Mladen Mitar
KUTINSKI OpUS MIROSLAVA šUTEJA (1966. – 1978.) Danas prepoznajemo dvosmisleni status umjetničkog djela. U prvom slučaju to je «zlatna ribica», vrsta koju valja čuvati u izoliranim prostorima muzeja, a u drugom slučaju priželjkuje se da umjetničko djelo izgubi svoju posebnost i bude dokinuto u običnosti svakidašnjice. Gdje je u tome Šutejevo mjesto? Šutejev govor je temeljen na hipostazi «novoga». Nekritički hvaljen, ali i nepravično negiran, pojavio se kao izuzetna individualnost šezdesetih godina u vrijeme brojnih utjecaja sa zapada. U to doba na sceni je klasična geometrijska apstrakcija, enformel i akciono slikarstvo. Izloženo je 40 radova u tehnikama mobilnog kolaža, mobilne serigraije, crteža i slike objekti. Slikar je već na početku traganja za osobnim govorom pokazao da se ljudska spoznaja i intuicija ne smiju zatočiti kroz informacije o imitaciji viđenog. Slikarstvo ne bi smjelo zagovarati površinu iluzije, koja je značenju isto ono što i vidljivo stvarnosti. Da se stvarnost i pojavnost ne bi međusobno uspoređivale i sukobljavale, zato se Šutej nikad nije zauzimao za «realističan» prikaz stvarnog objekta, već je snagom svoje inventivne imaginacije transponirao vidljivo u nove oblike koji će živjeti sasvim novi život. Nije mi namjera kazati nešto novo. O njemu su govorili i pisali najugledniji povjesničari umjetnosti. Do sada nitko nije primijetio da su najreferentnija djela svjetske moderne umjetnosti nastala u malom moslavačkom provincijskom gradiću Kutini. Većina djela na ovoj izložbi su iz posjeda građana Kutine, a manji dio pripada fundusu Galerije Muzeja Moslavine. Šutej polazi od vidljivog svijeta, preoblikujući ga u jednostavne likovne sintakse, originalnih oblika, plijeneći izvornošću rješenja. Taj majstor vizualnog traganja u bogatim morfološkim opcijama inventivne kombinatorike, stalno umnaža i varira. Njegove racionalne konstrukcije, začinjene su poezisom iznenadnih i neočekivanih rješenja, u vrlo skromnom izboru oblika od kugle i kocke do kružnice i kvadrata. Bujna maštovitost varijacija oblika i racionalna konstrukcija, komplementarno se dopunjuju. Ovom izložbom podsjećamo se na vrijeme Šutejevog slikarskog opusa nastalog u Kutini i njegovog rapidnog usponana na svjetskom likovnom podiju. Zanimljivo je da svoj uspjeh bilježi u malome gradiću bez slikarske tradicije, daleko od velikih svjetskih metropola. Šutej ulazi u nepoznatu i skrivenu tajnu Novoga likovnog kazivanja. Ta nova forma kazivanja utoliko je čudesnija, koliko ustrojstvo Novoga izmiče percipiranju i tumačenju publici svoga vremena. Njegovo djelo je sve udaljenije od tradicionalnog likovnog izričaja. Eksperimentalno – inovativni duh modernih znanosti hipostazirat će pojam «novoga» u umjetnosti. Tu će upravo nastati velika zamka, tako što će se eksperiment poistovjetiti sa krajnjim ciljem u umjetnosti. Eksperiment je samo put, a nikako cilj. Promatrač ima priliku
328