ŽENE U MEDICINI
Katalin Karikó – znanstvenica čija su otkrića omogućila razvoj cjepiva mRNA otvoren put i za terapijsku primjenu mRNA u brojnim drugim indikacijama.
Mnogo se puta u povijesti znanosti i medicine dogodilo da revolucionarna otkrića nisu u prvo vrijeme uopće bila prepoznata ni zamijećena, niti je shvaćena njihova važnost za čovječanstvo. Dulje od godinu dana svijet se bori s pandemijom uzrokovanom SARS-CoV-2. Dolazak na tržište prvih cjepiva koja djeluju na temelju mRNA platforme (sintetička mRNA koja kodira protein šiljka virusa, „upakirana“ u lipidnu nanočesticu) i koja su u kliničkim ispitivanjima pokazala djelotvornost od približno 95 %, po mnogima predstavlja i ključnu prekretnicu u pandemiji i nadu da je možemo ipak staviti pod nadzor. U samom početku razvoja različitih cjepiva protiv SARS-CoV-2 malotko je vjerovao da će upravo ova cjepiva prva doći na tržište i pokazati tako visoku djelotvornost. Ono što se znalo, međutim, jest da je jedna od prednosti cjepiva mRNA mogućnost proizvodnje velikih količina cjepiva u kratkom vremenu. Niti jedan lijek ili cjepivo koji djeluju putem primjene sintetizirane mRNA nisu prije toga bili registrirani na tržištu neke zemlje. Manje je poznato da su posljednjih nekoliko godina provedena neka klinička istraživanja rane faze s primjenom mRNA kako potencijalnog cjepiva protiv bjesnoće, HIV-a, influence, zika virusa, ali i kao potencijalne imunoterapije kod nekih vrsta raka (npr. karcinoma prostate, dojke, pluća nemalih stanica). U tim je istraživanjima sudjelovalo oko 1800 ispitanika. Nakon uspješnog razvoja cjepiva mRNA protiv SARS-CoV-2 smatra se da je
84
LIJEČNIČKE NOVINE 196 - veljača 2021.
Malobrojni su znali da je moguću primjenu sintetizirane glasničke RNA u svrhu liječenja ili cijepljenja omogućilo istraživanje znanstvenice mađarskog podrijetla, Katalin Karikó. Njezino revolucionarno otkriće objavljeno je u radu u časopisu Immunity 2005. godine, a dokazuje na koji način treba modificirati dijelove molekule mRNA, kako je imunosni sustav ne bi prepoznao kao stranu i odmah inaktivirao djelovanjem imunoloških mehanizama (kod jednolančane stranu RNK prepoznaju endosomalni Toll-like receptori /TLR/). Katalin Karikó, Drew Weissman i suradnici dokazali su kako modificirani nukleozidi, poput pseudouridina i 5-metilcitidina, suprimiraju prepoznavanje strane RNK putem TLR signalnog puta, čime je otvoren put za terapijsku primjenu sintetske egzogene mRNA. Međutim, tek nakon 2012. godine, razvojem tehnologije ioniziranih lipidnih nanočestica u koje se takva mRNA može „upakirati“, omogućena i primjena mRNA u pretkliničkim i kliničkim ispitivanjima (prepreka terapijskoj primjeni bila je veličina mRNA molekule). Katalin Karikó rođena je 1955. godine, a odrasla je u gradu Kisújszállásu u istočnoj Mađarskoj. Doktorirala je na Sveučilištu u Szegedu, nakon čega nastavlja karijeru u istom gradu na Institute of Biochemistry, Biological Research Centre of Hungary. S obitelji je emigrirala iz Mađarske u SAD 1985. godine i počinje raditi kao postdoktorand na Sveučilištu Temple u Philadelphiji, a potom prelazi na Medicinski fakultet Sveučilišta u Pennsylvaniji. Od početka njezine karijere u SAD-u u fokus istraživanja stavlja upravo moguću terapijsku primjenu mRNA, unatoč tome što su tada dominirala istraživanja potencijalne terapijske DNK. Za svoja istraživanja mRNA zapravo nikada nije imala odgovarajuću podršku znanstvenog okružja. Aplicirala je višekratno za dobivanje financijske potpore svojim istraživanjima, ali kako nije dobila niti jedan grant, 1995. godine ne uspijeva doći do titule redovitog profesora na Sveu-
čilištu u Pennsylvaniji. Sljedeće godine bile su teške za ovu znanstvenicu, bila je degradirana na slabije plaćeno radno mjesto istraživača, bez dovoljno sredstava za istraživanja, ali ipak ne posustaje. Entuzijazam za istraživanjem kod Katalin Karikó jači je od svih prepreka. Od 1997. počinje surađivati s imunologom Drew Weissmanom i zajedno 2005. godine objavljuju prethodno opisano ključno otkriće o tome kako modificirana RNA može izbjeći da je se prepozna kao stranu. Nakon toga još objavljuju još nekoliko radova iz tog područja koja prolaze uglavnom ispod radara znanstvene zajednice. Međutim, Derrick Rossi, profesor na Harvardu, koji će kasnije biti i suosnivač tvrtke Moderna koja je i registrirala mRNA cjepivo protiv SARS-CoV-2, otkriće Karikó i suradnika odmah je počeo koristiti u istraživanjima matičnih stanica. Danas tvrdi kako Katalin Karikó i Drew Weissman za svoje otkriće zaslužuju Nobelovu nagradu. S druge strane Atlantika, u njemačkom Mainzu, supružnici Ugur Sahin i Özlem Türeci osnivaju tvrtku BioNTech koja je također nastavila istraživati terapijske potencijale tehnologije mRNA, a 2013. godine imenovali su upravo Katalin Karikó potpredsjednicom tvrtke. Uzimajući u obzir sve javnozdravstvene posljedice pandemije i implikacije na cijelo čovječanstvo, nedvojbeno je otkriće Karikó i Weissman, koje je i omogućilo razvoj prvih djelotvornih cjepiva protiv SARSCoV-2, jedno od najvećih otkrića u znanosti 20-og stoljeća. Znanstvenici Karikó i Weissman cijepljeni su 18. 12. 2020. protiv SARS-CoV-2 mRNA cjepivom tvrtki Pfizer/BioNTech, čiji su razvoj upravo oni omogućili. Katalin Karikó u nedavnom je intervjuu izjavila kako unatoč velikom znanstvenom uspjehu sada nije vrijeme za slavlje jer će se moći slaviti tek kad se zahvaljujući cjepivu uspije obuzdati pandemija. Pripremila: Suzana Mimica Matanović suzanamimica24@gmail.com
