82 Moslavački glasnik, br. 21/I, Kutina, 3. studenoga 1907 83 Vidi: Artuković, 2001: 43. Usp. Statistički godišnjak kraljevina Hrvatske i Slavonije I1905., Zagreb 1913: 4. Također: Popis žiteljstva od 31. prosinca 1910. u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1914: 230-237 84 Gelo – Crkvenčić – Klemenčić (prir.), knj. 3, 1998: 1693 85 Isto. Početkom 20. stoljeća doseljavaju se Moslavinu “trbuhom za kruhom” u većem broju Hrvati iz Like, Hrvatskoga zagorja i drugih dijelova Hrvatske, pa je ta okolnost zacijelo najviše pridonijela njihovom brojčanom porastu u kutinskom kraju prije Prvoga svjetskog rata
66
se i u činjenici da su 1921. popisani skupa Hrvati i Srbi (kao “Srbi ili Hrvati”), a 1931. priznavao se samo tzv. jugoslavenski narod. Stoga se pri utvrđivanju udjela Srba u ukupnom pučanstvu kutinskoga kraja možemo donekle osloniti jedino na podatke o vjerskoj pripadnosti po općinama kutinskoga kotara (Kutina, Popovača, Ludina). U cijelom kutinskom kraju živjelo je 1921. ukupno 28 517 stanovnika, a 1931. ukupno 32 673 stanovnika95. U nastavku ćemo se pretežno ograničiti na statističke podatke koji se odnose na tadašnji kutinski kotar kao upravnu cjelinu. Popisom stanovništva iz 1921., prvim popisom poslije Prvoga svjetskog rata, ustanovljeno je da kutinski kotar ima ukupno 24 166 stanovnika. Od toga je bilo 1635 pravoslavnih žitelja. To ipak nisu sve bili Srbi, jer popis u kutinskom kotaru razlikuje Slovence, Čehoslovake, Poljake, Mađare, Nijemce, Talijane i još neke narodnosti, pa tako izrijekom bilježi i 29 Rusina, 69 Rusa i tri Rumunja-Cincara ili ukupno 101 stanovnika kutinskoga kotara, koji su također pripadali istočnom obredu ali nisu bili Srbi. Odbije li se taj broj od ukupnog broja pravoslavnih žitelja, proizlazi da je u kutinskom kotaru tada u najboljem slučaju moglo biti 1534 Srba ili 6,34 %96. Pad udjela srpske populacije u kutinskom kotaru za svega 0,16 % u odnosu na stanje iz 1910., kada je u tom kotaru bilo 6,50 % Srba, gotovo se i ne može povezivati s negativnim učinkom Prvoga svjetskog rata, pogotovo ako imamo na umu činjenicu da je sličan pad u razdoblju između 1900. i 1910., kada nije bilo nikakvog rata, bio mnogo veći, a iznosio je čak 2,41 %. Godine 1921. današnje naselje Brinjani imalo je ukupno 394 stanovnika, naselje Čaire ukupno 178 stanovnika, naselje Krajiška Kutinica ukupno 223 stanovnika, naselje Kutinica ukupno 285 stanovnika, naselje Mikleuška ukupno 910 stanovnika, naselje (Srpsko) Selište ukupno 557 stanovnika, a naselje Stupovača ukupno 710 stanovnika97. Ako se podaci o ukupnom broju stanovnika tih naselja s neupitno većinskim pravoslavnim (srpskim) žiteljstvom usporede s podacima o ukupnom broju stanovnika tih istih naselja prema popisu iz 1910., vidljiv je sasvim neznatan pad broja stanovnika u većini naselja, a u Mikleuški i Stupovači uočljivo je čak stanovito povećanje ukupnog broja žitelja. Prema popisu iz 1931. kutinski je kotar imao ukupno 28 041 stanovnika. Od toga je bilo 1810 pravoslavnih žitelja98. Kad bi se svi oni čak i mogli poistovjetiti sa Srbima, što je dvojbeno, proizlazi da ih ne bi bilo više od 6,45 %, što ukazuje na znatno slabiji porast udjela srpske populacije u kutinskom kotaru između 1921. i 1931., pogotovo ako se taj porast usporedi sa spomenutim padom njezina udjela u razdoblju između 1900. i 1910. Godine 1931. današnje naselje Brinjani brojilo je ukupno 386 stanovnika, naselje Čaire ukupno 211 stanovnika, naselje Krajiška Kutinica ukupno 254 stanovnika, naselje Kutinica ukupno 334 stanovnika, naselje Mikleuška ukupno 762 stanovnika, naselje (Srpsko) Selište ukupno 684 stanovnika, a naselje Stupovača ukupno 658 stanovnika. Ako se podaci o ukupnom broju stanovnika tih naselja s neupitno većinskim pravoslavnim (srpskim) žiteljstvom usporede s podacima o ukupnom broju stanovnika tih istih naselja prema popisu iz 1921., vidljivo u