se članovi obitelji najviše zadržavali. I ja se sjećam, da je moja majka, kao i mnoge druge uvečer pripremila kvas za kruh i podgrijala brašno , a kada sam se ujutro probudio, osjetio sam miris svježe pečenoga kruha u krušnoj peći. Kruh je trajao i po sedam dana, a čuvao se u podrumu, na oribanoj dasci koja je za gredu bila privezana žicom ili špagom, a kruh je bio prekriven lanenom čistom krpom. Zanimljivo je reći da se kruh mijesio u drvenom koritu, gdje se dizao, zatim su se pravili kruhovi i stavljali u ´simplea na opet lanenu krpu da se ponovo kruh može dizati. Radnja koja je prethodila stavljanju kruha u krušnu peć, za mene je bio poseban obred. Majka je o-tkrila krpu na simpli, okrenula i istresla kruh na drvenu lopatu, zatim ga umila, prekrižila i rasporedila u priređenu, dobro ometenu vruću krušnu peć. I tako je u peći bilo 5-7 kruhova, peć se zatvorila metalnim, još bolje gusenim komadom, a žera se na kraju prigrtala do metalnih vrata peći. I tako je pečenje trajalo oko 1,5 sati. Simple je zimi pravio kućedomaćin od slame, a od alata mu je trebala metalna alka, šilo i vješti prsti. Na isti način muškarci su pleli i košnice od slame, u kojima su kroz godinu dana marljive pčele pravile med, da bi ih pri vađenju meda gospodar ugušio štapićem sumpora. No uvijek se pazilo da svaka košnica tijekom godine dade 1-2 roja, kako bi se ako ne proširilo pčelarsko blago, barem održalo. Tijekom zime,
Slovaci u Lipovljanima
u kuhinji se svake godine postavljao tkalački stan, gdje su marljive ženske ruke opet noću tkale; plahte, ručnike, vreće, zobnice , ali i tepihe (krpare) i dr. Neke žene su tkale i platno za košulje, ali i za školske torbe, koje su mnogi nosili preko ramena sa nekoliko knjiga, pločicom i pisaljkom. Svaka kuća je imala i 1-2 spavaće sobe. Bile su uredne, pune pernatih jastuka, perina, ali se spavalo dugo na strožama u kojima je najprije bila zobena slama, a kasnije i perušina. Uz dva kreveta i dva ormara , u sobi je bilo i nekoliko svetih slika, a posebno moram istači da se svaka slovačka kuća dala prepoznati po lijepim keramičkim tanjurima donesenim iz Slovačke, obješenih na zidu. Kreveti su svakoga dana bili pospremljeni i prekriveni čipkom ukrašenim ´kopertama i to najčešće bijele boje. Čipka je u pravilu bila ručni rad. Posebno je bilo
80