se u prvoj polovici 1944. godine organizira skupina istomišljenika, protivnika NOP-u, koju čin: uro Hagljan, Martin Marković, Ivo Bralić, Stjepan Sandali i drugi. Neki od njih, 1943., pristupaju NOP-u, ali su sabotirali njihov rad, povukli se iz njihova sastava i kasnije otišli u ustaška uporišta odakle su istomišljenima slali direktive i zapovjedi. uro Hagljan i Stjepan Sandali otišli su u Zagreb sastajući se s užim vodstvom HSS-a i dobivali upute šaljući ih u Moslavinu. Partizansko vodstvo u Moslavini uru Hagljana smatra glavnim organizatorom skupina «Zaštite» i «Milicije». One su svojim aktivnostima destabilizirale partizansku vlast i onemogućavale nesmetano uključivanje pristalica HSS-a u NOP. O njihovoj aktivnosti «Glas slobode» piše u članku «Novi sramni pokušaji propalih političara». U njemu se navodi da pristalice HSS-a po okružju šire laži «o našoj vojci, o našim vlastima s ciljem pokolebaju njegovo jedinstvo». Pri tome se navode imena Martina Markovića iz Okešinca, Stjepana Domitrovića iz Kloštar Ivanića i Stjepana Bobića iz Sisčana koji «pljuju na žrtve za slobodu Hrvatske, dok drugi liju krv i pristupaju NOV» . «Glas slobode» također piše da navedeni šire vijesti o crnoj listi, raspadanju partizana, predaji brigada i slično65. Članovi vodstva HSS-a iz Zagreba šire mrežu svojih suradnika koji se prikrivaju pred rukovoditeljima NOP-a, izjašnjavajući se kao pristalice IO HSS-a . Oni ulaze u organe NOP-a, i dostavljaju podatke rukovodstvu u Zagrebu o stanju unutar NOP-a66. Protivnici NOP-a iz redova HSS-a u Moslavini, uvelike su se angažirali u agitaciji za mobilizaciju koju provodi ustaški režim. Martin Marković je prilikom moblizacije skupio oveću skupinu mladića iz sela Okešinca i uputio ih u domobrane. Pri tome je raspačavao letke u kojima je pisalo «još nije vrijeme za borbu»67. Za ustašku mobilizaciju Ivo Bralić je rekao : «Evo vidiš, sada će partizani imati barem 600 neprijatelja više jer će se mobilizirati za Pavelića». Isto kao što rade Marković i Bralić, rade i Josip ura iz Obedišća, Blaž Mezak iz Okešinca, Stjepan Grdenić iz Šušnjara i još neki drugi68. U aktivnostima oko mobilizacije su i uspjeli, uz pomoć Pavelićeve amnestije onim obveznicima koji su dotad izbjegavali vojnu obvezu. O tome u izvještaju OK SKOJ-a piše : «U početku nismo pridavali tome važnosti, poslije su se i sami naši simpatizeri počeli javljati neprijatelju. Malo je urađeno na suzbijanju neprijateljske propagande. Ništa nije učinjeno da se ukaže vojnicima kako je potrebno da se vrate svojim kućama i prestanu služiti okupatoru i ratovati za zločince Pavelića i Hitlera “.69 «Milicija» ( u partizanskim dokumentima zvana i ustaška milicija) borila se isključivo protiv NOP-a, istim metodama i sredstvima kao i «Bijela garda» i «Zaštita». I «Miliciju» naoružava isključivo ustaški režim. Bila je to neosporna sprega ustaša i vodstva HSS-a koji su bili okupljeni oko Mačeka. S obzirom na to da je Maček još uvijek bio izoliran, odluku o toj suradnji donoslili su njegovi najbliži suradnici koji su bili na slobodi. Ulogu tih oružanih skupina «Slobodni dom» u članku « Što su bijele garde i tko ih vodi» oblikuje ovim riječima : «Bijele garde su mlađe čedo ustaškog režima i novo ustaško oružje u
50. Isto 51. Isto, Fond Povjerenstva CK KPH za Zagreb. kut. 46 dok. 414 52. Vojno historijski institut, Beograd, Fond NDH, dok.15, 45 53. «Glas slobode» od 16. studenog 1943 54. HAD, elaborati RSUPa SDS, kut.13, šifra 01, red.br. 14
109