O svetom Sebastijanu znamo da je rođen pri kraju 3. stoljeća u Milanu, mučeništvo je pretrpio u Rimu. Po legendi bio je časnik carske tjelesne garde. U 4.stoljeću o njemu je zapisano da je bio «muž pun mudrosti, u službi vjeran, za pomoć uvijek pripravan, u dobroti uzoran, u životu vrlinama odličan.» - Budući da je bio carski časnik, imao je pristup u tamnice i gubilišta. Tu je redovito tješio i hrabrio uhićene i osuđene kršćane. Kad je car doznao da je i Sebastijan kršćanin, osudio ga je na smrt. I to polaganu! Naredioje strijelcima da ga gola privežu za stup i gađaju strelicama, ali ne u glavu i srce, da ne bi brzo izdahnuo. Ostavili su ga okrvavljenog i obnemoglog. Brižnošću kršćanske Irene prizdravio je, ali su ga ponovno uhvatili i ubili kolcima. Pokopan je u katakombama i već od početka vrlo štovan. Nad njegovim je grobom poslije podignuta velika, i danas poznata, bazilika, koju posjećuje svaki rimski hodočasnik. Sebastijan se časti kao zaštitnik od kuge i drugih zaraznih bolesti. Zaštitnike vojnika, lovaca, ljevača, kamenorezaca i vrtlara. Spomendan mu je 20.siječnja, uvijek se slavi zajedno sa Fabijanom, papom. Sveti florijan, mučenik († 304)
Pod stručnim vodstvom mjesnog kapelana u gradiću Enns-Lorch u Gornjoj Austriji, razgledao sam g. 1969., s malom skupinom sjemeništaraca, kulturno-povijesni spomenik europskog značenja. Na temelju arheoloških iskapanja (izvršenih 1960.-1966.) utvrđena je ondje graditeljska i kulturna tradicija, koja seže od poganske starine pa sve do novog vijeka. Silne ruševine pod današnjom župnom crkvom Sv. Lovre povijesni su dokument što priča o 1700 godina zapadne povijesti i duhovnosti. U svojoj vrsti nešto jedinstveno. Na tom je mjestu oko god. 200. nastao rimsko-keltski hram, pogansko svetište grada Lauriacuma. Oko g. 350. podignuta je nad njegovim ruševinama prva ranokršćanska bazilika, koja je god. 800. pregrađena, u X. stoljeću nadograđena, a oko g. 1300. nastade na istom mjestu gotska crkva, lijepo sačuvana sve do danas. Svako je od tih svetišta usko povezano s velikim povijesnim ličnostima. U pogansko svetište bio je, za Dioklecijanova progonstva, izveden sv. Florijan, i to pred suca Akvilina. Florijan je bio veteran rimske vojske, a tada u obližnjem gradu Cetium (danas Zeiselmaur) visoki državni činovnik. U poganski je hram doveden da ondje na žrtveniku, koji se i danas može vidjeti, žrtvuje bogovima. Okrivljen je što je kršćanin, što je u Lauriacumu posjećivao i bodrio na ustrajnost u vjeri tamošnje pozatvarane kršćane. Pozvan je da se i sam odrekne svoga kršćanskoga uvjerenja. Florijan o tome nije htio ni čuti, a kamoli izvršiti otpad od vjere. Stoga je stavljen na muke i nemilo izbijen. Napokon je osuđen na smrt i bačen u rijeku Enns te tako slavno završio svoje mučeništvo. Bilo je to 4. svibnja 304. Tijelo mu je kasnije pronađeno, a pokopala ga je neka udovica, po imenu Valerija. Dok smo se nalazili uz ostatke poganskoga oltara, kapelan nam je tumačio Florijanovo mučeništvo. Tu je na tom mjestu bio tjeran da se žrtvuje bogovima, tu je to najenergičnije odbio i svoju kršćansku vjeru hrabro ispovjedio. Saznavši naš tumač da smo iz Za-
VRTLINSKA - crkva Sv. Jelene Križarice - kap Sv. Petra i Pavla, (Pobjenik) - kap. Sv. Benedikt, (Rečica Kriška) KUTINA - crkva Sv. Marije Snježne - crkva Sv. Duha ( Gojlo) - crkva Sv. Martina (Janja Lipa) - crkva Sv. Nikole (Međurić) - crkva Sv. Fabijana i Se bastijana (Donja Gračenica) - crkva Sv. Ane (Osekovo) - crkva Sv. Mihaela (Velika Ludina) - crkva Sv. Ivana Krstitelja (Gornja Jelenska) KRIŽ - crkva Sv. Križa (Križ) IVANIĆ GRAD - crkva Sv. Blažene Djevice Marije KLOŠTAR IVANIĆ - crkva Sv. Ivana Krstitelja
205