postaje jasniji stav ili motiv u drugoj. Prosto nas nekad jedne stvari teraju da se ka drugim postavimo “drugačije”. Suštinski radim album tako da i posle više slušanja može da se otkrije nešto novo što doprinosi

52 MY PEOPLE

“ Tužno je što se čak i dan

kao o nekoj atrakciji i klov shvatanju celine. Osećanja koja čine čoveka da se oseća živim, jedna je od tema koje obrađujete u ovom delu duologije. Koja je tema drugog dela i kada možemo da ga očekujemo? Hoće li biti mračniji, s obzirom na naslov – “Tanatos”? Niko od nas se ne oseća svaki dan isto. Danas smo srećni, juče smo bili tužni, prekjuče besni… “Kritična Masa” je rađena kao celina i u kontinuitetu i predstavlja skup svih tih osećanja koje zapravo stvaraju naši nagoni za životom i smrću. Postojala je ideja da se do srži isprate podnaslovi particija, te da se na “Eros” bace, nazovi vesele pesme, a na “Tanatos” mračne, ali smo brzo odustali od te ideje jer

nema smisla ići totalno u apatiju ili, pak, euforiju. Naravno da će smisleno biti ispraćeno značenje “Tanatosa” kao takvog, te će u tom smislu biti i muzički i tekstualno drugačiji od “Erosa”. Vol. 2 je dakle snimljen kad i vol. 1 i trenutno je u završnoj fazi obrade, tako da će izaći kada procenimo da je vreme. Pratiš li domaću rep scenu, kakvo je tvoje mišljenje o trenutnom stanju, i šta misliš da treba da se promeni? Ne znam koliko sam relevatan da pričam na tu temu, s obzirom da moj rad nije usko vezan za rep. S tim u vezi, nisam ni pratio samo rep scenu u zemlji. Tužno je što se čak i danas kod nas o repu govori kao o nekoj atrakciji i klovnovskom nastupu, a ne


žanrovske okvire. Pored sopstvene karijere, plasirao si se kao back vokal Sunshine-u i prateći bend Marčelu. Pored toga što to donosi publicitet i češću interakciju sa publikom, u kojoj meri to može biti kontraproduktivno za tvoj lični izraz? Izvesno je da ni u jednoj od navedenih priča ne bi bio da se to ne poklapa sa mojim izrazom. Ja sam i sa svojim bendom i Sunshine-om i Marčelom na bini i u pesmama isti. Bitno je napraviti distinkciju između plasmana i aktivnog angažmana u priči. Obe priče su se otvorile upravo nakon realizacije sopstvenog rada i kroz delo, tako da je postojalo uzajamno prepoznavanje ličnosti i sličnosti. Pokreću nas iste stvari, tako da se kroz vreme sve to produbilo i učvrstilo. Veoma mi je drago što imam priliku da delim binu sa tim ljudima, jer mislim da saradnja sa njima zapravo oplemenjuje moj izraz, tako da bi kontraproduktivno verovatno bilo da nam se poklope svirke.

nas kod nas o repu govori vnovskom nastupu... kao o muzičkom pravcu koji je dostojan da bude rame uz rame sa drugim zastupljenim pravcima. Za to su s jedne strane krivi neupućeni i neobrazovani mediji, a sa druge izvođači, koji daju pogrešnu predstavu o rep muzici time što stvaraju ideološku kontradiktornost svojim pojavljivanjem i načinom izvedbe. Zato radije pričam o angažovanim bendovima i izvođačima, a njih ima, i to mi je veoma drago. Na taj način osećamo da nismo sami i da stvaranje Kritične mase nije tako daleko. Specifično je područje koje pokušavaš svojom muzikom da osvojiš, trenutno takav bend ne postoji, shodno tome kako zamišljaš svog slušaoca? Da li misliš da je to klasičan reper, ili neko stariji, ko se

nekada ložio na pank, ili nešto devetnaesto? Ovde se u mnogome radi o tome na šta sam se ja ložio i na šta se sad ložim. Žanrovi koje obuhvatamo kao bend u svom izvođenju su zapravo sve ono što mi u bendu volimo da slušamo. Takva bi od prilike trebalo da bude i mentalna struktura slušaoca kojem će se svideti naš rad. Meni nikad nije smetalo da u vrhuncu svog loženja na rep, odem na metal koncert i ludujem do besvesti. U tom smislu bi trebalo biti svestran, da ne kažem tolerantan. Sećam se da sam pre neku godinu bio na koncertu Gentleman-a, suštinski zbog prijatelja koji su išli, a ne zbog moje sklonosti ka njegovoj muzici, i čovek me je svojim performansom ostavio bez daha. Iskrenost prevazilazi

Kada je izašla “Teorija Haosa” pričali smo o teoriji haosa, sada ćemo pričati o kritičnoj masi. Da li se sam naziv odnosi na pojam gravitacije i fizike, ili filozofiju i termin psihologija mase? To je zapravo igra reči i smisla koja dobija identitet kroz obe konotacije. I jedno i drugo je tačno i može da se tumači kroz život, vreme i društvene odnose u kojima živimo. Definicija kritične mase je količina radioaktivnog materijala potrebnog za održavanje lančane nuklearne reakcije. U tom smislu, možemo govoriti o količini probuđenih ljudi, potrebnoj da se pokrene revolucija uma koja će promeniti situaciju u nešem svetu. Situacija gde mali broj moćnika upravlja velikom količinom ljudi i resursa, pretvarajući pritom stavnovništvo u otupele zombije plasiranjem prostakluka - nije održiva. Jedino formiranjem kritične mase, dovoljnog broja ljudi koji će se usprostaviti ovakvom stanju mogu da se dese promene i ponovni početak. Razgovarala: SELENA PETROVIĆ

MY PEOPLE 53


devojke hopa

P

aola Paulina Budimir rođena je 15. aprila 1989. godine u Vinkovcima (Hrvatska). Mnogi je danas poznaju kao MC/DJ Coco Afrika. No, njezina priča je počela davno pre... Nedugo nakon rođenja odlazi u Nemačku gde provodi detinjstvo. Vrlo brzo se uklopila u novi način života. Coco je dobila dadilju koja ju je trebala čuvati. No, ona je učinila mnogo više od toga... Dadilja je imala korene daleke afričke zemlje i prenela je deo te kulture na malu Coco koja je sve to verno upijala te se spojila s afričkom kulturom, ljudima i običajima. Već s 5 godina je pevala u gospel zboru u koji

54 MY PEOPLE

MC Coc

ju je uvela njezina dadilja. Malu Coco nije smetala spoznaja da je jedina svietlija članica. Ona je došla pevati i to je bilo dovoljno. Pevajući gospel, otkriva čari duhovne muzike koja je i dan danas prisutna u njezinom muzickom izričaju. Također, upisuje muzicku školu koju nastavlja pohađati i u Hrvatskoj, u koju se u međuvremenu vratila. Stečeno muzičko obrazovanje danas joj omogućuje da svira nekoliko instrumenata. Njoj najdraži su ipak saksofon,afrički bubnjevi-djimbe i marokosi. Sa 13 godina uspeva impresionirati vinkovačku publiku pevajući “Proud Mary”. Od tada ju mnogi nazivaju i

hrvatskom Tinom Turner! Nadalje, dobija mnoge ponude za saradnju i peva s raznim bendovima. Zbog svojih vokalnih sposobnosti i neobičog stila postaje primećena, što se i odražava na njezin dalji napredak... Otkrili su je lokalni DJ-i. Žele njezin dubok i neobičan glas stopiti s urbanom elektronskom muzikom, što im i uspeva. Zbog njezine karme, tople osobnosti, drugačijeg stila i velike pozitivne energije Paola postaje Live Act. Dj-evima je uspelo stopiti urbanu muziku s njezinim vokalnim sposobnostima te tako nastaje MC Coco.


co Africa

Sa 14 godina prvi puta odlazi u studio gde upoznaje producenta Gorana Stojiljkovića s kojim snima nekoliko vlastitih pesama i spotova u saradnji s lokalnim reperima. 2007. godine osniva školski bend u srednjoj medicinskoj školi. Razočarana izborom aktivnosti za mlade u Vinkovcima, Coco u martu 2008. godine održava audiciju za plesačice. Odabrano je nekoliko plesačica koje je prate na nastupima širom Hrvatske. Odnedavno je i ponosna članica grupe „Femme Attack“ koja okuplja ženske hip-hop umetnice u Hrvatskoj. Coco od tada sarađuje s mnogim poznatim DJ-evima i muzicarima. Nastupa na raznim dogadjajima, ot-

varanjima klubova, izborima za miss i festivalima...Takođe postiže status rezident MC u poznatim klubovima. Preokret karijere događa se kada Coco postaje rezident vokal i MC Hula Hula Beach Club-a na otoku Hvaru. Ostaje primećena od strane mnogih naših i stranih glumaca, pevača, fotografa, dj-a, dizajnera...Postaje nadahnuće ljudima širom sveta, no ne samo svojim glasom već odećom i make-upom.Ljudi su impresionirani njezinom pozitivnom energijom i performansima. Nakon nagovaranja kolega muzičara, Coco se polako počinje baviti i DJ-

ingom, ali za sada čisto iz razonode. Zbog dobrog osećaja za atmosferu i smisla za muziku klubovi su uočili još jedan talenat Coco Afrike te insistiraju da nastupa i kao DJ što se do sada pokazalo kao vrlo pozitivna stavka u njezinoj karijeri.Iza sebe ima preko stotinu nastupa i svaki dan dobija nove ponude. No, Coco ima još jednu stranu. Volontira u ustanovi za nezbrinutu decu i prikuplja sredstva za siromašne i nemoćne . Cilj joj je postati Unicef-ov ambasador!Na dobrom je putu, smeši joj se umetnička karijera... A onda, samo joj je nebo granica...

MY PEOPLE 55


intervju

MARCONIERO

Konačno da nam stignu i “Istinite Priče”, ako pitaš mene, čekanje se isplatilo! Za početak, kakav je feedback na album, kako napreduje promocija (za sad širenje po netu), kako se ljudima dopada tvoj web sajt? Da li se prave planovi za obilazak Balkana, kao što to radi drug Trip-R?

56 MY PEOPLE

Ja sam odzivom zadovoljan, u prva 3-4 dana je album preuzet 500 puta, promociju su onlajn ispratili ljudi iz preko 20 zemalja. Gledam da se povežem sa što više relevantnih sajtova kao sto je vaš, npr. Što se tiče sajta marconiero.com, ovo sada je privremena verzija, radi se na tome da dobije lepši izgled, ali su komen-

tari i sada pozitivni. Naravno da bih voleo da imam nastupe širom Srbije i Balkana, a i mnogo dalje, i verujem da ce upravo Trip-R imati ključnu ulogu u tome, jer je proteklih godina ostvario mnogo kontakata. Počeo sam da slušam D-Fence onda kad je izdat album (znači 2004.),


kao i CB4 EP i lično mnogo volim taj period srpskog repa. Da li bi mogao da udariš neku komparaciju danas vs. tad, konkretno mislim na entuzijazam, ciljeve i planove (pa i sam smisao) u radu, druženje s ljudima, saradnje, publiku..? Da li si i dalje “gladan”? Hehe, “gladan” sam više nego ikad, hoću da nastupam. Publika je upućenija i življa nego ranije, entuzijazam je prisutniji kod mlađih repera, što je i razumljivo, i s obzirom da sa mlađima i sarađujem, ta njihova svežina i meni prija. Za neke od starijih više i ne znam gde su i šta rade. U starijoj pesmi “Beli Medvedi” govoriš o nekom svom položaju u muzici i oseti se velika poletnost u rimama („..nemaj frke ćale znam da uskoro mora žestoko da krene, ućiću svima u glave kroz antene, ima mnogo ljudi koji veruju u mene..“). Tu imaš viziju. Koliko/dokle se ostvarila? A svi danas znamo da nema para u repu, pa šta bi recimo savetovao (normalnim) klincima koji tek uplovljavaju u ovo, kako i dokle da guraju? Koliko sam se trudio, toliko sam i postigao, a mislim da se nismo dovoljno iscimali oko promovisanja D-Fence albuma u medijima. Ipak, mnogo više ljudi zna za Markonjera sada nego 2004.-te. Normalno je da treba vremena da pesme dopru do ljudi jer to nije pop muzika. I moj ćale nije verovao u to što radim dok nisu počeli da ga svakodnevno startuju svi oko njega u vezi sa tim našim pesmama. Šta onda da ocekujem od ostalih? Ljudi su pod velikim uticajem televizije i smatraju je autoritetom koji određuje vrednosti. Kad bih sad uložio 2000 evra u dva iole kvalitetna spota, popularnost albuma “Istinite priče” bi skočila 100 puta. Moj savet onima koji počinju: gurajte do kraja i nabavite novac, biće vam mnogo lakše. Rad na albumu je godinu dana bio obustavljen zbog upisa fakulteta. Kako napreduješ? Koliko veruješ, uzdaš se u tu diplomu s obzirom na ovo opšte stanje u zemlji? Jel se nekad smoriš, izgubiš volju i veru u muziku ili prosto čvrsto veruješ u to što radiš? Kako balansiraš

između svega toga (mislim između stvaranja muzike i samog “opstanka” ovde)? Kapiram da je to jedan od faktora koji je uticao na to što se album dugo spremao. Položio sam sve ispite, završni rad je gotov, ostalo mi je još samo da odbranim to. Diploma će mi značiti da bih mogao da uopšte uđem u igru za neki normalan posao gde bih imao slobodne vikende kad mogu da radim koncerte, i da ne moram da se oslanjam samo na muziku kao izvor prihoda, pa da, prema tome, i to stvaralaštvo ne bude opterećeno egzistencijom i novcem, jer mislim da se gubi na kreativnosti ako se misli o novcu. S obzirom da se ovim bavim 17 godina, normalno da je bilo sizifovskih trenutaka, i bilo je potrebno mnogo vere u to što radim. Sve vreme imam tu veliku želju koja mi je pred očima svake sekunde svakog dana, i ona mi daje smisao životu. Dugo nisam imao posao, tu i tamo nesto privremeno i novac je teško pristizao, kad ga je uopšte i bilo. Da bi mogao normalno da funkcionišeš moraš da imaš neki izvor prihoda, pa dok moja muzika ne dopre do većeg broja ljudi i dok se cela ta priča ne zakotrlja kako treba, živim u iznajmljenoj kuci gde sam napravio mali studio koji mi je sasvim dovoljan za sada. Radim neki nebitan posao 8 sati dnevno. Dok na posao odem i odande se vratim, tu prodje jos satdva, a 10 sati dnevno itekako oduzima vreme. Ako mene pitaš, najviše bih voleo da radim samo muziku, pa makar mi diploma stajala samo za ukras. Atmosfera na albumu je veoma lična, iskrena, a i sam zvuk dosta varira. Koliko su drugi muzički pravci imali uticaj na tebe i koji od njih najviše? Sve te pesme su deo mene i ljudi koji me poznaju znaju da ne slušam samo rep, pa na albumu ima i džeza, fanka, bluza, regea, a jedna stvar je dabstep. Dve stvari po boji melodije podsećaju na osamdesete. Na mene najvise uticu bluz i rege. Koliko radiš na jednom tekstu? Da li ostavljaš na kraju nekog prostora, ako želiš opet da odradiš nešto na istu temu, ali na drugačiji način, ili

ne ostavljaš olovku dok svaka priča ne bude zaokružena? Koliko misliš da si zaokružio neku svoju priču ovim albumom? Neke pesme napišem za sat, dva ili tri, na nekima radim mesecima. Tu nema pravila. Strofe za pesmu “H8Olja” sam pisao u dva navrata u razmaku od 3 godine. Album sam sklopio kao delo, a ne kao proizvod, u protivnom bi sve pesme bile isključivo rep stvari. Cilj mi je da pokažem da nisam jednostran i ograničen i mislim da sam ovim albumom to i postigao. Može se čuti da su instrumentali dosta organski, tj. organskiji nego kod velike većine albuma danas. Kako ide proces stvaranja, skupiš muzičare i džemujete ili ti iskomponuješ, pa oni sviraju? Da li i u kojoj meri to privlači ne-rep publiku? I čemu više težiš, tome ili digitalizaciji? Uglavnom ja napravim temu na koju se nadovežu muzičari, a većinu stvari odsviram ja sam. Uglavnom pozovem nekoga da odsvira nešto na gitari ako je potrebno. Očigledno je da moja muzika privlači i ne-rep publiku jer sam takve komentare dobijao i u vezi sa D-fence albumom. Težim zvuku koji gaje npr. The Roots, njih mnogo cenim, ali ima tu još mnogo drugih. Koliko smatraš za plus to što si južnjak? Počevši od samog duha koji mi ovde imamo, pa sve do korišćenja samih akcenata. Ne vidim da mi je nešto pomoglo to što sam sa juga. Kad god ovi naši nešto organizuju, za bendove iz Bgd-a mora da bude novca, a od nas očekuju da im nastupamo za pivo. Ruku na srce, i to je počelo da se menja, ali u retkim slučajevima. Juznjački sleng je možda plus za zemljake južnjake koji vole da čuju nesto autentično odavde jer se lakše pronalaze u tom dijalektu, blizak im je i dotiče ih. A za publiku sa severa taj akcenat predstavlja neki vid egzotike. Ja lično i nemam mnogo tog “gu/gi” u svojim pesmama, jer i u svakodnevnom životu ne pričam tako, ali je sigurno da se u pesmama čuje odakle sam (sa’ ću ti ka’em :))

MY PEOPLE 57


“ Verujem da dolaze i neki novi kvalitetni klinci koji tek treba da se čuju. 58 MY PEOPLE


svaki put kad odeš do wc-a, i mnogo si jak kad to uzmeš. Ali pazi jednu stvar: ja konzumiram marihuanu preko 15 god., i nikad nisam nikoga prevario ili pokrao da bih došao do nje, niti me je oterala u ludilo. Postoji nešto što se zove konzumiranje, i nešto što se zove zloupotreba. Ako danas popiješ 15 šoljica kafe, šta je to nego zloupotreba? Ljudi umiru od duvana svakog jebenog dana, a to sranje je potpuno legalno. Od marihuane niko nije umro. Savetujem svima da pogledaju film “The Union - Business Behind Getting High”. Dok god se marihuana smatra nelegalnom kao i heroin i kokain, dotle će i teške droge biti dostupne i izvesniji prelazak sa “trave” na nešto jače. Kad diler klincu prodaje, reći će mu: “Nemam sad travu, hoćeš ekstazi, heroin..?” Stvar je jednostavna, ali ljudi ne vide. Potrebna je kampanja, i razmišljam o tome da prikupim 10.000 potpisa u Srbiji za dekriminalizaciju marihuane. Država treba da ima koristi od proizvodnje marihuane. Ogroman novac se obrne od prodaje toga, ali sve ide u privatne džepove. Da ne dužim priču, pogledajte pomenuti film.

Istinite priče možete preuzeti na www.marconiero.com Neću da te pitam o stanju repa u Srbiji niti šta ce biti od toga u budućnosti, samo mi reci da li postoje mladi ljudi koji mogu da ponesu sve ovo sto je stara garda stvorila, pa i da dignu priču na viši nivo? Da li bi neki nastavak Provere Mikrofona mogao da promeni situaciju? Ne znam o kojim mladim ljudima pricamo, ja po godinama vise pripadam generaciji tipa Who is the best, ok malo sam mladji od njih, ali sam stariji od Marchela koji je evo skoro proslavio 10 god. od svoje prve solo pesme. Svidja mi se ono sto rade Bauci, a verujem da dolaze i neki novi kvalitetni klinci koji tek treba da se čuju. U jednom od tvojih intervjua izrazio si negativan stav prema ljudima koji pogrešno skapiraju Prti BG fazon, a kojih je sve više... Počev od tvog imena, pa kroz tekstove pesama, potpuno direktno ili usput, sam provlačiš dosta poruka koje se tiču marihuane - iz priče sa ljudima izvu-

kao sam to da dobar deo njih ima mišljenje o tvom stavu na isti način kao ti za Prti BG priču - zanima me ceo tvoj komentar na situaciju, da li si pogrešno shvaćen i koji je otvoreno tvoj stav povodom pitanja te o legalizaciji, marihuani koja se smatra za laku drogu i tome koja je uloga trave u svetu koji se trudiš da predstaviš kroz rime gde je ona nešto normalno i poželjno? Bitna razlika je u tome što se ja zalažem za dekriminalizaciju marihuane (bar to, ako ne legalizaciju), i za potpuno ukidanje heroina i kokaina. I ozbiljno i argumentovano prilazim tome. Ja sam gandža vojnik, borim se za to. Kad si ti mene čuo da govorim o heroinu na afirmativan način? U nekim pesmama koristim reč “droga” zbog namerne provokacije. Marihuana treba da ima posebno mesto u zakonodavstvu i nikako ne bi smeli da je stavljamo u isti koš sa heroinom i kokainom. Danas se klinci vise lože na belo. Vutra im “smrdi”, a lajnu možeš da izvučeš

Bilo je priče o I.Bee-jevom i tvom zajedničkom albumu, pa smo čuli i par pesama sa albuma koji radiš zajedno sa starom kajlom DJ Funky Junkie-jem i Pity-jem iz Goribora... Možeš li nas uputiti u to šta nas očekuje od tvoje muzike u narednom periodu... Ove godine možete da očekujete taj zajednički album sa I.Bee-jem, a i album sa Pitijem i Fanki Džankijem, kao i bar još jedan moj solo album, jer kako sam krenuo sa objavljivanjem na svom sajtu, tako i nastavljam dalje. Planiram da objavim i neku svoju ambijentalnu i još kojekakvu muziku. Ako napravim dogovor sa nekim izdavačem, odlično, a ako ne, objavljujem samostalno ili pokrećem svoj lejbl. Pozdrav, i kad se očuka još nešto masno, javi! Bićete uvek blagovremeno obavešteni. ;) I zapamtite: novac nije cilj, već sredstvo. Pozdrav! www.trablmejker.com

MY PEOPLE 59


60 MY PEOPLE


www.dizelgorivo.blogspot.com

UMESTO NEKOG UVODA Baviti se pripovedanjem i analizom savremenog rep pejzaža nimalo nije lak posao. Rep kao globalna kultura već tokom 1995. eksplodira dovoljno daleko da ozbiljno zahvati tlo Evrope, toliko jako da čak i ratnim stanjem i teškom ekonomskom situacijom pogođene države bivše Jugoslavije dobijaju svoje lokalne scene. Priče unutargradskih njujorških opština, hudova južne Kalifornije, ward-ova u Hjustonu itd. posredstvom MTV-a i ubrzanim brendiranjem „kulosti“ rep izraza sredinom ’90-ih dostižu razmere koje su bile neslućene do pre par godina ranije. „Nike“, „Reebok“, „Fila“, NHL-NFL-MLB oprema, „Hillfiger“, „Helly Hansen“ i „North Face“, italijanska dizajnerska odeća, zlatni nakit, pejdžeri i primitivni mobilni, džipovi i sportska kola, pivo i marihuana (ali i skupi brendiji i šampanjci), 2 broja veća odeća i spuštene farmerke, marame vezane napred, tregerke, kaki pantalonice, lično naoružanje niskog ili srednjeg kalibra, kačketi okrenuti naopačke, maskirna odeća, trenerke upadljivih boja, Timberland cipele ovde lokalizovane kao „kanađanke“, napućene usne, mrk pogled – to je bio jezik kojim je hip hop kultura početkom i sredinom poslednje decenije XX veka pričala ostatku getoiziranog i ne-getoiziranog sveta kako treba da se živi i „gde je to“. Punjeni adrenalinom, ponosom, opuštenošću, sigurnošću, sveopštom nadrkanošću, tehnikama - vokali su ležali na bubnjevima i basevima koji su pronalaženi na hiljadama prašnjavih ploča; sve to ukomponovano na SP12icama i Akai-jima bilo je saundtrek desetinama hiljada ljudi koji su živeli po blokovima i predgrađima: od Londona, preko Berlina i Pariza, Rima do Beograda, Zagreba i Istanbula, a

i dalje naravno. Ceo svet je znao da nije ništa sem gangsterske stvari i da keš upravlja svime oko nas, dve najvažnije stvari koje si trebao da znas ‘90-ih. Ludilo je bilo toliko jako da je Shep Pettibone morao čak i Madonninu „Eroticu“ 1992. da nabije funk brejkovima i da je pusti kroz semplere i ritam mašine, da bi ostvarila multiplatinijumski status i da bi se slikala sa ikonama crnaštva koje nikad nije bilo jače, bruklinskom legendom Big Daddy Kane-om i Naomi Campbell. Nakon sloma hardkor pokreta smeštenog na istočnoj obali Severne Amerike (sa centrom u Njujorku, naravno) i paralelnog uzdizanja Bad Boy imperije, pucanja projekta Death Row-a na zapadu, proboja Cash Money Records sa juga i brzim širenjem hip-hop kulture prema Evropi, kultura je dobila brdo sitnih kujni i podpravaca koje je bilo jako teško ispratiti. To ne treba da čudi, budući da je rep priča, onako kako je novac i medijski interes ulazio u nju, rasla i rasla. Uticaj prodaje beloj omladini je oduvek igrao presudan uticaj u rep igri i jako je bitno to kako su se izdavačke kuće koje su de facto vodile rep igru postavljale prema tome šta su tražili beli klinci. Naravno, ovaj odnos je međuzavisan i to šta je mlada, bela publika tražila zavisilo je od toga šta su izdavačke kuće markirale i izdavale kao „kul“, ali i to šta su izdavačke kuće markirale i izdavale kao „kul“ je zavisilo od toga šta je bela publika želela da čuje i koji su bili njeni senzibiliteti.

ZAŠTO I KOME JE REP MUZIKA TAKO BITNA? Rep je jedan od najvećih fenomena modernog doba, informatičkog doba. Takođe, rep je fenomen kapitalizma, bez otpuštanja radnika i

rasizma kapitalističkog američkog društva, rep ne bi postojao. Mnogi muzički žanrovi savremenog doba su izrasle u krizi kapitalizma i opštem podređenom položaju društvenih manjina od početka ‘80-ih naovamo: detroitski tehno, čikaški haus, rep u njujorškim opštinama, cela britanska klupska scena koja se i dan danas razvija itd. U svim ovim slučajevima imali ste sličnu ili identičnu matricu: u društvu sa visokim stepenom nezaposlenosti koje se povećava, imate čitave slojeve društva sabijene u delove grada, slojeve koji ne učestvuju u proizvodnji, već bleje na ulici, tražeći šta da rade. Neki krenu da se bave poslovima u „sivoj zoni“, neki krenu u sport, neki pokušaju muzikom, pa šta kome bog da. U tom smislu, rep muzika je muzika marginalizovanih i nezaposlenih, muzika uličara, uglavnom niskoobrazovanih ako uzmemo moderne standarde obrazovanja. Rep je bio, jeste i ostaće glasilo „nevidljive većine“, one koju svaka vladajuća elita svesno sklanja od bilo kakve uloge, kao i od očiju javnosti. Rep je muzika siromašnih ljudi u društvu u kojem je materijalni uspeh i finansijska moć glavno merilo uspeha i dostignuća. U tom smislu, zahtevati od rep izvođača da ne repuje o novcu i lagodnom životu je isto što i zahtevati od gladnog da ne jede. Rep je verovatno najkonstantnija, pored globalnog tehno pokreta i britanske klupske muzike, i najinovativnija muzika današnjice. Svakako, fenomen previše bitan da bi se o njemu razgovaralo površno, usput, bez stava i bez potrebnih informacija. Stoga, mi skupljeni iza ovog bloga ćemo preuzeti tu odgovornost da pre svega srpsko-hrvatsko govorno područje snabdemo informacijama oko kojih se na ovim prostorima nikad nije naširoko govorilo.

MY PEOPLE 61


intervju

“1914.” si najavljivao kao prioritet što se tiče tvog rada. Projekat je gotov i izbačen - šta se nalazi na albumu? Po čemu ga ti razlikuješ od prethodnih Kunta Kinta i 28. jun, zašto 1914? Pa, prioritet u smislu posvećenog vremena za njegovo stvaranje. Taj album je ustvari moj put i razvoj. Radio sam na njemu od 2003./ 04., pa do dana današnjeg, usput sam dodavao i odstranjivao pesme, ostale su samo najbolje. Kinta Kunta je sa druge strane ispao jako spontano, jako brzo, bez pritiska, sa očekivanjem i u cilju promovisanja LTDFM-a, KG Odreda i Principa što većoj internet masi. A što se tiče 29. Juna, to su pesme koje nisu uspele da se nadju 1914., ili su pak neke kao što je „Praznina“ već bile okacene na YT, ili pak produkcijski bile nezadovoljavajuće. Kvalitetan rap album se radja iz malo dužeg vremenskog perioda, treba proživeti neke stvari, samo tako možeš ponuditi neku raznolikost i neki pravi koncept. Jer, za godinu dana ne možeš osetiti prvi put pravu ljubav, prvi sex, prvo pijanstvo, prvi uspeh, prvi pad, potom proživeti gubitak nekih iskrenih emocija koje si gajio za sve te stvari koje čovek proživljava u tim nekim godinama, jer tek kasnije gubiš prvu ljubav, alkohol postaje teret i otrov sa kojim se ne nosiš više jednako elegantno kao nekada, shvataš šta je ljubav, da nije ni manje od iskrene zaljubljenosti ali ni više od puke želje za nekom večnošću, koja ti daje sigurnost i spokoj pre i posle spavanja. Period izmedju prvog dodira sa novim iskustvima i šamar realnosti koji ti zadaju sve pojave u životu je period odrastanja, odnosno kapiranje svega toga je proces sazrevanja, a sazrevanje je nirvana za pesnika da sa fine 3d distnace u miru zapiše sve to kroz šta je prošao, kako je prošao i šta je postao. To je 1914, bavi se samo nematerijalnim stvarima, in-

62 MY PEOPLE

PRIN spirisan je životom, a za mene je život ljubav, ljubav je porodica, buduća majka moje dece, prijatelji i svi demoni koji se motaju oko njih kako bi me bedačili! Trenutno proživljavam nove faze, i nove teme su spremne za naredni album! Ko je čitao posvetu na omotu mogao je da vidi da si spomenuo da je Stiven Drama zaslužan zašto je uopšte album izašao, kao i Smokee za pomoć... Pa, 2004. sam izbacio projekat zajedno sa Kragujevačkim odredom, album Lektira. Bio je to period one velike ekspanzije rap-a, kad smo imali maltene svake nedelje nastupe i ugošćavali sve jače glave na sceni u Kragujevcu. Posle toga je sve stalo. Odredaši su se uspavali, izgubio se neki entuzijazam koji nas je nosio. Od jednom su nastupi bili prazni, bukvalno su reperčići preko noći prešli na neki tehno, trance, dance, bljak bljuk... Bilo kakva nit koja je spajala mene sa “javnim” hip hopom je bila prekinuta, jer nije bilo interneta u toj meri kao danas, gde bi čovek video kakvo je stanje! Medjutim, na mom zidu i dalje je visio poster Afrike Bambate. Ja sam tek tada počeo da radim svoju ziku, jer sam bio željan dokazivanja kao najmladji iz ekipe, sa jednom pesmom na celoj lektiri. I eto, odradio sam ceo album, ali vreme je prolazilo, nije bilo indicija da će doći do nekog pomaka na sceni i da će biti moguće naći nekog izdavača koji bi ti ponudio nešto više nego što možeš i sam. Potom je tako i mene stigao taj rap - klimax, kad ustvari


NCIP shvatiš da je ovo samo H O B I, i da je svako ozbiljnije cimanje za rap izgubljeno vreme, jer ti se ne moze vratiti ni 10 posto uloženog truda, vere, posvećenosti - izgubljeno u fazonu, jebote bolje da sam se posvetio, ne znam ni ja, automehanici, bar bih znao točak da zamenim! Jednostavno, nije bilo načina da predstavim svoju ziku, nije bilo tog odgovora sa druge strane da mi neko kaže, hej pa to je vrh, nastavi dalje. Smokee je bio ta druga strana koja me je gurala da radim dalje, ali na kraju se uvek postavljalo pitanje, za koga? I tu nastupa Drama, koji je prethodno prelsušao moj 1914, i nagovorio me da preradimo sve instrumentale, koji su produkcijski bili katastrofalni. Sa njegovim genijalnom idejom o LTDFM-u, sva vrata su bila otvorena da možemo jednu pravu priču da dignemo na noge, nezavisno od drugih seronja. Znači zaista, Drama je taj čovek, bez kojeg ovaj album ne bi ugledao svetlost dana, jer bi bio nem bez njegovih beatova i njegovih prerada beatova Sebastiana Lazowskog, 1914-ica bi bila gluva, bez motivacije i podrške Smokee-a, što je naravno obostrano. To je poenta LTDMFA, guraš tudj projekat kao svoj! One love to my home boys! Takodje si rekao si mi da se radi o nešto starijim stvarima, zanima me o kom se periodu radi, koje su najstarije stvari a koje “najsvežije”, kontam da bi to bilo zanimljivo ukoliko neko želi da uoči promenu... stvari su zadržale i svoj oblik od dana snimanja, tj nisi hteo da odrepuješ ponovo... Nema svežih stvari, recimo da je ,,Svet

se dalje okrece`` najstarija, iz 2004., dok je ,,Kad smo dole`` najmladja, iz 2009., ali verujem da su pesme classic i da nisu vezane za vreme i trendove. Hteo sam da prerepujem, ali nije to to, nema emocije ni najmanje. Koliko će se svideti publici i kakva će biti reakcija ja zaista nemam predstavu, siguran sam jedino u to da je vredno objavljivanja, ali takodje sam ubedjen i u to da danas mnogo bolje šljakam rap. U malopre pomenutoj posveti spomenuo si i: “trpeo sam napore da savladam jezik”; takodje na albumu u stvari “stiskam srce u šaci” se dotičeš teme koja se može povezati sa ovim - možeš li nas uputiti više u to o čemu se radi? Ja sam rodjen u Švajcarskoj i živeo sam do svoje 13. godine preko. Zaista sam imao užasnih problema da savladam jezik, padeže, ali najviše problema sam imao sa akcentom. Uloga rap-a je bila čisto inspirativna, bio je dodatni podstrek da savladam jezik perfektno kako god znam i umem, jer su se upravo svi nedostaci najviše pokazivali kada zarepujem. Ako ništa, eto bar jedne koristi od rap-a, savladao sam odlično jezik. U pesmi ,,Stisakm srce u šaci”, spominjem još jedan momenat u mom životu, a to je razapetost na dve strane, dva doma. Sve to sam opisao u toj pesmi, u kojoj se navodno opet vracam u Švajcarsku, ostavljajući sve za sobom. Moram priznati da je tudjina pobedila kao perspektivnija, ali, Srbija je izašla kao pobednik na emotivnom planu, što još jednom opisuje celu filozofiju života, i nove momente u životu odraslog čoveka koji nisam bio dok se stvarala 1914-ica. Momenti gde emocije gube nad materijalnim, to je realnost i svakodnevica naših života, ljubav mora da trpi zarad osnovnih i neophodnih stvari u životu. Na prim-

MY PEOPLE 63


er, ceo svoj život ćemo posvetiti poslu koji će nas iznutra ubiti kako bismo platili kiriju, kupili garderobu.. Sa druge strane pošto imaš poznavanje jezika - da li si se možda nekad odlučio za neki ozbiljniji korak u repovanju na nemačkom? Dok smo kod jezika za one koji ne razumeju, u “svet se dalje okreće” postoji deo na nemačkom - zanimalo me je šta znači... Ne, repovao sam na nemačkom jeziku kada nisam mogao na srpskom, na samim počecima, 2001., 2002. godine. Bilo bi besmisleno, kome bih

se obratio onda u pesmama, mislim da ima dovoljno Nemaca koji to rade mnogo bolje, a kako godine prolaze, priča se sve više okreće u krug, tako da nemački postaje što je srpski bio. Najveći je fake raditi rap, na primer, u Srbiji na nemačkom ili engleskom, totalno besmisleno. Pazi, ko će da sluša Srbina kako repuje na engleskom sa onim tvrdim ruskim rrrrr, maderrrrfakerrrr, hirr aj kamm, hehehe, ma daj, molim te. Takodje i ovi naši ljudi što repuju preko na srpskom, a žive ceo ili pola života tamo. To je takav lažnjak rap, i jako jadno. Znači, samo srpski u Srbiji, ali ako bih se zaista vratio da živim u Švajcarskoj, onda

bih imao moralno pravo, posle ovih izjava protiv takvog rapa, da još jedno 3, 4 godine repujem na srpskom, a posle toga ili švapski ili niš! Nemački deo znači: ,,Oprosti Torche, hvala na beatu, ovo su iskrene reči, u svojoj mašti posećujem mnoga mesta.” Zahvaljujem se na beatu jer sam taj text pisao preko njegovog insturmentala, eto čisto jedan mali shoutout! Za razliku od tvog prethodnog rada na ovom albumu ima znatno manje reprezenata, i više konkretnih tema, medjutim, primetio sam da iako su rime prilično direktne kada se govori o primerima retko kada može cela slika da se izvuče iz njih, a pošto su sve pesme tvoja lična priča samim tim mnoge situacije ostaju misteriozne za slušaoca - to je stil rekao bih na celom albumu, a ono što me zanima je zašto si se opredelio za takav pristup? Jer sa druge strane tako slušaocu ostavljaš prostor za razmišljanje ili mogućnost poistovećivanja sa delovima - da li su takve trake tako spontano nastajale ili je to deo tvog stila, kako misliš da ta nezaokružena priča deluje na druge? Radim rap zbog sebe za tebe (slusaoče). Zaista me briga da li će iko ukapirati šta sam hteo da kažem, jer rap na prvom mestu radim zbog sebe, kao što sam vec pomenuo, ali takodje želim da budem slušan i da publika podržava i voli ono što radim. Pazi, ja volim da govorim u zagonetkama, teško razumljivim za druge, ali ipak razumljivim onome ko ih dovoljno sluša. Pa i ja sam nekad nečije rime skapirao posle pet godina slušanja!!!! Jednostavno volim misao da upakujem u lepšu formu. Tipa, meni je budjavo da kazem : „riba me vuče za nos, odlepio sam za njom!”, ja to kazem: ,,plamen u meni njen je plen u šaci”. Radim rap koji nije komercijalan, radim za prave slusaoce koji će album pustiti pred spavanje i utonuti u san zajedno sa zvukom. Možda je glavni krivac mog stila pisanja profesorka srpskog jezika, čija predavanja sam obožavao, zavoleo sam mnoge pesnike preko nje, poput Bodlera, Malarmea, Disa, Rakića itd. Nisam ti ja džabe ukleti pesimist k`o Vladislav Dis! Radim jako dugo rap, u godinama sam u kojima me ne loži više Battle - mcing, malo mi vredja godine, još

64 MY PEOPLE


“ Gavrilo Princip je kruna cele priče i jedna

od mojih najboljih i najdražih pesama uopšte gore od Battle rap-a je Gangsta rap, znači toliko kloniranih Flereva nigde nisam video kao u Srbiji! Katastrofa. Zbog toga se posvećujem ozbiljnom i zrelom zvuku poput Commonovog ili Torchovog iz Nemačke. Čovek je pionir nemačkog rap-a i najbolji liričar na svetu koga sam ikada čuo, neračunajuci samo repere, nego i većinu književnika čija sam dela čitao. Ne kažem da sam preterano načitan, ali od svega pročitanog, za sada, on je najbolji, tako da, po mom mišljenju, ide rame uz rame sa svim ostalim legendama amero rap-a, ali, da se zna, Tupac je Bog ako je rap religija!

pektive deci budućnosti. Ali sam se odlučio da bude poslednja na albumu, jer je apsolutno najjača, najteža, vanvremenska, skroz nemoderna a uvek trendi. Sve pesme zagrevaju atmosferu za veliki finiš, kulminacija svega dobrog izrečenog na albumu dobija svoj sjaj u poslednja četiri minuta! Ovaj album sam morao izbaciti, jer se opraštam od tematike Gavrilo Princip i sve oko njegove persone, mislim, ne odričem se, i dalje ću to predstavljati kroz metafore kao i danas, ali to neće biti više u prvom planu.

Album se zove 1914 i trake koje se najkonkretnije drže naslova su na mestu skitova i pesme koja zatvara album... pre nego sam preslušao album očekivao sam konceptualni album koji će se igrati sa tom tematikom, ali u pitanju je drugačiji koncept - možeš li nam malo približiti, i sa druge strane koji je kriterijum bio sastavljanju u izboru traka, pošto si rekao da je dosta stvari otpalo...

Pa, ništa posebno, upravo to zagrevanje atmosfere, dizanje tenzije pred veliko finale, ili jednostavno šminka, kako bi se ipak malo stekao utisak da ima smisla naslov albuma sa konceptom itd. Mislim da sam uspeo. Pogotovo onaj ko me je ranije slušao će znati da je to moj fazon. PRINCIP – aaa da GAVRILO PRINCIP.

Kriterijumi su sledeći i to hronološki poredjani: Beat – Flow – Lyrics – jedno ako fali, sve pada u vodu! Gavrilo Princip (pesma), nastala je kasnije, sredinom 2008. godine, ali se njegovo ime provlačilo kroz mnoge pesme, najmanje doduše na ovim sa 1914-ice. Na kraju sam uklopio pesme sa ličnom tematikom i temom Gavrila Principa, najprostije rečeno, postoji 1914-ica, Gavrilo Princip i vreme posle. Proizvod njegove žrtve je naša sloboda u kojoj danas živimo i obradjujemo neke nebulozne teme, poput boljeg životnog standarda, lepših kola, devojke i psa, a ne obracamo pažnju na stvari kao što je sloboda, koja je potcenjena, 90 % čovečanstva nije ni svesno da nikad manje slobode nije ni bilo za običnog čoveka, i to mislim u zapadnom svetu, u najrazvijenijim državama. Možda bi hronološki bilo ispravnije da je pesma ,,Gavrilo Princip” zauzela prvu poziciju kao noseća pesma i kao intro, jer se već od treće strofe obraćam iz Gavrilove pers-

Reci mi nešto više o izboru skitova?

Stvar koja se nalazi na albumu, i koju smatram neponovljivom za domaći rep je poslednja stvar - gavrilo princip - pošto je traka nesvakidašnja, možeš li nam reći koju reč više o njoj.... Gavrilo Princip je kruna cele priče, i smatram, jedna od mojih najboljih i najdražih pesama uopšte. Osećao sam potrebu da kad tad moram da odradim pesmu koja je u potpunosti posvećena tom junaku, jer se njegovo ime i pre svega njegov simbol prožimaju kroz mnoge stihove. On je za mene zaista junak, mnogi govore da je špijun, da su ga namestili itd., ali u suštini to nije ni bitno, bitno je na kraju čovekovo delo i ono po čemu će ga pamtiti, a teorije zavere će uvek biti. Možeš da mrziš Murinja koliko god hoćeš, ali čovek beleži rezultate, obara rekorde, i na kraju će ostati upamćen kao jedan od najvećih stratega i fudbalskih ikona, i što je još važnije ostaće zabeležen u istoriji. Simbol koji nosi Gavrilo jeste potreba i hrabrost da ustaneš protiv onoga

čega se najviše bojiš, pa makar te koštalo života. Da li sam ja spreman da uradim isto zarad nekih ličnih ideala i ciljeva, hm...veliko je pitanje, ali upravo iz tog razloga, sve svoje strahove pobedjujem kroz muziku i pisanje. Jedino kroz pesmu imam osećaj da mogu da se obratim Tadiću, Koštunici, Tomi i Čedi, da kažem koliko ih prezirem i da oni ne predstavljaju moje ideale i poglede ni najmanje, a istovremeno da imam osećaj da su me čuli. Pesmu sam, mogu reći, najlakše napisao od svih, iako je proces stvaranja trajao jako dugo. Proces u smislu, da sam godinama razmišljao kako bi to trebalo da izgleda na kraju. Čitao sam dosta o njemu, pa čak mi je i maturski rad na kraju srednje škole upravo bio Gavrilo Princip. Beat je takodje uleteo vrhunski na ceo tekst, tu su posao vrhunski odradili Junior Juice i Torpedo. Pesma treba da probudi patriotizam, i to onaj balkanski, jer se Gavrilo borio za sve Južne Slovene, a generalno i za sve narode koji su ostali uskraćeni slobode. Ne treba ni slučajno da naidje neki Hrvat, ili neko islamske veroispovesti, na neku nacionalnu barijeru smatrajući ovu pesmu četnickom ili ne znam ni ja u kom kontekstu, jer takva pesma izaziva na youtube-u uglavnom prepirke i prozivke, a ona to nije, Gavrilo princip je pre svega svetska istorija, a tek onda Srbin... Nakon ovog albuma ostavićeš deo priče iza sebe, šta je ono što je bila poruka ovim albumom i kome je posvećen, to jest, pretpostavljam da sada dižeš stvari na viši nivo vezano za rep ali šta je ono što je ostalo iz... Hm..., ostala je zapisana mladost, ovo će biti verovatno neki moj audio-fotoalbum:)), koji ću lisitati za mnogo godina, smejati se možda nekim stavovima, ali će me i podsetiti na cool vreme provedeno u društvu mene i moje tišine, kao i sa mojim ljudima iz Odreda, Ltdfm-a... Koje su to novine u tvom repu i samom stilu danas, za razliku od pre-

MY PEOPLE 65


thodnog rada... i ono klasično pitanje, šta je sledeće, planovi? Novine su pre svega u samoj tehnici pisanja, što će se odraziti i na sam flow. Još više ću baciti akcenat na tematiku, neće biti praznih priča, bar ne na albumu, znači tog battlerskog rap-a koji si uočio na ,,Kinta Kunti” biće jako malo. Planovi su da dignemo LTDFM na jedan viši nivo, da zaista dobije pravi oblik izdavačke kuće, uz njene filijale LTDFM VIDEO, i mnogo drugih ideja, koje su i dalje samo ideje, ali uz malo cima i rada jako su realne. Planiram definitivno još jedan solo album, mislim nemam ni predstavu kako bih to okačio mikrofon o klin?!? Znači solo album na kom već radim, i za koji ću moci da kažem da će biti vrhunac mojih rap sposobnosti, ići ću na to da pesme budu perfektne, koliko je to uopšte moguće za Principa. Imam sigurno već pet stvari, ali ko zna, možda ću i njih otpisati kao neke sa 1914-ice. Zatim, Kg odred se aktivirao, kao nikada pre. Mogu slobodno da najavim novi projekat Odredaša, mislim da će to biti krajnje najveći okoreli rap, bez

66 MY PEOPLE

trunke svetlosti, podzemlje samog podzemlja! Generalno ceo Ltdfm ima toliko vrućih projekata na startu da je to ludilo, samo se treba dovoljno izreklamirati, i mislim da će feedback doći sam od sebe. Vezano za ovaj album - hoće li biti na disku kao što je bio slućaj sa Kinta Kunta i planiraš li neke nastupe.... Biće, obavezno, pa makar 50 komada. Ja sam stara škola i jbg, gajim taj kult diska. Nisam bio u fazonu da radim veću količinu, ali eto Drama se za dan iscimao za keš, tako da će jedna serija ići u ime Ltdfm kuće, što je model koji krasi jednog pravog izdavača, ideja je upravo ta, mc-ijevi rade samo pesme, a sve ostalo preuzima LTDFM. Ceo album biće propraćen uz minimalno jedan spot u ltdfm produkciji, koji bi trebao da izadje kroz 10 dana. U pitanju je spot za pesmu ,,Nazdravi sa mnom” sa Čodom i Krletom iz Biroa. Naravno, najveća mi je želja da odradim jedan vrhunski video zapis za pesmu ,,Gavrilo Princip”. Ali, taj poduhvat bi bio jako zahtevan. Nastupa će biti nešto kasnije, verovatno

neka promocija zajedno sa cz99 i ltdfmom. Uvek smo raspoloženi za nastup. Samo treba da nas ljudi iscimaju! Još mc-jeva iz odreda je najavilo svoje projekte i na njih ne bi trebalo još dugo da se čeka, tu priču ću ostaviti za neki drugi intervju ali možeš li da nam kažeš koju reč više o cz99 i ostalim projektima... Ma bruka, računaj da svaki mc iz Odreda ima ili pripremljen ili planira jedan solo album, uključujući cz99 koji je, u prevodu, polovina odreda, tačnije tri njegova člana, iščekuje se i kompletan Odred album o kom sam već nešto rekao maločas. Definitivno dosta toga tek stiže iz Kragujevca i Ltdfma. Još jednom za kraj pozivam celu scenu da se ujedini, da se podrži priča, trebamo se držati zajedno. Nastupi moraju biti posećeniji, samo tako će i sam artist postati kvalitetniji. Hvala svim ljudima koji podržavaju LTDFM i koji znaju da ovo radimo iz ljubavi, veliki pozdrav svim rap glavama! www.trablmejker.com


MY PEOPLE 67


abeceda

A

Azbest - to je realna priča, geto stambena priča ljudi u Azbestnom Naselju i to je ono što fejk emsijevi treba da nose, azbestna odelca Bulja - najviši stadijum dupeta, a la Cherokee D Ass ili Monica Santhiago

C Ć

Cava - nelojalna osoba niskih etičkih standarda, fejkes doveden do savršenstva Čumićevo Sokače - duck down, mufucka. Središte i stecište gengsta-manije početkom ključne, završne decenije prošlog veka

D

Džordan

Đus - najveći evropski živi emsi Ekrem Jevrić - ako je u folk muziku ovih prostora ikad ušao free jazz, ušao je preko ovog čoveka. sjajan izvođač Funk - većina rep ekipe ima problem da skonta odakle i kako su došli, koja je to priča koja sve ovo drži na okupu, zato i fejkuju fank

G

Č

Ćelava glava - kad si u treningu i kad nemaš kinte Dizel - suština ovog balkanskog sranja u kojem smo od kraja 80-ih, srpsko tumačenje rep kulture

E

B

Gangsterizam - društveni fenomen neodvojiv od hip hop kulture, koliko god to neke bolelo. Pozdrav Darku Šariću Heroin - centralni pojam srpske, a i balkanske ulice.

68 MY PEOPLE

Đ F H

I

Internet, verovatno najveći izum naše istorije posle struje i penicilina

Jebanje - jedna od centralnih tački

K

J

Kokain - bez puno prepirke. Zna se, kako se kaže - kokain je kraljevska droga, heroin je droga za kraljeve.


hip hop aktivista

L

Nj

L - auto škola

Ljaljan - čovek seljak u lošem smislu, pajserčina bez intelektualnog kapaciteta

M

Lj

Moskri

Najkice

N

Njujork - bez objašnjavanja

O - Cipher, pun krug, šifra, staro učenje sa ulica Njujorka ( ZnanjeMudrost-Razumevanje). Ovde kažemo „zaokružena priča”, a i buksne obično idu u krug.

P S T V

Pička - ako voliš ribe i ako si dugo vremena bez nje, u problemu si žešćijem Real hip hop - u današnje vreme otrcana fraza i ideja koja žešće ubija dublje shvatanje hip hop kulture i muzike

R

Scientifik - retko dobar emsi Šamar - osnovna disciplinska mera ulične pedagogije, dobar šamar svakom prija

Š

Turbo-folk - žanr koji prestravljuje mnoge repere kod nas, iako nam je veći saveznik nego rok mrtvi Umro - kad se za nekog kaže da je prosto umro Vaistinu Stoičkov

Zagrizo - kad je neko u nečemu duboko

Ž

O

U Z

Žongler - jak izraz iz škole 90s RTS komentatora za igrača vrhunskih sposobnosti, uglavnom iz J. Amerike; Žurke

MY PEOPLE 69


intervju

VIRONE Sve češće se dešava da producenti i bitmejkeri izbacuju svoje radove na ovaj način. Da li si i ti „upao“ pod taj uticaj? Prilikom početka rada na mixtapeu, nisam puno razmišljao o načinu izbacivanja, tačnije u samom startu pojma nisam imao šta hoću sa tim pesmama, u smislu, da li će to biti samo urađene pesme koje će onako ortački biti puštene na net ili ću ga uobličiti u neki vid albuma, ep-a, mixtapea, jednostavno nisam imao dalji plan, već smo ih radili onako...”brate, da čujes bit?”, “e do jaja, aj snimimo nešto”. Nakon većeg dela snimljenih pesama, shvatio sam da možda ne bi bilo toliko loše da mi pristup svemu tome bude malo ozbiljniji, jer pesme koje su bile snimljene do tad su imale upečatljiiv zvuk i delovale su mi kao da bi mogle da budu zajedno u albumu. Znajući da reperi nisu bili toliko oduševljeni situacijom po izdavačkim kućama, rešio sam da to odmah otpišem da bih sačuvao sebi živce. Naravno razmišljao sam i o tome da odštampam disk, ali posle nekog vremena sam odustao. Kao što sam rekao, ambicije mi nisu bile velike, prosto mi je bitno da uradim pesme koje se meni i reperima dopadaju, pa neka sluša ko hoće da sluša, pa makar bilo to nas dvadeset. Kako si generalno zadovoljan prijemom albuma? Nisam očekivao ovoliki odaziv s obzirom da se nisam puno pojavljivao po izdanjima, osim par pesama sa Ill G-em, kod Juice-a, Voke-a. Tačnije kao bitmejker nisam imao karijeru iza sebe, zato sam i hteo da uradim nešto gde će moći da se čuju moji bitovi. To-

70 MY PEOPLE

kom prve nedelje po izbacivanju sam se zgranuo kad sam video komentare i pozitivan stav publike. Pogotovu što nisam hteo da pravim nikakav buzz oko svega toga i da najavljujem mesecima unazad izvođače, mixtape i sve to, hteo sam da odaziv bude realan, jedina promocija je bila što su par dana pre izbacivanja su na facebook Ill G i Kum Majk najavili album, i to je to. U globalu prezadovoljan sam i imam utisak da će sledeći tejp proći još bolje, ja se nadam. Realno, mnogi ljudi zapamte pesme po linijama MC-a, koliko njih zaista obrati pažnju na produkciju? U brate, mislim da se ovde obraća pažnja na sve, od snera i rima, do reperovog kačketa i patika, realno, ovde se na sve obraća pažnja, naravno pričam o rep muzici. Situacija je takva da ima puno ljudi koji slušaju rep i čini mi se da se većina poprilično razume, u suštini možda se i ne razume toliko, ali svi mogu da ti kažu šta je tu dobro, a šta nije. Kod mog zvuka je kul što to nije nešto eksperimentalno, u smislu, nije sad nešto što odskače od klasičnog rep zvuka, mislim da bi prošao znatno gore da radim nešto što odudara od tog stereotipa. Činjenica je da ovde ljudi znaju da raspoznaju produkciju i da imaju šta vole a šta ne vole. Isto tako smatram da bitmejker ne bi trebao o tome da razmišlja već da radi ono što njemu leži. Postavlja se logično pitanje, šta jedan bitmejker i producent može da očekuje od ovakve kompilacije? Koji si sebi cilj uopšte zacrtao, poslovni ili kreativni?

Iz mog ugla, nek ne očekuje ništa, treba da bude zadovoljan što se ljudima dopada negov rad, kao što sam ja (smeh). To će mu dati motivaciju da radi dalje, a što se tiče nekog profita, mislim da su tu razlike u samom pristupu bitmejkingu, ako se prodaja bitova dovodi u priču...realno na to se ne treba oslanjati, kad se proda, kul, ali nije pouzdano, možda pre pare mogu da se uzmu u studiju snimajući repere i miksajući pesme... Ne znam, moj pristup svemu tome više sa kreativne strane, meni se podrazumeva da ja uradim neki bit i dok ga radim ne razmišljam o njegovoj ceni. Uradiš bit, pa šta bude. Mada bi bilo super kad bi svi imali pare, i bitmejkeri i reperi bi bili srećni. Primetio sam da većina tvojih matrica imaju jedan brzi zvuk koji se ponavlja kroz celu pesmu. Da li je to tvoj lični potpis, nešto po čemu želiš da te ljudi prepoznaju? Imam otprilike neki zvuk koji želim da postignem, to bi se moglo podeliti na muzičke žanrove i godine nastajanja pesama koje su semplovane. Imam određene semplove koje odaberem da radim, ne radim svaki na koji naletim, volim da provučem lead synthove, distorzije i solo gitare, ima tu dosta 80’s rocka, popa, naravno funka, soula, standardno, filmske muzike. Imam utisak da ljudi bolje repuju na te što kažeš brze matre jer matra vozi onda i reper vozi. Postoji li neka anegdota tokom stvaranja diska koju bi želeo da podeliš sa nama? Pa najveća angdota je vezana za Skubijev udeo pri stvaranju albuma, bili


MY PEOPLE 71


smo na rep nastupima za dane novog beograda ili tako nešto, i došlo je dosta repera sa te strane grada, Skubi i ja smo se videli možda par puta pre toga, pošto su oni već radili na “Šta ima?!” ...i kaže on: “Čujem da spremaš kompliaciju i to?”, ja mu kažem: “Brate spremam, ali još ništa nisam organizovao sa mix i master ...(pošto ja to ne radim),a on kaže: “Pa ja ću to da smixam i masterujem”, na šta sam ja bio u fazonu ”Ok , a za koje pare?”, a Skubi ladno ”Pa čekaj, jel ti planiraš da zaradiš neke pare sa tim albumom?”, ja reko: “Naravno da ne”, a on: “Pa šta sereš onda, uradićemo taj album”. Tako da njega nije bilo ne bi ni bilo albuma. Bilo je još momenata, tipa, pesma “Ulični brate” je trebala da bude na 93 fu albumu pre par godina, ill g-ijeva “Uvek imaš izbor” je promenila dva različita beata pre ovog itd. Poznato je da su reperi lenji, kakav je slučaj sa producentima? Koliko si se nervirao zbog nekih strofa ako si ih predugo čekao? Kod producenata imam utisak da im teže padaju snimanja i mixanja od pravljenja muzike, moj tempo rada nije preterano ubrzan, više se vezuje za kopanje semplova a od toga zavisi

72 MY PEOPLE

i broj napravljenih bitova , dešava se da po nedelju dana ne iskopam ni jedan sempl pa se vratim onim starim koje nisam završavao, a onda odjednom naletim na izvor od 100 potencijalnih semplova i ne znam šta ću pre da radim.Što se čekanja strofi tiče za neke repere stvarno nemam zamerke bukvalno su znali odmah da urade, ali oko nekih pesama je bilo čekanja I po par meseci ali ne smatram to kao minus, to jest prilikom isčekivanja se nerviras, ali kada se pesma uradi sve dobije svoj smisao , tako da smatram da se čekanje uvek isplati, ima bitova koji znaju da puknu repera da neće da piše bilo šta na taj bit već želi da da sve od sebe I uradi nešto posebno. Tako da sa te stane to nije ipak toliki problem. Načuo sam da planiraš da praviš EP sa Kum Majkom. O čemu se tu radi tačno, i kakva se izdanja od tebe mogu očekivati u budućnosti, da li ćeš praviti kompilacije, EP ili možda ceo album sa nekim MC-em? Planiram ja sve i svašta ali moraš da čekaš da se to sve poklopi. Ne samo što se tiče repera nego treba imati incijativu pogurati celu priču oko nekog projekta, moraš se posvetiti, trud i vreme tačnije, da se usredsrediš da

to što si zamislio i završiš,.naravno na to utiče 100 drugih faktora od slobodnog vremena pa do inspiracije repera itd.Kum majkov Ep je u planu (ne znam kad ćemo to završiti), naravno planiram i album #2 sa nekim novim izvođačima.Voleo bi da uradim album sa nekim reperom ali to je već teži projekat.Možda ću uraditi sa Vokeo neki Ep, sa njim se super kapiram. Koga bi voleo da čuješ na svom bit a nisi imao prilike? Pretpostavljam da je ovo pitanje vezano za domaće repere. (smeh)! Imam princip da se upoznam sa reperom pre nego što radimo pesmu, nisam nikom slao bit koga ne znam lično, krivo mi je što nisam sa Strukom uspeo da uradim pesmu za mixtape, verujem da bi se on savršeno uklopio , o tome sam I sa njim pričao, bedak je što smo se upoznali tek po izbacivanju tape-a , u medjuvemenu smo već nešto snimali tako da će on sigurno biti na sledećem izdanju. Gotivio bi da uradim stvar sa prti be ge-om, marlonom, loubeny je u planu za neke druge projekte koji se tiču klubskog zvuka itd. Još jednom ću iskoristiti priliku da se zahvalim svim ljudima koji su učestvovali na mom albumu.


MY PEOPLE 73


street art

Taz Šta te je inspirisalo da počneš sa crtanjem? To je počelo jako davno, naime, moj stric se bavio brejk densom, strit artom, pa mi je pokazivao te njegove radove, slike i ostalo pa me je on uveo u tu priču. To mi se baš svidelo i krenuo sam polako sa crtanjem, mada je to u početku bilo smešno i nikad nisam verovao da ću nešto da dostignem.

Da, poznajem stvarno mnogo crtača, oko 90 posto naše scene, iz svih delova Srbije. Cela naša scena, pa ne znam , mlađi naraštaji je mnogo kvare.Oni danas počnu da crtaju, a već sutra uzimaju sprej u ruke i šaraju neke gluposti i uništavaju grad, a inače osim toga scena nam je jako dobra,a da nije ovakva kriza u zemlji bila bi još bolja. Sve u svemu imamo dosta kvalitetnih crtača. Sa kim najviše voliš da crtaš?

Poznaješ puno crtača, kako ti se čini naša scena?

74 MY PEOPLE

Pa naravno sa mojom ekipom, osim

Age: 24 Style: Letters, Bombing Debut graff: 1996. Crew: SVK, DKO

toga sa Wunste-om, Pirosom, Bradom, inače sam crtao sa mnogima ali mi oni najviše odgovaraju kao osobe, lako se uklopimo i dogovorimo kako šta treba, niko ne odskače i uopšte nemamo problema kad radimo. Pored crtanja grafita baviš se i drugim sličnim aktivnostima? Pored crtanja na zidovima, radim i na platnima, radio sam kačkete, par nekih radova na odeći, majicama, farmerkama. A inače volim da skupljam limitirane boce sprejeva i želja


mi je kad ostarim da mogu da se setim svega ovoga, kad je to bilo i svih ovih grafita. Da li može da se zaradi nešto od crtanja na platnima, kako to tebi ide? Pa, može da se zaradi, ne nešto mnogo jer ja sam takva osoba, ne volim da oderem ljude kad hoće nešto da im radim, jednostavno naplatim materijal i nešto sitno za moj rad. Svestan sam da ljudi nemaju para i mislim da je bolje da im učinim zadovoljstvo a i oni meni nego da ne bude ništa od toga. Nešto više o SVK i DKO ekipi? DKO je nova ekipa, ove zime smo se okupili, tu je Wunste, Chenipe, Lamin, Dry i ja, a planiramo da pozovemo još neke crtače, ali sve ćemo to lagano, svojim tokom, da odredimo jasna pravila jer želimo da istrajemo i da svi vide da smo ozbiljna grupa. A što se tiče SVK ekipe, ona postoji dugi niz godina. Prva SVK postava je imala mnogo crtača, bili su jako neozbiljni, svi su to shvatili kao zezanje. Grupa se rasformirala,a nakon toga smo Disp, Skalp i ja ponovo pokrenuli SVK priču ali mnogo ozbiljnije i sa manje crtača.SVK osim grafita radi i na polju muzike, tu su Skalp i Disp već više od godinu dana u hip hop vodama. Dobro im ide, imaju par pesama, uradilisu spot za pesmu Lep Je Dan. Počeli su dosta da se trude, da sarađuju sa reperima iz bloka, snimaju sa njima, extra im ide. Kod nas i dalje važi mišljenje da su grafiti vandalizam. Koliko se ta slika promenila i kako komentarišeš grafite svuda po gradu koji stvarno ruže fasade ?

u smislu da je okrečena od grafita i komplet nacrtan neki mural ili grafit ili nešto slično. Tagovi su svuda, ima dobrih potpisa, a uglavnom i loših. Tag možeš da uradiš za dve sekunde, gde god hoćeš. Dosta mlađih crtača nema ruku za sprej, a već se tagiraju, svuda potpisuju. Meni se ne sviđa što po centru ima mnogo potpisa, gde god kreneš, pogledaš, u svakom ćošku, bilo gde, nije lepo, počeli su turisti da se pojavljuju sve više, i sad zbog takvih potpisa svuda po gradu to i jeste vandalizam. Zbog ovakvih stvari ljudi ne prave razliku između dobrog grafita i ružnih potpisa svuda unaokolo, i zato dobri crtači imaju probleme kada stvarno hoće da nacrtaju nešto dobro i kvalitetno. Došao si iz Nemačke ovde na par dana pa se opet vraćaš, kakva je situacija kod njih, kakvi su grafiti, koja je razlika u odnosu na nas ovde? Tamo je sve mnogo bolje, imaju kvalitetnije i po celom svetu poznate crtače, a razumem ih jer je kod njih sve to mnogo jeftinije i pristupačnije, znaju zašta rade. Oni od plate mogu da odvoje i da ne razmišljaju, a ovde nekad nemaš ni za jedan sprej jer moraš da misliš kako ćeš da preživiš taj ceo mesec. Opet uprkos tome dolazio sam u situaciju da potrošim pola plate na sprejeve jer ne mogu da izdržim da ne crtam. Što se tiče grafita tamo, ima ih dosta, po tome se ne razlikuju mnogo, nisu mnogo ispred nas, ali su organizovaniji. Možda ovako razmišljam jer sam video Maclaim-ov rad i sve ono, znam da sam imao fleš u glavi, razmišljam kako, crtam dosta dugo, znam sve al opet kad sam video taj rad, stao sam i deset minuta se nisam pomerao, nisam mogao da verujem. Prvo kada sam video grafit, mislio sam da je neki poster, da je neka štampa, da nije crtano uopšte, krivo mi je što to nisam fotografisao.

neke zajedničke projekte, prvenstveno da se upoznamo, da se družimo i naravno da crtamo zajedno.Mislim da će ta saradnja sa nekim ko je poznat u svetu meni mnogo pomoći, mnogo bi mi značilo da se moj rad vidi i van ove zemlje, to bi bio veliki skok za mene. Po čemu se razlikuješ od drugih crtača, šta je to specifično kod tvojih radova što te čini posebnim? Svako od nas se po nečemu razlikuje, ja gledam da izgradim neki svoj stil, da se izdvojim od drugih, da ne dođe neko i kaže kako ga moji radovi podsećaju na nekog crtača. To uopšte ne volim da čujem, ne prija mi, ispada da sam nekoga kopirao, a uopšte nije tako, zato se uvek trudim, gradim svoj jedinstveni stil da bude prepoznatljiv, da kad neko prođe da pomisli da je ovo Taz radio. Od početka tvoje karijere, koji grafit posebno pamtiš, koji ti je najdraži do sada? To je jedan grafit na osnovnoj školi u Borèi, tu sam nacrtao bebu tasmanijskog đavola. A posebno mi je drag zato što je to bilo davno kada nisam bio baš tehnički vešt, a jako dobro sam ga nacrtao, i bio sam baš zadovoljan kompletnim radom. Taj grafit je prekrečen, celu školu su okrečili, ali planiram da uradim ponovo tako neku sliku sa đavolom. Pored ovoga, posebno mi je drag grafit koji sam nacrtao mami za rođendan. On mi puno znači, nije neki specijalan vizuelno, ali meni ima posebno značenje, to je inače na mojoj zgradi, i ceo spoljnji deo je oslikan u raznobojnom cveću.

Taz I dalje većina to gleda kao vandalizam, ali da kažem da su to uglavnom stariji ljudi, u njihovo vreme to nije bilo ovako aktivno, pogotovo sad, svi hoće da crtaju, svi crtaju, scena se baš probudila, mnogo je postalo popularno. Sada je jako uobičajeno da neke organizacije ili dešavanja uz sve to hoće da imaju i grafite, angažuju crtače što odma privlači pažnju, okuplja se masa ljudi okolo, svi hoće da vide. Lično smatram da je to umetnost, mnogo je lepše da se vidi zgrada koja je lepo urađena,

Imaš li neke planove kada se vratiš u Nemačku, nešto što posebno želiš da ostvariš?

Da, imam planove, želim da što više napredujem, vezano za to, kontaktirao sam crtače iz Nemačke koji su se prijatno iznenadili za moje interesovanje. Dogovorili smo se za

Imaš li neku poruku za mlađe crtače? Što više da se trude, prvenstveno da rade što više skica na papiru, a tek kasnije da lagano krenu na zid, jer u početku im se neće svideti kako to izgleda a neće se ni drugima svideti, jer to je početnički. I moj prvi rad se meni nije svideo, teško je na početku, niko se nije rodio sa sprejem, treba lagano savladati tehniku i kontrolu. Razgovarao: BOJAN ISALOVIĆ

MY PEOPLE 75


76 MY PEOPLE


MY PEOPLE 77


78 MY PEOPLE


MY PEOPLE 79


80 MY PEOPLE


MY PEOPLE 81


www.youtube.com/B3oTV

B3o

preds

CONCRET

Epizoda 32 - Juice

Epizoda 30 - Aleksein 82 MY PEOPLE


oTV

www.facebook.com/b3oevents

stavlja

TE JUNGLE

Epizoda 31 - BigSix

Epizoda 29 - Bvana MY PEOPLE 83


84 MY PEOPLE


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.