Crvena i bijela Moslavina

Ruža je bila često motiv u Moslavini i Posavini, te prisutan na brojnim mladenačkim tekstilijama.

Raskošne mladenkine krune nalazimo i u ostavštini Sandora Erdödyja iz 1837.g.

To su Bara Mihalić iz Okola i Vemija Hajdinac iz Kutinice. Njihovo glavno obilježje je visoki ukras na glavi – svadbena kruna, načinjena od šarenog sušenog cvijeća, pupoljaka ruže, lišća, svilenih vrpci i perja. Vemijina kruna učvršćena je na crvenom vijencu – podvijaču, pričvršćenom iglicama ili harnadlima. Ukras čine ružičaste, tamno plave i crvene ruže, te smeđe trave i perje. Ovu varijantu oglavlja, djevojke su u pravoslavnim selima nosile od kada su isprošene do vjenčanja.

Bara ima svadbenu krunu koja se sastoji od dva dijela: ukručenog čeonog traka – parte, nošenog ponad čela, nakićenog raznim perlicama i đunđevima, na koji se stavljao drugi dio oglavlja – kruna, koju s gornje i sa obje strane zatvaraju raznobojni cvjetni pupoljci. Krunu iznad uha upotpunjuje stilizirana, polukružno postavljena ruža od crvenih vrpci, te brojne crvene pantlike što se slobodno spuštaju niz leđa. Parta se kod katoličkog življa nosila i samostalno, kao vanjsko obilježje i znak djevojke da je spremna za udaju.

Svadbena kruna, za razliku od parte i djevojačkih vijenaca, predstavlja dostojanstvo, moć i vlast udate žene.