MEDICINSKA ETIKA

PRIJEĐIMO S RIJEČI NA DJELA

Znanstvenoistraživačka čestitost – kako s riječi prijeći na djela

REA ŠČEPANOVIĆ, mag. iur. prof. dr. sc. ANA MARUŠIĆ, dr. med. Katedra za istraživanja u biomedicini i zdravstvu Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu rea.scepanovic@mefst.hr

Medicina je znanost koja se brzo mijenja: svakih pet godina, polovica našeg znanja pokaže se netočnim jer nove spoznaje zamjenjuju stare. To vidimo kao snažno ubrzano na primjeru pandemije COVID-19, gdje je znanje koje smo imali u proljeće 2020. zamijenjeno novim u jesen iste godine. Medicina kao znanost ima i posebnu odgovornost prema čovječanstvu jer nove spoznaje liječe ljude, produljuju život i čine ga ljepšim. Zato je odgovorna provedba znanosti, tj. znanstvenoistraživačka čestitost temelj medicine kao znanosti, ali i medicinske deontologije, jer samo odgovornom provedbom znanosti i publiciranjem vjerodostojnih rezultata istraživanja može pacijentima i drugim ispitanicima vratiti za njihovu nesebičnost i rizik kad sudjeluju u istraživanjima. Zbog toga medicina ima stroga pravila znanstvenoistraživačkog rada, od jasnih etičkih pravila do transparencije znanstvenog rada, a dobar primjer je pravna i etička obveza publiciranja rezultata svih kliničkih istraživanja. Bez odgovornoga, poštenog i iskrenog provođenja znanstvenih istraživanja, kao i izvješćivanja o rezultatima istraživanja, put do novih znanstvenih spoznaja i otkrića biva usporen, a posljedice znanstvenih informacija proisteklih iz istraživanja u kojima se nisu poštovala načela znanstvenoistraživačke čestitosti kreću se od konkretne opasnosti za ljudske živote, uzaludnog trošenja novca, vremena i rada, do umanjenog povjerenja javnosti u mogućnosti, postignuća i važnosti znanosti za društveni napredak. Od prvih spoznaja znanstvenoistraživačke čestitosti, kao bitnog elementa istraživačkog rada u 80. i 90. godinama prošlog stoljeća, otkriveni su brojni slučajevi teških znanstvenih prijevara u svijetu. Zato se naglasak s odgovornosti pojedinca prenio i na važnost uloge koje znanstvenoistraživačke ustanove imaju u promicanju dogovornog istraživanja i sprječavanja loših i štetnih znanstvenih praksi. Promicanje istraživačke odgovornosti u ustanovama, nadalje, znači izradu kodeksa, pravila i smjernica za promicanje znanstvenoistraživačke čestitosti te kreiranje i provođenje programa izobrazbe znanstvenika u području odgovornog istraživanja i etike. Tako znanstvene ustanove moraju izgraditi organizacijsku klimu i kulturu u kojoj je odgovornost nedjeljiv dio znanstvenoistraživačkog rada – od planiranja istraživanja do publiciranja rezultata provedenih istraživanja. Da bi se znanstvenim ustanovama pomogla izrada najprikladnijeg okvira za znanstvenoistraživačku čestitost Europska komisija daje novčanu potporu projektu Obzora 2020 „Standardni operativni postupci za istraživačku čestitost (Standard Operating Procedures for Research Integrity – SOPs4RI)“, u kojem sudjeluje i istraživački tim s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Nedavno objavljen članak u časopisu Nature – Znanstvenoistraživačka čestitost: devet načina kako s riječi prijeći na djela (Mejlgaard N i sur. ... Marušić A ...Ščepanović R... Research integrity: nine ways to move from talk to walk. Nature. 2020;586(7829):358-360.), govori o glavnim problemima s kojima se ustanove suočavaju u izgradnji sustava odgovornog istraživanja. Članak predstavlja i konkretne primjere ustanova koje su uspješno promijenile kulturu znanstvenoistraživačke čestitosti, kao što su to najistaknutija istraživačka sveučilišta u Europi. Uz primjere, u članku su predstavljene i konkretne upute za znanstvene institucije – što je potrebno mijenjati te kako primjenjivati načela znanstvenoistraživačke čestitosti u praksi. Te su upute predstavljene u 9 tema znanstvenoistraživačke čestitosti. Prve tri teme odnose se na podršku istraživačima:

1. stvaranje povoljnog okružja za znanost, 2. mentorstvo mladim istraživačima, 3. izobrazba o znanstvenoistraživačkoj čestitosti. Sljedeće tri teme odnose se na ustrojavanje u ustanovama: 4. uspostava etičkih tijela i razvoj novih etičkih tijela, 5. razvoj postupaka za istrage o znanstvenoistraživačkoj čestitosti, 6. izobrazba o upravljanju podatcima, uključujući i dijeljenje podataka s drugim istraživačima. Posljednje tri teme odnose se na komuniciranje u znanosti 7. pravila za znanstvenu suradnju, posebice međunarodnu i onu koja uključuju druge sektore, 8. izjave o sukobima interesa, 9. pravila publiciranja i komuniciranja rezultata u znanstvenoj zajednici i javnosti. Te se teme smatraju prioritetnima, a temelje se na rezultatima koje je prikupio projekt SOPs4RI kroz dva velika sustavna pregleda, 23 istraživačka razgovora sa svjetskim stručnjacima za znanstvenoistraživačku čestitost, konzultacije sa 69 sastavljača znanstvenih politika u istraživanju prema modelu Delphi te 30 fokus-skupine sastavljene širom Europe i u različitim znanstvenim disciplinama. Projekt SOPs4RI prikuplja već postojeće i razvija nove alate koji mogu pomoći ustanovama da razviju vlastite dokumente i aktivnosti za promociju znanstvenoistraživačke čestitosti. Ti alati su dostupni na mrežnoj stranici projekta: https://sops4ri.eu/, i dalje će se razvijati tijekom tri projektne godine. Nadamo se da će ih iskoristiti i hrvatske znanstvenoistraživačke ustanove kako bi nastavile svoje dobre prakse u stvaranju okružja za odgovornu znanost.

(Literarni izvori dostupni u uredništvu Liječničkih novina)