Anja Sokol Kutina, OŠ Mate Lovraka
Čudesna šetnja Šetala sam Kutinom i uživala u povjetarcu koji mi je dodirivao kosu. Nije se vidjelo ni oblačka i sunce je pržilo. Odjednom sam spazila nepoznatu ulicu i ušla u nju. Bila je drugačija od ostalih. Ugledala sam čovjeka koji je imao ladicu na sebi kao torbu s mnoštvom malih pretinaca, a u njima su bile razne stvarčice: broševi, ogrlice, špangice za kosu, češljići, džepni nožići... Jako mi se svidjela jedna ogrlica s privjeskom grada Kutine na kojemu je pisalo: “Kutina, stari grad, u mom srcu, ostat će sad.” Sad mi je sve bilo jasno. “Pa ja sam u prošlosti!” pomislila sam. Kupila sam ogrlicu za uspomenu i krenula dalje. Susrela sam slastičara koji je gurao velika, bijela kolica na dva kotača sa srebrnim poklopcem. Pitao me želim li kupiti sladoled i ja sam radosno pristala. Uzela sam sladoled od jagode, a on mi je poklonio veliku, šarenu lizalicu. Ispod mosta žene su lupale rubljem po drvenom koritu i tako ga ispirale. Voda je bila ugodno topla i čista, a meni je bilo vruće. Sjetila sam se bake koja mi je pričala da se, dok je bila mala, kupala u Kutinici pa sam se odlučila i ja okupati. No, struja je bila jaka i odnijela me daleko. Odjednom sam se probudila. Shvatila sam da je to bio samo san, ali ogrlica koju sam kupila bila je oko mog vrata. Ona će me podsjećati na ovo neobično putovanje starom Kutinom.
Osnovna škola Mate Lovraka, Kutina
275