ipak pjesma, ples, muzički instrumenti, bogatstvo i izvornost kostima najviše dolazi do izražaja na općinskim smotrama narodnog stvaralaštva – smotrama folklora, odakle se pojedine skupine plasiraju i dalje na regionalne, republičke, međunarodne smotre2. Seljačku kulturu sačinjavali su ona dobra koja stvara, proizvodi i izrađuje seljaštvo kao narod, pri čemu je on stvaralac, autor, subjekt. Zbog toga su i Seljačke sloge, organizatori Smotre hrvatske seljačke ili narodne kulture od 1935.g. Na prvih šest smotri, počevši od 10. studenog 1935. do 1939. od ogranka Seljačke sloge iz Moslavine sudjelovali su slijedeći3: Na drugoj Smotri održanoj 7. lipnja 1936., nastupali su:
• •
GAREŠNICA Pjevaj mi, sokole Za onom gorom zelenom
ŠARAMPOV DOLJNJI (kraj Čazme) • Sejali smo lenek (Ivanjska) • Sveti Juro kres nalaže (Ivanjska) • Oj, djevojko Na četvrtoj smotri, održanoj 28. kolovoza 1938. godine nastupili su:
• •
UTISKANI Lijepo pjeva za lugom djevojka Kozatuš
• •
VUČANI Oj, djevojko, gdje s tuliko rasla Ivo kosi zelenu livadu
Na petoj smotri, održanoj 11. lipnja 1939. nastupili su:
• • •
ZBJEGOVAČA Dvi su druge vjerno drugovale Moj nevene šestopere Drmeš (uz dude)
• •
OKEŠINEC-VEZIŠĆE Ja posejem lanek Drmeš
2 U Zagrebu je 24. 09. 1935. godine održana prva «Smotra seljačkih pjevačkih zborova», 07. 06. 1936. godine druga, a
13. 06. 1938. godine treća «Smotra hrvatske seljačke kulture», tada je predsjednik dr. Vladko Maček u svojoj izjavi tom prigodom kazao: «novi preporod hrvatskog naroda . . . Ta je snaga velika, jer ima korijen tisuće godina u prošlosti i u velikim prostornim daljinama, a imat će i cvijet u svojoj tisućugodišnjoj daljnjoj budućnosti . « 3 Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, knjiga XXXII, Zagreb, 1940. str. 3-14.