Ženska nošnja
5. Iveranje je tkalačka tehnika naopačnog prijebora. Budući da se prigodom tkanja dodaje daščica, zbog toga se u južnoj Moslavini naziva još i na daščicu ili na paličke. Gažva je tkalačka tehnika kod koje se «gužvaju», tj. stežu niti, kao kod tehnike raspleta. Vutlanje, dupljanje, šupljanje dolazi od slavenskog postanja osnove riječi vutl, dupl i šupl, što označava šupljinu. 6. Na tradicijskom sjeveromoslavačkom gornjem svečanom ruhu, tj. na skutima, fertunu i rukavima nastavka, primjenjuje se bijeli ukras – šlinga. Naziva se još i izrezanac i richelie. Pravilan rupičasti bijeli ukras je stariji. Danas, osobito na uporabnom tekstilu, kao što su: nadstoljnjaci, stoljnjaci, tabletići, jastučnice i ostala posteljina, izrađuju se različitih veličina, nepravilni oblici.
Ženska nošnja sjeveroistočnog dijela Moslavine, zvana i graničarska, razlikuje se od one u jugozapadnom dijelu svojom jednostavnošću, bjelinom i skromnim ukrasom na tekstilu. Rupičasti bijeli ukras mogao je biti izveden vezilačkim ili tkanim tehnikama i to: šlinganja5, iveranja6, gažvanja i dupljanja. Nošnja je u potpunosti bijela, osim na nekim mjestima, kao što je donji dio rukava, oko zapešća, te mjesta gdje se nabrani rub tkanine spaja obašvicom. Tu su utkivane uske crvene ili plave pruge. Crvene su nosile djevojčice i mlade žene. Plava boja je za žene u zrelijoj dobi i žalosti. Stariji izvori potvrđuju da se do početka 19. stoljeća u ovom kraju Moslavine nosila jednodijelna duga košulja ćelača, celača. Ona je sezala do polovice listova, a duljina rukava se mijenjala prema godišnjem dobu. Košulja se pod vratom nabirala i vezala uskom vrpcom, a oko pojasa ovijala užom platnenom vrpcom crne boje zvanom žnora. Jednodijelna košulja, rubačka, rubačica, dugana, celača, beda zadržala se kao gornja, glavna odjeća sve do 2. svjetskog rata. Dječaci i djevojčice nosili su je svakodnevno sve do polaska u školu. Početkom 19. stoljeća rastavlja se cjelovita košulja, pa se posebno kroje i nose oplećak, kasnije nastavak, te skuti, rub’ne ili rubače. Preko skuta stavljaju pregaču – fertun ili vertun izrađen od 2-3 pole platna. Uz tu dvodijelnu odjeću od polovice l9. stoljeća počinju se nositi od tvorničkog materijala kratki haljeci bez rukava, zvani lajbeci prsluci ili zobunci, načinjeni od crne, smeđe, ljubičaste, tamno zelene i plave boje. 11