govoljce iz 2. bojne, ne mogu napasti. U tim trenucima vraća se vod 56. samostalne bojne, pod zapovjedništvom gospodina Ivice Desića, s položaja Humke zajedno s dvadesetak branitelja koji su spremni dragovoljno pomoći u napadnom djelovanju. Dok se sve navedeno odigravalo, borbe su krenule, te je zbog manjka ljudstva i tehnike, krenulo povlačenje naših snaga. Ranjen je i prvi dragovoljac, pripadnik 2. čazmanske bojne. Nakon toga uslijedio je dogovor i krenulo je oko 40 dragovoljaca 1. satnije 56. samostalne bojne Kutina, u napadnu akciju s boka neprijatelju. Zapovjednik 1. satnije bio je gospodin Zdenko Vugrinović. Sistematskim napadnim djelovanjima, za par sati borbe, oslobađa se cijelo selo Bujavica i stavlja pod nadzor. Neprijatelj se povukao na rezervne položaje u sela Lovska i Korita. Opis bitke za Bujavicu donosi nam i kazivanje zapovjednika Đure Jonaša: "14.10. u napadu na Bujavicu sudjelovalo je 56. bojna, negdje 30-ak, da ne govorimo sada točno broj ljudi iz Kutine i krenulo je 15-ak , 20-ak Merčepovih ljudi od kojih se 10, 12 odmah povuklo nazad. Ja to govorim istinu, Merčepove postrojbe su donijele veliki preokret jer su unijeli neko samopouzdanje među ljude jer smo mi krenuli nekog i napast s njima, ali to je istina što vam govorim 2 ili 3 čovjeka su bila do kraja s nama. Kad sam ja došao, negdje oko 8 i 15, 20, oni su još bili u Janja Lipi i u Pakračkoj Poljani, pregrupirali se i iza 10 sati krenuli preko brda prema Bujavici. Bujavica je negdje do 3 sata čišćena, a navečer su zaposjeli Bujavicu dečki iz Rijeke koji su bili u sastavu Merčepove postrojbe. Čazma nije čuvala položaj, to nije istina. Znači, Riječani su držali Bujavicu prvu noć, i po noći pobjegli kad su ovi počeli pucati po njima. Ujutro, ranom zorom ja i moj kurir u to vrijeme, Zvonimir Fuček, išli smo obići postrojbu da vidim kako je, što je. Vidjeli smo da ima pašteta po podu i nigdje nikoga. Pokojni Franky Habek, nažalost više nije s nama, spremio je postrojbu, zvao sam ga preko veze, i preuzeo je Bujavicu. Tri dana su trpili vatru, ogromnu vatru i zbog toga smo krenuli u napad na Lovsku…"6 Naravno, i o ovom su se događaju isplele neke neistinite interpretacije. U gore navedenom kazivanju zapovjednika Jonaša primjetno je kako napominje neistinito čuvanje položaja od strane Čazme. Dakle, kao što je već navedeno, zajedno s postrojbama 56. bojne djelovala je i 2. bojna (čazmanska) 105. brigade HV-a iz Bjelovara. Nepobitna je činjenica da su branitelji iz Čazme djelovali na ovom području, no nije istina da su oslobodili Bujavicu. Zapovjednik 105. brigade, Stjepan Ivanić, navodi suprotne informacije u svojoj knjizi: "Selo Bujavicu u međuvremenu oslobodile su, 14. listopada 1991. godine, 2. bojna 105. brigade i tzv. Merčepova specijalna policija. Ljudstvo 2. bojne iz sela Antunovac vozilima je prebačeno u selo Janja Lipa, a odatle je napredovalo pješke do pred samo selo Bujavica i tu je čekalo više od četiri sata dok nije pristigla "Merčepva policija". Borbe su vođene za svaku kuću i do 15,00 sati Bujavica je bila u našim rukama. Tijekom 14. listopada popodne cijela 2. bojna zaposjela je i organizirala obranu Bujavice."7 Međutim, argumenti u korist 56. bojne i njihova zapovjedništva su nepobitni. Osim
6 7
98
Ibid. Stjepan Ivanić, Da se ne zaboravi 105. brigada HV-a u Domovinskom ratu (1991.-1992.), Bjelovar, 2006.